Kontići - Čuvari šume Pages small ver 1.3

TEKST: Kristijan JerkovićILUSTRACIJE: Sara Gortan

IZDAVAČ Treba ubaciti TEKST Kristijan Jerković LEKTURA ILUSTRACIJE Sara Gortan GRAFIČKO OBLIKOVANJE Damir Jakšić TISAK Treba ubaciti NAKLADA Treba ubaciti ISBN CIP zapis

KONTIĆI Čuvari šume

onad Limskog zaljeva nalazi se šuma Kontija u kojoj stanuju šumski patuljci Kontići. Patuljci su nomadi i već se tisućljećima sele šumama.P U Kontiju su došli davno, još otkad je Limski zaljev postojao kaoriječna dolina za vrijeme posljednjega ledenog doba. Kontići su tada doplovilirijekama na listovima i raznim ljuskama. O njihovim životima najviše su znaladrevna bića.Legende govore da je Veli Jože navraćao u zaljev kako bi se okrijepio i slušaovesele priče Kontića. Kontići su mu bradu punili sjemenkama svaki put kad bise vraćao, pa bi div pošumljavao od Kontije do Motovunske šume. Ponekad bise zavukli u Jožin džep da posjete rođake u planinama Ćićarije.Još su daleki preci shvatili životnu zadaću održavanja šume, jer je šuma staništebiološke raznolikosti flore i faune što čini zdravlje planete kojoj svi pripadamo. 1



davnim vremenima mogu se pisati knjige, a danas se nadaleko priča o jednoj obitelji, koja živi usred Kontije ispod staroga hrastaOmedunca. U početku su mama Ulika i tata Bepo živjeli u manjojkućici uz hrast. Kad su na svijet donijeli blizance Pjerinu i Tonina, preselilisu se u veću kućicu među korijenjem ispod hrasta, a pomoć im je pristiglaod glista koje su rahlile zemlju kako bi krtica lakše iskopala kućicu. Pomoglaje i krijesnica koja im i danas osvjetljava kućicu, a topao dom joj je ionakopotreban uslijed zime.Tata je vješt majstor, a mama je vrtlarica. Zajednički hobi im je recikliranjeotpada iz šume, pa tako Ulika izrađuje klijališta za biljčice od plastičnihvrećica, a posude za sadnice od čepova, dok je Bepo iskoristio odbačenulimenku da bi izgradio raketnu peć. Patuljci su ekolozi, a bliski su svepoznatijoj permakulturi, čija praksa života u vrtu donosi sklad kojim bi seočuvao zdrav život planete.Roditelji odmalena vode Tonina i Pjerinu na vidikovac gradine Mukaba,s kojega se pogled pruža na okolicu da bi im pričali o prapovijesnomnaseljavanju gradina. Pričali bi im i o dolasku benediktinaca u ranom srednjemvijeku, kad su osnovali samostan u Kloštru u kojemu je boravio i opatRomuald po komu je nazvana i špilja, pa sve do novoga vijeka kad su posjedKloštra zauzeli austrijski grofovi. Često bi, nakon pričanja priča, putovali naglisti do Romualdove špilje, jer osim što je špilja predstavljala privremenismještaj ljudima, bila je i boravište patuljakakoji su se tamo, kao i životinje, sklanjali zavrijeme jače oluje, ali i požara. 3

Tako su im roditelji prenosili znanja o prirodi i zaštićenoj šumi Kontiji, a sve jeto znatiželjno slušao sin Tonino, koji nije izlazio iz kućice bez povećala u ruci,kojim je proučavao biljke u šumskom vrtu mame Ulike. O biljkama bi tadapisao i crtao u bilježnicu, što je činilo pravi herbarij znanja, pa je uz ilustracijuvrta zapisao: 4





