Ljubavni život

2

Zeruya ShalevLjubavni æivot prevela s hebrejskog Andrea Weiss Sadeh Fraktura 3

copyright ∂ by Zeruya Shalev, 1997Worldwide Translation Copyright ∂ by The Institute for the Translation of Hebrew Literature Naslov izvornika: Hayei Ahavah copyright ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2007.Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-010-4 2

Prvo poglavljeOn nije moj otac, ni moja mati, zaπto mi onda otvara vrata nji-hove kuÊe, svojim tijelom ispunjava uzak otvor, dræi kvaku navratima, i ja poËinjem uzmicati, izgleda pogrijeπila sam kat, noureπena ploËica uporno svjedoËi da je to njihova kuÊa, ili bar daje bila, i pitam slabaπnim glasom, πto se dogodilo mojim rodite-ljima, a on πirom otvara svoja velika usta, siva, niπta im se nijedogodilo, Jara, moje mu ime titra u ustima kao riba u mreæi, i janahrupim unutra, ruka mi se protrlja o njegovu glatku hladnuruku, prolazim kroz praznu dnevnu sobu, otvaram zatvorenavrata njihove spavaÊe sobe. Kao da su zateËeni, okreÊu svoja lica prema meni, i vidim daona leæi na krevetu, glava joj je omotana kuhinjskom krpom scvjetnim uzorkom, i rukom dræi Ëelo kao da Êe otpasti, a moj otacsjedi na rubu kreveta, u ruci mu se ziba Ëaπa vode, giba se ujednoliËnu ritmu s jedne strane na drugu, i na podu se, izmeunjegovih nogu, veÊ skupila nervozna malena lokva. ©to se dogodilo, pitam, i ona kaæe, ne osjeÊam se dobro, i mojotac kaæe, prije dvije minute osjeÊala se sjajno, i ona proguna,vidiπ, on mi opet ne vjeruje. ©to je rekao lijeËnik, pitam, i mojotac kaæe, kakav lijeËnik, zdrava je ko bik, da sam bar ja tako zdrav,i ja uporno nastavljam, ali pozvali ste lijeËnika, zar ne? On mi jeotvorio vrata, zar ne? Kakav lijeËnik, smije se moj otac, to je moj prijatelj Arie Even,zar ga se ne sjeÊaπ? I moja majka kaæe, zaπto bi ga se sjeÊala, nijese joπ ni rodila kad je otiπao iz zemlje, i moj se otac podiæe, idem 5

prema njemu, nije mi ugodno ostaviti ga sama. »ini mi se da seon sasvim dobro snalazi, kaæem ja, ponaπa se kao gazda u kuÊi, imoja majka poËinje kaπljati, oËi joj postaju suzne, i on joj nestr-pljivo gura Ëaπu vode koja je gotovo prazna i ona krklja, ostani samnom, ©lomo, nije mi dobro, no on je veÊ na vratima, Jara Êeostati s tobom, kaæe i ugazi u prozirnu lokvu, zaπto inaËe posto-je djeca. Ona uzrujana ispija preostalu vodu, i protresa iznad glave mo-kru krpu, i rijetka kosa proviruje u paperjastim jeæurcima, kojipobuuju bol, i dok ih pokuπava spustiti na Ëelo mislim o plete-nici koju je imala, debeloj pletenici, s kojom je iπla svagdje, ispu-njena æivotom kao maËje mladunËe, i kaæem joj, zaπto si jeodrezala, to je bilo kao odrezati nogu, bi li tako lako odrezalasvoju nogu? I ona kaæe, viπe mi nije pristajala, nakon πto se svepromijenilo, i ispruæi se u krevetu, gleda nervozno na sat, kolikodugo on joπ namjerava sjediti ovdje, dosta mi je leæanja u krevetuusred bijela dana. Ti doista nisi bolesna, iznenaena sam, i ona se smijulji, narav-no da ne, samo ne podnosim tog tipa, i ja odmah kaæem, ni ja gane podnosim, jer dodir njegove ruke s mojom pecnuo me kaoubod, i Ëak provjeravam je li ruka otekla ili pocrvenjela, a ondapitam zaπto. To je duga priËa, kaæe ona, tvoj otac mu se divi, prije tridesetgodina zajedno su studirali, on mu je bio najbolji prijatelj, no jasam uvijek smatrala da se Arie igra njime, Ëak da ga iskoriπtava,Ëini mi se da on uopÊe nije sposoban niπta osjeÊati. Eto, godina-ma nam se nije javljao i odjednom se pojavio jer treba tatu da muneπto sredi za æenu. Ali rekla si da on ne æivi ovdje, kaæem i shvatim da ga branim,no ona je bijesno nastavila, toËno, bili su u Francuskoj, i tek su sesada vratili, no kad postoji dobra volja, veza se moæe oËuvati iodande, i njeno se lice skupilo na veliËinu srediπta koncentriraneuvrede, trokut pokriven borama, staraËkim borama, i s njimamoje djetinjstvo, s oËima stisnutima od nepovjerenja, zapraπenimakao prozori koje godinama nisu Ëistili, koje Ëuvaju lijep ravan nos, 6

koji sam i ja od nje naslijedila, i ispod njega usnice razvuËene ugorËinu, blijede, koje su se s vremenom praznile, kao da su usi-sane unutra. ©to je radio u Francuskoj, upitala sam, i ona je promrmljala,isto πto i na svakom drugom mjestu, zapravo niπta. Tata je uvjerenda je on tamo bio u nekoj misiji vezanoj uz sigurnost, neπtostrogo povjerljivo, ali po mome miπljenju on je samo æivio naraËun svoje bogate æene, obiËna niπtarija koja se oæenila radinovca, i sad se vratio ovamo da bi se razmetao europskim mani-rama koje je pokupio, i vidjela sam da su njene oËi fiksirane naogledalo na nasuprotnom zidu, gledaju kako joj rijeËi izlaze izusta, prljave, otrovne, i opet sam pomislila, Bog zna πto mi jesposobna reÊi, i poËela sam se guπiti kraj nje pa sam rekla, moramiÊi, a ona je izustila, joπ ne, pokuπavajuÊi me zadræati uza se kaoπto je pokuπala zadræati njega, priËekaj tren dok on ne ode, iupitala sam zaπto, i ona je djeËjim pokretom slegnula ramenima,ne znam zaπto. Jak miris francuskih cigareta dizao se iz dnevne sobe, i mojotac, koji nikad nije dopuπtao da se kraj njega puπi, izgledao jeomotan i obavijen teπkim dimom, zgrËen na kauËu, a u njegovuuobiËajenome mekom naslonjaËu razbaπkario se njegov gost, punugode i zadovoljstva, i promatrao moj ulazak u sobu. SjeÊaπ seJare, uvjerava moj otac, gotovo preklinje, i gost kaæe, sjeÊam jese kao bebe, ne bih je prepoznao, i podiæe se prema meni izne-naujuÊe gipko i pruæa mi svoju lijepu ruku, s dugim tamnimprstima, s kotrljajuÊim osmijehom, ti uvijek oËekujeπ najgore? Iobjaπnjava mom ocu, kad me spazila na vratima, pogledala mekao da sam vas oboje ubio a ona je sljedeÊa, i ja sam rekla, toËno,i moja se ruka odvojila od njegove, teπka i zateËena kao rukanekoga tko se upravo onesvijestio, jer ju je ispustio iznenada,prije no πto sam bila spremna, i opet sjeo u naslonjaË, njegovesive ledene oËi pretraæuju moje lice, i pokuπavam sakriti lice ukosi, sjedam preko puta njega i kaæem svom ocu, æuri mi se, Jonime Ëeka kod kuÊe. Kako ti je majka, pita gost, i glas mu je duboki izazovan, ja kaæem, ne baπ dobro, i moj nakrivljeni osmijeh bjeæi, 7

