Dragi Jim

2

Christian MørkDragi Jim prevela s engleskog Alenka MirkoviÊ-Na Fraktura 3

Naslov izvornika Darling Jim∂ Christian Mørk 2007. First published by Politikens Forlag, Denmark.Published by arrangement with Nordin Agency, Sweden.∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2010.∂ za prijevod Alenka MirkoviÊ-Na i Fraktura, 2010.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilokojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.ISBN 978-953-266-175-0CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice uZagrebu pod brojem 743550 4

Za Aoife, gdje god bila 5

6

U Irskoj, u Cromwellovo doba, vukovi su bili prava napast, ibuduÊi da ih je navodno bilo sve više, poduzete su posebne mjereza njihovo istrebljenje... ToËan datum njihova konaËnog nestankanemoguÊe je utvrditi. Encyclopedia Britannica, izdanje iz 1911. 7

8

UvodŠTO JE VIDIO DESMOND 9

10

1 Malahide, sjeverno predgrae Dublina. Ne tako davno.Ljudi su se držali podalje od kuÊe još dugo nakon što je za potrebe novih stanara raskužena i nakon što su trupla otkri-vena u njoj sigurno poËivala u zemlji. “Gnusoba”, šaputale sumjesne traËare i znakovito kimale glavom. “Opaka, ukleta kuÊa!”vikala su djeca koju bi hrabrost napustila Ëim bi zagazila korak ilidva u njezino prednje dvorište. Jer ono što je u toj kuÊi, prvi, ugledao pismonoša Desmond,bilo je neljudski strano. Svi su voljeli Desmonda mada je znao zabadati nos i tamo gdjemu nije mjesto. Kao pravi rob navike uvijek bi opazio Ëiju bi travuvaljalo pokositi i s kojega se stijega poËela ljuštiti boja. Izmiješanes osjeÊajem krivnje zbog sitnica koje je uoËio ∑ ali ne i shvatio štoone uistinu znaËe ∑ te su ga, inaËe druželjubive kvalitete, koštalezdravog razuma. Na dan kada je posljednji put u životu osjetio radost, taj vr-hunski struËnjak za kavu što su je kuhali njegovi klijenti dostavljaoje poštu u mirno susjedstvo u ulici koja se nastavlja na željezniËkupostaju u Malahideu ∑ što je mogao sporije, a da ga pritom neprozovu voajerom. Krenuo je od mjesta na kojemu se barovi Noveulice spajaju s lažnom bavarskom ružnoÊom betonske marine,skrenuo ulijevo i nastavio niz Bisset Strand. Kao i obiËno, stari jeDes virkao kroz prozore provjeravajuÊi Ëeka li ga u kuÊi netko sašalicom netom skuhane kave. I nije se razoËarao; do kraja prve 11

ulice popio ih je veÊ dvije. VeÊina stanovnika pomirila se s njego-vom osamljeniËkom potrebom za pozornošÊu. ShvaÊali su da mui samo to što “navrati” na malo jutarnje jave daje osjeÊaj da baremnakratko sudjeluje u tuem životu. Uvijek bi rekao “ta kavica baškrasno miriše”. Nikada nije zlorabio gostoljubivost zadržavajuÊise predugo. A Ëim bi vas vidio nasmiješio bi se, naprosto vas za-bljesnuo osmijehom od uha do uha ∑ upravo su zato svi i podle-gli tom Ëudnom malom stvorenju. Prije no što je otkrio trupla, svi su ga držali bezazlenim. Kakav-takav život izvan službe provodio je na sigurnoj udalje-nosti, u Gibney’su, gdje je oËijukao s lokalnim ženama kada binjihovim supruzima popustila pozornost. Kod kladioniËara ususjednom ulazu spiskao bi mizernu plaÊu kad god bi na televizijibila kakva konjiËka preponska utrka, što je bilo Ëesto. Svoju crnupoštarsku torbu teglio je uzduž i poprijeko ispucanih ploËnikatog staroga obalnog gradiÊa više od osamnaest godina, zureÊi uiste pepeljastosive kuÊe s kojih je more izjelo svu boju. Monoto-niju je držao utješnom. Odlazak u grad, do kojega je trebalo samopola sata vožnje vlakom, podrazumijevao je Desmondu posvenezamislivu otvorenost i glad za iznenaenjima. Uz to, odlaskomu grad poremetio bi pomno planiranu rutu koja je završavala snajmanje Ëetiri poštene kave prije ruËka. Ljudi bi ga Ëuli iz kuhinje; stazom pokraj njihovih kuÊa prola-zio je pjevuckajuÊi ispod glasa, nekakve bedaste pjesmice. Glasmu nije bio bogzna što, no glavom bi kimao u ritmu, što je vri-jedilo više od sluha. Bio je sretan onako kako su obiËno sretnadjeca mlaa od dvanaest godina. Poslije su padale oklade u to je li to njegovo pjevuckanje trebaloshvatiti kao upozorenje. Koliko se itko sjeÊao, tolerantno mišljenje o Desmondu gradje zauvijek promijenio 24. ili 25. travnja, nešto nakon deset sati.Nije bilo sunca. Bog je odvratio pogled s kuÊe na broju jedan uUlici Strand i, štoviše, s mora zakotrljao suicidalno sive oblake nebi li zaklonio nešto neminovno, nešto u Ëemu javnost nije trebalaimati udjela. ProroËanski izbor boje, pokazalo se poslije. I tako 12

je Desmond Kean, u blaženu neznanju, domahnuvši staroj go-spoi Dingle na katu Howard’s Cornera i dotaknuvši vrh kape uznak pozdrava ljubaznoj gospoi Moriarty koja je upravo otvaralafrizerski salon, produžio prema kraju svoje dnevne rute. Kada je dostavio poštu u sumorne kuÊice na Bisset Strandu,okrenuo se i vratio do broja jedan na uglu Old Streeta i Gas YardLanea, sve oklijevajuÊi. Torba je bila gotovo prazna; valjalo mu jedostaviti još samo dva reklamna letka lokalnog supermarketa go-spoi Hegarty. U nadolazeÊim danima, u svom grozniËavom umu,Desmond Êe se kretati naprijed-natrag u vremenu pokušavajuÊise sjetiti kada je trebao primijetiti da u osjeÊaju koji ta kuÊa budiu njemu nešto ne valja. Djelovala je posve obiËno; proËelje izbli-jedjele krem boje s lažnim švicarskim drvorezom iznad ulaznihvrata. No nešto ga je ∑ nešto što mu je uporno izmicalo ∑ odsamog poËetka tiho upozoravalo na stanarku te kuÊe, samo je onbio previše uljudan da se na to upozorenje obazire. Gospoa Hegarty, koja je Desmondu dopustila da je oslovljavas “Moira” tek nakon cijele godine sporadiËnih ∑ i ustrajnih ∑posjeta, u grad je stigla prije tri godine, iz mjesta na koje se nijetrudila trošiti rijeËi. PriËalo se da je iz nekog gradiÊa u ZapadnomCorku. I u Ëetrdeset i petoj godini još je bila zgodna žena; licejoj je krasila ona sretna vrsta grae kostiju koja lijepo izgleda i kadostari. U rijetkim prigodama u kojima bi svojim nezgrapnim ša-lama Desmond od nje uspio izmamiti osmijeh, bila je prelijepa.No bilo je u njoj i neke steËene strogosti koja bi prerastala uotvoreno neprijateljstvo kad god bi ljudi pretjerali u prisnosti.Pozive susjeda na Ëaj isprva je uljudno odbijala. Neki su joj po-kazivali što žele donoseÊi joj pred vrata kolaËe, no ona ih je ostav-ljala netaknute na verandi sve dok ih konaËno ne bi pojele divljemaËke. Od mnoštva radoznalih susjeda Desmond je bio jedini kojegaje ikada pozvala u kuÊu, na kavu, vjerojatno zbog njegove nevi-nosti ili namjerne sljepoÊe za skrivenu stranu ljudske naravi. Aonda, negdje prošloga sijeËnja, gospoa Hegarty nenadano jeprestala otvarati vrata kada bi na njih pozvonio. I njegovi kasniji 13

