Što mi se to događa

Nagrada SANJA PILIĆ Mato Lovrakza najbolju knjigu za mlade Što mi se to događa?3. izdanje



SANJA PILI][TO MI SE TO DOGA\A?



Od iste autorice do sada objavljeno: E, BA{ MI NIJE @AO! O MAMAMA SVE NAJBOLJE JESAM LI SE ZALJUBILA? HO}U I JA SASVIM SAM POPUBERTETIO

BIBLIOTEKA Sanja Pili} za mlade Urednik Zoran Maljkovi} Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za nakladnika Zdravko Kafol Grafi~ki urednik Sre}ko Joli} Oblikovanje naslovnice Marija Mori} Ilustracije Niko Barun Lektor Milovan Tatarin Korektor Sr|an Boban Tisak Zelina d.d., Sveti Ivan Zelina, 2007. ISBN 978-953-14-0067-1CIP zapis dostupan u ra~unalnom katalogu Nacionalne i sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu pod brojem 629505Sva prava pridr`ana. Ova je knjiga za{ti}ena autorskim pravima i nesmije se ni djelomi~no reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduci-ranje, niti prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji na~in bez pisme-nog dopu{tenja autora i izdava~a.

SANJA PILI][to mi se to doga|a?



[KOLA JE GOTOVA [kola je zavr{ila. Napokon. Mislila sam da}u izludjeti od testova, ocjena, mamine brige,Petrova dosa|ivanja i u~enja. Zaslu`ujem od-mor. Me|utim, u`as se nastavlja. Putujem namore. Tati. A tata ima novu curu. Zavidim prijateljici Stefani. Njezina obiteljje skladna – svi ~lanovi su na broju, imaju so-lidna zanimanja, a bake i djedovi klasi~nog sukova. Moja baka Matilda vje`ba jogu i vozi bici-kl po Jarunu, a Stefanina pravi torte i skra}ujesuknje. Stefani je uvijek lijepo odjevena, zna od-govore na sva pitanja, de~ki je vole jer uvijekima ra{~e{ljanu kosu, nosi ogrlice i u stanju tesaslu{ati kad ne{to pri~a{. Meni na ~elu pi{e kad mi je netko dosadan.Kao da ~ita{ jelovnik:Petar 20 dosadnih bodovaSusjeda Dinka 40 dosadnih bodovaNastavnica Milena 78 dosadnih bodovaZrinka 35 dosadnih bodovaProdava~ Vinko 25 dosadnih bodova 7

SANJA PILI} [TO MI SE TO DOGA\A? Susjed koji se uvaljuje mami 100 dosadnih Tatine cure bodova izme|u 70 i 100 dosadnih bodova Nije mi jasno kako je uop}e mogu}e da me netko voli? Iskreno priznajem da mi ve}ina sta- novni{tva zemaljske kugle ide na `ivce. Osim pjeva~a, glumaca u sapunicama i prijateljica na- lazim da je ljudska vrsta uglavnom naporna i za- htjevna. Mama tvrdi da sam razma`ena jer sam jedi- nica. Nisam razma`ena, tu se vara. Oko Stefani svi ska~u, a sa mnom se nabacuju. Slabo mi je od tog modernog odgoja. Voljela bih da je mama ljubomorna na tatine cure i da baka ogovara ze- ta, ali ni{ta. One su tolerantne. A tata se pravi va`an jer je fotograf. ^esto mu moram pozirati za nekakve umjetni~ke fo- tografije na kojima se jedva prepoznajem, a on tvrdi da su posebne. Voli me upoznavati s fren- dovima: – Ovo je moja k}erka – ka`e, a meni je slabo. Svi se dive pet minuta, a onda zapo~nu razgovor o nogometu, zgodnim curama i vrstama piva.8

