Kontići - Čuvari šume Pages small

TEKST: Kristijan JerkovićILUSTRACIJE: Sara Gortan

IZDAVAČ Treba ubaciti TEKST Kristijan Jerković ILUSTRACIJE Sara Gortan GRAFIČKO OBLIKOVANJE Damir Jakšić TISAK Treba ubaciti NAKLADA Treba ubaciti ISBN CIP zapis

KONTIĆI Čuvari šume

onad Limskog zaljeva nalazi se šuma Kontija u kojoj stanuju šumski patuljci Kontići. Patuljci su nomadi i već se tisućljećima sele šumama.P U Kontiju su došli davno, još otkad je Limski zaljev postojao kaoriječna dolina za vrijeme posljednjega ledenog doba. Kontići su tada doplovilirijekama na listovima i raznim ljuskama. O njihovim životima najviše su znaladrevna bića.Legende govore da je Veli Jože navraćao u zaljev kako bi se okrijepio i slušaovesele priče Kontića. Kontići su mu bradu punili sjemenkama svaki put kad bise vraćao, pa bi div pošumljavao od Kontije do Motovunske šume. Ponekad bise zavukli u Jožin džep da posjete rođake u planinama Ćićarije.Još su daleki preci shvatili životnu zadaću održavanja šume, jer je šuma staništebiološke raznolikosti flore i faune što čini zdravlje planete kojoj svi pripadamo. 1



davnim vremenima mogu se pisati knjige, a danas se nadaleko priča o jednoj obitelji, koja živi usred Kontije ispod staroga hrastaOmedunca. U početku su mama Ulika i tata Bepo živjeli u manjojkućici uz hrast. Kad su na svijet donijeli blizance Pjerinu i Tonina, preselilisu se u veću kućicu među korijenjem ispod hrasta, a pomoć im je pristiglaod glista koje su rahlile zemlju kako bi krtica lakše iskopala kućicu. Pomoglaje i krijesnica koja im i danas osvjetljava kućicu, a topao dom joj je ionakopotreban uslijed zime.Tata je vješt majstor, a mama je vrtlarica. Zajednički hobi im je recikliranjeotpada iz šume, pa tako Ulika izrađuje klijališta za biljčice od plastičnihvrećica, a posude za sadnice od čepova, dok je Bepo iskoristio odbačenulimenku da bi izgradio raketnu peć. Patuljci su ekolozi, a bliski su svepoznatijoj permakulturi, čija praksa života u vrtu donosi sklad kojim bi seočuvao zdrav život planete.Roditelji odmalena vode Tonina i Pjerinu na vidikovac gradine Mukaba,s kojega se pogled pruža na okolicu, da bi im pričali o prapovijesnomnaseljavanju gradina na brdima do dolaska benediktinaca u ranom srednjemvijeku, kad su osnovali samostan u Kloštru u kojemu je boravio i opatRomuald, po komu je nazvana i špilja, pa do novoga vijeka kad su posjedKloštra zauzeli austrijski grofovi. Često bi, nakon pričanja priča, putovali naglisti do Romualdove špilje, jer osim što je špilja predstavljala privremenismještaj ljudima, bila je i boravište patuljakakoji su se tamo, kao i životinje, sklanjali zavrijeme jače oluje, ali i požara. 3

Tako su im roditelji prenosili znanja o prirodi i zaštićenoj šumi Kontiji, a sveje to ozbiljno shvatio sin Tonino, koji nije izlazio iz kućice bez povećala u ruci,kojim je proučavao biljke u šumskom vrtu mame Ulike. O biljkama bi tadapisao i crtao u bilježnicu, što je činilo pravi herbarij znanja, pa je uz ilustracijuvrta zapisao: 4





