Istinska ljubav

»Catherine Anderson nevjerojatan je talent. Njezine ljubavne priče istodobno su spiritualne i tjelesne, nježne i strastvene, i uvijek potpuno neobične.«  Elizabeth Lowell»Predivan roman o snazi novog početka i ljubavi koja ostavlja bez daha.«  Booklist»Očaravajuća ljubavna priča o istinski naivnoj heroini i pravomlošem momku... priča koja pokazuje kako ljubav može ukrotiti i najtvrđe srce.«  Romantic Times »Nenadmašna spisateljica ljubavnih romana!«  Publishers Weekly



CATHERINE ANDERSON ISTINSKA LJUBAV Prevela s engleskoga Mihaela Perković

Naslov izvornika Catherine Anderson Simply LoveCopyright © 1997 by Adeline Catherine Anderson

PROLOGBlack Jack, ColoradoSrpanj 1887.Uosami crkve Cassandra Zerek puzala je na koljenima i marljivo trljala hrastove kocke u svome dosegu dok nisu zasjale kao dragokamenje. Lijeno poslijepodne, sunčeva je svjetlost ulazila kroz vitrajestvarajući dugu iznad praznih crkvenih klupa koje su svjetlucale odsvježega sloja voska koji je upravo nanijela. Pomiješavši se s mirisomvoska, ostao je tračak tamjana od jutarnje mise i gorak miris dima iztinjajućih svijeća koje su gorjele pokraj oltara. Pridigavši se iz klečećega položaja da uhvati zraka, Cassandra jemaknula pramen svoje kovrčave tamne kose iz očiju, puhnula zrak pre-ko usana i rashladila obraze. Znoj joj je curio u rječicama ispod grudii kapao po rebrima, osjećala je svrbež ispod teške vunene haljine. Bezobzira na to koliko slojeva donjega rublja nosila, grubi vez uvijek jojje uspijevao nadražiti kožu. Procjenjujući površinu koju mora prijeći da završi pranje poda,Cassandra umalo zastenje. Ostalo je još šest metara do vrata na središ-njem prolazu. Kad se uzme u obzir da je prolaz širok četiri kocke, asvaka je duga i široka trideset centimetara, a ona ih je sama laštila, tonije mala udaljenost. Ruke su joj postajale bolni balvani na ramenima, 1

a i leđa su je boljela. Sa svojih se osamnaest godina osjećala kao da jenavršila stotu. Laštenje crkvenoga poda bio je velik posao za jednu osobu, na tričetvrtine puta uvijek se pitala zašto je uopće pristala na to. Odgovor jebio jednostavan, naravno. Zbog toga što si nije mogla priuštiti da crkvidaje novac kao drugi ljudi. Umjesto toga ona je odvajala svoje vrijemei pomagala opaticama u samostanu i sirotištu svakoga poslijepodnevana radni dan, pa je prala crkvene halje oca Tullyja i čistila crkvu odvrha do poda dva puta mjesečno. Danas je bio njezin red da čisti... Nastavljajući s novom energijom, Cassandra je presavila svoju krpu.Ostavila je čistu stranu izvana, kleknula je i nastavila trljati. Dok je patila,podsjetila se da to pomaže izgraditi karakter, a kako je iskreno željelapostati opatica, bio joj je potreban sav karakter koji je mogla izgraditi. Da joj vrijeme brže prođe dok radi, odlučila je izmoliti kratkemolitve koje je molila skoro svaki dan. Nebo je znalo da je trebalaBožju pomoć jer je mislila uskoro postati opatica. Molim te, Bože, pomozi mi da postanem praktičnija. Sljedeći putkad poželim udovoljiti hirovima, kao kad sam ugledala one kožne papučeu izlogu trgovine s haljinama kod gospođe Dryden, pomozi mi da sepomolim za siromašne da imaju hrane i toplih pokrivača. Kad je završila s jednim dijelom poda, Cassandra se pomaknulanaprijed i započela čistiti drugi dio. I, molim Te, kad odem do samostana danas, ne daj da zurim udobre sestre i razmišljam kako im glave izgledaju obrijane. Kako bihpostala Kristova nevjesta, rado ću se oprostiti s kosom. Obećavam da hoću.I nikada neću žaliti što sam je izgubila. I dok se tako zavjetovala, Cassandra je ustuknula. Njezina jegusta tamna kosa bila jedina lijepa stvar na njoj, a od svih žrtava kojebi morala napraviti u svetome redu brijanja glave se najviše užasavala. I, molim te, Oče, u tvojoj beskrajnoj dobroti, pomozi mi da se nenaljutim danas. Blagoslovljena neka je duša moje drage mame, ali irskitemperament koji sam naslijedila od nje i nije baš dobra stvar za budućuopaticu. Iznenadni je zvuk prekinuo Cassandrin tijek misli. Ukočila se,osluhnula i čula vanjska vrata predvorja kako se otvaraju i zatvaraju. 2

