Sve teče

-2-

Vasilij Grossman Sve teËe... preveo s ruskog Fikret Cacan Fraktura -3-

Naslov izvornika:∂ The Estate of Vassili Grossman∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2010.∂ za prijevod Fikret Cacan i Fraktura, 2010.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije sereproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenjanakladnika.ISBN 978-953-266-192-7CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne isveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 747455 -4-

1.U Moskvu je vlak iz Habarova dolazio u devet sati ujutro.MladiÊ u pidžami poËešao je kudravu glavu i pogledaokroz prozor na jesenski jutarnji polumrak. ZijevajuÊi,obrati se ljudima s ruËnicima i sapunima koji su stajali uhodniku: “Graani, tko je od vas zadnji?” Objasniše mu da je iza strike, koji je držao istisnututubicu zubne paste i komadiÊ sapuna zalijepljen novinskimpapirom, stala u red punašnija graanka. “Zašto je otvoren samo jedan zahod”, upita mladiÊ,“pa bližimo se odredištu, glavnom gradu, a pratitelji sesamo bave razmjenom robe i nemaju vremena kulturnoposlužiti putnike.” Za nekoliko minuta pojavi se debela žena u ogrtaËu imladiÊ joj se obrati: “Graanko, ja sam iza vas, a sad idem na svoje mjestoda se ne gužvamo u hodniku.” U kupeu je mladiÊ raširio naranËasti kufer i pozabaviose svojim stvarima. Jedan je od njegovih susjeda, s podignutim širokimpotiljkom, hrkao, drugi, rumen, proÊelav i mladolik, pre-birao je papire u torbici, dok je treÊi, mršav starac, sjediopoduprijevši glavu smeom šakom i gledao kroz prozor. MladiÊ upita rumenog suputnika: “NeÊete više Ëitati? Valja mi knjigu spremiti u ku-fer.” Poželio je da se susjed divi kuferu, jer ondje su bile -5-

najlonske Ëarape, Kratki filozofski rjeËnik, kupaÊe gaÊicei sunËane naoËale u bijeloj kutiji. U kutu su ležali sivikomadiÊi domaÊih seoskih kolaËa, pokriveni sitno otisnu-tim lokalnim novinama. Susjed se oglasi: “Molim, tu sam knjigu, Eugeniju Grandet, veÊ Ëitaoprošle godine u sanatoriju.” “Jaka stvarËica, nema govora”, reËe mladiÊ i položiknjigu u kufer. Putem su igrali preferans, pili i zalagali, razgovarali ofilmovima, ploËama, namještaju, socijalistiËkoj poljopri-vredi, prepirali se Ëiji je napad bolji, Spartakov ili Dina-mov... Rumeni Êelavko radio je u kotarskom gradu kaoinstruktor VCSPS-a, a kudravi se vraÊao nakon dopustaprovedenog na selu u Moskvu, gdje je radio kao ekonomistu Državnom planu RSFSR-a. TreÊi suputnik, sibirski predradnik što je kašljao nadonjem ležaju, odbijao ih je svojom neuglaenošÊu: psovaoje, podrigivao nakon jela, a kad je Ëuo da mu suputnikradi u Državnom planu na ekonomskom polju, upita ga: “PolitiËka ekonomija, kako to, je li to ono kad kolhoz-nici idu iz sela u grad da kupe kruh od radnika?” Jednom je on jako popio u buffetu na usputnoj postaji,kamo je, po njegovim rijeËima, trËao ispišati se, i dugonije davao suputnicima da zaspe, sve brbljajuÊi: “Po zakonu, u našem poslu ništa ne postigneš, a akohoÊeš dati plan, valja raditi kako život traži, ‘Ja tebi dam,i ti meni daj.’ Za vrijeme cara to se zvalo privatna inici-jativa, a po našemu ∑ daj Ëovjeku živjeti, on i hoÊe živjeti;eto ti ekonomike! Kod mene armaturci radili cijeli kvartal,dok je trajao novi kredit, upisivali se umjesto teta u jasli-cama. Zakon ide protiv života, a život svoje traži! Daoplan, ide te povišica i premija, meutim i deset godinamogu ti prilijepiti. Zakon protiv života, a život protivzakona.” -6-

