Dnevnik gradske cure

Što te čeka u ovoj knjizi Svečani pozdrav, dragi Čitatelju!Ja sam Andrea, a ako ti ovo čitaš, to može značit samojedno – znaš čitat! I to da sam vjerojatno stvarno uspjeladovršit knjigu. Ili to, ili si lopov koji mi je ukrao laptop isad mi čitaš privatne dokumente u kojima je i nedovrše-na knjiga. U tom slučaju, proklet bio na Božić 2015.! Alizglednije je da ti u ruci stvarno držiš moju knjigu.Prije nego što krenemo u avanturu slova i “čizkejkova”,postoji nekoliko stvari koje moraš znat o ovoj knjizi:Prvo, pjesma koju si pročitao na početku je izmišljena inetočna jer leptir ne smije na kišu. Ne postoji Francois deBouche. I njega i pjesmu sam izmislila sad dok sam čekalada mi se veš u mašini prestane centrifugirat. Upravo tapjesma je savršeni primjer onog što nećeš pronaći u ovojknjizi. Ako stojiš u dućanu i razmišljaš dal ćeš kupit ovuknjigu za rođendan svojoj teti koja voli suhe šljive i horti-kulturu, nemoj. Osim ak ju ful ne voliš i želiš ju naživcirat.Onda je ovo savršeno za tebe.Drugo, znam da se po standardnom hrvatskom pravopi-su ne kaže “dal ćeš ovo kupit teti” – nego “hoćeš li ovokupiti tetki”, ali ovo nije čitanka, ni zadaćnica, ni emisijao jaglacima na HRT-u 2, pa se nećemo razgovarat ko dvalika u hrvatskim sapunicama, dovraga oče! U ovoj knjizi 11

ćeš pročitati stvari tipa “čizkejk”, “Metju Mekonahi” i“gugl” – ne zato što sam ja nepismena i neprijatelj pra-vopisa, nego zato što mi se sviđa tako. E da, i za internetčesto kažem “interneti”, jer mi zvuči ljepše.Treće, na naslovnici je vjerojatno slika na kojoj ja izgledamsuper, zbog čega možda imaš osjećaj da ti se obraća nekaseksi, zabavna, uvijek lijepo obučena hrvatska verzijaCarrie Bradshaw koja ovo piše u pauzi između frutari-janskog bruncha i romantične sushi večere sa seksi muš-karcem. NE. Subota navečer je, sjedim u trenirci, jedemčizkejk iz Torte i to i tipkam. Nemam frizuru, nemamfensi spoj, i realno, da me vidiš izdaleka, ne bi bio siguranjel to žena ili karambolirana golf dvojka.To je to – ovo je moja knjiga, u kojoj su moje najdražekolumne. U njoj ćeš pronaći odgovore na brojna gorućapitanja poput: “Zašto žene imaju devet vrsta šampona asamo jednu glavu?”; “Zašto muškarci ne zovu kad obeća-ju da će nazvati?”, i najvažnije od svega: “Gdje je ClaudiaBeni?” Plus, otkrit ću ti gdje je tvoj USB stick, jer sigurnone znaš.Suze, smijeh, čizkejk, Massimo – idealan poklon za ses­tričnu kojoj ne znaš što kupiti za rođendan. Ne Massimo,nego knjiga.Nadam se da će ti bit dobra i da ćeš uživat dok ju čitaš(al u biti mi je svejedno jer si ju vjerojatno već kupio, i jasa hrpom zarađenih novaca sad uživam u nekom mon-denom ljetovalištu s bogatim ženama koje koriste serumza lice od kavijara i govore stvari tipa “omaž”). Ili ju nisikupio – možda ti ju je posudila sestrična, a ja ljetujem uKarlovcu.12

P.S. U knjizi se nalazi mala nagradna igra – ako točnoizbrojiš koliko puta sam spomenula Mladena Grdovića,dobit ćeš kolekciju audiokazeta najvećih slovenskih hito-va i putni set noževa. Vidiš kak je ovo super knjiga.Krenimo. 13

