Čarobnjak - Tajne besmrtnog Nicholasa Flamela 2

PRVO POGLAVLJED obrotvorna dražba počela je tek dobrano nakon ponoći, nakonzavršetka svečane večere. Već je bilo četiri ujutro kad se dražbanapokon bližila svršetku. Digitalni zaslon iza zvijezde u ulozi dražbo-vatelja − glumca koji je godinama glumio Jamesa Bonda u filmovima− pokazivao je da je do tog trenutka prikupljeno više od milijun eura. “Predmet broj dvjesto deset: par japanskih kabuki krabulja spočetka devetnaestog stoljeća.” Krcata prostorija zatitrala je od uzbuđenja. Te kabuki krabulje,optočene komadima punog žada, bile su vrhunac dražbe i očekivalose da će postići cijenu višu od pola milijuna eura. Visok, mršav muškarac kratke, čekinjaste sijede kose u stražnjemdijelu prostorije bio je spreman platiti dvostruko više. Niccolò Machiavelli stajao je izdvojen iz gomile, ruku laganoprekriženih na prsima kako ne bi zgužvao crno, svileno večernjeodijelo skrojeno u Saville Rowu. Olovnosivim očima prelijetao jeostale ponuđače, analizirajući ih i procjenjujući. Zapravo su musamo petorica predstavljala ozbiljniju prijetnju: dvojica privatnihsakupljača kao što je on sam, nižerangirani pripadnik jedne odeuropskih kraljevskih obitelji, nekoć slavan američki filmski glumac i

12 Michael Scottkanadski antikvar. Ostali gledatelji su se umorili, istrošili, ili se nisuželjeli nadmetati za pomalo jezive krabulje. Machiavelli je bio zaljubljenik u sve vrste krabulja. Dugo ih jesakupljao, a ovaj par mu je trebao da upotpuni zbirku japanskihkazališnih kostima. Te su se krabulje posljednji put pojavile na tržištu1898. u Beču, kada mu ih je na dražbi preoteo kraljević iz ruskeobitelji Romanov. Machiavelli je strpljivo čekao, znajući da će sekrabulje ponovno naći na tržištu kad kraljević i njegovi potomciumru. Machiavelli je znao da će on još biti u prilici da ih kupi; to jejedna od mnogih prednosti besmrtnosti. “Početna cijena sto tisuća eura?” Machiavelli podigne pogled, privuče dražbovateljevu pozornosti kimne mu. Dražbovatelj je i očekivao njegovu ponudu pa mu je kimnuou odgovor. “Sto tisuća eura nudi monsieur Machiavelli, jedan odnajvelikodušnijih podupiratelja i pokrovitelja ove dobrotvorne akcije.” Većina gledatelja je zapljeskala, a nekolicina se okrenula premanjemu i nazdravila mu, podižući čaše. Niccolò uzvrati ljubaznim osmijehom. “Nudi li tko stotinu i deset?” upita dražbovatelj. Jedan od privatnih sakupljača jedva primjetno podigne ruku. “Stotinu i dvadeset?” dražbovatelj ponovno pogleda Machiavellijakoji spremno kimne. U iduće tri minute žestoko nadmetanje podignulo je cijenu nadvjesto pedeset tisuća eura. U igri su ostala samo tri ozbiljna ponu-đača: Machiavelli, američki glumac i Kanađanin. Machiavellijeve se tanke usne izviju u rijetko viđen osmijeh;njegovo će se strpljenje uskoro isplatiti i krabulje će mu napokonpripasti. No osmijeh mu ubrzo izblijedi jer je osjetio kako mu mobitelnijemo vibrira u stražnjem džepu. Nakratko je bio u iskušenju da seogluši; svojem je osoblju strogo zabranio da ga ometa, osim ako nijeapsolutno nužno. Također je znao da ga se toliko pribojavaju, da gane bi zvali da se doista ne radi o krajnjoj nuždi. Posegnuvši u džep,izvadi nevjerojatno tanak mobitel i spusti pogled. Na velikom LCD zaslonu prigušeno je bljeskao crtež mača.