MladiÊi su šutjeli, a kad bi on utihnuo, toËnije ne biutihnuo, nego, naprotiv, stao još jaËe krkljati, oni ga osu-diše: “Takve bi trebalo takoer pratiti. Pod maskom bra-tiÊa.” “BesposliËar. Neprincipijelni. Kao nekakav Abraša.” Ljutilo ih je što se taj grubi Ëovjek, niotkuda, odnosiprema njima prezrivo. “Kod mene na gradilištu radili su zatvorenici, ondjetakve zovu budalašima, a doÊi Êe vrijeme i gledat Êe se tkoje komunizam izgradio, pokazat Êe se ∑ vi ste orali”, reËeim jednom predradnik i poe u susjedni kupe kartati. »etvrti suputnik oËito nije Ëesto putovao u spavaÊemvagonu. On je najËešÊe sjedio, položivši dlanove na ko-ljena, kao da pokriva zakrpe na hlaËama. Rukavi njegovecrne satenske košulje završavali su negdje izmeu lakatai šaka, a bijeli gumbi na vratu i prsima davali su mu djeËji,djeËaËki izgled. Nešto smiješno i dirljivo ima u tom jedin-stvu bijelih djeËjih gumba na odjeÊi sa sijedim zaliscima iizgledom staraËkih izmuËenih oËiju. Kad mu se predradnik obratio svojim uobiËajeno za-povjedniËkim glasom, “Tatice, makni se od stoliÊa, ja Êusada piti Ëaj”, starac vojniËki skoËi i izae u hodnik. U njegovu drvenom kuferu s otpalom bojom poredopranog rublja ležao je komad kruha koji se mrvio. Pušioje mahorku i smotavši cigaru otišao dimiti u prolaz izmeuvagona, da gadni dim ne gnjavi susjede. Ponekad su ga suputnici Ëastili kobasicom, a predrad-nik mu je jednom ponudio tvrdo kuhano jaje i hrpicumoskovske kobasice. Govorili su mu “ti”, Ëak i oni kojisu bili dvaput mlai, a predradnik se sve šalio da Êe se“tatica” u glavnom gradu predstaviti kao samac i oženitidjevojkom. Jedanput se u kupeu zaËe razgovor o kolhozima i mladiekonomist poËe osuivati seoske besposliËare. -7-

“Sad sam se uvjerio svojim oËima: skupe se poreduprave i Ëeškaju. Dok ih predsjednik i brigadiri potjerajuna posao, probije ih deset znojeva. A kolhoznice se žaleda im za trudodan još od Staljina duguju, i da i sada teškoda Êe dobiti.” Sindikalni inspektor, zamišljeno miješajuÊi špil karata,podupre to: “Zašto tim prijateljima platiti ako narudžbu ne ispu-njavaju? Njih valja odgajati, eto.” I pokaže u zraku velikom seljaËkom bijelom šakom,odviknutom od rada. Predradnik se pogladi po debelim prsima, na kojimavise zamašÊene trake od ordenja: “Mi smo na fronti imali kruha, nahranio nas ruskinarod. I nitko ga nije odgajao.” “Eto, što je ispravno”, reËe ekonomist, “ipak je glavnoda smo mi ruski ljudi, a nije šala: ruski Ëovjek!” Inspektor s osmijehom namignu svome putnomdrugu: “To što vi zovete ‘Rus’, to je stariji brat, prvi meujednakima!” “Otuda i zlo ide”, reËe mladi ekonomist, “pa i Rusi suljudi! Nisu Nijemci. Jednom doe meni jedan: ‘Lipin smolist jeli pet godina, a od 1947. godine za trudodan nismodobili.’ A raditi ne vole. NeÊe shvatiti ∑ sada sve od narodazavisi.” On se osvrnu na sijedog Ëovjeka, koji je šutke slušaorazgovor, i reËe: “Ti se, tatice, ne ljuti. Ne ispunjavate vi radnu obvezu,a država vam se licem obraÊa.” “Ništa od njih”, reËe predradnik, “svjesnosti nikakve,svaki dan hoÊe jesti.” Taj razgovor niËim nije završio, kao ni veÊina vagon-skih razgovora. U kupe proviri, sjajeÊi zlatnim zubima,zrakoplovni bojnik i prekori mladiÊe: -8-

“Što vi to, drugovi: a tko Êe raditi?” I pooše susjedima dovršiti ajnc. I proe dugi put... Putnici slažu u kufere papuËe, skla-njaju sa stoliÊa komadiÊe otvrdloga kruha, oglodane dobjeline kokošje kosti, komadiÊe blijede kobasice s ogulje-nom kožicom. VeÊ su prošle namrštene poslužiteljice, koje skupljajuzgužvanu posteljinu. Uskoro Êe se rasuti vagonski svijet.Zaboravit Êe se šale, lica i smijeh, i sluËajno ispriËanasudbina, i sluËajno izreËena bol. Sve je bliže veliki grad, prijestolnica velike države. IveÊ nema putnih misli i briga. Zaboravljeni su razgovorisa susjedom izmeu vagona, gdje se pred oËima iza mut-nih stakala širi velika ruska ravnica, a iza lea teško plju-ska voda u spremnicima. Topi se tijesni vagonski svijet koji je nastao za nekolikodana, jednak po svim zakonima drugim ljudskim svjeto-vima, koji se pravolinijski i krivolinijski kreÊu u prostorui vremenu. Velika je snaga golemoga grada. Ona sili da se stisnui bezbrižna srca onih koji idu u glavni grad na gošÊenje,traganje po prodavaonicama, šetanje po zoološkom vrtui planetariju. Svatko tko upadne u polje sile gdje se na-prežu nevidljive linije žive energije svjetskoga grada, odjed-nom osjeti smetenost i tjeskobu. Ekonomist zamalo ne propusti red za zahod. A sad,ËešljajuÊi se, vraÊa se na svoje mjesto i razgleda susjede. Predradnik je drhtavim prstima (priliËno se popilo pu-tem) preslagao zgužvane listove. Sindikalni inspektor odjenuo je kaput, utihnuo, naježiose upavši u polje sile ljudske smetenosti ∑ nešto Êe mu reÊižuËljiva sijeda žena, koja upravlja inspektorimaVCSPS-a. Vlak juri pored drvenih seoskih kuÊica i ciglana, poredbezbojnih polja kupusa, pored željezniËkih platforma sa -9-