Ako je to netko s ulice tko nije obrisao noge na ulazu, očitat će mubukvicu. Spremna za bitku, promatrala je dupla vrata koja su dijelila pred-vorje od unutrašnjosti crkve. Ništa. Dok je tako osluškivala, čula jekorake popraćene šuškanjem papira i potmulim udarcem. Škrabica zamilodare? Zvučalo joj je kao da ju je netko otvorio. Vjerojatno nekadobra duša ostavlja donaciju. Osim, naravno, ako je to lopov. Pomisao joj je ubrzala rad srca. Gdje je jedan lopov, može ihbiti i više. Što ako je cijela banda došla opustošiti i pokrasti Crkvusv. Marije? Brzo se prekrižila moleći za hrabrost. Ako je banda huliganaušla u crkvu, na njoj je da zaštiti hostije koje je otac Tully držao usvetištu. Bila je to jedna od Cassandrinih omiljenih maštarija. Jednogadana žrtvovat će svoj život za vjeru. Po mogućnosti, u jednoj napetojpustolovini zbog koje bi se svatko tko je čuo za njezinu hrabrost pre-krstio na spomen njezina imena. Sveta Cassandra. Grubijani koji upadaju u svetište bili bi savršeni, posebice akosu odlučili oskvrnuti sakrament. U pravoj bi herojskoj maniri prekrilasvetište svojim tijelom i zaštitila svete predmete, njezino tijelo poslužilobi kao krvavi štit. Kada bi je otac Tully, župnik, naposljetku našao, onabi bila na samrti i posljednjim bi dahom šapnula: To nije ništa, Oče.Ne plači. Dala sam se za Isusa i umirem sretna. Bacila je krpu na pod i odlučila se hrabro suočiti sa svojom sud-binom, kao Ivana Orleanska ili sveta Katarina koje su izabrale groznusmrt kako bi sačuvale svoju čednost. Pa... nijedna od njih nije ništabolja od Cassandre Zerek. Umrla bi za Boga, i to sa zadovoljstvom. Trebala joj se samo pružiti prilika. Šuljajući se prema dvostrukim vratima, Cassandra se pripremilana najgore. Oprezno okrećući kvaku, malo je gurnula vrata, napravilaprocijep i provirila u predvorje. Vidjela je čovjeka kako stoji ispredškrabice za milodare, vrlo visok čovjek u skupome sivome kaputu.Namjeravao je izbrojati novac koji će staviti u omotnicu, činilo se kakonije svjestan činjenice da ga netko promatra. Nije provalnik. 3

Na trenutak je Cassandra osjetila razočaranje. Ali onda je ispodmuškarčeva nagnutoga šešira vidjela uredno ošišanu svjetlosmeđu kosu.Samo je jedan čovjek u gradu imao kosu takve boje. Srce joj je udaralo u rebra. Luke Taggart. I on je bio upravo ovdjeu crkvi? Cassandra nije mogla vjerovati. Oh, vidjela ga je na ulici mno-go puta, ali nikada ovako izbliza. On je bio najvažnija osoba u Black Jacku, bez iznimke. Čovjekje posjedovao skoro cijeli grad, uključujući većinu rudnika zlata. Čakje posjedovao i rudnik gdje su joj otac i brat Ambrose bili zaposleni.Prvi put su, koliko Cassandra pamti, otac i brat radili samo šest danau tjednu, u smjenama od samo deset sati umjesto uobičajenih četrna-est, a svejedno su imali dovoljno novca da plate hranu i najamninusvakog mjeseca. Kao rezultat, ime Lukea Taggarta bilo je kao molitvana usnama Zerekovih. Ali malo je ljudi u Black Jacku dijelilo njihovo visoko mišljenjeo gospodinu Taggartu. Govorkalo se da je grub, bezbožan čovjek kojise upuštao u razne zle aktivnosti. Cassandra nije bila sigurna kakve suto zle aktivnosti, samo je čula od oca da se gospodin Taggart druži s»ofucanim ženama« ne pokazujući posebno zanimanje za bilo kojuod njih. Po Cassandrinu je mišljenju to bio daljnji dokaz čovjeko-va altruističkog karaktera jer je bio ekstremno bogat. Da je izabrao,mogao se družiti s damama koje su bogate i dobro odjevene kao i onsam. Čak i sad, dok ga je promatrala kroz odškrinuta vrata, osjećala jedivljenje prema njemu. Čudan, lepršav osjećaj u dubini njezina trbuhaubrzao joj je puls. Kaput mu je bio otkopčan i otkrivao je svjetlosivusvilenu vestu preko bijele košulje i tamnosive hlače, a napeti mišićinjegovih bedara razvukli su oštre nabore na tim hlačama. Kosa boje ispolirane hrastovine uokvirivala je njegovo suncemopaljeno lice, koje je bilo lijepo kao da je od granita. Vilica mu je bilauglata. Zaobljeni mu je tanki nos izbijao između obrva boje kestena.Pune ali čvrste usne isprekidane naborima bile su krasan dodatak nje-govoj čvrstoj, uglatoj bradi. Bilo je to predivno lice, klasično muško, avidjelo se da je bilo izloženo elementima prirode, jer koža mu je bilaprošarana sitnim borama. 4