Sestra Pjerina, za razliku od brata Tonina, provodi vrijeme lutajući pogradinama, spiljama i uokolo lokvi. Svakodnevno zbija šale sa životinjamaoponašajući njihove zvukove, što ih zbunjuje, a ponekad se, stapajući se scvjetovima, i kamuflira, što pak zbunjuje Tonina. Jednom je prilikom čakstavila papar u čaj, pa je cijela obitelj tri dana kihala. Ipak, o njezinoj hrabrostitek slijedi priča. 7

sumrak jednog toplog ljetnog dana tata je radio na vjetrenjači iznad kućice, dok je mama sUToninom brala bobice iz šumskoga vrta zaspremanje čaja. Tata je gradio vjetrenjaču od izdržljivog grabovog drveta s maklenovim sjemenkama na vrhu, koje je namijenio za propeler, budući da su aerodinamični. Već ju je neko vrijeme pokušavao pokrenuti, no nedostajao mu je komadić užeta. Tim maklenčićima se igrala Pjerina, sve dok nije čula čudne glasove u daljini. Uprla je još jače svoja četiri oka, koja su svim patuljcima poboljšavala noćni vid. No, ništa nije vidjela. Malo seudaljivši od kuće, najednom čuje kako se zvukovi još jače ponavljaju.Popevši se na drvo, ugleda jato sjenica muharica koje žurno lete prema njojvičući:− Bježi!Začuđena se Pjerina uhvati za sjemenkumaklenčića, koja je podigne poput zmaja vijorećise na povjetarcu. Iznenada zahuče jak vjetar iponese ju visoko iznad stabla. 8

Letjela je, a vjetar ju je nosio do šumskih rubova prema Kloštru. 9

Odjednom spazi vatru na poljani pred Kloštrom, odakle je većpristizao omamljujući dim. Pjerina izgubi svijest i tijelo joj počepadati. Jedan je ćuk uoči i uhvati je svojim kljunom. Ponese je ugnijezdo i vodom umije po licu, kadli se Pjerina probudi, a ćukje potom iznenađenu priupita: 10

− U kakve se to vratolomijeupuštaš, patuljčice!?Ta ne možeš letjeti kao ptica isletjeti kad poželiš, a strašni požar namsvima prijeti.Pjerina, još uvijek blago ošamućena, reče:− Hvala ti što si me spasio. Zadnje čega se sjećam jesamo kako sam ispustila maklen, sklapajući oči uoblaku dima. Molim te ponesi me kući, jer meroditelji sigurno već traže. Ako ti je poznat starihrast usred Kontije, onda me ponesi tamo. 11

Ćuk joj uzvrati: − Vraćam te kući čim prije, a i poznam taj stari hrast. Svaka je sekunda bitna, jer se s ovim vjetrom širi požar,a i ti moraš obavijestiti obitelj i sve u blizini. Uostalom,trebam i ja smisliti način kako da se maknem s ovogamjesta kako bi što prije spasio svoje ptiće. Uhvati se čvrsto za moje perje, jer ću letjeti brzo da se čim prije vratim. 12



Pjerina se uhvati za perje i poleti sa ćukom u visine.Kako su se približavali starom hrastu, spuste se nedalekood njega, a uzbuđena se Pjerina zahvali, poželi mu sreću ipotrča prema kući. 14

Ugledavši svoju obitelj sretnu poredvjetrenjače koja se okretala na vjetru,Pjerina malo pričeka, ali ju brzozapazi brat. Tonino se zabrinuo jer jeodmah osjetio da ima nešto važno zareći, čim seka ne dijeli sreću s njima.Osjeti to i mama Ulika i najednomprekinu veselje kad shvati da jePjerina nimalo iznenađena radomvjetrenjače. Tata Bepo upitašto se događa, a Pjerina imodgovori: 15