sivim asfaltnim mlakama od noÊne kiše. Na peronimastoje brižni podmoskovski ljudi s plastiËnim ogrtaËimaodjevenim povrh kaputa. Pod sivim oblacima vise žicevisokog napona... Na sporednim putovima stoje sivi zlo-slutni vagoni: “Postaja ∑ Bojnja, okružna trasa”. A vlak tutnji i kreÊe se s nekakvom zlokobnom brzi-nom, koja raste. Ta brzina zapljuskuje, otapa prostor ivrijeme. Starac je sjedio kraj stoliÊa, gledao kroz prozor podu-prijevši šakama sljepooËnice. Puno godina unatrag mladiÊs izdignutom, slabo poËešljanom grivom sjedio je ovakoisto, uz prozor vagona treÊe klase. I premda su nestali ljudikoji su putovali s njime u vagonu, zaboravljena njihovalica i govor, u sijedoj glavi ponovno je oživjelo ono što seËinilo da više uopÊe ne postoji. A vlak je veÊ dojurio u zeleni podmoskovski pojas. Sivipokidani dim hvatao se za grane borova, uhvaÊen struja-ma zraka, dizao se nad ogradama vikendica. Kako supoznate te sjene okrutnih sjevernih jela, kako Ëudno izgle-daju pored njih plavi plotiÊ od letava, krovovi vila s oštrimkrajevima, raznobojna stakla terasa, gredice zasaene ge-orginama. I Ëovjek koji se za tri duga desetljeÊa nijednom nijesjetio da na svijetu postoje grmovi jorgovana, maÊuhice,vrtni puteljci posuti pijeskom, kolica s gaziranom vodom∑ teško uzdahnu, uvjerivši se još jednom, ponovno, da ježivot i bez njega tekao, nastavljao se. - 10 -

2.ProËitavši telegram, Nikolaj AndrejeviË zažali za napoj-nicom koju dade poštaru ∑ telegram oËito nije bio upuÊennjemu, a onda zinu kad se sjetio: telegram je od bratiÊaIvana. “Mašo, Mašo!” pozva on ženu. Marija Pavlovna reËe uzevši telegram: “Ma znadeš da sam bez naoËala posve slijepa. Daj minaoËale.” “Teško Êe dobiti boravište u Moskvi”, reËe ona. “Ah, pusti boravište!” On prijee dlanovima po obrvama i reËe: “Zamisli, doÊi Êe Vanja i zateÊi same grobove, samegrobove.” Marija Pavlovna zamišljeno reËe: “Kako to neugodno izlazi sa Sokolovima. Poslat Êemodar, ali je ipak loše, ta njemu je pedeset godina, posebnidatum.” “Ništa, ja Êu objasniti.” “I od poËasnog ruËka krenut Êe vijest po cijeloj Moskvida se Ivan vratio i s kolodvora ravno k tebi.” Nikolaj AndrejeviË zatrese pred njom telegramom: “Ti i ne znaš tko je Vanja za moju dušu?” On se ljutio na ženu: glupost s kojom mu se obraÊalaMarija Pavlovna iznikla je u njegovoj svijesti prije negošto je žena progovorila s njim. Dogaalo se to Ëesto. Zbogtoga bi planuo, vidjevši svoje slabosti u njoj, ali nije shva-Êao da se ne buni protiv njezinih mana, nego svojih vla- - 11 -

stitih. A udaljavao bi se od svaa sa ženom tako lagano ibrzo zato što je volio sebe: opraštajuÊi joj, opraštao jesebi. A sada se i njemu uporno vraÊala u glavu glupa misaoo Sokolovovom pedesetom roendanu. I zato što ga jedirnula vijest o bratiÊevu dolasku, i njegov vlastiti život,pun istine i neistine, diže se pred njim ∑ sramio se žaliti zasveËanim ruËkom kod Sokolovih, za simpatiËnom soko-lovskom boËicom s votkom. Sramio se bijede svojih predodžaba ∑ Ëak mu se poja-vila misao da Êe se morati gnjaviti s Ivanovim boravištem,misao da Êe cijela Moskva doznati za Ivanov povratak ida Êe se taj sluËaj nekako odraziti na njegove izglede zaizbor u Akademiju... A Marija Pavlovna nastavila je muËiti Nikolaja Andre-jeviËa tako što je sluËajne i nestvarne ∑ još neostvarene ∑njegove misli govorila naglas, dovodila ih do dnevne oËi-tosti. “»udna si ti”, reËe on, “Ëini mi se da bi mi bilo dražedobiti ovaj telegram kad tebe nema doma.” Te su joj rijeËi bile uvredljive, ali je znala da Êe je Ni-kolaj AndrejeviË odmah zagrliti i reÊi: “Mašo, Mašo, skupa Êemo se radovati, tko drugi, zarne, ti i ja?” I doista je bilo tako ∑ a ona je stajala s trpeljivim ineugodnim izrazom koji je znaËio: “Od tvojih laskavihrijeËi nemam nekog zadovoljstva, ali ih trpim.” A odmah potom njihove su se oËi srele i osjeÊaj ljubaviispravio je sve zlo. Dvadeset osam godina preživjeli su bez razdvajanja ∑teško je shvatiti i razabrati kakvi su odnosi ljudi koji suproživjeli skupa gotovo treÊinu stoljeÊa. Sada je sijeda, prilazi prozoru i gleda kako on, sijed,sjeda u automobil. A nekoÊ su veËerali u menzi na Bro-nnoj. - 12 -

