Tajni dnevnik Anne Boleyn - džepno izdanje

robin maxwell tajni dnevnik anneboleyn Život i smrt druge supruge Henrika VIII.



Robin MaxwellTAJNI DNEVNIK ANNE BOLEYN

mala biblioteka knjiga 94. Naslov izvornika The Secret Diary Of Anne Boleyn Copyright ∂ 1997 by Robin Maxwell Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga S engleskoga prevela Petra Mrduljaš Doležal Urednik Zoran Maljković Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za nakladnika Alen Bodor Grafički urednik Marko Katičić Fotografija na naslovnici Shutterstock Oblikovanje naslovnice Marko Jovanovac Korektorica Ivanka Šenda Tisak Denona d.o.o., Zagreb, svibanj 2010. ISBN 978-953-14-0713-7 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 730879Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti nidjelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku,mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnogdopuštenja.

ROBIN MAXWELLTAJNI DNEVNIKANNE BOLEYN



Posvećeno mojoj majci



ZAHVALEOva je knjiga plod dvadeset pet godina strastvenog zanimanja za bli-stav svijet tudorske Engleske. Moja indoktrinacija započela je s dvaromana Nore Lofts u kojima sam upoznala dva ženska titana ranogšesnaestog stoljeća: Anne Boleyn i Katarinu Aragonsku. Kada je obično zanimanje preraslo u ozbiljno istraživanje, ne-procjenjiva znanja i uvide o životima i dobu svojih likova stekla samčitajući životopise Carolly Erickson, Marie Louise Bruce, ElizabethJenkins i Paula Johnsona. Svijet osvijetljen samo vatrom Williama Man-chestera bio mi je izvor za razumijevanje Luthera i protestantskereformacije. Od sveg srca zahvaljujem urednici Jeannette Seaver na dubokomrazumijevanju za ovo djelo; lektorici Ann Marlowe, na tome štozna o šesnaestom stoljeću više od mene; i svojoj agentici Kim Wit-herspoon na predanosti kojom je ovoj knjizi tražila prikladan dom. Na osobnom polju, duboku zahvalnost dugujem nekolicini oso-ba: svojoj učiteljici Deeni Metzger koja mi je pomogla preskočitivisoku zapreku između pisanja scenarija i pisanja romana. Billie Mor-ton, koja mi je draga prijateljica i već petnaest godina moj ≈sukrivac«,moram zahvaliti ne samo na prvom poticaju za pisanje ove knjigenego i na tome što me uporno kinjila dobronamjernim ali opakoiskrenim primjedbama i prijekorima zbog propuštenih prilika. Mojamajka, zvana Skippy Lavljeg Srca, najstarija je i najvatrenija podupi-rateljica moje spisateljske karijere i ostaje mi najveće nadahnuće. Mojem mužu, prijatelju, učitelju i savezniku Maxu Thomasuzahvaljujem na golemoj ljubavi i poštovanju. Svih godina koje smoproveli zajedno, podupirao me tjelesno, duševno, duhovno i mate-rijalno, nepokolebljivom odanošću i strpljenjem.



1.Za ime Božje! Zar mi nećete dati ni dana počinka od togsvojeg zamornog dodijavanja? Glava me boli od vas. Kraljičini savjetnici jedva su držali korak s neobično vi-sokom i vitkom ženom koja je dugim koracima grabila pro-stranim whitehallskim travnjakom prema svome konju. Njezin glavni savjetnik, William Cecil, strog i pouzdanmuškarac srednjih godina, bio je rastrgan između očajanja idivljenja novoj, mladoj kraljici odjevenoj u jahaće ruho odpurpurnog baršuna dok su duge zlatnoriđe vlasi slobodnovijorile za njom. Bilo bi premalo reći da je Elizabeta Tudoru dvadeset petoj godini života bila tvrdoglava i neposlušna.Bila je nepromišljena i krajnje neobuzdana, ali britka umai poganog jezika posve neprikladnog za engleskog vladara.No morao je priznati da joj je um svestran i sjajan. Šest jezikagovorila je glatko kao materinji, a moguće je i da je jedna-ko dojmljiva kao njezin otac Henrik VIII. za svog dugog iburnog života. ≈Da bar ne uživa tako nastrano u razjarivanjuplemenite gospode koju je imenovala svojim savjetnicima«,pomisli Cecil. Odvaži se izazvati novu provalu njezina bi-jesa. ∑ Preklinjem Vaše Veličanstvo da još jednom porazmislio nadvojvodi Karlu. Osim što je najpoželjniji ženik u kršćan-skome svijetu, navodno je za muškarca naočit i ima lijepolice. ∑ A što je još važnije ∑ doda Elizabeta podsmjehujući se,∑ ima lijepa bedra i lijepe noge. ∑ Rečeno mi je da se pogrbljenost uopće ne zamjećujedok je u sedlu ∑ dometne lord Clinton nadajući se da napre-

duju. Ali Elizabeta stane kao ukopana i okrene se tako nagloda su se savjetnici nagruvali jedan na drugoga poput glumacau komediji. ∑ A meni je rečeno da je on mladi gospar goleme glavur-de! Blagi Bože, bijedan izbor ženika što ga stavljate preda menimalo me ne mami da promijenim bračno stanje. ∑ Kraljević Erik je… ∑ Tupi Šveđanin ∑ doreče Elizabeta. ∑ Ali jako je bogat, Vaše Veličanstvo, i krajnje veliko­dušan. ∑ Ali ono smiješno izaslanstvo koje je došlo smijuljećise u grimiznim haljama s baršunastim, prostrijeljenim srci-ma…? ∑ Elizabeta zakoluta očima. ∑ Tražite da uzmem uobzir francuskoga kralja koji je oteo Calais, našu posljednjupreostalu luku na kontinentu… i Filipa, garavog španjolskogudovca moje sestre, koji je predan i tvrdokoran katolik? Hajde,gospodo, sigurna sam da možete i bolje. ∑ Bi li vam onda bio miliji engleski ženik? ∑ Engleski ženik? ∑ Elizabetine crvene usne izviju se ujedva primjetan osmijeh. Okrene se i produži opuštenijimkorakom prema svojem vjernom riđanu, prekrivenom teš-kim pokrovom protkanim zlatom za zaštitu njezinih skutaod blata, i prema visokom, stasitom mladiću samouvjerenadržanja i atletske otmjenosti, koji je stajao pokraj njega s uz-dama u ruci. Cecil je s prikrivenim nezadovoljstvom pro-matrao Roberta Dudleyja, kraljevskog konjušnika. Nije bilosumnje da je on zaslužan za osmijeh na kraljičinim usnama igotovo čulnu tromost njezina hoda dok je prelazila preostaluudaljenost do konja. ∑ Doista, engleski su mi udvarači daleko miliji. Cecil je čuo kako savjetnici nezadovoljno mrmore gle-dajući Roberta Dudleyja. Udvaranje toga gordoga plemićakraljici i njezino prihvaćanje njegova udvaranja stvarali su10

nezdravo ozračje koje je ugrožavalo njezine izglede za časnuudaju, bilo u domovini ili u tuđini. Jer Dudley, kojeg su mno-gi smatrali Elizabetinim ljubavnikom, bio je oženjen čovjek.Cecil potisne pomisao da Elizabeta razuzdanim ponašanjemhotimice izbjegava udaju i kani umjesto toga tijekom vlada-vine uzimati jednog ljubavnika za drugim; još je strašnija bilamogućnost da Elizabeta pokazuje crtu naslijeđenu od majke.Krv Boleynovih zatrovana je nastranostima. Kako bilo, odElizabetinih kraljevskih savjetnika koji su joj nudili beskraj-ne mogućnosti za udaju, preko njezine stare guvernante KatAshley koja je preklinjala kraljicu da se urazumi, do odanihpodanika koji su je dnevno umoljavali, svi su redom tražilida se u ime vlastite časti i dobrobiti kraljevstva uda i predavladarsko žezlo zakonitom mužu. Elizabeta priđe Dudleyju koji se upravo podizao iz du-bokog naklona, a njegove izražajne crte lica i bistar poglednatjerale su čak i Cecila da prizna kako je kraljevski konjuš-nik dojmljivo utjelovljenje plemenite muževnosti. Dudley sezagleda kraljici ravno u oči. Ne obazirući se na prijekornepoglede svojih savjetnika, Elizabeta pruži ruku i nehajnomprisnošću pomiluje Dudleyjev obraz, klizeći mu licem du-gim, bijelim prstima. Okrenuvši se Cecilu, uputi savjetnicima topao, zaigranosmijeh. ∑ Moja gospodo Clinton, Arundel i North, duboko samvam zahvalna na mudrim savjetima i primam ih srcu. ∑ Do-pustivši Robertu Dudleyju da je podigne na konja, sjedneuspravnog, kraljevskog držanja u sedlo i spusti pogled na svojeljude. ∑ Odabir muža i kralja ozbiljno je pitanje te o njemuvalja dobro razmisliti. Oprostit ćete slaboj ženi što se oklijevavezati. Ali obećavam vam sljedeće. Kad donesem odluku, vićete je prvi doznati. Dobar vam dan želim, gospodo. 11