Sad kad ga je prvi put mogla slobodno proučiti, Cassandra jeprimijetila da mu se izraz lica ne slaže sa snagom koju predstavlja.Izgubljen, zbunjen pogled prevladavao je na njegovu licu. Izgledaoje kao mali dječak koji se izgubio u nepoznatoj ulici, bez nade daće ikada pronaći svoju kuću. Lupkajući debelom omotnicom o dlan,gledao je u škrabicu za milodare, očigledno uznemiren dvojbom bi liostavio prilog ili ne. Tada je odlučno gurnuo omotnicu nazad u kaput,okrenuo se i zakoračio prema vratima. Zaustavio se na vratima, leđi-ma okrenutim Cassandri, jednom rukom na kvaki i ukočenih ramena.Svakoga je trenutka očekivala da će otići. Ispustio je uzdah koji odavaoduševnu izmorenost, okrenuo se prema škrabici s nemirom na licu, panije bila sigurna hoće li ostaviti donaciju ili razbiti škrabicu. Dok je stajao tamo, boreći se s emocijama koje ona nije moglaobjasniti, iznenada je shvatio da ga netko promatra. Trznuo je glavom,bezbrižan pogled ispunio je oprez, iznenada je postao napet i zrakse ispunio nekakvim nabojem. Tako reagira čovjek kojeg uhvate nadjelu dok pokušava nešto ukrasti ili učiniti sličan zločin, a to uopćenije imalo smisla. Cassandra je uzdahnula kao da ju je njegov pogled probo. Nje-gove oči bile su boje viskija, ambera obasjanoga vatrom, obrubljenogcrnilom. Zamijetila ih je i prije, naravno. Puno puta dok je prolazilaulicama Black Jacka, ali nikada nije osjetila punu silinu njegova pogle-da koji je uperen u nju. Divlji i zlatan kao tigrov, njegov pogled joj je usijao kožu kao daje želi svući. Tako mu je u pogledu osjetila neobjašnjiv strah i nemo-gućnost da se pomakne. Glupost, praktična joj se strana podsmjehnula.Bez obzira na to, neki drugi dio nje se uznemirio, pa je htjela pobjeći.Bezobrazan i drzak, pogled mu je prešao preko njezina tijela zadržavšijoj se na grudima i opet se penjući do njezina lica. Tišina je u praznoj crkvi bila zaglušujuća i ona je shvatila kolikoje ranjiva. Čak i da vrišti iz sveg glasa, nitko je ne bi čuo. Kao da joj je pročitao misli, podignuo je obrvu, a jedan je diousta odavao iznenađeni smiješak. Ponovno tapkajući omotnicom odlan, rekao je: »Čini se da ste me uhvatili na djelu...« Njegov se glas omatao oko nje kao topla magla i paralizirao je.Pokušala je smisliti neki izgovor, ali joj je mozak ostao glupavo prazan. 5

Brzo je zatvorio omotnicu i gurnuo je u škrabicu za milodare.Pogledavši ponovno prema njoj, kimnuo joj je šeširom. »Vjerujem daće ovo ostati naša tajna. Volio bih da nitko ne sazna.« Prije no što je Cassandra uspjela smisliti odgovor, on je izišaoiz crkve. Tišina je obuzela predvorje nakon njegova odlaska. Bila je toteška tišina koja joj je pritiskala bubnjiće. Zurila je u škrabicu nekolikosekunda, a zatim se počela polako primicati jer je znatiželja nadjačalaneodlučnost. Podigavši poklopac, izvukla je omotnicu koju je upravoostavio. Na omotnici je pisalo sirotište. Smiješak se pojavio na Cassandrinim ustima. Prije nekoliko tje-dana čula je dobre sestre iz Crkve svete Marije kako govore o anoni-mnome donatoru koji je ostavio pozamašnu svotu sirotištu. Sada jemisterij razjašnjen. Dobročinitelj nije bio nitko drugi doli skandalozni,bezbožni, zli Luke Taggart. Cassandra je vratila omotnicu u škrabicu, srce joj je zaigralo dokse prisjećala izgubljena pogleda koji je imao na licu prije nego je shva-tio da ga netko promatra. Zlo. Iz njoj nepoznatih razloga želio je da setako misli o njemu. Možda je i on sam tako misli o sebi. Ali za nekoliko kratkih sekunda ona je vidjela čovjeka iza maskei nekako je znala da je Luke Taggart bio puno stvari, ali nikako nijebio zao. 6