− Brzo! Nastao je požar pored Kloštra kojega vjetar sve više raznosi premaKontiji! Moramo reći svima u okružju!Tata se uznemiri, a mama čak pomisli da se Pjerina šali, ali braco je vidiokoliko je uznemirena i kako ovaj put nije smislila šalu. Svi su se zatekli u tišinikad su najednom začuli glasanje životinja koje upozoravaju na nadolazećipožar. Tata Bepo zabrinuto reče:− Pokupimo sve zalihe sjemenki i brzo razglasimo ostalim patuljcima iživotinjama da bježe prema Romualdovoj špilji, jer ako vatra zahvati Kontiju,morat ćemo se sakriti u špilji ili kakvom podzemnom izvorištu vode.Obitelj je hitro krenula obavijestiti okolne patuljke i životinje o požaru. Vika sesada već čula i svi su patuljci oglasili svoje trube od puževih kućica za uzbunu.Čule su to i ptice, jazavci, srne, divlje svinje, zečevi, ježevi, fazani, lisice,kopnene kornjače i poskoci. Neki su uplašeno odmah krenuli premaRomualdovoj špilji u zaklon, dok su hrabriji patuljci zajedno sa životinjamaskupljali vodu iz obližnjih lokvi i podzemnih vodotoka, kako bi natopili rubšume i spriječili požar. 16

Mama Ulika je s Toninom i Pjerinom krenula prema špilji sa velikom vrećompunom sjemenki koje je trebalo sačuvati.Ubrzano hodajući, Pjerina je zabrinuto razmišljala o ćukovim ptićima te rečebratu Toninu:− Dok me s maklenčićem u ruci snažan vjetar nosio prema požaru, dim me jeomamio, izgubila sam svijetst i počela sam padati. Tada se pojavio ćuk koji meje u letu spasio. Zato bih pomogla njemu i njegovim prestrašenim ptićima.Sve je to do potankosti prepričala Toninu koji je to sve začuđeno slušao. Odjednom Tonino spazi staroga jelena koji je s grupom srna hitao spasitišumu, sjetivši se kako je jednom sanjao bijeloga jelena koji na rogovima nosiplamenčiće osvjetljavajući šumu, pa mu je upravo sinula ideja da na timrogovima prenesu male ćukove. 17



Tonino priđe starom jelenu i ispriča Pjerinin naum o spašavanju ćukovih ptića.Stari jelen nije mogao ostati ravnodušan i prihvati njihovu molbu.Ipak, morali su pitati mamu Uliku mogu li svi skupa krenuti da spase ptiće.Pjerina je ispričala mami sve što joj se dogodilo. Mama nije mogla vjerovatikoliko su joj djeca bistra i snalažljiva te im je odlučila pomoći u spašavanju ireče:− Idemo ih onda spasiti i predlažem da ih smjestimo na naš stari hrast dubokou šumi. Krenuše prema rubu šume, dok je ostala nekolicina patuljaka putovala premašpilji sa zalihom sjemenki i hrane u slučaju da požar uništi šumu.S jelenom su brzo došli do odredišta. Najednom, mama Ulika zapazi tatu Bepau grupi patuljaka koji užurbano nose žireve kapice s vodom, otiđe do njega isvi zajedno pohitaju prema poljani da zaustave požar. Svo to vrijeme, srne idivlje svinje nosile su patuljke na leđima kako se ne bi umorili dok su punilivodu iz obližnje lokve. 19

Nedaleko od lokve, Pjerina je već dozivala ćuka i ćuk se brzo odazovezahukavši:− Patuljčice, vidim da si pokrenula cijelu revoluciju spasa šume od požara. Čaki spori puževi i kornjače pomažu!Pjerina mu odgovori:−Dobar glas se daleko čuje, a loš još dalje, govorio bi naš tata. Došla sam tipomoći, pa smo brat i ja zamolili jelena da prenese tvoje ptiće na naš starihrast.Ćuk se iznenadi i hukne:− Ne mogu vam ni opisati koliko sam vam zahvalan. Moji ptići će biti sigurnijiu dubini šume, a sada mogu i ja pomoći gasiti požar. Patuljčice, spremna za jošjedan let?Pjerina pohita da se uhvati za već poznato ćukovo perje, ali prvo pomognuToninu i jelenu te spustiše ptiće na vrh jelenovog roga. 20