pokušaji da obnovi kontakt, kada bi na ulici naletjeli jedno nadrugo, takoer su naišli na odbijanje. Gospoa Hegarty, koju suionako rijetko viali izvan njezina Ëetiri zida, samo bi ga zaobišlabez rijeËi, u onom svom starom sivom kaputu, umotana u maramupoput mumije. Nikada više nije ga pozvala u kuÊu. I Desmond isvi ostali pretpostavili su da ju je zadesila kakva tragedija; nisu jojdosaivali i ostavili su joj prostora za kojim je oËito Ëeznula. A opet... Sada, dok je sa šarenim reklamnim lecima u rukama stajao predulaznim vratima gospoe Hegarty, Desmond se skanjivao zbogonog osjeÊaja što ga je posljednjih nekoliko tjedana obuzimao kadgod bi prošao pokraj njezine kuÊe. Iz nje su se nedavno Ëuli ne-kakvi zvukovi na koje se nije obazirao misleÊi da dopiru s televizoraili možda s radija. ZvuËalo je kao da netko cvili ili Ëak plaËe, netkomlad. Jednom je Ëuo i nekakvo glasno udaranje; zavjese na katunaËas su se rastvorile, a onda ponovo naglo spustile. BuduÊi da jebio tek radoznao ∑ ne i hrabar i istraživaËkog duha ∑ sve to Des-mond si je tumaËio kao ekscentriËnosti usamljenikâ, plemenakojemu je i sam pripadao. Što se više približavao prorezu za poštu, to su mu se sitne dlakena ruci više uspravljale, uzdizale poput plave šume. UËinilo muse da osjeÊa nekakav miris, nešto nalik pokvarenom gulašu. Nijebio siguran otkuda dopire; možda s obližnje plaže, na kojoj jetrunula morska trava. Ili iz neËijeg hladnjaka, ako je ostao bezstruje. No znao je da to nije bilo to. Zatomivši napokon nejasan osjeÊaj zle slutnje, Desmond sesagnuo, odgurnuo poklopac proreza za poštu i u njega ubacioTescov reklamni letak. Opazio je gomilu neotvorene pošte napodu. A onda se oduzeo. U dnu kuÊe, blizu njemu poznate dnevne sobe gospoe He-garty, ugledao je nešto veoma nalik ljudskoj šaci. Bila je plavo-crna, napuhnuta poput kirurške rukavice, a virilaje odnekud iz susjedne prostorije. Ruka koja se na nju nastavljalabila je jednako debela i kobasiËasta, kao da je napunjena vodom. 14

Uz nju je ležao ruËni sat; narukvica je oËito pukla pod pritiskompodbuhlog mesa. Kada je istegnuo vrat, Desmond je naËas uspiovidjeti ostatak trupla gospoe Hegarty, meu inim i njenu najbo-lju haljinu, umrljanu krvlju. Mogao se zakleti da se, unatoË svemu,smiješi. Jedva je izdržao da se ne ispovraÊa po vlastitim cipelama,a onda pojurio niz ulicu da obavijesti gardaìe *. I prvi i posljednji put u životu, zaboravio je isporuËiti po-šiljku.Kada su razvalili bravu, pripadnici temeljne policije iz postaje sdrugog kraja ulice odmaknuli su se ustranu i propustili dvojicuforenziËara iz zapovjedništva Garde iz Phoenix Parka, odjevenihpoput astronauta. Dva muškarca tiho su ušla u kuÊu; za njima jekrenula postrojba sa psima. Tuljenjem i cviljenjem psi su se oda-zvali zovu skorene krvi, i njihovi vodiËi morali su ih obuzdavati.Jedan od astronauta, policajac odjeven u kombinezon za zaštituod opasnih materijala, kleknuo je pokraj ispružena Moirina tijelai prouËio joj lubanju. Na njoj je, tik iznad oka, bilo nekolikoudubljenja, kao da ju je netko udarao kakvim tupim predmetom,ali nedovoljno snažno da je na mjestu ubije. Istragom je poslijeutvreno da je smrt prouzroËio snažni subduralni hematom. Dru-gim rijeËima, nakon što su je prebili, Moira Hegarty doživjela jemoždani udar i umrla za nekoliko minuta. Truplo je na tom mje-stu ležalo najmanje tri dana. Jedan viši policijski inspektor isprvaje mislio da se radi o ubojstvu poËinjenom tijekom razbojništva.Kada je meutim doznao cijelu priËu, Ëuli su ga kako ispod glasakomentira da je “jebena gadura zavrijedila svaki udarac koji jedobila”. Njezina je smrt naime murjacima bila najmanji pro-blem. Na veÊini zidova pronašli su tragove struganja cipela, kao dasu se dvije ili više osoba hrvale u prizemlju, nastojeÊi svladati jednadrugu. Podne daske bile su pune tragova smee kože i paste za* Gardaí ∑ pripadnici policijskih snaga Republike Irske (op. prev.). 15

cipele, a slike Svete Zemlje na zidu stajale su nahero. Iste znakoveborbe pronašli su i u ostalim prostorijama u prizemlju, i novacisu se uznemirili. Jedan lokalni gardist otvorio je ormariÊ ispodsudopera i u njemu pronašao velike koliËine otrova za štakore.Drugi je na Moiri pronašao ogrlicu iskovanu od željeza, Ëvrstozakovanu na potiljaËnom dijelu. Na njoj je visio omanji prsten sviše od deset razliËitih kljuËeva. Ni jedan se nije dao strgnuti. “Ovaje, bogme, zveketala kad se tuširala”, dobacio je treÊi gardist ujadnom pokušaju da razbije nelagodu koju su svi osjeÊali. Kadasu ih poslije oslobodili kliještima za željezo, otkrilo se da kljuËeviodgovaraju svim bravama u kuÊi ∑ izvana. Drugih kljuËeva nijebilo. A veÊina vrata bila je zakljuËana. ForenziËka analiza pokazala je da je gospoa Hegarty ozljedezadobila na katu i da se umalo uspjela dovuÊi do kauËa u prizemlju.Srušila se na samo nekoliko centimetara od njega. Na to je uka-zivao tanak mlaz krvi koji je s kata vodio u prizemlje. Murjaci su se prestali zafrkavati Ëim su se popeli na kat dapotvrde tu teoriju. »ak dva pripadnika jakih snaga malahidskeGarde bila su potrebna da otvore vrata sobe na katu. Dok su seramenima upirali u njih, jedan je uhvatio nervozan pogled svogpartnera. Iza vrata je naime dopirao miris puno jaËi od onoga ublizini gospoe Hegarty. I kada su napokon otkrili što je Desmondzapravo vidio ∑ i tako posve previdio ∑ nije ih bilo sram što ihprati naoružani Ëasnik. SklupËana uz vrata, ležala je djevojka, ruku sklopljenih okozahrale lopate kao u molitvi. “Isuse!” uzviknuo je najmlai gardist i uhvatio se za dovratak.Psi u prizemlju poËeli su tuliti i pandžama grepsti po drvenompodu. Crvena joj je kosa bila gotovo crna od znoja i prljavštine. Navitkim i elegantnim prstima preostala su još samo dva nokta, akroz tanku opnu neËega što je jednom bila žuta ljetna haljinaprovirivala su rebra. Sirotica je umrla u mukama, zakljuËila jeGarda, no nisu mogli odmah ustanoviti je li umrla od rane uabdomenu nanesene nožem ili ju je prije toga ubilo nešto iznutra. 16