Tko je Andrea Andrassy?Ako pitaš Google tko sam, saznat ćeš dosadne stvari, tipada sam rođena 1985. i da sam magistrirala na Ekonomiji.Saznat ćeš i zanimljive stvari, tipa da sam bila u showu“Tvoje lice zvuči poznato.” Ako odeš na treću stranicuGoogle rezultata, saznat ćeš i čudne stvari, tipa da postojistranica WikiFeet koja se bavi objavljivanjem fotki stopalacelebritija (i pod celebritija mislim svakog tko je baremjednom prošao pored kamere). Moja stopala su tamo, iimaju ocjenu 5 od 5, što je super informacija koju ću odsa-da stavljati u CV, odmah ispod podatka da sam jednomglumila u seriji “Krim tim 2”.Al glupo je da ti Google govori stvari o meni kad sam jatu i mogu ti sve reć sama.Ja sam Andrea i volim sir. Imam mađarsko prezime i NEpričam mađarski. Osim sira, volim i visoke dečke koji supametni (ovo drugo nije nužno), nutellu i sushi. Ne volimmačke, majonezu light (kog lažeš kad to jedeš?) i ljudekoji ne daju žmigavac kad skreću. Ne shvaćam sebe ozbilj-14

no i molim te da me ni ti ne shvaćaš ozbiljno. U nastavkuje popis stvari koje trebaš znat o meni – nije baš sve štoćeš ikad trebat znat, ali je dovoljno da shvatiš s kim pričaš:Zašto?!To je prvo pitanje koje mi svi postave kad im kažem daplačem na pjesmu “Waka waka”. To, i jel sam pala naglavu nedavno. To sam skužila prije dvije godine, kadsam se vraćala doma s partija na kojem možda jesam,a možda nisam popila malo previše rakije. Krenula je“Waka waka”, a meni je krenula suza. Kad Shakira kaže:“Tsamina mina zangalewa,’Cause this is Africa” – ja seslomim. Suze radosnice. Srce mi se ispuni nekom mješa-vinom ponosa i sreće, ko kad sretneš bivšeg i taman superizgledaš. Zašto, ne znam, možda sam u prošlom životubila afričko dijete. Ili to, il sam na cracku.Prva osoba u koju sam bila zaljubljena je…Tonči Huljić. Imala sam pet godina, i da sam bila lik uigrici, moj “inventory” bi se svodio na par stvari: jednabarb­­ ika s potrganom glavom, set bojica i kazeta grupeMag­­ azin. To je bilo doba kada su još imali dobre stvari inisu pjevali o sijamskim blizancima i ostalim medicin­s­ kimanomalijama. Čim sam vidjela Tončija na slici, odmahsam se zaljubila iz dva jednostavna razloga – prvi, imao jeljepši minival od moje mame, i drugi, bio je jedini čovjekkojeg sam vidjela a da nije moj tata. Kad imaš pet godina,to je dovoljno za ljubav. Postao je moj imaginarni prijatelj,i svaki dan bi se u vrtiću s njim i ostalim članovima grupeigrala lovice. Da sam dijete u današnjim okolnostima,zatvorili bi me u bijelu sobu s mekanim zidovima i dali mi 15

xanax – onda sam samo imala dečka Tončija. Kasnije, kadmi se više nije sviđao, probušila sam mu oči s tehničkomi to je bio kraj naše veze. (Fun fact: Kad sam ga upoznalaove godine na showu “Tvoje lice zvuči poznato”, reklasam mu to. Negdje pet puta. Što je šest puta previše).Tonči nije bio moj jedini poznati dečko.Kad misliš da je Tonči dno, kopaj malo dublje…Pet godina kasnije, već sam zaboravila na barbu Huljića.U međuvremenu sam imala kratki flert s DavoromRadolfi­jem (namignuo mi je sa pozornice u Vidri za vrije­me koncerta, još jedna pobjeda u životu šestogodišnja-kinje), ali ostalo je na tome. I onda je došao Boris. BorisNovković. Bila bih najsretnija da sad lažem, ali ne, Bokije moja ljubav iz četvrtog osnovne. Iako mlada, bilo jeočito da imam svoj tip muškarca: Visok, plavook, i možešga stavit u walkman. Trajalo je dva mjeseca, ali u tih dvamjeseca sam već smislila kako ću upoznat njega, uklonitglupu Emily i pokazat kurvi Tamari kuda idu izgubljenedjevojke. Ako ne kužite ove reference, živjeli ste kvalite-tan i normalan život.Barenje je za porno glumice i droljeIako sam već u ranoj dobi imala ne jednog, nego tri ima-ginarna dečka/muškarca s estrade, s 13 godina još uvijeknisam znala šta znači riječ “barenje”, a još manje o čemuljudi pričaju kad kažu da je Ivan “zabrijao” s Marijom.Sasvim prigodno, to su bile dvije najčešće riječi u voka-bularu mojih prijatelja. U to vrijeme nije bilo Googlea nasvakom koraku (ljudi su morali hodat po gradu i samitražit celebrity stopala) pa sam napravila jedinu stvar koju16