“Kolja”, tiho reËe Marija Pavlovna, “pa Ivan nikadanije vidio našega Valju. Zatvorili su ga ∑ a Valje još nijebilo na svijetu, a sada, kad se vraÊa, Valja je veÊ osamgodina u grobu.” I ta je misao zapanji. - 13 -

- 14 -

3.Nikolaj AndrejeviË mislio je o svome životu ËekajuÊi bra-tiÊa i bio je spreman pokajati se za njega pred Ivanom.Zamišljao je kako Êe Ivanu pokazivati dom. Evo, u bla-govaonici tekinski tepih, kvragu, pogledaj, zar nije lijep?Maša ima dobar ukus, nije Ivanu tajna tko je bio njezinotac, a u starom Peterburgu, hvala Bogu, znali su što jepravi život. Kako razgovarati s Ivanom? Ta prošla su desetljeÊa,život je prošao. Ne, pa o tome Êe i biti razgovora ∑ nijeprošao život! Evo, sada upravo poËinje! Da, to Êe biti susret! Ivan dolazi u prekrasno vrijeme,koliko je samo promjena nakon Staljinove smrti. Svakogsu dotaknule, i radnike i seljake. Pa i kruh se pojavio! Ievo, Ivan se vratio iz logora. I nije samo on. I u životuNikolaja AndrejeviËa dogodio se prijelom koji Êe štoštaodrediti. Od studentskih dana Nikolaj AndrejeviË osjeÊao je nasebi tegobu neuspjeha. Ta tegoba bila mu je posebnomuËna zato što mu se Ëinila nepravednom. On je bio obra-zovan, puno je radio, držao se oštroumnim pripovjedaËem,u njega su se zaljubljivale žene. Ponosio se zvanjem Ëestitog, principijelnog Ëovjeka, iinaËe mu je bilo strano ljigavo licemjerstvo ∑ volio je veseleviceve za ruËkom, odliËno se razumio u složenu numera-ciju suhih vina i Ëesto, zanemarujuÊi vino, prelazio navotku. Kada su znanci hvalili znaËaj Nikolaja AndrejeviËa, - 15 -

Marija Pavlovna rekla bi, gledajuÊi muža veselo-ljutitimoËima: “Da živite s njim pod istim krovom, upoznali bisteneobiËnog Koljenku: tiranin, psihopat i egoist kakvogsvijet nije vidio.” Ponekad su nepodnošljivo ljutili jedno drugo pozna-vanjem svih slabosti, svih svojih mana. Ponekad im se ËakËinilo da im se lakše raziÊi. Ali to im se samo Ëinilo, oËitoda nisu mogli živjeti jedno bez drugog ili bi razdvojenijako patili. Marija Pavlovna zaljubila se u Nikolaja AndrejeviËajoš kao školarka ∑ njegov glas, njegovo veliko Ëelo, velikizubi, njegov osmijeh, sve što se cijelih trideset godina Ëinilodivnim i krasnim s godinama joj je postajalo sve milije. I on je nju volio, ali se njegova ljubav mijenjala i onošto je u njihovim odnosima bilo nekada glavno sada jeotišlo, a ono što se nije Ëinilo najznaËajnijim zauzelo jeglavno mjesto. Marija Pavlovna nekoÊ je bila zgodna ∑ visoka, tamno-oka. I sada su njezini pokreti imali lakoÊu, a oËi nisugubile mladalaËku ljepotu. Ali i u mladosti, a sada pose-bice, krasotu njezina lica kvario je osmijeh ∑ u smijehu jeotkrivala velike ispupËene prednje donje zube. Nikolaj AndrejeviË od studentskih je dana bolno osje-Êao svoju neuspješnost. Nisu njegovi pomno pripremljenireferati izazivali uzbuenje na studentskim seminarima,nego brzinski izvještaji rieg Rodionova, ili sitnog pijancaPižova... Nikolaj AndrejeviË postao je stariji znanstveni suradniku poznatom znanstvenoistraživaËkom institutu, tiskao jedesetke radova, obranio doktorsku disertaciju. Ali je samožena znala kakve je muke i poniženja trpio Nikolaj An-drejeviË. Nekoliko ljudi bilo je glavna živa snaga njegove zna-nosti, od kojih je jedan bio akademik, a dvojica su Ëak - 16 -