kao i uvijek kad laæem, i moj ga otac gleda sa sjajem u oËima, znaπda smo zajedno iπli na fakultet kad smo bili mladi, kaæe on, joπmlai od tebe, Ëak smo neko vrijeme skupa stanovali, ali oËi gostanisu uzvratile sjaj, kao da ga te iste uspomene mnogo manje odu-πevljavaju, i moj otac ne odustaje, Ëekaj malo, skaËe s kauËa, mo-ram ti pokazati naπu fotografiju, kao i uvijek u njemu proπlostbudi golemo uzbuenje, gotovo uvredljivo. Iz druge sobe dopiru zvukovi njegova traæenja, otvaraju seladice, knjige treskaju o pod, proËiπÊavaju tiπinu kod nas, gustutiπinu, neugodnu, i gost pali joπ jednu cigaretu, Ëak i ne pokuπavarazgovarati, promatra me svojim budnim pogledom, izazovnimi beπÊutnim istodobno, njegova prisutnost ispunjava sobu, i po-kuπavam mu uzvratiti blistavim pogledom, ali moje oËi ostajunisko, ne usuuju se popeti do otkopËanih gumba na njegovojkoπulji, koja otkriva taman i gladak torzo, i lutaju oko njegovihnogu, do njegovih uπiljenih ulaπtenih cipela, koje se upravo izru-guju. A izmeu njih je velika crna vreÊica, i na njoj pozlaÊenimslovima piπe, Lijeva Obala, pariπka odjeÊa, i ja gutam hihot, ki-coπtvo koje odande dolazi zbunjuje me, kako se to slaæe s ovimgrubim proraËunanim licem, i smijeh mi zapinje u grlu pa kaπljemod neugode, traæeÊi πto bih rekla, i na kraju progovorim, sigurnoneÊe pronaÊi, nikad niπta ne pronae. NeÊe pronaÊi, jer je fotografija kod mene, potvruje gost πa-ptom, i upravo se zaËuje udarac koji slijedi psovka, i moj otacπepajuÊi ulazi u sobu, s ladicom koja mu je pala na nogu, pa gdjemoæe biti, ta fotografija, i gost ga podsmjeπljivo gleda, pusti,©lomo, kakve veze ima, i ja se rasrdim, zaπto mu ne otkrije da jefotografija kod njega, i zaπto mu ja ne otkrijem, i kako on zna daneÊu otkriti, kao par lopova pratimo nadobudnu potragu, sve dokja viπe ne mogu i ustajem, Ëeka me Joni kod kuÊe, opet kaæem,kao da je to lozinka, lozinka moga spasa. ©teta, æali moj otac, htiosam ti pokazati kakvi smo bili, i gost kaæe, ona to ne treba, ni tito ne trebaπ, i ja kaæem, toËno, iako zapravo æelim vidjeti kako jenekad izgledalo njegovo tamno izraæajno lice, i otac me prati dovrata, πepajuÊi i πapÊuÊi, nije stvarno bolesna, zar ne? Samo se 8

pretvara, zar ne? I ja kaæem, ma kakvi, stvarno je bolesna, moraπpozvati lijeËnika. Stube kojima se ulazi u zgradu bile su prekrivene glatkim liπÊemkoje je poËelo truljeti, i oprezno sam gazila po njihovu nijemomvrenju, dræeÊi se Ëvrsto za prohladan rukohvat, joπ juËer je bilovreo pod mojim dlanovima, a danas je prestao topli vjetar i neboje pomalo kiπilo, rijetka jesenja neobvezujuÊa kiπica, i stigla samna glavnu cestu u doba kad vozaËi poËinju paliti svjetla, i svi au-tomobili izgledaju isto, i svi se ljudi Ëine sliËnima, i ja sam ihpomijeπala, pa sve nas je prozrela ova veËer, moju majku, koja jezatoËena u spavaÊoj sobi, mog oca, koji se omata velovima dimaprijatelja iz mladosti, i Jonija, koji me Ëeka kod kuÊe, oËi mu sesklapaju od umora ispred raËunala, i ©iru, koja stanuje ovdje ne-daleko, baπ u ovoj uliËici, zapravo veÊ sam kraj njene zgrade, idolazim u iskuπenje da provjerim je li kod kuÊe. »ini mi se da jojimam mnogo toga ispriËati, iako smo danas u podne priËale, nafakultetu, i pritisnem zvono ali nema odgovora, i bez obzira nato uporno nastavljam, moæda se tuπira ili je u zahodu, i pokuπavampriÊi zaobilazno, kroz straænje dvoriπte zgrade, kucam po spuπtenimroletama, dok ne zaËujem mjauk i kroz kuhinjski prozor k menidoe Tolja, ©irin maËak, veÊ mu je dojadilo biti sam po cijeli dan,i ja ga gladim a on prede, uspravlja sivi rep, i milovanje me malkosmiruje, kao i njega, i lijeæe kraj mojih nogu i Ëini mi se da jezadrijemao, ali nije, njegov uzdignuti rep prati me dok izlazim izdvoriπta, odmiËem potamnjelom uliËicom, jedina svjetiljka kojaje tamo na tren zatitra i zgasne. Tolja, makni se od mene, kaæem mu, sad Êe ti se vratiti ©ira,ali on me uporno ispraÊa, kao previπe pristojan domaÊin koji opte-reÊuje svojega gosta, i mislim o tome kako sada moj otac ispraÊasvojega gosta, lijepi se na njega kao na slatku uspomenu, i uËinimi se da oni prelaze cestu preda mnom, moj otac kratkim hitrimkoracima, njegove krhke udove guta mrak, te kraj njega gost,divljim koracima, njegovo bronËano lice odrjeπito i napadaËko,njegova srebrna kosa blista u noÊi kao reflektor, i trËim premanjima dok su mi za leima maËji mjauci, i prekoravam ga, gubi se 9

odavde, Tolja, daj se veÊ vrati kuÊi, i za njima prelazim cestu,najednom me presijeca πkripa koËnica, slabaπan udarac i vrataautomobila se otvaraju, i netko viËe, Ëiji je maËak? I drugi glasodgovara, to sad viπe nije vaæno, zaπto bi bilo vaæno. Bjeæim odande, ne usuujem se pogledati unatrag, pred sobomvidim svog oca i gosta kako koraËaju bliski i zagrljeni, glava mogoca miluje πiroko rame, ali ne, to nisu oni, dok ih zaobilazimtrËeÊi, vidim da je to par, muπkarac i æena koji nisu mladi, aliizgleda da je njihova ljubav mlada, i posrÊem na buËnom odvojkuza naπu Ëetvrt, s mene lijeva znoj kao krv maËka koji me slijedi naodvojku, u napadaËkom skoku, i znam da Êe teÊi i teÊi i tek se krajnaπih vrata zaustaviti. ©to se dogodilo, KrtiËice, pita on, lice mu je toplo, mek mu jetrbuh omotan pregaËom, i vidim stol prostrt za veËeru, noæ ivilica pristojno Ëekaju na crvenom ubrusu, i umjesto da budemsretna, ljuta sam, ne zovi me tako, koliko sam ti veÊ puta rekla dami je dojadilo da me tako zoveπ, i njegove se oËi zamagle uvredomi kaæe, pa ti si poËela s tim imenima, i ja kaæem, pa πto, ja samtakoer s tim prestala a ti ne, juËer si me tako nazvao pred ljudi-ma, i svi su pomislili da smo retardirani. Boli me πto drugi misle,mumlja on, stalo mi je do toga πto mi mislimo, i ja kaæem, kadÊeπ veÊ jednom shvatiti da nema mi, ima ja i ti, i svatko ima pravona svoje misli, i on uporno nastavlja, ali nekad si voljela da te takozovem, i ja bjesnim, dobro, pa promijenila sam se, zaπto se i ti neuspijevaπ promijeniti, i on kaæe, ja Êu se promijeniti kad ja budemhtio, ti mi ne moæeπ odreivati, i protestno grabi svoj tanjur isjeda pred televizor, i promatram stol koji je zaËas izmijenio svo-je postojanje, odjednom se pretvorio u stol za jednoga, i mislimkoliko je tuæno biti sam, kako samo ©ira to moæe, i onda se sjetimnjezina maËka, debeljuπkastog razmaæenog Tolje, mekanog ikrznenog kao jastuk, i kaæem, nisam gladna, i otiem u spavaÊusobu i legnem na krevet i mislim, πto Êemo sada bez svojih malihslatkih nadimaka, on mene viπe neÊe zvati KrtiËice i ja njega viπeneÊu zvati ©takorËiÊu, pa kako Êemo onda uopÊe razgovarati. 10

