Oporuka

OPORUKA 5 1Preostao mi je još samo ovaj dan, sada već i posljednji sat. Ja samtek starac, osamljen i nevoljen, bolestan i izmučen bôlju i umoran odživota. Pripravan sam za drugi svijet; taj svakako mora biti bolji odovoga. Vlasnik sam ovog visokog staklenog nebodera u kojem sjedim i97 posto tvrtke koja tu ispod mene ima svoje sjedište, vlasnik sam izemljišta oko zgrade, po kilometar u svim smjerovima, i dvije tisućeljudi koji ovdje rade i još dvadeset tisuća koji ne rade ovdje; vlasniksam i podzemnog cjevovoda koji u zgradu prenosi plin s mojih poljau Teksasu, vlasnik sam dalekovoda koji prenose struju i povrh svegaimam iznajmljen satelit, nevidljiv, kilometrima i kilometrima iznadzemlje, preko kojeg sam nekoć izvikivao naloge svome carstvu raštr-kanome po čitavom svijetu. Moja imovina vrijedi više od jedanaestmilijardi dolara. Imam srebro u Nevadi i bakar u Montani, kavu uKeniji i ugljen u Angoli, kaučuk u Maleziji i prirodni plin u Teksasu,naftu u Indoneziji i čelik u Kini. Moja tvrtka vlasnik je tvrtki kojeproizvode struju, izrađuju računala, podižu brane, tiskaju džepneknjige i odašilju program do mog satelita. Imam tvrtke s podružni-cama u više zemalja nego što ih čovjek može pronaći. Nekoć samimao i sve uobičajene igračke – jahte, mlažnjake i plavuše, vile u Eu-ropi, farme u Argentini, otok u Tihom oceanu, punokrvne konje,čak i hokejsku momčad. No s vremenom sam za njih odviše ostario. Novac je glavni uzrok mojega jada. Imao sam tri obitelji – tri bivše supruge koje su rodile sedmerodjece. Onih šestero koji su još na životu daju sve od sebe kako bi mešto bolje mučili. Koliko znam, začeo sam svih sedmero i jedno odnjih pokopao. Točnije, pokopala ga je njegova majka. Ja sam bio uinozemstvu.

6 John Grisham Više nemam veze ni s jednom od supruga i ni s kim od djece.Danas će se ovdje okupiti jer ja umirem i jer je vrijeme za podjelunovca. Dugo sam planirao ovaj dan. Moja zgrada ima četrnaest etaža.Svi su katovi dugački i široki i četverokutno raspoređeni oko sjenovi-tog dvorišta u stražnjem dijelu u kojem sam nekoć održavao objedena suncu. Živim i radim na najvišem katu – 1115 kvadrata raskoši ko-ja bi mnogima izgledala neukusno, ali mene ni najmanje ne muči.Uza znoj, pamet i sreću, svojim sam rukama izgradio svaki djelićsvoga bogatstva. Sada ga imam puno pravo trošiti kako želim. Dari-vanje novca trebalo bi također biti jedna od mojih mogućnosti, noprogone me bez prestanka. Zašto bi me uopće trebalo zanimati tko će naslijediti novac? Snjim sam činio sve što je uopće moguće zamisliti. Dok ovako sjedimu invalidskim kolicima i čekam, ne mogu se prisjetiti ni jedne jedinestvari koju bih želio kupiti ili vidjeti, ni jednog jedinog mjesta na ko-je bih želio otići, nikakve pustolovine u koju bih se želio upustiti. Već sam iskušao sve i sada sam jako umoran. Ne zanima me tko će se domoći novca. No jako mi je stalo dapripazim tko ga neće dobiti. Projektirao sam svaki kvadratni metar ovog zdanja, tako datočno znam kamo ću koga smjestiti na ovoj maloj svečanosti. Svi suveć ovdje, čekaju li čekaju, ali to im nimalo ne smeta. Zbog onogašto se spremam učiniti, i posve goli stajali bi usred snježne mećave. Moja prva obitelj su Lillian i njezino leglo – četvero moje djeceod majke koja mi je rijetko dopuštala da je uopće dodirnem. Vjenča-li smo se mladi – meni su bile dvadeset četiri, a njoj osamnaest – takoda je i Lillian stara. Nisam je vidio godinama, a neću je vidjeti ni da-nas. Uvjeren sam da još uvijek igra ulogu ucviljene, napuštene, a takoodane prve supruge koju je suprug zamijenio svježim mesom. Više senije udavala i uvjeren sam da pedeset godina ni s kim nije spavala. Jošmi nije jasno kako smo uspjeli dobiti potomke. Njezinu je najstarijem sinu sada četrdeset sedam godina. Troymlađi beskoristan je idiot koji nosi prokletstvo mog imena. Još kao