bila u gorem položaju nego Nikolaj AndrejeviË... Ti suljudi cijenili Nikolaja AndrejeviËa kao sugovornika, po-štovali su njegovu Ëestitost, ali iskreno, posve dobrodušno,nisu ga smatrali znanstvenikom. On je uvijek osjeÊao atmosferu napetosti i ushita kojaje pratila te ljude, osobito šepavog Mandeljštama. Jedanput je londonski znanstveni Ëasopis napisao oMandeljštamu: “Veliki nastavljaË djela utemeljitelja su-vremene biologije.” Kada je Nikolaj AndrejeviË proËitaotu frazu, uËinilo mu se: da o sebi proËita takve rijeËi, umrobi od sreÊe. Mandeljštam se nije dobro ponašao ∑ ili je bio tužan iugnjeten ili je nadmeno tumaËio uËiteljskim tonom; po-pivši u gostima, poËeo bi ismijavati poznate znanstvenikeosporavajuÊi im talent, a neke je zvao skandalistima ivaralicama. Ta je njegova crta jako ljutila Nikolaja An-drejeviËa ∑ pa Mandeljštam je psovao one s kojima sedružio i bivao kod njih doma. I Nikolaj AndrejeviË mislioje da vjerojatno, negdje u drugoj kuÊi, Mandeljštam ugostima naziva i Nikolaja AndrejeviËa varalicom i neta-lentiranim. Ljutila ga je i Mandeljštamova žena ∑ debela, nekadaš-nja ljepotica, koja je voljela, izgleda, samo hazardne kar-taške igre i znanstvenu slavu svoga šepavoga muža. Pa ipak je istodobno težio Mandeljštamu, govoreÊi datakvim posebnim ljudima nije lako u životu. Ali kada je Mandeljštam ponizno pouËavao NikolajaAndrejeviËa, ovaj se srdio, patio i psovao Mandeljštama,kad doe kuÊi, nazivajuÊi ga laktašem. Marija Pavlovna smatrala je svoga muža Ëovjekomvelikog talenta. Nikolaj AndrejeviË pripovijedao joj je oispraznoj nezainteresiranosti korifejâ za njegove radove isve je žešÊom postajala njezina vjera u njega. Njezin zanos,njezina vjera bili su mu nužni, kao votka pijanici. Smatraoje da ima ljudi kojima ide i onih kojima ne ide, a zapravo - 17 -

su svi jednaki. Evo, Mandeljštamu specijalno dobro ide,nekakav je Veniamin SreÊkoviÊ u biološkoj znanosti, aRodionov, ravnih jagodica i tupasta nosa, nije nalikovaoni na kakvog opernog tenora. »inilo se da i Isaaku Hav-kinu ide, premda Havkinu nisu priznali magistarski stu-panj, a znanstveni ga instituti, osumnjiËenog za vitalizam,nisu primali Ëak ni u najtiša vremena, i on je veÊ kao sijedËovjek još uvijek radio u rajonskom sanitarno-bakterio-loškom laboratoriju, iduÊi u poderanim hlaËama. Pa ipak, i njemu idu na razgovor akademici, i on ujadnom laboratoriju vodi znanstveni rad, o kojemu mnogigovore i prepiru se. Kada je poËela kampanja u borbi protiv vejsmanista,virhovinaca, mendelista, Nikolaj AndrejeviË bio je ogorËenokrutnošÊu mjera koje su poduzete protiv mnogih njego-vih drugova na poslu. I on i Marija Pavlovna uzrujali suse kada Rodionov nije htio priznati svoje pogreške. Ro-dionova su otpustili i Nikolaj AndrejeviË, psujuÊi njegovobesmisleno donkihotstvo, donosio mu je prijevode s en-gleskog. Pižova su optužili za poklonstvo pred Zapadom i po-slali na rad u eksperimentalni laboratorij »kalovske obla-sti. Nikolaj AndrejeviË pisao mu je, slao knjige, a MarijaPavlovna poslala mu je paket za obitelj na Novu go-dinu. U novinama su poËeli tiskati feljtone koji raskrinkavajukarijeriste i gubitnike koji su lopovski postizali diplome iznanstvene stupnjeve; lijeËnike koji se kriminalno surovoponašaju prema bolesnoj djeci i rodiljama; inženjere koji,umjesto bolnica i škola, grade vikendice za svoje roake.Gotovo svi raskrinkani u feljtonima bili su Židovi i novinesu posebno pomno navodile njihova imena i patronimike:Sroljo NahmanoviË... Haim AbramoviË... Izrailj Mende-leviË... Ako se u recenziji kritizirala knjiga koju je napisaoŽidov koji ima ruski književni pseudonim, onda je u za- - 18 -

