Duhovi

Duhovi -1-

Od istog autora u izdanju Frakture:Varamo -2-

César Aira Duhoviprevela sa španjolskogDora Jelačić Bužimski Fraktura -3-

Knjiga je objavljena uz potporu za prijevod Ministarstva obrazovanja, kulture i sporta Kraljevine Španjolske.Este libro ha recibido una ayuda a la traducción del Ministerio de Educación, Cultura y Deporte. Naslov izvornika Los Fantasmas © César Aira 1990 Objavljeno prema sporazumu s Michael Gaeb Literary Agency © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2014. © za prijevod Dora Jelačić Bužimski i Fraktura, 2014. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-537-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 864767 -4-

Ujutro 31. prosinca bračni par Pagalday posjetio je stan u izgradnji, već u njihovu vlasništvu, u UliciJoséa Bonifacija 2161, u pratnji Bartola SacristánaOlmeda, pejzažnog arhitekta kojeg su unajmili da imaranžira biljke na dvama prostranim balkonima, pred-njem i stražnjem. Stepenicama prekrivenim šutom uspelisu se do polovine zdanja; kao i ostali stanovi njihov jezauzimao čitav kat, treći. Osim Pagaldayevih, bilo je jošsamo šest vlasnika i svi su se pojavili toga jutra, posljed-njeg u godini, kako bi provjerili napredak gradnje. Zidarisu se vidno trudili. Oko jedanaest sati nastao je kaos.Pravo rečeno, došao je dan kada je prema ugovoru trebalopredati sedam završenih stanova; ali, kako to obično biva,došlo je do kašnjenja. Félix Tello, arhitekt građevinsketvrtke, popeo se i sišao je pedesetak puta uslužujući ne-strpljive suvlasnike koji su u pravilu dolazili s pratnjom;onaj koji nije došao s parketarom da izmjeri podove, do­veo je stolara ili keramičara ili dekoraterku. SacristánOlmedo govorio je o patuljastim palmama koje će u nizuzasaditi na balkonima, dok su djeca Pagaldayevih trčka-rala po sobama bez podova, vrata i prozora. Klima-ure-đaje postavljali su prije dizala, koja će doći na red teknakon praznika. Za sada su okna dizala koristili za podi- -5-

zanje materijala. U visokim potpeticama, gospođe su severale po prašnjavim stepenicama punim otpadaka; bu-dući da nisu postavili ni rukohvate, morale su biti po-sebno oprezne. Prvi, podzemni nivo bio je namijenjen zagaraže u koje se s ulice dolazilo rampom, na koju jošuvijek nije bio postavljen poseban protuklizni premaz.Drugi nivo, za šupe ili spremišta. Iznad šestog kata trebalisu se nalaziti grijani bazen i salon za igre, sa širokompanoramom krovova i ulica. Bio je tu i stan za portira, ukojem je, iako je bio jednako nedovršen kao i ostatakgrađevine, već nekoliko mjeseci stanovala obitelj noćnogčuvara, Raúla Viñasa, pouzdanog čileanskog zidara, ali,kako se otkrilo, i strahovitog pijanca. Vrućina je bila ne-snošljiva. Bilo je opasno nagnuti se odozgo. Nedostajalesu staklene stijene oko cijele terase. Posjetitelji su držalidjecu daleko od ruba. Istina je da prostorije u fazi gradnjedjeluju znatno manje nego kad se ugrade prozori i vratate postave podovi. To svi znaju; međutim i takve su sečinile vrlo velike. Domingo Fresno, arhitekt koji će ure-diti stan na drugom katu, nervozno se prešetavao po tomprostranom labirintu kao po pustinjskom pijesku. Telloje više-manje dobro odradio svoj posao. Zgrada je baremčvrsto stajala na temeljima, jer mogla se i rastopiti kaosladoled na suncu. U stan na prvom katu nije došao nitko.U stan na četvrtom katu pristigli su Kahnovi, postarijibračni par s dvije mlade kćeri, u pratnji dekoraterke, ne-vjerojatne Elide Gramajo, koja je na sav glas izračunavaladužine zavjesa. Svi detalji moraju se uzeti u obzir. Da bisvaki detalj bio uočljiv, valjalo je izmjeriti prostor kojizauzima kao i okolni prostor. Stoga se mjerio svaki mi­limetar triju dimenzija tog velikog betonskog kaveza. -6-