Odjaše odlučno podbovši konja. Dudley se podrugljivonakloni glavom savjetnicima, skoči na konja i pohita za kra-ljicom, koja je već ubrzala u puni galop. Cecil i ostali ojađeni savjetnici okrenu se i, izbjegavaju-ći međusobne poglede, zapute teškim i sumornim korakomnatrag u kraljevsku palaču.Bilo je kasno poslijepodne kad su se prve sunčeve zrake pro-bile kroz oblake i nadrle kroz prozor kolibe poput zlatnogvala. Elizabeta i Dudley žestoko su jahali zelenim, travanjskimpoljima i naposljetku stigli u kraljevsku lovačku kuću, malui jednostavnu kolibu na rubu Ductonske šume. Par je ušaonasmijan i zadihan od napora, pa se prepustio strastvenimzagrljajima i cjelovima. ∑ Svašta si dopuštaš u nazočnosti svoje vladarice, ljuba-vi ∑ promrmlja poslije Elizabeta, tek s natruhom oštrine uglasu. Odvagnuvši riječi i procijenivši da ima prostora za dr-skost, Dudley odvrati: ∑ Dopustit ću si još štošta, Vaše Veličanstvo. Njezin dug i čvrst pogled zacijelo ga je imao smesti. AliDudley je bio uzbuđen i gotovo posve bezuman. Njegova ruka ovila se oko Elizabetina uskog struka iprelazila izbojcima njezine kralježnice. Ugurao je prste podčipkastu podhaljinu i pronašao meki procijep stražnjice paprivio njezine bokove uza se. ∑ Robine, prestani. Na njezinu naredbu odgovorio je vatrenim cjelovom kojijoj je utisnuo u usta. Trla se o njegovo tijelo, ali ne iz žudnje.Okrene lice u stranu. ∑ Ne zaustavljaj me sada, Elizabeto. ∑ Prestani kad ti kažem, dosta!12

Dudleyjevo lice zarumeni se od bijesa. Nevoljko izvučeruku iz kraljičinih skuta. Elizabeta je motrila Dudleyjevo lijepo lice gledajući kakose trudi obuzdati. Njezina naredba da prestane pretvorila jenjegovu golu žudnju za njezinim tijelom u naglu navalu gnje-va, a onda i u nešto treće, nešto teže prepoznatljivo. Ona jebila kraljica, a on njezin podanik. U očima mu se čitala zbu-njenost tim nezgodnim položajem. Znala je da je ona jedinažena u Engleskoj koja ima moć naređivati tom muškarcu.Ta zanosna moć bila joj je novost, jer je bila okrunjena tekprije tri mjeseca, a Robert Dudley joj je bio drag prijatelj jošod ranog djetinjstva. Kad je postala kraljica, njegova odananaklonost poprimila je gorljivost koja joj je bila posve neodo-ljiva. S vladarskom razmetljivošću, imenovala ga je kraljev-skim konjušnikom, pa je ponosno jahao iza nje u krunidbenojpovorci pred očima cijeloga svijeta. Većina je ljudi već tadasmatrala da su ljubavnici. Ali Elizabeta mu je uskratila tajkrajnji iskaz milosti. ∑ Robine, ljubavi… ∑ Gladila mu je vruć, vlažan obraz. ∑ Ne zovi me tako ∑ smrknuto odvrati. ∑ Zvat ću te kako god poželim ∑ trpko mu odbrusi. Br-zo se mračilo, pa su oboje znali da im dragocjeno vrijemesamoće istječe. Elizabeta se uspravi i vrati steznik na mjestopetljajući po brojnim kopčicama. ∑ Dođi mi sad pomoći sovim. Dražila ga je koketno se smješkajući, a njega je usprkosljutnji ponovo opčinila ta krhka djevojka. Nespretnim je pr-stima gurao sitna, biserna puceta kroz satenske rupice. ∑ Tvoji su savjetnici izbezumljeni od straha ∑ reče. ∑ Mi-sle da se želiš udati za mene i okruniti me. Ustavši, zakopča košulju i prsluk, izbjegavajući njezinpogled. 13

∑ A što misle da bismo učinili s tvojom dragom supru-gom? ∑ Suprugom? Imam suprugu? Ona stane preda nj, sileći ga da je pogleda u oči. ∑ Zar bi i mene tako brzo zaboravio da se vjenčamo? Vidio je da se zaletio, ne samo omalovaživši svoj hladnibrak nego i podsjetivši je na hladnokrvnost kojom se njezinotac rješavao svojih žena, a među njima i Elizabetine majke.Ali ta djevojka, njegova kraljica, njegova ljubljena Elizabeta,izluđivala ga je svojom nestalnošću. Katkad bi mu se otvorila,smijući se, bockajući ga, kujući zločeste naume kao kad subili djeca. U takvim trenutcima bili bi izvan sebe od užitka uzajedničkom druženju. Čak je i razmišljala o udaji za nj. Alitada bi se naglo poput ljetne oluje smrknula i postala gruba,pozivajući se na njegovu beznačajnost, poigravajući se njimekao da je šahovska figura. ∑ Imam previše prosaca, Robine, da bih razmišljala obraku. Kraljeviće, kraljeve i careve… Rekla je to nehajno, ali je osjetio da se smekšava. Gledaoje kako odijeva baršunasti kaputić, opažajući pogurena rame-na, oči zagledane u prazno, ukočeno i napeto čelo. Želeći jeponovo raznježiti, podigne joj glavu prema svojoj. ∑ Zar ne vjeruješ da i među vlastitim odanim podanicimaimaš nekoga tko bi mogao biti otac engleskoga prestolona-sljednika? ∑ Prestolonasljednika? ∑ Oči joj sijevnu. ∑ Prestolona-sljednika, Robine? Zar je o tome riječ? Ne o ljubavi, već opotomstvu? ≈Kralj Robert, otac mnogih sinova, vrhovni po-glavar Engleske i, zamalo zaboravih, Elizabetin muž.« ∑ Izvrćeš moje riječi, pogrešno si me shvatila! Loše je odabrao riječi i ponovo se zaletio. Elizabeta gru-bo otesanim podom priđe vratima kolibe, zajapurena lica.Njezin put do prijestolja bio je jeziv i posut truplima. Robin14

Dudley bio joj je ljubav, a ne gospodar. Smatrala je da je uovako slatkim trenutcima neukusno zboriti o nasljednicima.Otvori vrata, ali ih Dudley zalupi. ∑ Pusti me proći. ∑ Ne, Elizabeta. ∑ Naređujem ti! Dudley vidje kako žile pulsiraju pod providnom kožomElizabetinih koštunjavih sljepoočnica. Primijeti da je na rubusuza. Padne na koljena pred njom. ∑ Vaše Veličanstvo… ∑ Nekoliko trenutaka nije mogaonastaviti jer su mu strašna čuvstva svladala razboriti um. Po-digne ruke i obgrli joj struk. Usprkos brojnim slojevima su-kna i rebrima steznika, osjetio je kako drhti. ∑ Oprosti mi,molim te. ∑ Robine, ustani… nisam željela… ∑ Ne, ne, pusti mene da govorim. ∑ Premda mu je glavabila pognuta, govorio je tako vatreno da je svaka riječ bilajasna i zvonka. ∑ Poznajem te odmalena, Elizabeta. Rođenasi kao kraljevna, a onda te otac kojemu je bilo samo do sino-va odbacio kao kopile. Protjerana si s dvora u život u zabitii siromaštvu. Patila si lišena njegove skrbi. Ali ja sam u tojučionici u koju me otac poslao pronašao dragulj. Blistav um,divnu dušu, ljupko lice blijedo poput jarkširske ruže. Već samte onda zavolio. Bili smo brat i sestra, prijatelji, školski kolege.Smijali smo se, plakali, pomagali jedno drugome prebrodititeška razdoblja, nismo li? Dudley nije podigao glavu da čuje odgovor, ali je znaoda su njegove riječi primljene. Spomen na minule dane idjetinjstvo zaustavio je njezino drhtanje, umirio joj i usporiodisanje. ∑ Ta krhka, mila djevojčica preživjela je vladavinu i smrtmalenog brata, vladavinu krvoločne sestre i njezin pad… dabi postala kraljica Elizabeta. Ta je djevojčica nestala, ali u 15

mojem umu nije nestala partnerica u igri, sestra i prijateljica.One su još tu. Ali sada osjećam i neutaživu strast za tijelomžene. To stvara duboku i strahovitu sponu među nama. Istina,pred zakonom sam oženjen za Amy Dudley. Ali za tebe samoženjen u svome srcu, duši i umu. ∑ Robine… Elizabetin je glas sada bio mek, ali je on ušutka pogle-dom. ∑ Dopusti mi da kažem sljedeće. Posve sam tvoj… tvojpodanik, vazal, sluga pokorni. Prihvatiš li me za muža, ostatćeš moja gospodarica, a ja ću živjeti u raju na zemlji. Oda-bereš li drugog supružnika radi sklapanja saveza, razumjetću te i služiti ti. Odabereš li drugoga iz ljubavi… dio meneuvenut će i umrijeti. Ali čuj me, Veličanstvo. Kakvu god miulogu dodijelila, zauvijek ću te voljeti kao kad sam te prvi putugledao, borit ću se i umrijeti, dati se raščetvoriti… ∑ Bože mili, Robine! ∑ Elizabeta padne pred njim nakoljena. ∑ Ne želim da umreš za mene. Želim da živiš zamene… ***Već je bio mrak kad su dokasali kroz dveri palače Whitehalli zaustavili usoptale konje na prednjem trijemu osvijetljenombakljama. Stražari i sluge priskoče, ali obore oči dok je Dud-ley pomagao Elizabeti da sjaše. Bila je zagrnuta njegovim du-gim plaštem koji on sad zaštitnički ovije oko nje. Znajući daih njezini ljudi promatraju ispod spuštenih vjeđa, odjednomobuzeta potrebom za doličnošću, službeno pruži ruku svomkraljevskom konjušniku. Kleknuvši na jedno koljeno, on jojprimi prste i poljubi ih. ∑ Vaše Veličanstvo, uvijek Vam na usluzi. Dodirnuvši mu rame, ona se okrene, prohuja izmeđustražara na golemim dverima i prođe dvorištem za turnirekraljevske galerije koja vodi u vladarske odaje. Premda je16

