Čarobnica - Tajne besmrtnog Nicolasa Flamela 3

Umoran sam, strašno sam umoran. I brzo starim. Zglobovi su mi ukočeni, vid slab i moram senaprezati da čujem. Proteklih pet dana bio sam prisiljen poslužitise moćima više puta nego cijelog proteklog stoljeća, što mi je znatnoubrzalo starenje. Procjenjujem da sam od prošlog četvrtka ostarionajmanje jedno desetljeće, a možda i više. Želim li preživjeti, moramse domoći Knjige Abrahama Židova, ali se pritom više ne smijem− ne usuđujem − služiti moćima. No, Kodeks je u Deejevim rukama pa znam da ću biti primoranponovno crpsti sve slabiju auru. Moram, želimo li preživjeti. Svaki put kada se njome poslužim, korak sam bliže smrti… a kadumrem, i Perenelle sa mnom, neće se više imati tko suprotstavitiDeeju i Mračnim Starijima. Kad mi umremo, svijetu će doći kraj. Ali još nismo mrtvi. A tu su i blizanci. Ovaj put pravi, istinski blizanci iz legende,s aurama od čista zlata i srebra. Dok blizanci žive, živi i nada. Spremamo se ući u London. Tog se grada bojim više od ostalih,jer on je srce Deejeve moći. Zadnji put kad smo Perenelle i ja biliondje, u rujnu 1666. godine, Čarobnjak je zamalo spalio grad dotemelja u nastojanju da nas zarobi. Otada se onamo nismo vratili.London je privukao Starije iz svih dijelova svijeta: više ih je u tomgradu nego u ijednom drugom na zemlji. Pripadnici Starijeg soja,Sljedećeg naraštaja i besmrtni ljudi slobodno se i neopaženo krećuulicama, a znam za najmanje desetak Carstava sjena raštrkanih pobritanskome otočju.

8 Michael Scott Nad keltskim krajevima križa se i spaja više zmajevih brazdi negou ijednoj drugoj zemlji, a ja se molim da se pomoću blizanaca, kojimasu moći Probuđene, tim brazdama uspijemo vratiti u San Francisco,mojoj Perenelle. A tu je i kralj Gilgameš, najstariji besmrtnik na svijetu. Njegovoje enciklopedijsko znanje neprocjenjivo. Priča se da je nekoć biočuvar Kodeksa i da je čak poznavao Abrahama koji je stvorio tuknjigu. Prema predaji, Gilgameš poznaje sve vrste elementarnemagije − premda, začudo, nikada nije imao moć da se njome koristi.Taj kralj nema aure. Često sam se pitao kakav je to osjećaj: bitisvjestan tolikih nevjerojatnih stvari, imati pristup mudrosti drevnihnaroda, poznavati riječi i čarolije koje bi ovaj svijet mogle pretvoritiu raj kakav je nekad bio… a ne moći ih upotrijebiti. Sophie i Joshu rekao sam da tražimo Gilgameša kako bi ih poučioVodenoj magiji i pronašao zmajevu brazdu kojom ćemo se vratiti kući.Ali ne znaju da je to neizvjestan potez očajnika; ako nas Kralj odbije,ostat ćemo zarobljeni na Deejevu području, bez mogućnosti bijega. A prešutio sam im i da je Gilgameš posve, posve lud… kao i toda je za našeg zadnjeg susreta bio uvjeren da ga želim ubiti. Iz dnevnika Nicholasa Flamela, alkemičara Napisano danas, u ponedjeljak, 4. lipnja, u Londonu, gradu mojih dušmana

PONEDJELJAK, 4. lipnja



Prvo poglavljeM“ islim da ih vidim.” Mladić u zelenoj zimskoj vjetrovki, koji je stajao točno podgolemim, okruglim satom kolodvora St. Pancras, spusti mobitel s uhai pogleda mutni jpeg na pravokutnom zaslonu. Engleski Čarobnjakposlao mu je tu fotografiju prije nekoliko sati: zrnata fotografijaispranih i izblijedjelih boja izgledala je kao da je fotografiranasigurnosnom kamerom odozgo i nosila je oznaku da je slikana4. lipnja u 11.59.00. Prikazivala je sjedokosog, postarijeg muškarcakoji se u pratnji dvoje svjetlokosih tinejdžera uspinje na vlak. Podigavši se na prste, mladić preleti pogledom kolodvor tražećitrojac s fotografije. Na trenutak pomisli da ih je izgubio u vrevi, alije znao da ionako ne bi daleko dospjeli; jedna od njegovih sestarabila je na donjem katu, a druga na ulici odakle je motrila ulaz. Ali kamo su se nestali starac i tinejdžeri? Uske male nosnice mu se rašire dok je razvrstavao bezbrojnemirise na kolodvoru. Prepoznao je i odbacio mješavinu smrada kojanastaje kad se previše humana nađe na jednom mjestu, nebrojeneparfeme i dezodoranse, gelove i lakove, masan smrad pržene hraneiz kolodvorskih restorana, bogat miris kave i metalan, uljast, opor

