Silmarillion

Ainulindalë PJEV AINURA Bje Eru, Jedini, kojega na Ardi zazivlju imenom Ilúvatar; a onponajprije stvori Ainure, Blažene, koji bijahu izdanci njegove mislii postojahu s njime prije nego što je išta drugo bilo stvoreno. On imse obrati, predlažući im glazbene napjeve; a oni zapjevaše prednjim, na radost njegovu. No dugo je svaki od njih pjevao sam, ili teknekolicina zajedno, dok su ostali slušali; jer nisu poznavali drugodoli onaj djelić Ilúvatarova uma iz kojeg su postali, a tek su polakopočinjali razumijevati vlastitu braću. Ipak, što su dulje slušali, to subolje razumjeli i sve ih je više i skladnije pjevalo. Uto dođe čas u kojem Ilúvatar okupi sve Ainure i objavi im silo-vit i moćan napjev, u kojem im ukaza krasnije i veličajnije stvarinego ikad dotada; a slava je njegova početka i divota njegova krajazadivila Ainure, pa su se oni poklonili pred Ilúvatarom i ušutjeli. Tad im Ilúvatar reče: — Od ovog napjeva koji sam vam razotkrio, želja mi je da sklad-nim jedinstvom načinite Velebnu glazbu. A kako sam u svakom odvas raspirio Oganj neugasivi, na vama je da ga svojim moćima ukra-site, svaki prema vlastitom znanju i umijeću i kako držite da jepravo. Ja ću zatim sjesti i slušati, radostan što ste pjesmom probu-dili veliku ljepotu. Nato glasovi Ainura, nalik na harfe i lutnje, svirale i trublje, violei orgulje i nalik na nebrojene zborove što su pjevali riječima, stado-še oblikovati Ilúvatarov napjev u divotnu glazbu; a zvuk se bezbroj-nih, skladno isprepletenih melodija vinu u vis, prekorači uhom čuj-ne dubine i visine i preplavi Ilúvatarov nastan, a glazba i njezinodjek dospješe u Prazninu i ispuniše je cijelu. Nikad više nisu Ainurisložili glazbu sličnu ovoj, iako je kazano da će još krasniju predIlúvatarom zapjevati zborovi Ainura i Ilúvatarove djece, po svršet-

16 J. R . R . Tolkienku svijeta. Tad će svaki Ilúvatarov napjev pravo otpjevati, a kako imkoji preko usana prijeđe, umah će se ostvariti, jer svi će do krajaspoznati kakav im je udio namijenio, a znat će i smisao ostalih, aIlúvatar će, zadovoljan, njihove misli pozlatiti tajnim plamom. Sad je, međutim, Ilúvatar sjeo i slušao i dugo mu se činilo da jedobro, jer je glazba bila bez mane. No netom se napjev stao razvi-jati, kadli se Melkor dosjeti uplesti u glazbu neke od svojih zamislikoje se nisu slagale s Ilúvatarovim napjevom, jer je htio povećatimoć i slavu svojeg udjela. Melkoru su pak od svih Ainura bili daro-vani najveća snaga i znanje, jer je od svake moći u svoje braće posje-dovao po djelić. Sam je samcat često lutao pustim prostranstvimatragajući za Ognjem neugasivim, jer ga je morila želja da stvori ne-što na svoju ruku i činilo mu se da Ilúvatar zapostavlja Prazninu, čijaga je pustoš ispunjavala nemirom. Oganj ipak nije pronašao, jer onplamti u Ilúvataru. Ali, ostavši sam sa sobom, u glavi mu se stadošerojiti misli posve drugačije od onih u njegove braće. Neke je sad uplitao u glazbu, te se umah oko njega razli nesu-glasje, a mnogi se koji pjevahu u blizini uznemiriše, misli im se ras-pršiše, a pjev utihnu; a poneki radije privolješe svojom melodijomuz njegovu, negoli uz svoju prijašnju. Tako se nesklad Melkorovproširi, a glazbu zaguši more uzburkana zvuka. Ali je Ilúvatar nada-lje sjedio i slušao, čak i kad se činilo da oko njegova prijestoljabjesni oluja, čije su crne vodurine ratovale jedna protiv druge u bes-krajnom gnjevu koji se nije dao utažiti. Tad Ilúvatar ustade, a Ainuri opaziše da se smiješi i podiže lije-vu ruku, pa se nov napjev začu sred oluje, koji bijaše i sličan i dru-gačiji od onog prijašnjeg, a bivao je sve silniji i imao novu krasotu.Međutim je Melkorovo nesuglasje postalo zaglušno i stalo se s nji-me otimati za prevlast, pa se iznova poveo rat zvukova, silovitiji odonog prije, koji zaprepasti Ainure i natjera ih na muk, dok je Mel-korova nadmoć rasla. Još jednom ustade Ilúvatar, a Ainuri opazišeda mu je lice strogo, te podiže desnu ruku i gle čuda! treći se napjevzaču sred zabune, a nije bio nalik ni na jedan do tada. U prvi se mahnaime činio tihanim i slatkim, lagašnim žuborom nježnih zvukovaunutar vretenastih melodija; no zaglušiti ga se nije moglo i bivao jesve silniji i dublji. Na kraju se činilo da dvije melodije teku isto-vremeno pred prijestoljem Ilúvatarovim i da su posve različite. Jerjedna je bila duboka, sveobuhvatna i prelijepa, ali ispunjena tugom