hodnik bio osvijetljen bakljama i sablastan, Elizabeta nije bilaosamljena, jer su pogledi njezinih jorkših i tudorskih predakapratili njezin ponosit prolazak. Oduvijek je bila svjesna težinesvojeg podrijetla i ovlasti, koji katkad kao da joj zrače krozkožu potkrepljujući njezino pravo na englesku krunu. Prije negoli se popela stražnjim stubištem u svoje odaje,Elizabeta jednom rukom uze baklju sa zida da si osvijetliput, a drugom zadigne suknju iznad gležnja jer su neravne,kamene stube znale biti opasne čak i danju. Put je bio uzak isumoran, a baklja je na zidove bacala neobične sjene. Istodob-no ćuteći miris vlage i Robinove dodire ∑ njemu je njegovarječitost napokon privrijedila nagradu ∑ Elizabeta se odjed-nom u mislima vrati u neko drugo doba, prije nepunih petgodina, kada se kasno noću šuljala jednim drugim vlažnim,mračnim stubištem, ne stežući baklju već jednu jedinu svije-ću, strepeći da je ne uhvate u opasnom i tajnom činu. Bila je zatočenica u Londonskoj kuli, jer ju je polusestraMarija, postavši kraljicom, optužila za urotu protiv krune.Užasnuta i slaba, budući da je tek nedavno ustala iz bolesničkepostelje, Elizabeta je duge dane uzništva provodila prouča-vajući i prevodeći omiljena grčka djela. No istinu rečeno, tajzadatak koji si je sama nametnula nije joj uspijevao odvratitimisli od okrutnoga straha da će umrijeti mlada. To je zdanjevidjelo previše smaknuća. Sedamnaest godina ranije, i nje-zina je majka umrla ondje, a nedavno je i peta žena njezinaoca, Katarina Howard, ondje također izgubila život. Tek ne-koliko mjeseci ranije, njezinoj rođakinji, šesnaestogodišnjojJane Grey, koja je kraljevala tek devet kratkih dana, odsjeklisu glavu u dvorištu Kule i govorilo se, prisjeti se Elizabetazadrhtavši, da joj je iz vrata isteklo više krvi nego što bi seočekivalo da kola tako sitnim tijelom. Elizabeta se oprezno šuljala niz usko stubište kule Beauc-hamp, zaklanjajući plamen dlanom kako bi luč bila što manje 17

uočljiva. Znala je da joj se loše piše ako je uhvate, a još gorestražaru meka srca koji se sažalio nad krhkom djevojčicompovjerenom mu na čuvanje. A možda je i nije doživljavaokao izdajnicu, cinično pomisli Elizabeta, već kao kćer dobrogkralja Harryja i buduću kraljicu koja će, kad zasjedne na en-glesko prijestolje, dugo pamtiti ljubaznost svojega nekadašnjegtamničara. Kako bilo, u pravom trenutku okrenuo je glavu,pa je Elizabeta prvi put u više od dva mjeseca bila blaženoslobodna od pogleda čuvara. Na pola stubišta se sledi začuvši žalostan, prigušen jauk,dalek i mukao. Na trenutak pomisli da joj se pričinilo ∑ ne,ponada se da joj se pričinilo ∑ jer to je bio stravičan glas čovje-ka čiji je život tek razvučena agonija. Mnogi zatočenici nisuimali toliko sreće kao ona, već su bili zasužnjeni u mračnimi hladnim ćelijama bez prozora, u kojima je pljesniva slamajedini ležaj, okovani zglobovi bolni, a koža izranjavana i iz-bodena ugrizima nametnika. ∑ Blagi Bože ∑ ponavljaše Elizabeta, pokušavajući seoglušiti na taj zvuk. Baš kad je stigla na drugo odmorište, nečija ruka odjed-nom sune iz sjene i ščepa je za zapešće. Prestrašeno dahne iugleda Roberta Dudleyja. ∑ Elizabeto, hvala Bogu! Duboko odahnuvši, jer nije bilo riječi kojima bi moglaizraziti neizmjerno olakšanje ni golemu bujicu ljubavi kojuje osjetila prema starom prijatelju, svom težinom klone naRobinove grudi, a njegove ruke obujme njezino drhtavo ti-jelo. Suze su joj tekle iz očiju i vlažile mu plašt. Čvrsto ju jedržao i prigušeno, užurbano šaptao, jer su oboje znali da ćenjihovo ukradeno vrijeme ubrzo isteći. ∑ Skrbe li se dobro za te?18

∑ Prilično dobro. ∑ Šmrcne i napokon se sabere. ∑ A zatebe? ∑ Piljila je u njega pod treperavim svjetlom svijeće. ∑Robine, tako si mršav. Dodirne mu upali obraz. ∑ Hrana koju mi donose je pristojna, ali sam zadnjih ne-koliko tjedana bolovao od dizenterije. Premda to nije izgovorio, Elizabeta nasluti da mu je zdrav-lje narušilo nedavno pogubljenje njegova oca i starijeg brata. ∑ Tako mi je žao zbog tvojega oca i Johna. Kako suostali? ∑ Braća su dobro. Zatvor nije tako strašan kad čamiš udruštvu obitelji. Ali mene drže u samici na katu pod njiho-vim ćelijama. Dudleyjevi su bili zatočeni zbog sudjelovanja u očevukoristoljubivom i zlosretnom planu da postavi ledi Jane Greyna prijestolje kako bi njegov sin Guildford, Janein muž, biookrunjen za kralja. ∑ Možda je Mariju razgnjevilo to što si jedino ti od svojebraće, ondje na tržnici u King’s Lynnu, priznao Jane kra-ljicom pa te zato bacila u samicu ∑ razmišljala je Elizabetanaglas. ∑ Nije važno ∑ reče Dudley, pustivši Elizabetu iz naručjai držeći je za ramena pruženim rukama. ∑ Reci mi kako si ti.Nema nepravednije zasužnjenog uznika negoli si ti. To je bila istina. Ona je bila zatočena zbog pobune mla-dog Thomasa Wyatta, koja je uslijedila odmah za Dudleyje-vim ustankom, protiv Marijinih zaruka za tuđinca, španjol-skog kraljevića Filipa. ∑ Ali zar nije razumljivo da Marija vjeruje u moju uple-tenost, Robine? Cilj urote bio je svrgavanje Marije da bi seokrunilo mene. ∑ Zar odbija slušati glas razuma svoje razumne sestre? 19

∑ Pisala sam joj i preklinjala je da me primi, ali nisamdobila odgovora i poziva. Onaj prokleti Španjolac de Qu-andra oduvijek me mrzio. On joj truje um protiv mene. Alinikada neće pronaći pošten dokaz o mojoj upletenosti u na-um sirotog Wyatta. ∑ Kome treba pošten dokaz? Vjerojatnije je da ćemo stra-dati zbog jedne jedine neprijateljeve laži nego zbog ijedneistinite optužbe. Onaj jeziv, mukao jauk ponovo odjekne iz utrobe kame-nog zatvora, odzvanjajući mračnim stubištem kao da dvo-je mladih zatočenika podsjeća na njihovu sudbinu. Kad suštakori protrčali pokraj njihovih stopala, oboje se streslo odledena gađenja. Elizabetu odjednom obuze nerazuman strah. ∑ Da utrnemo plamen? Ako nas uhvate da se ovako sa-stajemo, dani su nam odbrojeni. Dudley joj uputi prodoran, očajan pogled, pa utrne svi-jeću. Našli su se u tami nalik na zavjesu od crnog baršunakoja, začudo, nije prigušivala zvukove već ih izoštravala. Sadim se činilo da bi ih čak i vlastito disanje moglo razotkriti, pasu se ponovo primaknuli jedno drugome. Elizabeta odjednom postane pojačano svjesna blizine Ro-binova tijela, topline njegova daha na obrazu, ruke ovijeneoko svoga struka. Na to je preplavi grizodušje. ∑ Kako je Amy? Učini joj se da je Robinov stisak na njezinu struku na-kratko popustio, kao da je pitanje o njegovoj mladoj ženi iu njemu pobudilo krivnju. Ali odgovori joj staloženim gla-som. ∑ Prije dva tjedna njoj i ženama moje braće dopustili suda nas posjete. Strahuje za moj život i… ∑ zastane kao da jezaustio misao koju ne želi dovršiti ∑ jako joj nedostajem.20