Na lopati su meutim bili njezini otisci prstiju, a tragovi na Ëelugospoe Hegarty odgovarali su glavi lopate. ZakljuËeno je da jeslijedila stariju ženu do polovine stubišta, a onda tu potjeru iznekog razloga prekinula. Iza jedne fotelje pronaen je nož, sotiscima prstiju gospoe Hegarty; pokazalo se da je mladu ženutim nožem ubola ne dvaput, veÊ najmanje devetnaest puta. “Siroto dijete zaËas je iskrvarilo”, primijetio je jedan stari mur-jak ispuhujuÊi nos. ForenziËari su brzo rekonstruirali dogaaj. OËajniËka bitkazapoËela je na katu, gdje je gospoa Hegarty pokušala odbitiiznenadni napad onemoÊale djevojke, i na kraju u tome i uspjela.No mlada žena nije se predala bez borbe. ForenziËari kao da sutek tada shvatili da kljuËevi gospoe Hegarty odgovaraju svimbravama u kuÊi, ali da ni u jednoj sobi nema kljuËanice s unutraš-nje strane. Ispod kreveta, gdje ih je djevojka oËito skrivala štedeÊiionako ograniËenu bijednu hranu, pronaeni su ostaci sirovihkrumpira i pljesniva kruha. Utvreno je da je u kuÊi živjela naj-manje tri mjeseca. Na okviru kreveta zjapili su okovi za noge ilisiËine; i jedno i drugo izgledalo je dobrano istrošeno. NajmanjikljuËevi samozvane upravnice zatvora savršeno su im pristajali.Sirotica je imala ojedine od lisiËina na mjestima gdje joj se metalurezao u meso. Dvije iskrivljene ukosnice, smee od djevojËinekrvi skorene na podnim daskama, protumaËene su kao improvi-zirani kljuËevi kojima se oslobodila lisiËina. Bila je zatoËena. I to dugo. Drugog zakljuËka nije bilo. Njezina uzniËarka, ljubazna žena koja je Desmondu serviralakavu, bila je razotkrivena, no tek kada je veÊ bilo prekasno. SuoËen s muËnom Ëinjenicom da je gospoa Hegarty, po-vuËena žena odnekud sa Zapada, susjedima pred nosom držalakuÊnoga roba, gospodin iz Socijalne službe zadihano je propen-tao: “Nismo imali pojma. Odmah Êemo poduzeti daljnje izvide”,trepÊuÊi u svjetla televizijskih kamera što su dopirala s druge stranepolicijskog kordona. No i prije no što je, izbjegavajuÊi poglederazjarenih promatraËa, glavnim stubištem izišao iz kuÊe, svi suznali da nemilo sere. Žena koja je mirno živjela na kraju ulice bila 17

je pravo Ëudovište. A nitko to nije opazio jer nikoga nije bilo briga,državu ponajmanje. I dok je sve to trajalo ∑ dok su astronauti, policajci-šetaËi izpostaje na uglu i psi krvosljednici secirali svatko svoj dio otvorenogmisterija ∑ nitko te istine nije bio svjesniji od Desmonda. Oddolaska prvoga bolniËkog vozila koje je stiglo po sirotu djevojku,stajao je toËno preko puta kuÊe, stezao ogradu da održi ravnotežui zurio u ulazna vrata boje Ëokolade na broju jedan. Nije se po-maknuo ni kada se smrklo. Njegov uobiËajen iskren osmijeh za-mijenio je nesretan, jeziv smiješak. Malo-pomalo, ljudi koji sudotad tolerirali njegovo neobiËno ponašanje poËeli su ga prijekogledati. Naime prerano oÊelavjeli Desmond upinjao se vidjetidjevojËino izubijano tijelo dok su ga tovarili u bolniËka kola. Ononjegovo virkanje u tue kuhinje naglo je poprimilo posve novo iuznemirujuÊe znaËenje. A i bilo je tako dobro zajedniËki otrtiprljave ruke o jedinog raspoloživoga žrtvenog jarca. “Perverznjak!” dobacila je jedna majka kroz raspuklinu ružaza usne. “Bolesni gad”, dodala je druga. Obje su mu prije samonekoliko dana sa smiješkom posluživale kavu. Griješile su, premda se njegovo neumjesno zurenje uistinu daloprotumaËiti kao neprimjerena radoznalost, pa Ëak i seksualnouzbuenje. Da su mogle zaviriti u Desmondovo srce, u njemu biotkrile tek najcrnju i najgoru krivnju i sram. Sada je znao što jeznaËilo ono lupanje. Cviljenje koje je dopiralo s kata mogao jebiti ∑ ne, sigurno je bio ∑ poziv u pomoÊ, samo nekoliko danauoËi nasilne smrti. Desmond je pitomo kimnuo ženama iz susjed-stva, no one ga nisu ni pogledale. Pogledima su fiksirale ulaznavrata kuÊe na broju jedan, kao da Êe, budu li u njih dovoljno dugozurile, postati bolje susjede.Pala je noÊ. Astronauti su konaËno sklopili šatore i odvukli nalazeu Zapovjedništvo. Gomila promatraËa se prorijedila, doduše tekneznatno, kada je Desmond iz kuÊe zaËuo uzvik na granici krika.Netko je bio iznenaen, i to nimalo ugodno. Nekoliko sekundipotom, mladi gardist koji je pronašao djevojku na katu pojavio se 18

na ulazu; njegovo ionako pepeljasto lice bilo je posve izobliËeno.Što god da je upravo bio vidio, premašilo je njegovu tolerancijuza ljudsku gadost. “NaredniËe”, rekao je teško gutajuÊi. “Nešto nam je proma-klo.” Prošavši pokraj police za knjige na katu, jedan policijski pasodbijao se pomaknuti; legao je na tepih i cvilio. Ovaj put nijetulio; oplakivao je, što god da je osjetio u blizini. Kada su napokon odmaknuli policu i otvorili vrata skrivena izanje, gardaí su pronašli drugu djevojku.“Izgleda mlaa od prve”, rekao je mrtvozornik krajem toga tje-dna, nakon što je na sve tri žene obavio temeljitu obdukciju iskinuo gumene rukavice, uvježbanom kretnjom koja mu nijepriËinjavala nimalo zadovoljstva. Posljednju su pronašli zguranu u malenu nišu u vanjskome zidu,iza vrata malih poput vratašca na kuÊi lutaka, u vlažnom zakutkukojega je s prostorijom u kojoj je boravila prva djevojka povezivaouski zraËni tunel. Kako nije imala nikakvih dokumenata, procije-njeno je da je u ranim dvadesetima, crne kovrËave kose koja je ∑dok je još bila dovoljno Ëista da se rašËešlja ∑ morala biti prekrasna.Koža joj nije bila nagrena udarcima, tek ranama nastalim uslijedmanjka higijene i bjelanËevina. Za razliku od prve, ta je djevojkaumrla od višestrukog zatajenja organa izazvanog postupnim tro-vanjem i izgladnjivanjem. Ruke su joj bile posve tanušne; na njimaviše nije bilo mišiÊa. Kada su je pronašli, ležala je umotana u prljavudeku poput išibanog psa. Kao i na prvoj djevojci i na njoj supronaeni tragovi redovitog sputavanja. Štoviše, jedan policajacnježno je otkljuËao lisiËine koje su joj raskrvarile nožne Ëlanke.Pitanje na koje nitko nije imao zadovoljavajuÊi odgovor bilo jezašto su joj oba dlana umrljana tintom. Na kraju su pronašli ke-mijsku olovku iz koje je curila tinta, ali ne i papir. Ako je u tamisvoje zatvorske Êelije nekome pisala, što je uËinila s porukom? Trebalo je nekoliko dana da gardaí popišu i posljednji komadnamještaja zateËen u kuÊi. 19

