Čovjek bez osobina II

Robert MusilC ovjekbezosobina»ovjek bez osobinaroman II. -1-

-2-

Robert Musil»ovjek bez osobina II. preveo s njemaËkog Andy JelËiÊ Fraktura -3-

Naslov izvornika Der Mann ohne Eigenschaften, Neu-Editioncopyright ∂ 1978 Rowohlt Verlag GmbH, Reinebk beiHamburgcopyright ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2012.copyright ∂ za prijevod Andy JelËiÊ i Fraktura, 2012.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije seunožavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bezprethodnog dopuštenja nakladnika.ISBN 978-953-266-083-8 (cjelina)ISBN 978-953-266-427-0 (Knj. 2)CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne isveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 828601 -4-

Druga knjiga -5-

-6-

TreÊi dioPut u TisuÊugodišnje Carstvo (Razbojnici) -7-

-8-

1 Zaboravljena sestraKada je Ulrich predveËer istoga dana stigao u ...* i izašaoiz kolodvorske zgrade, pred njim se prostirao široki plitkitrg koji je na obje strane utjecao u ulice, djelujuÊi na nje-govo sjeÊanje gotovo bolno, što je svojstveno krajolikukoji smo Ëesto gledali, a onda ga zaboravili. “Uvjeravam vas da se dohodak smanjio za dvadesetposto, a život je za dvadeset posto poskupio: ukupno jeto Ëetrdeset posto!” “A ja vas uvjeravam da šestodnevnautrka povezuje narode!” Ti su mu glasovi dolazili iz uha;glasovi odjeljka u vlaku. Onda je Ëuo posve razgovijetnerijeËi: “UnatoË svemu opera je meni iznad svega!” “Tovam doe kao neki sport?” “Ne, to mi je strast.” ∑ Na-gnuo je glavu kao da pokušava istresti vodu iz uha. Vlakje bio pun, a put dugaËak; kapljice razgovora, koje su ti-jekom vožnje prodrle u njega, izbijale su natrag. Usredradosti i žurbe dolaska, koje su kao iz cijevi kroz ulazkolodvora istjecale u smirenost trga, Ulrich je priËekaoda se pretvore u kapljice, pa je sada stajao u usisnoj komoritišine, nastale nakon galame. Istodobno s nemirom sluhaizazvanim na taj naËin, primijetio je neobiËno spokojstvo.Sve vidljivo bilo je jaËe izraženo no inaËe, a kada bi po-gledao preko trga, na drugoj su strani na veËernjemusvjetlu, u blijedom odsjaju stakla, najobiËniji prozorski -9-

križevi bili tako crni kao da su križevi na Golgoti. I onošto se kretalo odvajalo se od mira ulice na naËin ne­uobiËajen za velike gradove. I ono u pokretu i ono za­ustavljeno ovdje je oËito imalo prostora da proširi svojuvažnost. To je utvrdio s odreenom znatiželjom ponovnogvienja, promatrajuÊi veliki provincijski grad, gdje je pro-veo kraÊe, ali ne baš ugodne dijelove života. U njegovu jebiÊu, što je dobro znao, bilo neËega lišenog domovine ikolonijalnoga: vrlo staru jezgru njemaËkoga graanstva,koje je prije više stoljeÊa dospjelo na slavensku zemlju,zamelo je vrijeme, tako da osim nekoliko crkava i prezi-mena gotovo ništa više na nju nije podsjeÊalo, a ni odstarog sjedišta pokrajinskog plemstva, koje je ovaj gradkasnije prepustio drugima, osim saËuvane lijepe palaËenije više bilo gotovo niËega. No preko te prošlosti nata-ložili su se u doba apsolutizma debeli slojevi carske upravesa središnjim službama pokrajine, visokim školama, vo-jarnama, sudovima, zatvorima, biskupijom, plesnom dvo­ranom, kazalištem, svim pripadnim ljudima, trgovcima iobrtnicima koje su povukli za sobom, tako da se na krajutome prikljuËio još i pogon pridošlih poduzetnika, Ëije sutvornice jedna do druge ispunjavale predgraa i na sud-binu toga dijela zemlje tijekom posljednjih razdoblja utje-cale jaËe od svega ostaloga. Taj je grad imao povijest,imao je i lice, no na njemu oËi nisu odgovarale ustima, ilibrada kosi. Sve je to bilo prekriveno tragovima vrlo bur-nog, no iznutra praznog života. MoguÊe je da je takvostanje pod posebnim osobnim okolnostima omoguÊivalovrlo neobiËne situacije. Jednom rijeËju, koja isto tako nije neupitna: Ulrich jeosjeÊao nešto “duševno nematerijalno”, u Ëemu se Ëovjekgubio toliko da je razvijao sklonost raspojasanim umi-šljajima. Nosio je neobiËni oËev telegram u džepu, a znaoga je napamet: “Primi do znanja da sam preminuo”, gla-sila je poruka koju mu je stari gospodin ostavio ∑ ili bi - 10 -

valjalo reÊi prenio? Rješenje je stajalo ispod nje u oblikupotpisa “tvoj otac”. Njegova ekscelencija visoki dvorskisavjetnik u takvim se trenucima nikada nije šalio: na­opaka struktura obavijesti zbog toga je bila i prokletologiËna jer on je bio taj koji je obavještavao sina dok jeoËekujuÊi kraj zapisivao te rijeËi ili ih nekome diktirao,odreujuÊi uËinak tako nastalog dokumenta u trenutkunakon svoga posljednjeg udisaja; Ëinjenice se možda i nisumogle toËnije iskazati, no iz tog postupka, gdje je sadaš-njost pokušavala zavladati buduÊnošÊu koju više neÊedoživjeti, dopirao je neugodan mrtvaËki zadah gnjevnoraspadnute volje! Zbog tog pristupa, koji ga je zbog neke povezanostipodsjeÊao i na upravo brižno neujednaËen ukus malihgradova, Ulrich je, ne bez zabrinutosti, pomislio i na se-stru, udanu u provinciju, s kojom se trebao susresti zanekoliko minuta. VeÊ je tijekom puta mislio na nju, jer onjoj baš i nije mnogo znao. S vremena na vrijeme u oËevimbi pismima uredno pristigle i obiteljske novosti, kao pri-mjerice: “Tvoja sestra Agathe se udala”, Ëemu su bili pri-druženi dodatni podaci jer Ulrich u to doba nije mogaodoÊi kuÊi. I negdje godinu dana poslije veÊ je dobio osmrt-nicu mladog supruga; a tri godine nakon toga, ako se nevara, pristigla je sljedeÊa obavijest: “Na moje zadovolj-stvo, tvoja se sestra Agathe odluËila ponovno udati.” Natome je drugom vjenËanju prije pet godina bio i vidio jena nekoliko dana. No sjeÊao se samo da su ti dani bilipoput golema vrtuljka od bjeline, koji nikako nije htiostati. Supruga se sjeÊao, i nije mu se sviao. Agathi morada su tada bile dvadeset dvije godine, jer je njemu bilodvadeset sedam i upravo je stekao doktorat; njegova jesestra dakle sada imala dvadeset sedam godina, a on jeod toga doba nije ni vidio, a ni s njom izmijenio makarjedno pismo. SjeÊao se samo da je otac poslije Ëesto pisao:“»ini se da u braku tvoje sestre, eto, žalibože, nije sve baš - 11 -