»ujem da zvoni telefon, i njegov mek glas podiæe sluπalicu, ionda on ue u sobu i kaæe, ©ira je na telefonu, i kaæem, reci jojda spavam, i on kaæe, ali ona te treba, i pruæa mi sluπalicu koja seklima. Nestao je Tolja, plaËe ona, i susjedi su rekli da je netkoovdje prije pregazio maËku i bojim se da je to on, i ja proπapuÊem,smiri se, to je sigurno neki drugi maËak, Tolja se ne udaljava odkuÊe, i ona plaËe, imam osjeÊaj da je to bio on, uveËer me uvijekËeka, i ja kaæem, ali Tolja jedva da izlazi iz kuÊe, i ona kaæe, osta-vila sam kuhinjski prozor otvoren, jer je ujutro joπ bilo vruÊe,nisam mislila da bi mogao izaÊi, koji bi razlog mogao imati daizae, πto mu je falilo kod kuÊe. Sigurno je pod krevetom ili tako neπto, kaæem joj, znaπ kakvesu maËke, skrivaju se i pojavljuju kad ih je volja, idi sad spavati isutra ujutro Êe te probuditi, i ona proπapuÊe, da bar, i opet poËneplakati, on je bio moja beba, bez njega sam izgubljena, moraπdoÊi da mi ga pomogneπ traæiti, i ja kaæem, ali ©ira, tek sam sadstigla i nemam se snage pomaknuti, daj da priËekamo do sutra,ali ona je uporna, i na kraju kaæem, dobro. Pokraj vrata pitao je, πto s hranom koju sam pripremio, njego-ve oËi razoËarane povrh usta koja ævaËu. Komad rajËice upleo seu rijeËi i titrajuÊi se objesio na njegovu bradu, i ja sam rekla,moram pomoÊi ©iri da potraæi svog maËka, i on je rekao, uvijekse æaliπ da ne kuham i uvijek kad kuham ne jedeπ. ©to da sad radim,uzrujala sam se, da si joj rekao da spavam, sad ne bih trebala otiÊi,vjeruj mi da bih radije ostala kod kuÊe, i on je nastavio predanoævakati, kao da ævaËe ono πto sam rekla, premeÊe rijeËi u ustima,bulji u televizor, i pogledala sam ga za rastanak i izaπla, uvijek kadsam ga ostavljala Ëinilo mi se da ga viπe neÊu vidjeti, da je ovoposljednji put, i sve te stotine puta kad sam se prevarila nisu iz-brisale tu izvjesnost nego su je samo pojaËale, samo poveÊale strahda se to jednom ne dogodi. ©ira je sjedila u kuhinji, s glavom na prljavom stolnjaku, kosajoj se mijeπala s mrvicama. Toliko sam se toga bojala, plakala je,i na kraju je sve joπ straπnije nego πto sam mislila, i ja sam rekla, 11

priËekaj prije no πto ueπ u korotu, doi da ga prvo potraæimo, ipoËela sam plaziti po kuÊi traæeÊi ga pod krevetima, u ormarima,i vikala sam kao luakinja, Tolja Tolja, kao da Êu time πto se jakotrudim pronaÊi ga okajati svoju krivnju, pa trebala sam ga vratitikuÊi, ili ga barem udaljiti od ceste, i tako sam uporno puzala,Ëuperci praπine prekrili su me kao da sam se preruπila u ovcu,proklinjuÊi onu sekundu kad sam odluËila navratiti k njoj, zaπtonisam iπla ravno kuÊi, zaπto sam se toliko æurila ispriËati joj, svedok me nisu zaboljela koljena i rekla sam, dosta, hajde da potraæimovani. Kad smo izaπle, stisnula se uza me, njeno njeæno tijelo ukoËe-no, proπaptala je, hvala πto ideπ sa mnom, ne znam πto bih beztebe, njene rijeËi zabijaju u moje tijelo oπtre ËavliÊe krivnje, ihodale smo malim ulicama pokraj glavne ceste i vikale, Tolja Tolja,i svaki put kad bi iz kante za smeÊe iskoËio maËak ona bi napetozgrabila moju ruku i zatim je pustila u razoËaranju, i na krajunije bilo izbora i pribliæile smo se polako glavnoj cesti, i ona jerekla, ti idi pogledati, ja ne mogu, i traæila sam izmeu jureÊihsvjetala, hladnih, parova samih zluradih oËiju, i niπta nisam vidje-la, tako su brzo uklonili odande veliko tijelo, razmaæeno, prepu-no povjerenja, s dugim brkom koji je uvijek skrivao smijeπak,izmiπljen a opet tako stvaran. To mi samo pokazuje koliko sam usamljena, rekla je kad smosjele na klupu kraj zgrade, imaπ sreÊu da nisi sama, i osjetila samnelagodu, kao i uvijek kad se spomene ta tema, jer ona je Jonijaupoznala prije, i uvijek mi se Ëinilo da je zaljubljena u njega, i etoja sam joj uzela i njega i maËka. Sada joj viπe nisam mogla u πalireÊi, uzmi Jonija a meni daj maËka, kao πto sam joj obiËavala reÊikad mi se Tolja umiljavao, podsjeÊao me na sve maËke koje samvoljela u æivotu, uvijek sam se bolje snalazila s maËkama nego smuπkarcima, ali Joni se nije sloæio da imamo maËku jer po njego-vu miπljenju to nikad ne zavrπi dobro, i eto bio je u pravu, nozapravo πto uopÊe zavrπava dobro. Od siline crnih misli bilo mije teπko disati, i onda je sa smeÊem siπla susjeda s gornjega kata, 12

i ©ira ju je upitala, moæda ste vidjeli Tolju, i susjeda je odgovori-la, Ëini mi se da sam ga vidjela prije sat-dva kako ide za visokomdjevojkom kovrËave kose, i njene ruke koje pokuπavaju odreditivisinu djevojke i duæinu kovrËa zamrznute preda mnom, i ja sepreplaπim, zaπto se nisam presvukla, ili skupila kosu, i ©ira megleda i susjeda me gleda, i kaæem, ne, nisam ja, nisam ovdje biladanas, bila sam kod svojih roditelja, zaboga, tamo sam se zadræalajer je kod njih sjedio Ëovjek zastraπujuÊeg lica, i susjeda kaæe,neka æena sliËna tebi svakako je bila ovdje i maËak je poπao zanjom prema cesti. »ula sam prije da su ovdje pregazili maËku,promumljala je ©ira, i susjeda je rekla, to sad veÊ ne znam, i uπlaje u zgradu ostavljajuÊi me samu s njom, i rekla sam, ©ira, za imeBoæje, rekla bih ti, i ona me presjekla ledenim glasom, nije mivaæno πto se dogodilo, ja samo æelim svog maËka. Vratit Êe se,preklinjala sam, vidjet Êeπ da Êe se vratiti do jutra, i ona je rekla,umorna sam, Jara, æelim spavati, i glas joj se opet slomio, kako Êuspavati bez njega, navikla sam s njim spavati, njegovo predenjeme smiruje, i rekla sam, onda Êu ja spavati s tobom, i prest Êu kaomaËka, i ona je rekla, daj prestani, moraπ se vratiti Joniju, uvijekse trudila biti obzirna prema njemu, pokazujuÊi svoju ljubav za-obilaznim putovima, i ja sam rekla, Joni Êe se snaÊi, ja Êu ostati stobom, ali ona je rekla, ne, nemoj, i Ëula sam teπku sumnju unjezinu glasu, zaguπljivu, moram se s time suoËiti sama, πapnulasam sitnim glasom, joπ ima nade da Êe se vratiti, i ona je rekla,znaπ da nema. Na povratku sam mislila, uvijek Êu nijekati, i nitko osim meneneÊe znati, i ako nijeËem dovoljno dugo, istina Êe se saviti, uzma-knuti pred laæi, i sama neÊu znati πto se toËno tamo dogodilo, imislila sam na uæas koji me preplavio tamo na skliskim stubama,kako katkad prestigne svoj uzrok, i pokuπala sam se sjetiti πto jebilo toliko prijeteÊe na tom licu, i nisam se sjeÊala lica, samostraha, i kao uvijek u takvim trenucima mislila sam s olakπanjemna dragog Jonija, slatkog, eto sad Êemo zapoËeti veËer ispoËetka,i pojest Êu sve πto je pripremio, mrvicu neÊu ostaviti na tanjuru, 13

ali izvana sam vidjela da je u kuÊi mraËno, Ëak je i televizor biougaπen, i samo je telefon budan, uporno zvoni, i podigla sam ga,uplaπena da je to opet ©ira, no bila je moja majka. Joπ je tu, πaptala je bijesnim glasom, i kaæem ti da mi tata toradi namjerno, sigurna sam, æeli vidjeti tko Êe se prvi slomiti,umirem od gladi i ovdje sam zarobljena zbog njega, i rekla sam,pa izai naËas u kuhinju, u Ëemu je problem, i ona je rekla, ali neæelim ga vidjeti. Onda jednostavno hodaj zatvorenih oËiju pa ganeÊeπ vidjeti, predloæila sam, a ona je zaurlala, ali tako Êe onmene vidjeti, zar ne shvaÊaπ? Ne æelim da me vidi, i ja sam rekla,ne brini se, mama, neÊe dovijeka ostati kod vas, i uπla sam umraËnu spavaÊu sobu. Joni je tamo leæao smireno diπuÊi skloplje-nih oËiju i stavila sam mu ruku na Ëelo i πapnula, laka ti noÊ,©takorËiÊu. 14

