Kad padne mrak

Poglavlje 1 Kamp Noćno kriloPoglavico, eto me u kampu Noćno krilo, kao što smo se i dogovorili.Ostali voditelji su već ovdje – a djeca-srećkovići stižu sutra. Zasad sve izgleda super. Nemaj brige, Poglavico. Platit će onimeni. Svi do jednoga. Ispunit ću obećanje. Kad obavim svoje,kamp će prozvati “Kamp Noćna mora”. Pokušavam odlučiti odakle početi. Imaš neku ideju, Poglavi-co? Molim te piši mi što misliš. Umirem od znatiželje. Najiskrenije, JaKad padne mrak 5

Poglavlje 2Paukovo je tijelo svjetlucalo na zraci sunca dok se sa stropa spuštao po niti. Na kraju niti pauk raširi svih osam noguistovremeno pa padne nasred bijelog jastuka. “AAAAGH!” zapanjeno vrisne Holly Flynn i poskoči s ležajapovukavši za sobom na pod i svoju putnu torbu. Srce joj je žesto-ko tuklo. Duboko udahne i nagne se da bolje promotri pauka.Pauk je bio otprilike veličine kovanice od četvrt dolara. “Odlazi, pauče”, zamoli ga Holly. “Odlazi odakle si do-šao.” Pauk se ne obazre na nju. Kao da se spremao ostati na nje-zinu jastuku ostatak dana, a možda i cijelo ljeto. “Mrzim ovo”, reče Holly naglas. Opet se oprezno približiležaju. “To je samo bezopasni pauk”, hrabrila se ona. “Ne možemi ništa.” Znala je da je to što govori točno, ali je isto tako znala dane može podnijeti pomisao da dotakne bilo kakvog kukca – čakni zato da ga ubije. Pogotovo ne da ga ubije. Hollyna je majkačesto govorila da bi Holly njezina dobroćudnost mogla skupostajati. Holly pažljivo podigne jastuk i baci ga na drugi ležaj.Nije ju briga što pauk radi – dok to ne radi na njezinu ležaju.Uz glasni uzdah podigne putnu torbu i nastavi raspremati svojestvari. Dok je stavljala uredno složene majice, donje rublje i kratkehlačice u ladice svojeg ormarića, Holly se stoti put tog jutraupita što uopće radi ovdje.6 R. L. Stine

A sve je počelo telefonskim pozivom ujaka Billa prije dvatjedna. Obično bi Holly bila oduševljena kad bi razgovarala sasvojim omiljenim ujakom. No tog je dana njezin ujak zvučaozabrinuto, iako je bilo očito da pokušava sve okrenuti na šalu.Ispostavilo se da poziva Holly da dođe raditi kao voditeljica unjegovu ljetnom kampu – Kampu Noćno krilo. “Šališ se. Ali ja mrzim prirodu!” bunila se Holly. “Znaš dase užasavam kukaca i zmija.” “Sve ovdašnje živine vole ljude”, našalio se on. “To će ti go-diti, Holly. Bit ćeš na svježem zraku, malo vježbati, maknuti seod Ulice Straha.” Holly se nasmije. Ujak Bill ju je uvijek zafrkavao zbog togašto živi u Ulici Straha. Mislio je da je jako smiješno podsjećatije na jezive legende o toj ulici. Ali, hvala nebesima, ona nijepraznovjerna, i draga joj je njezina stara kuća, kao i ostale starekuće u ulici. “Ali ja nemam blagog pojma o poslu voditelja kampa”, na-stavi ona. “Naučit ćeš”, obeća Bill svojim srdačnim, dubokim glasom.“Osim toga, izvrsna si plivačica i vješto upravljaš čamcem, aodlično bi mogla djecu podučavati umjetničkim obrtima.” Prijenego što se Holly uspjela iznova pobuniti, Bill je zamolio darazgovara s njezinom majkom, svojom sestrom. Holly je s rastućom zebnjom promatrala kako njezina majkarazgovara s ujakom Billom. Opazi zabrinutu boru na majčinučelu kad je spustila slušalicu. “Billu stvarno treba tvoja pomoć”,reče ona Holly. “Njegov kamp jedva preživljava, dušo. Osimtoga, nemaš drugih planova za ljeto, budući da se onaj posao uDairy Freezu izjalovio – a i dobro će ti doći boravak na zraku.” Bill je oduvijek bio Hollyn najdraži ujak, uvijek spremanponuditi šalu ili zagrljaj – što god joj je u nekom trenutku višetrebalo. Ali Bill je imao smolu sa svakim poslom u koji bi se upustio.Bio je vlasnik kampa Noćno krilo tri godine i cijela se obiteljKad padne mrak 7

