KNJIGA BROD

SPOMEN PLOČA ANTUNA ŽIVKOVIĆA U povodu 50. godišnjice smrti svećenika AntunaŽivkovića, Gradsko poglavarstvo Slavonskog Broda,mještani Brodskog Varoša i Ogranak Matice hrvatske 1996.g. postavili su spomen ploču koja se nalazi na katniciAntunove sestre Ljubice u Zagrebačkoj ulici br. 294.S mramornog crnog kamena, dimenzije 100 cm x 82 cm x 4cm iznosim dio opširnog, bijelim slovima, ispisanog teksta:OVDJE BIJAŠE KUĆA U KOJOJ JE ROĐEN ANTUNŽIVKOVIĆ, 1910 – 1946. SVEČENIK, PROFESORGIMNAZIJE I VISOKE BOGOSLOVNE ŠKOLE UĐAKOVU, ŽUPNIK U PODVINJU.Antun Živković (1910.-1946.) rođen je u Brodskom Varošu12. svibnja 1910. g. od oca Ivana i Mande rođ. Filajdić.Kršten je sutradan u župnoj crkvi u Brodu. Osnovnu školupohađao je u rodnom selu, a Realnu Gimnaziju u Brodu.Maturirao je 1929. god. U Đakovu polazi studij Visokebogoslovne škole i kasnije je nastavio u Strasburgu uFrancuskoj gdje je diplomirao 12. studenoga 1935. Svečenik Antun Živković, 1910. – 1946. Tamo su ga prozvali „Žak“. Za svečenika je zaređen 9. rujna 1934. g. u Brodskom Varošu. U svom kratkom, ali veoma bogatom svečeničkom životu obavljao je dužnost svećenika i profesora na Gimnaziji u Brodu. Antun je imao veliko obrazovanje. Govorio je francuski, talijanski, njemački, latinski i grčki jezik. 1946. godine nasilna je smrt ugasila život ovog velikog čovjeka. Naime u noći 21. na 22. rujna 1946. četiri predstavnika službe tadašnje vlasti prisilno ga odvode u nepoznato. Te noći je mučki ubijen. U crkvenoj spomenici Župe sv. Antuna Padovanskog u Podvinju, našao sam zapis župnog upravitelja vlč. Krstića na str. 157. „1946.-mjeseca rujna- nestao po noći, tadašnji upravitelj župe vlč. Gospodin Antun Živković.“ Uz sve aktivnosti u novije vrijeme posmrtni ostaci nisu pronađeni.Spomen ploča postavljena je u Zagrebačkoj ulici br. 294 (Brodski Varoš) 49

SPOMEN PLOČA I SKULPTURA DR. JOSIPA STADLERA(Stadlerov Trg)Josip Stadler rodio se u Slavonskom Brodu 1843. godine., a umro u Sarajevu 1918. Školovao se uSlavonskom Brodu, u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i u Zagrebu. Na Papinskom sveučilištu uRimu postao je doktor filozofije i teologije. Kasnije radi kao profesor bogoslovije u Zagrebu. 1881. g.papa Lav XIII. imenovao ga je vrhbosanskim nadbiskupom u Sarajevu. Djelovao je na vjerskom,prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Dao je sagraditi katedralu Srca Isusova u Sarajevu,sjemenište sa crkvom sv. Ćirila i Metoda, nadbiskupski dvor te podigao gimnaziju i sjemenište uTravniku. Utemeljitelj je Družbe sestara Malog Isusa i osnivao sirotišta. Josip Stadler je jediniBrođanin za kojega se vodi postupak beatifikacije.1. Spomen pločaIz Mesićeve ulice vidljiv je Trg dr. Josipa Stadlerana kojemu se nalazi spomenik dr. J. Stadleru ibočni zid stambene zgrade Ulice Matije Gupcabr.3 na kojemu je spomen ploča ovomvelikanu.Ploča je postavljena na zid kuće gdje jenekada bila rodna kuća dr. J.Stadlera. S desnestrane ploče nalazi se reljefni lik nadbiskupa sasvečeničkom kapom.2. Josip Stadler sa djecom,zaštićeni spomenik kulture, djelo akademskogkipara Fabijana Tomića.Spomenik prikazuje nadbiskupa u biskupskojodjeći s lančićem i križem oko vrata u sjedećempoložaju sa troje djece koje je obgrlio. Postolje jeizrađeno u kamenu ružičaste boje okruglog oblikau promjeru 180 cm i visine 41 cm. Visina korpusaje 117 cm, a širina kipa 100 cm. Spomenik jeodljev u bronci, izliven u Zagrebu. Na postoljuispred kipa je izrađen svitak s riječima : IMAJ SRCE PREMA: BOGU DJETINJE, BLIŽNJEM MATERINJE SEBI SUDAČKOJosip Stadler, biskup vrhbosanski, 1843. – 1918.50

SPOMEN PLOČA ĐURI I MARTINU PILARU Zaslužnim građanima, braći Đuri i Martinu Pilarupostavljena je spomen ploča na njihovoj rodnoj kući uUlici Matije Mesića br. 62. Ploča je od plavkastogmramor kamena dimenzija 102 cm x 55 cm.Đuro Pilar (Slavonski Brod, 22. travnja 1846. - Zagreb,19. svibnja l893.) bio je geolog, profesor naZagrebačkom sveučilištu. Znanstvenik koji je svojimgeološkim istraživanjima donio sasvim novu teoriju odjelovanju unutrašnjih sila Zemlje i osjetno pridonioproširivanju znanja u poznavanju promjena u Zemljinojkori. Zadužio je i hrvatsku astronomiju. S 20 godina bioje mladi erudit služeći se njemačkim, francuskim,engleskim, talijanskim, ruskim i češkim jezikom. Svesile usmjerio je na polje znanosti, prosvjete i kulture usvrhu općeg dobra, boljitka i prosperiteta. Moramo bitiponosni što je baš iz naše sredine potekao Đuro Pilar,istinski humanist, pregalac, filozof, erudit i poliglot,rodoljub i domoljub. Rođen je u Brodu od oca Martina Pilara, brodskogkovača i majke Terezije rođene Čulić podrijetlom izokolice Žeravca. Đuro je po završetku osnovne škole uBrodu pohađao gimnaziju u Osijeku i Zagrebu. Nakonzavršene gimnazije dobio je potporu publiciste i Đuro Pilarpolitičara, brođanina Andrije Torkvata Brlića i materijalnu potporu đakovačkog biskupa Josipa JurajaStrossmayera za studij u inozemstvu. Na sveučilištu u Bruxellesu Pilar stječe temeljnu i širokunaobrazbu iz prirodnih znanosti. 1868. g. polaže doktorski ispit i javno brani tezu o promjenamaZemljine kore i postaje docent na sveučilištu. I pored toga u rijetkim slobodnim trenucima Pilar sebavio crtanjem, glazbom i šahom. Na sveučilištu je prihvatio katedru za mineralogiju i geologiju, a predavao je i astronomiju. 1884.izabran je za rektora sveučilišta, a iduće godine postaje jedan od osnivača Hrvatskog prirodoslovnogdruštva. Pilar je dao svoj književni doprinos objavivši u Obzoru svoje PUTOPISNE CRTICE IZBOSNE 1879. g. Opterećen, umoran i bolestan umro je u Zagrebu sa 47 godina l9. svibnja l893. Spomen ploča Đuri i Martinu Pilaru na njihovoj rodnoj kući u Mesićevoj ulici br. 62 51

BISTA AKADEMIKA ĐURE PILARA Spomen bista akademiku Đuri Pilaru podignuta je uBrodskom Vinogorju u parku ispred istoimene škole,Vinogorska ulica br. 1. Poprsje je postavljeno na okapnicu crnog mramornogstupa. Stup u obliku kvadra ima dimenzije 117 cm x 50 cm x50 cm, sa okapnicom 56 cm x 57 cm x 4,5 cm. Poprsje je izrađeno u bronci. Visina poprsja je 64. cm. iširina u ramenima 55 cm. Izradio ga je u poluprofilu kipar A.Starčević. Prikazan je ozbiljan realističan lik s bradom irazdjeljkom kose na lijevoj strani glave. Spomenik je u ograđenom cvijetnjaku 100 x 100 cm sapristupnom kamenom stazom. Bista Đure Pilara u Brodskom Vinogorju52

HUGO BADALIĆ ( 1851. - 1900.)HUGO BADALIĆ prvi je sin Tome i HugeMarije Playel rođen u Brodu na Savi 18. rujna1851. g. Tri razreda Osnovne škole polazi uKostajnici, a četvrti razred u Kraljevskojgradskoj učionici u Brodu. Školovanje nastavljau Zagrebu u Kraljevskoj velikoj gimnaziji uGornjem gradu (kasnije Klasična gimnazija)kao najbolji učenik. Već u doba gimnazijskihdana javlja se u časopisu Ljiljan svojom prvompjesmom Berba, a kasnije i u drugim časopisimakao što su Vienac, Novine Horvatsko Slavonsko- Dalmatinske, Pozor, Hrvatska lipa, Prosvjeta idr. 1876. g. je napisao libreto za operu NikolaŠubić – Zrinjski na glazbu Ivana pl. Zajca. 1879.g. oženio se Jelkom Staudar članicom narodnogkazališta. U to vrijeme radi kao namjenskiučitelj u Gimnaziji u Gornjem gradu odakledobiva premještaj za profesora Gimnazije uRijeku. 1882. g. Mađari ga otpuštaju pa se vraćau Zagreb. Tu je imenovan ravnateljem ženskogliceja. 1895. g. Hugo postaje prvi ravnateljdonjogradske Kraljevske velike gimnazije uZagrebu (danas Mimara). Hugo je bio prvi Brođanin član društvahrvatskih književnika, organizacije koja je Hugo Badalićnastala pred kraj njegova života. Umro je nakon zakašnjele operacije od raka želuca u Zagrebu 4.Svibnja 1900. g. i ispraćen od velikog broja sprovodnika na zagrebaćkom Mirogoju.Hugo Badalić je prvenstveno lirik. Pisao je poeziju, novele, rasprave i prijevode sa njemačkog,engleskog i ruskog. Bio je libretist, antologičar, kritičar i stilističar. U pjesmama je oslikavao svojasjećanja, izlagao emocionalna stanja, iznosio svoje patriotske težnje, ljubavne motive i strasti, svojeputopisne i propovjedačke sposobnosti..Veliki i nadasve vrijedan posao Hugo je odradio na sastavljanju zbirke pjesama pod imenom Hrvatskaantologija, umjetničko pjesničtvo, starijeg i novijeg doba, u izdanju Matice hrvatske u Zagrebu 1892.g. Knjiga je posvečena hrvatskim preporoditeljima a u slavu 50 godišnjice Matice hrvatske.UAntologiju su uvrštena 33 pjesnika sa 197 pjesama. Izbor svakako nije bio lagan a pogotovo nije bilojednostavno izvršiti klasifikaciju po područjima i vrstama.Hugo je u Antologiju uvrstio 7 svojih pjesama: Prvi cielov, Himna Zvonimirova, Otkud pjesan, NaAdriji (3. Kopači), Hrvatski pjevački savez i Panem et circenses! 53

SPOMEN PLOČA I BISTA HUGE BADALIĆA Kada je 18. Rujna 2001. g. u programu memorijalne svečanosti, posvećenoj 150 godišnjicirođenja Huge Badalića, a održana pod pokroviteljstvom Gradskog poglavarstva Slavonskog Broda,kada je gradonačelnik bio dr. Jozo Meter, postavljena je spomen ploča hrvatskom pjesniku HugiBadaliću. Spomen ploča je postavljenana južnu fasadu nekadašnjeg Magistrata, na današnjem Trgu sv.Trojstva, gdje je kao gradski pisar deset godina službovao i tu vjerojatno stanovao Hugov otac TomoBadalić.Kamena ploča veličine 6o x 7o x 2 cm. više nije na svom mjestu. Skinuta je u vrijemepopravljanja-žbukanja fasade. U prisustvu drugih uzvanika spomen ploču je otkrio uvaženi akademik,brodski književnik Dragutin Tadijanović. On je i napisao slijedeći tekst: Pošto fasada još nije dovršena ploča jepohranjena u Muzeju Brodskog Posavlja.Znatno kasnije u svibnju 2010.g. postavljena je bista u parku ispred Osnovne škole udaljena od zida fronte 5,5m. i od sjeveroistočnog ugla zgrade 6,5m. Postav je stavljen na temelj u zemlji. Ima oblik kvadra i optočen je poločama crnog mramora dužine 81,5 cm., visine 101,5 cm. i širine 41,5 cm. Na glavnom stupu je mramorni nosač biste dugačak 70,5 cm., širok 37,5 cm. i visok 4,5 cm.Sama bista u bazi poprsja ima 27 cm., u ramenima 53 cm. a visina cijele biste iznosi 56 cm. Poprsje je zatvoreno kaputom a vrat košiljom. Mršavo lice sa blago udubljenim obrazima naglašeno je brkovima i bradom. Na čelu su dvije dugačke bore, a tjeme je pokriveno gustom kosom sa širokim pramenom prema čelu. Lijevo na dnu biste s leđa upisano je ime autora A. Starčević. Spomenik je postavljen od strane Gradskog poglavarstva Slavonskog Broda.Bista pjesnika Huge Badalića ispred istoimene Osnovne škole54

U SPOMEN Dr. ANTI STARČEVIĆU Dr. Ante Starčević, političar, književnik i filozof, rođen je u Žitniku krajGospića 23. svibnja 1823, a umro u Zagrebu 28. veljače 1896.g. Pučku školupohađao je u Klancu kod Gospića., a ostalo školovanje nastavio u Zagrebu,Senju i Budimpešti. 1846. g. postigao je doktorat iz filozofije. U dva navratapunih 28 godina bio je narodni zastupnik u Hrvatskom Saboru. Pisao jepjesme, novele, eseje, satire kritike i prijevode na Hrvatski jezik. Prozniradovi su protkani dubokim filozofskim mislima.Glavno područje Starčevićeve djelatnosti je politika. 1861. g. sa dr.Eugenom Kvaternikom osniva Stranku prava, a kada je ta stranka podutjecajem drugih političara iznevjerila pravaška načela, on je napušta izajedno sa Eugenom Kumičićem osniva Čistu stranku prava 1895. g.Starčevićeva politička djelatnost se ne iscrpljuje u obrani nacionalnesamobitnosti državne nezavisnosti. Zalagao se za socijalno pravednu,demokratsku i pravnu državu uređenu na moralnim načelima. Starčevićeva ulica u Slavonskom Brodu dobila je ime oca domovine 30. XI. 1909. godine, u vrijeme pravaša gradonačelnika Stjepana Benčevića. Na samom ulazu, na kući br.1 postavljena je spomen ploča od smeđeg mramora sa reljefnim likom dr. Ante Starčvića. Ploču je postavilo Gradsko poglavarstvo na njegov rođendan 23. svibnja u 2006. godini. pomen bista je postavljena na povišenom središtu parka na Trgu Pobjede. Betonski temelj je 130 cm. x 130 cm. i na njemu postolje obloženo svjetlo sivim mramorom dimenzija 96 cm. x 90 cm. Iz sredine postolja izlazi od istog materijala stup u obliku kvadra 70 cm. x 55 cm. x 198 cm. Na stupu je brončano poprsje Dr. Ante Starčevića. Bista je visoka 82 cm. a u bazi je 80 cm. Odjeven je u kaput sa visokim ovratnikom na prsima spojen gajtanom. Ispod se nazire kravata. Obrazi su malo udubljeni, lice prekriveno bradom i brkovima, čelo visoko, istaknute obrve i vijeđe, a gusta kosa počešljana unazad. 55