gradi prvo otisnuto autorovo židovsko prezime. »inilo seda u SSSR-u samo Židovi kradu, uzimaju mito, da suzloËinaËki ravnodušni prema patnjama bolesnika, da pišuporoËne i kiËerske knjige. Nikolaj AndrejeviË vidio je da se ti podlisci ne sviajusamo portirima i pijanim putnicima prigradskih vlakova.Ti su ga podlisci zbunjivali, ali se istodobno ljutio na svojeprijatelje Židove, koji te žvrljotine gledaju kao da je došaokraj svijeta. Oni su se žalili što talentiranu židovsku mla-dež ne primaju meu magistre, što Židove ne primaju nakineziološki fakultet sveuËilišta, ne uzimaju na rad u mi-nistarstva ni u tešku ni u laku industriju, što Židove kojizavrše više škole šalju specijalno u daleku periferiju. Pri-Ëalo se da se otpušta gotovo uvijek samo Židove. Naravno da je sve to tako i bilo, ali se Židovima priËi-njao nekakav grandiozni državni plan koji ih osuuje naglad, nestanak i pogibelj. A Nikolaj AndrejeviË smatraoje da je bit jednostavno u neprijateljskom odnosu premaŽidovima jednog dijela partijskih i sovjetskih djelatnikate da kadrovski odjeli i fakultetske prijamne komisije ne-maju nikakvih instrukcija u pogledu Židova. Staljin nijebio antisemit i vjerojatno nije znao za te stvari. Pa nisu nisamo Židovi patili, stiglo je i starca »urkovskog, i Pižova,i Rodionova. Mandeljštama, koji je vodio znanstveni odjel instituta,postavili su za suradnika u istom odjelu gdje je radio Ni-kolaj AndrejeviË. I on je cijelo vrijeme mogao raditi, adoktorski stupanj omoguÊivao mu je da prima velikuplaÊu. Ali nakon što se u Pravdi pojavio redakcijski nepotpi-sani Ëlanak o kazališnim kritiËarima kozmopolitima ∑ oGurviËu, Juzovskom i drugima, koji se sprdaju s ruskimkazalištem, poËela je široka kampanja raskrinkavanja ko-zmopolitâ u svim sferama umjetnosti i znanosti, pa je iMandeljštam proglašen antipatriotom. Magistrica Bratova - 19 -

napisala je Ëlanak za zidne novine: “Vrativši se s dalekihputovanja, Mark SamuiloviË Mandeljštam predao je za-boravu naËela ruske sovjetske znanosti.” Nikolaj AndrejeviË pošao je Mandeljštamu doma, ovajje bio pogoen, žalostan, a njegova ohola žena uopÊe seviše nije Ëinila tako oholom. Pili su votku, Mandeljštamje psovao prostaËkim rijeËima Bratovu ∑ svoju uËenicu,zavukavši ruke u kosu, žalostio se zašto njegove uËenike,talentirane židovske deËke, tjeraju iz znanosti. “Što Êe oni, hoÊe li u duÊanima prodavati galanteriju?”upitao je. “Ma nemojte se uzbuivati, bit Êe posla za sve, i zavas, i za Havkina, Ëak i za laboranticu AniËku Ziljber-man”, šaljivo je rekao Nikolaj AndrejeviË, “sredit Êe se,svi Êe imati kruha, pa još i kavijara.” “Bože moj!” reËe Mandeljštam. “Zar je bilo rijeËi okavijaru, rijeË je o ljudskom dostojanstvu.” Ali glede Havkina pogriješio je Nikolaj AndrejeviË, sHavkinom se stvar okrenula na goru stranu. »im se unovinama pojavio izvještaj o lijeËnicima ubojicama, Hav-kina su uhitili. IzvješÊe o tome da su znanstvenici medicinari i umjet-nik Mihoels poËinili Ëudovišne zloËine potreslo je svakog.»inilo se da crna magla visi nad Moskvom i zavlaËi se ukuÊe, u škole, da se uvlaËi u ljudska srca. U rubrici Kronika, u Ëetvrtom novinskom stupcu, re-Ëeno je da su svi optuženi lijeËnici priznali u istrazi svojukrivnju, znaËi, nema sumnje ∑ svi su zloËinci. I sve se to Ëinilo nemoguÊe, teško je bilo disati, bavitise poslom, znajuÊi da su profesori i akademici bili uboji-cama Ždanova i ŠËerbakova, da su trovaËi. Nikolaj AndrejeviË sjetio se dragog Vovsija, izvanred-noga glumca Mihoelsa, i Ëinilo se nevjerojatno nezamisli-vim zloËinom to za što su ih optuživali. Ali ipak su priznali! Da nisu krivi, a priznali su da jesu, - 20 -