A onda, nakon otkriÊa da jedan od mnogih kljuËeva MoireHegarty otkljuËava ladicu komode, priËa je postala još ružnija. Inajgore malahidske jeziËare zanijemjele su pred Ëistom, proraËu-natom gadošÊu što su je nanjušili policijski psi. U ladici su najprije pronaene dvije vozaËke dozvole. Jedna jebila izdana crvenokosoj, dobro uhranjenoj, 24-godišnjoj FioniWalsh iz grada Castletownberea u okrugu Cork: oËito prvoj dje-vojci pronaenoj na katu. Druga je pripadala 22-godišnjoj RoísínWalsh, Ëije su crne kovrËe i blijeda put na fotografiji malo sliËilekosturolikom stvorenju koje je, toga Ëasa, poËivalo na metalnojploËi stola za obdukciju, tik do svoje sestre. Nije se znalo kako sui kada stigle u kuÊu Moire Hegarty, no to nije bio razlog zbogkojega su novine toga tjedna planule s polica. Ne, Evening He-raldu i Irish Dailyju zlata je vrijedila druga pojedinost, detalj kojije nadmašivao poËetnu šokantnost vijesti, nešto što je veÊina ljudiveÊ pogaala. Da, Fiona i Roísín bile su sestre i doživjele su jezivu smrt, noto nije bilo sve. Moira ∑ njihova uzniËarka i ubojica ∑ bila im je tetka. TETKA UBOJICA ZATUKLA SESTRE ROBINJE, lajao je jedan naslov,LJEPOTICE I ZVIJER, trubio je drugi. Nedostatku takta unatoË, obasu bila istinita. Utvreno je da su djevojke, u razdoblju od naj-manje sedam tjedana, u organizam postupno unosile male koliËineotrova za štakore ∑ antikoagulanta kumatetralila ∑ vjerojatnoumiješanog u vodu i takozvanu hranu. “Jednostavno reËeno”,rekao je mrtvozornik, “organi su im se postupno raspadali, a ranenisu zacjeljivale. Najmlaa je umrla od unutarnjeg krvarenja. »inise da su obje noÊu bile okovane za krevet. Upravo kako je tonjihova tetka i planirala.” Novine kao i Desmondovi susjedi inekadašnji prijatelji stvar su nazivali naprosto Ëudovišnom, što jetakoer bilo priliËno toËno. No ladica u komodi još nije nudila ni naznake odgovora napitanje zašto se išta od svega toga dogodilo. Meu popisanim predmetima bilo je i nekoliko zapeËaÊenihnajlonskih vreÊica s crnom zemljom. Nakon pomnije analize, u 20

vreÊicama su pronaeni i jedno dugme, jedan ubrus od damasta,zgužvana kutija Marlboro Lightsa i Ëahura iz puške kalibra 12.»inilo se da reËene predmete ne povezuje apsolutno ništa osimËinjenice da zemlja na njima ima istu pH-vrijednost. Pronaen jei komplet za pisanje iz kojega su nedostajali tek jedna kuverta ijedan list skupoga pisaÊeg papira. ForenziËari nisu uspjeli utvrditiËemu su poslužili. Možda ih je uzela Roísín, ali, ako je tomu bilotako, slijedilo je pitanje ∑ Ëemu su poslužili? Nakon nekoliko dana susjedstvo se uzvrpoljilo i opËinjenostpolicijskim autoritetom je splasnula. Djeca su se zadirkivala tkoÊe prijeÊi bijelo-plavu traku s natpisom GARDA i sa zida zgrabitikakav trofej. Takve Êe bezobraštine prestati kada se kuÊa jednomzatvori, kada bude napuštena i službeno nastanjena duhovima.Jedan djeËak uspio je pobjeÊi s plastiËnim kipom Isusa opremlje-nim žaruljom od 40 watti koja mu je osvjetljavala aureolu. Drugije uspio stiÊi do ugla prije no što ga je gardist zgrabio i natjeraoda vrati portret nekad tako omiljenog taoiseacha* Éamona deValere u pozlaÊenom okviru. Premijerovo snuždeno lice kao daje osuivalo mrtvu ženu što ga je objesila iznad svog kamina. Policiji je brzo ponestajalo tragova, i bila je spremna zatvoritisluËaj. A onda je kuÊa, sama od sebe, ponudila još jednu tajnu. Došla je u obliku prije previenog traga struganja na stražnjimvratima. Vrata su izgledala kao da ih je netko, pokušavajuÊi iziÊi,gotovo izvalio iz okova. Na kvaki je pronaen otisak prsta kojinije odgovarao ni jednoj od mrtvih žena. Drugih otisaka u kuÊinije bilo. A onda je pronaen i treÊi prljavi krevet, u podrumu, ijoš istih nepoznatih otisaka na kanalizacijskoj cijevi. Tko godondje bio, nekakvim primitivnim oruem za rezanje uspio jeprepiliti cijev i vrlo vjerojatno pobjegao iz kuÊe s lisiËinama za-kljuËanima na barem jednom zapešÊu.* Taoiseach ∑ naziv za premijera Republike Irske (op. prev.). 21