SPOMEN OBILJEŽJE STJEPANU RADIĆU Obilježje ima tri dijela, spomen ploču, prostor za cvijeće i bistu.Sama bista je djelo kipara Antuna Augustinčića iz 1937. g. izrađenaod bronce. Visina je 67cm. a širina poprsja je 62cm. Razmak izmeđuspomen ploče i biste ukrašen je cvijećem u žardinjeri, a iznosi 160cm.Na mramornoj podlozi 230cm.x230cm postavljena je ukoso ploča odcrnog mramora 149cm.x 85,5cm. i visine v1=33cm, v2 12cm, saokapnicom. Na ploču je utisnut tekst sa srebrnim slovima: „O stotoj obljetnici utemeljenja HSS svome osnivaču učitelju i vođi hrvatskog naroda, mučeniku Stjepanu Radiću na spomen.“ Članovi i pristaše HSS te građani grada Broda I Brodsko-posavske županije. VJERA U BOGA I SEČLJAČKA SLOGA NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO A.D. MMIVPodloga biste je od mramornih ploča 245 cm. x 195 cm. u crnoj boji. Postolje sa okapnicom je 86 cm. x70 cm. x 41 cm. obloženo crnim mramorom. Stup je 56,5 cm. x 49 cm. x 89 cm. sa okapnicom i srebrnoutisnutim tekstom: STJEPAN RADIĆ, 1871.- 1928.STJEPAN RADIĆ, rodio se u Trebarjevu Desnom pokraj Siska 11. lipnja 1871. godine. Gimnaziju jematurirao u Karlovcu. U vrijeme svog burnog političkog života stalno je bio protjerivan i zatvaranIsključili su ga iz Pravnog fakulteta u Zagrebu, a isto tako sa praškog i kasnije peštanskog sveučilišta.Zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave u vrijeme bana Khuena, a prilikom posjete caraJosipa I, osuđen je na 4 mjeseca strogog zatvora. Daljnje studiranje mu je onemogućeno u cijelojAustrougarskoj monarhiji. Boravio je u Rusiji i završio Višu plitičku školu u Parizu. Od tada djelujekao političar, pravnik i politolog. 1904. g. sa svojim bratom Pavlom osnovao je Hrvatsku, PučkuSeljačku Stranku. Iako se protivio prisilnom ujedinjenju Hrvatske u federaciju sa Srbijom i CrnomGorom stranka mu 1920. g. mijenja ime u Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka (HRSS) i tadapostaje najjača politička stranka u Hrvatskoj sa 50 mandata. 1925. g. Radić ulazi u Pašićevu srpskuvladu kao ministar prosvjete i tada 1927. stranka ponovo mijenja ime u HSS ili Hrvatska SeljačkaStranka.. Ponovo odlazi u opoziciju i sklapa koaliciju sa Pribičevićevom SamostalnomDemokratskom Strankom pa tako nastaje seljačko demokratska koalicija na čelu sa Radićem.1928. g.Radić je dobio mandat ali nije uspio sastaviti vladu jer je 20 lipnja iste godine smrtno ranjen izrevolvera radikalca Puniše Račića. 8. kolovoza je umro u Zagrebu i uz masovni sprovod sahranjen naMirogoju Stjepana Radića općenito smatraju velikim borcem za slobodu i osamostaljenje Hrvata i njihovedržave. Uz sve to Radićevo ime koristili su mnogi u raznim sistemima i prigodama. U Domovinskomratu postrojba iz Siska nosila je ime Sisački odred “Braća Radić“. Mnoge ulice i trgovi u Hrvatskojdanas nose njegovo ime.56

BOGOSLAV ŠULEK (1816.-1895.) Bogoslav Šulek je prvenstveno bio plodan publicist kaoautor mnoštva članaka u novinama i časopisima. U njima senaročito ogleda razdoblje u Hrvatskoj između 1848, i 1860. g.No publicistička djelatnost nikako ne zasjenjuje njegovprirodoslovni i leksikografski rad kao popularizatoraznanosti.Rođen je u Subotištu (okrug Nitra) u Slovačkoj 20.travnja1816.g. Kršten je kao Carolus Bohuslaus,- DragutinBogoslav. Kao sin veoma obrazovanog evangelističkogžupnika, završio je studij filozofije i teologije u Požunu.Kratko vrijeme radio je kao svečenik u Subotištu no nije sezaredio zbog svoje nagluhosti. U nadi da će mu brat pomoći uliječenju 1838. g. dolazi u Brod na Savi kod svog brataMihajla –liječnika. U tome nije bilo uspjeha. Još dok je bio uBrodu dolazio je u vezu sa Ljudovitom Gajem i drugimintelektualcima koji se bore za afirmaciju hrvatskog jezika.Ta veza bila je još jača kada je Šulek došao u Zagreb (1840.) izaposlio se kao knjigotiskarski praktikant kod gospodinaFranje Župana. Već prve godine nakon zaposlenja piše uŽupanovoj „Croatii“ i Gajevoj „Danici“. Potpisuje se kao„Bohuslaw“ a ne Dragutin. Tako je nastalo vrijeme Šulekoveasimilacije u novoj domovini Hrvatskoj. Ne krije svojeoduševljenje za Ilirski pokret i Gajeve ideje. Ubrzo mu Gaj povjerava uređivanje „Danice“, gdje je prviputa objavio češko-političku raspravu „Apologija Društvene i političke prilike u Hrvatskoj bile su zaŠuleka sve veće opterećenje i jedva ih je podnosio. Zato se predao drugom području rada stručnoprosvjetnog karaktera. Tako piše i prevodi školske udžbenike: „Naputak za one koji uče čitati“, „Stomalih pripovjedaka“,“Početnica“,“Čitanka za pučke škole“,“ Biljarstvo za Više Gimnazije“ i dr.Ipak je Šulek i 60-tih godina zajedno sa Račkim pisao uvodnike za dnevnik „Pozor.“ U to vrijemenjegov glavni književni posao bio je znanstveni rad na redakciji i korekturi riječnika što mu je povjeriloNamjesničko vijeće. Bio je to mukotrpan i obiman posao praćen financijskom oskudicom. Tiskani su:Njemačko-ilirski rječnik“ I. i II., 1960.g. i „Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik“ I.-II.,1874./75.1966. g. Šulek postaje član Jugoslavenske Akademije na prirodoslovno-matematičkompodručju.. Kada je 1874. postao prvi tajnik Akademije, njegov znanstveni rad je veoma intenzivan. Naovoj dućžnosti završio je svoj život 1895. g. Bibliografija njegovih djela ima 203 rada. Neki radovi izbeletristike nisu objavljeni. U borbi za hrvatski jezik Šulek je bio stvaralački znanstvenik. Uveo je nekevlastite riječi (kisik, vodik, ugljik) i novokovanice (umjerstvo, kretstvo, sporednik, statika, dinamika,paralelogram). Neophodna su danas Šulekova nazivlja koja su nastala tvorbom iz slavenskih jezikakao volumen = obujam, zračenje = radijacija, ozračje = atmosfera, kovine = metali, toplomjer =termometar, dalekozor = teleskop, i dr. Ima još riječi koje nisu saživile i čekaju svoju uporabu kaositnozor = mikroskop, svjetlopis = fotografija, pružnost = elastičnost. Bogoslav Šulek je svakako zaslužan za stvaranje i prihvaćanje novih nazivlja u duhu hrvatskogjezika. Jedan je od najutjecajnijih jezikoslovaca u povijesti. 57

SPOMEN BISTA BOGOSLAVA ŠULEKA Spomenik je postavljen 2004. g. u parku ispredistoimene Osnovne škole u istočnom djelu grada u AlejiMiroslava Krleže. Postav je ograđen niskom ogradicom napola cigle u obliku kvadrata 120cmx120cm. Tako jeoznačen prostor za mali cvijetnjak. Na betonski temelj uzemlji postavljen je osnovni stup u obliku kvadra optočencrnim mramorom i pokriven okapnicom. Dimenzije stupasu 50x40x137cm, a okapnica ima 42,5x53,5x 2,7cm. Naprednjem dijelu stupa 18cm ispod okapnice pričvršćena jeploča 47cm x 27 cm x 2,5 cm. sa slijedećim srebrnimnatpisom: BOGOSLAV ŠULEK, 1816. – 1895. Na istojstrani u desnom donjem uglu upisano je: TRAVANJ, 1985. Na postav je stavljena brončana bista u liku BogoslavaŠuleka. Visoka 63cm. Uniformirano poprsje sa zatvorenomkragnom u bazi ima 36 cm. a u ramenima 60 cm. Glava jegotovo pravilno okrugla sa valovitom gustom kosom, neštonaboranim čelom istaknutim jagodicama i jakim brkovima.Bista odaje ponosan i čvrst stav. Na bisti je upisano imeakademskog kipara A. Starčevića. Sredstva od 32750 kn.izdvojila je škola.58

SPOMEN PLOČA STJEPANU MARJANOVIĆUU Mesićevoj ulici kbr. 17. gdje je nekada bilarodna kuća svečenika Stjepana MarjanovićaŽupanijsko i Gradsko poglavarstvo i MaticaHrvatska, Slavonski Brod postavili su 2002. g., au povodu 200 godišnjice rođenja, spomen pločuStjepanu Marjanoviću. Kamena ploča jeveličine 70 cm. x 63 cm. sa slijedećim utisnutimtekstom „OVDJE BIJAŠE KUĆA U KOJOJ JEROĐEN 19. KOLOVOZA 1802. SVEĆENIKS T J E PA N M A R J A N O V I Ć , H RVAT S K IKNJIŽEVNIK ILIRAC,SLIKAR I GLAZBENIK.UMRO JE U BRODU NA SAVI 2. LISTOPADA1860.o 200 GODIŠNJICI ROĐENJA SPOMEN– PLOČU POSTAVILI MATICA HRVATSKAS L AVO N S K I B R O D , Ž U PA N I J S K O IGRADSKO POGLAVARSTVO.“STJEPAN MARJANOVIĆ se rodio u Brodu na Savi. Gimnaziju završio u Osijeku a Bogosloviju uĐakovu. Kao kapelan služio je u Brodu i u raznim drugim mjestima. Bio je književnik no bavio se islikarstvom i glazbom. U Muzeju za umjetnost i umjetnički obrt u Zagrebu ima 7 njegovih slika. Kaosamouki slikar naslikao je za glavni oltar u brodskoj crkvi kralja Stjepana tada zaštitnika te župnecrkva. Slika nije stavljena na oltar. Njegovi likovni radovi imaju više povjesnu vrijednostSvoje književne radove tiskao je pod pseudonimom Sava Radislav Domorodčević, SlavidrugMiloglasović, pod inicijalima S.M. i pod šifrom...vić. 1860. se vratio u Brod gdje je u bolesti umro.Pokopan je na gradskom groblju u Slavonskom Brodu. Grob mu je na starom katoličkom groblju.(broj:4842, polje br.2 ). Marjanović je pisao pjesme i drame te bio jedan od plodnijih iliraca. Pjesme sumu po sadržaju patriotske i vjerske. U dramama nije bio originalni dramski pisac. Većinom su toprerade i prijevodi.Predrag Gol (Slavonski Brod): Stjepan Marjanović. Pogled na ruinu starog dvorca u Italiji, 1830;Portret Stjepana Marjanovića Brođanina akvarel 48,5 x 34,5 cm. MBP, Slavonski Brod 1(1802. – 1860.) prema slikaru Johannu Servusu11 Ogranak Matice Hrvatske Slavonski Brod, Stjepan Marjanović, zbornik o 200 godišnjici rođenja/ 2009, 59

SPOMEN PLOČE MATIJI MESIĆUPovjesničaru i znanstveniku Matiji Mesiću naspomen, Brođani su postavili dvije spomen ploče,Jedna je postavljena još 1926. g. na pročelje tadašnjegomnazije a danas Strojarskog fakulteta na Trgu „IvanbeBrlić Mažuranić.“ Na ploči je brončano reljefno poprsjepovjesničara Matije Mesića sa položenim gušćjim perom iiztbočenim tekstom, a druga kamena spomen pločapostavljena je na njegovoj rodnoj kući u ulici njegovaimena br. 51- Na prvoj je dlijedeći tekst:MATIJA MESIĆ, 19. II. 1826. U BRODU., I. REKTORHRV. SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, UČENJAK IKNJIŽEVNIK. O STOTOJ OBLJETNICI ROĐENJA UČAST PODIGOŠE GRAĐANI BRODA. ( Dimenzije su:120 cm. x 86 cm.)Na rodnoj kući piše: Matija Mesić, autor: Oton Iveković0VDJE SE RODIO 19. II. 1826.,MATIJA MESIĆ,POVJESNIČAR I PRVI REKTOR HRVATSKOG SVEUČILIŠTA U ZAGREBU.O STOTOJ OBLJETNICI SMRTI SPOMEN PLOČU POSTAVI SAMOUPRAVNA INTERESNAZAJEEDNICA ZA KULTURU OPĆINE SLAVONSKI BROD, 1978.(Dimenzije ploče su:70 cm. x 46 cm.)1.siječnja 1867. g. hrvatski povjesničar Matija Mesić postaje članom Akademije Znanosti i prvirektor Sveučilišta.Školovao se u Brodu i Požegi. Završio je studije teologije, povijesti i zemljopisa u Beču i Pragu.Pod utjecajem Ilirskog pokreta zalagao se da se u nastavi umjesto njemačkog uvede hrvatski jezik. Kaoprofesor povijesti i ravnatelj tadašnje Pravoslavne akademije pisao je znanstvene radove i redigiraopovijesnu dokumentaciju. Glavno mu je djelo „Život Nikole Zrinskog“ iz 1866. g. Njegov doprinoshrvatskoj povjesnoj znanosti je ogroman. Zaslugom Matije Mesića sačuvalo se mnoštvo dokumenataiz naše starije prošlosti. Spomen ploča M. Mesiću na zgradi Spomen ploča na rodnoj kuči Strojarskog fakulteta na Trgu I. B. Mažuranić60

SPOMEN PLOČA TOMI MATIĆU (1874. - 1946.)U Starčevićevoj ulici na kuću br. 25. gdje je nekada bilarodna kuća povjesničara Tome Matića, Gradskopoglavarstvo Slavonskog Broda postavilo je spomen ploču.Ploča je od tamnog mramora sa reljefnim likom u gornjemdijelu i srebrnim tekstom ispod lika. Postavljena je 21.prosinca 1998. g. na dan 30. godišnjice njegove smrti.TOMO MATIĆ ( 1874. – 1968.),hrvatski povjesničarknjiževnosti. Istraživao je hrvatsku književnu baštinuSlavonije, Dalmacije i Dubrovnika. Prije svega je poznatkao priređivač akademijinih izdanja “Stari pisci hrvatski“.Manje je poznato da je Tomo Matić bio podpredsjednik ipredsjednik Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti(HAZU) u ratu. Bio je vrstan znanstvenik. Sudjelovao je upromjeni imena Jugoslavenske Akademije u HrvatskuAkademiju i borio se za poštivanje moralnog statusa svojeustanove. 1946. g. oduzeto mu je predsjedanje,što je saznaoiz novina. Hrvatska Akademija to je ispravila Spomenicomizdanom u povodu 125. obljetnice HAZU.143 cm. x 78 cm. x 2 cm 61