onako kako bi moglo biti, iako je njezin suprug sjajanËovjek.” Kazao je i ovo: “Jako se radujem posljednjimuspjesima supruga tvoje sestre Agathe.” Tako je nekakoto, u svakom sluËaju, stajalo u pismima, kojima, nažalost,nikada nije poklanjao pozornost; no jednom, toga seUlrich sjeÊao vrlo toËno, jednom je uz prijekornu napo-menu zbog toga što sestra nema djece bila izražena nadada se bez obzira na to u braku osjeÊa dobro, iako jojnjezina narav nikada ne bi dopustila da to prizna. ∑ “Tkozna kako izgleda?” pomislio je. Posebnostima starogagospodina, koji ih je tako brižno obavještavao jedno odrugome, pripadalo je i to što ih je oboje, još u vrlo ranimgodinama, odmah nakon majËine smrti, udaljio iz kuÊe:podizani su u odvojenim ustanovama, a Ulrich, koji nijebio uzoran, Ëesto se nije smio vraÊati kuÊi preko praznika,tako da sestru ustvari pravo nije vidio još od djetinjstva,s iznimkom duljeg vremena provedenog zajedno dok jeAgathi bilo deset godina, kada su se meutim jako voljeli. Ulrichu se uËinilo prirodnim da se pod tim uvjetimane dopisuju. Što bi zapravo jedno drugome i pisali?! Kadase Agathe udala prvi put, bio je, kako se uspio sjetiti,poruËnik, i ležao je u bolnici s ranom zadobivenom udvoboju: o Bože, kakav je magarac bio! Zapravo, kolikoËak razliËitih magaraca! Naime utvrdio je da sjeÊanje sranom iz poruËniËkog doba uopÊe ovamo ne pripada:tada je veÊ gotovo bio inženjer i imao je “važnijeg posla”,koji ga je sprijeËio da nazoËi obiteljskoj proslavi! O sestrisu kasnije govorili da je prvoga muža jako voljela; nije seviše sjeÊao tko mu je to rekao, ali što zapravo znaËi “jakovoljela”?! To se tako kaže. Ponovno se udala, a drugogsupruga Ulrich nije mogao podnijeti: jedino je to biloizvjesno! Ne samo da ga nije volio temeljem osobnogdojma nego ga nije volio ni nakon što je proËitao nekolikonjegovih knjiga i moguÊe je da gubitak sestre iz sjeÊanjai nije bio posve nenamjeran. Nije lijepo postupio; no mo- - 12 -

rao je sebi priznati da je se Ëak ni prošle godine, kada jemislio na toliko toga, nije sjetio ni jedan jedini put, paËak ni kada je primio obavijest o oËevoj smrti. Na kolo­dvoru je starca koji je došao po njega upitao je li mu šogorveÊ stigao, a kada je doznao da se profesora HagaueraoËekuje tek za sahranu, to ga je obradovalo. Iako je dotada bilo tek dan ili dva vremena, to mu se uËinilo poputzatoËeništva neograniËena trajanja, koje Êe provesti sasestrom, kao da su najbliži na svijetu. Bilo bi vjerojatnouzaludno da se upitao u kakvoj je to vezi; vjerojatno jemisao “nepoznata sestra” bila jedna od onih prostranihapstrakcija u koju se mogu smjestiti brojni osjeÊaji, ne­udomljeni nigdje drugdje. I dok su ga zaokupljala takva pitanja, Ulrich je polakozašao u stran ali poznati grad koji se prostirao pred njim.Krenuo je za kolima s prtljagom, kojoj je još u posljednjitrenutak prije puta pridodao priliËan broj knjiga, i starimposlužiteljem, nazoËnim još i u sjeÊanjima iz djetinjstva,koji je u sebi objedinjavao funkcije nadstojnika, major-doma i pedela, tijekom godina nejasno odijeljene. Vjero-jatno je tom skromnom i zakopËanom Ëovjeku Ulrichovotac izdiktirao depešu o smrti. Ulrichove su noge zaËudnolagodno išle putem kuÊi, dok su mu Êutila budno i znati-željno usisavala nove dojmove, kojima nas iznenaujesvaki grad u razvoju ako ga dugo nismo vidjeli. Na odre­e­nome mjestu, kojega su se prisjetile prije njega, Ulri­chove su noge, noseÊi ga, skrenule s glavne ceste, i za kojise trenutak našao u uskoj uliËici koju su tvorile samo dvijezidane ograde. Namjerniku se dvokatnica s izdignutimsredišnjim dijelom ukazivala koso suËelice, uz nju je bilastara konjušnica, a pritisnuta o zid vrta stajala je kuÊicau kojoj je živio sluga sa suprugom. »inilo se da ih je sta-rac unatoË svom povjerenju odgurnuo od sebe što dalje,ipak ih opasujuÊi zidom. Ulrich je zamišljeno stigao dozakljuËanog ulaza u vrt, pustivši da odjekne udarac veli- - 13 -