Čarobnjak 13 Machiavellijev osmijeh ispari. Odmah mu je postalo jasno da seni ovog stoljeća neće dočepati tih kabuki krabulja. Okrenuvši se napeti, odlučnim je koracima izašao iz prostorije i priljubio telefon uzuho. Čuo je iza sebe dražbovateljev čekić kako udara o govornicu.“Prodano. Za dvjesto šezdeset tisuća eura…” “Ovdje sam”, reče Machiavelli, prešavši na talijanski, jezik svojemladosti. Veza je zapucketala i odgovorio mu je glas na istom jeziku, premdas engleskim naglaskom i na narječju koje se u Europi nije čulo višeod četiri stoljeća. “Trebam vašu pomoć.” Muškarac s druge strane nije se predstavio, niti je to bilo potrebno;Machiavelli je znao da je to besmrtni čarobnjak i negromant JohnDee, jedan od najmoćnijih i najopasnijih ljudi na svijetu. Niccolò Machiavelli izašao je iz malog hotela na prostrani,popločani Trg Tertre i zastao da udahne svjež, noćni zrak. “Kakovam mogu pomoći?” oprezno upita. Mrzio je Deeja i znao da mu ovajuzvraća istom mjerom, ali su obojica služila Mračnima Starijima, zbogčega su stoljećima bili prisiljeni na suradnju. Machiavelli je pomalozavidio Deeju na tome što je mlađi od njega − a tako je i izgledao.Machiavelli je rođen u Firenci 1469., tako da je bio pedeset i osamgodina stariji od engleskog Čarobnjaka. Prema povijesnim zapisima,on je umro iste godine kad je Dee rođen, 1527. “Flamel se vratio u Pariz.” Machiavelli se uspravi. “Kad?” “Upravo. Došao je zmajevom brazdom1. Nemam pojma gdje jojje izlaz. Doveo je Scathach…” Machiavellijeve se usne ružno izviju. Posljednji put kad se susreo sRatnicom, gurnula ga je kroz vrata. Bila su zatvorena, pa je nekolikotjedana vadio iverje iz grudi i ramena. “Doveo je i dvoje djece humana. Amerikanci su”, reče Dee,a glas mu je odjekivao i slabio putujući prekooceanskom vezom.“I blizanci”, doda. “Što ste rekli?” upita Machiavelli.1 U nekim krugovima poznata i kao “poljanska vrata”.

14 Michael Scott “Blizanci,” ponovi Dee, “s aurama od čistog zlata i čistog srebra.Znate što to znači”, otrese se. “Da”, promrmlja Machiavelli. To znači nevolje. Ali tada mu seusne izviju u jedva primjetan osmijeh. To znači i dobru priliku. Veza zapucketa, a onda Deejev glas nastavi: “Djevojčine moći jeProbudila Hekata prije nego što su Božica i njezino Carstvo sjenauništeni.” “Djevojka nije opasna ako nije poučena”, promrmlja Machiavelli,na brzinu procjenjujući situaciju. Udahne i doda: “Osim možda zasebe i svoju okolinu.” “Flamel ju je odveo u Ojai. Tamo ju je Vještica od Endora poučilaZračnoj magiji.” “Pretpostavljam da ste ih pokušali spriječiti”, reče Machiavelli,kao da ga to zabavlja. “Pokušao sam. Ali nisam uspio”, ogorčeno prizna Dee. “Djevojkaima nešto znanja, ali ne i vještine.” “Što želite da poduzmem?” oprezno upita Machiavelli, premdaje slutio odgovor. “Pronađite Flamela i blizance”, naredi Dee. “Zarobite ih. UbijteScathach budete li mogli. Upravo odlazim iz Ojaija. Ali od Parizame dijeli još četrnaest-petnaest sati.” “A što je sa zmajevom brazdom?” začudi se Machiavelli. Akozmajeva brazda povezuje Ojai i Pariz, zašto Dee nije…? “Uništila ga je Vještica od Endora,” plane Dee, “a i mene jezamalo došla glave. Imao sam sreće što sam na svršetku umakao samos pokojom posjekotinom i masnicom”, doda, a onda bez pozdravaprekine vezu. Niccolò Machiavelli pažljivo sklopi telefon i počne kuckati njimepo donjoj usni. Nekako je sumnjao da se Deeju posrećilo − da jeVještica od Endora željela njegovu smrt, čak joj ni legendarni doktorDee ne bi umaknuo. Machiavelli se okrene i prijeđe na drugu stranutrga gdje ga je strpljivo čekao vozač s automobilom. Ako su Flamel,Scathach i američki blizanci stigli u Pariz kroz zmajevu brazdu, moglisu izaći na samo nekoliko mjesta u gradu. Bit će ih razmjerno lakopronaći i zarobiti.

