Dnevnik Pauline P.

sedmo SANJA POLAKizdanjeDnevnik Pauline P.



SANJA POLAKDNEVNIK PAULINE P.

BIBLIOTEKA Sanja Polak za mlade Urednik Zoran Maljkovi} Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za nakladnika Zdravko Kafol Grafi~ki urednik Sre}ko Joli} Oblikovanje naslovnice Marija Mori} Ilustracije [tef Bartoli} Korektor Jakov Lovri} Tisak Denona d.o.o., Zagreb, 2007. ISBN 978-953-14-0061-9 CIP zapis dostupan u ra~unalnom katalogu Nacionalne i sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu pod brojem 629396.Sva prava pridr`ana. Ova je knjiga za{ti}ena autorskim pravima i nesmije se ni djelomi~no reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduci-ranje ni prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji na~in bez pismenogdopu{tenja autora i izdava~a.

SANJA POLAKDnevnik Pauline P. TRE]E IZDANJE



Lin~ici, Pepiku, Zokiju i Flokiju



RUJANPisat }u dnevnik.Po~injem u rujnu.Zavr{avaju praznici.Po~inje {kola.Ne miri{e vi{e na more.Sve miri{e na novo.Novi u~itelj, nova torba, novi dnevnik.Novo dru`enje s mamom.Deveti mjesec, kao da je prvi!



BEZ MUKE NEMA NAUKE – More je hladno! – drhturila sam. – Ma, nije! – uvjeravala me »morska« prijate-ljica Ane koja `ivi u Vodicama, gdje smo i mi ovegodine ljetovali. – Paulina, makni se sa sunca! – vikala je ma-ma s golemim, smije{im {e{irom na glavi. Dastvar bude gora, vikala je iz svega glasa, daju}itako svima do znanja da je ba{ ona, `ena s naj-smje{nijim {e{irom, moja majka. A lijepo samjoj rekla da sa {e{irom izgleda grozno i da mesamo sramoti! Dok je ona tako pani~arila boje}i se svakezrake sunca, moja prijateljica Ane poku{avala juje smiriti: – Teta, ne}e joj biti ni{ta od malo sunca! Ane `ivi od svog ro|enja u Vodicama. Neboji se ni sunca ni morske vode. Ane se kupa umoru ve} po~etkom svibnja. Da je samo viditekako pliva! Pliva bolje od svih srdelica, brancina,{karpina i delfina zajedno. Ovog ljeta, Ane je imala najljep{u bron~anuboju na pla`i. Nije se mazala nikakvim kremama. 9

SANJA POLAK DNEVNIK PAULINE P. A ja? Ja sam bila blijeda poput svih mli- je~nih proizvoda zajedno. Da slu~ajno ne bih potamnjela, mama me svaki dan po pet puta mazala razli~itim kremama. – Pa ovako nikad ne}u pocrnjeti – stenjala sam dok je mama mazala moja le|a, ruke, noge, lice. Kad bi Ane stala pokraj mene, izgledale bis- mo kao, kao... Znate kako izgleda komad kruha namazan Kinderladom? E, upravo smo tako iz- gledale. Ja sam bila dio kruha namazan svijet- lom, a Ane dio kruha namazan tamnom kre- mom Kinderlade. Ane je imala brata [imu. I on je izgledao kao tamna krema Kinderlade. I on je plivao bolje od svih morskih riba zajedno. Mogao je preplivati pola Jadranskog mora, a da se uop}e ne umori. Cijeli dan se zezao s de~kima na pla`i i izvodio vratolomne skokove u vodu. – Mali je savr{en! – govorio je moj tata dani- ma iz obli`njeg kafi}a tje{e}i svoje zaboravljeno pliva~ko umije}e gutljajima hladnog piva. Nakon plivanja, vratolomnim skokovima pridru`ila bi se i Ane! To su bili skokovi! Skaka- la je na noge, na ruke, prsa, glavu, bok, guzu... Zavidno sam je promatrala i cviljela nad svojim »morskim« neznanjem. U trenucima najve}eg10