Dvije djevojke nisu patile same. Još je netko bio s njima, netkotko je još donedavno bio tu, živ. I skrivao se. Nakon što je i posljednja daska u kuÊi podignuta, a imovinapopisana do posljednje žlice (i pritom se nije pojavilo ništa novo),kuÊa na broju jedan u Ulici Strand napokon je oËišÊena. Prozorisu zakovani daskama i grad ju je ponudio na prodaju. I premdaih je silno muËilo tko je mogla biti Ëetvrta osoba u kuÊi, bezpravih tragova i bez ijednog živog roaka koji bi im ponudiouvjerljivo objašnjenje krvoproliÊa, gardaí su nekoliko mjeseciposlije tiho zatvorili sluËaj. »ak su i mediji na kraju prešli nanovija ubojstva. Po gradskim se barovima pak sluËaj i dalje razmatrao. “Moira je skrenula”, glasila je jedna popularna teorija. “Za-mjerala je curama na ljepoti i iz ljubomore ubila tu ljepotu.” Premadrugoj, djevojke su namjeravale ubiti tetku smislivši nekakvushemu iznude koja im se obila o glavu, samo što u kuÊi nije pro-naen nikakav novac. “Kakva šteta”, govorili su susjedi, i bili suu pravu, kakva god istina bila. “Tajanstveni gost bio je Moirinljubavnik koji ih je poubijao i zbrisao prije no što je dobio što gaide”, glasila je jedna posebno maštovita ideja. No sve te teorijepoživjele bi tek toliko koliko je trebalo da ih se propenta. Naslušavši se budalaština od ljudi u kojih je udio alkohola bioveÊi od udjela zdravog razuma, jedan redoviti gost Gibney’sa ∑nakon jednog maloga tamnog piva ∑ napokon je izustio: “To jezapoËelo negdje drugdje. Da bi posve sazrelo, takvo krvoproliÊezahtijeva godine i godine mržnje.” Da su ga deËki u plavom s kraja glavne ulice tada Ëuli i ostavilise žemiËki koje su upravo doruËkovali, možda bi i riješili sluËaj.Ipak, ni tada ne bi pohvatali ni polovinu priËe. Jer, priËa što su ježene iz Moirine kuÊe umalo odnijele u grob jest poËela negdjedrugdje, u malome gradu u Zapadnom Corku, gdje ljude pokreÊenešto puno jaËe i zapaljivije od mržnje. Ljubav. Ono što je Moiru i njezine neÊake poslalo u tihi diomalenog groblja iza crkve Svetog Andrije bila je ljubav. Ona vrsta ljubavi što peËe gore od usijane peÊi. 22

Na tužnom malom sprovodu što ga je tjedan dana poslije obavilai platila Socijalna služba, nije bilo roaka ili prijatelja koji bi odalipoËast sestrama Walsh i njihovoj tetki i ubojici. Fiona i Roísínsahranjene su na metar-dva od Moire, na Ëemu je pogrebnik in-zistirao govoreÊi: “Neka sam proklet ako tu sirotu djecu ostavimnadohvat ruke toj strašnoj ženi.” Kao da se ruga dvjema djevoj-kama, svoj vremenski plašt boje kokakole Bog je okrenuo nanaliËje, jarkom sunËevom svjetlošÊu obasjao maglovitu kišu i stvo-rio banalnu dúgu, dovoljno lijepu da jedina osoba na sprovoduzaplaËe tako glasno da uznemiri ožalošÊene na drugom ukopu,dva groba dalje. »inilo se da je Desmond u mjesec dana ostario deset godina. U javnosti ga nitko nije vidio još od dana kada su sestre Walshi njihovu tetku odvezli u hladnjaËu. Bilo je to zato što je prvastvar koju je uËinio po povratku u svoj ledeni stan bila da skineodoru i spali je. Dani su se pretvarali u tjedne, a zvuci raritetnihpjesmica Jelly Roll Mortona s Desova stereoureaja ∑ što bi se,poput zlatnog biserja, redovito kotrljali ispod ulaznih vrata nje-gova stana ∑ utihnuli su. Susjedima se znalo uËiniti da Ëuju tihiplaË. ŽeleÊi vidjeti Ëudaka, djeca su lijepila nosove na stakla nje-govih prozora. Neka bi, tek naËas, uspjela opaziti rašËupanu kosupovrh bljedunjavog lica. “Nakaza!” meusobno bi prošaptala,kamenjem zasula ulazna vrata i uz smijeh se razbježala kuÊama.Roditelji su za taj sitni egzorcizam, dakako, znali, a ipak su gadopuštali. Odgovaralo im je da krivnju za dogaaj preuzme netkodrugi. Štoviše, Ëinilo se da stvar funkcionira. Na broju jedan ko-naËno se nastanila ugodna, bezazlena poljska obitelj, i kuÊa jeponovo izgledala kao i svaka druga kuÊa u ulici. Desmond je bio odjeven u iznošeno crno odijelo izlizanihlaktova i koljena kakva su nosili konobari na trajektu. Drhtao jedok je pater Donnelly izgovarao uobiËajenu molitvu, a kada jesveÊenik došao do “blagoslovljena ti meu ženama”, usta je mo-rao pokriti objema rukama. Ispod brijega na kojemu je stajalacrkva, krovovi boje Ëai bili su skliski od kiše. Desmond je ostaostajati još dugo nakon što su grobovi bili propisno utabani i obi- 23

lježeni. Na istom je mjestu stajao i kada je kiša poËela uistinu li-jevati. Nakon što je pri povratku u stan kimnuo skupini djece na ulici,nitko ga više nije vidio. I cijela bi priËa završila tamo i tada da nije bilo drugog poštara,onoga po imenu Niall, sirotog deËka kojega je radoznalost istr-gnula iz jednoliËne životne svakodnevice i naglavce katapultiralau najveÊu pustolovinu njegova kratkog života. Tajna sestara Walsh tek se poËela razotkrivati. Svatko tko je te noÊi prošao pokraj groblja uz malo je maštemogao vidjeti kako se duše mrtvih djevojaka uzdižu iz jeftinihdržavnih lijesova, lebde i kuckaju po staklu šaltera poštanskogureda. Jer, unutra su imale nedovršena posla. Siroti Desmond bio im je bliže nego što je mislio. Ni Fiona, ni Roísín ni mrtve se nisu dale otjerati. 24

MeuËinNEURU»IVA POŠILJKA 25

26

2Na svom prozoru, onome odjela za sortiranje pošte, Niall nije Ëuo nikakve prigušene jezive zvukove. Ne zato što i sâm nebi uživao u dobroj priËi o duhovima, pa po dolasku noÊi postajaoosjetljiv i na najmanji zvuk. Ne, bilo je to zato što mu je vuk opetispao k’o drek, i znao je da je ispao k’o drek i prije no što mu jepoËeo bojiti jantarne oËi. “Ohhh, sranje”, promrmljao je i pogledao svoj peti crtež tenoÊi. Kako je to moguÊe? U umjetniËkoj školi sasvim je pristojnocrtao maËke; to mu je morao priznati Ëak i profesor VasiljËikov.Njegovi leopardi i njegove pume u živim bojama s lakoÊom sujurcali po papiru i iz svojeg se dvodimenzionalnog svijeta probijaliu treÊu dimenziju, za koju je živio svaki djeËak zaljubljen u stri-pove. Psi mu pak nikako nisu uspijevali. Niall bi dovršio glavu,krenuo prema snažnim stražnjim nogama i dodavao srebrnosivokrzno, sve u želji da oËuva dojam Ëiste smrtonosne prijetnje kojije izbijao iz te životinje. ZapanjujuÊe Ëesto meutim, Ëim bi stigaodo repa, stvorenje bi se prometnulo u preuhranjenog psa ili uartritiËnu lisicu. Bude li uporan, jednoga dana mogao bi postati pristojan kopistnekome od strip-autora kojima se divio, recimo božanskom ame-riËkom grafiËaru Toddu Saylesu, Ëiji je originalni znanstveno-fantastiËni serijal Svemirske kolonije iz 1980-ih Ëitao kao djeËak.Glavni likovi bili su do zuba naoružani intergalaktiËki lovac naucjene po imenu Stash Brown i njegov majmun koji govori, Pic-kles. Serija je pratila njihove bitke s gomilom smrtonosnih van- 27