Drugo poglavljeGdje li sam veÊ vidjela ovakva slova, Ëetvrtasta, ukraπena, kao ustarom svesku Biblije, sa zaglavljima, i k tome zlatnima, zlatno nacrnom, ispunjavaju mi oËi dok zurim kroz prozor. Autobus sezaustavlja na stanici, razjapi ævale, i ja zurim u golem natpis, uzne-mirujuÊi, sve dok se slova ne spoje jedno s drugim, Lijeva Obala,viËu mi, pariπka moda, i strelovito ustajem, pokuπavam se progu-rati do izlaznih vrata, kao da sam tamo zaboravila neπto drago-cjeno, neπto πto ne moæe Ëekati. Izbliza je natpis jedva vidljiv, toliko je velik i visok, i samonjegovo zlato blijeπti slatkim obeÊanjem kao zimsko sunce, i ja segrijem njegovom svjetloπÊu, pribliæavam se velikom izlogu, no-vom, joπ prije mjesec dana ovdje su prodavali graevinski mate-rijal, a sada ovu odjeÊu, koja je provirila iz njegove vreÊice privlaËnai zagonetna, izmeu njegovih zaπiljenih cipela, i eto sad je pot-puno otkrivena, ponosno se pokazuje. Najviπe ona haljina bojevina, kratka i uska s dugim rukavima, i na lutki u izlogu izgledafantastiËno, istiËe njene plastiËne grudi koje stoje isturenih bra-davica kao πto i treba biti, i tanahne dobro oblikovane noge, i jastojim pred njom, tuæno nabrajam sve razlike meu nama, i izanjenih πiroko razmaknutih nogu vidim njegovu usku straænjicudobro omotanu crnim samtenim hlaËama koje isprobava predogledalom, primiËe se i odmiËe, odmiËe i primiËe, i jedva sammogla vidjeti njegovo lice, skrilo se iza tankih lutkinih lea, nomogla sam osjetiti zadovoljstvo koje ga je obasjalo, πto to onradi tamo sve vrijeme, zaËudila sam se, pa πto on o sebi misli, 15

udvara se ogledalu kao ostarjeli maneken, a onda se proπirio pro-stor izmeu lutkinih nogu i æena koja je stajala na vratima trgo-vine rekla mi je, slobodno probaj, imam je u svim bojama, a jasam promucala, æelim u ovoj boji, i prodavaËica je ledenim glasomrekla, πteta ju je bez veze skidati s lutke, doi da prvo vidimokako ti stoji model, i ja sam bila uporna, probat Êu samo ovuovdje, moram vidjeti poniæenu lutku, i uπla sam u trgovinu zanjom. On je veÊ stigao iz uske kabine za presvlaËenje, ovaj put noseÊismee hlaËe, divljim se koracima pribliæavajuÊi ogledalu sa strane,i ja, bez razmiπljanja, traæim zaklon, kao da se u trgovinu spustiopljusak, izmigoljila sam se i uπla u kabinu u kojoj njega viπe nijebilo ali je ostao njegov snaæan miris, gazim po crnim hlaËamakoje je upravo skinuo, njuπim njegove stare hlaËe objeπene navjeπalici, kopam po dæepovima, zaπto su mu potrebni toliki kljuËe-vi, i prodavaËica pita, gdje je cura koja je htjela haljinu iz izloga,i ja kaæem produbljenim glasom, ovdje sam, i pruæam ruku van.Stavlja mi haljinu u ruku, i ubrzano se svlaËim, mijeπam svojuodjeÊu s njegovom, no umjesto da probam haljinu, oblaËim hlaËekoje je on skinuo, i njihov je dodir uzbudljiv i hladnjikav, kao dase na njih prilijepila njegova glatka koæa, i Ëujem korake koji sepribliæavaju i prodavaËica kaæe, zauzeto je, proba se, i njegovduboki glas, ali ja ovdje probam. Æao mi je, kaæe ona, za koji Ëaskabina Êe se isprazniti, i ja Ëujem kako on objaπnjava neπto nafrancuskome, i kroz procijep izmeu uskih vrata vidim ga u sme-im hlaËama, i dotjerana djevojka maπe smeom koπuljom prednjim, nagovara ga na mekom francuskom, i on se poËinje svlaËitipred ogledalom, izgleda da su sve kabine zauzete, i otkriva miπiÊavamladenaËka prsa skoro u boji koπulje, i πepuri se kao paun u novojodjeÊi, pripaljuje sebi i djevojci pokraj sebe cigaretu, i vidim daona puπi s dugaËkom muπtiklom koja joj se savrπeno slaæe s crve-nom preciznom kaciga-frizurom, i s jaknom skrojenom po mjeri.Nesigurnim hebrejskim ona pita prodavaËicu za haljinu koja jebila u izlogu, boje vina, i prodavaËica kaæe, upravo je na probi,ali imam je u drugim bojama. »ujem da djevojka uporno æeli baπ 16

tu, i prodavaËica usmjeri povik prema vratima zatvorene kabine,onda, πto je s tobom, ovdje se Ëeka na kabinu, i na haljinu, i jabrzo izustim, uzet Êu haljinu, s uæitkom osluπkujem uzvik razoËa-ranja djevojke s muπtiklom, i onda brzo skinem njegove hlaËe inavuËem svoju odjeÊu otprije, i prije no πto sam uspjela zatvoritismiËak zaËula sam uzrujan glas, no hajde veÊ, πto se tu zbiva, ivrata se razjapiπe prema meni, tjerajuÊi me u zid. Kormanova kÊi, kaæe on. Jednom sam rukom dræala haljinu a drugom pokuπavala povuÊismiËak, u kojem je bolno zapelo nekoliko stidnih dlaËica, mojebose noge gaze njegove hlaËe, i vidjela sam pred sobom njegovegumbe koji se redom otkopËavaju sve dok nije skinuo koπulju,πireÊi jak vonj glatkih pazuha, teæak miris izgorjelih borova, nje-gove pune usne ispupËene uslijed æei, i njegov tamni jezik kojiih smiruje, πeÊe po njima opet i opet. Njegove oËi gledale su mes bolnom usredotoËenoπÊu, prodiruÊi kao komadi ugljena koji sugotovo posve dogorjeli i u kojima je preostao samo vruÊ pepeo,i bez spuπtanja pogleda otvorio je smiËak na hlaËama i pustio dakliznu niz njegove duge noge, mladenaËke, otkrivajuÊi pripijenecrne gaÊe s izboËinom na sredini, i pokuπala sam gledati u stranu,kao onda kad bih sluËajno vidjela svog oca u donjem rublju, alion to nije dopustio, jednom rukom okrenuo je moje lice premasebi, spustio ga, baπ kao πto se namjeπta lutka u izlogu, i onda jeuzeo moju ruku i stavio je na vrelu izboËinu. Osjetila sam kakocrne gaÊe oæivljavaju, kao da je tamo savijena slonova surla kojase æeli istegnuti u radosnom pokliËu, i moja se ruka skupila okonje, i poloæila sam tamo i drugu ruku, puπtajuÊi haljinu da padne,i on me nije dirao ali njegove su oËi leæale na meni kao ruke,prenoseÊi tresuÊu struju, gurajuÊi me nadolje, da kleknem na hlaËeprostrte na podu i prislonim obraz na napetu tihu erupciju kojase dogodila izmeu koæe i tkanine. I onda sam zaËula djevojku smuπtiklom kako kaæe, alors, Arie, i on je poloæio kaæiprst na usnei povukao me gore, stiπÊuÊi silom moje ruke na gaÊama, i ondahitro obukao svoje stare hlaËe, umalo zakopËavπi smiËak skupa smojim rukama unutra, pokrio koπuljom glatka otkrivena prsa i 17