OPORUKA 7dječak prihvatio je nadimak TJ1, koji mu je i danas draži od imenaTroy. Od šestero danas okupljene djece, TJ je najgluplji, premda jekonkurencija velika. U dobi od devetnaest godina izbacili su ga s fa-kulteta zbog prodaje droge. Kao i ostali, TJ je na dvadeset prvi rođendan dobio pet milijunadolara. I kao kod ostalih, taj mu je novac iz ruku istekao poput vode. Nemam snage ni prepričavati žalosne priče o Lillianinoj djeci.Bit će dovoljno reći da su svi do grla u dugovima i da praktički nema-ju ništa na temelju čega bi se mogli zaposliti, uz neznatne nade upromjenu, tako da je moje potpisivanje ove oporuke najvažniji tre-nutak u njihovu životu. Nego, da se vratim nekadašnjim suprugama. Od Lillianine fri-gidnosti pobjegao sam u neobuzdano strastven zagrljaj Janie, preli-jepe djevojke koja se zaposlila u računovodstvu, ali je počela brzonapredovati čim sam zaključio da mi je potrebna na poslovnim pu-tovanjima. Razveo sam se od Lillian i vjenčao s Janie, koja je od me-ne bila mlađa dvadeset dvije godina i odlučna u nakani da održavamoje zadovoljstvo. Koliko je brže mogla, rodila mi je dvoje djece.Njima se služila kao sidrima koja su me zadržavala u njezinoj blizini.Rocky, mlađe dijete, poginuo je u sportskome automobilu, zajednos dvojicom prijatelja. Izvansudska nagodba u toj totalki stajala mešest milijuna dolara. S Tirom sam se vjenčao kada su mi bile šezdeset četiri godine.Ona je tada imala dvadeset tri i već je u sebi nosila moje dijete, ma-lo čudovište koje je, iz razloga koji mi nikada nisu postali jasni, naz-vala Ramble2. Ramble danas ima četrnaest godina i već je jednomuhapšen zbog krađe u nekoj prodavaonici, a jednom zbog posjedo-vanja marihuane. Nauljena kosa lijepi mu se uz vrat i spušta do polaleđa, a uši, obrve i nos ukrašeni su naušnicama. Čujem da u školuodlazi kada mu se prohtije. Ramble se stidi zbog toga što mu otac ima gotovo osamdesetgodina, a njegov se otac stidi jer mu sin u jeziku ima srebrne igle.1 Troy Junior.2 Besciljna šetnja, besposleno tumaranje…(eng.).