možeš napravit kad nešto ne razumiješ: Pravila sam se daznam o čemu svi pričaju. Za barenje sam mislila da je nekiprljavi čin koji uključuje penetraciju (nisam bila odlučilagdje i čime), za brijanje sam mislila da je neka nova stvarkoja se radi u parkiću, kao klackanje ili ljuljanje, jer suIvan i Marija uvijek išli brijat u parkić. Otkrila sam se kadsam se jednom pozvala da idem brijat s njima. Marija senaljutila, Ivan me optužio da ga pokušavam zbarit, a janisam znala šta se događa.Mislila sam da mi je tata za rođendan kupio lijesTrue story. Slavila sam sedmi roćkas u kući u kojoj smoživjeli, i tata me pozvao da dođem do auta koji je bioparkiran u dvorištu. “Otvori gepek” – kaže on, “unutraimaš iznenađenje.” I otvorim ja gepek, a unutra, zamotanu celofan, preko cijelog gepeka leži… šareni lijes. Stajalasam tamo i razmišljala zašto mi je tata za roćkas kupiolijes (iako su svi znali da želim sintić, ili bicikl, ili neštotreće što žele klinci od sedam godina), al sam si odmahu glavi objasnila: “Pa da, sad već imam sedam godina,više nije vrijeme za barbike i lego kocke. Sad sam velikacura (i baka mi je rekla da jesam) – imam već četiri trajnazuba, znam sva slova, vežem tenisice sama – vrijeme je zaozbiljnije, praktične poklone.” Ne samo da sam mislila dasam za rođendan dobila lijes, ja sam si i objasnila zaštoje to ful logičan poklon. Čak sam i bila malo ponosna nasvog logičnog i naprednog tatu koji ne kupuje pizdarijetipa Sindy Salon (to sam dobila od tete) i koji cijeni mojuzrelost. Jedino me brinulo to što mi je “lijes” djelovaopremalo za mene, ali mislila sam si da se valjda možezamijenit, ko kad od tete za Božić dobiješ premale čizme 17

jer te nije vidjela od ljeta i mislila je da nosiš broj 26 a ti siveć na 30. Cijeli ovaj misaoni proces je trajao nekih 30-aksekundi, dok moj tata nije skužio da ne kužim kaj je ugepeku pa je rekao: “To je skateboard, i ja sam ga imaokad sam bio malo stariji od tebe.” SKATEBOARD. Bio jeskateboard. Šareni skateboard. Al da, na 30 sekundi, bioje lijes. Šareni lijes. Lijesboard.Mislila sam da je soja pticaDavnih dana, kad sam imala 14 godina. Jbg, zajebalisu me sojini medaljoni. Kad pogledaš, taj zaključak jesasvim logičan (ako nemaš Google i nisi vegetarijanac i/ili načitan), a ja sam logična osoba, na tatu, koji je dovolj-no logičan da ti kupi lijes: “Ak su teleći medaljoni odteletine, ak su svinjski medaljoni od svinjetine, pa valjdasu onda sojini medaljoni od soje. A soja je sigurno ptica,jer zvuči ko ptica – ko šojka. Ak je šojka ptica, onda je isoja ptica, to su zapravo slične ptice, ko ptice-sestrične, isojini medaljoni se rade od šojkine sestrične soje.” Malomi je bilo čudno kak se dobiva sojino mlijeko, čak mi jebilo i žao ptice koju netko muze, ali opet, znala sam i daje priroda puna predivnih čuda, tipa snježne pahulje,piramide i seksualni život Ivane Banfić – pa se nisampreviše zamarala.Znam da nema opravdanja, pogotovoak uzmeš u obzir da to nisam mislila samo kad samimala 14 godina, nego do 21. Znači imala sam vozačku,bila na trećoj godini faksa, i bila uvjerena da se soja najesen zajedno s lastama seli na jug. I rekla sam ptice-sestrične.18