zemaljaca-mutanata diljem zvjezdanog sustava Alfa Centauri izapadno od njega. Ali koga je on to zavaravao? Realno, morao jepriznati Niall, mogao se nadati tek tomu da lašti cipele gospodinuSaylesu ∑ ili njegovu novom Ëudu od djeteta, umjetniku JeffuAlexanderu, koji je za DarkWorld Comics upravo nacrtao i obo-jio Ëetverodijelnu avanturu na Divljem zapadu pod naslovom Šestpištolja za Yumu, klasiËnu revolverašku seriju tipa “ovaj-grad--nije-dovoljno-velik-za-obojicu, putniËe”, na koju su zaiskrile oËidjeËaka diljem Irske i svijeta. Niall je još jednom pogledao svog bijednoga bezopasnog vukai shvatio da neÊe stiÊi ni do njihova prijamnog ureda. Pokušavaoje izraditi naslovnicu za nekakav srednjovjekovni fantasy strip, icijele je noÊi, po isteku radnog vremena, crtao ostatke dvorca ∑urušene zidove i kule, batrljke drveÊa iz kojih se poput zaraze širimlada mahovina te kojekakva biÊa što tumaraju izgubljenim svi-jetom drevne Irske, Irske kakve, zapravo, nikada i nije bilo. Ga-vrani ∑ sasvim lijevo, odmah iznad zastrašujuÊih vješala ∑ dobrosu ispali. Crvenih gubica, nestrpljivi... kao da se upravo spremajuobrušiti i otkinuti komad osuenog Ëovjeka što se još uvijek njišena omËi. Uvjerljivo. Vitezovi ∑ nešto dalje u pozadini ∑ na po-vratku iz lova sa sokolima, sapetima na debelim rukavicama, bilisu gotovo veliËanstveni. »ak i djeva bajna što ju je Niall nacrtaoskutrenu na šumskome proplanku djelomiËno je uspjela; dok jebježala u zaštitniËku tamu granja, crna kosa napola joj je zaklanjalamlijeËno bijelo lice. I tu je, dakako, sve zabrljao. Htio je naime da joj vuk nenadano presijeËe put, spuštene glavei užarena pogleda, u položaju za napad. Upravo ta pojedinostsvakog je šmrkavog preadolescenta trebala odvesti u široki svijetpustolovine u kojemu se krvoloËne zvijeri hrane bespomoÊnimmladim djevojkama ∑ po cijeni od barem deset eura po izdanju.Njegova je djeva meutim trebala samo iz torbice izvaditi Snickers,nahraniti debelog psa, i izvukla bi se. Stvarno jadno. Niall je zgužvao papir i u visokom luku bacio ga kamo i pret-hodna Ëetiri ∑ u veliki ËeliËni koš nalik kavezu u koji su razvrstavaËi 28

pošte bacali neuruËive pošiljke, one na koje bi pošiljatelji zabora-vili nalijepiti marku ili napisati potpunu adresu. Koš se prazniojedanput tjedno i, ako ih pošiljatelj ne bi došao preuzeti ili platitiglobu, pošiljke bi završavale u smeÊu. Zgužvani vuk nije se predao bez borbe. Papirnata lopta odbilase od nekoliko kuverti, šuškajuÊi skliznula niz bijelu lavinu i uda-rila u debeli paket koji se odvojio od ostatka gomile, pomaknuonekoliko centimetara i s glasnim tup! zaustavio se udarivši u ËeliËnupreËku. U toj kuverti sigurno nisu bile rukavice za baku. Što godsadržavala, bilo je teško i tvrdih rubova. Prvi put te noÊi Niall je zaboravio samosažaljenje i okrenuoglavu u smjeru zvuka. Koš s neuruËivim pošiljkama ∑ što je Niallovu nekada tolikorazdražljivom, još uvijek adolescentskom unutarnjem oku noÊasdjelovao kao polumraËna stražarnica ispred djevina dvorca ∑ sta-jao je ni metar od izlupanoga drvenog stola što ga je njegovnadzornik zgurao izmeu bojlera i dva neispravna aparata zaprodaju poštanskih maraka. Gospodin Raichoudhury taj je okrh-nuti komad namještaja gledao s izrazom ozbiljne zlovolje, kao daÊe time s njega ukloniti sve mrlje od kave i cigareta. Niall se skanjivao, a onda ustao. Otkako je, prije dvije godine,u tihoj agoniji odustao od umjetniËke škole i ∑ kako bi mogaoplaÊati stanarinu ∑ nevoljko odjenuo bezliËnu odoru pripravnikaza mjesto mlaega poštanskog službenika, svakoga Ëetvrtka smržnjom je podizao zasun na tom metalnom kavezu, ulazio unjega i praznio mu nezajažljivu papirnatu utrobu. NoÊas je neštobilo drugaËije. Oštar zimski propuh iskašljao je neuËvršÊene listovepapira na pod. Stash Brown nategnuo bi kokot na svom laserskompištolju ËekajuÊi da se iz kontejnera pomoli nekakva izvanzemalj-ska štetoËina, pomislio je Niall. Pickles bi se iskesio i zaskviËaokao pravi majmunski ubojica. Niall je prišao košu, podignuo zasun i ušao. Debela kuverta, tamno smea i zamrljana, ležala je na dnuimprovizirane papirnate rampe. Niall ju je podigao namjeravajuÊije baciti natrag meu ostale. Okrenuo ju je i pogledao ime i adresu 29

pošiljatelja. Djelovala je kao da je naËrËkana u žurbi. Slova su bilaiskrivljena i razmazana, no još uvijek Ëitljiva: Pošiljatelj: Fiona Walsh Ulica Strand br. 1, MalahideNije li se tako zvala ona ubijena djevojka, stradala u neuspjelupokušaju da zaštiti mlau sestru Roísín? NemoguÊe. Ma, to jesigurno nekakva prijevara. Niall je, tek naËas, prestao disati. Nje-gov mozak nije znao što bi, toËno, sada trebalo uËiniti. Odbaciticijelu stvar kao šalu? Slediti se od užasa nad njezinim jezivimimplikacijama? Shvativši da nesvjesno grli nabrekli paket, odluËiose za opciju broj tri, opciju koja se s prosvijetljenim umovima znapoigrati ËešÊe od ostale dvije. Niall se pretvarao da odgaa odluku,Ëime se samo još više prepao onoga što ga je iz pošiljke moglovrebati. Brzo je izišao iz koša koji mu je poËinjao sliËiti na šumus njegova bijednog crteža i vratio se za stol. Otvori je odmah, da, naravno. Što drugo? No kada je svjetlostolupane stolne lampe (koju je nedavno “oslobodio” iz tajnihzaliha gospodina Raichoudhuryja pospremljenih uz kontejner spošiljkama za inozemstvo) pala na papir, spazio je nešto zbog Ëegasu mu prsti zastali usred pokreta. Poštanskih maraka nije bilo,zato je pošiljka i završila u košari za otpis. Bila je naslovljenajednostavno na: Bilo tko Poštanski ured Townyard Lane, MalahideNiall je još jednom okrenuo kuvertu i zacvilio poput staroga di-jamantnog rezaËa. Sada je na smeem papiru jasno vidio i drugu,još zlokobniju poruku, dodanu uoËi otpreme, umrljanu kišom,ali još uvijek Ëitljivu. Bila je to molba, posljednja želja koju jenekoj nepoznatoj duši izricala jedna koja se upravo gasila. RijeËi,naherene i neuredne, glasile su: 30