Neka dama odjevena u ljubičasto dahtala je na stepeni-cama između petog i šestog kata. Ostali se nisu trebalizamarati; penjali su se i spuštali lebdeći, čak i kroz be-tonske ploče. Sve to kašnjenje nije uznemiravalo vlasnikestanova, i to ne samo zato što stanovi još nisu bili plaćenido kraja, već su htjeli dobiti još malo vremena za pripremeoko pokućstva i komfora. Mjerenjima se rastezao pri-vidno sužen prostor; jednako se tako rastezao rok use-ljenja. Uostalom, bilo bi nasilno ući u posjed baš zadnjidan u godini. Na petom katu, Dorotea i Josefina ItúrbideSansó, djevojčice od pet i tri godine, dizale su prašinu odvapna svojim nožicama obuvenim u sandale dok su rodi-telji mirno razgovarali s Félixom Tellom. Potonji se ispri-čao i otišao pozdraviti damu u ljubičastom te je otpratiodo najvišeg kata. Upoznao ju je s Kahnovima, koji su si-lazili iz zajedničkog salona za igre. Za to vrijeme Pagal-dayevi su se navirivali kroz balkon nad Ulicu Bonifacio,u ravnini s vrhovima krošanja visokih platana. Iako nisuimali zaštitne ograde, balkoni s visokim balustradamatrenutačno su bili najsigurnije mjesto za djecu. To je jutrobilo vrlo djetinjasto. Sve je bilo u znaku djece. Djetinji jesvijet natkrio rastezanje nastalo mjerenjima i osjećaj gr-čenja svojstven opasnosti. Stvarni svijet mjeri se u mi­limetrima i ogroman je. Gdje ima djece, ima i ustupakau dimenzijama. Dekorateri su bili majstori minijature.Osim toga, ti imućni ljudi i taj unosni posao imali su za-jednički cilj – udobnost djece, jer da njih nije bilo, njihovibi roditelji radije živjeli u hotelima. Grozni i polugoli,zidari su prolazili između njih. Granica između siromaš-nih i bogatih, između ljudskih bića i zvijeri, bila je vre-menska linija; tamo gdje se u određenom trenutku nalaze -7-

jedni, za neko vrijeme naći će se drugi; trideset i prvi,usprkos svojoj simbolici, aludirao je surovo jasno na takvostanje stvari. To da i siromašni imaju pravo biti sretni, dato čak mogu i biti, druga je neporeciva istina. Izmeđuvelike i male količine novaca posrednik je uporaba, a jošviše raznolikost korisnika; međutim posjedovanje je je­dnako trenutno kao i jutrošnje okupljanje na gradilištu.Fresno je namjeravao posaditi onoliko biljaka unutra ko­liko i Sacristán Olmedo vani. Na neki način svi su oni bilipejzažni arhitekti. Štoviše, trenutačno je sve bio eksteri-jer. Zgrada će biti završena kada se sve pretvori u interi-jer. U maleni intimni i blindirani svemir. Sam Félix Telloiščeznut će kao oblačić prašine raspršen prolaskom go-dina. Djeca će ovdje rasti, barem neko vrijeme. Obitelj izprizemlja, po prezimenu López, imala je malu djecu inalazila se u četvrtastom dvorištu u dnu koje je već bilopopločeno crvenim pločama. Oni s drugog kata, koji sustigli u podne, roditelji su dame u ljubičastom koja ćeživjeti na šestom; došli su s njenom djecom. Bilo bi teškoda ima još djece; svako od njih imat će svoj privatni kra-jolik, jedno iznad drugog. Gramajova je provela tri satabilježeći, zapisujući mjere koje je uzimala iz prostora.Gospođa Itúrbide tvrdila je da je vidjela strašno čudovi-šte, debelo poput sumo-borca. Bio je to jedan radnik izpokrajine Santiago del Estero. Kroz okno dizala na pogonmalenog motora podizala se platforma s vjedrima. Okojedan, kako su vlasnici odlazili, došlo je do neplaniranogokupljanja u prizemlju, gdje je bilo nešto svježije. S naj-višeg kata vidjelo se dvorište policijske postaje iza ugla,u Ulici Bonorino. Jedan stariji gospodin, stolar Lópezo-vih, mjerio je nekoliko zidova za biblioteku i ormare. S -8-