KNJIŽEVNICA IVANA BRLIĆ – MAŽURANIĆ(Ogulin, 1874. – Zagreb, 1938.) Spisateljica Ivana Brlić – Mažuranićrođena je u Ogulinu 1874. g.Odrasla je u intelektualnoj građanskojporodici Mažuranića. Otac Vladimir je biopisac,povjesničar i odvjetnik, djed slavnipolitičar ban Ivan Mažuranić, a bakaAleksandra Mažuranić bila je sestrajezikoslovca Dimitrija Demetra. U privatnojškoli dobila je izvrsnu naobrazbu. Njenaobitelj iz Ogulina najprije seli u Karlovac,zatim u Jastrbarsko i konačno u Zagreb 1892.g. Udala se u Brod na Savi za odvjetnika ipolitičara Vatroslava Brlića. U Brodu jeprovela veći dio života i imala sedmero djece. U književnosti se javlja poezijom,esejima i dnevnikom, a prvu zbirku Valjani iNevaljani izdala je u vlastitoj nakladi 1902. g.Kao književnica, Ivana je naročito zapamčenapo svoja dva književna djela: po romanuZgode i nezgode šegrta Hlapića, 1913., i pozbirci pripovjedaka Priče iz davnine, 1916.Kao cijenjenja umjetnica primljena je za članaAkademije i po tome je prva žena s tomtitulom. Akademija je u dva puta Ivanupredlagala za Nobelovu nagradu. Njen jezik ipismo imaju jedinstveni pučki izraz aistovremeno je bogat mudrostima i utjelovljenmoralnim vrijednostima.Djela su joj prevedena na sve važnije svjetskejezike.Umrla je u Zagrebu.Ukopana je na gradskom groblju na Mirogoju.62

SPOMEN KUĆA IVANE BRLIĆ - MAŽURANIĆKuća književnice Ivane Brlić – Mažuranić na Glavnom gradskom Trgu br. 8.Kuća je sagrađena na Glavnom gradskom trgu br. 8. Dao ju je sagraditi Ignjat Alojzije Brlić,jezikoslovac i pisac. Na tom mjestu je nekada bila stara kuća Brlićevih zidana 1799.g. ali je 1882.izgorila. Požar se navodno pojavio zato što su u veži na kućnom oltaru dogorile svijeće i zapalileokolinu. Sreća je bila što već tada poznata knjižnica Brlićevih nije izgorila, pošto je bila premještana1875. g. kod Kate Kiklić Brlićeve rođake.Već godinu dana nakon požara 23. kolovoza l883. g. postavljen je kamen temeljac za novu kuću.Zgradu je zidao Adolf Godt, a projektirao Mathias Železny. U početku je kuća planirana sa 7prozorskih osi i u sredini sa ulaznim vratima i balkonom. Kako su tri prozorske osi naknadno građene,to se sada vrata i balkon ne nalaze u sredini kuće. Danas kuća ima 10 prozora i nekada dva a danas trilokala.Zgrada je izgrađena sa geometrijski postavljenim vodoravnim i okomitim linijama u stilu klasicizma.U središnjem dijelu zgrade od podnožja do vrha sazidana su 4 plitka stupa. Stupove obavija izbočenivijenac po sredini zgrade ispod prozora. Iznad glavnog ulaza su spiralno savijeni potpornji kojipodupiru balkon. Svi prozori i balkonska vrata ukrašeni su reljefnim naslonima sa rozetama u sredini.Ispod krova „teče“ široka pruga s malim tavanskim otvorima. U veži kuće je široki ornamentiranistrop, djelo slikara Josipa Murovića Sa dozidom zgrada danas ima tri lokala u kojima su smješteni,galerija, likovni salon „Becić“i kavana.Knjige iz knjižnice je naslijedila gđa Ružić koja ih je uz pomoć Instituta za povijest u Sl. Brodu,premjestila na police u kuću kćerke I.B.Mažuranić na broju 25 u Ulici Vlatka Mačeka. Grad Brod jeuspio preuzeti vlasništvo nad tom kućom koja će nakon određenih potrebnih radnji biti otvorena zajavnost.U kući je od 1892. g. živjela i radila I.B.Mažuranić kada se iz Zagreba preselila u Brod i udala zaodvjetnika Vatroslava Brlića.Kuća je zaštićeni spomenik kulture što je potvrđeno spomen pločom na kući. Mramorna ploča imadimenzije 55,5 cm. x 59,5 cm. Evidentirana je u čl. 117/6 Odluke dopune GUP –a grada SlavonskogBroda. 63

SPOMENIK IVANE BRLIĆ MAŽURANIĆ U povodu 130. godišnjice rođenja velike hrvatske spisateljice Ivane Brlić Mažuranić, gradSlavonski Brod podigao je 18. travnja 2004. g. spomenik poznatoj književnici. Spomenik je postavljenna zelenoj površini ispred Kazaliušno – koncertne dvorane. On je djelo akademske kiparice MarijeUjević. Izliven je u bronci u ljevaonici umjetnina ALH u Zagrebu. Pošto je uklonjeno poprsje I.B.Mažuranić sa Trga Pobjede i tamo postavljen kip Dr.Franje Tuđmana, spomenik I.B.Mažuranićpremješten je na srednji diio Gradskog Trga, gdje se i sada nalazi Spisateljica je u sjedećem položaju sabuketom ruža na krilu okren uta premajugu s pogledom na Savu i njenu kuću.Postolje spomenika je obloženo špricanim mramornim pločama, sivkasto s crnim točkicama. Imaoblik kvadrata sa zaobljenim kutovima u kojima su svjetleća tijela. Visina postolja je 5o cm, a stranicaje 190 cm. Na brončanom postavu 130 x 126 cm. izlivena je skulptura spisateljice. Visina spomenika je160 cm. Klupa na kojoj sjedi je duga 74 cm. široka 44 cm. i visoka 56 cm. Akademik Vanja Radauš autor je biste Ivane Brlić – Mažuranić koju je Gradsko poglavarstvo postavilo u parku istoimene škole u Zagrebačkoj ulici br. 78., 2004. godine.64

PUBLICIST I ODVJETNIK ANDRIJA TORKVAT BRLIĆSpomen ploča postavljena 1985. g. na kuću Ivane Brlić –Mažuranić na Glavnom trgu, u povodu 150 godišnjice Ilirskogpokreta. Ploča je od tamnog kamena sa bijelim tekstom veličine60,5 cm x 55,5 cm. Zaštićena je kao spomenik kulture (čl. 117/6Odluke o dopuni GUP-a).ANDRIJA TORKVAT – BRLIĆ (Slavonski Brod, 1826. –1868.), publicist i političar. Školovao se u Brodu, Zagrebu iBeču. Aktivan je u revolucionarnim događajima 1848. 1849.Izabran je za županijskog tajnika u Osijeku. Kao emisar boravioje u Beču i u dva navrata u Parizu boreći se za „ slavensku ihrvatsku stvar“ u čemu i nije imao naročitog uspjeha.. Kad jeBachovim apsolutizmom spašena Habzburška monarhijanapušta politiku i odlazi u Beč gdje diplomira pravo.Nakon togauspješno se bavi odvjetništvom u Slavonskom Brodu. Pisao ječlanke nadahnute idejama ilirizma. 1854. objavio je Gramatikuilirskog jezika. Najznačajnije mu je djelo Dnevnik u kojemu suprikazani hrvatski politički događaji 1948/49. koji danas imajupovjesnu vrijednost. 65

FANIKIN KRIŽIdući brodskom Vinogradskom ulicom premaBrodskom Vinogorju na udaljenosti oko 100 m. odraskrsnice s Primorskom ulicom, s lijeve strane kraj ogradeStanice za tehnički pregled, nalazi se kameni križ postavljenjoš 1878. g. a nedavno potpuno obnovljen.Betonski temelj je u zemlji kvadratnog oblika 146 cm. x 146cm. Na njemu je izbetonirana baza visoka 24 cm. kaokvadrat 100 cm. x 100 cm. Postav je uzidan ciglom, obojansivom bojom i ima oblik kvadra. Stup je u bazi 80 cm. x 80cm. visine 110 cm. Na prednjoj strani stupa pričvršćena jecrna mramorna natpisna ploča 50 x 70 cm. sa tekstom usrebrnoj boji.Stup završava kamenom kapom u obliku četverostranepiramide 100 x 100 cm. paralelno sa bazom. Brid je dug 66cm. a visina baze piramide je 10 cm. Na vrh piramide je Franciska Daubachy - Doljskaučvrščen kameni križ presvučen crnim mramorom. (1832. – 188 2.)Na njemu je srebrni tekst „Ora et labora“1 Križ ima dimenzije 70 x 48 x 16 x 8 cm. Ukupna visinaspomenika je 224 cm.Od križa prema zapadu prostiralo se imanje brodske obitelji Brlić. To je Brlićeva pustara. Ona jeobuhvaćala 41 j. oranice i gospodarske zgrade. Zvali su je „Brlićev majur“ ili „Fanikin sad.“ Danas topodručje skraćeno zovu „Brlićka“ Križ je bio u voćnjaku na ulazu u majur. Imanje je počeo stvaratiAndrija Torkvat – Brlić (1826. – 1868.), kupujući zemlju od Varošana. On je bio prvi muž Franciske(Fanike) Daubachy – Doljske. (1832.-1882.) koja je vlastoručno sadila voćke na tom mjestu (Fanikinsad). Nakon smrti prvog muža Fanika se udala za njegovog mlađeg brata Ignjata Brlića (1834.- 1892.)koji je i postavio taj križ zvan Fanikin križ.Gospođa Fanika imala je svoje zapaženo mjesto kao slikarica. Djela su joj sačuvana u zbirci obiteljiBrlić u Slavonskom Brodu. Umrla je rano, u pedesetoj godini.Imanje o kojem je riječ naslijedio je Fanikin sin Dobroslav pa njen unuk Vatroslav Brlić. 1949. g. uvrijeme agrarne reforme imanje je postepeno kolonizirano.Obnovljen Fanikin križ nalazi se uVinogradskoj ulici krajStanice za tehnički pregled vozila66

BRLIĆEVAC Vila Brlićevac je zaštićeni spomenik kulture, podignuta između 1877 - 188o. g.Od svog postankazajedno sa okolinom od 10 j. vinograda ona je u vlasništvu obitelji Brlić iz Slavonskog Broda, tadaBrod na Savi. Nalazi se na lokaciji Brodsko Vinogorje na obronku Dilj Gore i danas se do Brlićevcamože doći krečući se asfaltnom cestom iz središta Vinogorja prema sjeveru oko 600 m. Izgrađen je uvrijeme kada je to područje bilo ispunjeno vinogradima i ljetnikovcima bogatijih brodskih obitelji.Vinogradske kuće koje se kasnije pretvaraju u ljetnikovce nastaju u novim društvenim prilikamanakon odlaska Turaka. Brlićevac, jedan je od rijetko sačuvanih objekata iz toga vremena iako je krozgeneracije doživljavao razne preinake. Nije poznato tko je izradio nacrte vile, no sumnja se da su istinastali na temelju crteža Fanike Brlić-Daubachy, Doljske žene Andrije Torkvata-Brlića, kasnijepreudate za njegovog brata dr. Ignjata Brlića. Na temelju jedne fotografije snimljene sa zapada 1900.g.i na osnovu sadašnjeg stanja arhitekt Nenad Miličić, praunuk Ivane Brlić Mažuranić i sin. VukaMiličića Ivaninog unuka predpostavio je nacrte prvobitnog projekta.Ivana Brlić Mažuranić često je dolazila u svoj ljetnikovac dvodeći svoju djecu u prirodu. Sjedeći naterasi i unoseći se u okolinu vinograda i ljetnikovca dobivala je inspiraciju za svoja književna djela imnoge je ovdje napisala.U vrijeme Domovinskog rata 1991. zgrada nije oštećena. Poslije rata Gradsko poglavarstvo iniciraodržavanje i prioritetne popravke počevši od 1997g. 1998. rekonstruirano je 75% površine hrastovogpomosta. 2006. obnovljeno je pročelje i zapadna strana.Današnji izgled objekta ukazuje da je to jednokatna zgrada nepravilnog pravokutnika. Dio zgrade jepodrumljen. Prizemlje je rastvoreno kvadratičnim prozorima s jednim ulazom. Horizontalna diobaizmeđu prizemlja i kata ostvarena je balkonom širine 1m. Balkon je oslonjen na drvene konzole iomeđen željeznom ogradom Fasada prizemlja je crvena fugirana opeka. Na pročeljima je dekorativnoobrađena drvena stolarija. Prozorski kapci, konzole balkona i vratnice ukrašeni su dekorativnimrezbarstvom. Složena drvena konstrukcija pokrivena je utornim biber crijepom Ljetnikovac imakarakteristike „alpskog stila“ sa primjesom slavonske arhitekture s kraja 19.st. 1992. godine na vilu je postavljen natpis: BRLIĆEVAC, SPOMENIK KULTURE, RJEŠENJEREGIONALMNOG ZAVODA ZA ZAŠTITU SPŠOMENIKA KULTURE, OSIJEK Br. : - UP - I– O3 – 62/2 – 80 – Reg. Br. 589.Nasljednikom je imenovan unuk Ivane Brlić – Mažuranić prof.dr.sc. Vuk Miličić (1921.-2008.), anakon njega, sada njegov sin tj. praunuk Ivane Brlić Mažuranić Nenad Miličić. 67

Vatrogasni dom iz 1902. g.VATROGASNI DOM Na Trgu Svetog Trojstva izgrađen je vatrogasni dom. Njegova pojava nužno je vezana s razvojemi djelovanjem Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Slavonskom Brodu. Angažiranje Brođana uvatrogasnim aktivnostima uvjetovano je opet nizom čestih i ponekad velikih požara. Takva situacijanalagala je da se mora nešto učiniti za spas građana i njihove imovine.17. travnja 1872. g. održana jeOsnivačka skupština Vatrogasnog društva u prostorijama Gradske čitaonice. Osnivač Društva i prvitajnik je Vasilj Bratelj. Za predsjednika je imenovanAdolf Muler. Društvo je tada imalo 96 osnivača.Koncem 19. stolj. na Trgu sv. Trojstva planirana je nova zgrada gradske vijećnice. Planove je izradiozagrebački arhitekt, inače Brođanin Martin Pilar. Vijećnica je trebala imati toranj s velikimugradbenim satom. No od gradnje se odustalo zbog visokih troškova. Nešto kasnije na tom mjestu jeizgrađen Vatrogasni Dom. Natječaj za gradnju raspisan je 1899. g. Projektiranje su obavili AntunStantzel i Dinko Colusij. Iste godine položen je kamen temeljac.Do novaca su došli podizanjem kredita i potrošili 26O K (Kruna)1 i 20.000 fr. Nacrt je potpisao graditeljHruška,2 a na čelu Odbora za gradnju bili su zapovjednik August Radinić i tajnik Vujo Fridrih. Premaprihvaćenom nacrtu Dom je dug 29,89 m, širok 12,02 m i visok 13,15 m. Pruža se od istoka premazapadu na površini oko 360 m2. U dvorištu prizemlja je ulazni hodnik sa stepeništem prema katu širine4,25 m. Sa zapadne strane ulaza su dva vatrogasna spremišta od 56 i 28 m2. Visina spremišta je 3,90m.Sa istočne strane su tri spremišta koja imaju 26, 24 i 18m2. U ovim spremištima su smještemavatrogasna vozila i oprema. Stepenicama se dođe u hodnik kata. Na katu su sljedeće prostorije:dvorana 59m2, tri izložbene prostorije kancelarijskog tipa od 21, 42 i 21m2. Na sjeveroistočnom dijeluhodnika je izba od 3,5 m2, kuhinja 8,5 m2 i soba od 15 m2.Toranj vidikovac je ukrasno izgrađen. Danas čeka hitne popravke i uređenje, jer je u veoma lošemstanju i nije za uporabu. Pretpostavlja se da je naknadno građen. Dom je potpuno dovršen 1902. g. Na zidovima su brojne foto slike kao i ostala dokumentacija.Posebno mjesto zauzima jedna poveća slika brodskog slikaraAlberta Grubera.U ono vrijeme bio je na glasu kao najljepši u Hrvatskoj. Izgrađen je u doba kasnog historicizma.1 Kruna (K), osnovna novčana jedinica u Habzburškoj Monarhiji.2 Državni Arhiv u Slavonskom Brodu, fond:DVD68