Mi smo veÊ mrtve. ProËitaj ovu priËu, tek u sjeÊanje na nas.Na to Niall, sve i da je želio, više nije mogao zaustaviti laganodrhtanje ruku. Naravno, Ëitao je novine i znao za, kako su je veÊnazivali, “bitku na katu” u kojoj se Fiona suprotstavila beštiji kojaje glumila prijaznu ženu. Kako se mogao oglušiti na njezin Ëarobnipisani zov? Baš kad je odlijepio kuvertu i unutra ugledao obriseneËega crnog, iza lea je zaËuo gromki glas. Dvije potpetice lu-pnule su jedna o drugu, kao na pisti za vojne parade. “Molit Êu lijepo, objasnite mi što ovo znaËi, gospodine Cle-ary?” Niall se okrenuo i ugledao kraljevski zastrašujuÊi lik vrlo viso-koga poštanskog službenika Raichoudhuryja. U tamnoj tunicizakopËanoj sve do iznad Adamove jabuËice Raichoudhury je prijepodsjeÊao na pretjerano revnog Ëuvara parkirališta nego na voj-noga Ëasnika, što je potajno želio biti. Visoka asketska figura prešlaje na drugi kraj prostorije i pomno manikirani prst uperila u podna kojemu je još uvijek ležalo nekoliko porazbacanih listova papira.Ponašao se kao da umjesto dvjema osobama (s tim da je gospoaCody bila na bolovanju) zapovijeda cijelim legijama. “Otvoreno vam velim, uistinu sam zabrinut za vaše ponašanje,gospodine Cleary. I što, za ime svijeta, radite ovdje tako kasno,molit Êu lijepo?” “Crtam, gospodine.” “Opet?” “Bojim se da dâ, gospodine.” Sada mu je stajao toliko blizu da je Niall uspio vidjeti kopËuza remen koju je stariji muškarac naslijedio od svog pra-pra-pra-djeda, pretka koji je “zarobio topove Ajub-kana” u slavnoj biciprotiv toga ratnog voe iz doba Drugoga afganistanskog rata,sredinom 1800-tih. Jednom prilikom, štrkljasti nadzornik iz nov-Ëanika je izvadio od sunca izblijedjelu fotografiju i pokazao jesvima u uredu. Na njoj je muškarac s prugastim turbanom naglavi, vrlo nalik gospodinu Raichoudhuryju, sjedio na veliËan-stvenu konju, s nekim popriliËno ozbiljnim kopljem u rukama, 31

izazivajuÊi fotografa da pri pogledu na njega uËini bilo što osimda zadrhti. “Bio je Ëasnik u 23. bengalskoj konjiËkoj”, jednom jeobjasnio gospoi Cody, koja je za to pokazivala krajnji nedostatakoduševljenja. Niall je upamtio da tu kopËu ∑ i komplicirani grbna njoj, sa sloganom o smrti prije gubitka Ëasti (ili nešto sliËno)∑ redovito lašti. Potomka bengalskog kopljanika trenutaËno je meutim višeod smrti brinula uredska stega. Pogledao je bijedni stol i požaliošto ga je uopÊe dao tom mladom Ëovjeku kojemu se oËito nemože vjerovati ni da se nakon radnog vremena neÊe motati pouredu. A onda mu je pogled pao na podignuti zasun kaveza. »inilose da razmišlja o tome kako bi mu oružje njegova pretka napokondobro došlo. “Što se, kvragu...” Otišao je do kaveza i brižno zatvorio vrata,a onda se okrenuo i ošinuo Nialla pogledom smrtonosnim poputAjub-kanovih topova. “Idite kuÊi, molim vas. I sutra, Ëim stignetena posao, doite k meni. Mislim da o nekoliko stvari u vezi vašeg...ponašanja trebamo nadugo porazgovarati.” “Da, gospodine”, odgovorio je Niall. Debelu kuvertu FioneWalsh gurnuo je u torbu prekrivši je najnovijim stripom JackaAlexandera Cesta za Boot Hill. S naslovnice stripa tri su gotovogole revolverašice ciljale u Ëitatelja, u ovom sluËaju sve ozlojee-nijeg gospodina Raichoudhuryja. “Odmah, molim”, rekao je umišljeni Ëasnik, kao da na krvavojbojišnici u blizini Kandahara izdaje zapovijed nekom tupavomnovaku u crvenom mundiru. Otpratio je Nialla sve do duÊana zapopravak obuÊe (iza kojega je cijeli poštanski ured bio neËasnostisnut), izgurao ga kroz ulazna vrata i zakljuËao ih iznutra. Niallje Ëuo da mrmlja nešto o “manjku poštovanja”, a onda se zvuknjegovih kožnih potplata izgubio u utrobi najmanjega poštanskogureda u univerzumu.Kada se našao na ulici, Niall je pripalio cigaretu. Kroz razbijenukabinu radionice za izradu kljuËeva vidio je da njegov šef ponovoulazi u kontejner za neispravne pošiljke kao da želi utvrditi je li 32

mlaahni Niall neËim oskvrnuo svetost njegova ureda. Niall jesnažno povukao dim i sjetio se što nosi. Došetao je do glavnograskrižja, stao ispred osvijetljene trafike, izvukao kuvertu iz torbei otvorio je. U njoj je ležala crna bilježnica, nalik nekom od nadgrobnihspomenika s obližnjeg groblja. Korice izraene od grubog pamuka bile su hrapave na dodir.Donju polovinu presijecao je dubok trag savijanja, gotovo kao daje poslužila za obranu. Podignuo ju je na svjetlo. Ne, prije kao daje negdje bila ugurana, možda zaglavljena iza radijatora koji jojje i osmudio tamna vlakna. Niall je veÊ zamišljao kako ju je Fionauspjela sakriti od tetke. No što je bilo u njoj? Jezive priËe? Skriveniopisi dogaaja? Mapa s blagom, možda? “ZaËepi, idiote”, rekao je samome sebi stišavajuÊi oËekivanja.“Nisu ti to Svemirske kolonije.” I baš kad je namjeravao okrenuti prvi list, shvatio je da ga netkopromatra iz trafike. “Je li tamo sve u redu?” upitao je blagajnik, debeljko u bijelojpregaËi Ëiji su obrazi poprimili boju zrelih šljiva. Nešto u njegovuglasu ponukalo je Nialla da sakrije bilježnicu. “Zašto ne bi bilo?” “A, dobro, onda”, rekao je muškarac i ∑ ne skidajuÊi pogled sragbija na TV-u ∑ odgrizao komad neËega što je iz daljine izgle-dalo kao kolaË krajnje ambiciozne veliËine. Niall mu je kimnuo i produžio prema biciklu koji ga je strpljivoËekao pokraj trafike, Ëak i kada bi ga zaboravio zakljuËati. Torbuje prebacio preko prsa, a dugaËku nogu preko željezne preËke skoje se boja ljuštila i otpadala poput jesenskog lišÊa. Dok je okre-ÊuÊi pedale napredovao Dublin Roadom, ugledao je slabašnabijela svjetla putniËkog mlažnjaka što se ∑ toËno iznad profesio-nalno ljupkih proËelja duÊana ∑ spuštao prema gradu. Bližila seponoÊ. Dok je biciklom svladavao dugi put do kuÊe, Niall nije osjetioda cestom uz njega klize nestrpljivi duhovi, niti je naslutio plahiljutiti šapat dviju djevojaka koje su odbijale pasti u zaborav. 33