Čarobnjak 15 A uspije li ih zarobiti već večeras, imat će dovoljno vremena daih obradi prije Deejeva dolaska. Machiavelli se nasmiješi; u samo nekoliko sati izvući će iz njihsve što znaju. U pola tisućljeća na zemlji naučio je biti iznimnouvjerljiv.

DRUGO POGLAVLJEJosh Newman pruži ruku i osloni se dlanom desnice na hladankameni zid kako ne bi pao. Što se to maločas dogodilo? U jednom trenutku stajao je u trgovini Vještice od Endora ukalifornijskom gradiću Ojaiju. Njegova sestra Sophie, Scathach imuškarac za kojeg je doznao da je Nicholas Flamel gledali su ga izzrcala. U sljedećem trenutku Sophie je stupila kroz staklo, uzela ga zaruku i provukla ga kroz zrcalo. Čvrsto je zatvorio oči i na koži osjetioledeni dodir od kojeg su mu se nakostriješile dlačice na zatiljku. Kadje ponovno otvorio oči, stajao je u prostoriji koja je izgledala kaomalo skladište. Kantice s bojom, sklopljene ljestve, razbijena grnčarijai zgužvana odjeća poprskana bojom bile su naslagane oko velikog,posve običnog, prljavog zrcala učvršćenog na kameni zid. Prostorijaje bila osvijetljena mutnim, žućkastim sjajem jedne slabe žarulje. “Štose dogodilo?” upita, ali mu glas napukne. Pokuša ponovno. “Što sedogodilo? Gdje smo?” “U Parizu”, oduševljeno će Nicholas Flamel, otirući prašnjavedlanove o crne traperice. “Mojem rodnom gradu.” “Parizu?” šapne Josh. Zaustio je da kaže “nemoguće”, ali mu jepostalo jasno da je ta riječ izgubila značenje. “Kako?” upita naglas.

Čarobnjak 17“Sophie?” Pogleda sestru blizanku, ali ona je naslonila uho na jedinavrata u sobi i napeto osluškivala. Mahnula mu je da ušuti. Tada seokrene prema Scathach, ali riđokosa ratnica samo odmahne glavom,prekrivajući usta objema rukama. Izgledala je kao da će povratiti.Josh se naposljetku okrene legendarnom alkemičaru NicholasuFlamelu. “Kako smo dospjeli ovamo?” upita. “Planet presijecaju nevidljive energetske linije koje se nazivajuzmajeve brazde ili litopunkturni meridijani”, objasni Flamel. Prekrižikažiprste. “Na sjecištima dviju ili više linija nastaju portali. Danas suiznimno rijetki, ali u davna vremena Starije rase njima su putovales jednog kraja svijeta na drugi u trenu − kao mi maločas. Vješticaje otvorila portal u Ojaiju, a izašli smo ovdje, u Parizu.” Govorio jekao da se to podrazumijeva. “Mrzim zmajeve brazde”, promrmlja Scatty. Na slabom svjetlunjezina je blijeda, pjegava koža djelovala zeleno. “Jesi li ikada dobiomorsku bolest?” upita. Josh odmahne glavom. “Nikad.” Još oslonjena o vrata, Sophie podigne pogled. “Lažljivac! Zlo mu je i u bazenu.” Naceri se i ponovno prisloniobraz na hladno drvo. “Morska bolest”, gunđala je Scatty. “Baš je takav osjećaj. Samogori.” Sophie ponovno okrene glavu prema Alkemičaru. “Znate li gdjesmo u Parizu?” “U nekoj staroj zgradi, rekao bih”, reče Flamel, pridruživši joj sepred vratima. I on osloni obraz o vrata i osluhne. Sophie se odmakne. “Nisam baš sigurna da je tako”, nesigurnoreče. “Zašto?” upita Josh. Ogledao se po neurednoj prostoriji. Izgledalaje baš kao da se nalazi u prastaroj zgradi. Sophie odmahne glavom. “Ne znam… ne zrači starošću.” Pružilaje ruku i dodirnula zid dlanom, ali ga je odmah naglo povukla. “Što je bilo?” šaptom upita Josh. Sophie vrati dlan na zid. “Čujem glasove, pjevanje i nešto što mepodsjeća na orgulje.”