[TO MI SE TO DOGA\A? SANJA PILI} Tomislav mi je donio knjige s CD-om na en-gleskome. Pisane su po nekoj ameri~koj serijikoju nisam gledala. Na moru namjeravamvje`bati engleski. Tomislav je od djetinjstva mojnajbolji prijatelj. Pomalo je zaljubljen u mene,ali to dobro skriva. Obi~an je i pouzdan. Nikadame nije iznevjerio, ogovarao, prevario. Volim gakao brata, ba{ ga volim. Mogu mu povjeriti sve.Na primjer, da sam biv{oj tatinoj curi Ireni po-slala anonimno pismo sa slovima izrezanima iznovina, a pisalo je: Makni se od Sandija jer }ute skratiti za glavu! Snagatorica. – Kad putuje{? – upitao me Tomislav. – Za sedam dana. Poludjet }u. Svi jedva~ekaju da me se rije{e. Baka odlazi na nekakavseminar o jogi. Zaljubljena je u tipa s braduri-nom koji mo`e saviti noge oko vrata. A mama jeorganizirala girl movie party. To zna~i da }e sedru`iti sa svojim babama i i}i redovito u Cine-star. A ja }u se crkavati uz novu tatinu curu.^ula sam da se zove Afrodita. Ubit }u se. Mis-lim da mi je tata priglup. Ho}u li sli~iti mojimroditeljima jednog dana, {to misli{? – Donekle sigurno – rekao je Tomislav. – Hvala. – Ja ve} sada sli~im na mog tatu. Dosadansam kao on. Zubari moraju biti dosadni. A ja 9

SANJA PILI} [TO MI SE TO DOGA\A? namjeravam biti zubar. I moj djed je bio zubar, to zna{. – Nisi ti dosadan. – Jesam. I to me uop}e ne smeta. Volim no- siti ispeglane majice i mrzim kad mi se tenisice zaprljaju. Le`ali smo na krevetu. Buljila sam u strop- nu svjetiljku s crte`om leptira. Tomislav je za- tvorio o~i. Bio je iskren. I prili~no ~udan u toj is- krenosti. Nije se pravio va`an kao ostali de~ki. Pogledala sam prema njemu – s uredno za~e{lja- nom kosom izgledao je kao da ide na svetu pri~est. – A kad ti putuje{? – Za dva tjedna. U Osijek, baki, a onda na more. Mo`da sa starcima svratimo do Pore~a. Javit }u ti se. – Bilo bi fora! – Prili~no je dosadno kad zavr{i {kola. Prvo samo ~eka{ kraj, a onda ne zna{ {to }e{ sa so- bom. Ja sam `ivi primjer. [to }u kad i ti nesta- ne{ iz mog vidokruga? – Ne zezaj. Nemoj mi spominjati nastavu. U~enje. Bubanje. Trku na sto metara i maraton. Mama je pokucala na vrata. – Ho}ete sendvi~e? – Ne, hvala! – viknuli smo u jedan glas.10



SANJA PILI} [TO MI SE TO DOGA\A? – Mame su dosadna bi}a, ne ~ini li ti se? – upitala sam Tomislava, ali znala sam da gri- je{im. On je svoju mamu volio: objasnio joj je kako funkcionira mobitel, Internet, savjetovao joj je da promijeni stil odijevanja, a ~esto je s njom izlazio u kazali{te ili i{ao na koncerte. To- mislavova tatu nije zanimalo glumatanje i muzi- ciranje, a mama je htjela biti umjetnica, ali je zavr{ila u banci. – Mame su posebne – rekao je. – Zna{ da sam i po tome druk~iji od ostalih. Uop}e nisam narogu{en na svoje roditelje. Zato mi je i te{ko na}i dobru klapu. He, he – nasmijao se. Imamo za dru`enje jo{ samo sedam dana!12

RAZGOVORI RAZNI Mrzim i}i u prodavaonicu. Kupila sam kruh,mlijeko i ostale sitnice. Krafnu u kojoj gotovo danije bilo pekmeza. @vake za bijele zube. Proda-va~ Vinko raspredao je pri~u o nogometu, Hrva-tskoj i Brazilu. – Dobro smo igrali, a lopta nije htjela i}i ugol. Zar ne, `ivot je nepravedan? – Da – potvrdila sam. – @ivot je nepravedan. – Naradio sam se, a tek je deset sati. Blagotebi, sad mo`e{ spavati. Kimnuh. Nije mi se razgovaralo, ali Vinko jebio brbljav kao i uvijek. Po`eljela sam pobje}i odsvih, nekamo. Ali kamo? – Stefani – nazvala sam je. – Pomagaj, mo-ram kupiti badi}. Na|emo se za pola sata. – Jo{ sam u krevetu. – No, dobro, za sat. – Okej. Na starom mjestu. – Sve si kupila? – upitala me mama kad samu{la. Odrasli postavljaju nevjerojatno glupa pi-tanja na koja ve} znaju odgovor. 13