Ali da je crnu bilježnicu Fione Walsh sluËajno nosio StashBrown osobno, sa sobom bi ponio svoj najveÊi laserski pištolj i nebi skidao pogled s upravljaËa bicikla. Jer, na kromiranom su Ëeliku,licem okrenuta Niallu, sjedila dva nestrpljiva duha. I jedva Ëekalada napokon otvori prokletu stvar i poËne je Ëitati.Kada je Niall zakoraËio u majušnu garsonijeru u Ballymunu ukojoj su zajedno živjeli, Oscar je veÊ bio izgrizao sve u kuÊi. U doba kada je iz onog mjesta Bogu iza nogu stigao u grad,svi koji su živjeli u naselju Ballymun nazivali su ga kratko “Mun”,što je Niallu zvuËalo pomalo kao kad ratom izmoreni vijetnamskiveterani govore o “Namu”. Brzo je shvatio da nakupina betonskihtornjeva, zamišljena kao projekt socijalne preobrazbe, ima posvesuprotan uËinak: pretvorila je Mun u nešto nalik autentiËnomurbanom getu dražesne stare IstoËne NjemaËke. Sedam zgrada ∑ svaka nazvana po jednom muËeniku Uskršnjegustanka iz 1916., kada je mala skupina irskih boraca, pokušavajuÊiporoditi naciju, ustala protiv britanske vojske ∑ svojim staljini-stiËkim chicom desetljeÊima je muËilo Sjeverni Dublin. Jedna lo-kalna inicijativa bila je na putu da na tom mjestu napokon obnovigraanski ponos rušenjem tih šljiva na oku, jedne po jedne. NoNiallov usamljeni crni legiÊ po imenu Plunkett Tower i dalje jezjapio u njega svake veËeri kada bi se približio domu. Mun ubijasvaku radost, s lakoÊom, i uza sve te nove i površne planove oparkovima i sliËnim stvarima. Koga oni to zavaravaju? pomislioje. Mun nije bio zemlja cappuccina, niti Êe to ikada biti. Mun su,baš kao i Tallaght, nastanjivali luzeri, pravi filozofi geta što podžepovima nose naoštrene novËiÊe i bezvrijedne lutrijske listiÊe.Za njih i za sve ostale ta dva mjesta zauvijek Êe ostati Luzeraguai Tallaghtfornija njihove prošlosti, i jebeš preobrazbu. Oscaru je sve bilo ravno do mora sve dok ima dovoljno hrane.Kada je zaËuo otvaranje vrata, naranËasti šareni maËak nezainte-resirano je trepnuo i skoËio na fotelju kako Niallu ništa ne bizaklanjalo pogled na štetu koju je s ponosom napravio: jednuzapetljanu telefonsku žicu, dvije Ëokoladice Mars bez utrobe te 34

najmanje deset vreÊica Ëaja koje je maznuo iz kuhinje i rasturio,poput onog mumificiranog miša o kojemu je sanjao u trenucimanajveÊeg mira. “I ja tebe volim, naranËasti seronjo”, rekao je Niall i stao Ëistiti.Ipak, brzo se smjestio za radni stol kojega se Oscar, mrzeÊi miristinte i laka na olovkama, držao podalje. MaËak je zapreo i okrenuoglavu k prvome svjetlu, još uvijek nevidljivom na njihovu beton-skom oceanu, Ëak ni s vjeËito prljavih prozora na dvanaestomkatu. Niall je iz torbe iskopao crnu bilježnicu i stavio je pod svojunajjaËu arhitektonsku lampu. Sada je vidio da je netko ∑ šarajuÊikemijskom olovkom po istim mjestima ∑ u tkaninu urezao inicijaleF. W. Fiona Walsh? Predmet je možda i bio autentiËan, no u tose tek morao uvjeriti. »ekao je da mu Oscar dade kakav znak danastavi, no maËak se nasitio šeÊera pa ga je ∑ bezdušno kako tosamo njegova vrsta zna ∑ samo okrznuo pogledom kao da kaže:“Sve da te to i ubije, ja na spavanje neÊu otiÊi gladan. Dakle samonaprijed, glupi seronjo. Misliš da me je briga?” VažuÊi bilježnicu u rukama, Niall se naËas zapitao ne bi litrebao nazvati gardaíe? Možda je bila dokaz. Možda je bila važnai mogla pomoÊi u rješavanju ubojstva. Uši su mu gorjele. NIALLCLEARY JE GRADSKI JUNAK! vrištalo je s novinske naslovnice u nje-govoj glavi. Ruka mu je veÊ bila na telefonu, a onda je, kao samaod sebe, skliznula i ponovo dotaknula grubo crno platno. Napokon je okrenuo prvi list i posve zaboravio murjake. Premda to tada nije mogao znati, njegov život ∑ ili baremmonotono postojanje kakvo je do tada poznavao ∑ više nikadaneÊe biti isti. Dok je Ëitao prvih nekoliko rijeËi zgusnutoga neurednog ru-kopisa koji je ispunjavao stranicu za stranicom, Niallovo srce jeubrzalo. Tanki papir nalik lupini luka bio je umrljan sasušenomkrvlju i suzama. Ili je to bio znoj? Usporedio je rukopis s onimna kuverti; poklapali su se. Ista nagrbljena kosa slova, sa sliËnimuskim petljama na samoglasnicima, pisana u žurbi. Ne u udobno-sti, uz šalicu Ëaja ili zdjelicu Ëipsa. Papir je posvuda bio izbrazdan 35

tragovima noktiju, oËajnim prljavim urezima u obliku polumje-seca. Upravo tada pojavilo se danje svjetlo. Blijeda zraka sunca štoje na svojim usamljenim pleÊima pokušavala ponijeti cijelo obzorjesivih oblaka brzo je nadjaËana, kao da u kontaktu s betonom venei umire. Maleni stan obavila je tama, gusta poput najmraËnije noÊi.Niall je popalio sve lampe u kuÊi i jaËe se umotao u futranu jaknu,jer je grijanje opet riknulo. Prešao je prstima preko prvih reËenicapriËe Fione Walsh i poËeo Ëitati. VeÊ ga je Ëvrsto zgrabila i znaoje da se neÊe maknuti dok ne stigne do posljednje stranice. Na vrhu stranice napisala je: Dragi neznani prijatelju. Molim te, poslušaj me. Tu sam gdje jesam i nemam još puno vremena. Tebi u naslijee ostavljam svoju priËu i sve svoje buduÊe dane, jer mi Êemo uskoro biti mrtve. Umrijet Êemo u ovoj kuÊi jer smo voljele muškarca po imenu Jim, a da nismo poznavale njegovu istinsku narav. Slušaj pozorno moju priËu. 36

Sadržaj 9Uvod 25ŠTO JE VIDIO DESMONDMeuËin 37NEURU»IVA POŠILJKADio prvi 145FIONIN DNEVNIKDio drugi 185VU»JI TRAGOVIDio treÊi 257ROÍSÍNIN DNEVNIKDio Ëetvrti 291BEZNOGI KRALJEVIΔ 303Post scriptum 305VITEZOVA NAGRADA 307Pogovor i zahvaleO autoruO prevoditeljici 309

Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊZa nakladnika Sibila SerdareviÊGlavni urednik Seid SerdareviÊUrednica Ana GrbacLektura i korektura Nana MoferdinGrafiËka urednica Maja GlušiÊDizajn i prijelom FrakturaGodina izdanja, 2010., rujan (prvo izdanje)Tiskano u HrvatskojISBN 978-953-266-175-0www.fraktura.hr [email protected]: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 310

306