SILMARILLION 17iz koje je izvirala sva njezina krasota. Druga je netom postigla sebisvojstveno jedinstvo; ali bijaše bučna, zaludna i do beskraja opeto-vana; a onako neskladna nalikovala je prije na treštavo jednoglasjetrublji što su rikale dvije-tri note. Htjelo joj se utopiti onu druguglazbu svojim silnim glasom, ali činilo se da je ta uzimala njojziupravo one najpobjedonosnije note i upredala ih u svoj svečanimotiv. Usred ove nesloge što je potresala dvore Ilúvatarove i od koje sudrhtale djevičanske tišine, treći put ustade Ilúvatar, a u lice mu jebilo strašno i pogledati. Podigavši obje ruke, jednim je suzvukom,dubljim od Bezdana, višim od svoda nebeskog, a prodornim poputsvjetla iz oka Ilúvatarova, Glazbu zaustavio. Ilúvatar tad prozbori i kaza: — Silni su Ainuri, a najsilniji med njima Melkor jest; no ipak,neka znade i on i svi Ainuri da ja sam Ilúvatar i sve ono o čemu domaločas pjevali ste pretvorit ću u djelo da na oči svoje ugledate štoste načinili. A ti ćeš, o Melkore, spoznati da se nijedan napjev otpje-vati ne može a da nema svoj izvor najdublji u meni i nitko protivmoje volje ne može glazbu izmijeniti. A onaj koji pokuša, postajeoruđe u mojim rukama kojim ću veća čudesa stvoriti nego što ihovaj može zamisliti. Nato Ainure zahvati strah, jer još nisu razumjeli što im je bilo re-čeno, a Melkora preplavi stid, iz kojeg se kradomice izrodio gnjev.Ali već Ilúvatar, sav blistav, ustade i napusti divna prostranstva kojaje bio namijenio Ainurima, a oni su ga slijedili. Kad dospješe u Prazninu, Ilúvatar im se obrati i kaza: — Evo vaše Pjesme! I ukaza im sliku, darovavši im vid kao onomad sluh, te su predsobom ugledali novi Svijet, vidljiv i sav zaokružen sred Praznine ukojoj je postojao, a da nije bio dio nje. I dok su u čudu zurili, povi-jest se tog Svijeta stade otkrivati, te im se činilo da on živi i raste.Neko su ga vrijeme Ainuri u tišini promatrali, kadli Ilúvatar ponov-no progovori: — Evo Pjesme vaše! Evo Poja vašeg, u kojem će svaki od vas,unutar moje zamisli prvotne, pronaći sve ono što mu se činilo da je

18 J. R . R . Tolkiensam smislio i pridodao. I ti ćeš, Melkore, u njemu pronaći sve za-misli svoje potajne i spoznati da su one tek čestice cjeline i pritocinjezinoj slavi. Mnogo je drugih stvari Ilúvatar onomad kazao Ainurima, a kakoih sjećanje na njegove riječi nikad nije napustilo i kako svaki dobropoznaje onaj dio glazbe koji je sam skladao, tako Ainuri znadumnogošta što je prošlo, i što jest, i što će tek biti i malo je toga prednjima skriveno. No postoje stvari koje ni oni ne mogu raspoznati,bilo svaki zasebno, bilo posavjetovavši se zajedno, jer je jedinosamom sebi Ilúvatar razotkrio cijeli svoj naum, te se tako u svakomnovom dobu zgodi nešto novo i nepredvidivo koje nema uzroka uprošlosti. Još se slika mladog Svijeta pred njima opijevala, kadli Ai-nuri opaziše u njoj i ono čega se nisu bili dosjetili. I ugledaše, zadiv-ljeni, dolazak Ilúvatarove djece i boravište za njih načinjeno, teumah spoznaše da su i sami imali udjela u njegovoj pripravi ono-mad dok su glazbu skladali, ali mu nisu znali druge svrhe doli njego-ve krasote. Jer sam je Ilúvatar začeo svoju Djecu i donio ih na svijetu trećem napjevu, dok se u prvom Ilúvatarovu napjevu nisu ni spo-minjala, niti je bilo tko od Ainura imao udjela pri njihovu stvaranju.Stoga kad su ih ugledali, još su ih silnije zavoljeli, jer su bili bića dru-gačija od njih, neobična i slobodna, u kojima su svaki put iznova na-zirali odsjaj Ilúvatarova uma i tako upoznali još ponešto od njegovemudrosti koja je i njima bila skrivena. Ilúvatarova djeca su vilenjaci i ljudi, Prvorođeni i Sljedbenici.Sred svakojakih divota što ih je onomad na Svijetu bilo, sred gole-mih dvorana njegovih, dalekih pustošija i kružećih vatri, Ilúvatarodabra mjesto njihovu boravištu u Osvit vremena, među nebroje-nim zvijezdama. To se boravište može činiti sitnica onima koji vri-jednost Ainura mjere njihovom snagom, a ne zastrašujućim oštro-umljem, onima koji bi cijelo Ardsko polje postavili za podnožjestupa i podigli ga sve dok mu stožac njegova vrha ne bi bio oštriji odigle; ili pak onima koji prvo primijete beskonačno prostranstvo Svi-jeta što ga Ainuri i dandanas oblikuju, ali ne i brižnost kojom su, donajsitnijih pojedinosti, načinili sve ono čime su ga ispunili. Među-tim, kad su Ainuri ugledali sliku ove naseobine, a u njoj tek probu-đenu Ilúvatarovu djecu, mnogi, a među njima i oni najmoćniji, us-mjeriše sve svoje misli i želje u njezinu smjeru. Njihov vođa bijašeMelkor, onakav kakav je bio u početku, najslavniji među Ainurima