nadala da će kamp napokon biti Billov životni uspjeh koji jezaslužio. Ali stvari su krenule nizbrdo već prve godine. U požaruizazvanim munjom izgorjela je dvorana za rekreaciju. Drugegodine kamp je bio poplavljen, a odmah poslije toga epidemijaospica zatvorila je kamp na tri tjedna. A prošle godine – tragedija: jedno je dijete smrtno stradalou čamcu. Zbog tih katastrofa Bill je jedva uspijevao održavati kampna životu. Nije mogao platiti koliko i drugi kampovi pa je teškonalazio dovoljno voditelja. “Kad bi barem ovu godinu mogaozavršiti u plusu. Molim te, Holly, barem razmisli”, moljakala jeHollyna majka. Nemajući kamo, Holly naposljetku pristane. Duguje to svo-jem ujaku. Osim toga, možda bi joj dobro došlo da se nakratkomakne iz Shadysidea. Njezini pokušaji da nađe ljetni posao nisuurodili plodom. Usto, nedavno je proživjela buran prekid sasvojim dečkom Georgeom i nije ga željela susretati u pizzerijiPete’s i trgovačkom centru. A sada, dva tjedna kasnije, dok stoji u praznom bungalovu,pomisli: “Kad bih samo mogla zavoljeti zmije i pauke…” “Hej, ima li koga?” Holly se trgne iz snatrenja i ugleda svoju najbolju prijatelji-cu Theu Mack na otvorenim vratima bungalova. Tamne su jojkovrče poskakivale preko izraza glumljene ljutnje. “Jesi gluha?”strogo će Thea. “Thea!” klikne Holly, osjetivši sreću prvi put tog dana. “Kadsi stigla?” “Prije nekoliko minuta”, reče Thea. “Htjela sam te pitatihoćeš li sa mnom busom, ali kad sam te jutros nazvala doma,već si otišla.” “Dovezla sam se s mamom”, reče Holly. “Htjela je vidjetiujaka Billa.”8 R. L. Stine

