Dronjci na hrpi

Dronjci na hrpi -1-

-2-

Delimir RešickiDronjci na hrpi(mala emocionalna svaštarnica) Fraktura -3-

© Delimir Rešicki i Fraktura, 2012. All rights are represented by Fraktura, Croatia Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije sereproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-420-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 823505 -4-

Čovjek mora imati zavičaj da bi mu on prestao trebati. Jean Amery -5-

-6-

-7-

-8-

Magla iz ustiju ili namjesto uvodaNije bilo kao u nekome starome, crno-bijelome filmu u kojemu sam taj prizor vidio ranije i posvega se mutno sjećao. Baš nimalo. Toga zimskoga jutra spočetka ožujka 1992., blizu Kužnoga pila u osječkojTvrđi još zadugo skrivenoga iza dasaka koje su ga štitileod granata i gelera, veliki kamion njemačke registracijeistresao je doista ogromnu količinu najrazličitijih krpa.Bilo je u toj zgužvanoj gomili, doista, svačega. Odposve prikladne i tada tako potrebite zimske odjeće– kaputa, vesta i džempera svih boja i veličina, kapa,šalova, hlača, sakoa, debelih čarapa, prsluka, pa sve doljetnih, slamnatih šešira i kupaćih gaća. Našlo se tu čaki pokoje lisičje krzno! Po hrpi su odmah počeli kopationi najinformiraniji, oni koji su znali kako će se robaistovariti baš tada, kao i oni koji su se, kao i ja, sasvimslučajno našli tu, usred toga tužnoga preobilja. Lice-mjerje, drukč­ ije rečeno ponos nije mi dao kopati potakvim hrpama, ali se nisam bunio kada bi mi pokojibolji kom­ ad pronašla majka. Iz ustiju žena koje su raz- -9-

grtale tu piramidu nekim dalekim dobročiniteljimanepotrebnih pa darovanih, ili pak potrebitih pa opetdarovanih stvari, u oštrome, ali i tako nestvarno bi-strome i čistome zimskome zraku i britkome vjetrukoji je dolazio s obližnje Drave dizala se gusta para, anjihove su ruke neobično brzo razdvajale bitno odmanje bitnoga i posve nebitnoga. Ništa, ni prije ni poslije, nije imalo takav miris kaotisuće tih krpa koje su, svaka na svoj način, još uvijeksadržavale, ali i nepovratno gubile mirise svoje proš-losti, a koju je polako gutao onaj poznati vonj vlagenakupljene ispod cerade kamiona koji je iz bavarskedoputovao u osječku zimu. Još dugo iza toga jutra razmišljao sam o hrpi teodjeće. Na neki joj se način danas, puno godina poslije,nastojim odužiti ovom knjigom koja umišlja da je jednaupravo takva hrpa, ali skupljena ne iz mnogih, nego,nažalost, jednoga te istoga, dosadnoga i sada već sa-svim pristojno demodiranoga ormara. Ako dakle, da puno ne duljim, netko na ovoj hrpitekstualnih dronjaka pronađe i neku svoju krpicu, akoja će mu prekratiti vrijeme do nekoga ozbiljnijegakomada štiva za duže nošenje, onaj koji potpisuje ovetekstove ima, doista, razloga za pravo i iskreno zado- - 10 -

voljstvo. Kao da je na onoj davnoj hrpi i sam našaonešto što mu, eto, savršeno dobro pristaje, uz to što,posve sigurno, pomalo i grije. Knjiga je, doista iskreno,posvećena svima onima koji su ovdje u Hrvatskoj ilibilo gdje drugdje pokušavali nešto pronaći na toj ilinekoj sličnoj hrpi svega i ničega. Posvećena je takođermojim roditeljima i Baranji, njezinim ljudima i krajo-liku jednoga dugoga djetinjstva. - 11 -

- 12 -

Povratak - 13 -

- 14 -

- 15 -

- 16 -

Golubovi & štakoriKraj 1998. ostat će u sjećanju stanovnika brojnih slavonskih i baranjskih sela zabilježen i po nesno-snoj, nikada do tada viđenoj navali štakora. Zasigurnouslijed rata, sveopće neimaštine i izostanka ikakvederatizacije u dugogodišnje doba ni rata ni mira, gamadse toliko namnožila da ljudi noću više nisu smjeli uvlas­ tita dvorišta. Kažu da je posebno mučno bilo slušatikrikove prasadi, kojoj su ogromni štakori u mrakuseoskih svinjaca proždrljivo odgrizali repove. Ostala,sitnija živina pogibala je znatno tiše. Čitajući tu vijestu svim dnevnim novinama, prisjetio sam se događajaod ljeta prije, kada je jedan dječak ispod prozora u pri­zemlju jedne trošne osječke zgrade objašnjavao dru-gome djetetu iz kvarta s kojim se tako često znao mirnoi lijepo igrati kako nikada ne smije doticati golubove,jer golubovi nisu ništa drugo negoli leteći štakori!? Jošdugo potom, dok sam na TV-u gledao slike novih inovih masakra s juga Europe, tada na Kosovu, padalami je često na pamet jedna nimalo originalna slika – - 17 -