Sestra Pjerina, za razliku od brata Tonina, provodi vrijeme lutajući pogradinama, spiljama i uokolo lokvi. Svakodnevno zbija šale sa životinjamaoponašajući njihove zvukove, što ih zbunjuje, a ponekad se, stapajući se scvjetovima, i kamuflira, što pak zbunjuje Tonina. Tako je jednom prilikomstavila papar u čaj, pa je cijela obitelj tri dana kihala. Ipak, o njezinoj hrabrostitek slijedi priča. 7

sumrak jednog toplog ljetnog dana tata je radio na vjetrenjači iznad kućice, dok je mama sUToninom brala bobice iz šumskoga vrta zaspremanje čaja. Tata je gradio vjetrenjaču od izdržljivog grabovog drveta s maklenovim sjemenkama na vrhu koje je namijenio za propeler, budući da su aerodinamični. Već ju je neko vrijeme pokušavao pokrenuti, no nedostajao mu je komadić užeta. Tim maklenčićima se igrala Pjerina, sve dok nije čula čudne glasove u daljini. Uprla je još jače svoja četiri oka, koja su svim patuljcima poboljšavala noćni vid. No, ništa nije vidjela. Malo seudaljivši od kuće, najednom osjeti kako se zvukovi još jače ponavljaju. Pjerinase popne na maklen s kojega je tata skupljao sjemenke. Popevši se na drvo,ugleda jato sjenica muharica koje žurno lete prema njoj vičući:− Bježi!Začuđena se Pjerina uhvati za sjemenkumaklenčića, koja je podigne poput zmaja vijorećise na povjetarcu. Iznenada zahuče jak vjetar iponese ju visoko iznad stabla. 8

Letjela je, a vjetar ju je nosio do šumskih rubova prema Kloštru. 9

Odjednom spazi vatru na poljani pred Kloštrom, odakle je većpristizao omamljujući dim. Pjerina izgubi svijest i tijelo joj počepadati. Jedan je ćuk uoči i poleti je uhvatiti leđima. Ponese je ugnijezdo i vodom umije po licu, kadli se Pjerina probudi, a ćukje potom iznenađenu priupita: 10

− U kakve vratolomije seupuštaš, patuljčice!?Ta ne možeš letjeti kao ptica isletjeti kad poželiš, a strašni požar namsvima prijeti.Pjerina, još uvijek blago ošamućena, reče:− Hvala ti što si me spasio. Zadnje čega se sjećam jesamo kako sam ispustila maklen, sklapajući oči uoblaku dima. Molim te ponesi me kući, jer meroditelji sigurno već traže. Ako ti je poznat starihrast usred Kontije, onda me ponesi tamo. 11

Ćuk joj uzvrati: − Vraćam te kući čim prije, a i poznam taj stari hrast. Svaka je sekunda bitna, jer se s ovim vjetrom širi požar,a i ti moraš obavijestiti obitelj i sve u blizini. Uostalom,trebam i ja smisliti način kako da se maknem s ovogamjesta kako bi što prije spasio svoje ptiće. Uhvati se čvrsto za moje perje, jer ću letjeti brzo da se čim prije vratim. 12



Pjerina se uhvati za perje i poleti sa ćukom u visine.Kako se stari hrast približavao vidiku, ćuk se spustinedaleko od kuće, a uzbuđena se Pjerina zahvali ćuku,poželi mu sreću i potrča prema kući. 14

Ugledavši svoju obitelj sretnu poredvjetrenjače koja se okretala na vjetru,Pjerina malo pričeka, ali ju brzozapazi brat. Tonino se zabrinuo jer jeodmah shvatio da ima nešto važno zareći, čim seka ne dijeli sreću s njima.Osjeti to i mama Ulika i najednomprekinu veselje kad shvati da jePjerina nimalo iznenađena radomvjetrenjače. Tata Bepo prekidešutnju i upita je što se događa, aPjerina im odgovori: 15