8 John Grisham I on, zajedno s ostalima, očekuje da potpišem ovu oporuku iolakšam mu život. Koliko god moje bogatstvo bilo veliko, među timbudalama ne bi potrajalo osobito dugo. Starac koji se našao na korak od smrti ne bi trebao mrziti, ali nemogu drukčije. To je jednostavno hrpa jadnika, bez iznimke. Njiho-ve me majke mrze, tako da su vjerojatno i djecu naučile da me treba-ju mrziti. To su lešinari koji kruže istaknutih kandža, oštrih zuba i glad-nih očiju i osjećaju vrtoglavicu u iščekivanju neograničenog dotokanovca. Moje je mentalno zdravlje sada vrlo važno pitanje. Drže daimam tumor jer govorim čudne stvari. Na sastancima i u telefonskimrazgovorima u beskraj nesuvislo blebećem, a najbliži suradnici izamojih leđa šapuću i kimaju glavom, misleći: Da, istina je. Ima tumor. Prije dvije godine sastavio sam oporuku kojom sam sve ostavioposljednjoj partnerici, koja je u to vrijeme mojim stanom paradiralasamo u minijaturnim gaćicama s uzorkom leopardove kože. Da, iz-gleda da sam doista lud za bujnim dvadesetogodišnjim plavušama.No kasnije sam je nogirao. Oporuku sam ubacio u aparat za rezanjepapira. Jednostavno sam se umorio. Prije tri godine načinio sam oporuku tek tako, iz zabave, i sveostavio dobrotvornim ustanovama, njih više od stotinu. Jednom samprilikom proklinjao TJ-a, a on je proklinjao mene, i tada sam muspomenuo tu novu oporuku. On, njegova majka, njegov brat i sestretada su angažirali hrpu pokvarenih odvjetnika i sudskim me putempokušali strpati u duševnu bolnicu radi liječenja i promatranja. To jezapravo bio pametan potez njihovih odvjetnika, jer bi moja oporu-ka, da su utvrdili da sam mentalno neuračunljiv, bila poništena. Ali ja imam mnoštvo odvjetnika i plaćam im tisuće dolara na satkako bi u moju korist manipulirali pravosudnim sustavom. Nisu mezatvorili u ludnicu, premda mi u to vrijeme sve vjerojatno i nisu bilena broju.

OPORUKA 9 Usto imam i vlastiti aparat za rezanje papira, onaj koji samupotrijebio za sve stare oporuke. Sve su nestale, sve ih je pojela tamala naprava. Nosim dugačke bijele kućne ogrtače od tajlandske svile i brijemglavu poput kakva redovnika. Jedem malo tako da mi je tijelo sitno ismežurano. Svi drže da sam budist, no zapravo proučavam zoroas-trizam. Njima je sve to isto. Gotovo mi je i jasno zašto misle da ni-sam posve uračunljiv. Lillian i prva obitelj nalaze se u glavnoj konferencijskoj dvoranina dvanaestome katu, točno ispod mene. Ta je prostorija velika, ob-ložena mramorom i mahagonijem, s raskošnim sagovima i dugač-kim ovalnim stolom u sredini, a sada je ispunjena vrlo nervoznimljudima. Posve očekivano, ondje je više odvjetnika nego članova obi-telji. Lillian ima svog odvjetnika, kao i sva njezina djeca, osim TJ-a,koji je doveo trojicu, kako bi pokazao koliko je važan i kako bi bio si-guran da će za svaki scenarij dobiti i valjan savjet. TJ ima više prav-nih problema nego većina zatvorenika koji čekaju smrtnu kaznu. Najednom je kraju stola veliki digitalni ekran na kojem će se prikaziva-ti tijek sastanka. TJ-ev brat Rex, četrdesetčetverogodišnjak, moj drugi sin, tre-nutačno je u braku sa striptizetom. Amber, ta jadnica bez trunkamozga, ali s velikim lažnim grudima, njegova je, čini mi se, treća sup-ruga. Druga ili treća, no tko sam ja da ga zbog toga osuđujem? I onaje tu, kao i ostali trenutačni bračni drugovi i/ili partneri, nervozno semeškolji čekajući podjelu jedanaest milijardi dolara. Lillianina je prva kći, moja najstarija kći, Libbigail, dijete kojesam tako očajnički volio sve dok nije otišla na studij i posve me zabo-ravila. A onda se udala za nekakvog Afrikanca i ja sam njezino imeizbrisao iz svih oporuka. Mary Ross bila je posljednje Lillianino dijete. Udala se za liječ-nika koji nastoji postati superbogat, no njih su dvoje u velikim dugo-vima. Janie i druga obitelj čekaju u jednoj sobi na devetome katu. Ja-nie je nakon našeg davnog razvoda imala još dvojicu supruga. Goto-vo sam posve siguran da trenutačno živi sama. Običaj mi je angažira-ti privatne istražitelje kako bih bio u toku, no čak ni FBI ne bi mogaopratiti njezine prelaske iz postelje u postelju. Kao što sam već rekao,

