Ulica mračnih dućana

Nobelova nagrada za književnost 2014.MPoadtirarioUncmlicaaokmnračniUmdh dućualnraiaćcačanniah -1-

Od istog autora u izdanju Frakture: Mali Dragulj -2-

Patrick ModianoUlica mračnih dućana prevela s francuskog Ana Kolesarić Fraktura -3-

Naslov izvornika Rue des Boutiques Obscures © Éditions Gallimard, 1978, 2014 © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2014. © za prijevod Ana Kolesarić i Fraktura, 2014. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije sereproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-600-7 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 890586 -4-

Rudyju. Mome ocu.-5-

-6-

IJa ne postojim. Postojim večeras tek kao svijetla sjenka naterasi kavane. Tu sam čekao da prestane kiša, taj pljusak kojije počeo kad me napustio Hutte. Prije nekoliko sati sastali smo se posljednji put u prosto-rijama Agencije. Kao i obično, Hutte je sjedio za masivnimstolom, u kaputu, i to je pojačavalo dojam odlaska. Smjestiosam se nasuprot njemu, u kožnatoj stolici namijenjenoj stran­kama. Opalna svjetiljka zasljepljivala me jarkim svjetlom­ . – Eto, Guy... To je kraj... – rekao je Hutte s uzdahom. Svežanj spisa ležao je na stolu. Možda je pripadao niskommuškarcu smeđe kose, smetena pogleda i bucmastih obraza,koji nas je unajmio da uhodimo njegovu ženu. U poslijepo­dnevnim satima ona se sastajala s drugim niskim muškarcemsmeđe kose i bucmastih obraza u hotelskoj sobi u Ulici Vital,u blizini Avenije Paul Doumer. Hutte je zamišljeno gladio prosijedu bradu, koja mu jeskrivala obraze, premda bijaše kratka. Krupne svijetle očiodsutno su se zagledale u daljinu. U lijevom kutu uredanalazila se moja radna stolica od trske. Police od tamnadrveta prekrivale su polovinu zida za Hutteovim leđima: tusu bili poredani imenici i raznovrsni godišnjaci iz zadnjihpedeset godina. Hutte mi je često govorio da je to neza­mjenjiv alat kojega se nikada ne bi lišio. Naglašavao je da tiimenici i ti godišnjaci tvore najdragocjeniju i najuzbudljiviju -7-

knjižnicu, jer su u njima zapisani mnogi likovi, predmeti iiščezli događaji, a te su im stranice jedini svjedoci. – Što ćete učiniti sa svim tim imenicima? – upitao samHuttea pokazujući police širokim pokretom ruke. – Ostat će ovdje, Guy. Zadržat ću ured. Hitro je pogledao uokolo. Dvokrilna vrata, koja su vodilau malu susjednu prostoriju, bila su otvorena i tamo se nazi-rao ležaj od istrošena baršuna, peć i zrcalo u kojem su seogledale police s imenicima i godišnjacima, i Hutteovo lice.Naše su stranke često čekale u toj prostoriji. Perzijski sagprekrivao je parket. Jedna ikona visjela je na zidu pokrajprozora. – O čemu razmišljate, Guy? – Ni o čemu. Zar ćete uistinu zadržati ured? – Da. Povremeno ću navraćati u Pariz i Agencija će mibiti svratište. Ponudio mi je cigaretu. – Mislim da neće biti tako tužno ako zadržim Agencijutakvu kakva jest. Više od osam godina radili smo zajedno. On je osnovaotu privatnu detektivsku agenciju 1947. i surađivao s brojnimosobama prije mog dolaska. Naš je zadatak bio da svojimstrankama pribavljamo ono što je Hutte nazivao “društve-nim obavijestima”. Rado je govorio da se svašta događa u“visokom društvu”. – Mislite li da ćete moći živjeti u Nici? – Svakako. – Zar se nećete dosađivati? Otpuhnuo je dim. – Jednog se dana treba povući, Guy. Tromo je ustao. Hutte je težak više od stotinu kilo­grama, a visok metar i devedeset i pet. -8-