12 Michael Scottmiris lokomotiva i vagona. Zatim sklopi oči i zabaci glavu, a nosnicemu se neprirodno rašire. Mirisi koje je tražio bili su stariji, divlji,neprirodniji… Eno ih! Metvica: jedva zamjetan dašak. Naranča: posve slaba natruha. Vanilija: jedva što više od traga. Rašire mu se plavo-crne zjenice, skrivene sunčanim naočalamamalih pravokutnih stakala. Njušio je zrak slijedeći paučinaste nitimirisa kroz golem željeznički kolodvor. Sad ih ima! Postariji muškarac s fotografije na mobitelu krupnim je koracimagrabio kroz gužvu u središnjoj dvorani kolodvora ravno prema njemu.Bio je odjeven u crne traperice i pohabanu kožnatu jaknu, a u ljevicije nosio malu putnu torbu. Baš kao na nedavno snimljenoj fotografiji,pratilo ga je dvoje plavokosih tinejdžera dovoljno sličnih da budu brati sestra. Dječak je bio viši od djevojčice i oboje su nosili naprtnjače. Mladić fotoaparatom u mobitelu brzo okine sliku i pošalje jedoktoru Johnu Deeju. Premda je engleskog Čarobnjaka prezirao izdubine duše, nije imao razloga da mu se zamjeri. Dee je služio jednomod moćnijih Mračnih Starijih i daleko najopasnijem među njima. Podigavši kapuljaču zelene vjetrovke na glavu, mladić okrene leđatrojcu koji mu se primicao i nazove sestru koja je čekala na donjemkatu. “Nema sumnje da su to Flamel i blizanci”, reče u mobitel ispodglasa na prastarom jeziku iz kojeg se razvio galski. “Idu prema tebi.Ščepat ćemo ih kad izađu na Euston Road.” Sklopivši mobitel, mladić u jakni s kapuljačom zaputi se zaAlkemičarom i američkim blizancima. S lakoćom se probijaokroz ranoposlijepodnevnu gužvu, izgledajući kao običan tinejdžer,neprepoznatljiv i neupadljiv u pohabanim trapericama, iznošenimtenisicama i prevelikoj jakni, glave i lica zakrivenih kapuljačom, očijunevidljivih iza tamnih naočala. No, usprkos vanjštini, taj mladić nikada nije bio ništa sličnočovjeku. On i njegove sestre doputovali su u tu zemlju dok je jošbila spojena s europskim kopnom i naraštajima ih se štovalo kaobogove. Bio je duboko ogorčen što mora slušati Deeja − koji je, nakraju krajeva, ipak običan humani. No, engleski Čarobnjak obećao

Čarobnica 13je mladiću s kapuljačom privlačnu nagradu: Nicholasa Flamela,legendarnog Alkemičara. Deejeve upute bile su jasne; mladić i njegovesestre dobit će Flamela, ali blizance ne smiju dirati. Mladićeve se usneizviju. Njegove će sestre lako zarobiti blizance, a njemu će pripastičast da ubije Flamela. Pri toj pomisli, jezik crn poput ugljena sunemu iz kuta usta i obliže usne. Tjednima će se gostiti Alkemičarom.A najukusnije zalogaje će, dakako, sačuvati za Majku.Nicholas Flamel usporio je kako bi ga Sophie i Josh dostigli. Usiljenose osmjehne i pokaže devetmetarski brončani kip zagrljenog parapod satom. “Zove se Sastajalište”, glasno reče, a onda šaptom doda:“Slijede nas.” Svejednako se smiješeći, nagne se Joshu i reče ispodglasa: “Da ti nije palo na pamet okrenuti se.” “Tko?” upita Sophie. “Što?” ukočeno upita Josh. Bilo mu je mučno i vrtjelo mu se;tek Probuđena osjetila preplavilo mu je obilje kolodvorskih mirisai zvukova. U potiljku mu je bubnjala glavobolja, a svjetla su mu sečinila toliko jarkima da je žalio što nema sunčane naočale. “Da… što je bolje pitanje”, smrknuto će Nicholas. Upre prst u sat,kao da govori o njemu. “Nisam siguran što je ovdje”, prizna. “Ali jenešto prastaro. Osjetio sam to čim smo sišli s vlaka.” “Osjetili ste?” upita Josh, dezorijentiran i sve smeteniji. Nije mubilo ovako zlo otkako je dobio sunčanicu u pustinji Mojave. “Osjetio sam žmarce, nešto nalik na svrab. Moja je aura reagiralana auru toga bića, tko god − ili što god − ono bilo. Kad naučite boljevladati svojim aurama, i sami ćete to moći osjetiti.” Zabacivši glavu, kao da se divi kupoli od metalne mreže i stakla,Sophie se polako okrene. Mnoštvo putnika vrtložilo se oko njih.Većinom su izgledali kao domaći ljudi koji putuju na posao, premdaje bilo i mnogo turista koji su zastajali da se fotografiraju pred kipomSastajalište ili golemom urom. Nije joj se činilo da na nju i njezinesuputnike itko obraća posebnu pozornost. “Što ćemo?” upita Josh. Počela ga je hvatati panika. “Ja mogupotkrijepiti Sophiene moći”, trabunjao je, “baš kao u Parizu—” “Ne”, plane Flamel uhvativši mu ruku u čelični stisak. “Od sada,moćima se smijete služiti samo ako doista ne bude druge. Čim