kog zvekira, umjesto zvona obješenog o niska vrata po-crnjela od starosti, prije no što je dotrËao njegov pratitelji ispravio zabunu. Morali su se oko zida vratiti do prednjegulaza, onamo gdje su bila kola. Tek tada, u trenutku kadaje pred sobom vidio zatvoreno proËelje kuÊe, Ulrichu jepalo na pamet da ga sestra nije doËekala na kolodvoru.Poslužitelj mu je objasnio da milostiva gospoa imajumigrenu, pa su se poslije ruËka povukli, naloživši da je seprobudi kada stignu gospodin doktor. Ima li mu sestraËešÊe migrene, nastavio je ispitivati Ulrich, i odmah po-žalio zbog te nespretnosti, koja je pred starim povjereni-kom oËeve kuÊe objelodanila njegovu otuenost i dotaklaobiteljske odnose o kojima bi bolje bilo šutjeti. “Milostivami je gospoa naložila da za pola sata poslužim Ëaj”,odgovorio je starac pokazujuÊi dobar odgoj, s uljudnoslijepim licem poslužitelja koji uvjerava da ne razumijeništa što nadilazi njegove zadaÊe. Ulrich je nehotice pogledao gore prema prozorima,pretpostavivši da bi Agathe mogla stajati iza njih, nad­ziruÊi njegov dolazak. Je li ugodna, pitao se, i s nelagodomustanovio da Êe mu boravak biti nelijep ako mu se svidi.No to što nije došla ni na kolodvor ni do ulaza u kuÊubudilo mu je povjerenje; u tom postupku ogledala se srod-nost osjeÊaja jer, pošteno reËeno, jednako neutemeljenobilo bi da mu pohrli ususret, kao da se i on sam, tek štoje stigao, želi sjuriti do oËeva lijesa. PoruËio je da Êe bitispreman za pola sata i malo se prihvatio dotjerivanja.Soba u kojoj je odsjeo bila je na drugom katu središnjegdijela graevine, nalik na mansardu. Nekada je bila nje-gova djeËja soba, a sada je bila Ëudnovato dopunjena snekoliko oËito samo nabacanih komada namještaja i pred­meta, koji su pripadali svijetu udobnosti odraslih. “Vje-rojatno se to ne može drukËije urediti dok je pokojnik jošu kuÊi”, pomislio je Ulrich smjestivši se, ne bez poteškoÊa,na ruševinama djetinjstva, no i s izvjesnim osjeÊajem - 14 -

ugode koji se iz tog poda uzdizao poput magle. Htio sepresvuÊi, a pritom mu je palo na pamet da bi mogao obuÊikuÊnu odjeÊu nalik na pidžamu, koja mu je dopala u rukeprigodom raspakiravanja stvari. “Trebala me barem ustanu doÊi odmah pozdraviti!” pomislio je. U bezbrižnomizboru toga komada odjeÊe bilo je sadržano malo prije-kora, iako se oËuvao osjeÊaj da sestra vjerojatno ima nekirazlog za takvo ponašanje, koji bi se njemu mogao dopa-sti, pa je to presvlaËenju dalo nešto od uljudnosti sadržaneu neoptereÊenom izrazu povjerenja. Obukao je široku meku pidžamu, gotovo poput Pierro-tove odjeÊe, s uzorkom od sivo-crnih kvadrata, vezanuna rukama i nogama, a takoer i u sredini; volio ju je zatošto je bila udobna, što mu je nakon probdjevene noÊi idugog putovanja bilo ugodno dok je silazio stubama. Nokada je ušao u sobu gdje ga je Ëekala sestra, veoma sezaËudio svojemu izboru, jer se zahvaljujuÊi tajnoj igri slu­Ëaja našao suËeljen s velikim plavokosim Pierrotom odje-venim u blijedosive i crvenosmee pruge i kocke, koji jena prvi pogled jako nalikovao na njega. “Nisam znala da smo blizanci!” rekla je Agathe, a licejoj je radosno sinulo. 2 PovjerenjeNisu se poljubili u znak dobrodošlice, nego su jednostavnonaklono stali jedno pred drugo, a onda promijenili polo-žaj, tako da je Ulrich mogao promotriti sestru. Visinomsu si odgovarali. Agathina je kosa bila svjetlija od njegove,no koža joj je imala istu mirišljavu suhoÊu kao i njegova,što je jedino volio na vlastitom tijelu. Prsa joj se nisu gu­bila u grudima, nego je bila vitka i snažna; sestrini udovi - 15 -

djelovali su dugo, usko i vretenasto, Ëime su objedinjavaliprirodnu sposobnost i spretnost s ljepotom. “Nadam se da ti je migrena prošla, više se uopÊe neprimjeÊuje”, kazao je Ulrich. “Nisam imala nikakvu migrenu, to sam ti poruËilatek zbog jednostavnosti”, objašnjavala je, “zato što tipreko sluge nisam mogla poslati složeniju poruku: jedno-stavno sam bila lijena. Spavala sam. Ovdje sam se navi-knula da spavam u svakom slobodnom trenutku. I uopÊesam lijena; mislim da je to od oËaja. I kada sam primilaobavijest da dolaziš, kazala sam sebi: nadam se da samsada pospana posljednji put, pa sam se predala nekojvrsti okrepljujuÊeg sna; nakon brižnog promišljanja zaslugu sam to jednostavno nazvala migrenom.” “Ne baviš se nikakvim sportom?” upitao je Ulrich. “Malo tenisom. Ali grozim se sporta.” Dok je govorila, još joj je jednom promotrio lice. Nijemu se Ëinilo odveÊ sliËnim njegovu, ali možda se varao,jer je bilo sliËno kao pastel drvorezu, tako da je zbograzliËitosti materijala previao srodnosti obrisa i povr-šina. Nešto ga je u tom licu uznemirivalo. Nakon nekogvremena nadošao je na to da jednostavno ne može raz­luËiti što izražava. Nedostajalo je ono što omoguÊujeuobiË­ ajene zakljuËke o osobi. Bilo je to sadržajno lice, nona njemu ništa nije bilo podcrtano ili na standardni naËinsažeto u crte karaktera. “Kako to da si se isto ovako obukla?” upitao je Ulrich. “Nisam to sebi objašnjavala”, odvratila je Agathe.“Jed­nostavno mi se uËinilo zgodnim.” “Jako je zgodno!” kazao je Ulrich smijuÊi se. “Upravošibicarski trik sluËaja! A oËeva smrt, kao što vidim, nitebe nije previše potresla?” Agathe je lagano podigla tijelo na vrhove prstiju i istoga tako spustila. - 16 -