“Teško mi je povjerovati da je ujak Bill zbilja tvoj ujak”, rečeThea dok je gledala kako Holly vadi posljednje stvari iz putnetorbe. “Kad sam bila ovdje prošle godine, nisam imala pojma.Mislila sam da je on smiješni, ljubazni čovjek kojeg svi zovu Ujoi ništa više.” “Imam sreće da mi je on ujak”, složi se Holly. “Ali, Thea,nešto ću te zamoliti – nemoj da itko drugi sazna. Ujak Bill i jamislimo da bi bilo najbolje da to što smo u rodu ostane tajnakako se ljudi prema meni ne bi odnosili drukčije.” “OK, može”, reče Thea. Okrene Hollynu torbu i istrese sadr-žaj na krevet. “Gotovo”, reče ona. “Što da učinim s ovim?” “Pa, gurni ispod ležaja”, reče Holly. “Zar se ti nećeš raspa-kirati?” “Učinit ću to poslije”, reče Thea. “Ja nisam organizirana kaoti. I, jesi spremna za uzbudljiva iskustva voditeljice kampa?” “Samo se nadam da ću doživjeti kraj ljeta!” reče Holly.“Thea, znaš da ja nisam ljubiteljica prirode.” Čak i ne izgledam kao ljubiteljica prirode, pomisli Holly,uspoređujući svoje svijetle bijele ruke s tamnom pjegavom ko-žom svoje prijateljice. Nabita i mišićava, kratke kose, Thea jebila savršen primjer sportašice. Holly je, pak, bila visoka i kra-kata, tanke svijetle kose. Školski primjer knjiškog moljca. “Ne budi smiješna”, reče Thea. “Samo si umišljaš. Ali znamda dobro plivaš, a za ostalo ti samo treba iskustva. Samo obave-zno stavi debeli sloj kreme za sunčanje kad izlaziš.” “Aha”, reče Holly. “Zbilja,” nije se dala Thea, “ovo može biti izvrsna prilika zatebe. A ako te priroda ne privlači, e pa ovdje ima puno drugihatrakcija.” “Kao na primjer?” reče Holly. “Kao na primjer jako zgodnih dečki”, reče Thea. “Znam da si zagrijana za onoga – kako se zove – John?”Kad padne mrak 9

“John Hardesty”, reče Thea. “Da. Zabavljala sam se s njimprošlog ljeta. Trebao bi biti tu i ove godine, ali ga još nisamvidjela.” “Jedva čekam da ga upoznam”, reče Holly. “Dovoljno sipričala o njemu.” “Nije on jedini”, nastavi Thea. “Učitelj streličarstva je pravimacan, a tu je i novi instruktor veslanja koji…” “Zaboravi”, prekine je Holly. “Nakon Georgea, odmaramse od dečki cijelo ljeto. U biti, to je jedan od razloga mog do-laska.” “Nemoj biti tako sigurna”, reče Thea. “Možda će izbor bititako velik da ćeš…” Ali prije nego što je mogla nastaviti, prodoran krik razlegnese kampom. “Upomoć!” dozivao je mahniti, prestravljeni glas. “Upomoć!Neka mi netko pomogne, molim vas!”10 R. L. Stine

Poglavlje 3Upomoć!” ponovno zavapi glas. “Molim vas, neka mi netko pomogne!” Holly kao da je srce stalo. Bio je to glas njezina ujaka Billa! “Dođi!” reče ona Thei. Ne pričekavši odgovor, jurne iz bun-galova broj pet. Brzo potrči prema glavnoj zgradi preko ceste. Povici ujaka Billa dolazili su iz dvorane za rekreaciju, iz ve-likog, odvojenog prostora na kraju kantine. “Ovamo!” dovikneona Thei. Holly širom cimne velika pregradna vrata i ona i Thea utr-če u prostoriju. Isprva je mogla razabrati jedino veliku hrpusportskih rekvizita: bejzbolske rukavice, teniski reketi, mrežeza odbojku i badminton i raznorazne lopte u golemoj hrpi nasredini poda. A onda shvati da se navrh te hrpe njiše golemi metalni or-mar, pričvršćen za zid na jednoj strani, a potpuno razglavljenna drugoj. Ujak Bill bio je zatrpan ispod rekvizita, a nogu muje prignječila otkinuta stranica ormara. “Ujo Bill!” zavapi Holly i klekne pokraj njega. “Jesi li dobro?Što se dogodilo?” “Mislim da sam dobro”, reče Bill i iskrivi lice. “Ali trebampomoć. Provjeravao sam opremu kad se ormar odjednom ras-pao. Bojao sam se da će se sasvim iščupati iz zida i poklopiti mepokušam li ga pomaknuti.”Kad padne mrak 11