Ćuk i Pjerina poletješe prema lokvi po vodu, a Tonino i jelen se sa ptićimazaputiše prema starom hrastu, ne bi li se brže-bolje vratili kako bi i onipomogli. Kada su sigurno smjestili male ćukove, jelen reče:− Prije nisam obraćao previše pažnje na patuljke Kontiće, ali nakon ovog činabit će mi zadovoljstvo družiti se s vama u budućnosti, jer vidim da ova šumaupravo zbog vas zdravo diše. 21

Noć je već bila duboka i požar je počeo obasjavati poljanu, a dotad su seTonino i jelen već vratili, rekavši ćuku da su mu ptići sigurno smješteni. Letećina ćuku, Pjerina je držala žir pun vode kao i svi patuljci, dok je ćuk upiokoliko je mogao vode u kljun ne bi li navlažili zemlju uz rub šume. To su činilei druge ptice poput sjenica muharica i legnjeva u svojim malenim kljunovima.Toliko je kapljica i kapljica izliveno na tlo da je iz daljine nalikovalo kao da izvedra neba pada kišica. 22

Tako su mnogi patuljci i životinje prenosili vodu na poljanu s koje se širiopožar, dok su se drugi ohrabreni vratili iz Romualdove špilje, nakon što suzaštitili sjemenke, kako bi i sami pomogli u spašavanju šume. Vatra se sve sporije širila, jer je tlo bilo toliko natopljeno vodom da nijemogla nastaviti širenje plamena. Trava se gasila i najednom su vidjeli kako sesamo dim vijori prema nebu punom zvijezda. Ponegdje je vatrica još tinjalai na te dijelove su trčale divlje svinje i srne s patuljcima na leđima gazivši žarkopitima i papcima. Nitko nije spavao te noći, a sljedećega jutra su krenuliprema Kloštru. U svom tom pepelu biljaka, tata Bepo je uspio pronaći razlogpožara kojeg je prouzročila staklenka što je ležala na tlu istopljena od sunca ivatre. Od toga jutra dogovorili su se da će provoditi češće akcije čišćenja šumekako bi spriječili buduće požare, a upravo je ova obitelj uputila pismo ljudimaokolice Vrsara u kojemu piše: 23





Tako su Kontići spasili šumu zahvaljujući hrabrosti patuljčice Pjerine i njezineobitelji. Obitelj i danas živi ispod staroga hrasta, a uokolo stabla odjekujućukova hukanja. Mnogi patuljci posjećuju stari hrast i obitelj ne bi li takoponijeli znanja o šumi.I za kraj,Kontići se zahvaljuju projektu Enjoyheritage koji proniče aktivnost mladih dabi razvili svijest o održivom razvoju i očuvanju prirode 26

• Bioraznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji čine sastavni dio ekosustava.• Permakultura je način života koji uključuje brigu za vrt i okoliš, recikliranje otpada i smanjenje potrošnje novca, energije i vremena.• Raketna peć je ekološki učinkovita peć kojom se grijemo pomoću suhih i otpalih grana. Dugo zadržava toplinu i time štedi energiju.• Klijalište je mjesto gdje biljke započinju svoj život zaštićene od vanjskih uvjeta.• Kompostni wc je posebna vrsta wc-a gdje se umjesto vode koristi suho lišće, koje otpad s vremenom pretvara u korisno gnojivo za vrt

Svrha projekta je povezivanje kulturne i prirodne baštine, centra Vrsara i ruralnog zaleđa,osvješćivanje značaja baštine putem osmišljenih interpretacija, kroz uključivanje djece,mladih, ugroženih skupina i cjelokupne turističke populacije.Pilotno područje u projektu je novi itinerar tkz. staza sv. Romualda u duljini od 9,5 kma povezat će pet interpretacijskih točaka: Vrsarske mozaike i crkvu sv. Marije od mora,Limski zaljev kao zaštićeni krajobraz i rezervat u moru, maslinike (Ursaria), šumu Kontijukao posebni rezervat šumske vegetacije i Samostan sv. Mihovila u Kloštru.