DNEVNIK PAULINE P. SANJA POLAKsrama i tuge, sjetila sam se u~iteljice i njezinihrije~i – Bez muke nema nauke. Tu sam re~enicu najvi{e mrzila dok je trajalanastava. Kad bi nam ne{to bilo te{ko, u~iteljicaje samo »frknula« nosom i govorila nam o radui zalaganju, o muci i nauci. Ta me izreka po{kakljala usred ljetnih praz-nika i naredila mi da isku{am njezinu djelotvor-nost. Zamolila sam Anu i [imu da otvore ljetnu{kolu plivanja i skakanja u vodu. Imenovala samih svojim osobnim trenerima. Ujutro sam treni-rala plivanje, a poslije podne skokove u vodu.Sedam dana trajala je moja morska {kola. – Paulina, ispravi lijevu ruku! – Daj, ispravi i lijevu nogu! – Ne boj se vode! – Spusti glavu malo ni`e! Plivala sam prsno, le|no, bo~no. Plivala sambez ruku, bez nogu. Plivala sam i plivala, pliva-la, plivala... Iako sam ka{ljala zbog progutanevode i osje}ala hladno}u, bila sam uporna. Ni-sam dopustila da Ane i [ime pomisle kako samkukavica i mamina maza. – Sko~i na glavu ve} jednom! – vikao je [imeza vrijeme poslijepodnevne nastave skokova uvodu. 11

SANJA POLAK DNEVNIK PAULINE P. Nikako da sko~im na tu svoju glupu glavu. Iako sam je stalno gurala u vodu, nikad nije htje- la u}i prva. Ljutila sam se, ali i dalje uporno skakala, skakala i skakala. Nakon stotog skoka, osjetila sam da je glava prva u vodi. Napokon se opame- tila. Glava, mislim. – Jes! – viknula sam izlaze}i iz vode. U `aru treniranja nismo ni primijetili ljude koji su nas po~eli promatrati. Svakim danom bi- lo ih je sve vi{e. Mama i tata gledali su moje tre- ninge i nesretno kimali glavama. – Ti mali Dalmatinci upropastit }e nam dije- te – mrmljali su. – Paulina, izlazi iz vode! Prehladit }e{ se! Pa- zi! Past }e{! – tr~ala je mama obalom. Nit’ sam se prehladila, nit’ sam pala. Svakim danom bila sam sve bolja. Osje}ala sam se sna`nom i vrlo va`nom. Vodicama se, zahvaljuju}i tati i njegovim pri- jateljima, pro{irila vijest o mojim uspjesima i o Ani i [imi. Kad sam svladala sve vrste plivanja i skakanja, moji »morski« prijatelji postali su ve} poznati u~itelji vodenih sportova. – [ime, ho}e{ li i mene nau~iti skakati? – pi- tao je moj tata i namignuo svojim prijateljima12



SANJA POLAK DNEVNIK PAULINE P. kojima je i dalje hladno pivo bilo zanimljivije od vodenih sportova. – Ane, i ja bih `eljela plivati kao Paulina! – molila je Anu moja mama koja je napokon ski- nula svoj {e{ir i pristala da joj pokoja zraka sun- ca dodirne ko`u. Tako su Ane i [ime otvorili {kolu i za odras- le. Namu~ili su se s njima vi{e nego sa mnom. Jer, odrasli se uvijek prave najspretniji i najpa- metniji, a gotovo uvijek ne{to zabrljaju. Morska {kola »Kod Ane i [ime« trajala je ci- jele ljetne praznike. U podu~avanju je bilo toli- ko posla da sam krajem ljeta i ja mla|u djecu u~ila plivati. Najbolje je bilo kad su mi dvije ba- ke tra`ile savjet. Moji mama i tata svakodnevno su trenirali, jer u morskoj {koli nema markira- nja. Uza sve treninge, ipak sam bila bolja od njih. Zapravo, kao prvi |ak bila sam i ostala naj- bolja. To se potvrdilo i na morskim susretima koje smo organizirali prije povratka u Zagreb. Ovo ljeto bilo mi je prekrasno. Zahvaljuju}i [imi i Ani, suncu i moru. Jo{ koji dan i po~inje {kola. Meni bolno ne- dostaje more. U nosnicama jo{ uvijek osje}am miris mora. Tata je obe}ao da }e me upisati u pliva~ki klub Mladost.14