“Je li ti i suprug ovdje?” upitao ju je brat, samo danešto kaže. “Profesor Hagauer dolazi tek na sahranu.” ∑ »inilo seda je raduje što ima priliku tako formalno izgovoriti toime i udaljiti ga od sebe kao nešto strano. Ulrich nije znao što bi joj odgovorio. “Da, tako su mirekli”, odvratio je. Ponovno su se pogledali, a zatim su, onako kao štonalažu moral i obiËaji, krenuli u malu sobu s pokojnikom. Ta je soba veÊ cijeloga dana bila umjetno zamraËena;bila je zasiÊena crnilom. U njoj su svjetlucale svijeÊe imirisalo cvijeÊe. Dva su Pierrota stajala uspravno predpokojnikom i Ëinilo se kao da ga gledaju. “NeÊu se vratiti Hagaueru!” rekla je Agathe da i toizae na vidjelo. »ovjek bi gotovo mogao pomisliti da bito i pokojnik trebao Ëuti. On je ležao na odru, onako kao što je odredio: u fraku,s mrtvaËkim pokrovom na pola grudi, a ispod njega jevirila uštirkana košulja. Ruku prekriženih bez raspela, sprikaËenim odliËjima. Imao je male, oštre oËne lukove,upale obraze i usnice; bio je ušiven u jezivu mrtvaËku kožubez oËiju, koja je još uvijek dio biÊa, no veÊ tua. PutnavreÊa života. Ulrich je nehotice osjetio drhtaj u korijenubiÊa, ondje gdje nema ni osjeÊaja ni misli; no inaËe nigdje.Da je morao izgovoriti što osjeÊa, bio bi uspio reÊi samoda je završio optereÊujuÊi odnos bez ljubavi. Onako kaošto loš brak lošima Ëini ljude koji ga se ne mogu osloboditi,tako je to i sa svakom bremenitom obvezom, proraËuna-tom na vjeËnost, kada vrijeme ispod nje išËezne. “Bilo bi mi drago da si došao veÊ ranije”, izvještavalaga je Agathe dalje, “no tata to nije dopustio. Sve je u vezisa svojom smrÊu odredio sam. Mislim da mu je bilo ne-ugodno da umre na tvoje oËi. Ovdje živim veÊ dva tjedna;bilo je grozno.” - 17 -

“Je li barem tebe volio?” upitao je Ulrich. “Sve što je želio da se uredi na neki naËin, naložio jestarome slugi i otad je odavao dojam Ëovjeka koji nemanikakvog posla i osjeÊa da nema svrhu. No otprilike bisvakih Ëetvrt sata podizao glavu i provjeravao jesam li usobi. Tako je bilo prvih dana. SljedeÊih se dana to pretvo-rilo u pola sata, a kasnije u cijele satove; tijekom groznogaposljednjeg dana to se dogodilo još samo dva ili tri puta.A svih tih dana nije mi se obratio nijednom rijeËju, osimkada bih ga nešto pitala.” Dok je to pripovijedala, Ulrich je mislio: “Zapravo jetvrda. Još kao dijete je na tihi naËin znala biti nevjerojatnosvojeglava. A ipak izgleda popustljivo?” Iznenada se sjetiolavine. Jednom u šumi poharanoj lavinom umalo nijeizgubio život. Sastojala se od mekanog oblaka pršiÊa, kojije, ponesen nezaustavljivom silom, postao tvrd poput bri-jega koji se ruši. “Jesi li ti predala depešu za mene?” upitao ju je. “Stari Franz, naravno! Sve je to veÊ bilo ureeno. Nijedopustio ni da ga njegujem. JamaËno me nikada nije vo-lio i ne znam zašto je poželio da doem. OsjeÊala sam seloše i zatvarala u sobu Ëim bih uzmogla. U takvom jetrenutku umro.” “Vjerojatno ti je time želio dokazati da si uËinila po-grešku. Doi!” kazao je Ulrich kiselo i povukao je van.“Ali možda je htio da ga miluješ po Ëelu? Ili da kleËiš uznjegovu postelju? Ako ni iz kojeg drugog razloga, ondazato što je uvijek Ëitao da je to red pri posljednjem opro-štaju od oca. A nije se mogao natjerati da ti to kaže?!” “Možda”, kazala je Agathe. Još su jednom zastali, gledajuÊi ga. “Zapravo je sve to užasno!” rekla je Agathe. “Da”, odgovorio je Ulrich. “A tako malo o tomeznamo.” Kada su napustili prostoriju, Agathe je još jednom - 18 -

zastala obrativši se Ulrichu: “Prepala sam te neËim, štotebi, naravno, ne može znaËiti ništa; no upravo tijekomoËeve bolesti sebi sam preduzela da se ni pod koju cijenuneÊu vratiti mužu!” Njezina je upornost bratu izmamila nehotiËan smije-šak, jer Agathe je izmeu oËiju imala okomitu boru igovorila sa žestinom; Ëinilo se da se boji da on neÊe statina njezinu stranu; podsjeÊala je na maËku koja se jakoboji i zbog toga hrabro kreÊe u napad. “Je li on s tim sporazuman?” upitao je Ulrich. “Još ništa ne zna”, odgovorila je Agathe. “No neÊe bitisporazuman!” Brat je sestru gledao upitno. Ali ona je odluËno od-mahnula glavom. “A, ne, nije ono što misliš: nitko treÊinije u igri!” odvratila je. Time je razgovor privremeno završio. Agathe se ispri­Ëala što nije bila obzirnija spram Ulrichove gladi i umora,pa ga je odvela u sobu gdje je bio pripremljen Ëaj. BuduÊida je nešto nedostajalo, krenula je to rješavati sama.Ulrich je taj trenutak samoÊe iskoristio da zamisli njezinasupruga što bolje može, ne bi li je ispravnije razumio. Bioje srednjeg rasta, uspravan, okruglast, odjeven u grubosašivene hlaËe, malo napuÊenih usnica ispod Ëekinjavabrka, sklon kravatama široka uzorka, što je vjerojatnotrebalo naznaËiti da nije obiËan uËitelj, nego okrenutprema buduÊnosti. Ulrich je osjetio kako mu se budi staronepovjerenje spram Agathina izbora. Bilo je meutimposve nemoguÊe da ovaj Ëovjek skriva neke poroke, sje-timo li se otvorena sjaja Ëela i oËiju Gottlieba Hagauera.“To je ipak jednostavno prosvijeÊen, Ëestit Ëovjek, onajdobri, koji na svojemu polju rada unapreuje ËovjeËan-stvo, ne miješajuÊi se u ono što mu nije blisko”, zakljuËioje Ulrich, pri Ëemu se prisjetio Hagauerovih napisa, kojisu ga uveli u ne baš ugodne misli. Takve ljude moguÊe je izvorno opisati još kao uËenike. - 19 -