KIP SV. FLORIJANAKip sv. Florijana nalazi se u niši gradskekuće br.4. u Florijanovoj ulici. Na podnožjukipa postavljena je plastična pločica saslijedećim natpisom: POKLONILI DVD – uSLAVONSKI BROD ANA I VLADIMIRPOKOPČIĆ, 4. 5. 1944.Visina podnožja je 187 cm, a širina 139 cm.Podnožje je zidani stup. Kip je obojancrvenom i plavom bojom. Visina skulptureje 134 cm, a širina 50 cm. Kraj desne nogemu je kućica u plamenu, a u desnoj ruci drživjedro i sipa vodu na plamen. U lijevoj rucidrži zastavu, a na glavi mu je vatrogasnišljem.Kip je saliven od aluminija u ljevaoniciBujan u Novom Marofu. Visina niše je 350cm, a širina 130 cm. Niša je u bijeloj boji.Originalni takav kip bio je od drveta i stajaoje na kamenu pješčaniku u središtu naseljaSvračinec nedaleko Varaždina. Tamo jedospio iz Celja gdje ga je 1850 g. izradionama nepoznati kipar. Župnik župe sv.Mihaela velečasni Gabud želio ga jeobnoviti jer je jako dotrajao, ali u vrijemekomunizma to mu nije bilo dozvoljeno.Kasnije ga je neki Mindžek Ljudevitpolijepio i obojao. Nakon toga župnik jeotišao u bolnicu, a kad se vratio kipa na trguviše nije bilo. Ispitivanjem je doznao da sekip nalazi kod omladine s namjerom da ga Kip sv. Florijana u Florijanovoj ulici br.4 u Slavonskom Brodupoprave. Omladina je kip nekako „skrpala“i ponovo su ga stavili na staro mjesto.U lokalnim novinama tada je pisalo kako je omladina popravila kip narodnog heroja. Tako je sv.Florijan postao narodni heroj 1993. g. Svećenik je dao kip u ljevaonicu Bujan Andrije u Novi Marof.Pošto je stanje kipa bilo potpuno derutivno i nije se mogao popraviti, Bujan je kip rastavio (prepilio) iizlio u aluminiju po dijelovima, a zatim ga zavario. On i danas stoji na trgu u Svračinecu. Ovaj kip uSlavonskom Brodu platio je gospodin Pokopčić 2200 njemačkih maraka, a gospodin Delić iz DVD – aorganizirao je prijevoz i postavljanje. Kasnije je u ljevaonici napravljeno još desetak takvih kipova.Većinu je gospodinAndrija poklonio pa se sada nalaze diljem Republike Hrvatske. 69

VATROGASNI PENJAČKI TORANJ Ova građevina nalazi se u parku Šetališta Braće Radić ispred kuće br. 21. Izgradio ga je OdborDVD-a Slavonski Brod 1903.-1904. Postolje tornja je zidano s ugrađenim limenim vratima.Dimenzije postolja su 360 x 220 x 400 cm. Metalna vodosprema ugrađena je u postolje, a vanjskedimenzije su 300 x 150 x 200 cm. Kapacitet je oko 5000 litara vode. Iz spremišta izlazi s vanjske straneodvodna cijev. S jedne strane su vidljive dovodne cijevi, a pokraj vrata se nalazi dio električnog voda.Željezna konstrukcija je sastavljena od pravokutnih dijelova i visoka je oko 10 m. Na konstrukciji sudva stajališta i na vrhu limeni krov. Ukupna visina tornja je oko 16 m. Na samom vrhu je vjetrokaz supisanom godinom 1904. Obnovljen je i osvjetljen na trošak Gradskog poglavarstva 2003. godine. Obnovljeni vatrogasni toranj70

ZGRADA GRADSKOG POGLAVARSTVA (Magistrat) Zgrada nekadašnjeg Magistrata zatvara sjeverozapadni dio Trga sv. Trojstva pored VatrogasnogDoma, Crkve sv. Trojstva i Franjevačkog samostana. Promatrajući tlocrt iz 1881. godine zgrada imaoblik obrnutog slova – Z.1 Nacrt za obnovu i uređenje postojeće kuće datira iz 1823. godine.2 Ne zna setočno kada je kuća Magistrata sagrađena. Sjeverno i središnje krilo u obliku slova – L sazidano je u 18.st. i kasnije dograđeno u 19. st. Kasniji nacrti iz 1845. 1865. i 1872. odnose se na adaptacije postojećihprostorija. Zgrada je skromna visoka prizemnica s barokno klasicističkom izvedbom pročelja.Zapadno krilo ima bačvarski svod. Dio zgrade je podrumljen. Prozorski okviri imaju prutasti vijenacoko gornjeg dijela. Između dva dijela zgrade vodi lučni prolaz zatvoren s obje strane kovanimvratnicama. Krov je imao tavanske kućice. Prema tlocrtu moguće je prepoznati slijedeće prostorije:Kancelarija i arhiv gradskog pisara, soba i kuhinja gradskih stražara, kancelarija gradske uprave inačelnikov stan.3 U zgradi je sada Muzej Brodskog Posavlja koji je momentalno izmješten jer sezgrada popravlja i adaptira. Vanjski dio zgrade je ožbukan i postavljen je novi četverodjelni krov beztavanskih kućica. Zgrada ima sljedeće dimenzije:Sjeverni krak pruža se od istoka prema zapadu. Na istoku je naslonjen na Vatrogasni dom. Južna fasadaima 21,25 m. Na fasadi je 7 dvokrilnih prozora veličine 183 x 110 cm i 6 podrumskih 62 x 28 cm.Sjeverna fasada ima 29,17 m i ima nadstrešnicu koju drži 10 stupova u obliku kvadra. Ugaoni stup ima61 x 67 cm, a ostalih devet 55 x 43 cm. Visina stupova je 290 cm. Širina tako nastalog trijema je 120 cm.S te strane krak ima dvoja vrata, 162 x 268 cm i 4 dvokrilna prozora.Srednji dio zgrade (zapadni krak) dugačak je 32,85 m. Sa istočne strane ima 10 dvokrilnih i 11podrumskih prozora. Jedan dvokrilni prozor je zazidan. Svakom dvokrilnom prozoru pripada jedanpodrumski. S iste strane napravljen je lučni prolaz zatvoren željeznom rešetkom. Širina prolaza je 310cm, a visina do tjemena 358 cm. Zapadna strana je dugačka 32,15 m. Ima 4 dvokrilna i 2 podrumskaprozora. U sredini je ulaz u podrum širine 2 m. Lučni otvor s te strane je zatvoren željeznom rešetkom100 x 166 cm. Na toj fasadi su izgrađena tri arkadna otvora s pogledoma na trijem.Južni krak s fasadom prema Savi dugačak je 24,90 m, sa 7 dvokrilnih i 5 podrumskih prozora. Nasjevernoj fasadi dužine 16 m ima 2 dvokrilna prozora i stepenište pred ulaznim dvokrilnim vratima 265x 200cm. Čelo ovog krila gleda prema zapadu i dugačko je 19,80 m, sa 2 dvokrilna prozora. To jeujedno širina kraka. Zgrada je zidana na „ciglu i po“ tadašnjih velikih dimenzija pa je debljina zida 53cm. Ukupno je dugačka blizu 79 m i zauzima površinu oko 1580 m2. Ima 34 dvokrilna i 24 podrumskaprozora, 1 prolaz, 2 trijema i 4 vrata. U Ministarstvu kulture registrirana je kao kulturno dobro pod br. Z– 1296, 23. IX. 2003.1 Vidi: Tlocrt zgrade Gradskog poglavarstva u Brodu, 1881.,DASB f.VRB, kut. 10.2 i 3 Olga Maruševski: „Trg sv. Trojstva u Slavonskom Brodu“, Peristil/ god. XIV./ Zagreb/ 2002. 71

Pročelje palaće Horvat u Starčevićevoj ulici br.8.PALAČA HORVAT Na lokaciji Starčevićeve ulice br. 8, tada Gospodske ulicebroj 134 bila je kuća Horvatovih. Kada je izbio veliki požar ukojemu je stradalo 23 kuće, među njima je izgorjela i stara kućaHorvatovih. Novu zgradu je dao sagraditi Stjepan pl. HorvatZgrada je složene tlocrtne dispozicije izgrađena 1869. g. nagradskoj parceli 205. Pročelje je rustično obrađenosnaglašenim arhitektonskim aplikacijama, kitnjastimukrasima, plemičkim grbovima i pozlaćenim krunama.Kordonskim vijencem zgrada je podijeljena u dva dijela. Nakatu su dva balkona i 4 prozorska otvora. Vijenac je bogatoprofiliran, bočni dijelovi zgrade su okomito blago istaknuti sukrašenim balkonima.Pročelje kata je ukrašeno četverobridnim stupovimapriljubljenim uza zid s isto ukrašenim glavama. Dvoslivni krovje pokriven biber crijepom. Površina zgrade i dvorišnogobjekta je oko 750 m2. Na atrij otpada 132m2. Zbog svoje veličine i posebne ljepote zgrada je zaslužilaime palača. U svojoj povijesti zgrada je mijenjala stanovnike. Od 1934. tu je smješten Arheološkimuzej. Danas je u zgradi od 1955. Galerija umjetnina, Hrvatski institut za povijest - Podružnica zapovijest Slavonije, Srijema i Baranje od 1966. g. i Spomen dom Dragutina Tadijanovića. 1995. g.obnovljeno je pročelje palače a 2009. uređen je atrij.Stjepan pl. Horvat (1844.-1927.) je palaču 1933. g. oporučno darovao gradu kao zadužbinu za pomoćgradskoj sirotinji. Svojim ponašanjem i uspjesima u društvu izabran za gradonačelnika 1894. g. Stjepanpl. Horvat imao je osobinu darežljivog čovjeka. Pored palače darovao je gradu pustaru iza groblja ivinograde. Osnovao je Zakladu „Đuro Fridrih“ kao uspomenu na tog slikara 1926. g., a za potporusiromašnima ali darovitim učenicima gimnazije. U znak zahvalnosti grad je postavio nadgrobnispomenik na gradskom groblju pored kapele sv. Lovre. Brončane reljefe – likove Stjepana pl. Horvata injegove supruge izradio je kipar Milan Cindrić.Riješenjem Ministarstva kulture broj: 532-10-1/8 (SB) – 03 – 2 od 23. IX. 2003. se utvrđuje da zgrada uSlavonskom Brodu, Starčevićeva br. 8, na k.č. 3639 k. o. SB je spomenik kulture i ima svojstvokulturnog dobra.72

ZGRADA DRŽAVNOG ARHIVA Zgrada Državnog arhiva je jednokatna uglovnica sagrađena na nekadašnjem sajmištu na međiulice Augusta Cesarca kbr. 1 i Trga pobjede. Zgrada ima pročelje u secesijskom stilu1 zidana urazdoblju od 1908. do 1910. godine. Projekt i gradnju je naručio trgovac Samuel Kopp. Nacrt jepotvrđen žigom Braće Heschl & Mayek, zidara i drvodjelaca. Posebnost čini zaobljeni ugao pročeljareprezentativno ukrašen zaobljenim balkonom. Istake pročelja u zoni krovišta artikulirane suhorizontalnom atikom2 na spiralno zavijenim plastičnim ukrasima zabatnog trokuta. Fasada jesecesijski bogato oblikovana, cjelovita i gotovo jedinstvena u arhitekturi Slavonskog Broda. Od 1959.godine u zgradu je smješten Državni arhiv.Zgrada je registrirana kao kulturno dobro pod brojem Z-1297, 23. IX. 2003. godine. Reprezentativno ukrašen zaobljeni balkon na zgradi Državnog arhiva, 2011.Zgrada Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, 2011.1 Valovita stilizacija2 Nizak zid iznad krovnog vijenca 73

Prof. Dr. JOSIP BENČEVIĆ (Sl. Brod, 1890. – Zagreb, 1976.) Benčevići su stara poznata brodska familija koji su sepočetkom 18. st. doselili iz Bosne. To su bili poznati trgovci,gostioničari i veleposjednici. Od uže obitelji trebaspomenuti o. Mihaela koji je u dva navrata bio gvardijan usamostanu u Sl. Brodu. Josip se rodio 20. siječnja 1890.g. uSlavonskom Brodu od oca Franje završenog gimnazijalca uPožegi i majke Marije Slaby iz Požege. Kao gimnazijalac uPožegi zainteresirao se za medicinu pa je 1908. g. upisaostudij medicine u Pragu da bi 13. XII 1913. bio promoviran udoktora medicine. Radom je započeo u Dječjoj klinici uPragu, a onda je u vrijeme I. svjetskog rata specijaliziraokirurgiju u „Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu.Početkom rata bio je mobiliziran i cijelo to vrijeme radio kaovojni liječnik u Srijemu gdje ga je specifičan posao saranjenicima upućivao na izučavanje traumatologije.1Nakon rata nastavlja svoje napredovanje na područjukirurgije u Zagrebu u istoj bolnici. 1919. g. oženio se MiromRadković (1900. – 1971.) kćerkom dogradonačelnika iosnivača Zagrebačkog zbora, sada Velesajma. U Brod dolazikao mladi kirurg 1920. g. U Brodu na Savi rodila mu se kćiVlasta. Tu razvija svoj operacijski program kao prvi kirurgspecijalist u brodskoj bolnici. Osniva Odjel kirurgije, uređuje operacijsku dvoranu. Abdominalnakirurgija2 postaje rutinski posao, prvi je liječnik koji objavljuje stručne članke u „Liječničkomvijesniku“ i kao pedagog odgaja medicinski kadar, mlade kirurge i medicinske sestre. Nakon 11 g.završio je svoj medicinski rad u Brodu i odlazi za šefa Kirurgije u veću bolnicu u Osijek. I dalje jestalno napredovao u kirurškom znanju pa je 1932. uradio prvu operaciju srca. 1939. g. osniva „Stanicuza naknadno liječenje povrijeđenih“ koja 1956. prerasta u „Odjel za fizikalnu medicinu.“ U vrijeme II.svjetskog rata vraća se u Zgreb kao šef kirurgije u bolnici „Sv. Duh“ gdje radi u dva navrata 1930.-1939. i 1946. do 1951. Postaje izvanredni profesor na fakultetu. Pošto je za vrijeme NDH-e uspješnooperirao jednog njemačkog visokog dužnosnika i za to od Nijemaca dobio priznanje, komunističkevlasti su ga premjestile u bolnicu u Viroviticu. Poslije tog kratkog boravka u Virovitici opet je šefkirurgije u Osijeku. Vrijedan i pun energije postiže uspjehe na području anestezije3, osnivatransfiziologiju4 uspješno obavlja teške operacije kao što su pneumektomija5 1953., trunkalnavagotomija6, 1954. gastrektomija7 1955. Iste godine nakon 42 g. rada odlazi u mirovinu.U Zagrebu u stanu Ilica 19. živi sa kćerkom, zetom i unucima. I u mirovini povremneno radi u Domuzdravlja „Trnje“ u kirurškoj ambulanti. 1959. izdao je stručnu medicinsku knjigu o traumatologijiekstremiteta. Radne kolege iz Zagreba, Osijeka i Broda rado ga se sjećaju i posjećuju. 1969. g. dobio jeNagradu grada Osijeka „Božidar Maslarić“ za životno djelo, a 1974. Spomen medalju Opće bolniceOsijek. Najdraža mu je bila nagrada zagrebačkih kirurga. Umro je u 86. g. života 1976. g. i sahranjen naMirogoju u obiteljskoj grobnici Radkovića. Prof. dr. Josipa Benčevića generacije pamte kao odličnogpredavača koji je stalno unapređivao i vlastito znanje sa naprednim kirurgijama. Govorio je 7 jezika:latinski i grčki, njemački i češki, francuski, talijanski i engleski. S punim pravom ga možemo zvativelikanom brodske, osječke i hrvatske medicine.1.Grana kirurgije koja se bavi proučavanjem i liječenjem rana i ozlijeda, 2. Kirurgija koja se bavi liječenjem trbuha, 3.Neosjetljivost, 4. Medicinakoja se bavi prenošenjem krvi ili krvnih derivata 5. Odstranjivanje plučnog krila,6., Presjecanje niti moždanog živca, 7. Operacija kojom seodstranjuje želudac74