SILMARILLION 19koji su glazbu skladali. A taj je hinio, isprva i samom sebi, da gaonamo vuče želja da čini dobro Ilúvatarovoj djeci; obuzdavajući usebi nemir što ga je časkom prožimao vatrom, a časkom ledom.Htjelo se njemu radije pokoriti i vilenjake i ljude svojoj želji, jer gaje gorki jed mučio zbog darova kojima ih je Ilúvatar obećao obdaritii još je htio imati podanike i sužnjeve, Gospodarom htio je da gazovu, a on da njihovom voljom upravlja. Ali kad su ostali Ainuri svrnuli svoje poglede k onoj naseobini,smještenoj sred širokih bespuća Svijeta koji vilenjaci zovu Arda,Zemlja, njihova se srca obradovaše zbog svjetla, a oči zaigraše odveselja pred raskoši boja; no velik ih nemir obuze kad začuše grm-ljavinu mora. I opaziše vjetrove, zrak i tvari iz kojih je Arda bila na-činjena, željezo i kamen, srebro i zlato i još mnoge druge: a od svihsu ovih najviše slavili vodu. Eldari kažu da još jedino u vodi živiodjek Pjesme Ainura kao ni u jednoj drugoj tvari što je na ovojZemlji i da mnoga Ilúvatarova djeca nezasitno osluškuju glasoveMora i ne sluteći što im se iz njih odaziva. Upravo je vodi usmjerio svoje misli onaj Ainu kojega vilenjacinazivaju Ulmo, a njega je Ilúvatar najtemeljitije glazbi podučio. Ozraku i vjetrovima najviše je premišljao Manwë, koji je među Ainu-rima slovio za najplemenitijeg. O Zemljinu je tkanju umovao Aulë,kojeg je Ilúvatar obdario znanjem i umijećem jedva manjim od Mel-korova, ali užitak i ponos Aulëa leže u stvaralaštvu i u plodovimarada, a ne u posjedništvu ili u vlastitoj nadmoći; stoga on vazda daje,a ne gomila i ne prelazi sa svakog posla laka srca. Uto se Ilúvatar obrati Ulmu i ovako mu kaza: — Vidje li kako je Melkor i u ovom majušnom kraljevstvu, uOsvit vremena, objavio rat posjedu tvojemu? Zamislio je on hladno-ću, neizmjernu i oštru, a ipak nije naudio ljepoti tvojih vrela i bistrihstudenaca. Pogledaj samo snijeg i vještinu leda! Melkor je užgaovrućine i zapalio neukrotive vatre, ali tvoja želja nije presušila, nitije pjesma mora bilo potpuno nadglasana. Radije podigni pogled kvisokim oblacima i magli što vječito se mijenja i osluhni kako kišapada na Zemlju! Oblacima si ovim bliži svojem prijatelju, Manwëu,kojeg voliš. A Ulmo nato odvrati:

20 J. R . R . Tolkien — Uistinu je voda postala ljepša negoli sam je ja u svojem srcuzamislio, a u mojim se skrivenim mislima nije rodila pahulja, niti jeu mojoj pjesmi igdje bilo spomena kiši. Evo ću potražiti Manwëa davazda skladamo glazbu tebi na veselje! Tako su Manwë i Ulmo od prvog časa bili saveznici i u svemunajvjernije služili Ilúvatarovoj nakani. No jedva da je Ulmo ovo izustio, a Ainuri dobrano promotriliovaj prizor, kadli im se on izgubi iz vida, te im se učini da su upravou tom trenu spoznali Tamu, koju dotad nisu poznavali doli u svojimmislima. Ali im je ljepota one slike ispunila srca te su bili posve za-okupljeni otkrivenjem tek rođenog Svijeta koji im je preplavio umo-ve; zbog toga što ga je nestalo prije nego što se njegov usud ispunio,a krugovi se vremena zatvorili. Neki kažu da je prizor nestao prijenego što je ostvarena vlast ljudi i prije nego što su Prvorođeni ne-stali i premda su Ainuri svojim Pjevom Svijet obavili, pa Valari nisuuspjeli svojim očima vidjeti Pozna doba ni Svršetak Svijeta. Zato nemir zavlada Ainurima, pa ih Ilúvatar dozva k sebi i reče: — Znam za čim žude vaša srca; da ono što vidjeste uistinu ibude, ne jedino u vašim mislima, već stvarno poput vas, a ipak dru-gačije. Zaista, kažem vam: Eä! Neka bude tako! Odaslat ću u Praz-ninu Oganj neugasivi, da se nastani u srcu Svijeta i Svijet će Biti, aoni od vas, koji to požele, moći će na nj sići. I umah Ainuri opaziše u daljini neku svjetlost što je bila nalik naoblak sa srcem od živog plamena i spoznaše da ono nije vizija, većnova Ilúvatarova tvorevina: Eä, svijet koji postoji. Tako se zgodi da su jedni od Ainura ostali uz Ilúvatara, izvangranica Svijeta, a drugi, među kojima bijahu i oni najkrasniji i naj-silniji, od Ilúvatara se otputili i spustili na Svijet. No jedno im jeuvjetovao Ilúvatar, ili pak ljubav što su je nosili u srcima: da svojimmoćima Svijet otada ispune i svežu, te da zauvijek ostanu na njemu,sve do njegova svršetka i da on živi u njima, a oni u njemu. Upravoim zbog toga nadjenuše ime Valari, Sile Svijeta. No kad Valari kročiše na Eäu, isprva bjehu zatečeni i izgubljeni,ne znajući što da otpočnu, jer se ništa od onog što su u viziji vidjelinije još ostvarilo, već jedva da je nastajalo, još bezoblično i mračno.Jer, Velebna je pjesma bila tek stabljika i pupoljak krasnoj zamislisred Dvorova vječnosti, a ona Slika njezino pretkazanje, a sad su