UËe manje savjesno ∑ kako se to naziva kada se posljedicubrka s uzrokom ∑ a više uredno i praktiËno. Najprije svakuzadaÊu pripreme, onako kao što naveËer moramo pripre-miti odjeÊu za sljedeÊi dan sve do gumba, želimo li ujutrobiti spremni brzo i bez pogrešaka; ne postoji slijed mislikoji uz pomoÊ pet ili deset takvih pripremljenih gumbane mogu priËvrstiti u svoj um, a moramo priznati da jerezultat nakon toga solidan i izdržava provjeru. Takopostaju uzornim uËenicima, a da ostalima nisu moralnoneugodni, a ljudi koji se poput Ulricha svojim biÊem malopovode za laganim pretjerivanjem, a malo za isto takolaganim usporavanjem, zaostaju za njima na naËin kojise šulja tiho poput sudbine, iako su mnogo nadareniji.Primijetio je da se takve uzorne vrste ljudi zapravo pota-jice plaši, jer njihova misaona toËnost njegovo oduševlje-nje za toËnost prik­ azuje kao pomalo sumnjivu. “Nemajuni traËka duše”, pomislio je, “i dobrohotni su; nakonšesnaeste godine, kada se mladi ljudi oduševljavaju zaduhovna pitanja, kao da malo zaostaju za drugima i ne-maju pravu sposobnost razumijevanja novih misli i osje­Êaja, no i tu se služe sa svojih deset gumba, i doe dankada mogu dokazati da su uvijek sve razumjeli, ‘naravno,bez svih neobuzdanih ekstrema’, i na kraju su oni ti kojisu u život uveli nove ideje, onda kada one drugima po-stanu odavno minula mladost ili izolirane pretjeranosti!”Tako Ulrich kada mu se sestra vratila još uvijek nije mo-gao zamisliti što joj se zapravo dogodilo, no osjeÊao je dabi borba protiv njezina supruga, Ëak i nepravedna, bilanešto što sadržava posve nedostojnu sklonost da mu pri­Ëini zadovoljstvo. »inilo se da razumno objašnjenje svoje odluke Agathesmatra bezizglednim. Njezin je brak pokazivao, kao štose od Ëovjeka poput Hagauera jedino i moglo oËekivati,sve znakove izvanjske pravilnosti. Nije bilo ni svaa nirazlika u mišljenjima, veÊ i zato što mu Agathe, kako je - 20 -

pripovijedala, ni u jednom pitanju nije povjeravala vlastitomišljenje. Naravno da nije bilo ekscesa, ni piÊa, ni kocke,pa Ëak niti navika od prije braka. Prihode je dijelio pra-vedno. KuÊans­ tvo je bilo uredno. Mirno su se odvijalavesela druženja s mnogima i nevesela udvoje. “Ako gadakle napustiš bez razloga”, kazao je Ulrich, “brak Êe serazvesti tvojom krivnjom; uz pretpostavku da podignetužbu.” “Neka me tuži!” zahtijevala je Agathe. “Možda bi bilo dobro da mu se prepusti malo višeimetka ako se složi sa sporazumnim razvodom?” “Sa sobom sam uzela samo ono”, odvratila je, “štoËovjeku treba za putovanje u trajanju od tri tjedna, a uzto nekoliko djetinjastih stvarËica i uspomena na doba prijeHagauera. Sve drugo neka zadrži, meni ne treba. No ubu­duÊe mu neÊu prepuštati baš ništa!” Te je reËenice ponovno izgovorila s iznenaujuÊomžestinom. Možda bismo to mogli razumjeti tako da jeAgathe tom Ëovjeku prije prepustila previše toga. Probu-dili su se Ulrichova borbenost, sportski duh i dosjetljivostu prevladavanju poteškoÊa, iako mu to nije bilo drago;bilo je to poput djelovanja poticajnog sredstva, koje po­kreÊe vanjske afekte, dok su unutarnji još nedirnuti.Promijen­ io je tijek razgovora, pokušavajuÊi se u svemupomalo snaÊi. “ProËitao sam i Ëuo ponešto od njega”,rekao je, “koliko znam, na podruËju odgoja i obrazovanjaËak ga smatraju Ëovjekom buduÊnosti!” “Da, tako je”, odgovorila je Agathe. “Koliko sam upoznat s njegovim napisima, ne samoda je uËitelj pravedan na svim poljima nego se i u ranojfazi založio za reformu naših viših školskih institucija.SjeÊam se da sam jednom proËitao njegovu knjigu u kojojje bilo rijeËi kako s jedne strane povijesno-humanistiËkanastava ima nezamjenjivu vrijednost za moralni odgoj, sdruge je prirodoslovno-matematiËka nastava jednako - 21 -

tako nezamjenjiva pri duhovnoj izgradnji, a s treÊe razvi-tku pridonosi supstrat životnog osjeÊaja koji izazivajusport i vojni odgoj. Je li to tako nekako?” “Da, tako bi to bilo”, rekla je Agathe, “a jesi li primi-jetio kako citira?” “Kako citira? »ekaj, možda sam zaista nešto zapazio.Citira mnogo. Citira stare majstore. On ∑ naravno, citirai suvremene, aha, sad znam: na naËin upravo revoluci­onaran za uËitelja citira ne samo velikane pedagogije negoi konstruktore zrakoplova, politiËare i suvremene umjet-nike... Ali na kraju je to samo ono što sam veÊ ranije re-kao...?” završio je sa skromnim zakljuËnim osjeÊajem, skojim sjeÊanje koje je promašilo kolosijek nalijeÊe na od­bojnik. “On citira tako”, dopunila je Agathe, “da Êe primjericeu glazbi bez razmišljanja otiÊi do Richarda Straußa ili uslikarstvu do Picassa; no nikada neÊe, makar to bio samoprimjer za nešto pogrešno, navesti ime koje u novinamanije ostvarilo barem neko pravo pojavljivanja, makar itako što ga kritiziraju!” Tako je to bilo. To je Ulrich tražio u sjeÊanju. Podigaoje pogled. Agathin ga je odgovor obradovao ukusom izapažanjem koji su se u njemu oËitovali. “Tako je on svremenom postao voom, ušavši kao jedan od prvih zanjima”, dopunio je smijuÊi se. “Svi oni koji dou kasnije,veÊ ga vide ispred sebe! No voliš li možda naše prvake?” “Ne znam. Barem ih ne citiram.” “U svakom sluËaju, budimo skromni”, rekao je Ulrich.“Ime tvojega supruga oznaËuje program koji danas veÊmnogima predstavlja najviši doseg. Njegov rad predstav-lja solidan mali napredak. Njegov vanjski uspon neÊe semorati dugo Ëekati. Prije ili poslije od njega Êe postatibarem sveuËilišni profesor, iako za kruh mora zaraivatikao srednjoškolski nastavnik; a ja, vidiš, koji nisam mo-rao raditi ništa osim onoga što mi je ležalo na ravnom - 22 -