OPĆA BOLNICA Dr. JOSIP BENČEVIĆU SLAVONSKOM BRODU Kad je 1691. g. Brod oslobođen od Turaka organizirana je Vojna Krajina pa se od 1728. g.uspostavlja sanitet. Sjedišta saniteta su tzv. kontumaci koji prije svega služe za odvajanje bolesnih oddrugih ljudi pa su to bile i neka vrsta karantene. Iako se još 1836. počelo razgovarati o kupnji zemljištaza gradnju civilne bolnice Gradsko zastupstvo donosi 1895. g. odluku da se na jednom od gradskihzemljišta, na župskoj livadi ili na mjestu prijašnje Tkalačke škole u „srbskom“ sokaku počinje 1896. sagradnjom Gradske bolnice. Za dvije godine, 1. travnja 1898. g. otvorena je „Opća javna gradskabolnica Franjje Josipa I“ nazvana tim imenom u čast 50 godišnjice njegova vladanja.Izgrađena je lijepa jednokatnica u tri dijela, u obliku položenog slova E. Otvori i uglovi su oblijepljeniukrasnom crvenom ciglom što fasadi daje posebno lijep izgled. Dvoslivni krov pokriven je crijepom.Prema tlocrtu što ga je 1919. g. izradio inženjer D. Žugaj, vjerojatno za potrebe neke adaptacije, dužinabolnice je 37,4 m, a širina 13,65 m. Glavni ulaz je u sredini centralnog dijela gdje se ulazi ravno usrednji hodnik i u hodnike lijevog i desnog krila. Iz hodnika se ulazi u namjenske prostorije. U okoliniglavne zgrade još su izgrađene: ledenica, gospodarska zgrada, mrtvačnica i odjel za kužne bolesti.Prijašnja mrtvačnica je i danas zgrada u izvornom obliku. Kasnije je to bila kuhinja, a danas je bolničkaknjižnica. U početku je bolnica imala 40 kreveta. Za 10 g. broj se povećao na 100. U početku je dužnostupravitelja bolnice i bolničkog liječnika obavljao Dr. Dobroslav Brlić. Od 1901. g. kao primarniliječnik radi dr. Emanuel Kohn, rođen u Češkoj koji je kasnije promjenio prezime u Kovačić. 1910. g.bolnica je imala 6 liječnika, 4 farmaceuta i 7 primalja. 1918. bolnica dobiva ime „Gradska opća javnabolnica“. 1920. g. u bolnicu dolazi dr. Josip Benčević Brođanin prvi specijalista kirurg. Njegovomzaslugom kirurgija uz internu postaje poseban odjel. Intenzivni razvoj zdravstva nakon II. svjetskograta doveo je i do promjena u organiziranosti pa je izvršena prva integracija bolničke i izvanbolničkeslužbe u „Medicinski centar Slavonski Brod“. Nakon Domovinskog rata od l. IV. 1994. bolnica dobivaime „Opća bolnica Dr. Josip Benčević“ i djeluje kao samostalna zdravstvena ustanova. Danas ima 20odjela, zaposleno je 1240 djelatnika, od toga 200 liječnika, i 500 medicinskih sestara. U tzv. starojbolnici postoji „Služba za duševne i živčane bolesti“. Ima preko 70 kreveta i 59 djelatnika od čega 13specijalista. 75

BISTE ŠOKCA I ŠOKICE Ove biste postavljene su u dvorišnom parku Opće bolnice Šokac i šokica u parku Bolnice„Josip Benčević“ u Slavonskom Brodu u Ulici Andrije Šokica i šokac u parku PodvinjaŠtampara i u mjesnom parku Podvinja. Spomenik u krugubolnice podignut je 2003. godine na inicijativu ing. MirkaĆavara iz Slavonskog Broda u suglasnosti s tadašnjomupravom bolnice ravnateljem prof.dr.sc. Davorinom Đanićem injegovim zamjenikom dr. Ivanom Balenom.Akademski kipar Ivo Krajnović iz Podvinja izradio je poprsja idarivao ih, a onda je ljevaonica iz Zagreba izradila odljeve ubronci. Prilikom uređenja okoliša bolnice i uspostavljanjemparka, spomenik je postavljen kraj glavnog prolaza izmeđučetiri bolničke zgrade i tako je vidljiv većini posjetitelja.Postamente su darivali donatori: Antun Sabolski iz Sl. Broda,Tomislav Šprajc iz Sl. Broda i Željko Jurić također iz Broda, aza Podvinje Mato Čavčić iz Podvinja. Spomenik u parkubolnice ima betonski temelj 70 x 35 x10 cm. Postament imaoblik kvadra od sivog mramora dimenzija 95 x 80 x 45 cm. Naprednjoj strani je već pomalo krnjim crnim slovima ispisantekst: „ SLAVONIJO DOK TI IME TRAJEBOLNICI DR. „JOSIP BENČEVIĆ“ DARUJE KIPAR IVOKRAJNOVIĆ, DONATORI: TOMISLAV ŠPRAJC, ANTUNSABOLSKI, ŽELJKO JURIĆ U SLAVONSKOM BRODU1. TRAVANJ, 2003. GODINA“Na postamentu je manji mramorni prostor 70 x 35 x 15 cm. nakojemu su postavljena dva poprsja, lijevo-šokice, a desnošokca, okrenuti jedno prema drugom u kutnom položaju.Biste su salivene u bronci. Na leđima šokice upisano je imeVlatka 1999. god., te ime i prezime autora. Na leđima šokcaupisano je ime Denis i godina 2000. Visina djevojkine glave je45 cm, a širina u ramenima 33 cm. Oko vrata nosi 6 bareljefnihdukata, a na prsima ih je 12, povezanih u obliku grozda. Kosa jenacoklana i ozada upletena u tzv. kiku. Momačka glava jevisoka 48cm, a ramena su široka 35cm. Na poprsju je označenrever kaputa i vezena rubina sa zakopčanom kragnom. Na glaviima slavonski momački šešir blago nakrivljen u lijevo. Upisanaimena vjerojatno pripadaju modelima. Cijeli spomenik je visok166 cm i širok 72 cm.Spomenik u Podvinju razlikuje se od ovoga u bolnici po tomešto je postav od crnog mramora, ima slova zlatne boje i sljedećitekst: „ Šokadijo dok ti ime trajeĆuvat ćemo tvoje običajeSvom rodnom mjestu daruje kiparIvan Krajnović – BlaževDonator postamenta Mato Čavčić – ĆabaPodvinje, 18. rujna 2005.Osnovna poruka na spomenicima ima domoljubnu notu.76

SINAGOGA BRODSKE ŽIDOVSKE ZAJEDNICE U Ulici Petra Krešimira IV. ispred zgrade Financijske Agencije (F.I.N.E.), kbr. 20 postavljena jespomen ploča za sjećanje na sinagogu Brodske židovske zajednice. Smještena je u cvijetnjaku izmeđustabala kestena i lipe, okružena cvijećem i ukrasnim grmljem. S pješačke staze se teško primjećuje, a iploča je okrenuta prema zgradi tako da je prolaznici ne mogu pročitati.Betonsko postolje se sastoji od dva dijela u obliku kvadra. Noseći dio pravokutno izlazi iz temeljaveličine 80 cm x 25 cm x 55 cm, što je ujedno i prednja visina postolja. Druga ploha postavljena jeukoso 120 cm x 12 cm x 80 cm. Završava zaobljeno u obliku nepotpunog valjka. Visina u zadnjemdijelu je 170 cm. Na koso postavljenoj plohi priljepljena je siva limena ploča okvirena drvenim ramom.Na ploči je crtež sinagoge. Ispod crteža su urezani tekstovi na hebrejskom pismu: NA OVOM MJESTU STAJALA JE SINAGOGA BRODSKE ŽIDOVSKE ZAJEDNICE SAGRAĐENA 1895. ZAPALJENA I SRUŠENA TIJEKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA. Židovski hram - Templ projektirao je zagrebački Studio „Honinsberg i Deuch.“ Kamen temeljacpostavljen je 24. rujna 1895. (6. tisroa 5656.) godine u vrijeme gradonačelnika Stjepana pl. Horvata.Radovima je rukovodio tehničar Samuel Muler. Sinagoga je tadašnju Brodsku židovsku zajednicu od500 članova koštala 30000 Kruna.Ploča kao podsjetnik na nekada postojeću sinagogu 77

RAZIGRANE KONJSKE GLAVE Na kući br. 31 u Ulici Petra Krešimira IV. iznad samih ulaznih vrata nalazi se svojevrsna bistaposvećena konju. U zidanom krugu pričvršćene su razigrane dvije smeđe konjske glave. Ispod krugaupisana je godina 1891., kada je kuća podignuta i postavljen taj reljef. Kuća je nekada pripadalaugostitelju Daniši Čavčiću. Konjski par na zidu označavao je u to vrijeme svratište za konje, kola ikočijaša.78

Vaza sa cvijećem, reljef na vanjskim zidovima škole.OSNOVNA ŠKOLA „IVAN GORAN KOVAČIĆ“ Zgrada Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić“ nalazi se u Badalićevoj uliuci br. 8. Ima dvapročelja. U Badalićevoj ulici 40 m, a u Basaričekovoj 30 m.Do 1897. osnovna škola u Brodu na Savi nije imala prikladan prostor. Dugo su trajale želje i namjere dase izgradi nova zgrada tada zvane Dječačke pučke škole, koja je sa svoja 4 razreda radila u prizemljuzgrade gimnazije. Konačno Grad donosi odluku da se izgradi nova zgrada za Dječačku nižu pučkuškolu, na zemljištu gdje se i danas nalazi.Nakon razmatranja ponuda izgradnja je povjerena građevinskom poduzetniku VjekoslavuTauchmanu, ing. N. Petaju i graditelju Milanu Potočnjaku za 3435401 krunu. Radovi su započeli 1922.Zgrada je dovršena i predana na uporabu 19. XII. 1923. g. Nova zgrada Osnovne dječačke škole, kojuneki i danas zovu Muška škola, izgrađena je po najsuvremenijim zahtjevima tadašnjeg vremena. To jekatnica koja zauzima površinu od 760 m2, a moguće je prema potrebi nadozidati još jedan kat. Središnjidio zgrade imao je s obje strane dva krila. Temelji su betonski i dobro izolirani. U prizemlju je osamprostorija: 5 učionica, soba za ravnatelja, zbornica i soba za podvornika. Isti broj prostorija je na I. katu:5 učionica, 2 kabineta i 1 soba za vjerunauk i za inovjerce. Prizemlje i kat imaju zahode. Učionice suprostrane i dobro osvjetljene. Svaka ima 70 m2 i visinu 4 m. Hodnici su prostrani, a stube široke. Stijenepročelja izrađene su od kvalitetnog samoborskog pijeska u modernom stilu. U kamenim kvadratnimokvirima (parapetima) raspoređeni su reljefi koji zorno prikazuju učenike pri čitanju, pisanju iračunanju. Prozori su po dva u vertikali, a između katnog i prizemnog prozora u parapetima su reljefi.Na pročelju je 25 prozora i to 13 na katu i 12 u prizemlju. Tu je i 12 reljefa: 2 prikazuju računanje, 2crtanje šestarom, a 8 posudu s cvijećem. Na zapadnoj strani glavnog pročelja žbukom je izveden natpisGRADILO GRAĐEVINSKO PODUZEČE V. TAUHMANA 1922 – 1923.Na istočnoj strani stijene 4 su reljefa posude s cvijećem i 8 prozora (4+4).Na zapadnoj strani ima 18 prozora (9+9) i 9 reljefa: 2 prikazuju čitanje, 5 vazu s cvijećem i 2 pisanje.S dvorišne strane iznad ulaza ima još 6 prozora. Ukupno ima 57 prozora i 25 reljefa: posuda s cvijećem- 17, pisanje - 2, čitanje - 2, crtanje - 2 i računanje 2.Glavna greda (arhitrav) koja povezuje stupove i krovište s potkrovnim vijencem ide po cijeloj dužinifasade. Od cokla do potkrovnog vijenca su vertikalne zidne istake. Krovne plohe na uglovima zgradezavršavaju trokutastim plohama (timpanima). Na uglovima pročelja su dekorativne izbočine (rizaliti).Podnožje i glavni portal izrađeni su od umjetnog kamena.„Dječačka pučka škola“ jedna je od najljepših zgrada u našem gradu. Danas je to Osnovna škola „IvanGoran Kovačić“ koja ima povijesnu vrijednost kao vrijedno umjetničko i zanatsko postignućebrodskih zanatlija u graditeljstvu svog vremena. Ona zaslužuje povlašteni status građevine kaokulturnog dobra. 79