SILMARILLION 21Valari stupili na sam prag Vremena i spoznali da Svijet koji je dotada bio samo sjenka i ljupki napjev imaju svojim moćima tek ostva-riti. Tako su započeli s teškim radom u pustoj i neistraženoj divljini,kroz nebrojene i davno zaboravljene vjekove, sve dok u Osvit vre-mena i sred golemih dvorana Eäe nije nastupio onaj čas i mjesto nakojem su sazdali domaju Ilúvatarovoj djeci. Najveći udio u njezinupodizanju imali su Manwë, Aulë i Ulmo, ali i Melkor je bio s njimaod početka, uplićući im se u svaki posao i izvrćući ga, gdje se moglo,na svoju dobit i podloživši velike vatre i tako dok je još Zemlja bilamlada i puna plamena Melkoru se u dušu upila, pa je ovako govo-rio ostalima: — Moje će kraljevstvo ona biti, svojom ću je prozvati! Ali Manwë je bio Melkorov brat u mislima Ilúvatarovim i najja-če oružje drugog napjeva kojim se Ilúvatar obranio od Melkorovanesuglasja, te on umah pozva k sebi jata silnih i slabih duhova i za-povjedi im da se spuste na Ardske poljane i pomognu Manwëu kakomu Melkor ne bi uvijek posao kvario, a Zemlja ne uvenula prije nošto procvate. Manwë pak ovako reče Melkoru: — Kraljevstvo ovo nije tvoje da ga možeš svojatati, jer bi timeveliku nepravdu učinio onima koji su na njemu radili jednako vri-jedno kao i ti. I nastade razdor među Melkorom i ostalim Valarima, te ih onna neko vrijeme napusti i ode u druge krajeve gdje je činio po svo-joj volji, a da još iz duše nije iščupao žeđ za Ardskim kraljevstvom. U međuvremenu uzeše Valari stvarno i vidljivo obličje, a kako ihje Svijetu bila privukla ljubav prema željno iščekivanoj Ilúvatarovojdjeci, onako su nalikovali na njihovu sliku što im se onomad uka-zala, ali su bili još veličajniji i još blistaviji. Lik je njihov stoga biobliži uspomeni na vidljivi svijet što su je čuvali u srcima, negoli Svi-jetu kakvim ovaj uistinu bijaše, iako im nije trebao ništa više negošto nama treba ruho, jer bivajući nagi ne gubimo ništa od svoje biti.Tako i Valari, kad ih je volja, hodaju svijetom neodjeveni, te ih niEldari ne mogu vidjeti, makar bili prisutni. Požele li se odjenuti,jedni Valari uzimaju na sebe muško, a drugi žensko obličje, jer suotpočetka imali različitu ćud, te je svojim odabirom jedino stjeles-njuju, ali je ne mogu izmijeniti; isto kao što se u nas muško i žensko

22 J. R . R . Tolkienprepoznaju po odjeći, ali ih ona ne čini onim što jesu. No obličjakoja Veličanstveni nose nisu uvijek obličja kraljeva i kraljica Ilúva-tarove djece, već se znadu i mišlju svojom omotati i ukazati se takosilni i strahotni. U svoje su društvo Valari privukli mnoge druge pratitelje, nekemanje, a neke gotovo jednako moćne, pa su s njima udružili snageda umire Zemlju i obuzdaju joj oluje. A Melkor opazi što su učinilii vidje Valare gdje šeću Zemljom kao vidljivi moćnici, odjeveni uSvjetovno ruho, oku krasni i raskošni, a usto i bezbrižni, a Zemlja daje postala poput vrta njihova užitka, jer su sve njezine potrese umi-rili. U njemu uskipje jal, te se i on učini vidljivim, ali od puste mu jezlobe i pakosti što je u njemu izgarala lik ostao mračan i jezovit.Sručio se na Ardu, moćniji i strahotniji od svih Valara, poput plani-ne što izranja iz mora i vrhuncima svojim oblake para, zaogrnuta le-denim plaštom i okrunjena vatrom i dimom, a plamen iz njegovihočiju palio je poput žeravice i ledio poput bodeža. Tako je otpočela prva bitka za prevlast nad Ardom za koju seMelkor s Valarima otimao, ali o tim nemirima ni vilenjaci ne znajuodviše. I dok je ono o čemu se ovdje pripovijeda do naših ušiju do-spjelo preko samih Valara, s kojima su Eldalië razgovarali u zemljiValinorskoj i koji su ih ondje podučavali, ipak su Valari malo spo-minjali ratove što su prethodili dolasku vilenjaka. No Eldari kazujuda je Valarima vječito uspijevalo, uprkos Melkoru, ravnati Zemljomi pripremati je za dolazak Prvorođenih; ali kako bi koji komad zem-lje načinili, Melkor bi ga uništio, kako bi koju dolinu otkopali, Mel-kor bi je zatrpao, planine što su isklesali, Melkor je urušio, a morakoja su izdubili, on je izlio i ništa nije imalo ni mira ni trajna rasta, jerčim bi Valari otpočeli neko djelo, umah bi ga Melkor omeo ili po-kvario. Ipak im nije svaki trud bio uzaludan i premda im se nigdje ini u kojem djelu njihove želje i namjere nisu ostvarile i premda jesve bilo drugačijeg izgleda i oblika nego što su mu ga Valari u počet-ku namijenili, ipak se Zemlja polako oblikovala i učvršćivala. I takona koncu, u Osvit vremena, izgradiše Valari Ilúvatarovoj djeci dommeđu nebrojenim zvijezdama.