Prvo poglavljeBilo je to đavolje poslijepodne. Crni su se oblaci skupljali iznad stjenovitih planina, ljuti vjetar sa sjevera obrušavao se na zgrade.Zaokupljen svojim mislima, Luke Taggart stajao je na prozoru najboljesobe u Golden Slipperu i gledao zalazak sunca iza gromovita sivogaoblaka. Nagovještavajući zimu, rujan je dolazio s osvetom. Ukolikonije pogrešno procijenio, bit će vraška oluja prije mraka. Tople zrake svjetlosti iz plinskih lampa raspoređenih strateški pocrveno-zlatnoj sobi nisu činile puno da razbiju monotoniju. Nesvjestanraskoši kojoj se nekad divio, osluškivao je tihi zvuk plina, a srce mu jekucalo dva puta brže od sata. Izvana je čuo grub uzvik, popraćen rijekom psovki. Još jednapotencijalna barska tučnjava? Razmišljao je bez puno zanimanja. Naslo-nivši se bokom na prozorsku dasku, gledao je kroz prozor bez zani-manja na kameni nogostup dva kata niže. Stanovnici grada žurno suprolazili pokraj Golden Slippera. A dame su, dok su prolazile pokrajkockarnice, silazile s nogostupa i izlazile na ulicu, noseva dignutihzbog prezira, dok su njihove skupe suknje zamotane oko gležnjevaodavale osjećaj kao da je zrak zagađen. Bijes je tinjao u Lukeovu želucu, kao ugljen zakopan ispoddebela sloja pepela, a vatra je uvijek u njemu, ali pomno raspoređe-na. Snobovske kuje. Neka riskiraju život na ulici ako to udovoljava 7

njihovu osjećaju za moral. Nije njegov problem ako ih netko kolimapregazi. Gurnuo je ruku u otkopčanu košulju i počešao se po prsima,ruka mu je prelazila preko izbočenih prsnih mišića i kože natopljeneznojem. Bože, osjećao se umorno, to je vrsta umora koja se osjeća ukostima i puno je više od tjelesne iscrpljenosti. »Luke, dušo, vrati se u krevet.« Glorijina je mila zamolba prešla preko njegovih leđa kao noktipreko školske ploče. Unatoč pretencioznoj eleganciji, u sobi je blagovonjalo po ribi. Taj miris, čini se, uvijek prati seks. Uvijek je imaonaviku kad završi sa ženom, oribati sve njezine tragove sa sebe, aliblagi miris koji je ostajao u zraku i na satenskim plahtama i dalje jepodsjećao na prljavštinu. Isuse, koji đavo nije u redu s njim ovih dana? Trebao bi bitizamotan u mekani pernati madrac iza sebe umjesto da zuri kroz pro-zor kao nemiran zatvorenik. Gloria je bila prekrasna žena, s grivomsvilene plave kose, kožom poput baršuna i grudima veličine dinja sružičastim bradavicama. Također, bila je voljna učiniti skoro sve zaodređenu cijenu, a Luke je imao neograničenu zalihu novca. Prije šestmjeseci bavio bi se njome dokasna, čak poslije ponoći. A onda, ako bimu postalo dosadno, znao je pozvati još jednu djevojku da malo začinistvari. Nema toga kao dvije žene u jednome krevetu koje zadovoljemuške seksualne apetite. Osjetivši opet blagu želju, poigravao se idejom da učini baš to.Dvije žene, dođavola, možda i tri. S bocom skupoga pića koje će muotupiti osjetila mogao je potonuti u pernati madrac i prepustiti senjihovim čarima. Bio je bogat, za ime Božje! Mogao je imati sve štopoželi. Samo je trebao pucnuti prstima. Napravio je to već puno puta. Mogao bi to napraviti i sada. Zašto nije? To je bilo pitanje koje ga je namamilo iz kreveta na prozor, pita-nje koje mu je stezalo trbuh i tjeralo mozak da trči u mračnim kru-govima. Nije bio nesretan. Kako bi i mogao biti kad je imao skorosve što je ikada poželio? Svejedno, u posljednjih je nekoliko tjedanashvatio da ga život podsjeća na čašu piva ostavljenu preko noći, ishla-pjelu, bez mjehurića. 8

