Istina i druge laži

I.Kakav peh. Letimičan pogled na sliku bio je dovoljan da kobna slutnja proteklih mjeseci poprimi oblik. Zametak je ležao skvrčenkao gušter, jedno oko gledalo je ravno u njega. Je li ono noga ili krakiznad zmajeva repa? U životu su trenuci potpune izvjesnosti vrlo rijetki. Pa ipak, utom trenutku Henry je gledao u budućnost. Taj će gušter narasti ipostati osoba. Imat će svoja prava i prohtjeve, postavljat će pitanjai u nekom trenutku iskusiti sve što je potrebno da bi postao čovjek. Na ultrazvučnoj snimci veličine dopisnice desno pored zametkastajala je ljestvica sivih nijansa, lijevo su bila slova, a sasvim pri dnudatum, ime majke i ime liječnice. Henry nimalo nije sumnjao da je toistina. Betty je sjedila pored njega za upravljačem auta i pušila. U očimamu je vidjela suze. Dlanom mu je dotaknula obraz. Mislila je da suto suze radosnice. No, on je mislio na svoju ženu, Marthu. Zašto nijes njim mogla imati djece? Zašto on sada mora sjediti u autu s ovomženom? Prezirao je samoga sebe, sramio se, iskreno je žalio. Život ti svedâ, oduvijek je bilo Henryjevo geslo, ali ne sve odjednom. 1

Sascha Arango Bilo je poslijepodne. Uz liticu se uzdizao jednoličan šum valovakoji su se razbijali o stijene, vjetar je povijao travu i pritiskao bočna sta­kla zelenoga Subarua. Henry je samo trebao upaliti motor i pritisnutipapučicu gasa, auto bi jurnuo preko stijena i survao se u uzburkanomore. Za pet sekundi sve bi bilo gotovo, udarac bi ih sve troje ubio.No, da bi to učinio, morao bi ustati sa suvozačeva sjedala i s Bettyzamijeniti mjesto. Prevelika gnjavaža. »Što kažeš?« A što da kaže? Stvari su ionako dovoljno loše, to nešto u njezinojutrobi sigurno se već miče, a ako je Henry išta naučio, onda je to bilo:ne reci ništa za što je bolje da ostane neizrečeno. Proteklih godina Betty ga je samo jednom vidjela kako plače ito kada su mu na Smith Collegeu u Massachusettsu dodijelili počasnidoktorat. Do tada je mislila kako Henry nikada ne bi zaplakao. Henryje mirno sjedio u prvome redu i mislio na svoju ženu. Betty se nagnula preko mjenjača i zagrlila ga. Šutjeli su jednodrugomu osluškujući disanje, zatim je Henry otvorio suvozačeva vratai povratio. Ponovno je vidio lazanje koje je Marthi pripremio za objed.Sličile su na kompot od zametaka u obliku grudica tjestenine boje mesa.Od toga se prizora zagrcnuo i strašno zakašljao. Izula je cipele, iskočila iz auta, izvukla Henryja sa sjedala, objemaga rukama obuhvatila oko prsnoga koša i snažno ih stezala sve dokmu lazanje nisu počele curiti na nos. Fantastično je kako je Betty bezrazmišljanja učinila pravu stvar. Stajali su u travi pored Subarua doksu po njima padale pahulje morske pjene koju je donosio vjetar. »Reci sada. Što da učinimo?« Pravi odgovor bio bi: draga, ovo neće dobro završiti. No, takavodgovor za sobom povlači posljedice. Zbog njega se stvari mijenjajuili potpuno nestaju. Tada ni od kajanja više nema koristi. A tko bimijenjao nešto što je dobro i ugodno? »Otići ću kući i ženi sve ispričati.« »Zaista?« Henry je na Bettynu licu vidio zaprepaštenje, i sâm se iznenadio.Zašto je to rekao? Henry nije bio sklon pretjerivanju, nije bilo nužnosve ispričati. 2