18 Michael Scott Josh slegne ramenima. “Ništa ne čujem.” Tada ušuti, iznenadasvjestan goleme razlike između sebe i svoje sestre blizanke. Hekataje Probudila Sophien magijski potencijal, pa su joj osjeti vida, sluha,njuha, opipa i okusa bili iznimno izoštreni. “Ja mogu.” Kad je odmaknula dlan od zida, zvukovi u glavi sujoj utihnuli. “Čuješ sablasti”, objasni joj Flamel. “To su samo zvuci koje jezgrada upila i zabilježila u svojim zidovima.” “Ovo je crkva”, odlučno će Sophie, a onda se namršti. “Novacrkva… moderna je, s kraja devetnaestog ili početka dvadesetogstoljeća. Ali podignuta je na temeljima mnogo, mnogo starijeg zdanja.” Flamel zastane pred drvenim vratima i osvrne se preko ramena.Na mutnom svjetlu sa stropa crte lica bile su mu oštre i uglate, a očiposve skrivene u sjeni, tako da je jezivo podsjećao na lubanju. “Mnogoje crkvi u Parizu,” reče, “ali vjerujem da samo jedna odgovora tomopisu.” Posegne za kvakom. “Stanite malo”, brzo će Josh. “Zar ne mislite da će se uključitialarm?” “Ma, sumnjam”, samouvjereno će Nicholas. “Tko bi postavioalarm na vrata crkvenog skladišta?” upita i odlučno otvori vrata. Istog je trenutka alarm proparao zrak, odbijajući se od kamenogpoda i zidova. Crvene sigurnosne svjetiljke rotirale su i bljeskale. Scatty uzdahne i promrmlja nešto na drevnom keltskom jeziku.“Nisi li mi ti sam jednom rekao da čekam prije pokreta, gledam prijekoraka i uočavam sve?” upita. Nicholas odmahne glavom i uzdahne nad vlastitom glupošću.“Očito starim”, odvrati na istom jeziku. Ali nije bilo vremena zaisprike. “Hajdemo!” vikne da nadglasa prodorni alarm i otrčihodnikom. Sophie i Josh slijedili su ga u stopu, dok je Scatty bila nazačelju, krećući se polagano i gunđajući na svakom koraku. Izašli su u kratak, uzak kameni hodnik koji je vodio do još jednihvrata. Flamel je bez zastajkivanja otvorio i njih − na što je odmahpočeo pištati novi alarm. Skrenuo je lijevo u golemu prostoriju kojaje mirisala na ustajali tamjan, laštilo za pod i vosak. Zapaljene svijećena stepenastim policama obasjavale su zidove i pod žutim svjetlomi, zajedno sa sigurnosnim svjetiljkama, otkrivale golema, dvokrilna

Čarobnjak 19vrata nad kojima je pisalo IZLAZ. Flamer pohita prema njima doksu mu koraci odzvanjali prostorijom. “Nemojte dirati…” zausti Josh, ali je Nicholas Flamel već dohvatiokvake i svom ih snagom povukao. Uključi se treći alarm − mnogo glasniji od prethodnih − a crvenosvjetlo nad vratima počne bljeskati. “Rekao sam vam da ne dirate”, gunđao je Josh. “Ne razumijem − zašto nisu otvorena?” upita Flamel, nadgla-savajući buku. “Ova je crkva uvijek otvorena.” Okrene se i ogledaoko sebe. “Gdje li su svi? Koliko je sati?” upita kad ga je određenasumnja počela kopkati. “Koliko traje putovanje zmajevom brazdom?” upita Sophie. “Trenutačno je.” “A sigurni ste da smo u Parizu, u Francuskoj?” “Posve.” Sophie pogleda na sat i na brzinu izračuna. “U Parizu je devetsati više nego u Ojaiju, zar ne?” upita. Flamel kimne i tada mu sine. “Ovdje je oko četiri ujutro; zato je crkva zatvorena”, reče Sophie. “Policija je već na putu”, smrknuto će Scatty. Posegne za svojimnunčakama. “Ne volim se boriti dok mi je mučno”, gunđala je. “Što ćemo sad?” paničnim glasom upita Josh. “Mogla bih pokušati raznijeti vrata udarom vjetra”, nesigurnopredloži Sophie. Nije bila sigurna ima li snage tako brzo ponovnopodignuti vjetar. Svojim se novim magijskim moćima poslužila uborbi sa živim mrtvacima u Ojaiju, ali ju je to posve iscrpilo. “Zabranjujem”, poviče Flamel, lica prošarana grimiznim nijansamai sjenama. Okrenuo se i pokazao preko redova drvenih klupa premakićenom oltaru ukrašenom čipkastim uresima od bijelog mramora.Svjetlo svijeća davalo je naslutiti zamršen mozaik blistavih nijansiplave i zlatne u kupoli nad oltarom. “Ovo je nacionalni spomenik.Ne dopuštam da ga uništite.” “Gdje smo?” uglas upitaše blizanci, ogledavajući se po zgradi. Sadkad su im se oči privikle na polumrak, pojmili su koliko je zgradagolema. Mogli su razabrati stupove koji su sezali u sjene visoko nad