“Nemoj se micati”, reče Holly. “Thea i ja ćemo ga maknuti stebe.” Ona i njezina prijateljica gurnu rekvizite u stranu, uhvateza razglavljenu stranicu ormara i gurnu svom snagom. Postupnoga osove. Holly zaviri u prazan ormar i ugleda mjesto gdje suse vijci olabavili. Dok je Thea držala ormar kako se ne bi opet prevrnuo, Hollypomogne Billu da ustane. Na mjestu gdje mu je ormar prignje-čio potkoljenicu vidio se veliki crveni trag i on se lecne od bolikad je stao na tu nogu. “Dobro si?” upita Holly. “Trebaš doktora?” “Dobro sam”, reče Bill. “Samo masnica. Puno hvala, cure. Ni-sam baš žarko želio provesti ostatak dana na podu.” On priđe Theikoja je držala ormar. “Da vidimo što se tu događa”, reče on. Holly i Thea gledale su kako ujak Bill pažljivo razgledavaormar i pomiče razglavljenu stranicu naprijed-natrag. “Jakočudno”, reče on naposljetku, djelomice sebi a djelomice dje-vojkama. “Vidite li kako je ovo sastavljeno? S vijcima na svačetiri kuta?” Holly i Thea kimnu glavom. “Rekao sam svojem majstoruda to tako izvede kako se ormar ne bi iščupao iz zida”, nastaviBill. “Čak i za olujnog nevremena trebao bi ostati čvrsto pri-ljubljen uza zid. Ali nekako… nekako su se vijci na jednoj straniolabavili. Nepojmljivo.” “Možda nisu bili dovoljno snažno pričvršćeni”, reče Thea. “Osobno sam ih provjerio”, reče Bill. “Prvo što sam učiniokad sam prošli tjedan otvorio kamp. Uvijek sve provjeravam,jednostavno ne razumijem…” “Imaš sreću da su se vijci izvukli samo na jednoj strani”, rečeHolly. “Da se cijeli ormar srušio, mogao te ubiti!” Na trenutak se činilo da je ujak Bill zatečen, a potom seponovno nasmiješi. “Previše se brineš, Princezo”, reče on Holly.Tako ju je zvao od milja. “Ali pravo kažeš. Najbolje da usputprovjerim i drugu stranu.” On od dragosti raskuštra Hollynukosu.12 R. L. Stine

“Ujo Bill”, reče ona. “Molim te. Obećao si da nećeš nikomereći da si moj ujak.” “Oprosti”, reče on. “Zaboravio sam. Ali u pravu si. Ne že-limo da te netko zafrkava. Samo mi je žao što se neću moćihvaliti tobom.” Holly se nelagodno nasmije. Bill navali teški stol na ormar kao potporanj. “Najbolje dase prihvatim alata i sredim ovo”, reče on i krene. “Mi ćemo pospremiti rekvizite”, reče Holly. “Zahvaljujem”, reče Bill. “Cijenim to.” “Prava si sretnica”, reče Thea nakon što je Bill otišao. “Dabar ja imam takvog ujaka.” Holly se sagne i počne raspetljavati zapetljanu odbojkaškumrežu. “Ovdje je tako puno rekvizita”, reče ona trenutak po-tom. “Kamp ima dovoljno sportske opreme za Olimpijadu.” “Znam”, reče Thea. “Ovo je super kamp. Zato se toliko vo-ditelja vratilo ove godine.” Holly je šutjela, razmišljajući o onome što joj je majka reklao nevoljama ujaka Billa. Moram ovog ljeta učiniti sve što je umojoj moći da mu pomognem, pomisli. Ama baš sve. “Gdje da stavimo sve ovo?” upita Thea. “Ne znam”, reče Holly. “Valjda na stol.” Najzad je uspjela složiti odbojkašku mrežu pa je odnese dostola. Još jedanput dobro promotri ormar. Sezao je gotovo dostropa i nije htjela ni pomisliti koliko je težak. Lagano se stresepri pomisli na to što se moglo dogoditi ujaku. Thea donese veliku kutiju punu reketa za tenis i stolni tenis.“Ovo bi moglo potrajati cijeli dan”, reče ona, a kad je spustilarekvizite, doda: “Što je to?” “Što je što?” upita Holly. “Tamo, iza ormara”, reče njezina prijateljica. Holly pogledamjesto koje je Thea pokazivala i ugleda bljesak crvene boje.Kad padne mrak 13