− Brzo! Nastao je požar pored Kloštra kojega vjetar sve više raznosi premaKontiji! Moramo reći svima u okružju!Tata se uznemiri, a mama čak pomisli da se Pjerina šali, ali braco je vidiokoliko je uznemirena i kako ovaj put nije smislila šalu. Svi su se zatekli u tišinikad su najednom začuli glasove životinja koje upozoravaju na nadolazećipožar. Tata Bepo zatim reče:− Savjetujem da pokupimo sve zalihe sjemenki i odemo razglasiti ostalimpatuljcima i životinjama da bježe prema Romualdovoj špilji, jer ako vatra uloviKontiju, morat ćemo se sakriti u špilji ili kakvom podzemnom izvorištu vode.Tako je obitelj krenula obavijestiti okolne patuljke i životinje o požaru. Vika sesada već čula i svi su patuljci oglasili svoje trube od puževih kućica za uzbunu.Čule su to i ptice, jazavci, srne, divlje svinje, zečevi, ježevi, fazani, lisice,kopnene kornjače i poskoci. Neki su uplašeno odmah krenuli premaRomualdovoj špilji u zaklon, dok su hrabriji patuljci zajedno sa životinjamaskupljali vodu iz lokvi i podzemnih vodotoka, kako bi natopili rub šume ispriječili požar. 16

Mama Ulika je s Toninom i Pjerinom krenula prema špilji sa velikom vrećompunom sjemenki koje je trebalo sačuvati. Pjerina je za to vrijeme razmišljala oćukovim ptićima te reče bratu Toninu:− Vjerovao ili ne, poletjela sam s maklenčićem u ruci na vjetru i najednomnaletjela na poljanu punu dima, nakon čega sam se onesvijestila. Sva sreća dame u padu s neba primijetio ćuk. Zato bih pomogla njegovim prestrašenimptićima, koji jedva pjevuše na rubu šume.Sve je to do potankosti prepričala Toninu koji je to sve začuđeno slušao. Odjednom Tonino spazi staroga jelena koji je s grupom srna odlazio spasitišumu, sjetivši se kako je jednom sanjao bijeloga jelena koji na rogovima nosiplamenčiće osvjetljavajući šumu, pa mu je upravo sinula ideja da na timrogovima prenesu male ćukove. 17



Tonino priđe starom jelenu i ispriča Pjerinin naum o spašavanju ćukovih ptićas ruba šume. Stari jelen nije mogao ostati ravnodušan i prihvati njihovu molbu.Ipak, morali su pitati mamu Uliku mogu li svi skupa krenuti da spase ptiće.Pjerina je ispričala mami sve što joj se dogodilo. Mama nije mogla vjerovatikoliko su joj djeca bistra i snalažljiva te im je odlučila pomoći u spašavanjušume, zaključivši sljedeće:− Idemo ih onda spasiti i predlažem da ih smjestimo na naš stari hrast dubokou šumi. Krenuše prema rubu šume, dok je ostala nekolicina patuljaka putovala premašpilji sa zalihom sjemenki i hrane u slučaju da požar uništi šumu.S jelenom su brzo došli do ruba šume. Mama Ulika, zapazivši tatu Bepa ugrupi patuljaka koji hodaju punih ruku žirevih kapica s vodom, nalijevanihiz obližnje lokve, ode do njih i uputi se prema poljani da zaustave požar kojije sve više prilazio rubu šume. Srne i divlje svinje su nosile patuljke na leđimada se ne bi umorili, jer ipak im je trebalo snage za puniti vodu u žireve kapice.Mama ispriča tati o njihovoj djeci, dok su zapuhani hodali prema rubu kakobi natopili zemlju i time spriječili širenje požara. Tako im je oboma priča oPjerininoj hrabrosti i Toninovoj domišljatosti dala snagu. 19

Nedaleko od lokve, Pjerina je već dozivala ćuka i ćuk se brzo odazovezahukavši:− Patuljčice, vidim da si pokrenula cijelu revoluciju spasa šume od požara. Čaki spori puževi i kornjače pomažu!Pjerina mu odgovori:−Dobar glas se daleko čuje, a loš još dalje, govorio bi naš tata. Došla sam tipomoći, pa smo brat i ja zamolili jelena da prenese tvoje gnijezdo ptića udubinu šume na naš stari hrast.Ćuk se iznenadi i hukne:− Zahvaljujem vam se svima. Moji ptići će biti mirniji u dubini šume, a sadamogu i ja pomoći gasiti požar. Patuljčice, spremna za još jedan let?Pjerina pohita da se uhvati za već poznato ćukovo perje, ali prvo pomognuToninu i jelenu te spustiše gnijezdo na vrh jelenovog roga. 20