VALAQUENTA



Valaquenta OPIS VALARA I MAIARA PREMA UČENJU ELDARA U početku Eru, Jedini, koji je na vilenjačkom jeziku nazvanIlúvatar, načini Ainure iz svoje misli, a oni stvoriše pred njim Veleb-nu glazbu. U toj se Glazbi začeo Svijet; jer je Ilúvatar učinio vidlji-vom pjesmu Ainura, a oni ga ugledali poput svjetla u tami. Mnogeje među njima dirnula ljepota njegova i povijest čiji su začetak i ot-krivenje u onoj viziji vidjeli. Zbog toga Ilúvatar u njihovu sanjuudahnu Život i postavi je u Prazninu, te posla Tajni plamen da goriu srcu Svijeta, kojem dade ime Eä. Tad se oni Ainuri, koji to poželješe, podigoše i siđoše na Svijetna početku Vremena, a zadaća im je bila oživiti ga i svojim trudomostvariti viziju čijim su svjedocima bili. Dugo su radili u predjelimaEäe, čije prostranstvo nadilazi i vilenjački i ljudski razum, sve dok uza to određen čas nisu sazdali Ardu, Kraljevstvo zemaljsko. Uzelisu na se Svjetovno ruho, spustili se na nju i počeli ondje živjeti. O VALARIMA Najveličajnijim od ovih duša vilenjaci nadjenuše ime Valari, SileArde, dok su ih ljudi često nazivali bozima. Sedam je valarskih vla-dara, a sedam je i Valier, valarskih kraljica. Ovo su njihova imena navilenjačkom jeziku kojim se govorilo u Valinoru, no imaju oni i inaimena na jeziku vilenjaka iz Međuzemlja, i još mnoga druga među lju-dima. Imena se Vladara prikladnim redom navode ovako: Manwë,Ulmo, Aulë, Oromë, Mandos, Lórien i Tulkas, a imena su Kraljica:Varda, Yavanna, Nienna, Estë, Vairë, Vána i Nessa. Melkor se međuValare više ne ubraja, a njegovo ime na Zemlji ne spominje.

26 J. R . R . Tolkien *** Manwë i Melkor bijahu braća u Ilúvatarovim mislima. Najmoć-niji od onih Ainura koji siđoše na Svijet bio je na svom početku Mel-kor, ali je Manwë Ilúvataru najmiliji i ponajbolje razumije njegovenakane. Njemu je bilo namijenjeno da, kad dođe taj čas, postaneKralj među Kraljevima, gospodar Ardskog kraljevstva i vladar nadsvime što u njemu obitava. Na Ardi on najviše ljubi vjetar i oblake isve zračne predjele, od vrhunaca do ponora, od najudaljenijih gra-nica Vela Arde do povjetaraca nad vlatima trave. Súlimo je njego-vo drugo ime, Gospodar daha Arde. Ljubi on sve ptice, brze i la-kokrile, a one dolijeću i odlijeću na njegovu zapovijed. Uz Manwëa obitava Varda, Zvjezdana gospa, koja pozna svakikutak Eäe. Prevelika je njezina ljepota da bi se opisala riječima ljudiili vilenjaka; jer Ilúvatarovo svjetlo još živi na njezinu licu. U svjetluje njezina snaga i njezino veselje. Iz dubina Eäe pritekla je Manwëuu pomoć, jer je spoznala Melkorovu ćud još prije skladanja Glazbei odbila ga, a on nju zamrzio i bojao je se više od ijednog drugogkojeg je Eru stvorio. Manwë i Varda su rijetko kad razdvojeni i neizbivaju iz Valinora. Njihovi su dvori ponad vječnog leda, na Oiolos-sëu, najvisočijem tornju Taniquetila, najveće od svih zemaljskih pla-nina. Kad Manwë ondje zasjedne na prijestolje i zagleda se u dalji-nu, ako je Varda uz njega, vidi dalje od svih očiju, i kroz maglu ikroz tamu i preko milja morskih. A kad je Manwë uz nju, Vardačuje jasnije od svih ušiju glasove što dozivaju s istoka i zapada, sbrda i iz dolina i iz mračnih jazbina koje je Melkor prorovao Zem-ljom. Od svih Veličanstvenih koji borave na ovom svijetu, vilenjaciponajviše poštuju i ljube Vardu. Elbereth je nazivaju i zazivlju je timimenom iz sjenki Međuzemlja, te joj ime pjesmom uzdižu k izlaze-ćim zvijezdama. Ulmo je Gospodar voda. On stoji sam. Ni na jednom mjestudugo ne prebiva, već slobodan putuje dubokim vodama što poniruu Zemlju i okružuju je. Silan je on gotovo kao i Manwë, a prije negošto su stvorili Valinor bio mu je najbližim prijateljem; otada je, me-đutim, rijetko prisustvovao vijećanju Valara, osim kad su se razma-trala važna zbivanja. Jer čitavu je Ardu on obavio svojim umom i ni-kakvo mu drugo odmorište ne treba. Usto mu se i ne mili ići posuhom i rijetko će se kad zaodjenuti ljudskim tijelom, poput ostalih