Zaintrigirana, ona zaviri iza ormara. Iz rupe iz koje se gornjivijak izvukao iz zida virilo je crveno perce. “Zbilja čudno”, reče Holly. Izvadi pero i promotri ga. “Odak-le se ovo stvorilo?” “Tko će ga znati?” reče Thea. “Možda je kolibrić uletio unu-tra i odlučio se mitariti.” “Ne zezaj.” Holly se nasmije. “Vjerojatno je ispalo iz ormara za umjetničku radionicu”,reče Thea. “Unutra ima puno takvih stvari – perje, ogrlice, kož-ne trake.” “Sigurno je tako”, složi se Holly. Ali morala se zapitati kakoje pero uspjelo ući u rupu od vijka. Za nekoliko su minuta svi sportski rekviziti, osim lopti, biliuredno složeni. Holly uzme veliku kartonsku kutiju i počne jepuniti bejzbolskim lopticama, košarkaškim loptama, gumenimskočiloptama, loptama za plažu, nogometnim loptama i teniskimlopticama. Bile su razbacane po čitavoj prostoriji i ona se pitalahoće li ih sve pronaći. Dok je skupljala lopte, jednim je uhomslušala kako Thea kao navijena priča o dečkima u kampu. Nakon nekoliko minuta Holly shvati da se njezin ujak nijevratio. “Što je s ujom Billom?” zapita ona, prekinuvši Theu kojaje već stoti put opisivala Johna Hardestyja. “Nema ga već nekovrijeme.” “Ma valjda mu je nešto iskrsnulo”, reče Thea. “Vidjela samda je prije nekoliko minuta prošao kamion dostave.” Jadni ujo Bill, pomisli Holly dok je Thea brbljala. Praktičkisve u kampu mora obavljati sam. “Pa što misliš?” upita Thea. “O čemu?” reče Holly. “Zar nisi slušala?” reče Thea. “O Johnu. Što da učinim kadga vidim? Da mu pokažem da mi je drago što ga vidim ili da sepravim da mi je svejedno?”14 R. L. Stine

“Pravi se da ti je svejedno”, reče Holly razmislivši trenutak.“Barem dok ne vidiš što on osjeća.” “Sigurna sam da će i njemu biti drago što me vidi”, rečeThea. “Pa ipak mi je pisao nekoliko puta tijekom godine.” “Kad ti je pisao posljednji put?” “U siječnju”, reče Thea. “Ali vjerojatno je bio zauzet.” “Vjerojatno”, složi se Holly. “Ne zvučiš baš uvjereno”, reče Thea, mršteći se. “Što stvarnomisliš?” “Odakle da ja znam?” nasmije se Holly. “Thea, ja ne čitammisli! Osim toga, ako ne upali to s Johnom, što je sa svim onimdrugim dečkima o kojima si mi pričala?” “O njima sam ti pričala zbog tebe, šašavice”, reče Thea.“Naravno”, doda ona vragolasto, “moglo bi biti malo konku-rencije…” “Misliš ako ne upali s Johnom.” “Nismo mi jedine voditeljice”, reče Thea. “Ali mislila samprvenstveno na Geri Marcus.” Holly se skameni. “Koga?” “Geri Marcus.” “Kratka crvena kosa, iz Waynesbridgea?” Holly shvati dafrflja, ali si nije mogla pomoći. “Točan opis,” reče Thea, “ali ne znam odakle je. Možeš jesama pitati – upravo stiže.” “Ne!” zavapi Holly. “O, ne! Ne ovdje! Ne može biti!”Kad padne mrak 15