DNEVNIK PAULINE P. SANJA POLAK Ipak, ne}e biti isto kao na moru. U bazenu,umjesto na more, miri{e na klor. Umjesto Ane i[ime, u~itelji su Ivek i Katica. Svojim dalmatinskim prijateljima {aljem sva-kodnevno ~etiri zagreba~ke puse i veselim sesljede}em ljetovanju. A ~im po~ne nastava, moram re}i u~iteljicikako joj je re~enica »Bez muke nema nauke«stvarno super!!! 15

NA PO^ETKU SVE NOVO Ba{ se veselim po~etku {kole! Ne la`em, ~as- na rije~! Samo, molim vas, nemojte to re}i osta- lim klincima, jer }e misliti da sam malo po{a{av- jela. Nisam po{a{avjela! Za`eljela sam se prija- telja iz razreda. Doru, Nikolinu, Martinu, Luku i Ratka nisam vidjela mjesecima. Naplivala sam se i naskakala u more za cijeli `ivot. I sun~anje mi je dojadilo. I le`anje, i gledanje crti}a. Ne}ete vjerovati, ma ne vjerujem ni ja, ali meni se pi{e, ra~una, misli. Jo{ }ete manje vjerovati, ali, za`e- ljela sam se da me netko malo zagnjavi. Po~ela je nastava i u mojem `ivotu ima mno- go toga novoga. Imam novu torbu, novu perni- cu, nove bilje`nice, nove knjige i sve, sve novo. Sve se blista i sjaji. Torba je najljep{a u raz- redu. Knjige su uredno omotane i miri{u na no- vo. Od ove jeseni imam i novu u~ionicu na ka- tu. I ona miri{e na novo. U njoj su obojeni zido- vi i ula{ten pod. I... gotovo sam zaboravila ono najva`nije! Imam novog u~itelja. To je ipak najve}a novost.16

DNEVNIK PAULINE P. SANJA POLAK Novi u~itelj i izgleda kao nov. Odmah samprimijetila da ima nove traperice i nove tenisice.Jako mu dobra stoje. Stalno se smije i fino mi-ri{e na mu{ki parfem. U~itelj je do{ao u novu u~ionicu s gitarom.Pravom pravcatom! Da vidite samo kako mudobro pristaje! Osim {to mu dobro pristaje,u~itelj zna i dobro svirati na njoj. Cijeli nam jesat svirao. Mi smo pjevali. Tako smo jako pjeva-li i tako jako zijevali da nas je ~ula cijela {kola.Za vrijeme odmora cijeli se razred pravio va`an.Jer, nije mala stvar imati novog u~itelja u novimtrapericama koji zna svirati gitaru. Nakon glazbenoga imali smo likovni. Svi suiz svojih novih i mirisavih torbi izvadili nove flo-mi}e i nove likovne mape. – Vidim, svi ste bili ovo ljeto na moru. Sigur-no ste vidjeli mnogo ribica. Nacrtajte, ovim no-vim flomi}ima, {to ljep{e ribice. – Smijemo i hobotnice? – pitala je Dora {tre-berica, koja se odmah pohvalila kako je na oto-ku Zlarinu ovo ljeto uhvatila dvije. Ona se uvi-jek mora hvaliti. – Naravno! – rekao je u~itelj. Za novog u~itelja `eljela sam nacrtati naj-ljep{i crte`. Iako ja nisam hvatala hobotnice, od- 17

SANJA POLAK DNEVNIK PAULINE P. lu~ila sam nacrtati jednu. Ako mo`e Dora, mo- gu i ja! Ba{ kad sam hobotnici po~ela crtati petu no- gu, pozvala me Nikolina. Okrenula sam se da vi- dim {to me treba i... jao!!! Zaboravila sam dig- nuti flomi} s papira! Hobotnici sam nacrtala ru`nu, iskrivljenu nogu. U`asno je izgledala. U`asno sam se osje}ala. Odjednom sam po~ela i u`asno plakati. To je bila stra{na pogre{ka! To, plakati pred novim u~iteljem! Osramotila sam se ve} prvi dan. Ja i te moje suze! Bila sam bijes- na na samu sebe. Bijesna da bih se od bijesa naj- radije o{amarila, samo da me nisu svi gledali. »Za{to bulje u mene, kad mi se pla~e!« po- mislila sam. – Pogrije{ila sam, pogrije{ila. Nacrtala sam u`asnu hobotnicu – mucala sam dok su suze i dalje frcale na sve strane. U~itelj je vidio i ~uo moj pla~. Do{ao je do mene, ~u~nuo, pogladio me po kosi i rekao: – Hobotnica uop}e nije ru`na. Samo je slo- mila jednu nogu. I ta noga }e biti lijepa kad oz- dravi. Aha! Nikolina je pucala od zavisti! Iz njezi- nog pogleda vidjelo se da bi dala stotinu `va- ka}ih guma samo da je njena hobotnica slomila nogu.18

