Dvostruki spoj

Poglavlje 1Školska atmosferaBobby Newkirk naslonio se na vrata ormarića jednom ru- kom, stisnuvši Ronnie Mitchell uz njezin ormarić. “Hej!” uzviknula je prosvjedujući. “Pusti me, Bobby!” Nasmiješio joj se vragolastim smiješkom koji je vježbao uogledalu. Smiješkom od kojeg su se djevojke rastapale. “Zaro-bio sam te.” “Pusti me!” Ronnie se pokušavala osloboditi. Ali ona jebila mala djevojka, vitka i niska. Preslaba da ga odgurne. Još se smiješeći, on se nagnuo naprijed i poljubio je. Uzvratila je poljubac. Znao je da hoće. Onda ga je odmaknula, uprijevši objema šakama u natpisna njegovoj širokoj, smeđe-bijeloj majici shadysideske gimna-zije. On se nasmijao i odstupio dajući joj prostora da se oslobodi. “Grozan si”, ukorila ga je bez ljutnje, zabacujući crvenukovrču s čela. “To ti se sviđa”, odgovorio je Bobby. Ona je izravnavala rub svoje zelene majice. “Lijepo sam seprovela sinoć”, promrmljala je sramežljivo, spuštajući pogled.Njezini su se pjegavi obrazi zarumenjeli.5 Dvostruki spoj

“Naravno”, rekao je Bobby vireći iza njezina ramena da bise ogledavao u zrcalu na vratima ormarića. “Ni ti nisi loša,mala.” “Ne zovi me mala”, reče mu Ronnie. “To zaista mrzim,tako je glupo.” “OK, mala.” Nagnuo se naprijed da je opet poljubi, ali onase izmaknula u stranu. “Ljudi gledaju!” prošaptala je. “Pa?” Bobby je slegnuo svojim širokim ramenima. “Nekabudu ljubomorni.” Ponovno je zirnuo u ogledalo i zagladiosvoju ravnu plavu kosu. “Moram juriti.” Ronnie je prebacila svoj ruksak na jedno rame. “Kamoideš?” “Svuda pomalo.” Bobby joj se nasmiješio. Pronašao je mekipaperjasti končić na ramenu njezine majice i onda ga smjestiona njezin mali pjegavi nos. Ronnie je kihnula i otpuhala ga. “Idem na trening navija-čica”, rekla je bacajući pogled na sat iznad njihovih glava. Trii dvadeset. “Hoćeš li da se vidimo kasnije?” Bobby je zatresao glavom. “Hm-hmm.” Okrenuo se od njei pogledao niz gotovo prazan hodnik. “I ja imam probu. Čuje-mo se kasnije, dobro?” Krenuo je prema glazbenoj učionici na kraju hodnika. Bobyse kretao pouzdanim, laganim hodom. Znao je da ga Ronnie-ne oči prate. Bio je siguran da mu se divi. “Nazvat ćeš me večeras?” Zazvala je za njim. U njezinu jeglasu bio molećiv ton. “Možda”, progunđao je. Nastavio je hodati. Sviđala mu se Ronnie. Nije bila najzgodnija cura s kojomje izlazio. Sa svojim sićušnim stasom, crvenom kosom i pjegica-R. L. Stine 6

ma, izgledala je kao da ima otprilike dvanaest godina. Ali bilaje OK. Zabavna na svoj način. Zašto ju je pozvao van? Zato što je ona bila jedina navija-čica Tigrova s kojom nije izašao. Morao je imati savršen niz.Morao je prekrižiti Ronnie sa svoje liste. Bio sam vani sa svih šest navijačica. Bobby se nacerio sa-mom sebi. Tko kaže da ne podupirem svoju školu? Zbog svoje privatne šale nasmijao se naglas. “Strašan sam.” I svih je šest cura poludjelo za mnom, zaključio je Bobby. Možda ću nazvati Ronnie još koji put… jednom, pomislioje. Možda joj olakšam muke. Pred samom glazbenom učionicom zastao je da porazgova-ra s dvojicom frendova. Jerry Marvin pozdravio ga je pljesnuvšiga po ruci. “Što ima?” upitao je Markie Drew. “Kamo idete, dečki? U zatvor?” šalio se Bobby. Jerry je napravio grimasu. “Tata me natjerao da nađemposao. Radim u McDonald’su, pečem pomfrit.” Bobby se nakesio. “Počinješ na vrhu, ha?” “Nemamo svi bogate roditelje”, progunđao je Jerry. “Baš šteta”, odgovori Bobby samodopadno. Markie premjesti svoj ruksak na drugo rame. “Još hodaš sCari Taylor?” upita Bobbyja. “Ne, ostavio sam je”, odgovori Bobby dok se preko njego-va zgodnog lica širio osmijeh. I Markie i Jerry reagirali su iznenađeno. “Ostavio?” Bobby je kimnuo. “Aha. Prolila je Colu u mojem autu. Pasam je nogirao.” Zasmijuljio se. “I natjerao je da pješači dokuće.”7 Dvostruki spoj