Zarađivao je više nego prije, ali to nije pomagalo. Ni žene s kojima je spavao, plavuše, crvenokose, brinete... jednaljepša od druge. Nisu mu značile ništa. Ishlapjelo pivo je ishlapjelopivo, bez obzira na to koliko soli dodavali, prije ili kasnije ishlapi. »Luke, ljubavi. Dođi, usreći svoju Gloriju, ha?« Krevet je škri-pao dok se ona pomicala po njemu. Čuo je posteljinu kako šuška ipo tome zaključio da ju je šutnula u stranu. »Samo pogledaj što tinudim.« Grlo mu se steglo od gađenja i nije mogao shvatiti zašto. Lukeje pogledao preko ramena. Gloria je ležala na krevetu, bila je gola, upozi koja uzbuđuje i zavodi. Njezine su tamne trepavice padale prekosmeđih očiju dok je držala svoje velike grudi kao dvije velike lopte uzraku, pa se igrala svojim bradavicama. Luke je gledao ružičaste vrhovekako se ukrućuju dok ih je uvrtala i trljala. Ništa nije osjećao... ama baš ništa. Osim iznenadne želje dapobjegne. »Dođi, učini to za mene«, molila ga je napućenih usana. Kadaon nije napravio ništa, ona je izdigla svoje vitke kukove i raširila noge.»Ili ja mogu raditi ovo dok se ti igraš tamo.« Uhvatila je krut vrh bra-davice i vrtjela je među prstima, drhteći gotovo neprimjetno.«Molimte, Luke, trebam tvoju ljubav, usamljena sam ovdje bez tebe.« Odmičući se od prozora, Luke je počeo zakopčavati svoju košu-lju. Dok ju je gurao u hlače i zakopčavao rasporak, prisilio se na osmi-jeh. »Ne danas, draga, iz nekog razloga danas nisam raspoložen.« Gloria se prestala dirati i otpuhnula je s nezadovoljstvom, te baci-la pokrivače preko sebe. »Stalno to govoriš. Ne sad, Gloria, nisamraspoložen.« Sjedila je uspravno, držeći plahtu preko svojih grudi, doksu joj smeđe oči treperile. »Ako sam ti dosadila, Luke, samo reci. Jasam velika djevojka, bolje mi je i to nego ovo prokleto okolišanje.« Luke je uzdahnuo i rukom prošao kroz svoju kosu. »Nisi midosadila, Gloria. Nemoj biti šašava.« Primaknuo se krevetu, sagnuose poljubio je u čelo. »Ti si prekrasna, kako je moguće da te bilo kojinormalan čovjek ne želi?« Izgledala je kao da ju je smekšao i osmjehnula se. Luke se brzookrenuo i zgrabio čizmu tražeći drugu po podu. Isuse. Upravo joj jerekao istinu, potpunu istinu. Bila je prekrasna i samo bi luđak odbio 9

njezinu ponudu. U prošlosti je Luke mogao satima zadovoljavati svojupartnericu prije nego što bi se njegova zaliha energije i seksualne željesmanjila. U posljednje je vrijeme, doduše, bio dobar samo za jednurundu. A onda je, odmah nakon te runde, osjetio neobjašnjiv umori želju da ode. Da udahne čisti zrak. Da potone u kadu punu toplevode. Sjeo je u obližnju stolicu kako bi nataknuo čizme na noge. Dokse saginjao zavezati vezice, čuo je Gloriju kako je izišla iz kreveta. Obli-lo ga je olakšanje kad je stala pred ormarić i natočila si viski. Nije juželio još više uvrijediti. Samo je želio... Što? Što je točno želio? U protekloj je godini razvio jaku želju, bezimenu, neopisivu željukojoj nije mogao udovoljiti. Počelo je polako, kao blagi nemir. Ondaje postupno postajalo gore i gore, dok ga, napokon, ništa više nijemoglo zadovoljiti. Prije je uvijek tražio nove zanimacije kad se ovako osjećao. Ali uovome je trenutku svojega života učinio sve. Žene svih boja, oblika iveličina. Nastrani seks. Nesigurna novčana ulaganja. Što je još posto-jalo? Ovih dana više ne osjeća naročito zadovoljstvo kad pobjeđujena kartama. Nešto mu je nedostajalo u životu, samo on nije bio siguran što.Saloni, kockanje svake večeri, bordeli. Sve mu je to dosadilo, zbiljadosadilo. Bila je to ludost, ali nekad je razmišljao o tome kako će se ože-niti, odgajati djecu. Jedino što ne postoji žena na svijetu kojoj će sepredati za cijeli život. Ne Luke Taggart. Uživao je u ženama dok mune bi dosadile, a zatim bi krenuo u nove pohode. Tako je i htio. Ustajući, Luke je dohvatio kaput sa stolice i dok je gurao ruke urukave i navlačio kaput na ramena, susreo je Glorijin zabrinuti pogled.Samo Bog zna zašto, ali imao joj se potrebu ispričati, zaliječiti njezinepovrijeđene osjećaje. »Gloria, ovo nema nikakve veze s tobom«, rekaojoj je tiho, »kunem se.« Ona je stajala potpuno gola, ali bez srama, a jednu je vitku nogulagano povila dok su joj bradavice virile kroz zavjesu ispetljane kose.Dižući čašu, nazdravila mu je. »Čula sam tu priču i prije. Uvijek zavr-šava tako da ja dobijem nogu.« Popila je gutljaj viskija, zabacila glavu 10