obzirom na to da su kupili stanove unaprijed, svi su htjelinaručiti ormare po mjeri. Građevinska tvrtka preporučilaje stolarsku tvrtku koja je na kraju opremala četiri stana;njezine radionice dobit će upute izravno od dekoratera.Dolje, dok su roditelji razgovarali, grupica djece proma-trala je pomoćne radnike kako odlažu šutu u veliki me-talni kontejner na ulici; uspinjali su se s tačkama po kosopostavljenoj fosni koja je prelazila preko pločnika; ženekoje su izlazile iz obližnjeg supermarketa s natrpanimkolicima za večerašnju gozbu, s negodovanjem su silaziles pločnika na ulicu. Domingo Fresno razgovarao je s mla-dim arhitektom s bradicom, svojim poznanikom, koji ćeuređivati stan na šestom katu. Zaključili su da se početaknjegova posla vrtoglavo približava; iako je građevinaizgledala nedovršeno i nesigurno sa svom tom šutom iotvorenim prostorijama, za koji dan mogla je biti zavr-šena. Elida Gramajo, koja je već bila otišla, pomislila jeisto. Manje svjesni toga, vlasnici stanova mislili su su-protno. Ali upravo su oni trebali opaziti kako se zidarirasplin­ javaju u zraku i bez traga, poput balona koji bešu-mno puca­ju. Električari su prestali raditi točno u jedante su otišli. Tello je nakratko popričao s predradnikom,a zatim su otišli proučiti nacrte, nad kojima su se zadržalidobrih četvrt sata. Razvođenje kabela obavlja se brzo, apostavljanje utičnica i svega ostalog moglo bi biti gotovou jedno popodne. Roditelji gospođe u ljubičastom popelisu se skupa s djecom kako bi vidjeli gornji salon i bazen,koji je već bio obložen sitnim svijetloplavim pločicama.Neka vrlo mršava i loše odjevena žena vješala je odjećuna uže, na mjestu koje će biti dvorište portirova stana.Bila je to Elisa Vicuña, supruga noćnog čuvara. Posjet­ itelji -9-

su podigli pogled na čudan i nepravilan oblik spremnikaza vodu koji je krunio zgradu, te na satelitsku antenu kojaće dovesti televizijski signal do svih stanova. Na rubu teantene, na oštrom metalnom rubu na koji se ne bi usudilasletjeti ni ptica, sjedila su tri posve gola čovjeka lica okre-nutih prema podnevnom suncu; naravno, nitko ih nijevidio. Pagaldayevi su na trećem katu listali veliki, du­guljasti fascikl slušajući objašnjenja Sacristána Olmeda.Djeca su također htjela sudjelovati u odlučivanju. Za-pravo, ono što su djeca željela bilo je gledati s balkonâ;odakle god da su dolazila, zabavljala ih je i očaravala ra-zlika u visini; čak i kad bi se preselili s trećeg kata nadrugi, razlike je bilo. Pogled s visine bio je drukčiji. Djecipadaju na pamet čudne, katkad i nelogične ideje, o mjestuna kojem se nalaze. Nastavila su trčkarati po sobama sbetonskim podovima. Svjetlo je dosezalo do najdaljihkutaka. Bilo je kao da su na livadama podijeljenim uodjeljke, postavljenim na visini. Imao je pravo Félix Tellokada je, nakon uzajamnih čestitanja i dobrih želja za novugodinu, jednoj obitelji na odlasku rekao da je “uvjerenkako će biti sretni u svojoj novoj kući”. Vlasnici stanova imali su svoju vlastitu predodžbusreće; vidjeli su je umotanu u kašnjenje, određenu sporostu napredovanju, koje ih je samo po sebi činilo sretnima.Jednom riječju, nisu vjerovali da će se sve odviti kako suim najavljivali, odnosno ubrzo. Radije su razmišljali oblagom opadanju događaja; tako je bilo otkada su, prijegodinu dana, platili prvu ratu, kada su postali vlasnicistanova. Zašto bi se to sada promijenilo? Samo zato štoje godina došla kraju? Točno, znali su da će do promjenedoći, ali u zadnji tren, povrh svih drugih trenutaka u - 10 -