“Uh”, Markie je stresao glavom. “Hej, čovječe, mogu li pokupiti tvoje ostatke?” pitao jeJerry. “Naravno, samo izvoli”, ponudio je Bobby. Rastreseno jevirnuo prema glazbenoj učionici. “Hm, vidimo se poslije. Kas-nim na probu.” Njegovi su se prijatelji udaljili, a on je krenuo na probu. No, dvije su ga snažne ruke zgrabile za ramena i povukle ganatrag. “Bobby, ubit ću te!” uzviknuo je oštar glas. “Zaista ću teubiti!”R. L. Stine 8

Poglavlje 2“Nema problema”Bobby se smijao. Nije se trudio okrenuti se, prepoznao je glas. “Hej!” uzviknuo je. “Ne diraj me ako me ne voliš.” Kimmy Bass ispustila je neartikulirani krik i maknula rukes Bobbyjevih ramena. “Gdje si bio sinoć?” ljutito je upitala. Bobby se okrenuo da bi se suočio s njom. Njegove plave očisu bljesnule. Otvorio ih je širom i namjestio svoj najbolji ne-dužni, dječački izraz. “Sinoć?” Kimmy je zabacila svoju tamnu valovitu kosu ljutitom ge-stom. Njezini okrugli obrazi bili su svježe crveni. Prekrižila jeruke i odlučno se postavila u svom svijetloplavom puloveru.“Da. Sinoć.” Bobbby se pravio da razmišlja. “Imali smo spoj, sjećaš se?” rekla je Kimmy titrajućim gla-som. “Trebao si doći k meni da učimo zajedno. Onda smo tre-bali—” “Sjajno izgledaš”, prekine je Bobby. “Ideš na trening navi-jačica? Hoćeš da poslije odemo na Colu ili nešto?” Kimmy je ispustila još jedan krik. Stisnula je prste u šake.“Samo odgovori na moje pitanje, Bobby. Nazvala sam te sinoćkod kuće, ali nisi bio tamo. Jesi li zaboravio na mene?” “Ni slučajno”, odgovorio je Bobby stavljajući ruku na nje-zino rame.9 Dvostruki spoj

Ona ju je odmaknula. “Zapravo,” Bobby je nastavio, “dobio sam bolju ponudu.”Nasmiješio joj se. Širom je zinula. Ni glasa nije ispustila. “Hej, Kimmy, pa ne bi željela da ti lažem, zar ne?” Kimmy je zurila u njega. Ljutnja je izblijedjela s njezinalica. Izraz joj je postao čvrst i hladan. “Bobby, ti si stvarno svi-nja”, rekla je kroz stisnute zube. Bobby se zacerekao “Aha, znam.” “Ti si svinja”, ponovila je Kimmy. Onda je otrčala niz hod-nik dok je njezina crna kosa poskakivala iza nje. “Hej, Kimmy—” zazvao ju je Bobby. “Da te nazovem kas-nije?” Promrsila je neku psovku i nestala iza ugla. Smijuljeći se, Bobby je stupio u glazbenu učionicu. “Bok, Bobby.” “Uzmi gitaru, čovječe. Kasniš.” Bobby je kimnuo Arnieu i Paulu, dvojici članova njegovegrupe, i uputio se u kabinet po svoju gitaru. Njih trojica nisuimali prostor za probe kod kuće, pa se gospodin Cotton, učiteljglazbe, složio da im se dopusti vježbati u glazbenoj učionicinakon škole. Oni su upravo promijenili ime svoje grupe iz Guba dečki uZločesti do kosti. U četiri mjeseca, koliko sviraju zajedno, bendje mijenjao ime barem jedanput na tjedan. Bobby kaže da pro-vode više vremena smišljajući imena nego vježbajući. Paul, klavijaturist, nestrpljivo je prebirao po tipkama čeka-jući Bobbyja. Paul je imao široka ramena i bio atletski građen,tamne puti i velikih smeđih očiju. Imao je iznenađujuće laganR. L. Stine 10