SANJA PILI} [TO MI SE TO DOGA\A? – Naravno. – Ne mora{ biti otresita – rekla je. – Nisam otresita. – A kakav je to ton? – Mama, ako si `iv~ana... – Ja uop}e nisam `iv~ana! Ti si stalno zlo- voljna. Vu~e{ se po stanu kao prebijena ma~ka... – Stefani se jo{ izle`ava u krevetu, tek toliko da zna{... A Meri i Sandra ne ustaju prije podne- va. – Fino. I to bi trebala biti neka fora! – Samo ka`em, ajde, nemojmo se sva|ati. Mama odmakne lon~i} s ~ajem sa {tednjaka. Sjedne u stolac s rasklimanim naslonom. – Mislim da mi nedostaje mu{karac – rekne. – Ne tvoj tata, to ne. Obi~an mu{karac, mo`da ku}epazitelj. Ili kakav brat. Netko tko bi ovu sto- licu popravio ili razbio u komadi}e. Ho}u re}i: umorna sam. – Na|i de~ka – {apnuh prijateljski, znaju}i da bih crkla kad bi na{la nekog bilmeza. Zapra- vo, `eljela sam da mi se roditelji ponovno spoje, ali osje}ala sam da je to nemogu}e. Nakon ras- tave uselila sam u tatinu veliku sobu, a to nije neva`no... – U mojim godinama – mama je uzdahnula. – S tobom na vratu. A jo{ se nisam odmorila od svega.14

[TO MI SE TO DOGA\A? SANJA PILI} – Zar ja smetam? – Ne, sr~eko, ne smeta{. Ti si najljep{e {tomi se dogodilo. Ali ipak. Zna{ da je sve va`no:kako izgleda{, koje {kole si zavr{ila, ima{ li no-vaca, mobitel, kakva su ti primanja ili posao...Ma, zaboravi {to sam rekla. Sretna sam zbog to-ga {to `ivimo same. Trebam obi~nog majstora.Popravlja~a. – Dobro. Njega mo`emo na}i preko Plavogoglasnika... – He, he. Ima{ pravo. Stefani me ~ekala na klupi. Bilo je sto stup-njeva u hladu. Tropska klima. Naopako: do prijedesetak dana nosila sam kaput, a sad sam se ku-pala u vlastitu znoju. Stefani je bila zgodna kao iuvijek. Pravi komad. De~ki bi je pogledavali. ^aksu je jednom neki ljudi pozvali na probno snima-nje za manekenku. Ali Stefani nije oti{la. Nije seuzbu|ivala oko toga. Razmi{ljala je, oh, pa ne-mam pojma o ~emu je razmi{ljala. Ali uvijek jebila tako smirena, kao da zna {to ho}e. – Bok, Stefi, idemo prvo u Benetton, tamo}emo se rashladiti. Ba{ si srce. Mrzim sama ku-povati. Upale smo u Benetton. Odjel s badi}ima bioje na{! Joj, kako mrzim isprobavanje kostima.Grozno. Grudi su mi male pa moram birati po- 15

SANJA PILI} [TO MI SE TO DOGA\A? sebno krojene grudnjake. Svidjeli su mi se kari- rani uzorci, ali Stefani je strogo odmahnula gla- vom. – Nemoj. Pa nisi vi{e dijete. – Joj, molim te, kakve to veze ima? – Zavr{ila si sedmi razred. Izgleda{ kao dje- vojka, a ne kao klinka. Roze i `ute pruge! Tko je to vidio? Uzmi ovaj s cvjetovima, ili crveni, ili `arko naran~asti. – Ali u njemu }u biti preupadljiva. – [to smeta? – upitala me Stefani. – Ba{ ne mora{ sli~iti na svoju otka~enu baku koja po svi- jetu hoda s mirisnim {tapi}ima. Sigurno ima pleteni kupa}i kostim... – Ne zezaj. Moja obitelj je ~isto u redu. – Sla`em se – nasmijala se Stefani. – Ali ne- maju stila. – Oh, ne seri! – uzviknula sam. – Ti uglav- nom izgleda{ poput Barbie. Kao da je to zabav- no! Uvijek sre|ena. Kako je mogu}e da ti je ko- sa uvijek ~ista? I zubi bijeli, ~ak i kad pojede{ makovnja~u – oni sjaje, nigdje ni traga maku... – Nemam blage veze. Valjda su skliski – na- smijala se. – Ne ljuti se. Samo bih htjela da iza- bere{ dobar badi}. Upale smo u kabinu. Oh, stra{nog li iskus- tva! Presvla~enje. Ga}e skidam, navla~im kos-16