Zgrada Hrvatskog doma, izgrađena 1925. godineHRVATSKI DOM U okvirima proslave obljetnice „1000 godina utemeljenja Hrvatskog Kraljevstva“ 1925. g.Brođani su taj jubilej odlučli obilježiti izgradnjom Hrvatskog doma. Zahvaljujuću dobrotvorkiAurelijiKus-bogdanović građani su dobili zemljište bez naknade na temelju Darovnog ugovora, sklopljenog16. 02. 1924. izmeđuAurelije Kus-Bogdanović i Hrvatskih kulturnih društava u Brodu na Savi.24. veljače 1924.g. u prostorijama Hrvatske čitaonice izabran je odbor za gradnju Hrvatskog doma.Povjerenje je dato građevinskom poduzeću „Till-Šimić.“ Prihvaćen je njihov nacrt i ponuda od927.347,50 Din. 22.VIII.1924. počelo se s predradnjama, rušenjem dvorišnih zgrada i čišćenjemgradilišta.Gradnja samog doma počela 9.IX.1924. g. uz stalno mobiliziranje građana. Nakon 6 mj. radovi suzavršeni pa je 14.III.1925. Hrvatski dom bio otvoren. Završna svečanost i proslava obljetniceorganizirana je 7. i 8. IX 1925. g., kada je biskup Antun Akšamović obavio posvetu nakon mise uFranjevačkom samostanu. Tom prigodom na lijevoj strani ispod galerije postavljena je crna mramornaspomen ploča sa zlatnim uklesanim slovima.Od kada je dom otvoren nastale su novčane brige vlasnika. Trebalo je organizirati takve sadržaje kojiće dati dovoljne prihode za održavanje, a uz to osigurati sredstva za otplatu zajma. Rastao je dug Domapa je već 1926. iznosio 800.000 Din. Kako su dugovi i dalje rasli, vlasnici Doma su se obraćali zapomoć gradu, čak su organizirali i lutriju, a kad ni to nije pomoglo odlučili su ga prodati. Prvi kupac inovi vlasnik je bilo Dobrovoljno vatrogasno društvo pa je u tom smislu sastavljen i potpisankupoprodajni ugovor. To je bila samo privremena mjera da se Dom spasi od stečaja. Vatrogasnodruštvo nije imalo financijsku snagu da Dom održi pa su ga 1932. god. predali Gradskompoglavarstvu. Grad je prebrodio novčane probleme stvarajući prihode od iznajmljivanja zakupcima.Za sve to vrijeme Hrvatski dom je bio kulturni centar grada u kojemu su Brođani provodili vrijeme zaodmor zabavu i druženje.U Domu je 30. X. 1965. osnovan pododbor MH-e i tako je nastao njen ogranak. Matica Hrvatska jeodmah vratila Domu njegovo kršteno ime, no kad je MH-a prognana, prognano je i njegovo ime.Za vrijeme Domovinskog rata ove prostorije korištene su kao sklonište. U oslobođenoj Hrvatskojvraćeno je opet ime Hrvatski Dom. Pošto je kazališno – koncertna dvorana granatirana i devastiranakulturno-umjetnički programi se opet odvijaju u Hrvatskom Domu. „Posavska Hrvatska“ koja i danasima svoje prostorije i redakciju u suterenu Doma odlukom Izvršnog vijeća općine 0d 16. III. 1993.preuzima upravu nad ovim zdanjem, brine o njemu i vrši popravke, a od 22.II.1955. grad SlavonskiBrod je formalni vlasnik te ulaže 710.000 Kn za uređenje trga i same zgrade.1. Korišteni su materijali knjige dr. Mate Artukovića: „Hrvatski Dom“, Sl. Brod/1995.80

RADNIČKI DOM U SLAVONSKOM BRODU Zgrada Radničkog doma na Radničkom trgu je visoka prizemnica izduženog pravokutnog tlocrtau dužini od 46,74 m i u širini od 13,35 m, odnosno dom je na površini od 624 m2, pročeljem okrenutaprema trgu. Glavno pročelje ima 4 prozora. Prostor iznad prozora završava atikom s natpisom Radničkidom, 1912. Dvorište je oplemenjeno vrtom i etno kućicom. Akciju za izgradnju predvodio je „ĐuroSalaj“ s nekoliko najaktivnijih iz radničkog pokreta. Izabran je „Radnički odbor za gradnju Radničkogdoma. Gradnja je započela u proljeće 1912. g. Na temelju izloženog projekta stanovništvo jeuplaćivalo novac. Zahvaljujući pomoći sa svih strana građevina je završena za nekoliko mjeseci. 12.X.1912. godine Radnički dom svečano ukrašen dočekao je svoje otvorenje. Svečanost je zahvatila cijeligrad. Radništvo je u kolonama sa zastavama i pjesmom odlazilo na otvorenje. Na kraju je Radničkopjevačko društvo „Proleter“ iz Sarajeva održalo svečani koncert.Radnički dom je omogućio brojniju kulturno-prosvjetnu djelatnost i političko djelovanje. Političkirazvoj događaja primorava vlast da Radnički dom zatvore i zapečate. Rukovodioci su uhapšeni izatvoreni. Kasnije je zabranjen rad u sklopu radničkih sindikata. Dom je u nekoliko navrata otvaran izatvaran. No sedamdesetih godina postojeći objekti nisu mogli zadovoljiti potrebe građana pa je l972.g. izgrađen reprezentativni kulturni centar Dom „Đuro Salaj.“ Ova 2012. godina je 100 godišnjicaopstanka Radničkog doma koji je i danas na raspolaganju ljubiteljima i njegovateljima folklornebaštine i amaterskog stvaralaštva. Zgrada Radničkog doma u Slavonskom Brodu na Radničkom trguzaštićena je kao spomenik kulture (Ur.broj: 532-o4-01-1/4-09-2). Zgrada Radničkog doma na istoimenom trgu 81

KUĆA MERKADIĆ U nekadašnjoj brodskoj Ulici cara Franje Josipa, danas Ulici Petra Krešimira IV br. 11, izgrađenaje na uglu Široke ulice i Podvinjske ceste, danas Ulice Matije Gupca, katnica, vlasništvo veleposjednikai industrijalca Salamona Merkadića. Ovaj bogati Brođanin bio je s gospodinom Tassovcem vlasnikparomlina, na uglu Zrinske i tada Srpske ulice, sada Ulice Andrije Štampara. Mlin je mogao preraditidnevno vagon i pol žita. 1903. g. mlin je izgorio pa se od tada to područje grada naziva „Vatrenka“.Obogaćeni Merkadić naručio je nacrt za gradnju kuće kod graditelja Antuna Stancela. Stancel je 1894.g. izradio jedan od svojih najuspješnijih projekata, odobren po Gradskom Poglavarstvu Broda i ovjerenpotpisom tadašnjeg gradonačelnika Horvata. Ubrzo je sagrađena palača bogata neobaroknomdekorativnom plastikom, s bogato ukrašenim dekorom pročelja historističkog uzora. Kuća imaistaknutu zonu ulaza s raskošnim balkonom iznad veže na katu i podijeljena je okomito na nižu zonugrublje obrade prema finije obrađenom dekoru u višoj zoni. Zgrada ima obilne proporcije smonumentalnim veznim ukrasima i izvučenim figurama u žbuki.Prema Stancelovom nacrtu kuća je duga 17,65 m, a široka 14,45 m. Sprijeda ima 12, a s dvorišta 10prozora. Tu je i ulaz u podrum. Ukupno je 10 vrata. Glavni ulaz u zgradu je iz veže i vodi u prizemnihodnik, iz kojega lijevo vode stube s jednim odmorištem na kat. Ograda stubišta je ukrašena kovanimželjezom. Na istoj strani je bila kuhinja, djevojačka soba, WC i kupaona, a desno kancelarija, spremištei spavaća soba. Na katu, na lijevoj strani hodnika je stubište i slijedeće prostorije: soba, kupaona, ostava,WC i soba za goste. Na čelu hodnika je terasa i dalje desno soba za posjetitelje, salon i spavaća soba.Zgrada je građena ciglom, drvenom građom i željezom. Debljina zida fasade je 65 cm. Ista je zaštičenokulturno dobro, registrirana u Upravi kulturne baštine Ministarstva kulture pod brojem Z-4122 od6.05.2009. Danas je koriste predstavništva raznih poduzeća. Neobarokna plastika nad ulazom kuće Salamona M.82

BRODSKA GIMNAZIJA (Strojarski Fakultet) Na mjestu gdje je danas zgrada Strojarskog fakulteta, na Trgu Ivane Brlić – Mažuranić, već davnoranije bila je školska zgrada. Začetnici osnovnog ali i srednjeg obrazovanja bili su franjevci. Premanekim saznanjima škola je osnovana još 1709., što nije dokazano, ali zna se da je od 1806. - 1812. otacMarijan Lanosović u samostanu vodio privatnu humanističku gimnaziju. Kada je 1806. godinefranjevcima vraćen samostan škola je ostala bez prostora. Tada su se Brođani odlučili da podignuvlastitu školsku zgradu na Varoškom trgu. Tko je projektirao i sazidao Gradsku pučku učionu nijepoznato. Jednokatna zgrada imala je 9 prozorskih osi na pročelju prema trgu s profiliranim okvirima.Iznad prozora izveden je trokutasti zabat. Segmentalni luk izrađen je iznad ulaznih vrata. Ova i ovakvazgrada služila je za rad Gimnazije, iako je vidno stradala u potresu 13. IV. 1964. g.Zgrada je služila svojoj svrsi sve do 1974. g. kada je otvorena Gimnazija u Pilarevoj ulici a koja od1992. nosi ime Gimnazija „Matija Mesić“. Od 1. rujna 1978. gimnazija nastavlja raditi u radnojorganizaciji pod nazivom Srednjoškolski centar „Zlatko Šnajder“ Slavonski Brod. Od 1980. g. u starugimnaziju uselio se Strojarski fakultet.Za vrijeme Domovinskog rata zgrada gimnazije je oštećena granatiranjem od srbočetničkih postrojbi inije bila za upotrebu. Učenici su preseljeni u druge objekte u Brodu, Podvinju i Požegi. Donatorskimsredstvima Privredne banke Zagreb zgrada je obnovljena.Još 1926. g. na zgradu je postavljena bareljefna ploča Matiji Mesiću. Autor je kipar Ivan Cindrićtadašnji profesor crtanja na gimnaziji. 1945. g. ploča je skinuta i ponovo postavljena 1968.Današnja zgrada Strojarskog fakulteta je na uglu Mesićeve ulice i Trga Ivane Brlić Mažuranić podbrojem 2. S tri strane obuhvaća je zeleni pojas, a na sjevernoj strani uređeno je parkiralište sa 18 mjesta.Zgrada je zidana nešto kamenom, a nešto ostalim tvrdim materijalom.Dužina zgrade je 32,76 m, širina 18,52 m i visina do krova 16,30 m. Znači da zauzima površinu od606,71 m2. Kameni postament izvana je visok 77 cm, prizemlje ima 500 cm i svaki kat po 525cm.Prizemlje je obzidano rebrastim površinama raznih dimenzija u smeđoj boji, a katovi imaju glatkepovršine u žutoj boji. Krov ima oblik prizme, pokriven je crijepom i sa svake strane ima po petsvjetlarnika, standardne dimnjake i cijev za ventilaciju plina. Pročelje zgrade gleda na trg, ima uhorizontali tri reda prozora 8+9+9 i ulazna vrata 410 cm x186 cm. Ministarstvu kulture je upućenzahtjev da se ova zgrada stavi pod preventivnu zaštitu kao kulturno dobro. 83

ĐURO ĐAKOVIĆ Kad se 1886. g. rodio Đuro Đaković, njihova kuća bila je uzapadnom dijelu naselja Brodski Varoš. Rješenjem Ministarstvakulture Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštinebr.532-04-01-1/4-09-2, od 19. studenoga 2009. g. utvrđeno je da jerodna kuća Đure Đakovića u Brodskom Varošu, Zagrebačka ulica 364Slavonski Brod na k.č. 1730, katastarska općina Brodski Varoš,registrirana i zaštićena kao spomenik kulture.Đuro Đaković je rođen 30. XI. 1886. u Brodskom Varošu. Dijete jesiromašnih radnika Stjepana i Kate Đaković. Četverorazrednuosnovnu školu polazio je u Brodskom Varošu, a bravarski zanat uDerventi i od tada se zapošljava u brojnim bravarskim radionicama.Vrlo rano se uključio u borbu za radnička prava i postao političkiradnik i najistaknutiji borac radničke klase. Jedan je od osnivačaNezavisne radničke partije Jugoslavije i Nezavisnih radničkihsindikata. Stalno je u sukobu s vlastima toga vremena pa biva proganjan, hapšen i zatvaran. Kod selaSveti Duh uz austrijsku granicu poginuo je u sukobu sa žandarima 25. travnja 1929. 20 godina kasnijekosti su mu prenijete u grobnicu na Kalemegdan u Beograd. Najveći spomenik Đuri Đakoviću jesvakako tvornica koja i danas nosi njegovo ime. Tvornica vagona strojeva i mostova osnovana je 1921.godine, da bi u svom daljnjem razvoju dobila naziv „Đuro Đaković industrija šinskih vozila,industrijskih i energetskih postrojenja i čeličnih konstrukcija.“ 1929. g. tvornica je imala 1450 radnika,a nakon 60 godina, tj. 1981. zaposleno je 13191 radnik.Danas je to „Đuro Đaković“ Holding d.d. sa 7 grupacija. Prema podacima iz XI. mjeseca 2010. g. ima897 radnika. Proizvodi tvornice promovirali su ime Đure Đakovića po cijelom svijetu.Panorama tvornice iz prošlosti Panorama tvornice ĐĐ u XX. st.84

BISTA SLIKARA VLADIMIRA FILAKOVCA Druga u nizu na Radičevoj obali je bista slikara VladimiraFilakovca. Postavljena je na temelj obložen mramornim sivimpločama na površini 150 cm x 156 cm i visini od 19 cm. Okotemelja je cvijetnjak. Postolje je oblikovano od 4 crnemramorne prizme d = 44,5 cm, š = 29 cm. i v = 125cm. Nagornjoj prizmi učvršćena je bista od bronce visine 57 cm. iširine u poprsju od 58 cm. Proćelava glava odaje ozbiljno lice.Na stupu je zlatnim slovima upisano: VLADIMIRFILAKOVAC, SLIKAR, SLAVONSKI BROD, 9. OŽUJKA1892. ZAGREB, 22. STUDENOG 1972. POSTAVIO GRADSLAVONSKI BROD 2002. GODINE.Djelo je zaštićeno kulturno dobro.Vladimir Filakovac1 (1892. – 1972.) rođen je u SlavonskomBrodu 9. III. 1892. g., od oca Vjekoslava, pravnika iz Osijeka imajke Helene iz Pečuha, kćerke pečujskog župana. Djetinjstvo je proveo u Slavonskom Brodu, akasnije u Vukovaru, Osijeku, Korenici, Perušiću i Gospiću. Osnovnu školu polazio je u Vukovaru, aRealnu gimnaziju završio je u Osijeku.1911. g. upisao se na studij slikarstva na Akademiju u Budimpešti. Diplomirao je 1916. Slikao je iizlagao na izložbama u vodećim budimpeštanskim galerijama. Radio je kao ilustrator i karikaturist.Izlagao je i u Zagrebu. 1914. mobiliziran je u austrougarsku vojsku i u Osijeku postao vojni slikar. Naistočnoj bojišnici (Besarabija, Ukrajina) načinio je brojne dokumentarne ratne crteže koje je kasnije izložio u hotelu Royal u Osijeku. Tu je motiviran likovnim stvaralaštvom osječke sredine i ljudi.1919. održao je u Osijeku samostalnu izložbu. Nakon toga odlazi u Beč na studijsko usavršavanje tri godine. Pratio je bečka umjetnička zbivanja i tu su nastale slike: Ulica u Beču, Šalica sa žemičkom, Pogled na periferiju, Motiv iz Beča, Autoportret, motivi iz bečkih kavana. Do 1930. boravi u Osijeku. U tom razdoblju izradio je kvalitetne portrete: Portret Stjepana Radića, Portret glumice Grete Kraus,. Tada je nastao i ciklus erotiziranih ženskih aktova i tzv. Hrvatski ciklus jer je putovao u Italiju i boravio na Hvaru. 1930. Filakovac je na nagovor Gustava Krkleca i Branislava Nušića napustio Osijek i s familijom se preselio u Beograd. Sudjelovao je na brojnim grupnim izložbama, dobivao nagrade i izrađivao portrete kraljevske obitelji. 1938. g. priredio je veliku samostalnu izložbu u Beogradu, a već iduće godine i u Zagrebu. 1940. g. izabran je za izvanrednog profesora likovnih umjetnosti u Beogradu, ali je već 1941. zbog rata napustio Beograd i došao u Zagreb. U ratnom periodu bavi se ilustracijama knjiga i radi kao nastavnik likovnog odgoja. Kako je stanovao u Dubravi nastale su slike zagrebačke periferije. 1948. g. izabran je za redovnog profesora Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Zaredale su se brojne izložbe u Zagrebu, Vinkovcima, Vukovaru i Osijeku. Dobivao je međunarodna priznanja i nagrade. Vladimir Filakovac, slikar, umirovljeni profesor Akademije, ilustrator i karikaturist umro je u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu 22. XI. 1972. godine. Sahranjen je na Mirogoju.1 Izvor : Jelica Ambruš, „ Vladimir Filakovac“/ Zagreb 2009. 85