nestao iz kabine, vukuÊi sa sobom hrpu odjeÊe, i ja sam se brzoobukla, traæeÊi haljinu u ispraænjenoj kabini, izgleda da ju jepogreπkom uzeo, i iskoËila sam Ëak prije no πto sam uspjela zave-zati vezice na cipelama. VeÊ su stajali kod blagajne, on uspravan i visok, popravljasvoju sijedu kosu na glavi, i ona elegantna i privlaËna u kratkimhlaËama i modernoj jakni, ne lijepa ali uglaena na naËinuglaenosti dojmljivije od ljepote, πapÊe mu neπto na uho, pre-kapa po hrpi odjeÊe i iz nje izvlaËi moju haljinu, i ja im æurnoprilazim, probaËica nezavezanih vezica, zbog mnogih ogledalateπko je znati gdje su oni uistinu a gdje je njihov odraz, i ja sezbunjujem, sudaram se s ogledalom umjesto sa æivim tijelomkoje mi joπ pulsira u rukama. To je moja haljina, kaæem bez daha,oprostite, ovo je moja haljina, i blagajnica me sumnjiËavo gleda,i dozivam prodavaËicu da posvjedoËi, i na moju sreÊu ona kaæe,da, ona ju je prije probala, i on se tek onda udostoji podiÊi glavuiz novËanika i u Ëudu kaæe, Jara, πto Êeπ ti ovdje? I na francusko-me objaπnjava svojoj prijateljici, la fij d mon ami, ali se ne trudipredstaviti mi je, i dok ispisuje Ëek pretjerano ljubazno pita, kakoje mama? Nadam se da joj je bolje, i ja kaæem, jest, sad je veÊdobro, vidim kako mu je usredotoËenost nestala s lica i umjestonje proπirilo se vragolasto zadovoljstvo. Imam kod vas kauciju,objaπnjava blagajnici i pruæa joj Ëek, vraÊam vam ono πto samkupio proπli tjedan, i ona provjerava raËun i traæi, molim vas brojosobne iskaznice i telefona, i on joj diktira brojeve, polako i gla-sno, vraÊa se na broj telefona, i ja ga nijemo ponavljam, neËujnopomiËem usnice. Dok izlaze s velikom vreÊom, golemom, ËakveÊom od prethodne, on mi veselo mahne i kaæe, puno pozdravisve doma, i onda dodaje kao da se taj tren sjetio, reci tati da joπËekam njegov odgovor, i ja kaæem, dobro, gledam kako se uda-ljavaju, njegova ruka usmjerava njenu ruku, agresivno je vodi,njihove straænjice miËu se u istom ritmu koji ih udaljava od mene,i blagajnica mi govori cijenu haljine i ja jedva shvaÊam, glava mije ispunjena njegovim telefonskim brojem, i ona ponavlja cijenua ja promrmljam, kako moæe biti tako skupo, nisam znala da je 18

tako skupa, polaæem haljinu na stol i poËinjem uzmicati kao daÊe uskoro eksplodirati, i prodavaËica mi se pribliæava prijeteÊimkoracima, sva njena ljubaznost zaËas nestaje, πto to znaËi, sad smozbog tebe izgubili kupca, ne dolazi u obzir da je sad ne uzmeπ.Nisam obratila paænju na cijenu, mucam, moram se posavjetova-ti sa suprugom, bez veze sam ga spomenula da bih se malo smi-rila, privila uz njegovo uravnoteæeno postojanje, da znaju danisam sama, da nisam izgubljena kao πto se to sada Ëini, i proda-vaËica bijesno grabi haljinu, sljedeÊi put prije no πto kaæeπ da Êeπuzeti provjeri cijenu, i ja kaæem, u pravu ste, oprostite, tuænogledam svoju lijepu barπunastu haljinu, koju uopÊe nisam uspje-la isprobati, na lutki koja ju je Ëekala, i stojim pred izlogom, istokao prije pola sata, promatram njihovo savrπeno pristajanje, pot-puno savrπenstvo trijumfa, i mislim, niπta se nije dogodilo, mogunastaviti kao da nikad nisam uπla u taj duÊan, sve se vratilo unormalu, niπta se nije dogodilo, no duboko u dlanovima osjeÊamtrnce, kao da su mi bolnim kirurπkim zahvatom promijenili re-doslijed prstiju. Posramljena, udaljavam se od tog mjesta, a haljina mi iskaËepred oËima kao crvena plahta, izazovna i teπka, i koraËam unatraπke,bojim se okrenuti lea, da ih ne izloæim ubodima gnjeva dvijuæena. »ini mi se da lutka podiæe ruku kako bi me pozdravila, iæmirkam prema njoj u znak isprike i zalijeÊem se u grupu ljudikoji stijeπnjeni hodaju, i od silne blizine ne uspijevam se izbavitiod njihova stiska, red za redom kao bedemi, i nemam izboranego da me ponesu dok ne pronaem otvor, i s vremenom topostaje Ëak i ugodno, takvo pripadanje. PrimjeÊujem da nosesmeu odjeÊu koja visi s njih u velikim listovima jesenskih boja,njiπe se sa svakim korakom, sve dok se odjednom ne zaustave,nasred izlizana ploËnika, pruæaju ruke prema nebu kao da sudrveÊe, i pitam æenu kraj sebe, πto je to, πto vi to radite, i onakaæe, slavimo jesen, i mrmljaju tihe blagoslove i bubnjaju bubnje-vima, i onda zavlada tiπina i odjednom Ëupaju listove s odjeÊe idivlje ih komadaju, jakim udarcima, i ja je pitam, πto je to, i onakaæe, slavimo oslobaanje od listova, odbacujemo sa sebe svu 19

gnjilost i ostajemo u vlastitoj ËistoÊi, kao drveÊe, samo stablo igrane. Njeno lice koje zraËi svjetloπÊu hipnotizira me, kosa pot-puno sijeda ali lice mlado, oduπevljeno, i tada poËinje s ostalimapjevati gorko-slatku melodiju, i pokuπavam izaÊi iz kruga, izmijeπatise s obiËnim ljudima, dio njih podrugljivo se smjeπka, gubite se,luaci, prijavite se u ustanovu, no dio njih upuÊuje muËeniËkipogled kojim se ljudi koriste pri susretu s profinjenom duhovnoπÊu,i Ëudim se, uvijek sam mislila da je drveÊu æao kad gubi liπÊe, kaoroditelji djecu, no moæda se i roditelji raduju odvajanju od djece,muæevi od æena, moæda je svaki rastanak otpuπtanje, proËiπÊenje,pojednostavljenje stvarnosti, i baπ mi se svia da na svijetu imamanje boli no πto sam mislila. Ohrabrena dobrim vijestima penjemse na ploËnik, i onda shvaÊam da sam uranila s veseljem, ne, nemamanje boli, koliËina boli ne mijenja se, oni su samo obrnuli uzro-ke, kod njih su odlasci veseli a susreti tuæni, kao stara zagonetkao usponima i padovima koja uvijek zbunjuje na tren, i nadam seda Êu ih opet vidjeti da ih upitam πto rade u proljeÊe, æaluju li doksve cvjeta, no viπe se nisam htjela zadræavati jer sam imala kon-zultacije na fakultetu pa nije zgodno kasniti, i kad pogledam nasat da vidim koliko kaπnjenje mi prijeti, vidim da su moje konzul-tacije poËele joπ prije Ëetvrt sata. UspaniËeno sam uπla u kafiÊ na kraju ulice i telefonirala Od-sjeku za pomoÊ pri edukaciji, i na moju sreÊu Neta mi je odgo-vorila, svojim uzbibanim glasom za koji nikad nisam mislila da Êeme tako obradovati, i rekla sam joj, molim te uËini mi uslugu,Neta, zamijeni me danas i ja Êu ti to uzvratiti, i ona je odgovori-la uzbibano, upravo to i Ëinim, i pitala sam, je li stiglo mnogostudenata? I ona je odgovorila, veÊ sam razgovarala s dvoje i joπih nekoliko Ëeka, trebaju pomoÊ oko uvoda, gdje si ti uopÊe, irekla sam, u gradu, putem sam siπla s autobusa jer sam htjela is-probati neku haljinu i nisam obratila pozornost na vrijeme. Uæivaju kupnji, rekla je, i ja sam posramljeno rekla, ma na kraju je inisam kupila, bila je preskupa, i Neta se smijala, mogla sam jezamisliti kako trese svojim smeim gustim kovrËama koje se ne-prestano gibaju kao kukci s mnogo nogu, i rekla sam joj da me 20