César Aira (Coronel Pringles, Argentina, 1949.) možda je i najplodniji argentinski pisac, a svakakojedan od najcjenjenijih južnoameričkih autora današnjice.Dosad je objavio više od osamdeset djela, a njegovi ro-mani, knjige pripovjedaka i eseja prevedeni su na višesvjetskih jezika. Od 1967. živi u Buenos Airesu, gdje jepredavao na sveučilištima (Rimbauda i Mallarméa) teuređivao i prevodio knjige s francuskog i engleskog. - 125 -

- 126 -

Dora Jelačić Bužimski rođena je 1981. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala jehrvatski i španjolski jezik i književnost, a potom i por-tugalski jezik i književnost. Prevodi sa španjolskog i por­tugalskog, radi kao lektorica za hrvatski jezik te surađujena međunarodnim kazališnim projektima. Stalno je za-poslena kao izvršna asistentica u međunarodnoj organi-zaciji kazališta za djecu i mlade ASSITEJ, čije je sjedišteu Zagrebu. Među njezinim prijevodima ističu se BridaPaula Coelha, Kraj igre Julija Cortázara, Metoda JordijaGalcerána (postavljena u splitskom HNK-u 2009.), Bere-mizov svijet Malbe Tahana, ulomci iz zbirke eseja Međuzagradama Roberta Bolaña, priče Juana Mihovilovicha iAntonija Skármete te Varamo Césara Aire. Članica jeDruštva hrvatskih književnih prevodilaca. - 127 -

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture RepublikeHrvatske.Djelo je objavljeno u okviru Programa “Sur” za potporuprevođenju Ministarstva vanjskih poslova, međunarodne trgovine ibogoštovlja Republike Argentine.Obra editada en el marco del Programa “Sur” de Apoyo a lasTraducciones del Ministerio de Relaciones Exteriores y Culto de laRepública Argentina.Nakladnik Fraktura, ZaprešićZa nakladnika Sibila SerdarevićUrednik Seid SerdarevićLektura i korektura Nana MoferdinGrafička urednica Maja GlušićPrijelom FrakturaDizajn naslovnice Luka PredragovićGodina izdanja 2014., veljača (prvo izdanje)Tisak Denona, ZagrebISBN 978-953-266-537-6www.fraktura.hr [email protected]: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 - 128 -

- 129 -

Stara je godina i na gradilištu nove zgrade s ekskluzivnim sta-novima u Buenos Airesu nesnosno je vruće. Na gradilištu vladapotpuna pometnja: tu su budući vlasnici sa svojim arhitektima idjecom, radnici koji su još daleko od završnih radova, a na vrhuzgrade u prostorijama uz bazen stanuje obitelj čuvara gradilištaRaúla Viñasa. Među mnoštvom ljudi na gradilištu vrzmaju se ipojave koje vide samo Patri, najstarija kći obitelji Viñas, i njezinamajka, ali one se na njih ne obaziru previše. Već oko podnevagungula se smiruje i u cijeloj zgradi ostaju samo duhovi i obi-telj Viñas, koja priprema doček Nove godine. Kako pada noć, usredište pripovijedanja dolazi Patri, na čiju će sudbinu duhovineobično utjecati. I u Duhovima kao i u mnogim svojim drugim knjigama je-dan od najzanimljivijih suvremenih južnoameričkih pisacaArgentinac César Aira opisuje stvarnost na rubu nadrealnoga, snekoliko jednostavnih poteza uvlačeći svoje junake pod kožučitatelja.Jednom pročitavši Airu, želite ga neprekidno čitati.Roberto Bolaño - 130 -