i progutala. Zatim, sa zamahom ruke, reče: »To je u redu, nije da simi ti jedina mušterija. Nitko drugi nije imao nikakve primjedbe.« Luke je poravnao sive zapećke svojega kaputa, zatim povukaorukave košulje ispod kaputa dok se nije vidio bijeli rub ispod svakogrukava. »Shvaćaš ovo preozbiljno. Muškarci imaju loše dane, znaš,jednako kao i žene. Reci mi da je tebi uvijek do seksa i da uvijekuživaš u njemu.« Lagano je odmahnula rukom »Sa mnom je drugačije. Ti si ku-pac, ja sam prodavač. Nekada kad me dođeš posjetiti, budeš deseti poredu. Ja nisam uvijek raspoložena kao što se pravim da jesam, prizna-jem. Tko bi bio?« Deseti? Riječi su ostale u Lukeovoj glavi kao ljigavi stalaktiti.Mrmljajući nešto kao pozdrav, ni sam nije bio siguran što, izišao je izsobe. Kad je bio u hodniku, požurio je prema stepenicama, a jedinamu je misao bila da siđe i iziđe što je brže moguće. Deseti? Samo jošjedan komad mesa nabijen u nju. Nije ni čudo što je soba tako zau-darala. Pomisao da je dijelio ženu s deset drugih muškaraca prije godinudana Lukeu ne bi smetala, dovraga, to bi i očekivao u bordelu, osobi-to u nekome dobrome, zato nije bio siguran zašto ga sad to pogađa.Djevojke koje je posjećivao nisu bile zaražene i donekle su držale dohigijene. Dosad mu je jedino to bilo važno. Kada je izišao, naslonio se na stup ulične rasvjete i duboko udah-nuo kako bi pročistio pluća. Čisti zrak sa Stjenjaka donosio je mirisjeseni i otpala lišća, polja što čekaju da ih se obrađuje, nadolazećegasnijega. Napunio je pluća jednom, zatim još jednom i polagano izdah-nuo. Dok je ispuhivao duhan i ustajao zrak iz nosnica, pogledao jeprema ulici i vidio muškarca i ženu na suprotnoj strani ulice. Gospo-din i gospođa Uredni i Pošteni, pomislio je. Žena, onako zakopčanado brade, kao da je poručivala »ne diraj me«, a za izgled su se nekedame pošteno naradile. Muškarac se držao kao da je nešto posebno,što je Lukea natjeralo da zaškripi zubima. Zašto je onda imao osjećajkao da je nešto izgubio kad je par stao ispred trgovine i divio se izlo-gu? Žena je progovorila i nasmijala se svojemu suprugu. Što god da jerekla, njemu je bilo smiješno, jer se ljuljao i vrtio glavom. 11

Luke ih je zamišljao kako idu zajedno kući. Tamo gori vatricai djeca sjede u dnevnom boravku s glavama nagnutim nad knjigom.Žena skida svoj vuneni kaput i veže pregaču kako bi pripremila večerukoju će kasnije poslužiti u ugodnome ozračju blagovaonice, dok semuškarac na čelu stola osjeća kao kralj svega što je ispred njega. Luke je zatvorio oči i pokušao zamisliti sebe za tim stolom, saženom koja je sjedila prekoputa, a pogled joj je ispunjen blagošćudok odmjerenim pokretima poslužuje djeci jelo. Čvrst, vragolast dje-čak njegovih očiju, mala djevojčica rumenih obraza i zlatnih kovrča.Zamotana beba u kolijevci koju je izradio svojim rukama. Ludilo, Luke je gnjevno pomislio. On nije tip za ženidbu, nikadnije bio niti će ikada biti. Svejedno, poželio je da ta slika postane stvarna. Odgurnuo se od stupa i krenuo niz ulicu. Nije prvi put u pos-ljednjih nekoliko tjedana razmišljao o tome da dovede kući ljubavnicu,iako je znao da to nije rješenje. Takav aranžman bi mu dao eksluzivnaprava na ženu, ali bez pravnih obaveza, tako da je se mogao riješitikad bi mu dosadila, puno sigurnije rješenje nego se zakonski vezatiza nekoga. Samo koju bi odabrao? Napravio je popis svih svojih poznanica uglavi. Prostitutke koje je poznavao svakako su bile predivne i znale suzadovoljiti čovjeka iza zatvorenih vrata, ali nedostajalo im je nešto začim je on žudio, recimo neka neiskvarenost u nedostatku bolje riječi. Mlada bi mu djevica bila više po ukusu. Barem netko tko je izgle-dao mlado i nevino. On ni na trenutak nije vjerovao, da postoji takvaženska osoba. Prema njegovoj procjeni, sve su žene još od rođenja bileproračunate i manipulativne. One čedne i uredne samo dobro prikri-vaju svoju pravu prirodu. Kao rupčić preko bodeža. »Ti mali kradljivče!« Gnjevni muški urlik prorezao je Lukeove misli kao nož putar.Okrenuo se i pregledao ulicu. Pogled mu se zaustavio ispred trgovi-ne mješovitom robom. Vlasnik Elmer Myrick stajao je na nogostupupokraj bureta s krumpirima na koje je bio priboden papir. Vijorio sena vjetru i na njemu je pisalo prodaje se krumpir. Uhvaćen za vrat uElmerovu brutalnome stisku, dječak se ritao, vrištao i pokušavao seizvući na sve moguće načine. »Krast ćeš moj krumpir, je li, ti mali gade?« Elmer je snaž- 12