pokrije danas, no nisam mogla zanemariti pobjedonosni ton unjezinu glasu, ne moæe se poreÊi da je u naπem tijesnom suparniπtvukoje veÊ dvije godine traje za predavaËko prvenstvo svaki mojnemar njen dodatni poen, Ëak i ako to nitko ne dozna, dovoljnoje da znamo nas dvije. Viπe nije imalo smisla da odem na fakultet, pa sam sjela vaniza stol, Ëudna povorka je nestala ali ostala je njezina neobiËnost,i promatrala sam izblijedjelo drveÊe opasano visokom ogradom,kao da kuje neumornu urotu za bijeg odavde, i stare zgrade ob-novljene samo na viπim katovima, ali tko gleda tako visoko, a narazini oËiju su bijedni stari duÊani, rasprodaja pribora za sobosli-kare, razulje, kute, nepotrebna mjerila, i na proπaranim izboËina-ma ljudi provode svoje æivote, pomiËu ruke i noge jednoliËnimritmom koji kao da je unaprijed dogovoren, i meu hodaËe sepetlja crnoputo dijete, pokuπava prodati nojeva pera, velike oËi uboji njiπu se ponad tankih stabala, no nitko ne kupuje. I pitalasam se je li itko od svih ovih silnih ljudi koji se motaju ovudaikada osjetio ono πto sam osjetila samo prije nekoliko minuta,bilo je to kao gutati vatru, uvijek sam htjela znati kako je to gu-tati vatru, kakav je osjeÊaj nekoliko trenutaka prije no πto ognje-na baklja prodre u usta, kakav je osjeÊaj dok je unutra, dok prijetida Êe opustoπiti osjetljiva tkiva, i sada kada znam, pa πto da radims tom spoznajom, kamo da krenem s njom. I mislila sam na njegovud savijen u gaÊama, i na djevojku savrπene frizure, tko je onauopÊe, i nadala sam se da mu je kÊi ali nisam baπ u to vjerovala, ada mu bude æena nekako je premlada, i kamo su otiπli s punomvreÊom i ispunjenim gaÊama, zaπto mene nisu poveli sa sobom,jer ja sam tamo neπto izgubila, u onoj maloj kabini, izgubila samono πto i nisam znala da posjedujem, neznanje o tome πto osjeÊaπdok gutaπ vatru, jer sa spoznajom pristiæe uæasna prljavπtina, jersve πto je manje od toga ne moæe mi se viπe nikad zgaditi. U jednome trenu osjetila sam kako mi se miπiÊi opuπtaju, naglopropadanje svih udova, i naslonila sam glavu na mali okrugli stolugrijan jesenjim suncem, kao na saπiveni jastuk, i pokuπala sam seprisjetiti svojih æivotnih planova, svoje disertacije koju trebam 21

obraniti do kraja godine, djeteta koje trebam zaËeti nakon diser-tacije, stana koji Êemo kupiti nakon bebe, izmeu toga veËere,jednom ih priprema on a drugi put ja, sastanaka s proËelnikomOdsjeka, koji mi se divi, misli da je preda mnom buduÊnost, ha-ljina koje Êu isprobavati u tijesnim kabinama, s ogledalom ili beznjega, no sve se Ëini ispunjeno praπinom, kao da je doπao vjetariz pustinje i prekrio svijet tankim sivim slojem pijeska. I sjetila samse da mi se to veÊ jednom dogodilo, takvo posrtanje, ne takosilno ali u tragovima, kao upozorenje, jer prije nekoliko godina,malo nakon vojske, zaljubila sam se u nekog tko je stanovao krajpekarnice, i one jedine noÊi koju sam provela s njim krevet je bioispunjen mirisom svjeæega kruha, ali na kraju ga viπe nisam vidje-la, i Ëinilo mi se da je sva svjeæina moga æivota ostala kod njega ukrevetu zato πto stanuje kraj pekarnice i plahte mu miriπu na kruh.Neko vrijeme bilo mi je teπko, no ubrzo sam upoznala Jonija ipotrudila se zaboraviti ga, i samo kad bih osjetila miris svjeæegakruha pomislila bih na njega, i sada mi do nosnica dopire miriskruha s okusom vatre, izgorio mi je u glavi, i ugljene oËi AriejaEvena opsjedaju me kao mnogobrojne kuglice, i prestravljenasam, hodam kao lovac, imam pogled lovca, i vidim ga kako hodaploËnikom i moje se tijelo isteæe prema njegovu ramenu sa zastra-πujuÊom ugodom, meso i krzno. Gutam krik i ustajem i poËinjemtrËati, kao kad æivotinje u πumi Ëuju pucanj, i tek se na autocestiosjeÊam sigurnijom, izmeu svih automobila, i veÊ sam blizudoma svojih roditelja i miris trulog liπÊa na stubama zagluπuje mei penjem se do stana, samo prije tjedan dana on je stajao iza ovihvrata, kao da ovdje stanuje, no sada umjesto njega stoji mojamajka. Makni se odavde, æelim joj reÊi, to sad viπe nije tvoje mjesto,njegovo je, njegovo, i ona je iznenaena, zar nisi na fakultetu, ija kaæem, da, na putu sam onamo, samo sam zaboravila uzetikaput, a bit Êe hladno, i ona trËi u ormar i vadi staru kariranujaknu i upuÊuje sumnjiËav pogled u vedro jutro, jesi li sigurna dati neÊe biti prevruÊe? I ja kaæem, ne, vani je hladno, i ona poprav-lja naramenicu i nudi mi kavu, i sjedam s njom u kuhinju i kaæem 22

kao usput, srela sam u gradu vaπeg prijatelja, Arieja Evena, sa kÊeri,i ona me brzo ispravlja, tatin prijatelj, i smjesta objaπnjava, nemaon kÊer, uopÊe nema djece. Ja razoËarana pokuπavam opet, ondamu je to izgleda supruga, kako ona izgleda? Koketna Francuskinjau godinama, izjavljuje pobjedonosno moja majka, iako je ja veÊdugo godina nisam vidjela, ali te se stvari s vremenom ne moguokrenuti nabolje. UopÊe ne pokuπava sakriti svoju sreÊu πto po-stoji trenutak u njezinu æivotu gdje se nalazi Ëak i ona, koja jestraπno zanemarila svoj izgled, rame uz rame s razmaæenim Fran-cuskinjama na istoj toËki bez povratka. A zaπto nemaju djece? upitala sam, meu mojim prstima viju-ga njegova drska muπkost, i moja majka krati priËu, problemi,zaπto bi to tebe trebalo zanimati? Problemi kod njega ili kod nje, bila sam uporna, i ona je rekla,kod njega, πto to tebe briga? Sad viπe nemam vremena za kavu,osveÊujem joj se, uskoro mi poËinju konzultacije, i uzela samjaknu i otiπla u dan koji je postajao sve topliji, sva ozarena sigur-noπÊu da mu to nije ni kÊi ni æena, samo bezvezna ljubavnica,intimnost meu njima bila je oËigledna i jasna, i otiπla sam kuÊi,gledajuÊi kako zgrade postaju sive, stare, svaki put kad se pribliæikuÊa, a ljudi baπ bivaju sve mlai, mlade mame vuku jednomrukom kolica a drugom uplakano djeteπce, i mislila sam o njego-voj neplodnosti, toliko sam usredotoËeno o tome mislila da samje osjetila kao samostalno biÊe, eto njega i njegove neplodnosti,πuplje i udubljene i bodljikave poput mjeseËine, πto je on puniji,ona je praznija, smije mu se, izruguje se, πto mu vrijedi oholi udu crnim gaÊama kad ne moæe ispuniti svrhu za koju je stvoren, ikod kuÊe sam otiπla ravno u postelju, kao da sam bolesna, notamo se nisam smirila, osjeÊaj teπkoga gubitka prekrio je maleprozore kao zavjesa, Ëujem kako mala zvijer izgladnjelo grickamoju nutrinu, i rekla sam samoj sebi, priËekaj, priËekaj, ali nisamznala πto Ëekati, sljedeÊe konzultacije? Rublje koje sam ostavilada se osuπi do sljedeÊeg jutra? Da padnu temperature? NajkraÊidan? Najdulji dan? I kad viπe nisam mogla Ëekati, uzela sam tele-fon i utipkala brojeve koji su mi divljali u glavi. 23