20 Michael Scottnjihovim glavama i razaznati obrise manjih, sporednih oltara, kipovau nišama i nebrojenih polica sa svijećama. “Ovo je”, ponosno će Flanel, “crkva Sacré-Coeur.”Niccolò Machiavelli sjedio je na stražnjem sjedalu svoje limuzine,ukucavajući koordinate u prijenosno računalo i gledajući kako sena zaslonu pojavljuje zemljovid Pariza u visokoj rezoluciji. Pariz jenevjerojatno star grad. Prvo naselje na tome mjestu nastalo je prijeviše od dvije tisuće godina, premda su tada ljudi već naraštajimaobitavali na adi rijeke Seine. Kao i ostali najstariji gradovi na zemlji,podignut je na sjecištu nekoliko zmajevih brazdi. Machiavelli pritisne jednu tipku, na što se zemljovid grada pro-šara zamršenim uzorkom zmajevih brazdi. Tražio je brazdu koja gapovezuje sa Sjedinjenim Državama. Napokon je uspio svesti brojmogućnosti na šest. Savršeno manikiranim noktom pratio je dvijebrazde koje su izravno povezivale američku Zapadnu obalu i Pariz.Jedna je završavala u katedrali Notre Dame, a druga u novijoj, alijednako slavnoj bazilici Sacré-Coeur na Montmartreu. Ali kojom su došli? Iznenada parišku noć propara zavijanje nekoliko sirena za uzbunu.Machiavelli udari tipku za električno upravljanje prozorom, na štose zatamnjeno staklo šušteći spusti. U auto prodre kovitlac svježegnoćnog zraka. U daljini se visoko nad krovove na suprotnoj straniTrga Tertre uzdizala crkva Sacré-Coeur. Velebno zdanje s kupolomnoću je uvijek bilo osvijetljeno drečavim bijelim svjetlom. No sadasu oko cijele zgrade bljeskala crvena sigurnosna svjetla. Ovom. Machiavelli se sablasno iskesi. Pokrenuvši program uračunalu, čekao je dok se tvrdi disk vrtio. Unesite lozinku. Prsti su mu letjeli tipkovnicom dok je pisao: Discorsi sopra laprima deca di Tito Livio. Tu lozinku nitko nije mogao razbiti. To muje bilo jedno od manje poznatih djela. Na zaslonu se pojavio posve običan tekstualni dokument, napisanmješavinom latinskog, grčkog i talijanskog. Nekoć su čarobnjaci moraličuvati magijske formule i zazive u rukopisnim svescima koji se zovugrimoriji, ali Machiavelli se oduvijek služio najnovijim tehnološkim

Čarobnjak 21dostignućima. Svoje je magijske formule čuvao na tvrdom disku.Sada mu je trebala samo neka sitnica kojom bi zaokupio Flamela injegove prijatelje dok on ne prikupi snage.Josh naglo podigne glavu. “Čujem policijske sirene.” “Prema nama vozi dvanaest policijskih vozila”, reče Sophie, napetoosluškujući, glave nagnute u stranu i sklopljenih očiju. “Dvanaest? Kako znaš?” Sophie pogleda svog blizanca. “Razaznajem različite položajesirena.” “Razaznaješ ih?” upita. Ponovno se zapita koliki je novi dometsestrinih osjetila. “Sve do jedne”, odgovori mu. “Policija nas ne smije uhititi”, oštro se umiješa Flamel. “Nemamoni putovnice, ni alibije. Moramo pobjeći!” “Kako?” uglas upitaju blizanci. Flamel odmahne glavom. “Mora postojati još jedan ulaz…” zausti,a onda zanijemi raširenih nosnica. Josh je uznemireno gledao kako Sophie i Scatty odjednom reagi-raju na miris koji on nije osjećao. “Što… što je bilo?” upita, a ondaodjednom osjeti posve blag smrad nečeg memljivog i užeglog. Takavsmrad povezivao je sa zoološkim vrtovima. “Nevolja”, mrko će Scatty, spremi nunčake i isuče mačeve. “Velikanevolja.”