SANJA PILI} [TO MI SE TO DOGA\A? tim. Tijesno nam je, neonska rasvjeta sablasno me osvjetljava. Isprobavam grudnjak u obliku trokuti}a. Stefani ima pravo. Djelujem hipijev- ski. A cicke kao da su se jo{ smanjile. Ni{ta od ove kombinacije. Isprobavam crveni badi} s ko{aricama, pro{aran {avovima. – ^uj, zar zbilja imam tako kratke noge? – zapitkujem. – Joj, ne glupari. Kabina je mala, a ti si se za- lijepila za zrcalo. Prou~ava{ se iz avionske per- spektive. A tada su skra}enja prirodna. Nasmijala sam se. – Ali nos mi se produljio, a imam i lice u ob- liku tikve. – Prava si tikva – smije se Stefani. Uguravam se u naran~asti badi}. Iz nekog ~udnog razloga u njemu izgledam kao slon. – ^uj, ovo je prestra{no. Kupit }u crveni, jel mo`e? Nemam vi{e `ivaca. Imam i crveni ru~nik. To je izazovna kombinacija. Mo`da osvo- jim nekog Talijana i otputujem u Rim. – Ha, ha – smije se Stefani. – Mogli bi jo{ svratiti u Skandal ili Terra Novu. Ne mora{ ku- piti prvu stvar koja ti se svi|a. – Ne, radije }emo na neku cugu. Zna{ da ni- sam {minkerica, a ako se jo{ jednom moram skinuti, umrijet }u. @eli{ li da umrem?18

[TO MI SE TO DOGA\A? SANJA PILI} – Ne – Stefani napu}i usne. – Mogle bismosvratiti u Millenium i pojesti sladoled sa {la-gom. – Ja }u Colu light – [lag, jagoda, suncobran~i} – nabrajala je... Badi} sam platila 400 kuna. Stari Luciano li-jepo me odrao! Za te novce mogla sam kupiti~etiri para natika~a u razli~itim bojama i jo{ ktome s raznim ru`icama. Ipak, bila sam zado-voljna. Ja, prirodna plavu{a, modrih o~iju, u cr-venom kostimu. Ne{to poput one, kako se zva-la? Marilyn Monroe. Samo {to su mi noge spo-rtske, pogled prodoran, a kosa skupljena u rep. Iza{le smo i gotovo do`ivjele toplotni udar.Stefani je zaokrenula u Bogovi}evu. Elegantnose kretala, ve} je odavno savladala hodanje napetama. Gotovo smo se zabubale u Marka i Petra. Ba-rem ja. Odjeveni u nogometne majice hrvatskereprezentacije, sna`no su gestikulirali. Pao mi jemrak na o~i kad sam ugledala Petra – zadnjihdesetak dana smrtno je zaljubljen u mene. Do-pustila sam mu da me zagrli dok smo bili na{kolskom izletu u Trako{}anu i lutali dvorcem, isad ga se ne mogu rije{iti. Darovao mi je CDFranza Ferdinanda iz ~ista mira, zivka me i {aljeporuke. 19

SANJA PILI} [TO MI SE TO DOGA\A? – Kako nogomet de~ki? – pitala sam tek da ispadnem ljubazna. – Dobro smo igrali, ali nije bilo sre}e... gle- dale ste tekmu? Stefani i ja kimnule smo glavom. – Aha – potvrdila je Stefani. – Svaka prava cura treba znati {to je zale|e i korner. – Moja mama se razvela zbog nogometa i pi- va... – Kad ima slabe `ivce – otpuhne Stefani. – Mo`emo li vam praviti dru{tvo? – upita Pe- tar. – Hm, ba{ i ne! – uzviknuh i pogledah Stefa- ni ubojitim pogledom. – Moramo pri~ati o `en- skim stvarima. – A jel? – upita Petar sumnji~avo. – Zar se nisi s Tomislavom dosta napri~ala o `enskim stvarima? – ispali ljubomorno. – Taj klin~i} si- gurno nije gledao tekmu. – Slu~ajno jest, zajedno smo gledali – odgo- vorila sam. Petar je pocrvenio. I{ao mi je na `ivce. De~ki su nemogu}i. Kad sam malo ljubaznija s njima, misle da sam zacopana u njih, a ukoliko sam hladna, ljutiti su i bezobrazni. – Vidimo se – mahnula je koketno Stefani. Ogrlice oko njezina zgloba {u{tavo su zatitrale.20