Elizabeta je ponovo bila sretna što je potpuni mrak jerovako prijatelj nije mogao vidjeti čuvstva koja su joj se jasnočitala na licu. ≈Ljubomorna!« pomisli u nevjerici. ≈Ljubomor-na sam na Amy Dudley!« ∑ Elizabeta ∑ začuje Robinov šapat. ∑ Elizabeta, osjećamse kao izdajnik dok ti ovo govorim, ali osim olakšanja štovidim poznato lice i zahvalnosti na darovima i hrani koju jeAmy donijela, njezin dolazak nije me dirnuo. Nisam se sebiusudio priznati da sam je se rijetko sjetio i zaželio, a jedva samse prisilio… na vođenje ljubavi. Elizabeta nije odmah našla odgovora na Dudleyjevo neo-čekivano priznanje, jer ju je njegova žalosna zbunjenost ispu-nila olakšanjem i neobičnom radošću. Sjetila se kako je prijesamo tri mjeseca nazočila Robinovu i Amyjinu proljetnompiru. Kako li su si samo iskazivali nježnost i kako li se samoskladno doimali. Tada se Elizabeta iskreno radovala zbog svogprijatelja iz djetinjstva, premda se sad sjetila kratke ali oštreboli koja ju je žacnula kad je vidjela Robina kako ljubi svojuljupku mladenku. ∑ Možda je nedostatak žudnje plod nezdravog djelovanjazatočeništva na tvoj duh i tijelo ∑ napomene Elizabeta, hinećida u to vjeruje. ∑ Zašto onda ∑ upita Robin jače stegnuvši Elizabetinstruk ∑ neprestano sanjam o tebi, vidim tvoje lice u mislima ičeznem samo za tvojim glasom koji mi blaži dušu? Dok je govorio, Elizabeta primijeti da je posve prestaladisati, bojeći se da bi tiho strujanje njezina daha moglo nad-glasati koju Robinovu riječ. Podigla je lice prema njegovomi usprkos tami s lakoćom pronašla njegove usne, kao i onnjezine. Ostali su tako zagrljeni, zaboravivši svu bol, strah ikrivnju, dok s prvim zrakama praskozorja do njih nije dopropanični šapat njezina tamničara. 21

Sada je, u svojoj palači u Whitehallu, Elizabeta stigla umračan labirint privatnih odaja i hodnika, gdje su po dvanaoružana kraljevska gardista stražarila na vratima njezineVelike dvorane, Sobe za privatna primanja i Privatne odaje.Prokujavši poput vihora kroz vrata svoje ložnice, rastjerala jedvorske dame kao suho lišće. ∑ Idite sad, sve. I dalje je čvrsto stezala plašt oko sebe, nadajući se da jeosornim nastupom prikrila treperenje srca i drhtanje nogu.Dvoranke su se redom naklonile i izašle, u miomirisnomkovitlacu šuštavih suknji i podsuknji. Tada zavlada mir, ali Elizabeta nije bila sama. Blizu vatrijoš je ukipljeno stajala Katherine Ashley, ruku prekriženihpod grudima, smrknuta lica izbrazdanog brigama. Elizabeta je bila kraljica, ali se nije usuđivala naložiti svo-joj domaćici Ashley da je ostavi. Stoga se primakne vatrinastojeći opustiti napeti smiješak i okrene leđa Kat. Starijažena pruži ruku, skine Dudleyjev vuneni plašt s Elizabeti-nih ramena i prebaci ga preko ruke. Dogodilo se ono čegase najviše bojala. Mlada kraljevna, za koju se skrbila od naj-ranijeg djetinjstva, pretvorila se u prkosnu kraljicu. U onomblistavom trenutku, dok je deset tisuća svijeća osvjetljavaloWestminstersku opatiju, kada je teška, engleska kruna prviput položena na glavu tog ljubljenog djeteta, sve što su Kat iElizabeta dijelile nepovratno se promijenilo. Pa ipak, pomislizagledana u oči Njezina Kraljevskog Veličanstva, ništa se nijepromijenilo. Ama baš ništa. Pruži ruku i počne joj raskapčatibaršunasti kaputić. Elizabetino se ukočeno držanje opusti, a udovi joj omlita-ve pred Katinim poznatim uslužnostima. Znala je da njezinadvoranka njuši Dudleyjev miris koji joj je obavijao odjeću itijelo. Znala je da Kat sada nastoji pronaći prave riječi kojimabi izrazila zabrinutost i ljutnju, a da pritom ne naruši nova pra-22

vila ponašanja među njima. Dok je Elizabeta bila djevojčica,protjerana s dvora i s malo izgleda da se ikad uspne na prije-stolje, Kat joj je, iz ljubavi, nametnula čvrstu stegu. Njezinizaštitnički nagoni bili su žestoki i odani kao u mačke. Odu-vijek je otvoreno govorila, čak i strogo, ako je bilo potrebe.Djevojci koju je odbacila vlastita obitelj, Kat Ashley i njezinmuž William bili su jedina sigurna luka u burnom, mladomživotu. ∑ Hoćete li se okupati? ∑ suzdržano upita Kat. ∑ Večeras ne ∑ odgovori Elizabeta. Željela je zadržati po-sljednje tragove Robina Dudleyja na sebi što je duže moguće.Kat je brižno slagala kraljičinu odjeću, pomažući joj da svučesvaki komad redom. Elizabeta, sada odjevena samo u donjerublje od francuske čipke, zadrhta i primakne se vatri. ∑ Smijem li nešto reći? ∑ upita Kat hladnim glasom. ∑ Kad sam te mogla spriječiti u tome, Kat? Starija žena pruži joj žuti, satenski, kućni ogrtač. Eliza-beta uvuče ruke u široke rukave i obavije meku, krznenupodstavu oko sebe. Odjednom je obuzme slabost. Klone ustolicu visokog naslona i podigne pogled prema Kat koja jezurila u svoje ruke. ∑ Gospodarice ∑ započne ∑ vi ste mi kao oko u glavi iljubim vas kao da ste moja krv. Zato kažem da morate za-ustaviti strašna govorkanja. Govori se da vi i Robert Dud-ley živite kao u braku. A večeras… ∑ Svrne oči ne mogavšiizdržati Elizabetin zažaren pogled ∑ večeras i ja znam da jetako. Tog muškarca poznajem otkako se kao dječak igrao uvašim odajama i poznajem mu obitelj. Cijela je pogubljenazbog veleizdaje. ∑ Robin Dudley je odan ovoj vladarici! ∑ Njemu je častohleplje u krvi. Ne mogu tvrditi da vasne voli, Elizabeta, ali kao i svi ostali, san o moći voli više. Nevjerujem mu. Ta oženjen je! 23

Elizabeta svrne pogled. Tog je poslijepodneva nakratkouspjela zaboraviti istinu, a možda je čak ponesena novoot-krivenom snagom povjerovala da istina nije važna. Ali samotri mjeseca nakon njezine krunidbe već su o njoj i Robinukolale sablažnjive glasine. No, trudnoće se nije bojala jer nijekrvarila u skladu s mjesečevim kruženjem kao druge žene.A i vladarica je. Može što hoće. ∑ Zar ne vidite očito? ∑ reče Kat. ∑ Zar ste tako zaslije-pljeni požudom da ne razumijete kamo vas to vodi? Gubitepoštovanje, Elizabeta, svojih savjetnika, svojeg dvora i svo-jih podanika. Uskrate li vam privrženost, savezi će propasti.Znate jednako dobro kao ja da postoje i drugi pretendenti naprijestolje, a izgubi li vaše pravo na uvjerljivosti, ne sumnjajteda će biti prolijevanja krvi. Nevine krvi, i vi ćete biti za toodgovorni. Da sam znala da će do ovoga doći, Vaše Veličan-stvo, bila bih vas ugušila u kolijevci! Elizabeta zadrhti pred žestinom Katine strašne kletve.Ali starija žena nije završila. Kleknula je i uzela kraljičineruke u svoje. ∑ Udajte se, Elizabeta. Preklinjem vas, vežite se uz vrijed-nog prosca dostojnog vašeg položaja… bio tuđinac ili Englez,svejedno. Udajte se. Donesite na svijet tudorskog nasljednikajer će u protivnom zavladati kaos! Elizabeta pogladi pjegavu kožu ruke Kat Ashley. ∑ Znam, Kat, da je ovo izraz dobra srca i istinske oda-nosti. Ali poslušaj me. U ovom svom životu doživjela sammnogo žalosti i kušnji. A tako malo radosti. Zaslužila sam tomalo sreće koju mi ovaj dragi čovjek pruža. Kat zausti da se usprotivi, ali je Elizabeta ušutka položivšijoj prst na usne. ∑ Ne govori više. Ja sam kraljica i postupit ću kako midrago. Ako sam doista pronašla zadovoljstvo u tako nečasnom24

životu, ne postoji nitko u ovoj zemlji, ni na cijelome svijetu,tko mi to može zabraniti. Kat se osovi na noge i spusti pogled na samovoljnu ženukoja ju je uporno zbunjivala i zaprepašćivala. Učinila je sve usvojoj moći, ali na Elizabetu nije uspjela utjecati. Ta tajanstvena djevojka, lica punog čiste, prolazne nevino-sti, obrubljenog svijetlocrvenom kosom, otjerat će je u grob. ∑ Gospodo. Kraljica bane u svoju odaju za privatna primanja poputstrijele, probadajući sve savjetnike redom prodornim pogle-dom. Nijedan od njih nije razumio tu strašnu i zavodljivuvladaricu, osim Williama Cecila koji ju je poznavao nekolikogodina prije uspona na prijestolje. ∑ Vijesti s kontinenta su dobre, Vaše Veličanstvo ∑ pro-govori Cecil otvarajući jutarnje vijećanje. ∑ Francuzi su seodlučili nagoditi s nama u vezi Calaisa. ∑ Sjajno. Znači li to da nam vraćaju našu luku koju jeizgubila moja cijenjena sestra Marija i koja je oduvijek bilanaša? ∑ upita Elizabeta. ∑ Ne baš, Veličanstvo. ∑ Što onda predlažu? ∑ Zadržat će Calais još najmanje osam godina ∑ objasninjezin glavni savjetnik za obranu, lord Clinton. ∑ Osam ∑ ponovi kraljica. ∑ Krasnog li okruglog broja.Okrenemo li ga vodoravno, postaje simbol beskonačnosti.Možda bi zapravo toliko dugo željeli zadržati Calais. ∑ Odluče li po isteku osam godina zadržati grad, platitće nam petsto tisuća kruna. ∑ Dojmljiva svotica ∑ reče Elizabeta. ∑ Samo što namasada treba novac u našoj siromašnoj riznici. ∑ Veličanstvo, i dalje postoji mogućnost da nam Calaisjednom bude vraćen ∑ dometne lord North. 25