dodir po klavijaturi. Bio je najmarljiviji član benda i probe jeshvaćao mnogo ozbiljnije nego Bobby ili Arnie. Arnie je svirao bubnjeve bez prevelike vještine. Najboljastvar koju bi netko mogao reći o Arnijevu bubnjanju bilo je daodržava stalni ritam. Većinu vremena. Arnie je bio u bendu uglavnom zato što je najbolji Bobbyevprijatelj. Imao je kratku crvenu kosu, blijedoplave oči, obješe-njački osmijeh i nosio je malu naušnicu na jednom uhu. Crtasvijetlog, plavog paperja na njegovoj nausnici, za koju je on tvr-dio da su brkovi, samo je stvarala dojam da izgleda neuredno. Bobby je uključio svoju gitaru u malo pojačalo. Onda je po-jačao ton dok nije zacviljelo. Sjeo je na visoku stolicu ispred Ar-niea i Paula i počeo ugađati svaku žicu. Bobby je volio svoju gitaru. Bila je to bijela Fender Stratgitara. “Takvu je svirao Jimi Hendrix”, govorio je svima. Arnieje jednom rekao da Bobby voli svoju gitaru gotovo kao samogsebe. Bobby je reagirao obrambeno. “Hej, čovječe,” uzviknuo je,“zašto ne bih volio sebe? Ja sam sve što imam!” “Vrlo duboko”, promrmljao je Paul. “Bobby je taaaakoodubokouman.” Bobby je završio ugađanje. Sagnuo se i posegnuo u gitarskukutiju za trzalicom. “Počnimo”, požurivao je Paul. “Moram otići ranije, vozimmamu s posla.” “Gdje su moje trzalice?” rekao je Bobby mršteći se. “Uvi-jek ih ostavljam u kutiji, ali—” “Možda si opet čačkao nos njima?” natuknuo je Arnie. Is-pustio je svoj visokotonski hijenski smijeh. Nitko se drugi nijenasmijao. Nitko se nikada nije smijao Arniejevim šalama.11 Dvostruki spoj

“Arnie, smiješan si otprilike kao moja baka”, progunđao jeBobby, još tražeći trzalicu. Paul je glasno uzdahnuo. “Zar si zaboravio da sviramo ustanovitom klubu u petak navečer?” pitao je. “Gdje si bio sinoć?” htio je znati Arnie, ignorirajući Paulo-vo pitanje. “Jesi li išao van s Kimmy?” Bobby se okrenuo prema njemu i nacerio se. “Ne, s Ron-nie.” Arniejeve svijetle, plave oči su se raširile. “Mislio sam daimaš spoj s Kimmy, da ćete učiti…” “Imao sam”, odgovorio je Bobby. “Ali, Ronnie je nazvala i– što da ti kažem?” Slegnuo je ramenima. “Ne mogu biti na dvamjesta odjednom.” Arnie se smijao. “Ti si zločest. Stvarno si zločest.” “Kimmy će to preboljeti”, rekao je Bobby. Našao je trzali-cu i prešao preko žica nekoliko puta. “Čudim se što nisi izašao van s objema odjednom”, rekaoje Paul suho. Bobby mu je htio odgovoriti, ali neki pokret na vratima gaje zaustavio. “Hej!” zazvao je kad su dvije djevojke oklijevajućiušle u učionicu. Odmah je prepoznao blizanke Wade. Svi su u shadysides-koj gimnaziji znali Bree i Samanthu Wade. Blizanke su se do-selile u Shadyside prošle godine. Ubrzo su stekle reputacijunajzgodnijih cura na školi. Identične, obje su imale meku glatku kožu i ravnu crnukosu. Savršenu kosu koja se sjajila kao na reklamama za šam-pone. Imale su krupne zelene oči, visoke jagodice i tople, pri-rodne osmijehe.R. L. Stine 12