10 Joh n G r ish amnjezin je sin Rocky poginuo. Njezina kći Geena ovamo je stigla sasvojim drugim suprugom, kretenom koji je magistrirao poslovno up-ravljanje i opasan je upravo toliko da je u stanju uzeti kojih pola mi-lijarde dolara i genijalno ih izgubiti u roku od tri godine. A onda je tu još i Ramble, koji zgureno sjedi u naslonjaču načetvrtom katu i vrškom jezika oblizuje zlatnu naušnicu u kutu usta,prstima se poigrava ljepljivom zelenom kosom, smrknuto promatramajku, koja je imala toliko drskosti danas se ovdje pojaviti s nekak-vim malim dlakavim žigolom. Ramble očekuje da će se danas obo-gatiti, da će mu pripasti pravo bogatstvo, samo zato što sam ga ja za-čeo. I Ramble ima odvjetnika, nekakvog hipijevskog radikala kojegje Tira vidjela negdje na televiziji i angažirala ga odmah pošto ga jepoševila. I oni čekaju, zajedno s ostalima. Poznajem te ljude. Pratim ih. Iz stražnjeg dijela stana naišao je Snead. U mojoj je službi sadaveć gotovo trideset godina. To je zaobljen priprost čovječuljak u bi-jelome prsluku, krotak i ponizan, u svakom trenutku pognut u stru-ku, kao da se klanja kakvom kralju. Snead zastaje preda mnom, dla-nova sklopljenih na trbuhu, kao i uvijek, glave nagnute u stranu, sglupo sentimentalnim osmijehom na licu, i pita me: “Kako ste, gos-podine”, uz afektirano melodioznu intonaciju koju je stekao jošdavno, za jednog našeg boravka u Irskoj. Ja samo šutim, jer se od mene i ne zahtijeva i ne očekuje da od-govaram Sneadu. “Želite li kavu, gospodine?” “Objed.” Snead zatrepće s oba oka i još se više nakloni, a potom se odge-ga iz sobe, dok su mu se rubovi nogavica vukli po podu. I on očekujeda će se nakon moje smrti obogatiti i pretpostavljam da broji danekao i svi ostali. Kada imate novac poteškoća je u tome što svi žele barem diovašeg bogatstva. Tek mali dio, djelić. Što je milijun dolara čovjekukoji ima milijarde? Daj mi milijun, stari i uopće nećeš primijetiti raz-

OPORUKA 11liku. Daj mi zajam, pa ćemo ga i jedan i drugi lijepo zaboraviti. Uba-ci nekako i moje ime u oporuku; za to još sigurno ima mjesta. Snead je užasno znatiželjan i jednom davno uhvatio sam ga ka-ko prekopava po mojem radnom stolu, tražeći, držim, najnovijuoporuku. Želi da umrem jer očekuje nekoliko milijuna. Kojim pravom uopće nešto očekuje? Trebao sam ga još davnootpustiti. U mojoj oporuci nema njegova imena. Sada mi donosi pladanj: neotvorenu valjkastu kutiju krekera ritz,malenu staklenku s medom koja na poklopcu ima plastično brtvilo i li-menku fresce3 od 3,5 dl koja je dotada stajala na sobnoj temperaturi.Samo jedna izmijenjena pojedinost i otpustio bih ga na licu mjesta. Otpravivši ga, počinjem umakati kekse u med. Posljednji obrok.3 Niskokalorični gazirani napitak s okusom grejpfruta.