VeÊ sam skoro odustala, ponovo padam na krevet, sve dok onne odgovori, nakon barem deset zvona, Ëudan i kiÊeni halo, re-cimo u pariπkom stilu, njegov teπki i neprobojni glas, i upitalasam, jesam li te probudila? I on je rekao, ne, i uzdahnuo, kao damu smetam usred nekog drugog posla, a ja sam pregrizla jezik irekla, Jara je, i on je rekao, znam, i uπutio. Samo sam ti htjela reÊida sam poruËila tati πto si traæio, zamuckivala sam, i on je rekao,krasno, hvala, i opet je uπutio, i nisam viπe znala πto bih rekla,samo nisam mogla dopustiti da prekine, pa sam jednostavno rekla,ne prekidaj, i on je upitao, zaπto, i ja sam rekla, ne znam, i on jeupitao, πto æeliπ, i ja sam rekla, vidjeti te, no on je bio uporan, alizbog Ëega, i opet sam rekla, ne znam, i on se smijao, previπe jestvari koje ne znaπ, i ja sam se s olakπanjem pridruæila njegovusmijehu, no on ga je presjekao sluæbenim glasom, sada sam zau-zet, i rekla sam, onda kad budeπ slobodan, i on je na tren uπutio,kao da se skanjuje, dobro, onda budi ovdje za pola sata, i kratkorekao ime ulice i kuÊni broj, kao da naruËuje taksi. Odmah sam poæalila πto nisam kupila onu haljinu, jer nijedankomad u mom ormaru nije tako dojmljiv kao Muπtikline æutehlaËice, pripasane uz jaknu boje meda, i na kraju sam se zadovo-ljila uskim hlaËama i crnom pletenom koπuljom i stavila pozlaÊenukras u kosu, i crnom sam olovkom naglasila plavetnilo oËiju, ibila sam priliËno zadovoljna, i vidjela sam da je i taksist priliËnozadovoljan, Ëim sam uπla upitao je, jesi li udana? I rekla sam, da,naravno, i on je uzdahnuo kao da mu je srce slomljeno, ali seoporavio i upitao, koliko godina, i ja sam rekla, Ëetiri, skoro pet.No, onda je veÊ doπlo vrijeme za neπto novo, ohrabrio se, a ja samrekla, ma kakvi, volim svog muæa, izjava koja je u prostoru taksi-ja primljena s odreenom dozom oprosta, i osjeÊala sam se smi-jeπno, izjavljujem neπto u ovakvim okolnostima, no trebala samËuti te rijeËi, i on je proπaptao, iz usta mu je dopirao loπ zadah,moæe se voljeti i dvojicu, i pokazao na svoje srce koje je kao joπtrenutak prije bilo slomljeno, ovo srce je veliko. Kod mene jeovako malo, rekla sam, i on se smijao, Ëini ti se da je tako malo,zaËudila bi se kako moæe narasti, zar si mislila da samo kurac moæe 24

narasti? I meni je veÊ bio odvratan taj razgovor i poËela sam zu-riti van, ulice koje se otvaraju i odlaze, i kraj male dotjerane zgra-de na kraju ulice stao je, opet s rukom na srcu, za oproπtaj. Gust puæuÊi grm prekrio je zgradu kao krzno, i kad sam priπlabliæe, vidjela sam desetke pËela kako veselo zuje meu stijeπnjenimlistovima. Eto to je znak, rekla sam samoj sebi, to je znak da segubiπ odavde, jer oduvijek sam za sebe imala osjeÊaj da sam odonih koji umru od uboda pËele, pa takve se stvari ne mogu znatiunaprijed, tek onda kad veÊ bude kasno, i veÊ sam poËela uzmi-cati, okrenula lea zgradi, ali vidokrug, vidokrug bez te zgradebio je poznat i toliko neËist, svijetli kuÊerci s malim vrtovima,gradskim, kojima je potrebno previπe vode, drveÊe kojem Êu uvijekiznova zaboravljati imena, sobe koje se naizmjeniËno prljaju iËiste, poπtanski sanduËiÊi koji se naizmjeniËno pune i prazne, ci-jela ta golema tvorevina, koju ne moæe zaustaviti nijedan pËelinjiubod, izgleda mi tako tuæno i beznadno, osim dotjerane zgradekoju prekriva puæuÊi grm kao krzno i u kojem bruje deseci pËela,i okrenula sam se opet prema njoj i opreznim koracima uπla nastubiπte. Dugo ga nije bilo, zacijelo se nije æurio pruæiti mi zaklon, i teknakon πto sam dvaput pozvonila vrata su se otvorila, i on me πutkepoveo u veliku dnevnu sobu, vrlo lijepo ureenu, sa zidovimakoje su prekrivale slike i podom koji su prekrivali tepisi, sve dokmi se nije uËinilo da je pod odraz zidova ili obratno. Nosio jenove smee hlaËe i novu koπulju, no upravo je njihova modernostnaglaπavala njegovu vremeπnost, i odjednom je izgledao star, joπstariji od mog oca, s dubokim borama na obrazima i Ëelu, kojesu izgledale kao oæiljci, i kosom koja je viπe sijeda nego srebrna,i viπe rijetka nego gusta, i ispod oËiju crni oblaci. »udno je kakoljudi u svojem domu izgledaju baπ takvi kakvi jesu, i tek se vanina njih prospe neko svjetlo, mislila sam s olakπanjem, sjedeÊi nasvijetlom kauËu, odjednom smirena u prisutnosti starosti koja gaje napala isturenim pandæama, kao da sad moæe ovdje umrijetipred mojim oËima od infarkta i prestati me uznemiravati. Bezsrama uprla sam pogled u lijevi dæep koπulje, iza njega posljednjim 25

snagama uredno kuca njegovo umorno srce. Razni unutarnjiorgani nagurali su se preko puta mene, skriveni dæepom, crveno-plavi, podsjeÊaju na iznutrice, odvratne i privlaËne, kao πto samvidjela prije mnogo godina, kad me majka vukla po starinskimmesnicama. Vukla sam je za rukav, mama, daj idemo odavde, nouz muËninu preplavila bi me bolna æudnja, tuæna i pusta, pripogledu na drvene daske za rezanje natrpane malim i stvarnimostacima æivota. Prikovana za dæep koji se diæe i spuπta pokuπavala sam uskla-diti ritam svog disanja s njegovim, provjeriti koliko je kritiËnonjegovo stanje, moæda Ëak uhvatiti njegov posljednji dah, kao πtose hvata val, no dæep se podigao i on je odjednom stajao iznadmene, πto æeliπ piti, Jara, i ja sam ponosno izjavila, nisam æedna,osjeÊam iznenadnu vrtoglavicu, sretnu, ne, nisam æedna ni glad-na, ne trebam niπta od njega, i uopÊe me ne zanima koja je todjevojka s muπtiklom i πto su radili nakon πto su izaπli iz trgovine,πto uopÊe imam s njim i on sa mnom, i napadaËki sam ustala izudobnog kauËa, πto uopÊe imam s njim i on sa mnom, kuÊi,moram se vratiti kuÊi, Joniju i svojoj disertaciji koju moram obra-niti do kraja godine. Oprosti, rekla sam mu Ëvrstim glasom, s osjeÊajem radosti,nisam uopÊe trebala dolaziti ovamo, ne znam zaπto sam doπla, tiimaπ svoj æivot i ja svoj, i oni se ne susreÊu, ne moraju se susre-sti. NaËas je oklijevao, pogledao me uznemirenim pogledom, neiznenaenim, i ispratio me πutke do vrata, ali prije no πto ih jeotvorio tiho je rekao, kao za sebe, Ëudno, mislio sam da si ti odonih koji istog trena moraju dobiti ono πto æele, i Ëinilo se da gaviπe zabrinjava njegova pogreπna procjena nego moj nagli odlazak,ali ja sam smjesta progutala mamac i istog trena upitala, ja? ©toto ja æelim? Uhvatio me za ruku, kao u trgovini, i spustio je sasvim prirod-no, Ëak s dozom umora, na otvor svojih hlaËa, i rekao, pa zbogovog si doπla ovamo, i maknuo je silom, moæeπ iÊi sada, a moæeπi za nekoliko minuta, nakon πto ga dobijeπ, i ja sam pogledala na 26