putu, stigao sam tako daleko da vjerojatno neÊu dosegnutini docenturu: i to je nešto!” Agathe je bila razoËarana i vjerojatno je to bio uzrokšto joj je lice poprimilo porculanski, bezizražajan damskiizgled dok mu je ljubazno odgovarala: “Ne znam, moždabi trebao biti obziran spram Hagauera?” “Kada bi trebao doÊi?” upitao je Ulrich. “Tek na sahranu; više vremena ne može odvojiti. Alini u kojem sluËaju ne smije odsjesti ovdje u kuÊi, to nedopuštam!” “Kako hoÊeš!” odluËio je Ulrich neoËekivano. “OtiÊiÊu po njega i ostaviti ga pred hotelom. A ondje Êu mu,ako tako želiš, reÊi sljedeÊe: ‘Ovdje vam je pripremljenasoba!’” Agathe je bila iznenaena i iznenada oduševljena. “ToÊe ga užasno naljutiti jer stoji novaca, a jamaËno oËekujeda Êe moÊi odsjesti kod nas!” Lice joj se u trenutku pro-mijenilo, a na njega se vratilo nešto djetinjasto divlje, kaopri nekoj djeËjoj lakrdiji. “Kako je sve ovo ureeno?” upitao ju je brat. “Pripadali ova kuÊa tebi, meni ili oboma? Postoji li oporuka?” “Tata je naložio da mi se preda veliki omot u kojemuje, navodno, sve što trebamo znati.” ∑ Otišli su u radnusobu, koja se nalazila s druge strane pokojnika. Ponovno su kliznuli kroz svjetlost svijeÊa, miris cvi­jeÊa, do­mašaj ta dva oka, koja ništa više nisu vidjela. Utreperavoj polutami Agathe je na sekundu bila samo jošsvjetlucava izmaglica zlata, sivila i ružiËaste boje. Opo-ruka se pronašla, no s papirima su se vratili za stoliÊ sËajem, gdje su zatim zaboravili otvoriti omot sa spisima. Naime nakon što su sjeli, Agathe je bratu saopÊila daživi praktiËno odvojeno od supruga, iako su još uvijekpod istim krovom; nije rekla kako dugo to veÊ traje. Na Ulricha je to isprva ostavilo loš dojam. Kada ženepomisle da bi im neki muškarac mogao postati ljubavni- - 23 -

kom, Ëesto mu povjere takvu bajku; iako mu je sestra tuvijest prenijela zbunjeno, zapravo zakoËeno, nespretnoodluËivši iznijeti bilo kakav poticaj, što je oËito prosijavalokroz njezine rijeËi, oneraspoložilo ga je to što se nije do-sjetila niËega boljeg da mu stavi na savjest, a njemu se toËinilo pretjeranim. “Ma nikada nisam shvatio kako mo-žeš živjeti s takvim Ëovjekom!” doËekao ju je otvoreno. Agathe je kazala da je otac tako htio; a što je moglaprotiv toga, upitala je. “Ali tada si veÊ bila udovica, a ne neka nezrela curica!” “Upravo zato. Bila sam se vratila tati; opÊenito su tadagovorili da sam premlada da bih živjela sama, jer iakosam bila udovica, tek sam napunila devetnaest godina; itako, eto, ovdje nisam izdržala.” “A zašto nisi odabrala nekog drugog? Ili otišla na stu-dij i na taj naËin zapoËela samostalan život?” pitao jeUlrich neobazrivo. Agathe je samo odmahnula glavom. Odgovorila je teknakon kratke stanke: “VeÊ sam ti rekla da sam lijena.” Ulrich je osjeÊao da to nije pravi odgovor. “ZnaËi,imala si poseban razlog da se udaš za Hagauera!?” “Jesam.” “Voljela si nekog drugog, a nisi ga mogla dobiti?” Agathe je oklijevala. “Voljela sam svojega pokojnogsupruga.” Ulrich je zažalio što je rijeË “ljubav” uporabio na takoobiËan naËin, kao da važnost tako oznaËene društvenekonvencije smatra neupitnom. “Kada se Ëovjek želi utje-šiti, odmah zagrabi juhu za siromahe!” pomislio je. Uspr-kos tome osjetio je iskušenje da dalje govori na isti naËin.“A onda si uvidjela što ti se dogodilo, pa si HagauerupoËela stvarati poteškoÊe”, kazao je. “Da”, potvrdila je Agathe. “No ne odmah ∑ tek ka-snije”, dodala je. “»ak vrlo kasno.” Ovdje su im se mišljenja malo sukobila. - 24 -

Bilo je jasno da se Agathe mora siliti na ta priznanja,iako ih je iznijela dobrovoljno i oËito je, u skladu s godi-nama, u ustroju spolnog života vidjela važnu temu razgo-vora za svakoga. »inilo se da odmah prvi put želi postiÊirazumijevanje ili nerazumijevanje, tražila je povjerenje, iuz dozu otvorenosti i strasti bila je odluËna u pokušajuda brata pridobije za sebe. No Ulrich, moralno još uvijeku darežljivom raspoloženju, nije joj odmah uspio izaÊiususret. UnatoË duševnoj snazi nije uvijek bio slobodanod predrasuda koje mu je duh odbacivao, jer je veÊ odveÊËesto puštao da mu se život odvija kako hoÊe, dok mu jeduh išao drugim putem. BuduÊi da je utjecaj na žene Ëestoiskorištavao i zlorabio s radošÊu kakvu lovac osjeÊa dokhvata i promatra, gotovo je uvijek nailazio na pripadnusliku, na kojoj je žena divljaË koja se slama pod ljubavnimkopljem muškarca. U sjeÊanje mu se usadila pohota po-niženja, kojemu se podËinjava žena koja voli, dok jemuška­rac vrlo udaljen od takvog predavanja. Ta muškanadmoÊna predodžba o ženskoj slabosti danas je jošpriliËno uobiËajena, iako su u slijedu valova mladostinastala druga usporedna shvaÊanja, a prirodnost s kojomje Agathe govorila o ovisnosti o Hagaueru povrijedila jebrata. Ulrichu se uËinilo kao da mu je sestra doživjelasramotu, a da je nije svjesna, prepuštajuÊi se dugogodiš-njem utjecaju muškarca koji mu se nije sviao. Nije toizgovorio, no mora da je Agathe na njegovu licu proËitalanešto takvo, jer iznenada je rekla: “Nisam mogla odmahsamo pobjeÊi, kada sam se veÊ za njega udala; bilo bi topretjerivanje!” Ulrich ∑ još uvijek onaj Ulrich u ulozi starijeg brata idobrohotne odgajateljske prituposti ∑ iznenada je skoËioi uzviknuo: “Pa zar bi zaista bilo pretjerano doživjetiodbojnost i iz toga odmah izvuÊi posljedice?!” Svoj jepostupak pokušao ublažiti tako što se nakon toga nasmi-ješio i pogledao sestru koliko je mogao ljubaznije. - 25 -