DNEVNIK PAULINE P. SANJA POLAK Aha! To vam je pravi u~itelj! Svakog klincazna utje{iti. Nakon njegovih rije~i odmah mi jebilo lak{e. I hobotnica mi se ~inila ljep{om. Ni-sam samo znala kako hobotnici nacrtati gips naslomljenoj nozi. Poslije likovnoga, pozdravili smo se s novimu~iteljem i krenuli ku}i. Ja s novom torbom iknjigama, a moj u~itelj u novim trapericama.Nosio je gitaru i ne{to zvi`dukao. Sve nas je jo{jednom pozdravio na hodniku. Na putu do ku}e razgovarala sam s Dorom iNikolinom. I one su bile odu{evljene novimu~iteljem. Na samom ulazu u moje stubi{te po-novo smo ga srele. Novog u~itelja, mislim. Vese-lo je zatrubio i mahnuo nam iz svojeg bijelog au-tomobila. – Kakav je to auto? – za~u|eno je upitala Do-ra. – Tako stari auto nisam nikad vidjela! – rek-la je Nikolina. – Samo {to se ne raspadne!U~itelj nam ba{ i nije neki, kad se vozi u takvomautu. – Ti si stvarno malo glupa! – viknula sam.Ovo je ve} tre}i put danas da mi je Nikolina »dig-nula« `ivac. – Pa kaj? Mogao si je kupiti novi auto! – rek-la je Nikolina i jo{ me vi{e »raspigala«. 19

SANJA POLAK DNEVNIK PAULINE P. – [to ti zna{ o autima i o u~iteljima! Da je htio, sigurno bi si ga i kupio! – branila sam ga. – Mo`da je zaboravio kupiti novi auto. Ili ga nije stigao kupiti! – `eljela nas je pomiriti Dora, kojoj su mama i tata rekli da su sva|e ne{to naj- gore u `ivotu. A Dora uvijek slu{a odrasle! Iako nisam htjela priznati Nikolini, i meni je bilo `ao {to u~itelj nema novi automobil. Tada bi na po~etku {kolske godine zaista sve bilo novo! »A mo`da u~itelj ba{ zbog toga namjerno ni- je kupio novi auto?« razmi{ljala sam kasnije, sje- tiv{i se tatinih rije~i kako u `ivotu ni{ta nije savr{eno.20

MAMA JE NAJBOLJA IZVAN[KOLSKA AKTIVNOST U {koli smo pisali sastavak: Kako smo pro-veli ljetne praznike. Ne znam za{to svake {kol-ske godine na po~etku moramo pisati jedno teisto. I to ba{ sastavak! – [to se mora nije te{ko! – rekao je veselou~itelj i bezbri`no {etao po u~ionici, dok smo semi mu~ili, razmi{ljali, pisali i brisali. »Naravno da njemu nije te{ko, kad se samo{e}e razredom i zvi`du~e. Nek’ ga on onda na-pi{e kad mu nije te{ko!« mislila sam u sebi.Ne}u valjda naglas! Jedva sam nekako napisala pet re~enica o lje-tovanju o kojem se ionako nema {to pisati. Sastavke su ~itali oni koji su se javili, a to subile, naravno, Nikolina i Dora. Dorin se sasta-vak jo{ mogao slu{ati, ali Nikolinin... Boljeza~epiti u{i. U~itelj je slu{ao, ~e{kao se iza uha, kimaoglavom, tresao rukom i na kraju rekao: 21