Ćuk i Pjerina poletješe prema lokvi po vodu, a Tonino i jelen se sa ptićimazaputiše prema starom hrastu, ne bi li se brže-bolje vratili kako bi i onipomogli. Kada su sigurno smjestili male ćukove, jelen reče:− Prije nisam obraćao previše pažnje na patuljke Kontiće, ali nakon ovakvogačina bit će mi zadovoljstvo družiti se s vama u budućnosti, jer vidim da ovašuma upravo zbog vas zdravo diše. 21

Noć je već bila duboka i požar je počeo obasjavati poljanu, a dotad su seTonino i jelen već vratili, rekavši ćuku da su mu ptići smješteni na staromhrastu. Leteći na ćuku, Pjerina je držala žir pun vode kao i svi patuljci, dokje ćuk upio koliko je mogao vode u kljun ne bi li navlažili zemlju uz rubšume. To su činile i druge ptice poput sjenica muharica i legnjeva u svojimmalenim kljunovima. Toliko je kapljica i kapljica izliveno na tlo da je iz daljinenalikovalo kao da iz vedra neba pada kišica. 22

Tako su mnogi patuljci i životinje prenosili vodu na poljanu s koje se širiopožar. Neke su patuljke na leđima nosile divlje svinje i srne, jer su postajalisve više umorni za duža hodanja s punim žirevima, a mnogi su se patuljciohrabreni vratili iz Romualdove špilje, nakon što su zaštitili sjemenke, kako bi isami pomogli u spašavanju šume. Vatra se sve sporije širila, jer je tlo bilo toliko natopljeno vodom da nijemogla nastaviti širenje plamena. Trava se gasila i najednom su vidjeli kako sesamo plamen bez dima vijori prema nebu punom zvijezda. Ponegdje je vatricajoš tinjala i na te dijelove su trčale divlje svinje i srne s patuljcima na leđimagazivši žar kopitima i papcima. Nitko nije spavao te noći, a sljedećega jutrasu krenuli prema Kloštru. U svom tom pepelu biljaka s poljane, tata Bepo jeuspio pronaći razlog požara kojeg je prouzročila staklenka što je ležala na tluistopljena od sunca i vatre. Od toga jutra dogovorili su se da će provoditi češćeakcije čišćenja šume kako bi spriječili buduće požare, a upravo je ova obiteljuputila pismo ljudima okolice Vrsara u kojemu piše: 23





Tako su Kontići spasili šumu zahvaljujući hrabrosti patuljčice Pjerine i njezineobitelji. Obitelj i danas živi ispod staroga hrasta, a uokolo stabla odjekujućukova hukanja. Mnogi patuljci posjećuju stari hrast i obitelj ne bi li takoponijeli znanja o šumi.I za kraj,Kontići se zahvaljuju projektu Enjoyheritage koji proniče aktivnost mladih dabi razvili svijest o održivom razvoju i očuvanju prirode 26

• Enjoyheritage je prekogranični projekt suradnje Hrvatske i Slovenije, čiji je akronim spojen od engleskih riječi enjoy (uživati) i heritage (baština, nasljeđe) što govori upravo o ciljevima projekta. Projektu upravo pripada i Grad Vrsar omogućivši time razvoj prirodnih i kulturnih dobara.• Bioraznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji čine sastavni dio ekosustava.• Permakultura je način života koji uključuje brigu za vrt i okoliš, recikliranje otpada i smanjenje potrošnje novca, energije i vremena.• Raketna peć je ekološki učinkovita peć kojom se grijemo pomoću suhih i otpalih grana. Dugo zadržava toplinu i time štedi energiju.• Klijalište je mjesto gdje biljke započinju svoj život zaštićene od vanjskih uvjeta.• Kompostni wc je posebna vrsta wc-a gdje se umjesto vode koristi suho lišće, koje otpad s vremenom pretvara u korisno gnojivo za vrt