∑ Što je još važnije ∑ ubaci se lord Clinton ∑ više nam neprijeti prodor francuskih snaga preko Škotske. A vaša mladaškotska rođakinja, kraljica Marija, za sada je povukla zahtjevza vašom krunom. A to je sjajna novost. ∑ Doista ∑ odvrati Elizabeta smiješeći se stisnutih usana. ∑Kraljevstvo napreduje više u jednoj godini mira nego u desetgodina rata. Tako bar kaže moj lord Cecil. Savjetnici se opuste osmjehujući se jedni drugima. ∑ Dakle, postigli smo mir ∑ reče kraljica. ∑ Ali u među-vremenu smo, prema vašem savjetu, nepotrebno isprazniliriznicu pripremama za rat. ∑ Nije baš tako, Vaše Veličanstvo ∑ otpovrne njezin striclord Howard, najveći vojnik među savjetnicima. ∑ Utvrđi-vanje dvoraca na sjevernoj granici i streljivo iz Flandrije bilisu, usprkos tome, dobro ulaganje. Bit ćemo pripravni za ne-predviđene napade u budućnosti. ∑ Si vis pacem, para bellum ∑ ubaci se lord North. ∑ Želite li mir, pripremajte se za rat ∑ ponovi Elizabeta. ∑ Upravo tako, Vaše Veličanstvo. Ponovo se obrati lordu Howardu. ∑ Meni se, međutim, čini da moj stric nema vjere u pri-mirje koje je sam sklopio. ∑ Nemam vjere da će tako fanatični katolici kao što suMarija Škotska i njezina francuska svekrva nadugo odustatiod nakane da svladaju protestantsku Englesku i zbace njezinukrivovjernu kraljicu. Ali za sada sam zadovoljan sporazumomkao, nadam se, i vi, Veličanstvo. Elizabeta promotri lica članova krunskog vijeća i shvatida im je prijeko potrebno njezino odobravanje. Znala je da imje teška ∑ hirovita, nepredvidljiva, nepodnošljivo svojeglava.Uživala je u metežu i zabavljala se gledajući kako padaju ustupice koje im je postavila služeći se njihovim nedostatcimai slabostima te raspirujući međusobne zavade.26

∑ Da, veoma sam zadovoljna, gospodo ∑ reče i nagradiih svojim najtoplijim osmjehom. ∑ Čak i ako smo tek privre-meno pošteđeni pogubnih troškova ratovanja, moramo bitizahvalni. ∑ Obrati se Cecilu. Jedino je u njega imala potpunopovjerenje. Bio je otvoren, dok je ona bila neiskrena. Bio jebistre glave i smirene ćudi dok je ona bila mušičava i sklonateatralnim ispadima samo da joj brže prođe poslijepodne. ∑Vi ćete me izvijestiti o pojedinostima pregovora na privatnomvijeću, Williame. ∑ Kako god Vaše Veličanstvo želi ∑ pjevnim glasom po-tvrdi Cecil i nakloni se. Nije ga prestajala čuditi ta žena kojaje odjednom postala kraljica, ta krhka, nestvarno blijeda dje-vojka koja je preko noći zastrašujuće samouvjereno preuzelavlast nad svojim narodom. U takvim bi trenutcima Cecil sasigurnošću znao da su krajnje smiješne stare glasine ∑ onekoje su kolale u vrijeme suđenja njezinoj majci Ani Boleynzbog preljuba i veleizdaje ∑ prema kojima ona uopće nije bilaHenrikovo dijete. Svaka je budala mogla u toj djevojci pre-poznati oca, ne samo u mekoj, riđoj kosi, orlovskom nosu isunčanom osmijehu nego i u urođenom kraljevskom držanju,neprijepornom autoritetu i čistoj, životinjskoj privlačnosti.Ironično pomisli kako Elizabeta, poput svoga oca, ima rijetkuodliku da se muškarci i žene vežu za nju strastvenom ljubav-lju i nepokolebljivom odanošću, unatoč njezinu neiskustvu ipovremenim zlobnim uvredama. Elizabeta, koja je do tada neprekidno koračala, kolikozbog preobilne živčane energije toliko i da odagna jutarnjustuden koja je vladala u prostoriji, spusti se u stolicu visokognaslona presvučenu grimizom i počne bubnjati prstima ponaslonima za ruke izrezbarena u obliku lavljih šapa. ∑ Možemo li dalje? 27

∑ Došlo je vrijeme, Veličanstvo, da prijedlozi zakona ouniformnosti i zakona o vrhovništvu budu poslani u parla-ment i stupe na snagu. ∑ Poput vašeg oca, bit ćete poglavar Engleske crkve ∑objavi kraljevski rizničar, markiz od Windsora, starac umilnalica čija glava kao da je pogibeljno balansirala na naborimauštirkanog, gustog ovratnika. ∑ Draži mi je naslov ≈vladarica«, ≈vrhovna vladarica« ∑reče Elizabeta. ∑ A Molitvenik mojeg pokojnog brata Edu-arda? Hoće li ponovo biti uveden? ∑ Odmah, Vaše Veličanstvo ∑ odgovori Cecil. ∑ A bo-goslužje će se služiti na engleskom jeziku. ∑ Hvaljen budi Gospodin ∑ reče kraljica. ∑ Predlažemo i da nazočnost katoličkoj misi bude zločinkažnjiv zatvorom ∑ nastavi Cecil. ∑ Ponovljen tri puta, do-životnim zatvorom. ∑ Nije li to pretjerano stroga, gospodo moja, i previšenalik na rimske progone? Na kontinentu je imenovan novidominikanski inkvizitor, a Židove opet prisiljavaju da nosežute kvadrate na leđima. Ne želim da se priča kako je našareformacija okrutna. ∑ Mnogo je manje strogo od spaljivanja protestantskihkrivovjernika koje je vaša sestra provodila za svoje vladavine∑ odgovori lord Clinton. Elizabeta primijeti da se lord Arundel, jedini preostalikatolik u njezinu krunskom vijeću, lecnuo na spomen Mari-jina besramnog i krvoločnog progona pripadnika Nove vjere.Mnogi dobri muškarci, žene i djeca umrli su stravičnom smr-ću u buktinji, a među njima i dobar prijatelj njezine majke,nadbiskup Cranmer. ∑ Svjedočila sam protestantskom fanatizmu svojega brata,koji mi je jednako odvratan kao sestrin katolicizam. Kraljev-stvu je potrebno iscjeljenje i jedinstvo, a srednji put u pogledu28

religije osigurat će nam oboje. Premda neću trpjeti svece,prodaju oprosta i čuda, nastojat ću postići društveni sklad, nezaboravljajući da je vjera svakog čovjeka posve osobna stvar.Ne kanim otvarati prozore u ljudske duše. ∑ Vaše Veličanstvo. Još nešto moramo raspraviti ∑ započ-ne Cecil, oprezno poput čovjeka koji ulazi u prostoriju punurazjarenih veprova. Elizabeta, znajući vrlo dobro koja je tema te digresije,prikrije osmijeh zakrivši usne dlanom. ∑ A što bi to bilo, moj lorde Cecile? ∑ Vaša udaja, Veličanstvo. To je od najveće važnosti. Sa-vez s drugom zemljom… ∑ Ne govorite mi o savezima! ∑ Elizabeta skoči sa stoliceu kovitlacu brokata i valova teškog miomirisa od kojeg sevijećnicima zavrtjelo u glavi. ∑ Kad sam zauzela prijestolje,pozdravljena sam kao kraljica čijim žilama ne teče miješanašpanjolska ili kakva druga tuđinska krv, već čista engleska istoga najprirodnija. Od mene želite dijete koje će biti mojekrvi, zar ne? Prestolonasljednika. Zar ne mislite da bi mojipodanici željeli pravog, engleskog kraljevića? ∑ Ali, Vaše Veličanstvo… ∑ Bolje bi mi bilo da se udam za vas! ∑ Naglo se okrenelordu Stewardu. ∑ Doista, lord Arundel valjda želi da povje-rujem kako je on najbolji ženik u cijeloj Engleskoj. ∑ Ponovose okrene i nađe oči u oči sa starim markizom od Windsora,koji je služio i njezinu ocu, i bratu. Bio je poguren i onemo-ćao, ali kad mu je kraljica prošla bjelokosnim prstima krozsijedu bradu, nasmiješio se poput zaljubljenog mladića. ∑ Daje moj rizničar malo mlađi, možda bih odlučila upravo njegauzeti za muža! ∑ Oprostite mi, Veličanstvo, ali šalite se o veoma ozbilj-noj temi ∑ reče njezin čelni savjetnik. 29