SANJA POLAK DNEVNIK PAULINE P. – Ne ide vam, dru{tvo moje, ba{ najbolje. Ove godine trebat }emo napisati jo{ puno sasta- vaka. – Ha, mo`e{ si mislit! – {apnula mi je Niko- lina kojoj se u~itelj svakim danom sve manje svi|ao. Sljede}i sat u~itelj je listao imenik i dnevnik. To je ona zelena, ~arobna, velika knjiga u koju zapisuje {to mi u razredu radimo i kakvi smo. Da mi je bar jednom zaviriti u tu zelenu knjigu! U~itelj u nju stalno ne{to upisuje, a mi ne zna- mo {to. To mu i nije neka fora! Za{to mi ne smi- jemo listati imenik i gledati svoje ocjene? – Tako. I to je gotovo. Napisao sam va{a ime- na u novi imenik. Jo{ samo da upi{em va{e iz- van{kolske aktivnosti... »[to? Molim?« – pitala sam se. Za izvan{kol- ske aktivnosti nisam jo{ ~ula. Dosta sam aktiv- na u {koli. Za{to se moram aktivirati i izvan nje? Svake godine sve je te`e u {koli u kojoj je u~iteljima glavni hobi izmisliti kako {to vi{e zagnjaviti nas u~enike. Kad sam htjela pitati o kakvim je to aktivno- stima rije~, ba{ je zazvonilo. – Slatko zvono za kraj nastave – {apnula mi je Nikolina, koja ne mo`e izdr`ati ni pet minu- ta, a da mi ne{to ne {apne.22

DNEVNIK PAULINE P. SANJA POLAK U~itelj je na kraju rekao: – O tome }emo sutra. Razmislite, ~ime se`elite baviti izvan {kole. Izvan{kolske aktivnosti mu~ile su me doru~ka na koji su, slu~ajno, bili pozvani i bakaLjerka i djed Branko, teta Ivana i moj omiljeniujo Kre{o. Odlu~ila sam svoju najmiliju obiteljpitati {to misli o izvan{kolskim aktivnostima. – Mama, trebala bih izabrati neku izvan{kol-sku aktivnost – zapo~ela sam razgovor pri prvoj`lici prevru}e juhe od povr}a. Mrzim juhe odpovr}a! Mama je cmoknula i rekla: – Paaa... – Ne po~inji re~enicu s paaa... – prekinulasam je. – Ne ispravljaj starije od sebe! – prekinuo jemene tata. – Paaa – krenula je ponovo mama – bilo bidobro da napokon po~ne{ svirati glasovir. Tosam ja oduvijek `eljela. – Sva{ta! Pa da poblesavi od crnih i bijelihtipki! – rekla je baka. – Najbolje je da krene{ nabalet. Tvoja mama je tako divno izgledala u ba-letnom kostimu i papu~icama. Trebala je posta-ti prava balerina, ali se zaljubila u tvog tatu. 23

SANJA POLAK DNEVNIK PAULINE P. – Od baleta i umjetnosti danas se ne `ivi, ljudi moji! – pametovao je ujo Kre{o. – Zabora- vili ste na strane jezike. Koliko stranih jezika go- vori{, toliko vrijedi{. Kak’ bih ja putovao svije- tom da ne znam strane jezike? – Pa ne}e mi k}i cijelu mladost {trebati jezi- ke kao ti! Daj se pogledaj! Sav si zafrkan! To ti je od {trebanja – galamio je tata na uju i lupao `li- com po punom tanjuru juhe od povr}a. – Tenis je prava stvar! Ako Paulina pi{e lijevom rukom, i teniski reket bi dr`ala lijevom. Ljevoruke teni- sa~ice su danas na cijeni. Pogledaj Ivu Majoli. Tenisom je zaradila novce za cijelu obitelj. – Kakav sport! Paulina je umjetni~ka du{a kao ja! – rekla je moja teta Ivana mije{aju}i juhu da joj se br`e ohladi. – Ja sam oduvijek `eljela biti glumica. Ne bi bilo lo{e upisati Paulinu na satove glume. – O kakvoj ti glumi trabunja{? – pitao je djed Branko koji se jedini veselio juhi od povr}a. – Zna{ kak’ su danas opasna vremena. Mislim da bi Paulina trebala i}i na treninge karatea. Vidi{ da su danas svi poludjeli. Huligana koliko voli{. Puna ih je »Crna kronika«. Bilo je tu razgovora i o plivanju, zagreba~- kim dje~jim zborovima, likovnim radionicama i tako redom. Razgovor koji se vodio uz juhu bio24