– Vlak mi polazi u dvadeset i pedest pet. Imamo jošvremena da nešto popijemo. Izišao je preda mnom u hodnik koji vodi do predvorja.Ono je neobična ovalna oblika s izblijedjelim žućkastimzidovima. Crna torba, tako nabijena da se nije mogla zatvo-riti, ležala je na tlu. Hutte ju je podigao. Morao ju je pridr-žavati drugom rukom. – Nemate kovčeg? – Sve sam već prije poslao. Hutte je otvorio izlazna vrata, a ja sam ugasio svjetlo upredvorju. Na stubištu je Hutte trenutak oklijevao prijenego što je zatvorio vrata i pri tom metalnom zvuku stisnulomi se srce. To je bio kraj jednog dugog razdoblja u momživotu. – To izaziva sjetu, zar ne, Guy? – upitao me Hutte, izkaputa izvukao veliki rupčić te njime obrisao čelo. Na vratima se još uvijek nalazila pravokutna pločica odcrna mramora, na kojoj je pozlaćenim i svjetlucavim slovimabilo upisano: c. m. hutte privatni istražitelj– Neka ostane – rekao mi je Hutte. Zatim je okrenuo ključu bravi. Pošli smo Avenijom Niel prema Trgu Pereire. Bila je noć,i premda je već bila zima, nije bilo hladno. Kada smo stiglina Trg Pereire, sjeli smo na terasu kavane Hortensias. Hutteje volio tu kavanu zbog njezinih stolica koje su bile izdubene“kao nekadašnje”. – Što ćete vi sada, Guy? – upitao me nakon gutljaja rakij­e. – Ja? Ja sam na tragu. -9-

– Na tragu? – Da. Na tragu svoje prošlosti... Izgovorio sam tu rečenicu tako svečanim glasom da senasmiješio. – Znao sam da ćete jednog dana pronaći svoju prošlost­ . Rekao je to ozbiljno i to me dirnulo. – Samo, Guy, pitam se je li to vrijedno truda... Šutio je neko vrijeme. O čemu je razmišljao? O svojojvlastitoj prošlosti? – Dat ću vam jedan ključ od ureda. Možete tamo povre-meno svraćati. To bi me radovalo. Pružio mi je ključ i ja sam ga spremio u džep hlača. – Telefonirajte mi u Nicu. Obavještavajte me... o svojojprošlosti... Ustao je i pružio mi ruku. – Želite li da vas otpratim do vlaka? – Ne... ne... To tako rastužuje... Izišao je iz kavane u jednom koraku, ne okrenuvši se, amene je obuzeo osjećaj praznine. Taj mi je čovjek tolikoznačio. Pitam se što bi bilo sa mnom bez njega i njegovepomoći, kad sam prije deset godina, pogođen amnezijom,tapkao u magli. Dirnuo ga je moj položaj i on mi je, zahva-ljujući svojim brojnim vezama, pribavio čak i osobne isprave. Pružajući mi veliku omotnicu s iskaznicom i putovni-com, rekao mi je: – Sada se zovete Guy Roland. Pritom je taj detektiv, koga sam bio zamolio da s pomoćusvoje vještine potraži svjedoke ili pak tragove moje prošlo-sti, dodao: – Dragi moj Guy Roland, odsada ne gledajte više unatrag,već mislite na sadašnjost i budućnost. Predlažem vam daradite sa mnom... - 10 -

Bio mi je sklon zbog toga – a to sam saznao tek kasnije– što je i sam izgubio vlastite tragove i što je u jednom jedi-nom trenu bio potonuo znatan dio njegova života, a dapritom nije preostalo ni najmanje vlakno, ni najneznatnijaspona koja bi ga mogla pripojiti prošlosti. U čemu je sličnostizmeđu toga slomljenog starca koji odlazi u noć u svomotrcanom kaputu, noseći veliku crnu torbu, i nekadašnjegigrača tenisa, lijepoga svjetlokosog baltičkog baruna Con-stantina von Huttea? - 11 -