∑ A da vas ne poznajem tako dobro, lorde Cecile, pomi-slila bih da ste se priklonili raširenom uvjerenju da je ljepotadar prirode ženi kako bi joj nadoknadila nedostatak pame-ti… ∑ Vaše Veličanstvo… ∑ preklinjao je. ∑ … ili pisanju one nadmene budale Johna Knoxa kojismatra kako je zamisao da žena vlada muškarcem jednakorazumna kao da slijepac vodi zdrava čovjeka. Elizabeta se više nije smiješila, već joj se srdito rumenilorazlilo blijedim obrazima. ∑ Već sam vam rekla i ponovit ću. U toj ću stvari postu-piti kako mi Bog zapovjedi. Uz to… ∑ reče obuzdavši vještosamu sebe kao neposlušna konja ∑ već sam udana. Njezini se vijećnici slede. Nijedan i ne dahne. Zar se do-godilo ono najgore? Zar se kraljica krišom udala za Dudleyja?Elizabeta podigne desnicu pokazujući vijećnicima težak, kru-nidbeni prsten od zlata i rubina. ∑ Moj suprug je englesko kraljevstvo! Ugodan dan, gos-podo.Nikada u životu nije vidjela nekog tako starog. Kad je KatAshley uvela pogurenu i šepavu staricu u Sobu za primanja,Elizabeta se nije mogla suzdržati od zurenja. Kosa pod ka-pom bila je tanka i tamnosiva, a lice nevjerojatno naborano,poput jabuke ostavljene na suncu da se suši. Staričina opravabila je pohabana, izblijedjela i odavno zastarjela, a bila je ipreširoka za njezino koštunjavo tijelo. No Elizabeta unatočtome ni na trenutak nije posumnjala da je to žena visokogaroda. Dubok i pravilan naklon usprkos bolnim zglobovimasamo je potvrdio da je plemenita i školovana. Pobudila je Elizabetinu znatiželju pa je odustala od pro-tokola i, prije negoli se žena imala vremena uspraviti, rekla: ∑ Govorite. Recite zašto ste ovdje.30

Žena je sada stajala uspravno, ali je zbog velike, staračkegrbe morala zabaciti sijedu glavu pod velikim kutom da biuzvratila kraljičin čelični pogled. ∑ Moramo razgovarati nasamo, Vaše Veličanstvo. Kat se ljutne na taj nečuveni zahtjev i pogledom zamolikraljicu da joj dopusti izbaciti tu ženu. No premda je pre-tjerano uznosito držanje stare dame naizgled bilo u srazu snjezinom otrcanom pojavom, Elizabeta osjeti da je riječ oneobično značajnoj prilici. Stoga otpusti Kat, koja na to cr-vena od bijesa izjuri iz odaje. ∑ Imam nešto što je pripadalo vašoj majci ∑ reče starica. ∑ Recite mi svoje ime, starice, dosta tajanstvenosti. Mož-da me zanima što nosite, ali strpljenja nemam. Žena se smjelo zagleda u Elizabetine oči. ∑ Ja sam ledi Matilda Sommerville, Vaše Veličanstvo. Astrpljenje možda dobijete u poznim godinama, kad i škripavezglobove. Dok je kraljica zurila u staricu ne znajući ni sama zabavljali je ili ljuti, ona posegne duboko pod nabore suknje i izvadipohaban, stari svezak, ali onda zastane. ∑ Da vidim tu knjigu ∑ osorno će Elizabeta. ∑ Nije to knjiga, Vaše Veličanstvo. ∑ Hajde, molim vas, pa vidim vlastitim očima da jest. Kao da točno zna gdje su granice drskosti koju si možedopustiti, ledi Sommerville došepa naprijed i grbavim pr-stima svijenima pod neprirodnim kutovima pruži svezak uuvezu od tamnocrvene kože. Prišavši kraljici najviše što seusudila, šapne: ∑ To je dnevnik. Dnevnik vaše majke, Anne Boleyn. Istoga trenutka Elizabeta se naježi cijelim tijelom, a srcejoj se nadme. Njezina majka! Majke se gotovo uopće nije sje-ćala i dvadeset godina nije joj čak ni izgovorila ime na glas.Kako bi se sabrala, odgovori tek nakon stanke: 31

∑ Dnevnik? A odakle, ako smijem pitati, ledi Sommer-ville kraljičin dnevnik? Ženine vodenaste oči posve se zamute, kao da je napustilaovo mjesto i vrijeme. ∑ Imala sam veliku čast služiti vašoj majci prije njezinesmrti ∑ reče s odmjerenim ponosom. Premda je logika tražila da se ženina priča prihvati sazrnom soli i predmet u njezinoj ruci pomno ispita, Elizabetaposegne za sveskom neobično otvorena srca. Koža pod nje-zinim prstima bila je gruba, a u nosnice joj se uvuče blagimiris pergamenta i papira. Starica je motrila kraljicu smirenim i uvjerenim pogle-dom. Mlada vladarica sigurno zna da govori istinu. Nećebiti kažnjena. ∑ Sjednite ∑ reče Elizabeta, više kao poziv nego kao na-redbu. ∑ Pričajte mi o mojoj majci. Ledi Sommerville zahvalno se spusti u stolicu i položinoge pod širokom suknjom u najmanje bolan položaj. ∑ Moj ujak, lord Kingston, bio je zapovjednik Londonskekule za vladavine vašega oca. Moj rođak bio je velik ratnikkoji se hrabro borio u bitci kod Floddena, gdje je teško ra-njen. Često je govorio kako žali što nije ondje slavno po-ginuo, jer je otada bio bogalj i ogorčen čovjek. Dobri kraljHarry nagradio je mojega ujaka položajem čuvara londonskeutvrde i, premda je to bila velika čast, on tim mjestom nijebio zadovoljan. Sivi zidovi ispunjali su ga tjeskobom, sirotekosti boljele ga od hladne, riječne magle, a velika kraljevskaoružarnica budila u njemu čežnju za bitkom na otvorenompolju, kreševom sječiva. Glas ledi Sommerville postajao je sve snažniji i pouzda-niji kako se zagrijavala uspomenama, ponovo proživljavajućisvoje djevojaštvo.32

∑ Kingston je bio na dužnosti kad je vaša majka, već upetom mjesecu trudnoće s vama, uoči svoje krunidbe došlaproboraviti tri sretna dana u Kuli. Služio joj je nevoljko, jer jekao toliki Englezi bio odani pristaša prve žene vašega oca, Ka-tarine, premda je bila tuđinka. Ali držeći do sigurnosti svojeobitelji, ako ne i do vlastita žgoljavog vrata, poklonio se novojkraljici i činio joj boravak što udobnijim. Tri kratke godineposlije vratila se onamo osramoćena i optužena za izdaju i vra-čanje. Pamtio je kako je stigla na teglenici, lica sivog i vlažnogpoput neba. Posrnula je hodajući kroz riječne dveri u dvorišteKule, pa ju je uhvatio za ruku. Nasmiješila mu se, rekao je,zahvalna i na najmanjoj ljubaznosti, jer je dugo nije bila doži-vjela budući da više nije imala prijatelja, već samo neprijatelja. Elizabeta primijeti da joj ruke drhte pa čvrsto stegnednevnik da ih smiri. Jer ona je bila dio te zlosretne pripovi-jesti. Nije samo dijelila sjećanje na Kulu, taj sumorni pakao ukojem je i sama bila mjesecima zatočena kad je njezina sestraMarija kao kraljica posumnjala da snuje njezino svrgnuće. Ne,nije bila riječ samo o tome. Ova starica iznijela je na svjetlodana mračne dubine Elizabetinih početaka i svršetka njezinemajke, koji su bili neraskidivo isprepleteni poput niti zamr-šene tapiserije. Do sada si nije dopustila da previše razmišljao Anneinu životu ni njezinoj smrti. Anna je polagala velike nade u njezino rođenje ∑ u rođe-nje dječaka, nasljednika kojeg Katarina nije uspjela podaritiHenriku. A znala je da je njezin spol skrivio Anneinu smrt.Da je bila rođena kao dječak, njezina bi majka dandanas bilaživa i kraljevala. ∑ Nastavite, ledi Sommerville. Rekli ste da ste služilimojoj majci prije smrti. ∑ Moj je ujak trebao žene koje bi služile kraljici za njezi-na strašnog tamnovanja, a malo koja je to bila voljna. Vaša jemajka bila strašno ozloglašena, Vaše Veličanstvo. 33