Noe kojemu nakon potopa golub ne donosi u kljununikakvu maslinovu ili neku sličnu grančicu, nego kr-vavi, izgrizeni svinjski rep netom pristigao iz nekogmračnog, seoskoga svinjca. - 18 -

Delimir Rešicki rođen je 16. ožujka 1960. u Osije­ku. Studij kroatistike završio je na tada Pe­dagoškome, da­nas Filozofskome fakultetu u istomegradu. Poeziju, prozu, književnu kritiku te medijskupublicistiku i esejistiku počeo je objavljivati početkomosamdesetih godina u svim važnijim hrvatskim časo-pisnim i inim glasilima. Prevođen je na brojne jezike– njemački, engleski, talijanski, francuski, švedski,špan­ jolski, mađarski, poljski, slovački, ruski, bugarski,makedonski i slovenski, između inih i u časopisimaAkzente i Manuskripte. Godine 2008. s Alidom Bremer,Ivanom Sajko i Edom Popovićem pisao je blog Kroati­sches Quartett za njemačku arte.tv. Sudjelovao je nainter­nacionalnim multimedijalnim CD-projektima“Matria Europa” ni­zozemskih umjetnika Sluika &Kurpershoeka (Kunst Ruimte, Amsterdam, 1996.) i“soundtrack. psi” Ivana Faktora (Osijek, 2001.). Pje-sničkim, proznim i esejističkim tekstovima zastupljenje u brojnim antologijama, pregledima i panoramama - 123 -

suvremene hrvatske poezije, proze i esejistike, kao iponekim internacionalnim antologijama i pregledima.Uposlen je kao urednik kulture u dnevnim novinamaGlas Slavonije. Uređuje pjesničku biblioteku Fraktalinakladničke kuće Fraktura. Živi u Osijeku. Objavio je sljedeće knjige proze, kritika i eseja:Tišina (1985.), Sagrada familia (1993.), Ogledi o tuzi(1995.), Bližnji (1998.), Sretne ulice & Sagrada familia2000.), Ubožnica za utvare (2007.) i Demoni u tranzicijskojšpilji (2010.), knjige pjesama: Gnomi (1985.), Sretne ulice(1987.), Die die my darling (1990.), Knjiga o anđelima(1997.), Ezekijelova kola (1999.), Aritmija (2005.),Meghalni a pandakkal (Veszprem, 2008.), Arrhythmie(Wien, 2008.) i Crne marame (2008.). Dobitnik je nagrada: Sedam sekretara SKOJ-a(1987.), Duhovno hrašće (1997. i 2005.), Povelja uspješ-nosti “Julije Benešić” (1998.), Kiklop (2005.), Godišnjanagrada “Vladimir Nazor” (2006.), Hubert Burda Preis(2008.) i Goranov vijenac (2011.). - 124 -

SadržajMagla iz ustiju ili namjesto uvoda 9Povratak 13Golubovi & štakori 17Napamet 19Radek 21Povratak 23Put u Samarru 25Still I’am Sad 27Andy, 11. rujna 33Glasovi na Badnju večer 37Misterij božjega, zelenoga ulja 41Gitare, prašina i ono što se ne vidi 49Cvijeće Sudnjega dana 61Odlazak 63Snijeg 67Travis i Jane 71Dijete, glas i školjka 75 - 125 -

Živjeti i umrijeti u ferrariju 79Svjetla na rubu grada 81Most ponad tračnica 87Pismo 93Brončani pisac i brončani domobran 97Grad koji nije utvara 103Nebo 115Bilješka 121O piscu 123 - 126 -

- 127 -

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture RepublikeHrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport GradaZagreba.Nakladnik Fraktura, ZaprešićZa nakladnika Sibila SerdarevićUrednik Seid SerdarevićLektura i korektura Margareta MedjurečanGrafička urednica Maja GlušićDizajn i prijelom FrakturaGodina izdanja 2012., prosinac (prvo izdanje)Tiskano u HrvatskojISBN 978-953-266-420-1www.fraktura.hr [email protected]: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 - 128 -

- 129 -