Bree je bila sramežljiva. Rijetko je govorila u razredu. Sa-mantha je bila otvorenija i živahnija. Djevojke su imale prijate-lje, ali nikoga baš bliskog. Izlazile su na spojeve, ali ni jedna odnjih nije imala stalnog dečka. Lagano prebirući po gitari, Bobby je gledao u njih dok suulazile. Bree se zadržala kod vrata, a Samantha je stupila u sre-dinu sobe. Bile su odjevene u izblijedjele traperice i prugastekošulje. One su cool! pomislio je Bobby. Ranije te godine, on je raz-mišljao da pozove jednu od njih van, ali jednostavno nije do-spio učiniti to. “Je li gospodin Cotton tu? Tražimo ga”, rekla je Samanthagledajući u Bobbya. “Nema ovdje pamuka1”, reče im Arnie. “Ali ja imam malovate u svom ormariću.” Nitko se nije nasmijao. “Nismo ga vidjeli”, rekao je Paul. “Obično se pokupi kad mi počnemo svirati.” Bobby se na-smiješio. Samantha je uzvratila osmijehom. Bree je zavukla ruke udžepove svojih traperica. “Možda je u zbornici”, napomenulaje sestri. Blizanke su krenule natrag. “Hej, ostanite i slušajte!” po-zvao ih je Bobby. “Moramo ga pronaći”, odgovori mu Samantha. Bobby ih je proučavao dok su odlazile prema hodniku. Uh,koja sjajna tijela! pomislio je. “Što želite svirati prvo?” pitao je Paul. Lupkao je svim prs-tima po rubu sintisajzera.1 Engl. Cotton – pamuk.13 Dvostruki spoj

“Ja bih svirao po njima!” izjavio je Arnie misleći na bli-zanke. “One su mrak!” složio se Bobby. “Jesi li vidio kako mejedna od njih odmjeravala?” “To je zato što ti je šlic otkopčan”, šalio se Arnie. “Ne mogu ih razlikovati”, izjavio je Paul. “Koja je bilaBree, a koja Samantha?” “Kakve veze to ima?” bunio se Bobby. “One su obje pot-puni mrak!” Zašutio je na trenutak. “Kad smo kod hodanja sdvjema odjednom! Kako bi bilo izlaziti s blizankama? Au.” Paul je zavrtio glavom. “Bobby, čak ni ti ne bi to učinio.” “Naravno da bi”, reče Arnie poletno. “Naravno da bih”, promrmlja Bobby zamišljeno. “Izlaziobih s jednom petkom, a s drugom subotom. I natjerao ih da sezakunu da neće reći onoj drugoj.” “Nema šanse”, inzistirao je Paul. “Zašto im ne bih objema olakšao muke?” govorio je Bobbyzagrijavajući se za tu ideju. “Mislim, zašto im ne proširiti vidi-ke. Te su dvije cure već predugo uskraćene.” “Barem nije umišljen”, progunđao je Paul suho. Bobby se okrenuo prema dvojici prijatelja. “Mislite da nemogu to izvesti?” “Mislim da bi one rekle jedna drugoj”, odgovori mu Paul.“A onda bi ti rekle da se nosiš.” “Hoćeš li se kladiti?” pitao je Bobby gorljivo. Arnie je zavrtio palicu među prstima. Proučavao je Bob-byjev ozbiljni izraz. “Zaista misliš da bi mogao izaći s objemablizankama Wade u jednom vikendu?” “Bez problema, dečki”, hvalisao se Bobby. “Bez ikakva pro-blema.”R. L. Stine 14

Poglavlje 3UpozorenjeK asnim. Moram juriti”, rekao je Paul. Odvukao je svoj sin- tesajzer u kabinet. “Mama će me čekati na ulici.” “Dobra proba”, komentirao je Bobby gledajući kroz prozorglazbene učionice u teške sive oblake na nebu. “Možda me,dečki, ipak nećete osramotiti u petak navečer.” “One dvije pjesme iz filma Tommy treba doraditi”, rečePaul žureći prema vratima. “Nismo bili usklađeni. I tempo jebio prespor.” “Aha”, složio se Bobby. Svirao je neki brzi rif iz jedne odTommy pjesama. “Slušao sam CD. Ovo je pravi tempo. Istokao The Who.” “Tko2?” upao je Arnie. “The Who”, odgovori Bobby. “Odoh ja”, dobaci im Paul. Bobby je isključio svoju bijelu Fender Strat gitaru iz poja-čala. Nacerio se prema Arnieju. “Misliš da su blizanke Wadejoš negdje u blizini?” “Zaista ćeš to učiniti?” pitao je Arnie. “Možeš ih imati kad ja budem gotov s njima”, reče muBobby.2 Engl. Who – tko.15 Dvostruki spoj