SLIKAR IVAN DOMACIvan Domac (1904. – 1975.) rodio se 27. XII. 1904.godine u Brodu na Savi gdje se i školuje. Svoju prvuizložbu postavio je u zgradi Gimnazije kao učenik VI.razreda pod vodstvom profesora crtanja Jerolima Miše1922. godine. Već 1924. godine postavlja drugusamostalnu izložbu u rodnom gradu, a od 1928. do 1932.polazi akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Nakondiplome odlazi na studijska putovanja u Grčku i Italiju.Poslije toga radi kao profesor u Zagrebu, Vinkovcima,Čakovcu i Novoj Gradiški. U Hrvatsko slikarstvo ulazina Desetoj izložbi hrvatske umjetnosti u Zagrebu ikasnije sudjeluje u mnogim značajnim skupnimizložbama u zemlji i inozemstvu. 1968. postavljasamostalnu izložbu 11 akvarela u Vinkovcima. Tu trebanabrojiti neke od njegovih akvarela:- Vinogradi, Nova Gradiška, 1940.-1945.- Slavča,1940.-1945.- Slavonski vinogradi, 1942.-1945.- Pejzaž s kapelicom, 1945.- Slavonski pejzaž, 1951.- Drvored, 1953.Pošto je obitelj Ivana Domca porijeklom iz Privlake kraj Vinkovaca on se kao umirovljenik povlači uPrivlaku gdje i dalje slika. Posljednju sliku naslikao je 1974. godine na liječenju u Velom Lošinju.Iduće godine je umro u bolnici u Banja Luci, a sahranjen je u obiteljskoj grobnici u Privlaci.Ivan Domac; Slavonski humci – Slavča, akvarel32 x 27 cm. Muzej Đakovštine86

BISTA HRVATSKOG SLIKARA IVANA DOMCA Bista se nalazi nedaleko od južnog traktaFranjevačkog samostana okrenuta prema Savi.Temeljna podloga obložena je crvenim i sivimmramornim pločama u površini od 4 m2. Stup je odbijelog kamena obuhvaćen s tri crvena, takođerkamena vijenca, jedan u podnožju i dva na vrhu.Visina stupa je 142 cm dok je dužina bez vijenaca 30, aširina 25 cm. Odmah iznad gornjeg vijenca koji služikao okapnica postavljena je bista Ivana Domca.Prikazani dio tijela je opremljen u kaput i košulju svidljivim ramenima i dijelovima nadlaktica urukavima. Glava je izvedena na vratu, lice imauobičajene ozbiljne bore, uši su istaknute, a kosaravno leži ispod francuske kape. Širina u ramenima je48 cm, a visina biste 63 cm. Na bisti pri dnu ispisano jeprezime kipara, „Starčević.“ Na stupu je zlatnimslovima uklesano: IVAN DOMAC SLIKAR,SLAVONSKI BROD, 27. XII. 1904. BANJA LUKA 17.I. 1975. POSTAVIO GRAD SLAVONSKI BROD 2003.GODINE. Bista je zaštićeno kulturno dobro. Bista slikara Ivana Domca na Trgu sv. Trojstva u Slavonskom Brodu 87

SPOMEN PLOČA SLIKARA JEROLIMA MIŠEJerolim Miše: Čamac na morskoj obali, ulje i šperploča, 60 x 43 cm Jerolim Miše, autoportret Ulje na platnu, 50 x 40 cm Mramorna spomen ploča postavljena je na kući br. 37 u Ulici Vlatka Mačeka. U toj kući je 4 godinestanovao hrvatski akademski slikar Jerolim Miše. Vlasnica te kuće bila je Zdenka Benčević, kćerkaIvane Brlić Mažuranić. Danas je ta kuća nenastanjena. U kući je pohranjen dio knjiga iz bogateknjižnice Brlićevih. Na ploči je napisano: „U OVOJ JE KUĆI OD 1920. DO 1924. ŽIVIO I RADIOAKADEMIK JEROLIM MIŠE 30. IX. 1890. – 14. IX 1970. PROFESOR I AKADEMSKI SLIKAR.SPOMEN – PLOČU POSTAVILI JUGOSLAVENSKAAKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTII SKUPŠTINAOPĆINE SLAVONSKI BROD 1990.“ Dimenzije: 76,5 cm x 58 cm.U popisu pojedinačnih kulturnih dobara ploča je upisana pod br. 6 u čl.117 Odluke o izmjeni i dopuiGUP-a grada Slavonskog Broda/2008.g.JEROLIM MIŠE (Split 1890.- 1970.)U Zagrebu 1910./11. polazi Privremenu višu školu za umjetnost i obrt. Studije nastavlja u Rimu i naAkademiji u Firenci. Boravi u Munchenu i Parizu. Izlaže s Babićem.Predavao je na akademiji u Zagrebu i Beogradu.Izlaže u Parizu, Londonu, Splitu, Rijeci, Zadru, Zagrebu, Beogradu i Slavonskom Brodu. Neki odradova su:- Portret Olge Puches, ulje na platnu, Zagreb, 1920.- Portret Eugena Šrepela, ulje na platnu, Slav. Brod, 1920.- Portret Gospođe, akvarel papir, Zagrteb, 1922.- Realna gimnazija u Slav. Brodu, oko 1930.- Kuća Zdenke Benčević.?- Poluakt suprugeAnke, Zagreb, 1923.- Portret gimnazijalca Dragutina Tadijanovića, Zagreb, 1923Neki njegovi radovi nalaze se u Muzeju Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu. Trajno će ostatiupamćen po svojim ekspresionističkim portretima, autoportretima i brojnim mrtvim prirodama.88

LIKOVNI SALONVLADIMIRA BECIĆAU prizemlju kuće Ivane Brlić Mažuranić na Brodskom korzuotvoren je 1995. g. likovni salon po imenu Brođanina slikara iakademika Vladimira Becića (1886.-1954.). Izložbeni prostori sedijele na tzv. „Veliki salon“ i „Mali salon“, popularno zvani „VelikiBecić“ i „Mali Becić.“ Svaki od ovih prostora ima dvije prostorije.U Malom salonu je stalni postav s dokumentacijom obitelji Brlićkojoj pripada i naša slavna spisateljica Ivana. Na ulazu jerodoslovlje obitelji Berć od 1715. do 1984. Tu su nadalje izloženefotografije, životopisi i dokumenti Brlića. Postav su prvi putapripremile 1998. g. mr. Ivanka Cafuta i mr. Ivanka Bunčićdjelatnice Muzeja Brodskog Posavlja.U Velikom salonu postavljena je izložba XXXI. Saziva akvarelističke kolonije „Sava“ od 21. lipnja do21. srpnja 2011.g. Oba salona su sastavni dio Galerije umjetnina Slavonskog Broda.Likovni salon Vladimira Becića nerazdvojiv je i usko povezan s nastankom i razvojem Akvarelističkekolonije „Sava.“ Ideja o Koloniji nastala je 1975.-76. kada su se na „gelenderima“ kraj Save sastalislikari Marko Kern, Krunoslav Kern i Predrag Goll. Vodeću ulogu je tada imao Krunoslav Kern(1935.-1992.). Prvi saziv Kolonije bio je na čika Matinoj splavi l980. g. i to je početak rada i razvojaslikarstva akvarela u gradu Brodu. To je prva Jugoslavenska likovna kolonija koja njeguje Savu i njeneobale ali i ljude kroz percepciju slikara služeći se vodenim tehnikama. U 30 godina u Koloniji jesudjelovalo preko 220 autora i doprinijelo stvaranju fundusa od preko 800 akvarela. Galerijski odjelMuzeja Brodskog Posavlja je glavna pokretačka snaga u organiziranju Kolonije na čelu s mr.Predragom Gollom. Kada je 1995. g. kipar Branko Ružić donirao gradu svoje umjetnine, stvorena jebaza za osnivanje Galerije umjetnina gdje Likovni salon Vladimira Becića pruža mogućnosti ljudimada se prilikom posjeta sjedine s porukama koje im preko svojih akvarela šalju o Savi, njenim obalama iuopće o životu slikari Kolonije. Zato ovaj salon u tom nizu predstavlja značajnu nit. „Kabinet akvarela“ pri galeriji prikuplja i čuva umjetnine ali i cjelovito prezentira opuse akvarela u salonu „Becić.“ Pored domaćih izlažu se djela iz drugih centara: Rijeke, Zagreba, Karlovca. XXXI. saziv početak je četvrte dekade postojanja Kolonije. Kolonija „Sava“ obilježila je Brod kao grad akvarela, gdje se akvarel kao slikarska tehnika nadograđuje. To svakako potvrđuje svaki novi saziv pa i ovaj XXXI, na kojemu je bilo prezentirano 60 akvarela. Učestvovali su slijedeći slikari: Nedjeljko Čubek-Osijek, Vladimir Džanko-Osijek, Jasna Jančić-Zagreb, Stanko Jančić-Zagreb, Dragutin Dado Kovačević-Zagreb, Denis Krašković- Zagreb, Hrvoje Marko Peruzović-Bol na Braču, Branimir Pešut-Slavonski Brod, inače ravnatelj Galerije, Helena Ramljak- Zagreb, Valentina Šuljić–Zagreb i AntunPrizori s kolonije 31. saziva, 1910. Vuksan –Zagreb. 89

BISTA I SPOMEN PLOČA SLIKARA VLADIMIRA BECIĆA Spomenik je prvi u nizu Aleje Velikana naRadićevoj Obali u parku uz Trg Svetog Trojstva.Smješten je u sjeni velike smreke postavljen nazelenu površinu koja je u obliku kvadrata ukrašenacvijećem i raznobojnim kamenčićima (sipinom).Mramorno postolje je veličine 81,5 cm x 42 cm x102 cm. Poprsje i glava lijevani su u bronci 69 cm uvisinu i 74 cm u širinu poprsja. Glava mu je savidljivim razdjeljkom kose nagnuta u lijevo i odajestav čovjeka dubokih misli. Na crnom mramornomstupu uklesan je slijedeći tekst:VLADIMIR BECIĆ, HRVATSKI SLIKAR,SLAVONSKI BROD 1886. – ZAGREB 1954.SPOMENIK PODIGAO NJEGOV RODNI GRADSLAVONSKI BROD, STUDENI 1979.Bista je djelo kipara Ivana Meštrovića i zaštićeno jekulturno dobro po čl. 117(5) Odluke o dopuni GUP-a grada Slavonskog Broda.Rodna kuća Vladimira Becića bila je u Ulici PetraKrešimira IV na br. 45. Na tom mjestu se sada nalazihotel „Central“ no spomen ploče nema. Na ploči jepisalo: U OVOJ KUĆI SE RODIO 1. LIPNJA 1886.AKADEMIK VLADIMIR BECIĆ, HRVATSKISLIKAR. UMRO 14. SVIBNJA 1954. U ZAGREBU.O 15 GODIŠNJICI SMRTI SPOMEN PLOČUPOSTAVLJA SKUPŠTINA OPĆINE SLAVONSKIBROD, 1979.Vladimir Becić upisan je u matičnu knjigu rođenihbroj VII pod brojem 92 kao zakoniti sin DragutinaBecića i Gizele Predojević kršten pod imenomViktor Alfons Maria. Dragutin Becić je bio pristavkod kotarskog suda, a potječe iz velike zadruge Bistu Vladimira Becića izradio je kipar Ivan MeštrovićBecić u Oriovcu broj 43. Dijete je po rođenju imaloprezime po ocu, no kako je došlo do promjene imena u Vladimir nije poznato. Studirao je pravo uZagrebu i slikarstvo u Munchenu i Parizu. Djelovao u Osijeku, Beogradu i Bitolju. U I. svjetskom ratubio je vojni slikar i dopisnik. Jedno vrijeme boravi u Sarajevu, a zatim je profesor na Umjetničkojakademiji u Zagrebu do 1947. godine.Njegovi najraniji radovi čine veći dio hrvatske slikarske moderne. Nakon utjecaja Goye, Velasqueza iCezanna izgrađuje osobni neoklasicizam. Posljednih godina života obrađivao je motive iz Istre iradilišta na Neretvi.90

VASILIJ PETROVIĆ ANTIPOV (1889. – 1968.) Rodio se u Petrogradu kao sin željezničara 2. veljače 1889. g.Školovanje završio na Višoj srednjoj školi likovnog smjera. Oktobarskarevolucija zadesila ga je u Odesi. Kao i mnogi drugi pod pritiskomnemilih ratnih događaja emigrirao je iz Rusije. Od 1921. do 1928. boraviu Beogradu da bi s glumačkim studiom Fjodora Ščuškina došao 1929. uBrod. Nakon pet godina povlaćenja i preživljavanja od svog likovnograda, 1934. g. osnivač muzeja Julije Hoffman uzima ga za suradnika. Odtada će Hoffman brinuti o Antipovu i utjecati na njegovo likovnostvaralaštvo. Nakon rata dobiva mjesto kustosa u u Gradskom muzeju i toje prvi puta da se njegovo ime nalazi na platnoj listi. Neumorno, mnogoradi: slika, raznosi papire, čisti prostorije, istražuje s arheolozima. Boravio je u sobici na katuGradskog muzeja u Starčevićevoj 8. Iscrpljen i nezadovoljan odlazi u starosnu mirovinu s navršenih 56godina. Opet je beskućnik. Kao umirovljenik izgubio je pravo na korištenje društvenog stana Sedamgodina beskućništva je trebalo da bi ga vlasti kao prvog Brođanina smjestili 1963. g. u Dom za starije inemoćne u Ljeskovici (općina Čaglin). 21. kolovoza 1968. g. Antipov je umro u Ljeskovici. Sutradanje sahranjen na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu odmah do groba svog tutora Hoffmananedaleko crkvice sv. Lovre. 1976. g. Skupština općine i Muzej Brodskog Posavlja premjestili sunjihove kosti na novu lokaciju: polje 10, red 03, grobna mjesta 02 i 03. Podignuti su i spomenici spripadajućim bareljefnim likovima.Kada je Antipov ostao u Brodu tada je jedini akademski slikar bio Josip Maurović. Djelovali su nekidrugi umjetnici kao: Stjepan Marjanović, Vladimir Becić, Vladimir Filakovac, Albert Gruber, s kojimje Antipov posebno prijateljevao, Jerolim Miše, kipar Ivan Cindrić i drugi. Njima se pridružuje V.P.Antipov. Preživljava slikajući za bogate, dekorirao je ugostiteljske objekte izrađivao scenskedekoracije za priredbe u Dječjem Centru i drugdje, oblikovao plakate, izrađivao kulise, oslikavaozidove. Za Prirodoslovni odjel crtao je ptice, ribe pa i dinosaure, a za Povjesni odjel pripadnike raznihvojnih formacija i plemićke grbove.Ciklus “Stari Brod“ ima oko 100 slika. To su pojedine kuće graničarskog stila i zgrade s fasadama uhistoricističkom i secesijskom stilu. Slike izrađuje u kombinaciji tehnike crteža, tempere i akvarela.Prva takva slika je nastala kada ga je Hoffman doveo na raskrižje Jelačičevog Trga i Ulice Kralja Aleksandra da naslika prizemnicu špecerajske trgovine „Coloman Benčević i sinovi d.d.“ izrađena temperom na papiru. Antipov je djelovao u vrijeme kad je na umjetničkoj sceni bila grupa trojice: Babić, Becić, Miše. Ideologija ove grupe je ustanoviti i besprijekorno, precizno prikazati stvarnost. Naslikati ono što vidiš točno kako je u stvarnosti. Antipov je u svojim slikama idealizirao stvarnost Crteži Antipova imaju više dokumentarnu vrijednost. On je likovni kroničar grada Broda sa oko 150 slika starog Broda od čega je 30 otuđeno. Do kraja života bio je zaokupljen slikanjem grada. Njegove slike i danas vise u kućama starih Brođana. Obala Save s pogledom na Franjevački SamostanIz slikarske mape Stari Brod, V. Antipov, GU 332 / Muzej Brodskog Posavlja 91