RjeËnik manje poznatih imena i pojmovaAvakum, Avvakum Petrov (1620.∑1682.) ∑ protopop, protivnik crkvenih reforma patrijarha Nikona (XVII. stoljeÊe), svetac za ruske starovjerce, fanatiËni dogma- tik.Bakunjin, Mihail (1814.∑1876.) ∑ revolucionar-anarhist, tražio ukidanje države.Berija, Lavrentij PavloviË (1899.∑1953.) ∑ generalni se- kretar državne sigurnosti od 1938. Strijeljan zbog špi- junaže.Bernstein, Eduard (1850.∑1932.) ∑ njemaËki socijaldemo- krat, kao evolucionist kritizirao marksizam.Budjoni, Semen MihajloviË (1883.∑1973.) ∑ zapovjednik i osnivaË Prve konjiËke vojske Crvene armije 1919.Buharin, Nikolaj IvanoviË (1888.∑1938.) ∑ Ëlan IK Ko- minterne, protivio se kolektivizaciji sela, strijeljan u montiranom procesu.Cunow, Heinrich (1862.∑1936.) ∑ njemaËki povjesniËar, utemeljitelj socijaldemokracije.»aadajev, Petr JakovleviË (1794.∑1856.) ∑ filozof-idealist, blizak dekabristima.»erniševski, Nikolaj DavidoviË (1828.∑1889.) ∑ socijalist- -utopist, autor utjecajnog romana Što da se radi.»ernov, Viktor MihajloviË (1873.∑1952.) ∑ osnivaË soci- jalistiËko-revolucionarne partije (eseri) i njezin ideo- log.Denikin, Anton IvanoviË (1872.∑1947.) ∑ general, jedan - 201 -

od voa ruske proturevolucionarne vojske 1918.∑ 1920.Ejhe, Robert IndrikoviË (1890.∑1940.) ∑ narodni komesar zemljoradnje 1937./38., strijeljan zbog kontrarevolu- cionarne urote.Eresefeser ∑ imenica nastala od akronima za Rusku So- vjetsku SocijalistiËku Republiku RSFSR.Frankfurt, Sergej MironoviË ∑ autor knjige Roenje Ëelika i Ëovjeka iz 1935., strijeljan 1937.Geršuni, Grigorij AndrejeviË (1870.∑1908.) ∑ pravo ime Gerš Isaak CukoviË, terorist, osnivaË “ratne organiza- cije” esera.GPU ∑ Glavna politiËka uprava ∑ jedno od imena tajne službe.Gugelj, Jakov SemenoviË (1895.∑1937.) ∑ sovjetski funk- cionar, metalurg, strijeljan.GurviË, A. ∑ kazališni kritiËar, žrtva kampanje protiv koz- mopolita 1949.Gvaharija, Georgij VissarionoviË (1901.∑1937.) ∑ državni funkcionar, metalurg, strijeljan.HatajeviË, Mendelj MarkoviË (1893.∑1937.) ∑ partijski dužnosnik, strijeljan zbog kontrarevolucije.Hercen, Aleksandr IvanoviË Gercen (1812.∑1879.) ∑ re- volucionarni demokrat. U romanu Tko je kriv osuuje kmetstvo i neprosvijeÊenost.Hilferding, Rudolf (1877.∑1941.) ∑ austrijski marksist, socijaldemokratski lider.Hodinki ∑ katastrofa 1896. prilikom koronacije cara Ni- kolaja II., kad je u stampedu poginulo više od tisuÊu ljudi.Hodžajev, Fajzula GubajdullaeviË (1896.∑1938.) ∑ sovjet- ski državni funkcionar, Uzbek, strijeljan zbog špiju- naže.Hohol ∑ uvredljivi ruski naziv za Ukrajinca. - 202 -

Izotov, Nikita AleksejeviË (1902.∑1951.) ∑ rudar, jedan od pokretaËa stahanovskoga gibanja.Jagoda, Genrih GrigorjeviË (1891.∑1938.) ∑ narodni ko- mesar za unutrašnje poslove 1934.∑1936., strijeljan.Ježov, Nikolaj IvanoviË (1895.∑1940.) ∑ narodni komesar unutrašnjih poslova 1936.∑1938.JudeniË, Nikolaj NikolaeviË (1862.∑1933.) ∑ general, bo- rio se protiv sovjetske vlasti za vrijeme Graanskog rata.Juzovski, J. ∑ kazališni kritiËar, žrtva kampanje protiv kozmopolita 1949.Kalmikov, Betal EdikoviË (1893.∑1940.) ∑ borac za so- vjetsku vlast na Sjevernom Kavkazu.Kaljedin, Aleksej MaksimoviË (1861.∑1918.) ∑ general, borio se protiv sovjetske vlasti.Kamenjev, Lev BorisoviË (1883.∑1936.) ∑ revolucionar- -trockist, smaknut u montiranom procesu.Kautsky, Karl (1854.∑1938.) ∑ austrijski socijaldemokrat, istaknuti radniËki voa.KibaljËiË, Nikolaj IvanoviË (1853.∑1881.) ∑ ruski revolu- cionar, narodovoljac.Kirov, Sergej MironoviË (1886.∑1934.) ∑ sovjetski revo- lucionar, poginuo u atentatu.KolËak, Aleksandr VasileviË (1873.∑1920.) ∑ ruski admi- ral-proturevolucionar 1918.∑1920., na Dalekom is- toku vodio protusovjetsku frontu.Kornilov, Lavr GeorgijeviË (1870.∑1918.) ∑ proturevolu- cionarni general.Lavrov, Petr LavroviË (1823.∑1900.) ∑ sociolog i publicist, ideolog narodnjaštva.Lisenko, Trofim DenisoviË (1898.∑1976.) ∑ botaniËar- -genetiËar, uživao znanstveni autoritet za vrijeme Sta- ljina.MacDonald, James Ramsay (1866.∑1937.) ∑ britanski sindikalni funkcionar, protivnik marksizma. - 203 -