SILMARILLION 27ravnih njemu. Kad bi ga Ilúvatarova djeca ugledala, duše bi im se is-punile stravom; jer strahotan je Kralj morski kad se uzdigne izmora, poput golema vala što se sprema potopiti zemlju, s tamnomkacigom i perjanicom od morske pjene, u oklopu na kojem se pre-lijevaju boje od srebrne do sjenovitozelene. Glasne su trublje Man-wëove, ali glas je Ulmov dubok poput dubina oceana koje je jedinion ugledao. Ipak Ulmo ljubi i vilenjake i ljude i nikad ih nije napustio, pa nionda kad su bili izloženi gnjevu Valara. Kadikad dođe nevidljiv naobale Međuzemlja ili se morskim rukavcima uvuče dublje u unu-trašnjost i ondje zatrubi u svoje velike rogove Ulumúre, načinjeneod bijelih školjki; a onima koji ih jednom začuju, njihova glazba za-uvijek ostaje u srcu, a čežnja za morem više ih ne napušta. Ponajvišese pak stanovnicima Međuzemlja Ulmo obraća glasovima koji nisuništa drugo doli glazba vodâ. Jer on ravna svim morima, jezerima,rijekama, vrelima i potocima; pa zbog toga vilenjaci kažu da Ulmovduh teče svim žilama svijeta. Tako do Ulma, čak i onda kad boraviu dubinama, dopiru novosti o svim potrebama i nedaćama Ardekoje bi inače i Manwëu ostale skrivene. Aulë jedva da je od Ulma slabiji. Gospodari on nad svim tvari-ma iz kojih je Arda načinjena. U početku je mnogo stvarao zajednos Manwëom i Ulmom; a oblikovanje cijelog kopna bilo je njegovomzaslugom. On je kovač i majstor od svakog zanata, a uživa u vještoj,ma kako majušnoj rukotvorini, koliko je onomad, u davnini, uživaou veličanstvenom izgrađivanju svijeta. Njegovo je drago kamenje štoleži duboko pod Zemljom i zlato koje krasi ruke, kao što su njegoviplaninski bedemi i morski bazeni. Noldori su od njega najviše naučili,a on ostao zauvijek njihovim prijateljem. Melkor je bio na njega ja-lan, jer je Aulë umom i snagom vrlo nalikovao na njega, te je međunjima dugo carevala nesloga u kojoj je Melkor bez prestanka kvarioi uništavao svako Aulëovo djelo, a Aulë bivao sve umorniji poprav-ljajući Melkorov urnebes i metež. Obojica su pak žudjela stvoritinešto svoje što bi bilo novo i čega se ostali ne bi dosjetili, a uživali suu pohvalama vlastite umješnosti. No Aulë je ostao vjeran Eruu i po-lagao mu račun za svaki svoj čin i nije zavidio na djelima drugih, većje savjete i primao i davao. Naprotiv tomu, Melkorov je duh izgaraou ljubomori i mržnji, sve dok na kraju nije mogao stvoriti ništa

28 J. R . R . Tolkiendrugo što ne bi bilo na ruglo zamislima ostalih i svaki bi njihov trud,ako je samo mogao, upropastio. Aulëova supruga je Yavanna, Darovateljica plodova. Ona ljubisve ono što raste iz zemlje i čuva u svojim mislima svaki njihov oblik,od drveća nalik na tornjeve iz pradavnih šuma, do mahovine na sti-jenama ili tajanstvenih stvorenjaca u humusu. Među valarskim kra-ljicama Yavannu poštuju jednako kao i Vardu. Njezin je ženski likvisok i zaodjeven u zelenu halju; ali se kadikad pojavljuje i u druga-čijem obliku. Neki je tako ugledaše gdje stoji kao stablo pod nebom,Suncem okrunjeno i sa svih grana otresa zlaćanu rosu po goloj zem-lji, da je ova zazelenjela od kukuruza; ali korijenje je tog drvetadopiralo do Ulmovih voda, dok su Manwëovi vjetrovi šaputali u nje-govu lišću. Kementári, Kraljica Zemlje, njezino je drugo ime na je-ziku Eldara. Fëanturi, vladari duhova, su braća, a njih najčešće nazivaju Man-dos i Lórien. Ali to su zapravo imena njihovih obitavališta, dok seoni uistinu zovu Námo i Irmo. Stariji Námo stanuje u Mandosu, zapadno od Valinora. On ječuvar Kuća mrtvih i sazivatelj umorenih duša. Ni na što on ne zabo-ravlja; a znano mu je sve što će biti, osim onog što se još nalazi podsamovoljom Ilúvatara. On je Sudac Valara, ali svoje osude i mišlje-nja iskazuje jedino na Manwëovu molbu. Vairë, Tkalja, njegova jesupruga, koja upreda sve što je ikad u Vremenu postojalo u svojemnogoslojne mreže, te su Mandosovi dvori, koji tijekom vjekova bi-vaju sve širi, njima posve omotani. Mlađi Irmo gospodar je vizija i snova. U Lórienu se nalaze nje-govi vrtovi u zemlji Valara i, ispunjeni mnoštvom duša, najljepše sumjesto na svijetu. Nježna Estë, iscjeliteljica patnji i umora, njegovaje supruga. Sivi su skuti njezini, a odmor je njezin dar. Danju ni-kamo ne ide, već sniva na otoku sred sjenovita jezera Lórellina. IzIrmovih i Estinih izvora svi koji borave u Valinoru crpe osvježenje ičesto Valari posjećuju Lórien da tamo nađu odmor i olakšanje odbremena Arde. Moćnija od Estë je Nienna, sestra Fëantura; ona stoji sama. Do-bro joj je znana tuga, jer oplakuje svaku ranu koju je Ardi ikadnanio Melkor. Tolika je bila njezina žalost, dok se Glazba razotkri-vala, da joj se pjesma pretvorila u tužaljku davno prije njezina kraja,a zvuk se plača izmiješao s napjevima Svijeta prije njegova početka.