Istina i druge laži »Što misliš pod sve?« »Sve. Jednostavno, sve ću joj reći. Nema više laži.« »A, ako ti oprosti?« »Kako bi mogla?« »A dijete?« »Nadam se da će biti djevojčica.« Betty je zagrlila Henryja i poljubila ga u usta. »Henry, ti znašbiti velik čovjek.«Da, znao je biti velik. Sada će se odvesti kući i zamijeniti laž istinom.Napokon će sve ispričati, bez milosti, sa svim ružnim pojedinostima,dobro, možda ne baš sve, ali ono bitno. Radi toga morat će dubokozarezati u zdravo tkivo, poteći će suze, strašno će boljeti, njega tako­đer. To će biti kraj povjerenju i skladu između Marthe i njega — ali ičin oslobođenja. On više neće biti nečasna hulja i više se neće moratitako užasno sramiti. To se mora dogoditi. Istina ispred ljepote, svedrugo već će se nekako riješiti. Obuhvatio je Betty oko tankoga struka. U travi je ležao kamen,dovoljno velik i težak da se njime može zadati smrtonosan udarac.Morao se samo sagnuti i podignuti ga. »Hajde, uđi u auto.« Sjeo je za upravljač i upalio motor. Umjesto da pojuri naprijedpreko stijena, ubacio je u rikverc i Subaruom polako krenuo unatrag.Poslije će shvatiti da je to bila velika pogreška.Vijugajući kroz gust borik, jedva uočljiv puteljak od izbušenih beton­skih ploča vodio je od litica prema šumskome putu na kojemu je stajaonjegov auto zaklonjen niskim granama. Betty je spustila bočni prozor,zapalila još jednu cigaretu s mentolom i udahnula dim. »Valjda si neće ništa učiniti?« »Nadam se da neće.« »Kako će reagirati? Hoćeš li joj reći da sam to ja?« Da si ti što?, htio je upitati Henry. 3

Sascha Arango »Reći ću joj ako me bude pitala«, odgovorio je umjesto toga. Naravno da će Martha pitati. Svatko tko sazna da ga je netkosustavno varao želi znati zašto, koliko dugo i s kime. To je normalno.Prijevara je zagonetka koju želimo riješiti. Ruku s upaljenom cigaretom Betty je Henryju spustila na bedro.»Najdraži, ipak smo pazili. Hoću reći, nitko od nas nije želio dijete,zar ne?« Henryjeva suglasnost nije mogla biti veća ni iskrenija. Ne, nije že­lio dijete, a osobito ne s Betty. Ona je bila ljubavnica i nikada ne bi biladobra majka, za to uopće nije imala smisla jer je bila odveć zaokupljenasamom sobom. Zajedničko dijete dalo bi joj moć nad njim, raskrinkalabi ga i vršila na njega maksimalan pritisak. Već duže vrijeme bavio semišlju da se podvrgne sterilizaciji, ali ga je nešto od toga odvraćalo.Možda je posrijedi bila želja da s Marthom ipak dobije dijete. »Kao da je htjelo nastati«, rekao je. Betty se smješkala, usnice su joj drhtale. Henry je pogodio praviton. »Mislim da će biti djevojčica.« Izašli su iz auta i ponovno zamijenili mjesta. Betty je sjela zaupravljač, nazula cipelu, mehanički stisnula kvačilo i stala micati mje­njačem. Ne raduje se, pomislila je. Ali, nije li malo previše takvo što oče­kivati od muškarca koji je upravo odlučio promijeniti život i razvestise? Unatoč njihovoj dugogodišnjoj vezi Betty je veoma malo znala oHenryju, no ovo je znala: Henry nije obiteljski čovjek. Nestrpljiva je, pomislio je. Ne može dočekati da se radi nje svegaodreknem. On, međutim, nije bio spreman svoje bezbrižno samotnjaš­tvo zamijeniti obiteljskim životom za koji nije stvoren. Nakon velikeispovijedi pred svojom ženom morat će naći nov identitet. Trebat će sesvojski potruditi da izmisli nekoga novog Henryja, Henryja stvorenogasamo za Betty. Umarala ga je i sama pomisao na to. »Mogu li išta učiniti?« Henry je kimnuo glavom. »Prestani pušiti.« 4