[TO MI SE TO DOGA\A? SANJA PILI} Sjele smo u Millenium i na{ konobar je od-mah dotr~ao. Slatki tip s kozjom bradicom inau{nicom u uhu. Osje}ala sam se dobro.Pro~itala sam horoskop u Chici: Mjesec }e biti is-punjen aktivnostima u kojima }ete postizati zadivlju-ju}e rezultate. (Bit }u nemogu}a kad god tata bu-de u Afroditinu dru{tvu.) Mogli biste otkriti boe-ma u sebi. (Hvala lijepa, ne.) @eljeno srce osvojit}ete taktikom iznena|enja. (Mo`da }u ipak upecatikakvog slatkog Talijana – da se mogu pravitiva`na kad se vratim u Zagreb.) – O~ajna sam Stefi. Zna{. Sama sebi idem na`ivce. Ni{ta me ne zanima. Odjednom sam ubanani, a veselila sam se zavr{etku {kole. – Ja idem u Graz sutra. Mo`e{ sa mnom. – U kupovinu? A ne. Uostalom, nemam lo-ve, ne sti`e mi. Nitko se nekako ne trudi okomene. Kad sam bila manja stalno sam ne{to do-bivala. Baka se potpuno zatelebala u tog vegeta-rijanskog Dana, i mo`e{ li vjerovati, ja sam lju-bomorna. Mo`da je ~ak i mama ljubomorna. Ba-ka ima frajera, a mi kao tu`ne sove... – Za{to sada toliko razmi{lja{ o de~ku? – Zavr{ila je {kola. Imam vremena. Kad godimam vremena pomislim kako bih se rado pra-vila va`na s nekim tipom. Stefani se nasmije. 21

SANJA PILI} [TO MI SE TO DOGA\A? Dvojica prolaznika pogledaju u na{em smje- ru. I lica im se ozare. Stefani im uzvrati osmije- hom. Oh, za{to je ona tako prirodno umiljata? – Stefi, ti si dama, nema sumnje. – Kako to misli{? – Zna{ li da se tek nakon sedamnaest gene- racija ra|aju dame? – Ma daj. – Da, mora{ imati neke prili~no fine pretke kroz niz stolje}a, i onda se rodi, valjda, princeza na zrnu gra{ka... – Hi, hi – nasmijala se Stefani. (Poput an|ela.) Rastale smo se nakon sladoleda. Tip s koz- jom bradicom uletavao je Stefani pa sam os- je}ala kako gubim tlo pod nogama. Naru~ila sam tri kugle sladoleda s preljevom od ~okolade zbog glupog osje}aja da imam predubok glas i preraz- bija~ke kretnje. Ipak sam bila izdanak obitelji koja nije poznavala pravila, ili ih je barem svako toliko kr{ila. Hrpetina intelektualaca s umjet- ni~kom `icom koja ih razapinje na ~etiri strane svijeta. Individualci, totalni individualci nesklo- ni kompromisima. I {to sad?22

SMS PORUKA Mama je kod ku}e pogrbljena crtala ilustra-cije za Prvi izbor. To je ~asopis za klince od pr-voga do ~etvrtoga razreda, a moja je mama slika-rica. Da nema bakine mirovine uop}e ne bihznala da postoji trajan izvor prihoda, jer mamaje slobodna umjetnica. Ima lijepe, goleme o~iuokvirene crnom olovkom i sanjarski pogled.Crta najljep{e na svijetu, vrlo realisti~no, a klin-ci obo`avaju njezine crte`e. Kad god moji fren-dovi slave ro|endan, zamolim mamu da ih na-slika, jer im je to najljep{i ro|endanski dar.Obi~no ih slika po kakvoj fotografiji iz djetinj-stva, ali ih smjesti u najizmi{ljeniju luckastudje~ju sobu ili u luna-park i sve bude jako, jakoslatko. Tako sam rije{ila pitanje ro|endanskihdarova i vi{e ne moram lutati knji`arama i raz-mi{ljati trebam li kupiti dnevnik u obliku sr~ekas klju~i}em ili novi Shakirin CD. – Evo me! – uzviknuh s vrata. – Do{la si, sre}o – mama podigne glavu. Za-vitlam joj badi}em ispred nosa. – Vidim da seveseli{ ljetovanju. 23