SILMARILLION 29No ona ne žali za sobom i oni koji je slijede nauče se sažaljenju i us-trajnosti u nadi. Njezini su dvori zapadnije od Zapada, na samimgranicama svijeta; ona rijetko pohodi grad Valimar u kojem carujesreća. Radije odlazi u Mandosove dvore koji su bliže njezinima, tese svi koji čekaju u Mandosu njojzi mole, jer ona duši donosi snagui pretvara žalost u mudrost. Prozori njezina doma sa zidina svijetagledaju prema van. Najveći u snazi i djelima junaštva jeTulkas, čije je drugo ime As-taldo, Hrabri. Posljednji je stigao na Ardu da pomogne Valarima uprvim bitkama protiv Melkora. On pak najveć ljubi hrvanje i natje-canja u snazi i ne jaše konja, jer može nadtrčati sve živo na nogamai ne osjetiti umor. Kosa i brada su mu zlaćane, a put rumena; oružjesu mu ruke njegove. Malo mari i za prošlost i za budućnost i kaosavjetnik nikomu nije od koristi, ali je ustrajan prijatelj. Njegova jenevjesta Nessa, Oromëova sestra, jednako vitka i lakonoga. Dragesu joj srne, a one je u divljini slijede na svakom koraku; ali ih onamože nadtrčati, brza poput strijele s vjetrom u kosi. Užitak joj je i uplesu, te u Valimaru ona pleše na vječno zelenim travnjacima. Oromë je silan vladar. Ako je slabije snage od Tulkasa, onda jestrašniji u svome gnjevu; jer se Tulkas uvijek smije, i u igri i u boju,a smijao se i Melkoru u obraz u bitkama prije rođenja vilenjaka.Oromë je ljubio prostranstva Međuzemlja, te ih je nevoljko ostavioi kao posljednji stigao u Valinor; no počesto se u davnini iskradaona istok preko planina i vraćao se sa svojom družinom brežuljcimai dolinama. On je lovac na čudovišta i okrutne zvijeri; ljubi konje ilovačke pse; a još mu je drago i svakojako drveće, te ga zbog toganazivaju Aldaron, a Sindari Tauron, Gospodar šuma. Nahar je imenjegova konja, bijelog na sunčanu svjetlu, a blistavosrebrnog noću.Valaróma je ime njegova velikog roga, čiji je zvuk nalik na crvenoSunce u zoru ili na čistu munju kad para oblake. Čuo se glasnijeod rogova cijele njegove družine u šumama koje je Yavanna posa-dila u Valinoru; jer ondje bi Oromë uvježbavao svoj narod i životi-nje u lovu na zla Melkorova stvorenja. Oromëova je supruga Vána,Vječno-mlada; ona je Yavannina mlađa sestra. Kuda prođe, podnogama joj niče cvijeće i rastvara svoje latice kad ona na njih svrnepogled; a ptice svojim pjevom najavljuju njezin dolazak. ***

30 J. R . R . Tolkien Ovo su imena Valara i Valier i ovdje je ukratko opisan njihov likkakav su Eldari ugledali u Amanu. Ali koliko je god lijepo i pleme-nito bilo njihovo obličje u kojem se prikazivahu Ilúvatarovoj djeci,bilo je ono tek veo pod kojim su skrivali svoju pravu ljepotu i moć.I premda je ovdje iskazano malo od onog što su Eldari jednoć po-znavali, ipak ni to nije ništa spram njihova istinskog bića koje vučekorijenje iz krajeva i vremena što su izvan dohvata naših misli. Međunjima ih Devet bijaše najmoćnijih i najpoštovanijih; ali jedan je od-stranjen iz njihova broja i Osam ih ostaje, a zovu ih Aratari, Najvišabića Arde: Manwë i Varda, Ulmo, Yavanna i Aulë, Mandos, Nien-na, i Oromë. Iako je Manwë njihov kralj i čuvar njihove vjernostiEruu, po svojoj su veličajnosti jednaki, a nadilaze sve ostale, bilo Va-lare, bilo Maiare, bilo ijedne druge koje je Ilúvatar poslao na Eäu. O MAIARIMA S Valarima pristigoše i drugi dusi čije je bivanje započelo prijepočetka Svijeta, a bijahu od iste sorte kao i Valari, samo nešto sla-biji. To su Maiari, narod Valara, njihovi sluge i pomagači. Njihovase broja ne zna među vilenjacima, a malo ih ima imena na ijednomjeziku Ilúvatarove djece, jer su se, za razliku od Amana, u Me-đuzemlju Maiari rijetko ukazivali u obliku vidljivom vilenjacima iljudima. Vrhovni Maiari u Valinoru, čija se imena pamte u povijesti Drev-nih dana, su Ilmarë, Vardina pomoćnica, i Eönwë, stjegonoša i Man-wëov glasnik, čija je vještina na oružju u cijeloj Ardi nenadmašiva.No od svih su Maiara Ossë i Uinen najbolje znani Ilúvatarovoj djeci. Ossë je Ulmov podanik, vladar nad morima što oplakuju obaleMeđuzemlja. Ne usuđuje se u dubine, već ljubi obalu i otoke i ra-duje se Manwëovim vjetrovima; naime, on uživa u oluji i smije sesred rike valova. Njegova supruga je Uinen, Morska gospa, čije sukose rasute po svim vodama podno neba. Ona ljubi sva bića kojažive u slanim potocima i sve trave što u njima rastu; pomorci je za-zivlju, jer je u njezinoj moći umiriti vode i zauzdati divljeg Ossëa.Númenorejci dugo življahu pod njezinom zaštitom i držahu je rav-nom Valarima.