“Pravi si prijatelj”, šalio se Arnie. Pokušao je odsvirati tuš,ali mu je ispala palica. Pala je na pod i otkotrljala se pred Bob-byja. Dok se saginjao da je podigne, vidio je Melanie Harriskako ulazi u sobu. Bobby joj dobaci palicu. “Hvataj!” Melanie ispusti uzvik iznenađenja i izmakne se u stranu.Palica udari u zid i ponovno na pod. “Daj me poštedi”, rečeMelanie. Sagnula se da pod da pokupi drveni štapić i zatimmrko pogledala Bobbyja. Bobby se smijao. Gledao je kako Melanie prelazi sobu i idedo Arniea. Bila je niska djevojka, pomalo punašna. Imala jesmeđu kosu sve do struka i obično je nosila u jednoj pletenici.Imala je lijepe smeđe oči i sjajan osmijeh. Bobby je pao na taj fantastičan osmijeh. Prošlo je proljećeizlazio s Melanie gotovo tri mjeseca. Njegov rekord. Ali, Melanie mu se prestala smiješiti kada je otkrila da sesastaje s drugim curama iza njezinih leđa. Istog je trenutka pre-kinula s njim dok su se suze slijevale niz njezino lice. Otada muse nije nasmiješila. Sada je hodala s Arniejem. I bolje je tako, mislio je Bobby. On zaista nije volio osjećaj-ne cure. Zašto je morala plakati kad je prekinula sa mnom,pitao se. Je li htjela da se osjećam loše? Bobby ju je gledao dok je predavala palicu Arnieju. Izvrsnoizgleda u tim uskim trapericama, pomislio je. Nosila je svilen-kastu crnu vestu, nezakopčanu, iznad zlatno-žute košulje. Nije loše, reče Bobby sam sebi. Ako smršavi koji kilogram,možda bih je čak mogao opet pozvati van. Mislim, kad Arniezavrši s njom.R. L. Stine 16

Melanie i Arnie potiho su čavrljali. Bobby je odnio svoju gi-taru do kutije da je makne. “Dolaziš li u petak navečer?” do-viknuo je Melanie. “Arnie me tjera da dođem”, odgovori mu ona. “Bit će sjajno”, reče joj Arnie. “Imali smo sjajnu probudanas. Zar ne, Bobby?” “Fantastičnu”, odgovori Bobby zatvarajući kutiju s gitarom. “Što misliš, što bismo trebali obući?” pitao je Arnie. “Nika-da nismo razgovarali o tome.” “Što kažete na vreće na glavama?” predložila je Melanie.Smijuljila se. “Znate, u slučaju da se ljudima smuči od vašeglazbe.” “Vreća bi mi pokvarila frizuru”, promrmljao je Bobby. Od-nio je kutiju do kabineta i ugurao je unutra. “Samo sam se šalila!” uzviknula je Melanie. Zavapila je.“Ti si najtaštija osoba koju sam ikada upoznala!” “Rugala se sova sjenici”, uzvrati Bobby. Isključio je poja-čalo i počeo namotavati kabel. Melanie i Arnie ponovno su tiho razgovarali. Bobby je od-nio pojačalo u kabinet i spustio ga na pod. Čuo je djevojačke glasove u hodniku. Blizanke Wade? “Moram ići”, doviknuo je Melanie i Arnieju. Krenuo jeprema vratima. “Hej, Bobby—” zazvala ga je Melanie. “Nemoj to učiniti.” “Ha?” Okrenuo se. Njezine tamne oči su ga strijeljale, na-mrštene u neodobravanju. “Ne prilazi Bree i Samanthi”, upozorila je Melanie. Bobby nije mogao spriječiti da mu se osmijeh razlije prekolica. “Arnie ti je rekao?”17 Dvostruki spoj

Melanie je kimnula. “Bobby, upozoravam te”, rekla je. “Japoznajem te cure. Nisu ono što ti misliš.” Bobby se prezirno nasmijao. “Znam se snaći i bez tvog sa-vjeta, Mel.” “Ozbiljno mislim”, inzistirala je Melanie. “Drži se dalje odobje.” Bobby je znakovito zatresao glavom, kao da otresa njezinoupozorenje. “Ostavit ću vas dvoje golupčića same”, rekao jesarkastično. Požurio je iz učionice. Dugački je hodnik bio prazan. Nje-gove tenisice škripale su po tvrdom podu dok je išao premasvom ormariću. Melanieno upozorenje odzvanjalo mu je u ušima. Što njuzapravo muči? mislio je. Zaključio je da je još smetena zbogprekida s njim. Melanie me još nije preboljela, reče sam sebi. No dobro,tko joj može zamjeriti? Kad je skrenuo iza ugla, gotovo je naletio na otvorena vratajednog od ormarića. Naglo se zaustavio – i ugledao djevojkukoja se navirila s druge strane vrata. “Bok”, rekao je brzo se oporavljajući od iznenađenja i na-bacujući svoj osmijeh. “Jesi li ti Bree ili Samantha?”R. L. Stine 18