I Agathe je gledala njega: od napora s kojim je istraži-vala njegove crte lica posve je zaboravila na vlastiti izraz.“Razuman i zdrav Ëovjek ipak nije tako osjetljiv na ne­ugodnosti?!” ponovila je. “Kakve to veze zapravo ima!” Posljedica tih rijeËi bila je da se Ulrich sabrao, ne želeÊidalje prepuštati misli nekom djelomiËnom Ja. Ponovno jepostao Ëovjek funkcionalnog razbora. “Imaš pravo”, re-kao je, “kakve veze imaju postupci kao takvi! Bitan jesustav predodžbi kroz koji se promatraju, kao i osobnisustav u koji su uklopljeni.” “Kako to misliš?” pitala je Agathe sumnjiËavo. Ulrich se ispriËao zbog apstraktnog naËina izražava-nja, no dok je tražio slikovitu usporedbu, vratila mu sebratska ljubomora, utjeËuÊi na odabir: “Pretpostavimoda je sil­ovana žena do koje nam je stalo”, objašnjavao je.“Prema junaËkom sustavu predodžbi, trebali bismo oËeki­vati osvetu ili samoubojstvo; prema ciniËno-empirijskomsustavu, oËekujemo da to otrese sa sebe poput kokoši;ono što se danas doista dogaa vjerojatno je mješavinajednog i drugog: no ta je unutarnja neodluËnost ružnijaod svega.” Agathe meutim ni s tako postavljenim problemomnije bila suglasna. “»ini li ti se to tako užasnim?” jedno-stavno je upitala. “Ne znam. UËinilo mi se ponižavajuÊim živjeti s Ëo-vjekom kojeg ne voliš. No sada ∑ kako god hoÊeš!” “Je li to gore nego kada ženu koja se želi udati prije nošto su istekla tri mjeseca od rastave, po nalogu državeginekološki pregledava službeni lijeËnik, je li moždatrudna, a sve to temeljem prava nasljeivanja? »itala samda se tako nešto zaista radi!” »inilo se da se AgathinoËelo u obrambenom gnjevu nabire, pa je opet izmeuobrva dobilo okomitu crticu. “A to svaka podnese, ako baš mora biti!” rekla je pri-jezirno. - 26 -

“Ne proturjeËim”, odvratio je Ulrich, “kada su jednomzaista ovdje, svi dogaaji prou poput kiše i sunca. Vje-rojatno si mnogo pametnija od mene kada to gledaš takoprirodno; no muškarËeva priroda nije prirodna, negotakva da prirodu mijenja, pa je zato ponekad pretjerana.”Njegov je smiješak tražio prijateljstvo, a oËi su mu vidjelekako joj je lice mladenaËko. Kada bi se uzbudila, gotovoda se ne bi naboralo, nego bi ga ono što se u pozadinidogaalo napelo da postane još glae, poput rukavice ukojoj se stišÊe šaka. “Nikada o tome nisam razmišljala tako opÊenito”,odvratila je. “No nakon što sam Ëula što misliš, ponovnomi se Ëini da sam bila užasno u krivu!” “Sve dolazi odatle”, izravnao je brat šalom to obo-strano priznanje krivnje, “što si mi veÊ toliko toga dobro-voljno ispripovijedala, a najvažniju stvar ipak nisi. Kakoda pogodim što je ispravno ako mi ne kažeš ništa o Ëo-vjeku zbog kojega konaËno ipak napuštaš Hagauera!” Agathe ga je pogledala poput djeteta ili uËenika kojegaje odgajatelj uvrijedio: “Zašto bi to morao biti muškarac?!Zar ne može doÊi samo od sebe? Jesam li uËinila neštopogrešno zato što sam otišla bez ljubavnika? Možda bihti lagala kada bih pokušala ustvrditi da ga nikada nisamimala; takvu besmislicu ipak ne bih ustvrdila: no sada ganemam i uzela bih ti za zlo kada bi mislio da mi je potre-ban da bih otišla od Hagauera!” Bratu nije preostalo ništa drugo nego da je uvjeravakako strastvene žene napuštaju muževe i bez ljubavnikai da je, po njegovu mišljenju, to Ëak i dostojanstvenije. ∑»aj uz koji su se susreli pretvorio se u neorganiziranu iprijevremenu veËeru, jer je Ulrich bio umoran i zamolioza jelo, zato što je htio rano leÊi u postelju da bi se ispavaoza iduÊi dan, koji je nagovješÊivao razne društvene po-trese. Prije no što su se rastali, popušili su po cigaretu, aon sestru nije najbolje shvaÊao. U sebi nije imala ništa - 27 -

emancipirano, a niti išta boemsko, iako je sjedila u ši­rokim hlaËama, onima u kojima je primila nepoznatogbrata. Prije da je imala nešto dvospolno, kako mu se uËi-nilo; laka je muška odjeÊa tijekom razgovora polupro­zirnošÊu vodene površine dala naslutiti nježne oblike kojisu se ispod nje nalazili, a uza slobodne i neovisne nogelijepu je kosu nosila ženstveno podignutu. Središte togadvojakog dojma još je uvijek tvorilo lice, koje je u visokomstupnju sadržavalo žensku draž, no uz neke odbitke iuvjetovanosti Ëiju prirodu nije uspijevao dokuËiti. To što je o njoj znao tako malo, a s njom sjedio takoblizak, iako posve drukËije nego s nekom ženom za kojubi on bio muškarac, bilo je vrlo ugodno uz umor kojemuse poËeo prepuštati. “Velika promjena u odnosu na juËer!” pomislio je. Bio je zahvalan zbog toga, pa se trudio da opraštajuÊise Agathi kaže nešto srdaËno i bratski, no buduÊi da nato nije bio naviknut, ništa mu nije padalo na pamet. Zatoju je jednostavno zagrlio i poljubio. 3 Jutro u kuÊi ožalošÊenihSljedeÊega se jutra Ulrich probudio tako rano i lako kaošto riba iskaËe iz vode; bila je to posljedica umora prošlihdana, ispavanog bez snova i ostataka. Krenuo je s ciljemda sebi pribavi doruËak, pa je u tu svrhu prošao kuÊom.Žalost u njoj još nije uzela punog maha, pa se samo mirisžalovanja provlaËio sobama: podsjetilo ga je to na trgo-vinu koja je u rano jutro otvorila kapke, a ulica je jošpusta. Zatim je iz kovËega izvadio svoj znanstveni rad i snjim se zaputio u oËevu radnu sobu. Dok je sjedio u nje-zinu središtu, a u peÊi je gorjela vatra, izgledala je ljudskije - 28 -