SILMARILLION 31 Melkor je prezirao more, jer nije mogao ovladati njime. Kazanoje da je pri stvaranju Arde pokušao u svoje kolo namamiti Ossëa,obećavši mu čitavu Ulmovu kneževinu i moć ako mu bude služio.Tako se zgodilo da se u davnini veliki nemir podigao na moru i za-prijetio da će rasporiti kopno. Ali je Uinen, na Aulëovu molbu, umi-rila Ossëa i dovela ga pred Ulma, te mu je bilo oprošteno, pa je po-ložio novu zakletvu i ostao joj do kraja vjeran. No ne baš sasvim, jernikad ga nije napustila ljubav prema nasilju, te kadikad znade ho-timice divljati a da mu Ulmo, njegov gospodar, ništa nije zapovje-dio. Stoga ga oni koji žive uz more ili plove na brodovima moždavole, ali se u njega ne uzdaju. Melian bijaše ime one Maie koja je služila i Vánu i Estë; dugo jeobitavala u Lórienu, uzgajajući drveće koje raste u Irmovim vrtovi-ma, prije nego što je došla u Međuzemlje. Na svakom ju je korakupratila pjesma slavuja. Najmudriji je Maia bio Olórin. I on je boravio u Lórienu, ali suga putevi često vodili u Niennin dom, od koje se naučio sažaljenju istrpljivosti. O Melian se mnogo kazuje u Quenta Silmarillionu. Ali o Oló-rinu u toj priči nema spomena i premda je iskreno volio vilenjake,ipak je među njima hodao nevidljiv ili u obličju jednog od njih, teoni nisu znali odakle su dolazile krasne sanje ili mudri odgovorikoje je on umetao u njihova srca. U kasnijem je dobu postao prija-telj svoj Ilúvatarovoj djeci i sažalio se nad njihovom nesrećom; aoni koji su ga poslušali, prestali su očajavati i odagnali su iz svojihmisli utvare tame. O NEPRIJATELJIMA Posljednje od svih je ime Melkorovo, koje znači Onaj koji se uz-diže u moći. Ali, to je ime izgubio, te ga Noldori, koji su od svih vi-lenjaka ponajviše zbog njegove zlobe trpjeli, odbijaju izustiti, već gazovu Morgoth, Mračni neprijatelj Svijeta. Veliku mu je snagu daro-vao Ilúvatar, te je bio Manwëov suvladar. Od svake moći i znanjaostalih Valara posjedovao je po dio, ali ih je okretao zloj svrsi i po-tratio svoju snagu na nasilje i tiraniju. Žudio je za Ardom i za svimešto je na njoj postojalo, svojatajući Manwëovo kraljevstvo i nadmoćnad kneževinama svojih suvladara.

32 J. R . R . Tolkien Iz sjajnih se visina zbog oholosti svoje survao i prezreo sve i sva-kog doli samog sebe, a duša mu je postala rasipna i nemilosrdna.Razumijevanje je prevratio u prepredeno izopačivanje svega onogšto mu je ikako moglo biti od koristi, sve dok nije postao lažac bezsrama. U početku je žudio za Svjetlom, ali kad je uvidio da ga samsamcat nije mogao posjedovati, propao je kroz oganj i gnjev u jošveći plamen, u samu Tamu. Upravo je tamu ponajviše koristio usvojim zlodjelima na Ardi, te je ispunio stravom za sva živa bića. Toliko je velika bila moć njegova ustanka da se u zaboravljenimstoljećima otimao s Manwëom i svim Valarima i niz godina na Ardidržao u svojim šakama većinu njezinih zemalja. Ali nije bio sam.Mnoge je Maiare k njemu privukla njegova divota, dok je još bio ve-lik; te mu i u tami ostadoše vjerni, a ostale je poslije lažima i izdaj-ničkim darovima iskvario da mu služe. Najstravičniji su među timdusima bili Valaraukari, ognjeni bičevi koje u Međuzemlju naziva-hu Balrozi, zlodusi užasa. Među njegovim je slugama koji imaju ime, najveći bio duh kojegEldari nazivahu Sauron ili Gorthaur Okrutni. Na svom je početkubio jedan od Aulëovih Maiara i posjedovao silno znanje tog naro-da. U svim zlodjelima Melkora Morgotha nad Ardom i u golemimmu tvorevinama i najsitnijim, podlim prijevarama Sauron je imaoudjela i bio jedino zbog toga manje zao od svoga gospodara, jer jedugo služio drugog, a ne sebe. Ali se u kasnijem dobu uzdigao po-put Morgothove sjene i utvare njegove zlobe i slijedio ga na onomistom pogubnom putu koji vodi u Prazninu. OVDJE JE KRAJ VALAQUENTI