SANJA PILI} [TO MI SE TO DOGA\A? – Mo{ mislit – odgovorih. – Opet }u se mo- rati dru`iti s nekom tatinom glupa~om. – Ne govori tako. – Zar ba{ trebam ljetovati u Rovinju? – ^uj, prakti~nost je vrlina. Tata ima stan na moru, a tebi trebaju sunce, D vitamin, odmor i dru`enje s novim ljudima. A meni treba vrijeme da zavr{im sve narud`be za slikovnice. Nemam pojma za{to me izdava~i najvi{e gnjave u ljetnim mjesecima. ^ekaju da se temperatura digne iz- nad 25 °C. I onda po~inju nazivati. Pet slikovni- ca do po~etka rujna. Je li to normalno? – Nisi morala pristati. – Hm – oglasi se mama kao da zna neku taj- nu. Oti{la sam u svoju sobu. Ponovno navukla badi} i razgledavala se u ogledalu. Mobitel je za- tulio. Onda je zatulio jo{ jednom. Trudila sam se ne pojuriti i odmah otvoriti poruku. Odlu~ila sam savladati nestrpljivost, neku pretjeranu bri- gu o tome imam li dovoljno prijateljica i prijate- lja, jesam li tra`ena i u modi, trebam li biti faca ili ne. Stefani je mobitel neprestano zvonio, a ona ne bi ~ak ni pogledala tko zove. Nakon {to sam se pomno promotrila i pro~itala tri stranice »Harryja Pottera« koji mi je, usprkos tome, {to su ga svi hvalili bio smrtno24

[TO MI SE TO DOGA\A? SANJA PILI}dosadan, nisam vi{e mogla izdr`ati i pogledalasam poruke. Jedna je bila tatina: Halo, kad dolazi{, precizno vrijeme, pitaj mamu{to zna~i krajem vikenda? Molim ne u subotu nave~er,tad je utakmica. Pusa. Druga je bila neznan~eva: Bok, mala. Htio bih te upoznati. Svi|a{ mi se. Ja-vi se. Ve} dugo te pratim. Ti si super! Ups! Bila sam po~a{}ena. Samopouzdanjemi je naraslo. Jer upravo sam se raspigala na ta-tinu poruku. Nogomet! Ima li ne{to ljep{e negokad k}i, jedina k}i, predivna i dobra, odli~nau~enica sa zavr{enim prvim stupnjem nje-ma~koga jezika, dolazi u posjet ocu, nakon {to jenije vidio ~etiri mjeseca ili su, ipak, va`niji oz-nojeni klipani {to tr~e po igrali{tu. Dobro, dobro, pomislila sam, vratit }u ti ve}jednom. Dolazim u nedjelju! Jo{ javim kad!, odgovorilasam hladno. Nisam dodala nikakav smjehi} ili{aljivu sli~icu. Evo me, napisala sam neznancu. A tko si ti? De~ko tvog `ivota, stigao je ekspresni odgo-vor. ^ovjek zbilja brzo tipka. Ne znam kaj bi ti na to odgovorila... Kad se vidimo? Ne poznajem te. 25