Istina i druge laži Betty je povukla dim i čvrknuvši prstom odbacila cigaretu. »Toće biti strašno.« »Da. Bit će strašno. Nazvat ću te kada sve prođe.« Ubacila je u brzinu. »Dokle si stigao s romanom?« »Imam još malo.« Nagnuo se prema njoj kroz otvorena vrata. »Jesi li ikome reklaza nas?« »Baš nikome«, odgovorila je. »Dijete je moje, zar ne? Hoću reći, zaista je tu i doći će?« »Da. Tvoje je. I doći će.«Pružila mu je lagano otvorene usne očekujući poljubac. Nevoljko sesagnuo, njezin jezik prodro mu je u usta poput debeloga vijka bez na­voja. Henry je zatvorio vozačeva vrata Subarua. Odvezla se šumskimputem prema glavnoj cesti. Gledao je za njom sve dok nije iščeznula.Zatim je ugazio njezinu napola popušenu cigaretu koja je još uvijektinjala u travi. Vjerovao joj je. Betty mu ne bi lagala jer je za takvošto bila odveć nemaštovita. Bila je mlada, sportskoga izgleda i mnogoelegantnija od Marthe. Bila je lijepa i ne pretjerano pametna, ali zatosilno praktična. A sada je bila trudna, test na očinstvo bio je suvišan.Bettyna hladnokrvna pragmatičnost Henryju je imponirala još priprvom susretu. Uzela bi što joj se sviđa. Imala je duha, vitke noge,pjegice na grudima oblima poput naranče, zelene oči i kovrčavu, plavukosu. Na njihovu prvom susretu nosila je haljinu s otiskom ugroženihživotinjskih vrsta. Njihova veza počela je u trenutku susreta. Henry se nije moraonaprezati, nije se morao pretvarati, nije ju morao zavoditi, kao i obič­no — nije morao učiniti baš ništa jer ga je smatrala genijem. Zato jojuopće nije smetalo što je oženjen i ne želi djecu. Naprotiv. Sve je bilopitanje vremena. Odavno je čekala nekoga poput njega, govorila je tovrlo otvoreno. Po njezinu mišljenju većini muškaraca nedostajala jeveličina. Što je pod tim podrazumijevala, nije rekla. 5

Sascha Arango Betty je u međuvremenu postala glavna urednica u izdavačkojkući Moreany. Isprva je u odjelu prodaje radila kao pomoćna radnasnaga iako je smatrala da je za to prekvalificirana jer je tada već bila­završila studij književnosti. Većina seminara bila je dosadna pa sepokaj­ala što nije poslušala savjet roditelja i studirala pravo. Unatočnjezinim­kvalifikacijama, mogućnosti napredovanja u izdavačkoj kućibile su ograničene. U pauzama za ručak šuljala se po uredničkim so­bama zavirujući u zanimljive knjige. Jednoga dana iz puke je dosade izzaboravljene hrpe samoinicijativno poslanih rukopisa izvukla Henryjevtekst otipkan na pisaćem stroju i ponijela ga kao štivo u kantinu. Dabi uštedio na poštarini, Henry je svoj tekst poslao kao tiskanicu, bezpopratnoga dopisa. Tada još nije bio pri novcu. Betty je pročitala tridesetak stranica ne taknuvši ručak. Zatim jeodjurila na treći kat u ured osnivača izdavačke kuće Clausa Moreanyjai prenula ga iz podnevnoga drijemeža. Četiri sata poslije Moreany jeosobno nazvao Henryja. »Dobar dan, zovem se Claus Moreany.« »Zaista? O, Bože.« »Napisali ste nešto čarobno. Nešto doista čarobno. Jeste li većprodali autorska prava?« Nije ih bio prodao. Njegov prvi roman, Frank Ellis, prodat će seširom svijeta u deset milijuna primjeraka. Triler, kako se to lijepo kaže,s mnogo nasilja i malo čega utješnoga. Bila je to priča o autistu kojipostaje policajac kako bi otkrio ubojicu svoje sestre. Prvih stotinu tisu­ća primjeraka prodano je za samo mjesec dana, a zacijelo i pročitano.Zarada je izdavačku kuću Moreany spasila od insolventnosti. Danas,osam godina poslije, Henry je autor bestselera, diljem svijeta prevođenna dvadesetak jezika, višestruko nagrađivan i tko zna što sve ne. Umeđuvremenu je u Moreanyjevoj nakladi objavljeno pet njegovih best­selera, svi su ekranizirani, obrađeni za kazalište, a u nekim se školamaFrank Ellis već koristi i kao nastavni materijal. Gotovo već klasik. AHenry je još uvijek u braku s Marthom. Osim Henryja jedino je Martha znala da u tim romanima onnije napisao ni jednu jedinu riječ. 6