Starica spusti oči, postiđena što Elizabeti mora priopćititu činjenicu. ∑ Bila je, itekako. Zvali su je ‘Nan Bullen, kraljeva pri-ležnica’. Elizabetina usta zadrhte od bujice sućuti koja je preplavi.I ona je, poput majke, bila predmet mržnje i ljubomore, od-bacivana i vrijeđana, premda je bila kraljevna. Prije nekolikogodina, dok joj nije priznato mjesto u prestolonasljednom ni-zu, bila je tek Henrikovo kopile. Elizabetu zaboli u grudima.Grlo joj je bilo suho i zgrčeno. ∑ Voljela sam vašu majku ∑ neočekivano će ledi Som-merville ∑ od prvog trenutka kad sam ugledala tu osamljenudušu. Elizabeta promotri staričino izborano lice tražeći nazna-ku osjećaja koji bi potvrdio njezine riječi. Ali vidjela je samosmežurane usne kako se kreću prenoseći dragocjenu tajnu,jedna plemkinja drugoj. ∑ Bila je krhka rasta, struka poput pruta, a vrata duga kaou labuda… ∑ nastavi ledi Sommerville. ∑ I bila je otmjena,tako otmjena ako si zanemario nezdravu put i oči gotovoprevelike za svoje duplje. Glas joj je bio ljubak, iskričav ivedar, usprkos strašnim okolnostima. A kako li je samo biladuhovita! Vaša me majka znala nasmijati, nema što. Zajednosmo se smijale, samo ona i ja, jer nitko drugi nije želio s namapodijeliti smijeh. Ostale čuvarice zurile su i šaputale, a moj seujak jako naljutio na mene. Ali ja sam mu odgovorila, smjelopoput muškarca: ≈Ona je svejedno kraljica do smrti. Ona mizapovijeda, a ne vi.« Starica zastane i nasmiješi se u bradu,možda se prisjećajući tog trenutka hrabra otpora, a onda na-stavi: ∑ Svake večeri u tim tjednima koje je provela ondje,dopuštala mi je da joj četkam dugu, tamnu kosu. Bila je gustapoput svile i crna poput gavranova krila. U tim bi trenutcimavaša majka plakala. Bile su to bijesne i ogorčene suze. A bilo34

je i onih ranjivih i uplašenih. Jednom je rekla: ≈Henrik mi jevolio četkati kosu.« To je bilo sve. ≈Henrik mi je volio četkatikosu.« Jedini drugi put kad sam je vidjela u suzama bilo je kadsu joj pogubili brata… dok je s kruništa Kule gledala kakomu odrubljuju glavu. Nisu je toliko pogodila smaknuća onihdrugih, onih muškaraca optuženih za bludničenje s njome.Ali brata Georgea doista je voljela. ∑ Ledi Sommerville po-gleda kraljicu u oči. ∑ To je bio vaš ujak. ∑ Da, moj ujak. ∑ Elizabeta se pokuša vratiti u prošlost.Sjeća li se Georgea Boleyna? Sudeći prema portretima bioje naočit, a prema pričama šarmantan. Ne, nije se sjećala ninjega, ni djeda Thomasa, koji je trampio kći za položaj i na-pustio je kad mu je zasmetala. Čak su joj i od majke Anne usjećanju ostali tek nejasni prizori, blagi miris začina, pjevnismijeh. Ali u svakom joj je lice bilo obasjano jarkim svjetlomkoje je izbrisalo gotovo sve pojedinosti. Među Elizabetinim je djetinjim uspomenama rupčićod finog sukna izvezen majčinim inicijalom A i očevim H,isprepletenima kao u ljubavnom zagrljaju. Poslije, kad je Anaodbačena i zaboravljena, zamijenjena Jane Seymour, sva po-steljina, rezbarije, slike i vezeni ukrasi s tim podsjetnikomna Anne, bili su uništeni ili bačeni, zamijenjeni inicijalom Jnove kraljice isprepletenim s Henrikovim H. Cijeloga svogsamotnog i tužnog djetinjstva Elizabeta je čuvala taj rupčić,to protuzakonito blago, u kutijici s ono malo dragulja kojesu joj dali i bezvrijednim tricama. Kad je odrasla, kutijicu jegurnula na dno drvene škrinje, a sjećanje na majku izblije-djelo je poput oslikane lepeze. ∑ Pričajte mi o dnevniku. ∑ O njemu nisam ništa znala do dana kada je vaša majkaotišla u nesretnu smrt. Tog je dana bila uznemirena, jer suradnici bili pod prozorom njezine zatvorske ćelije pileći izakucavajući stratište na kojem će umrijeti. Vaš je otac odbio 35

njezinu posljednju molbu za pomilovanje pa više nije imalanade. Neko se vrijeme činilo da ju je sve dostojanstvo na-pustilo. Bila je nespretna, spoticala se o vlastite skute i kršilaruke. Grebla bi prstima lice i čupala kosu mrmljajući: ≈Nekami se Bog smiluje. Neka mi se Bog smiluje.« Stezao mi seželudac i vrtjelo u glavi. Djelovala je bijedno, a ne kraljevski,kako sam znala da bi se željela pojaviti pred gledateljima nasmaknuću. Stoga sam skupila snage i oprezno joj prišla pita-jući bi li željela da joj očetkam kosu. Pogledala me i činilose da se nešto u njoj staložilo. Postala je posve mirna i rekla:≈Da, molim vas, ledi Sommerville, bila bih vam zahvalna.«Češljala sam je dugim, sporim potezima koje je voljela, blagojoj zaglađujući kosu dlanom kad bih prošla kroz nju četkom,a onda me upitala bi li je mogla podići i učvrstiti tako da jojne zakriva vrat. Zaplakala sam kad je to rekla, jer sam znalašto joj je na umu. ∑ Starica si nehotice dodirne šiju. ∑ Uvezlisu vještog francuskog krvnika, ali se svejedno bojala bola inije željela ničim omesti čist udarac sječiva. Elizabeta je primijetila da su joj oči vlažne, ali nije sepomaknula da skrije suze od te žene, koja je bila prijateljicanjezine majke u životu i smrti. ∑ Kad joj je kosa bila začešljana, pomogla sam joj odje-nuti meku, sivu opravu, a onda je otišla i vratila se s ovimsveskom. Tada je već bila posve smirena i nestalo joj je užasaiz očiju. ≈Uzmi ovo«, rekla je. ≈Unutra je moj život. Daj tomojoj kćeri Elizabeti. Daj joj to kad bude odrasla, kad budekraljica. Trebat će joj.« Stidim se to priznati, Vaše Veličanstvo,ali tada sam mislila da kći koju je rodila toliko prezrena Hen-rikova žena nikada neće vladati Engleskom. Ali voljela samvašu majku, koja je tada odlazila u smrt, pa sam odgovorilada će mi biti čast. A ovoliko godina poslije, doista mi je častšto vam mogu uručiti taj dnevnik.36

Ledi Sommerville s mukom ustane sa stolice. Elizabetapruži ruku da je pridrži i pogledi im se sretoše. ∑ Vaša je majka dostojanstveno umrla, Vaše Veličanstvo.Umrla je kao kraljica. Ledi Sommerville duboko se nakloni, primi Elizabetinubijelu ruku prepunu dragulja i poljubi joj prsten. ∑ Hvala vam, dobra gospo ∑ šapne Elizabeta. ∑ Možetebiti ponosni što ste ispunili obećanje koje ste tako davno dalimojoj majci. Starica se nasmiješi i zagleda u kraljičino blijedo lice. ∑ Imate očeve oči, Elizabeta, ali u njima sjaji majčin duh. Ledi Sommerville se okrene i šepajući izađe, ne trudećise zatvoriti za sobom vrata. Kat i nekoliko mlađih dvorskihdama čekale su pred vratima i sada užurbano navrle u prosto-riju. Elizabeta, koja kao da je bila u slatkom snu iz kojeg niježeljela da je prenu, podigne ruku i zamoli ih da izađu. Kraljica, koja je dok je ledi Sommerville pripovijedalacijelo vrijeme stezala dnevnik u rukama, sada ga pomno pro-uči. Bio je star. Tamnocrvena koža izblijedjela je u ružičastu,a uvez je bio lomljiv. Obruba od zlatnih listića gotovo je ne-stalo, ali se jasno vidjelo da je to nekoć bio veoma lijep svezak.Kao da dodiruje leptirova krila, Elizabeta rastvori knjigu. Naprvoj stranici, ispisan otmjenim rukopisom, krupnim, crnimpismenima na požutjelom pergamentu, stajao je natpis: Dnevnik Anne BoleynElizabeta okrene stranicu. 4. siječnja 1522. Dragi dnevniče, čudna li čuda, svezak praznih stranica. Nikada u životu ne vidjeh ništa tako neobično i divno kao dnevnik od pergamenta. 37

Za razliku od knjige u kojoj mi autor nudi raskošnu gozbu svojih misli, riječi i djela, ovaj mi prazan svezak prkosi i ruga mi se, izazivljući me da ga ispunim. Ali čime? Thomas Wyatt, koji mi je darovao ovaj dar, tvrdi da sam to u stanju, potkrepljujući svoje mišljenje činjenicom da sam stekla navadu pisanja na nekoliko jezika te da sam vješta sugovornica, puna duhovitih zgoda i zanimljivih pripovijesti s francuskoga dvora. To su nesumnjivo tek udvorni komplimenti, ali sadrža- vaju zrnce Istine. Doista, Wyatt me s darom u ruci toga dana zatekao u maloj, dnevnoj sobi namijenjenoj dvorskim damama kraljice Katarine, posve samu za pisaćim stolom s perom u ruci, nad gotovo dovršenim pismom majci. Okrenuh se prema njemu i iskreno se nasmiješih. Jer Wyatt je velikan među ljudima. Pisac je, štoviše, najvrsniji pjesnik na Henrikovu engleskom dvoru, izuzetno naočit, veoma visok i kre- pak. Govori se da je ravan Henriku po svemu osim po kraljevskoj krvi, a tudorskom je kralju dobar i odan družbenik. Otkako sam hladno i neveselo dočekana po povratku s francuskog dvora, taj me gospodin odabrao među drugim dvorskim dama i obasuo me s više izraza naklonosti nego čak i moju lijepu sestru Mary. Smjelo mi laska u pjesmama, koje pobuđuju divljenje i jal. Ali čak me ni to nije pripremilo na ovako neobičan dar. ∑ Malo muškaraca, a još manje žena, izražava se riječima na taj način ∑ rekao je. ∑ Ali meni ne pada na pamet nitko čije bi misli i snovi, duhovitost i zgode dostojnije krasili ove stranice. Reče da mu je dvorski život suviše pretijesan i predruštven za njegovanje privatnih misli, ali me ujedno podsjeti da smo svi uvijek sami, čak i u društvu. Zatim doda: ∑ Pronađete li načina da otvorite srce dnevniku, iskreno kao prijatelju, vaš će svezak, poput Petrarcinih djela sadržavati rasute djeliće vaše duše. Bila sam duboko zaprepaštena. Thomas Wyatt, pametan čovjek, ponudio mi je, poput božićnog oraha utisnutog u meko38