Robert Musil (1880.∑1942.) bez sumnje je jedan od najva­žnijih europskih pisaca dvadesetog stoljeÊa. Esejist, dra­matiËar, pripovjedaË i romanopisac razmjerno je maloobjavljivao, ali upravo zahvaljujuÊi njegovoj erudiciji ivelikoj samokritiËnosti sva njegova djela idu u red istin-skih remek-djela. Od romana prvijenca Pomutnje gojencaTörlessa (1906.) preko novela sakupljenih u zbirci Trižene (1924.) te drama Zanesenjaci (1921.) i Vincenc iprijateljica uglednih muškaraca (1924.) do najvažnijega,nikada završenog romana »ovjek bez osobina, Musil jebio apsolutni perfekcionist, ali i vrlo zahtjevan autor. Svasu njegova djela i danas itekako važna, a »ovjek bez oso-bina u svim je anketama i kritikama roman bez kojeg sene može zamisliti suvremena europska književnost. - 475 -

- 476 -

Andy JelËiÊ roen je 1958. u Ogulinu. Magistrirao je1986. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suraivao jeu Ëasopisima Književna smotra i Bulletin scientifique, uOsmojeziËnom rjeËniku LZ-a i bio stalni konsekutivniprevoditelj JAZU-a. Preveo je desetak drama, libreto Mo-zartove »arobne frule, Odiseju Ada de Bonta i druguraznoliku poeziju. Preveo je brojna izdanja s podruËjaarhitekture; od 2007. prevodi veÊinu engleskih i njemaË­kih izdanja zagrebaËkog MSU-a i rijeËkog MMSU-a.Prev­ eo je nekoliko važnijih teorijskih (Auerbach: Mimeza,2004., Weinrich: Lingvistika laži, 2005., Leta, 2007.,Belting: Kraj povijesti umjetnosti, 2010., KrižiÊ-Roban:Na drugi pogled, 2010.) i proznih književnih djela (W. G.Sebald: Austerlitz, 2006., Saturnovi prsteni, 2010., Vr-toglavica, 2011., F. S. Fitzgerald: NeobiËna priËa o Be-njaminu Buttonu, 2008., Charles Lewinsky: Sudbinaobit­elji Meijer, 2010., Junot Diaz: Kratak, Ëudnovat životOscara Waoa, 2011., Heimito von Doderer: Slunjski vo-dopadi, 2012.) te politološka, sociološka i filozofska djelaMoÊ protiv moÊi u doba globalizacije (U. Beck, zajednos T. MarËetiÊ, 2004.), Ogledi o Europi (J. Habermas,2008.), O istini (H. G. Fankfurt, 2009.). Upravo završavarad na Heliopolisu (E. Jünger).Predstavnik je DHKP-a u europskom udruženju knji­ževnih prevodilaca CEATL. Od 2011. potpredsjednik je - 477 -

CEATL-a. Predstavnik je CEATL-a u projektu PETRA(Europska prevodilaËka platforma). Surauje s organi­zacijama Next Page Foundation i Traduki. Predsjedavameunarodnom skupinom koja se bavi autorskim i elek-troniËkim pravima. »lan je Povjerenstva nagrade “IsoVelikanoviÊ”. Dobitnik je nagrade DHKP-a za najboljiprijevod na podruËju književne teorije 2004. i godišnjenagrade “Iso VelikanoviÊ” 2008. za prijevod prve knjige»ovjeka bez osobina Roberta Musila. - 478 -

SadržajDruga knjigaTreÊi dio ∑ Put u TisuÊugodišnje Carstvo (Razbojnici) 1 Zaboravljena sestra 9 2 Povjerenje 15 3 Jutro u kuÊi ožalošÊenih 28 4 Imao sam ratnog druga 38 5 Oni nanose nepravdu 46 6 Stari gospodin konaËno dobiva svoj mir 55 7 Stiže pismo od Clarisse 59 8 Obitelj udvoje 64 9 Agathe, dok ne može razgovarati s Ulrichom 7510 Daljnji tijek izleta do Schwedenschanze 85 Pouka sljedeÊega koraka 10111 Sveti razgovori. PoËetak 10912 Sveti razgovori. Nastavak pun obrata 13 Ulrich se vraÊa, a general ga obavještava o svemu 132 što je propustio 14314 Novosti kod Waltera i Clarisse. ZabavljaË i 159 njegovi gledatelji 17115 Oporuka 18016 Ponovni susret s Diotiminim suprugom 194 203 diplomatom 17 Diotima je promijenila lektiru 18 PoteškoÊe moralista pri pisanju jednog pisma 19 Naprijed k Moosbruggeru - 479 -

20 Grof Leinsdorf sumnja u posjed i obrazovanje 21721 Sve što imaš baci u vatru, do cipela 23222 Koniatowski kritizira Daniellijevu reËenicu o 248 istoËnom grijehu. Od istoËnoga grijeha do 266 zagonetke sestrinih osjeÊaja 28323 Bonadea ili povratak na staro 29224 Agathe je zaista stigla 30525 Sijamski blizanci 26 ProljeÊe u povrtnjaku 33127 General Stumm smjesta otkriva Agathu kao 339 dio društva 35128 OdveÊ velika veselost 36129 Profesor Hagauer laÊa se pera 37130 Ulrich i Agathe naknadno traže razlog 31 Agathe se želi ubiti i upoznaje jednog muškarca 38632 U meuvremenu general Ulricha i Clarissu 392 dovodi u ludnicu 41233 Luaci pozdravljaju Clarissu 34 Nastaje veliki dogaaj. Grof Leinsdorf i rijeka Inn 41535 Nastaje veliki dogaaj. Vladin savjetnik 424 Meseritscher 43936 Nastaje veliki dogaaj. Pritom se sreÊu poznanici 44937 Usporedba 38 Nastaje veliki dogaaj. Ali nitko to nije primijetio 475 477O autoru O prevoditelju - 480 -

- 481 -

Prijevod ove knjige potpomoglo je Savezno ministarstvo zanastavu, umjetnost i kulturu Republike Austrije.The translation of this work has received a grant from theAustrian Federal Ministry for Education, the Arts and Culture.Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture RepublikeHrvatske.Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊZa nakladnika Sibila SerdareviÊUrednik Seid SerdareviÊLektura i korektura Margareta MedjureËanGrafiËka urednica Maja GlušiÊDizajn i prijelom FrakturaNa naslovnici Egon Schiele, “Autoportret”, 1914.∂ akg-imagesTiskano u HrvatskojGodina izdanja 2013., sijeËanj (prvo izdanje)ISBN 978-953-266-427-0www.fraktura.hr [email protected]: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 - 482 -

- 483 -