no protresao dječaka. »Nemojte, gospodine, molim vas!« dječak jejauknuo. »Nisam namjeravao krasti, kunem se. Samo sam se diviokrumpirima. To je istina!« Luke je brzo pretrčao cestu izbjegavajući kola. Kada je stigaona drugu stranu, iracionalni ga je bijes obuzeo. Idiot. Nije li Myrickmogao vidjeti da dječak umire od gladi? Ispod prljave majice, koja jeimala više rupa nego tkanine, mladac je bio kost i koža, rebra su muse jasno vidjela. Taman kad je Luke stigao do njih, Myrick je digao ruku kako biudario dječaka. Luke je munjevito izvukao ruku i dohvatio debeljkovozapešće. »Nemoj to učiniti, Elmere, bilo bi mi krivo kad bih te moraoprebiti.« Držeći dječaka čvrsto u šakama, Elmer se okrenuo vidjeti tko gase drznuo spriječiti. Kada je vidio Lukea, crveno mu je lice odjednomproblijedilo. »Gospodine Taggarte.« Zbog toga što je Luke držao pod hipotekom njegovu trgovinu imogao je uzeti u svakome trenutku kada bi bio neraspoložen, Myrickse vrlo brzo promijenio iz ljutita čovjeka u čovjeka puna poštovanjai poniznosti. Muškarac je pustio dječaka takvom brzinom da je dje-čak u istome trenutku počeo bježati. Luke ga je uhvatio jer ga je htiozaustaviti. Kad je stavio ruku na njegovo rame, osjetio je mučninu utrbuhu, dječakovo je tijelo bilo tako mršavo da je osjetio samo kosti. Ispustivši Myrickovo zapešće, Luke je zagrabio u kaput, izvadiodolar i stavio mu ga u džep na košulji. »To bi trebalo biti dosta zatvoj krumpir, škrti gade.« Elmer je ustuknuo. »Nemate me pravo tako nazivati, gospodineTaggarte. Dječak me potkradao. Svaki put kada stavim uzorak svojerobe, on se došulja i posluži se. Jučer je uzeo jabuke! Prekjučer mrkve.Kako da čovjek zaradi?« Luke je pogledao u trgovčev debeli trbuh. Zatim je uzeo trivelika krumpira i dao ih dječaku. Dječak je zagrlio neoprano povrćekao da je zlato, uzeo jedan svojom prljavom rukom i počeo ga jesti, skomadima zemlje i svime. Povukavši dijete, krenuli su niz ulicu dok mu je cijelo vrijemeruka bila na njegovu ramenu. Išli su u obližnju uličicu. Kada su stigli,stali su pokraj smeća koje je užasno zaudaralo i gledali uličara kako 13