meso slatke datulje, vrhunski izazov skriven u komplimentu.Premda bijah svjesna da dvorske dame u životu imaju malo pri-like za takav rad, znala sam da moram pisati, ali i dobro smislitikako sakriti taj privatni čin. Izrezbarena škrinja koju sam do-nijela iz Francuske ima bravu i ključ, pa će u njoj moj dnevnikpronaći sigurno skrovište. Stoj! Čujem kako sve bliži smijeh kraljice i njezinih damaodjekuje hodnikom. Vraćaju se s neke razonode, pa moram pre-kinuti i pridružiti im se. Do sljedeće prilike, tvoja Anne 15. siječnja 1522. Dragi dnevniče, hineći glavobolju, ostadoh kod kuće dok su ostali otišli gle-dati huckanje pasa na medvjeda u dvorskom dvorištu. Sjedimpred prozorom svoje izbe s perom u ruci razmišljajući o svojojsvakodnevici i otkrivam da je Vrijeme malo utjecalo na mojesumorno raspoloženje. Od povratka iz Francuske na Henrikovučmao, zaostali dvor, služim njegovoj bogobojaznoj kraljici, no-seći njezine vunene rukave i prljavo rublje amo-tamo mračnim,uskim hodnicima sivih, vlažnih zidova, ohlađenih engleskimmaglama koje dolaze s Temze. Hlade i moje srce, pa me nosevalovi čeznuća. Da oca nisu pozvali kući iz Francuske budući da je sva ugla-đena diplomacija propala, sada bih, kao u snovima, svake večeriplesala na Franjinu blistavom dvoru. Ondje je bilo blještavila,sjaja i ljepote, kao i razuzdane, nedopuštene ljubavi. Njihovavragolastog kralja (da budem poštena, priznat ću da se Henrikmože mjeriti s njime stasom, dostojanstvom i muževnom ljepo-tom) odlikuje nešto o čemu naš Vladar nikada nije ni sanjao, nititome težio ∑ raspojasana, velebna ljubav prema nasladama, kojudopušta i svakom članu svoje otmjene svite. 39

U Francuskoj sam odrasla i školovana od malih nogu, kao bliska družbenica maloj, hromoj kraljevni Renee. Visoki, lučni prozori kraljevske palače propuštali su kristalno svjetlo pod kojim su sve boje blistale u punom sjaju. Na svakom je zidu nešto visjelo, u svakoj je niši nešto stajalo, svaki kat je bio urešen skupocjenostima ∑ tapiserijama, slikama, kipovima i ukrasima od kovine koji su dražili i mazili osjetila. Veliki filozofi, pisci i znanstvenici sjatili su se onamo sa svih strana. Večerali smo u društvu velikog pjesnika Marota, divili se Da Vincijevoj Mona Lizi koju je taj fini talijanski gospodin donio da krasi kraljevu odaju. O, kako li mi se u misli usjeklo to mjesto i vrijeme. Čuvam jednu uspomenu ∑ trenutak u savr- šenom danu, u jednom beskrajno dalekom životu. Opisat ću je u cjelini da vidiš, Dnevniče, kakav je život još donedavno živjela gospa Anne Boleyn. … Hitah sunčanim hodnikom palače na sastanak s Josette koja mi je kod krojačice obećala ispričati posebno slasnu glasinu. Ali tada ugledah kralja Franju kako prilazi poput baklje u mrkloj noći, blistaviji u svojoj glasnoći i raskalašenosti od svojih nebro- jenih dragulja. Muškarci na njegovu francuskom dvoru blistali su zrcaleći njegov sjaj, šepireći se samouvjereno, drsko i otmjeno, upijajući svaku njegovu riječ, laskajući svakoj njegovoj otmjenoj kretnji, udovoljavajući svakom njegovu hiru. Bijahu sve bliže. Smjelo pogledah francuskog kralja u oči i nekoliko trenutaka izdržah njegov drzak pogled, a onda mu se duboko, zavodljivo naklonih. Uspravih se znajući da mi se svi njegovi dvorani dive, miluju me i svlače pogledima. Izmijenih nekoliko riječi s kraljem i njegovom svitom ∑ izrazih divljenje njegovim najnovijim plijenom iz Italije, našalih se na račun jedne druge dvorske dame, primih pozdrave za svoga oca, vele- poslanika, i poziv na kartanje. Nagnuh glavu u stranu, sijevnuh očima i zavodljivo se nasmiješih. Godine njegovane koketerije očito su djelovale jer sam im jasno čitala misli: ≈Ovo je Anne40

de Boullans, sestra Marie, zloglasne britanske kobile. Ova jemlada i još neokaljana. Utjelovljenje zgodnih mogućnosti i mo-gućeg zavođenja. Smiješit ću se što ljepše, držati se što drskije,izmamljivati dosjetkama što vedriji smijeh. Bit ću joj prvi lju-bavnik i zavrijediti kraljevo duboko i strastveno divljenje, akoje on prvi ne odvede u krevet, dakako. Podijelit ću s Njegovimveličanstvom ∑ jer mu to pričinja najveće zadovoljstvo ∑ sve ška-kljive potankosti naše strastvene veze, sve do riječi izgovorenihu vatrenom zagrljaju.« I tako, dobacivši dosjetljivu dvosmislicu otiđoh hineći da seprepuštam pohotnim mislima, budeći im maštarije kojima samja slatko središte. Šećući prema svojoj tričavoj razonodi, nisuznali da sam još gospodarica svoga tijela i čvrsta u djevičanskojodlučnosti. Djevičanstvo sam čuvala, jer su me dobro poučili otim stvarima. Vidjela sam svoju sestru i čula imena koja su joj nadijevali.Mary je bila prava ljepotica, ali je bila tupa i povodila se za svo-jim žudnjama i jednodnevnim počastima. Nije razmišljala daljeod večernjeg osvajanja. Učila sam i od kraljice kojoj sam služila, Claude ∑ nedo-tjerane i čedne. Sve su Claudene dame prezirale njezin načinživota i s užitkom prepričavale kraljeve izlete. Većini je ona bilabeznačajna. Ali ne i meni. Jer vidjela sam da je ona kraljica.Nosila je krunu, držala je francuskog kralja među bedrima i izkrila istiskivala kraljeviće što nose njegovo ime. Gizdave i lukavedvorske dame u svilenim haljinama, blistave od dragulja, vatrenoproganjane… nisu imale ništa. Ni ljubav, ni ime, ni trajnu slavu.Ja sam igrala njihovu igru. Smijala sam se i očijukala, glumilarazvrat, pila iz kaleža iznutra ukrašenih rezbarijama bludnihprizora… i nisam se rumenila. Svoje mišljenje zadržavala samza sebe. Bilo mi je tek petnaest. Sunčani francuski hodnik ispuni se iskričavom glazbom i domene dolebde teški miomirisi. Dodirnuh obojen mramor gologa 41

boga na postolju. Zagledah se u njegovu kamenu muškost i za- mislih meso. Bedro mu bješe hladno, ali moja ruka na njemu, naprotiv, usijana. Duboko udahnuh… U dvorištu prosta dreka i zavijanje psa na samrti. Moje slatko snatrenje je prekinuto, na prozorskom staklu krhak led. U Engleskoj sam. Ali srce me boli i osamljena žudim za onim zlatnim životom. Da sam barem u Francuskoj. Tvoja, Anne42



Kad u ruke mlade engleske kraljice Elizabete I. dođe tajni dnevnikAnne Boleyn, druge od šest supruga njezina oca Henrika VIII.,ona otkriva mnogo toga o silno oklevetanoj majci koju nikadnije upoznala. A saznavši pritom istinu o svom razbludnom,despotskom ocu Henriku VIII., zaklinje se da se nikad nećeprepustiti nijednom muškarcu. No taj zavjet ne sprječavaElizabetu da održava vatrenu ljubavnu vezu s učiteljem jahanjaRobinom Dudleyjem – opisanu s gotovo šokantnom iskrenošću– jednako kao i Anneini tajni sastanci s veoma upornimi pohotnim Henrikom.Spajajući pozornost točnosti podataka jedne povjesničarkes vještim pripovijedanjem jedne spisateljice, Robin Maxwelluvjerljivo isprepleće opise života na dvoru i portrete stvarnihljudi u žestoku i uzbudljivu priču. Rezultat je remek-djelopovijesne fikcije, toliko proročki glede našeg vremena da se činida ga je Maxwellova istrgnula iz naslova današnjih novina.U ovoj napetoj rekonstrukciji tragičnog života i smrti AnneBoleyn, Robin Maxwell nudi savršenu inačicu raskalašenogi razigranog vremena prepunog požude, izdaje, ljubavi iumorstava.Sjajan povijesni roman, toliko uvjerljiv da je teško povjerovatida je autoričin prvijenac. (...) Robin Maxwell slikovito oživljavakrvavu Englesku iz vladavine Tudorovih. Publishers Weekly www.mozaik-knjiga.hr 79,00 kn ISBN 978-953-14-0713-7