Ana Kolesarić bavi se prevodilačkim radom više od tridesetgodina. U biblioteci HIT prevela je prvi put u Hrvatskojdjela francuskih autora Blaisea Cendrarsa, Marcela Pagnola,Jeana Gionoa i Patricka Modianoa. Kao vanjska suradnicagodinama je predstavljala francusku književnost na Škol-skom programu Radio Zagreba. Prevodila je i JorgeaSemprun­ a, Julesa Vernea, stare majstore pisanja Xaviera deMaistrea i Perraulta, ali i suvremenu spisateljicu AmélieNothombe. Lektorira i redigira brojne prijevode, ponajprijes francuskog jezika. - 190 -

Patrick Modiano rođen je 30. srpnja 1945. u Par­ izu. Otacmu je bio Židov porijeklom iz Aleks­ andrije, a majka Belgijkakoja je u Pariz došla 1942. okušati sreću kao glumica. Ro-ditelji, koji su se upoznali u okupiranom Parizu, živjeli suna­pola u tajnosti. Vrlo rano prepušten sam sebi, Pat­rickModiano sačuvao je iz svoga pustolovnog djetinjstva pr-votnu nostalgiju, koja se odražava u gotovo svim njegovimromanima. Atmosfera poslijeratnog Pariza i očevo zanema-rivanje duboko su utjecali na njegova djela. Škole je pohađaou nekoliko gradova francuske provincije i u Parizu, ali studijnikada nije upisao. Od 1967. profesio­ nalni je pisac. Objavioje preko dvadeset knjiga, a osim po književnim djelimapoznat je i kao autor nekoliko scenarija prema vlastitim ilituđim predlošcima. Za svoja je djela primio brojne nagrade,među ostalima Goncourtovu nagradu, Nag­ radu Francuskeakademije i Nobelovu nagradu za književnost 2014. - 191 -

Nakladnik Fraktura, ZaprešićZa nakladnika Sibila SerdarevićUrednik Seid SerdarevićKorektura Margareta MedjurečanGrafička urednica Maja GlušićDizajn i prijelom FrakturaNa naslovnici © akg-images / Paul AlmasyGodina izdanja 2014., studeni (prvo izdanje)Tisak Denona, ZagrebISBN 978-953-266-600-7www.fraktura.hr [email protected]: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 - 192 -

- 193 -

Guy Roland privatni je istražitelj koji 1965., nakon štomu šef ode u mirovinu, odluËi poduzeti svoju najveÊuistragu ∑ želi pronaÊi svoj pravi identitet, otkriti tko je,jer je prije dvadesetak godina izgubio pamÊenje. IduÊivarljivim tragovima, otkriva da se njegova tragedijadogodila za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. SusreÊuÊirazne, ponekad opskurne, ponekad zanimljive liËnosti,malo-pomalo pronalazi komadiÊe svoje prošlosti, svogaprekinutog i izgubljenog života. Otkriva svoje prijateljei ljubav svoga života, koju ne može pronaÊi, a njegovapotraga vodi ga od Pariza i alpskoga gradiÊa MegeveaËak do Bora Bore, no odgovore na svoja pitanja moratÊe, Ëini se, potražiti u Ulici mraËnih duÊana, na adresikoju je dobio u dosjeu o sebi u trenutku kad je otkriosvoje pravo ime.Ulica mraËnih duÊana Patricka Modianoa, dobitnikaNobelove nagrade za književnost, roman je u kojemse opsesivno otkrivaju teme ovoga vrsnoga romanopisca∑ traganje za identitetom, Drugi svjetski rat i Pariz.Ulica mraËnih duÊana roman je o potrazi za samimsobom, o želji da se shvati neshvatljivo, da se povežuprošlost i sadašnjost. Besprijekornim stilom priËajuÊiintimnu priËu, Patrick Modiano napisao je roman odrami svakog pojedinca. 99,00 kn - 194 - www.fraktura.hr