SANJA PILI} [TO MI SE TO DOGA\A? Nekako moramo po~eti. Sutra? Koliko ima{ godina? 15. Zar je to va`no? Da. Jesmo li se ve} sreli? Znali smo biti u istim dru{tvima. Nismo se upoz- nali. Zanimljivo. Sutra? Mo`da. Odlu~i se. Gdje?, utipkala sam i odmah me oblio znoj. Vi{ak slobodnog vremena uvijek djeluje pogub- no. Postajem znati`eljna, izgubljena, nezado- voljna svojim izgledom, paranoi~na ukoliko me nitko ne zove i sli~no. Osje}am se osamljeno i jadno. Iako jedva ~ekam odmor od {kole i opu{tanje, ubrzo mi sve to dosadi. Prijateljice se razbje`e, nema vi{e sportskih aktivnosti, a de~ka nemam. Zato je mo`da ovo dobra prilika da utu~em vrijeme. (Mama bi mi sigurno prepo- ru~ila bojanje sobe, generalno ~i{}enje ili kuha- nje ru~ka kao lijek protiv monotonije, ali mame imaju posebna mi{ljenja o svemu.) Na klupi s lijeve strane ispred ulaza u HNK. U 19. Ajoj! Ovo mora da je neka sprtljana, umjet- ni~ka du{ica s klempavim u{ima, apsolutnim26

[TO MI SE TO DOGA\A? SANJA PILI}sluhom i smije{nom frizurom, pomislila sam.Zar nije mogao izabrati jednostavnije mjesto?Mo`da je ipak manijak? Ili bi}e s jednim okom? Dogovoreno napisala sam nakon {to sam zak-lju~ila da se sastajem sa stopostotnim krebilom.Telefonski broj pohranila sam pod nazivom^udovi{te. Zatim je stigla Tomislavova poruka: [to radi{? Kupila badi}. Izle`avam se. Razmi{ljam o lakira-nju noktiju na nogama. Samo ih nemoj olakirati u crno. Ho}e{ li dado|em? Dosa|ujem se. I ja sam onda neka utjeha. Osoba zvana: Utukaosam vrijeme. Ne seri. Dolazim. Okej. Ponovno sam oti{la do mame. Djevoj~ica ko-ja hrani golubove u me|uvremenu je dobila cr-venu haljinicu s bijelim to~kama i svijetloplavuvrpcu u kosu. – Napreduje{ – zaklju~ila sam. – Do}i }e To-mislav. – Opet. – Ima{ ne{to protiv? – upitah je glume}i oz-biljnost. 27

SANJA PILI} [TO MI SE TO DOGA\A? – Ne. Samo, svi imate nekog mu{karca, a ja tu patim. Nabavit }u psa. – Ti svoje mu{karce olako ispu{ta{ iz ruku – rekoh gorko. – Oh, bejbi, kad }e{ prestati cendrati za ta- tom? Na kraju krajeva, za nekoliko dana si kod njega. – @eljela bih da ste zajedno. Odvojeno ste nezanimljivi, ~ak zastra{uju}i. Htjela bih da ste sretan, obi~an par i da nedjeljom putujemo u Sa- mobor. Voljela bih da imate vikendicu s vrtom i da zajedno putujemo na more. – ^uj, mala! To je gotova pri~a. Tata je djeti- njast i neodgovoran. Voli slobodu. To~ka. Radije si na|i de~ka. Ili se u Rovinju upi{i na te~aj ro- njenja. Nemoj me zezati. I ovako mi je te{ko. T E [ K O, razumije{ li? Mama je ustala. Bila je uzrujana. Kosa skup- ljena u rep rasula joj se po ramenima, a gumica pala na pod. – Moram zaraditi lovu srce, jel ti jasno? To da mi soli{ pamet u ovome stanu dok klimatski ure|aj radi, a voda te~e kroz cijevi – netko mora platiti. Sorry. Nisam sigurna da mogu ra~unati na tvog oca. Kad god mu se izjalovi kakav posao, ode u kladionicu... Kao da je tamo rje{enje... Uostalom, makni mi se s o~iju.28

[TO MI SE TO DOGA\A? SANJA PILI} Oh, mama je bila ljutita. Pogrije{ila sam,znala sam da sam pogrije{ila, ali stajala sam usobi kao tuka i {utjela. I tako sam stajala minu-tu, dvije, a onda iza{la. Mobitel je javio da je stigla nova poruka.^udovi{te je napisalo: Veselim se {to }emo se kona~no upoznati. Legla sam na krevet i po~ela ~ekati Tomisla-va. Trebam li mu ispri~ati o svom novom SMSprijatelju ili je pametnije {utjeti? Odlu~ila sam ne re}i ni rije~. Imati tajnu. 29

od iste autorice: 59,00 knISBN 978-953-14-0067-1