DNEVNIK PAULINE P. SANJA POLAKje jako glup. I juha je bila glupa. Nju sam pojelana silu! @mire}ki! Pri svakom zalogaju zami{lja-la sam da gutam sladoled od lje{njaka. Dok sam jela meso s krumpirom i kasnijekola~ od jagoda razmi{ljala sam o svemu {tosmo razgovarali. Na kraju ru~ka shvatila sam date izvan{kolske aktivnosti nisu za Paulinu kakvasam ja, jer... Ako mi kupe glasovir, s njega }u stalno mo-rati brisati pra{inu. Sviranje da i ne spominjem. Imam dug vrat i u baletnom kostimu izgle-dala bih kao `irafa. @irafe su lijepe samo u zoo-lo{kom vrtu. Strane jezike ve} u~im gledaju}i televiziju.^ujem tamo i engleski i njema~ki i talijanski i{panjolski. Teniski reket izgubila bih nakon prvog sata.[to mogu kad sam zaboravljiva i izgubljiva. – Zapravo, izvan{kolske aktivnosti uop}e mene zanimaju – priznala sam samoj sebi. To mepomalo razo~aralo znaju}i da }e Dora sutra si-gurno u~itelju izdiktirati bar pet aktivnosti. Ali,nisu svi k’o Dora! Poslije podne, u parku, srela sam Martinu.Odmah sam je `alosna upitala koju je ona iz-van{kolsku aktivnost izabrala. 25

SANJA POLAK DNEVNIK PAULINE P. – Nikoju! – »pravogovorno nepravilno« od- govorila mi je. – Izvan{kolske aktivnosti imam ja svaki dan doma sa svojom mamom. Ponedjelj- kom i ~etvrtkom igramo se zajedno u parku, sri- jedom i petkom {e}emo gradom, utorkom ide- mo u kino, a vikendom na izlete. To mi se jako svidjelo. Vi{e nisam bila `alos- na. Ho}u i ja takve izvan{kolske aktivnosti. Od- mah sam se sjetila kako to ostvariti: – Martina, mo`e li tvoja mama pozvati moju na kavu? Bilo bi dobro da to bude ponedjeljkom ili ~etvrtkom prije va{eg odlaska u park. – Nema frke! – frknula je Martina koja zais- ta zna razveseliti tu`nu prijateljicu. Odlu~ila sam! Moja izvan{kolska aktivnost bit }e od sada dru`enje s mamom. Ionako se ma- lo s njom dru`im. Zahvaljuju}i Martini izabrala sam svoju iz- van{kolsku aktivnost. Nju }u ponosno sutra re}i u~itelju i to ovako: – Mama je moja izvan{kolska aktivnost. Kad god sam slobodna, dru`im se s njom! A u~itelj neka u svoju tajanstvenu zelenu knjigu, koju svi nazivamo imenik, napi{e {to god `eli! Ionako mi to ne mo`emo i ne smijemo pro~itati!26

LISTOPADDeseti mjesec po redu.Li{}e pada na sve strane.Skupljam li{}e i jo{ {to{ta drugo.Osim li{}a, pada i ki{a.Miri{e na kruh i pecivo.I na moju ro|endansku tortu.I na kremaste kola~e!



KRUH ILI KREMASTI KOLA^I Ponekad doma}e zada}e na{eg u~itelja znajubiti smije{ne. Smije{no je kad doma}u zada}u,osim nas dobiju i na{i roditelji. Jo{ je smje{nijekad oni tu zada}u ne znaju napraviti, a naj-smje{nije kad nam to i priznaju. Tako je bilo ne-ki dan u mojoj ku}i. U~itelj nam je toga dana pri~ao o kruhu. Go-vorio nam je sve ono {to smo mi odavno nau~ilikad nas je mama slala u pekarnicu. Silno se tru-dio pa ga nitko nije `elio prekinuti rije~ima: – U~itelju, sve to ve} znamo! Bolje da on nama pri~a o kruhu nego mi nje-mu o imenicama i glagolima. Na kraju nastave u~itelj je rekao: – Danas }e zada}u dobiti va{e mame. Nekaza sutra ispeku kruh! – Moja }e mama ispe}i kiflice – obavijestilaje u~itelja Dora. Pih, ona uvijek mora biti ne{to posebno! – A moja poga~ice – javila se Nikolina kojauvijek mora opona{ati Doru. 29

od iste autorice: 59,00 knISBN 978-953-14-0061-9