BISTA HRVATSKOG PJESNIKADRAGUTINA TADIJANOVIĆA Rijedak je slučaj da spomen obilježje bude podignito uvrijeme života slavljenika, kao što je to ovdje slučaj, jer je bistapostavljena 2005. godine, dvije godine prije smrti pjesnika Tadijeu spomen na njegovu 100 godišnjicu rođenja.Bista je postavljena u parku ispred Franjevačkog samostana uzRadićevu obalu. Glavni stup od crnog mramora, s okapnicom,postavljen je na prizemni nešto širi dio, visok je 130 cm, širok 45cm i dugačak 55 cm. Bista je na tronu visoka 70 cm, a poprsje ide uširinu 60 cm. Poprsje odaje snažna pleća sa okruglom glavom umalo pogrbljenoj pozi, karakteristično za Tadijin stav u kasnimgodinama. Oko biste je uređen cvjetni vrt ograđen ukrasnimkamenčićima u obliku kvadrata.Na glavnom stupu su utisnuta zlatna slova: HRVATSKI PJESNIK DRAGUTINA TADIJANOVIĆ 1905. I KAD NIKOG OD NAS VIŠE NE BUDE SJAT ĆE SUNCE NAD ORANICAMA. ZA 100 GODIŠNJICU PODIGAO GRAD SLAVONSKI BROD 2005.Spomenik je djelo akademskog kipara Stipe Sikirice i zaštićen jekao kulturno dobro.92

KNJIŽEVNIK I AKADEMIK DRAGUTIN TADIJANOVIĆ(4. XI. 1905. – 27. VI. 2007.) Stogodišnjak, hrvatski pjesnik DragutinTadijanović rodio se u selu Rastušju krajSlavonskog Broda u zemljoradničkoj porodici odoca Mirka Tadijanovića i majke Mande. Nižupučku školu polazio je u susjednom seluPodvinju, dva razreda Više pučke škole uSlavonskom Brodu, a od 1920. g. polaziGimnaziju i tu u V. razredu objavio je svoju prvupjesmu Tužna jesen u đačkoj „Omladini“ 1922. g.,pod pseudonimom „Margan Tadeon“.Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomiraoje povijest južnoslavenske književnosti ifilozofiju 1937. g. Bio je korektor „Narodnihnovina“, nastavnik na Akademiji likovnihumjetnosti, urednik u Matici Hrvatskoj, ravnateljInstituta za književnost JAZU –a do umirovljenja1973. g. Predsjednik je Društva književnika Dragutin Tadijanovića na proslavi svog 100. rođendanaHrvatske 1964. i 1965. g.1928. g. u „Književniku“ objavljuje pjesmu „Golubinja krila“ pod pseudonimom „Tadeon“. Podsvojim imenom se javlja 1930. g. u „Hrvatskoj reviji“ i „Književniku“. Prvu svoju knjigu pjesama„Lirika“, objavio je u Zagrebu 1931. g., a drugu „Sunce nad oranicama“ 1933. u vlastitoj nakladi. Istaje bila zabranjena. Za života je objavio više od 500 pjesama u posebnim zbirkama. Značajne su: Pepeosrca (1936.), Dani djetinjstva (1937.), Tuga zemlje (1942.), Pjesme (1951.), Srebrne svirale (1960.),Pjesme i proza (1969.), Srebrne pjesme (1975.), Moje djetinjstvo (1985.), Sabrana djela, I – IV. ( 1988.i 1995.) i Izabrana djela (2007.).Uz plodan pjesnički rad Tadijanović se bavio i prevodilačkim radom. U svojoj 100 – oj godini napisaoje biografije „Slikari i grafičari“, „Kipari“, „Arhitekti“. U čast pjesnikova 101. rođendana izašao jeZbornik radova o Dragutinu Tadijanoviću. Za neograničeno umjetničko djelo, ali i kao humanist irodoljub Tadijanović je dobio brojna priznanja. Najznačajnija su: Nagrada „Vladimir Nazor“ zaživotno djelo, 1968. i Orden zasluga za narod sa zlatnim vijencem u Parizu 1976. g.Na sv. Misi zadušnici u crkvi Krista Kralja na Mirogoju, 2. VII. 2007., pomoćni biskup zagrebačkiVlado Kašić izgovorio je riječi samog Tadije: „Oče naš koji jesi Na nebu i na zemlji I smješkaš se kroz oblake Pa krajičkom oka motriš Kako se trudim ne bih li Sročio riječi molitve Koje ti već znaš, to znam Usliši me i daj milostivo Kad mojem žiću stigne kraj Nek sunce sja i čuju se Ptice kao iz daljine A moje tijelo neka nježno Zagrli bijela sestra Smrt.“ 93

SPOMEN DOM DRAGUTINA TADIJANOVIĆA Spomen dom Dragutina Tadijanovića sastavnica je Galerije umjetnina grada u SlavonskomBrodu. Dragutin Tadijanović je svojevremeno svu svoju imovinu ostavio gradu. Za uzvrat grad seobvezao izgraditi mu spomen dom. Obećanje počasnom građaninu je ispunjeno. Radovi su započeli nastogodišnjicu pjesnikova rođenja 2005. g. Dom je smješten u negdašnjoj palači Horvat, uStarčevićevoj 8, na oko 400 m2. Uloženo je 1.600.000 kn. Za sada je u kvadratu prizemlja u prednjemdijelu opremljen stalni postav. Iz hola se ulazi u prostoriju za prigodne svečanosti ili sastanke zaknjiževne susrete. Iz te prostorije ulaz je u tri Tadijine sobe: južnu, srednju i sjevernu. Nakon Tadijinesmrti tu je preseljena sva njegova ostavština o kojoj momentalno brine njegov rođak, gospodinMiroslav Bjelobrk.Prostor je uređen u memorijalnu zbirku i dočarava ambijente svake sobe u zagrebačkom stanu naadresi Gajeva 2. U sobama je autentični namještaj raspoređen onako kako je bio u Zagrebu. Bogata jeknjižna ostavština na policama s oko 6000 knjiga i s posvetama Tadijinih prijatelja. Tu su vrlo rijetkiprimjerci kompleta enciklopedija iz 40-tih godina, zatim neke druge knjige kao “Pola vijeka hrvatskeumjetnosti“ iz l938. g. i svih 80 Tadijinih izdanja. Nadalje nailazimo na razne memorabilije, bo gatuarhivu, rukopise, skulpture, fotografije, pisma, umjetničke slike Glihe, Vanište, Tartaglije, Stančića,Reissera, Sedera i Radauša. Spomenut ću i nakit Jelene Tadijanović i brojna priznanja.Svaki posjetitelj osjeća tu atmosferu Tadijanovićeva doba i našeg vremena. Cjelokupni Spomen dom uklasičnom smislu podsjeća na muzej, ali u kojemu posjetitelj može aktivno sudjelovati, promatrati idoživljavati neposrednu autentičnost predmeta, gledati slike, čitati naslove Tadijanovićevih djela,pročitati neku njegovu pjesmu i čuti recitaciju u izvedbi autora pomoću audio-vizualnih uređaja. Takavnačin prezentiranja svakako ima snažniji dojam od statičkog promatranja.Svakog 4. studenog na dan Tadijina rođendana za vrijeme prigodnih svečanosti dodjeljuju se nagradeHAZU po imenu Dragutina Tadijanovića i organiziraju izložbe.Spomen dom mogu posjećivati skupine uz predhodnu najavu. Radno vrijeme je ponedjeljak-petak od08 do 16,00 sati.Posjetilac dobiva i vrlo dobro složeno uputstvo (prospekt) o Spomen domu s tekstovima o DragutinuTadijanoviću i postavu u domu, popraćeno foto-ilustracijama. Pisaća mašina „Adler“ kojom se služio D. Tadijanović94

SPOMEN PLOČA PRVE HRVATSKE BALERINEMIE ČORAK - SLAVENSKE (Brod na Savi 1916. - Los Angeles 2002.) Spomen ploča je od crnog mramora dimenzije 123 cm x 65 cm Mia Čorak Slavenska je počela plesati s 4 godineMia Čorak – Slavenska, prva hrvatska primabalerina rođena je od majke Hedvige Palme i oca MilanaČorka uglednog ljekarnika u Brodu na Savi 20. veljače 191. g. 1934./35. bila je prva hrvatska balerinakoja je potpisala ugovor sa Hrvatskim narodnim kazalištem. Svoj najveći uspjeh postiže 1936. g. naOlimpijskim igrama u Berlinu kada na Plesnoj olimpijadi osvaja prvu nagradu. Po odlasku iz Hrvatskepostiže svjetsku popularnost. Nastupala je na pozornicama širom svijeta u Beču, Berlinu, Parizu uJužnoj Americi, Africi i Aziji. Nakon Drugog svjetskog rata udaje se za austrijskog glumca KurtaNeumanna s kojim ima kćer Mariju. Nastupila je u filmu Smrt labuda koji je osvojio prvu nagradu uParizu. Od 1960. u New Yorku otvara baletni studio, a 1963. napušta ples i predaje na Kalifornijskomsveučilištu. Nakon toga odlazi u mirovinu. Umrla je u 87. godini života.Njezin rodni grad Slavonski Brod postavlja spomen ploču s njenim likom na kuću u kojoj se rodila,danas Starčevićeva ulica br. 3. 95

FOLKLORNI ANSAMBL BRODA (FAB)Godišnji koncert Folklornog ansambla Broda 5. V. 2012. u Slavonskom Brodu U sklopu RKUD-a „Đuro Đaković“ u Radničkom domu djelovale su razne sekcije među kojimase posebno razvila folklorna sekcija osnovana 1948. Ova amaterska grupa je već 1952. postaladominantna. Ovo naše najstarije folklorno društvo nastavilo je raditi i u vrijeme Domovinskog ratakada i dobiva današnje ime „Folklorni ansambl Broda (FAB). Formirana je nova uprava, jer gigantskihsponzora više nije bilo. Od roditelja članova ansambla koji brinu o uvjetima rada, nabavljaju opremu,organiziraju nastupe, ali i mijenjaju programsku koncepciju. Angažiraju se stručni voditelji spedagoškim znanjem. Među njima su Snježana Missoni i Ivan Možar, glazbeni voditelji Mirela Šprajci Nikola Novosel, i stručnjaci za prezentaciju starih pjesama i melodija te običajne baštine ZvonimirToldi i Mihael Ferić.Predsjednik Upravnog odbora je gospodin Josip Perčević.U 64 godina rada ansambl je imao mnogobrojne nastupe u zemlji i inozemstvu što ih je izvelo nekolikotisuća članova. Danas ih ima oko 300. FAB je tvorac manifestacije „Brodsko kolo“, suorganizatormanifestacije „Šokačka se grana vije“, Katarinskog sajma, pokladnih svečanosti, prigodnih konceratai drugih priredaba. U Domu su zidovi nakićeni brojnim priznanjima koja svjedoče o uspješnosti radaansambla. U Programu svečanosti za Dan grada Slavonskog Broda, 5. svibnja 2012. godine uKazališno koncertnoj dvorani „I.B.Mažuranić“ upriličen je svečani koncert na kojem su nastupaličlanovi ansambla svih uzrasta. Posjetioci su dugotrajnim pljeskom nagradili izvođače u dvoraniispunjeoju do posljednjeg mjesta.96

KUĆA I SPOMEN PLOČA LUKE LUKIĆAU BRODSKOM VAROŠU U Brodskom Varošu, u tzv. Rokovcima nalazi se kuća br.238 u kojoj se rodio i umro učitelj, sakupljač i zapisivačnarodnih umotvorina Luka Lukić. Naočita kuća rumeno -smeđe boje, licem prema glavnoj prometnici, sa 4 prozora, usredini nosi spomen ploču Luke Lukića. Kamena ploča odcrnog mramora veličine 80 cm x 65cm x 2,5 cm.ima bijelimslovima ispisan tekst:„U OVOJ JE KUĆI ŽIVIO I UMRO LUKA LUKIĆ 1875. –1956. UČITELJ, ETNOGRAF I ETNOMUZIKOLOG.SVOM ZASLUŽNOM SUGRAĐANINU ZA 120.OBLJETNICU ROĐENJA GRAD SLAVONSKI BROD IMJEŠTANI BRODSKOG VAROŠA, 16. LIPNJA, 1995.“Učitelj Luka Lukić je svojim životnim djelom istrgnuo izzaborava život i običaje slavonskih ljudi, napisao brojnestranice i stvorio veliki opus svojih dijela.Najopširniji mu je monografski rad „VAROŠ-NARODNIŽIVOT I OBIČAJI, napisan na izvornom narodnom seoskomgovoru. Zato je sjećanje na njegov lik zasluženo.Luka Lukić, sin seljačke obitelji rodio se 4. prosinca 1875. g.u Brodskom Varošu. Tu polazi Osnovnu školu, a u Brodu Luka Lukić, narodni učitelj (1875. 1956.)Dječačku školu. Učiteljsku školu polazio je u Petrinji i maturirao1894. g. Prvo učiteljsko mjesto dobio je na području Pakraca u selima Gaj i Brezine. Do 1900.g. radi uKaniži, a od tada do 1937. g. u Klakarju, kako je je Luka nazivao Slavonski Klakar. Nakon službovanjau Klakaru, kao umirovljenik živi u svojoj rodnoj kući. Tu je i umro 28. svibnja 1956. g. Grob mu je naVaroškom groblju. U Varošu se godišnje organiziraju „Dani Luke Lukića“ kada uz ostale nastupa iKUD „Luka Lukić“ iz Brodskog Varoša. Kuća u Zagrebačkoj ulci br.228 (Brodski Varoš) u kojoj se rodio i kao umirovljenik živio učitelj Luka Lukić 97

GROB NEZNANOG PALOG BORCA JUGOSLAVENSKEARMIJE U BRODSKOM VAROŠU Grob je smješten na jugozapadnom rubu rimokatoličkog groblja u Brodskom Varošu. Ograđen jebetonskim zidom smeđe boje veličine 207 cm x 180 cm. Visina ogradnog zida je 43 cm, a debljina 20cm. Na ogradni zid učvršćeno je osam stupića od željezni cijevi profila 70 mm. Visina sivo obojenihstupića je 72cm. sa crve0nom metalnom kuglom na vrhu. Stupići su nspojeni crnim lancem. Srednjistup na čelu groba visok je 114 cm. On nosi limenu ploču 50 x 30cm. Tekst je nečitak. Na vrhu stupa jecrvena petokraka. Betonski okvir je ispunjen zemljom sa betonskom bijelom rundelom promjera 105cm. Tu je zakopan nepoznati borac, poginuo u završnim borbama za oslobođenje 21. travnja 1945.godine. Grob je registriran u Upravi za zaštitu kulturnih dobara Ministarstva kulture RH-e uSlavonskom Brodu pod brojem Z-0352.98