proždire krumpir zubima žutim od neishranjenosti i nepranja. Vjetarje fijukao niz uličicu i mrsio dječakovu smeđu kosu. Između zalogajapogledavao je prema Lukeu, ali je očito bio toliko gladan da je strahbio na drugome mjestu. Napokon je dječak pojeo dovoljno da odagna bolove od gladi,pa je maknuo krumpir iz usta umrljanih blatom i pogledao u Lukeazelenim očima punim sumnje. »Hoćeš li me ti kazniti?« Iznenada svjestan da je dijete preplašeno, sagnuo se, pogledaoprema ulici, zatim prema svojemu zarobljeniku. »Radiš sve krivo, znaš.Nije ni čudo što te Elmer uhvatio.« Zapanjenost je preplavila dječakovo lice, Luke se nasmijao. »Imašli ti ime, sinko?« »Ljudi me zovu Tigger.« »Pa, Tiggere, kad namjeravaš krasti, treba ti neka diverzija«,Luke ga je savjetovao sa smiješkom koji nije mogao potisnuti. »Iako neodobravam kriminal jer ćeš prije ili kasnije završiti u zatvoru, dozvolimi da ti dam nekoliko savjeta ako budeš morao ponovno krasti izpotrebe. Znaš li neko mjesto gdje ima štakora?« Dječak je kimnuo i pokazao nosom niže niz uličicu. »Tamo ihima mnogo.« Luke je već znao da tamo ima raznih glodavaca. »Uhvati jedno-ga. Lijepoga, debeloga. Sakrij ga ako možeš. Neke bi stare novine biledobre, čak i stara deka. Pripazi da te ne ugrize, a onda stani na nogo-stup i čekaj, promatraj trgovinu do kasnoga jutra kad sve fine dameobavljaju svoju kupovinu. Kada ih je gomila unutra, ušuljaj se i pustištakora. To učini negdje na kraju trgovine da štakor ne može odmahpobjeći. Jamčim ti da će svaka žena u radnji poludjeti. Dok one vrište ipokušavaju se popeti na police, ti natovari hrane u vreću u kojoj si većdonio štakora.« Luke je pogledao napola pojedeni krumpir. »Nađinešto pošteno za jelo, a ne sirov krumpir. Nemaš stila, mali.« Dječak je gledao u Lukea s dozom straha u očima »Vi ste gos-podin Luke Taggart? Bogat tip.« »Nisam uvijek bio bogat.« Luke se lagano nasmijao i protrljaodečka po kosi koja je bila prljava te zaražena ušima i buhama koje jedobio od štakora s kojima je spavao. »Gdje su ti roditelji, sinko?« »Moja je mama umrla prošle zime, a tata je pobjegao od nas. 14

Uzeo sam svojega maloga brata i sestru i predao ih u sirotište, a janisam želio ostati. Prestar sam da recitiram stihove iz Biblije i molimkrunicu. Ionako Bog ne postoji, pa zašto učiti sve te besmislice?« Luke je suosjećao s dječakom i shvaćao zašto on ne želi postatijoš jedno siroče u sirotištu. »Učinio si pravu stvar kad si odveo bratai sestru u sirotište«, rekao je. »Preopasno je na ulicama za malu djecu.Sad samo moramo smisliti što ćemo s tobom.« »Ja ne idem u nikakvo sirotište«, dječak je rekao. Luke je kimnuo. »Razumijem to.« Proučavao je dječaka i odmje-ravao ga. »Ti izgledaš dovoljno odrastao i jak da radiš. Jesi li pokušaopronaći posao?« »Nitko ne zapošljava.« »Samo sam se pitao«, Luke je rekao obzirno, »zato što samtražio dobroga čovjeka da radi za mene. Doduše, ti vjerojatno ne bibio zainteresiran.« »Da, bio bih!« Luke ga je pogledao i tresao glavom. »Ma, ne. To vjerojatno nijeono što ti tražiš. To bi bio dosadan posao za pustolovnoga mladića kaošto si ti. Samo pozicija noćnoga čuvara u mojim uredima. Ima ležaj,naravno, u stražnjoj sobi i mjesto gdje se može oprati. Ništa osobito.A treba samo spavati tamo i držati jedno uho otvoreno zbog uljeza.Definitivno nije uzbudljivo zaposlenje.« »Zvuči odlično!« dječak je uzbuđeno rekao. Luke je imao bezizražajan pogled na licu. Zatim je zavukao rukuu kaput, izvadio jednu od svojih posjetnica i nalivpero. Nešto je napi-sao na poleđini i predao je dječaku. »Znaš gdje su moji uredi, onezgrade od cigle na sredini Ulice Diamond?« »Da, gospodine!« »Možeš odnijeti tu karticu mojemu čovjeku po imenu gospodinBrummel. On je tvrd orah i zato budi pametan kad te bude ispitivao.On zapošljava.« »Mogu biti pametan.« Dečko ga je uvjeravao. Zatim je zabri-nuto namrštio obrve. »Ja sam prilično prljav.« Luke se nasmijao. »Brummel će te suditi po karakteru, a ne potome trebaš li se okupati. Napisao sam nekoliko dobrih riječi o tebina posjetnici.« 15

Ustvari, Luke je samo napisao »sredite ovo«. Dok je dječakpotrčao, još s krumpirima u rukama, Luke je gledao za njim, a vječnasamoća koju je osjećao na trenutak je bila prigušena. Bogat tip, rekao je dečko. Da samo znaš, klinče, Luke je tužnopomislio. Bože, da samo znaš. 16