sat, kao da je to pitanje vremena, i od silne napetosti nisam vidje-la niπta, i πapnula sam, suha i stisnuta grla, πto mi ti savjetujeπ. Toje tvoja odluka, rekao je, i ja sam upitala, ali πto ti æeliπ, i on jerekao, meni je potpuno svejedno, pa ti si doπla k meni, a ne ja ktebi, i usprkos tome polako je otkopËao svoj smei remen. Osje-tila sam mekoÊu i slabost, ne mogu uËiniti ni korak dalje, ni ustanu ni vani, i doista se nisam trebala pomaknuti, jer on meokrenuo tako da su mi lea bila prema njemu a lice na vratima,ruke su mi pridræavale vjeπalice na vratima, uzdignute kao da samzarobljena, moje hlaËe spuπtene do koljena, a njegov napeti udistodobno me zakucava na vrata, ne dotiËuÊi me Ëak ni malimprstom, i sve vrijeme njegov grubi glas, prost, pita me ravnoduπno,bez upitnika na kraju, obavjeπtava me, je li ti dobro, je li ti dobro,Ëak me i ne obavjeπtava nego izgovara u prostor kuÊe, naglas,dræeÊi se nekog skrivenog protokola, je li ti dobro, je li ti dobro,je li ti dobro. Kao puæeva sluz moja se pljuvaËka razvukla po vratima, pro-zirna i ljepljiva, i na obrazima sam osjetila kako udubine u drvuπaraju moje prve bore. Iza mojih lea ponosni je ud izvaen, iËula sam ga kako se brzo zamata skrivajuÊi se, i smiËak pa remenzatvorili su se nad njim. Jedva sam uspjela okrenuti lice premanjemu, moj vrat ukoËen od nerazmjera nekakve intimne situacijemeu nama i potpune stranosti, nerazmjera koji baπ nije bio pri-vlaËan nakon samog Ëina, dok njegovo neplodno sjeme kaplje izmene i mene je stid kao malu djevojËicu koja piπki u druπtvu, aon mi ne nudi papir ili salvetu, a meni je neugodno pitati gdje jeWC, da ne bih morala do njega ovako hodati, spuπtenih hlaËa, isamo ih podiæem, i gaÊice mi pomirljivo upijaju tekuÊinu, i krklja-juÊi πapÊem, sad sam æedna. ©to Êeπ piti, pita me, lice mu je zatvoreno, susretljivo ali ne iugodno, kao da se ljuti na mene, i ja kaæem kavu, i on sa suzdræanompristojnoπÊu, moja supruga se uskoro vraÊa, bolje neπto za πtotreba manje vremena, i odmah se vraÊa s Ëaπom naranËina soka uruci, i ispijam polako kako bih dobila na vremenu, bijesno gutamkiselkastu tekuÊinu, zar ne bismo sada trebali biti bliski, pa zaπto 27

je on joπ otueniji nego prije, Joni se uvijek privije uza me posli-je πeve, a ovdje nema ni trunËice zadovoljstva. S izraæenim nestr-pljenjem Ëeka da popijem, kao vlasnik duÊana koji veÊ æeli zatvoriti,i pruæam mu ispraænjenu Ëaπu i on hita s njom u kuhinju, i opetkaæe, moja supruga Êe se svakog trena vratiti s posla, i ja πapÊem,da, veÊ odlazim, pokuπavam se zbrojiti, pokuπavam iscijediti ma-lo topline iz sivih oËiju, no one su potpuno ugaπene, i ne uspije-vam se suzdræati i pitam, tko je bila ona djevojka s muπtiklom, ion brzo odgovara, neÊakinja moje æene iz Pariza, zaπto? Kao danema πto skrivati, i ja kaæem, samo tako, i on kaæe, ah, kao saæetaki rastanak, i otvara vrata, koja Ëak nisu ni bila zakljuËana, i ljubaznokaæe, pozdravi sve doma, i ja kaæem, hvala, i veÊ sam s drugestrane vrata, i kljuË se istog Ëasa okrene, sad mu je stalo da za-kljuËa. Polako se spuπtam uskim stubama, njiπem se kao dijete u svo-jim prvim koracima, nestabilnima, no bez djeËjeg ponosa, i odjed-nom me zapljusne πamar sljepila, niπta ne vidim usprkos punompodnevnom svjetlu vani, i izbezumljena sjedam na stube, potpu-no ravnoduπna prema pËelama, s glavom na koljenima, stisnutihoËiju, osjeÊam kako propadam, i bez prestanka si govorim, πto siuËinila, πto to radiπ, πto Êeπ napraviti, πto to radiπ, i Ëula sam kakose kraj mene zaustavio auto i poËeo trubiti, sigurno se to vraÊanjegova æena i trubi mu da joj pomogne s vreÊicama, i ja moramnestati odavde, i jedva sam se uspjela pridiÊi, i netko mi je priπaoi podupro me i u zbrci sam vidjela da je to taksist, i on je rekao,prolazio sam ovuda blizu pa sam doπao vidjeti trebaπ li prijevozkuÊi, i bila sam toliko sretna πto ga vidim, kao da je on moj izba-vitelj. Otvorio mi je vrata i oprezno me posjeo i upitao, πto sedogodilo, i rekla sam, ne osjeÊam se dobro, i on je rekao, joπprije pola sata osjeÊala si se sjajno, i zapucketao jezikom, djevojkakao ti ne treba tako lutati, trebaπ sjediti kod kuÊe, onaj tko te æelineka doe k tebi, i poËela sam plakati, poniæenje me obavilosprijeda i straga kao predana molitva, i nastavio je pucketati, bitÊe sve u redu, ne brini se, i na kraju je zakljuËio, kao da naglasrazmiπlja, moæda je tvoje srce zaista joπ malo, kao bebino, i poloæio 28

je ruku punu utjehe na moje koljeno, ne brini se, ono Êe narasti,i na ruci je nosio debelu zlatnu narukvicu, æenskastu, iz koje suizbijale zasljepljujuÊe zrake, i ja sam zatvorila svoje ranjene oËi, iËak sam kroz njih joπ mogla vidjeti kako njegovo srce raste podkoπuljom kao topla dojka prepuna mlijeka, prepuna dobre volje. U zamraËenoj spavaÊoj sobi, u koju jedva dopire ukaljano svje-tlo, moje se sljepilo poËelo povlaËiti, no valovi poniranja njihalisu me svaki put iznova, i pokuπala sam se smjestiti u krevetu takoda se smirim i nisam uspjela doseÊi Jonijevu stranu, kao da jetamo najednom iskrsnuo bedem, bedem moje prijevare. Uvijekje tamo neπto bilo, izmeu moje i njegove strane, nerazmjeri,napetosti, uvrijeenost, ali prijevare tamo nije bilo, i osjetila samkako se krevet dijeli na dva dijela, i pokuπavam pruæiti ruku nanjegovu stranu i zid me spreËava, i opet sam plakala, πto si uËini-la, πto si uËinila, jer Ëak i onda kad ga nisam podnosila, ni naπzajedniËki æivot, nisam vjerovala da bih ga mogla prevariti, jer viπenego ljubav meu nama je bila sudbinska povezanost, i prevaritinjega Ëinilo mi se kao prevariti sudbinu. Katkad bih se zateklakako sanjarim o nekom drugom æivotu, ali onako kao πto sanja-rimo o Ëudu, neπto nadljudski, πto nije u mojim rukama ni umojoj moÊi, a sada se moj svijet okrenuo i prezreo me i ja ne znamkako da ga umirim, i pokuπavam kao s maËkom, uvijek Êu pori-cati i na kraju Êe se istina saviti pred laæi, no ovaj put to me nesmiruje, jer ©irin je maËak mrtav a Arie Even je æiv, i sve dok jeæiv, æivi i moja prijevara, i moje poniæenje, i moja ljubav koja sepenje u meni kao gorki i zelenkasti probavni sokovi, da, Ëemunijekati, to je ta rijeË. 29

2

PrevoditeljiËine biljeπke1 Negev - pustinjsko podruËje u jugoistoËnom dijelu Izraela2 even - hebr. kamen3 Tisha B’Av - æidovski dan æalosti na koji se cjelodnevnim postom obiljeæavarazaranje jeruzalemskoga hrama4 kipa - obredna æidovska kapa koju nose muπkarci5 kadiπ - molitva za umrloga6 Har ha Bait - najsvetija toËka u Jeruzalemu gdje se nalazio æidovski hram7 micva - sveto djelo ili obveza u æidovstvu8 Jom Kipur - Dan pomirenja9 ketuba - braËni ugovor koji dobiva mlada na vjenËanju, u kojem su navede-ne duænosti i obveze muæa prema njoj10 hupa - svadbeni baldahin11 jeπiva - vjerska æidovska πkola za muπkarce12 moπav - naselje u Izraelu u kojem je dopuπteno privatno vlasniπtvo13 Brit Mila - æidovski obiËaj obrezivanja muπkog djeteta osmi dan po roe-nju14 mohel - vjerski πkolovan Ëovjek koji obrezuje na ceremoniji Brit Mila15 Talbia - jeruzalemska Ëetvrt16 hebr. ajala - koπuta; arie - lav17 minjan - broj koji se odnosi na dvanaest muπkaraca starijih od trinaest go-dina, potreban za odræavanje molitve18 U æidovstvu se za sedmodnevne korote muπkarci ne smiju brijati.19 Har ha Bait - sveto mjesto u Jeruzalemu, uzvisina na kojoj je nekoÊ bioveliki æidovski hram, a danas je muslimanska dæamija20 I Ëut… - pjesma koja je dio æidovskoga obreda vjenËanja21 Pokrivalo za glavu obvezno je za sve udane æidovske æene koje dræe dovjerskih propisa. 273