Ne mogu odvojeno jest pudingeOne male Vindijine anđele od vanilije i čokolade. Nemogu se odlučit koji mi je finiji, pa svaki put jedem obaodjednom: Žlicu vanilije, žlicu čokolade. I na kraju imamnapadaj panike jer ne znam s kojim bi završila. A misliliste da je Tonči najgore što imam za reć.Mislila sam da je anagram super uletZnaš ono kad preurediš slova u riječi pa od “Luka Modrić”napraviš “drkam Oliću”, ili od “Mislav Bago” napraviš“balim svoga” ili od “Massimo” napraviš “jaoo jaoootužan sam i depressivan”? E, to ja volim radit, što nije lošazabava za nedjelju popodne ak nemaš internete i nestaloje struje i NITKO se ne može družit taj dan, ali ja samdonedavno (prošli tjedan?) mislila da je to super ulet liku.Ja baš nisam prvak u chit-chatu, pa uvijek pokušavamgluposti kad pričam s muškarcima. Tako sam mislila da jebaš super-kul-simpatično usred razgovora složit anagramod imena lika s kojim pričam, i ONDA MU GA REĆ. Jerće on onda vidjet da sam ja kul i opuštena i PAMETNA(i znat će da znam da soja nije ptica). “E Marko, jesi znaoda je anagram od tvog imena – Mokar?” Ima i gorih. “E,Gordan, jesi znao da je anagram od tvog imena – Dragon?Ti si zmaj, Gordan. Jesi. Da. Rawrrrr!”NE. To nije kul. Toje temelj za sudsku zabranu pristupa. I tu dolazimo doprvog savjeta za sretan život by Andrea Andrassy: Nemojgovorit Marku da je mokar, čak ni ako hodaš s tim istimMarkom po najvećem pljusku koji je ikad pao, i stvarnoje mokar. Nemoj. Jer Marka to ne zanima. Ko što IvoSanader ne želi znat da je anagram od njegovog imena“Desni Varao.” Al je. 19

Mislila sam da Balašević pjeva o švercu siraJa ne znam stvari od Balaševića, nikad ih nisam slušala inisam upoznata s njegovim opusom (jer je moj tata volioploče s francuskim šansonama i šarene lijesove). Prvi putkad sam čula neku njegovu pjesmu, imala sam 21 godinui radila sam u kafiću na plaži. Pjesma se zvala “Devojkasa čardaš nogama”, i riječi su išle: “Hopla digni suknjuiznad kolena, znam da kriješ čardaš u tim lepim nogama.”E sad, ja tad nisam znala da je čardaš naziv plesa. Jbg.Nisam. Al sam znala da postoji sir koji se zove čardaš. Jervolim sir. Uglavnom, do kraja ljeta sam živjela u uvjerenjuda je to pjesma o nekoj tamnoputoj ciganki koja švercasir ispod dugačke suknje i Balašević je došao stat na krajtrgovini na crno i sivoj ekonomiji. Bilo mi je čudno zakajbi netko pjevao o siru, pogotovo Balašević, ali imala samteoriju: “To je Balašević, njega ljudi vole, on je dubok, jasam glupa jer ne shvaćam metaforu sira u pjesmi.”Vidiš, ovog nema na Googleu. Mene više nitko, nikadneće htjet zaposlit, jel da?20

II. Zene“Danas se od svake žene očekuje da ima plave oči,pune usne poput Španjolke, klasičan mali nos, kožubez dlaka poput Azijatkinje, preplanuli kalifornijskiten, guzu poput jamajkanske plesačice, dugačke nogepoput Šveđanke, mala stopala poput Japanke, trbušnemišiće poput lezbijke koja je vlasnica teretane, bokovedevetogodišnjeg dječaka, ruke Michelle Obame, i grudipoput lutke. Osoba koja se najviše približila svemuovome je Kim Kardashian, koju su, kako znamo, stvoriliruski znanstvenici kako bi sabotirali američke sportaše.” – Tina Fey, Bossypants