Martov, Julij OsipoviË (1873.∑1923.) ∑ istaknuti socijal- demokrat, menjševik.mendelisti ∑ zastupnici eugeniËkoga križanja biljaka.Mendel, Gregor Johann (1822.∑1884.) ∑ austrijski biolog- -genetiËar.Merkulov, Vsevolod NikolaeviË (1895.∑1953.) ∑ državni funkcionar, strijeljan u procesu protiv Berije.Mihajlov, Timofej MihajloviË (1859.∑1881.) ∑ revolucio- nar, obješen zbog atentata na cara Aleksandra II.NeËajev, Sergej GennadieviË (1874.∑1882.) ∑ ruski nihilist, terorist.Perovska, Sofija Lvovna (1853.∑1881.) ∑ ruska teroristki- nja, Ëlanica Narodne volje.Pestelj, Pavel IvanoviË (1793.∑1826.) ∑ revolucionar-de- kabrist, autor programa Ruska pravica.Pjatakov, Georgij LeonidoviË (1890.∑1937.) ∑ partijski dužnosnik, strijeljan kao trockist.Plehanov, Georgij ValentinoviË (1856.∑1918.) ∑ marksist- -revolucionar, nije podržao Oktobarsku revoluciju.Postišev, Pavel PetroviË (1887.∑1939.) ∑ partijski dužno- snik, organizator Golodomora, genocida nad Ukrajin- cima 1930.RIK ∑ tvornica izvan grada.Rikov, Aleksej IvanoviË (1881.∑1938.) ∑ predsjednik so- vjetske vlade, strijeljan kao trockist.Riljejev, Kondratij FjodoroviË (1795.∑1826.) ∑ revoluci- onar-dekabrist.Semjonov, Nikolaj NikolaeviË (1896.∑1986.) ∑ akademik, osnivaË kemijske fizike.SOVNARKOM ∑ Sovjetski narodni komitet.Stahanov, Aleksej GrigorjeviË (1905.∑1977.) ∑ inovator rudarstva, pokretaË stahanovskoga gibanja.ŠËedrin, Mihail EvgrafoviË Saltikov-ŠËedrin (1826.∑1889.) ∑ ruski satiriËar. - 204 -

ŠËerbakov, Aleksandr SergejeviË (1901∑1945.) ∑ državni partijski funkcionar.Timašuk, Lidija Feodosievna (1898.∑1983.) ∑ lijeËnica- -kardiologinja, pomogla Ždanovu u uroti protiv “li- jeËnika-ubojica”.Trigoni, Mihail NikolaeviË (1850.∑1917.) ∑ ruski terorist, narodnjak.Varejkis, Isosif MihajloviË (1894.∑1939.) ∑ partijski funk- cionar, strijeljan.VCSPS ∑ Savezno centralno vijeÊe sindikata.V»K ∑ Savezni izvanredni komitet.vejsmanisti ∑ zastupnici teorije naslijea po Weismannu (1834.∑1914.).virhovinci ∑ zastupnici teorije njemaËkog anatoma Ru- dolfa Ludwiga Karla Virchowa (1821.∑1902.).VOKS ∑ Sovjetsko savezno društvo za kulturne veze s inozemstvom.Vrangel, Petr NikolaeviË (1877.∑1928.) ∑ general, voa bjelogardijske kontrarevolucije.Zavenjagin, Avraamij PavloviË (1901.∑1956.) ∑ sovjetski dužnosnik, metalurg.Zinovjev, Grigorij EfsejeviË (1883.∑1936.) ∑ revolucionar, smaknut u montiranom procesu kao trockist.Ždanov, Andrej AleksandroviË (1896.∑1948.) ∑ politiËar- -dogmat, osuivao književnike i umjetnike tražeÊi par- tijski diktat.Željabov, Andrej IvanoviË (1851.∑1881.) ∑ ruski terorist, narodnjak. - 205 -

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture RepublikeHrvatske.Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊZa nakladnika Sibila SerdareviÊUrednik Seid SerdareviÊLektura i korektura Margareta MedjureËanGrafiËka urednica Maja GlušiÊDizajn i prijelom FrakturaFotografija na naslovnici ∂ Benjamin Rondel/CORBISGodina izdanja 2010., studeni (prvo izdanje)Tiskano u HrvatskojISBN 978-953-266-192-7www.fraktura.hr [email protected]: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 - 210 -

- 211 -