Plijen

JEDAN | Posve nova [igra]?Čim se probudio, HP je shvatio da nešto nije u redu. Trebalo mu je nekoliko sekunda da shvati što ga muči. Bilo je tiho. Pretiho. Soba mu je gledala na Guldgränd i već se odavno navikao nabuku s velike prometnice Söderleden svega nekoliko stotina metaradalje. Više je nije ni primjećivao. No umjesto uobičajene prigušene prometne buke pomiješanes pokojom sirenom, ljetnja noć bila je posve tiha. Pogledao je na budilicu: 3:58. Radovi na cesti, pretpostavio je. Söderleden, Söder Mälar-strand i Slussen opet su zatvoreni zbog nove ture krpanja i poprava-ka… No osim činjenice da Bob Graditelj mora raditi ispod radara,počeo je primjećivati da nedostaju i neki drugi zvukovi. Nitko nijebacio snop novina pred ulazna vrata, niti se čula dernjava pijanacas ulice Horn. Zapravo nije bilo nijednog zvuka koji bi ukazao daje vani živi glavni grad. Kao da mu je stan u ogromnom mjehurukoji izdvaja vanjski svijet od njega i prisiljava ga da živi u vlastitomuniverzumu gdje uobičajena pravila više ne vrijede. Što je na neki način i posve istinito... Primijetio je da mu je srce počelo tuči malo jače. Trznuo sena zvuk blagog zveketa negdje u stanu. Provalnik? 5

Ne, nemoguće. Zaključao je protuprovalna vrata sa sve tribrave, kao i inače. Vrata su bila skupa, no vrijedila su svake lipe.Čelični okviri, dvostruke brave and you name it, tako da čisto logič-ki gledano nitko nije mogao provaliti u stan. No, kišobran paranojene da se tako lako sklopiti... Išuljao se iz kreveta i tapkajući po podu oprezno zavirio udnevni boravak. Trebalo mu je nekoliko sekunda, no nakon što sumu se oči naviknule na tamu, rezultat je bio jasan. Nije bilo ničeg,nikakvog pokreta ni u dnevnom boravku ni ograđenoj kuhinjici.Sve je bilo u redu, bez ikakvog znaka opasnosti. Osim one nepri-rodne, probojne tišine koja nije popuštala... Oprezno je dotapkao do prozora i provirio. Na ulici nije biloni žive duše, što zapravo i nije toliko neobično s obzirom na vri-jeme. Maria Trappgränd nije bila prometna ulica ni usred dana. Zatvoreno je zbog radova na cesti, sigurno je to. Cijeli vražjiSöder izgleda poput iskopina na Birki, pa zašto onda tijekom noćine bi bio posve napušten. Bob Graditelji vjerojatno su otišli nakavu u pauzi... Uvjerljivo — potpuno! No svejedno ga nije napuštao osjećajnemira. Mora još provjeriti hodnik. Hodao je na prstima prema ulaznim vratima po svježe postav-ljenim podnim gredama, izbjegavajući treću i petu jer je znao daškripe. Kad im se približio na nekoliko metara, učinilo mu se da seotvor za pisma njihao. Momentalno se ukočio, a puls mu je nagloskočio. Prije dvije godine netko mu je kroz otvor za pisma zapaliostan. Bilo je to vraški neugodno iskustvo zbog kojeg je završio smaskom za kisik u bolnici Söder. A to je bio samo mali podsjetnikna pravila Igre, što je naknadno shvatio. Oprezno je ponjušio ustajali zrak, no nije osjetio miris kero-zina. Bio je siguran da čuje nešto s druge strane vrata. Možda su ipak donijeli novine? 6

Napravio je još nekoliko opreznih koraka i provirio kroz špi-junku. Neočekivani zvuk bio je toliko jak da je posrnuo natrag uhodnik. Kvragu! Nekoliko trenutaka vidio je zvjezdice pred očima, a srce kaoda mu je zastalo. Nakon još jednog žestokog praska, šok je popustio. Netko mu pokušava srušiti vrata! Čelični okvir već je malo ispao iz ležišta, što znači da je oso-ba s druge strane valjda snažnija od Hulka. Treći udarac, metal ometal, nije to nikakav prokleti Bruce Banner već mnogo vjerojat-nije nekakav malj — možda i više njih. Okvir je još malo iskočio i sad je mogao vidjeti kroz napukli-ne. Potrebno je još samo nekoliko udaraca. Počeo se vrtjeti i zapleo se o vlastite noge te pao na pod koli-ko je dug i širok. Nakon još jednog udarca počela mu je padatižbuka po nogama. Stopala su mu klizala po drvenom podu, a ruke tražile uporište. Ustao je. Brzi koraci do dnevne i spavaće sobe. Opet bum na vratima! Okus krvi u ustima, srce divlja u prsima. Ruke su mu se toliko tresle da je jedva okrenuo ključ u bravi. Kojivrrrragsepobogudogađaaaa... Čuo se još jedan udarac iz hodnika, ovaj put popraćen škri-panjem koje je odavalo da je okvir posve popustio. Zgrabio je komodu u sobi i odupro se nogama o pod te uma-lo pao gurajući komad namještaja pred vrata. Prokleta iverica! Ako napadače nisu mogla zaustaviti čelična vrata, ova komodabaltičkog dizajna može mu kupiti samo nekoliko sekunda. Bacio se 7

na krevet i počeo prebirati po noćnom ormariću punom novina idžepnih knjiga. Telefon, gdje mu je telefon!? Evo ga! Ne, kvragu, to je daljinski od TV-a... Čuo je trčeće korake iz dnevnog boravka, grube glasove kojise dovikuju, no previše se fokusirao na traženje telefona da bi čuošto govore. Odjednom mu prsti udare o telefon toliko snažno da je paona pod. Pa jebemu! Zveket kvake, a zatim duboki glas koji viče. »Unutra je!« HP klizne na pod i počne divljački mlatarati rukama. Bio mu je tik uz lijevu ruku. Zgrabio je telefon i pokušavao pritisnuti prave tipke. Prsti sumu se trzali kao da ima Parkinsonovu bolest. Jedan jedan dva — lako je zapamtiti... Ma kvraagu. Udarac o vrata umalo je prevrnuo IKEA komodu. »Halo, SOS linija, kako vam možemo pomoći?« upitao jesuhi telefonski glas. »Policiju!« vikne HP. »Pomozit...« Intenzivno bliješteće svjetlo zaslijepilo ga je i urezalo mu seu mrežnice. Zatim toliko snažan udarac da je ostao bez daha. A onda su ga zgrabili.»Evo ga opet.« »Kombi«, dodala je kad nije reagirao na prvu. Uputio joj je kratak pogled preko retrovizora. »Isto kao i jučer?« 8

»Mmm«, reče ona, ne mičući pogled s dodatnog retrovizorana staklu iznad stražnjeg sjedala. Nego što drugo, doda sama sebi u bradu. »Četiri auta iza nas. Već je neko vrijeme tamo... Baš kao ijučer, i gotovo na istom mjestu.« »Jesi sigurna da je to isto vozilo? Ima mnogo bijelih kombijapo gradu...« »Sigurna sam«, reče ona kratko. »Uspori malo i pusti ga dase približi.« »Ali onda ću izgubiti VIP-a...«, pokaže rukom prema otvo-renom sportskom autu ispred njih. »Pusti policijski priručnik, Kjellgren, i prilagodi se malo«,frkne ona nepotrebno ljutito. Otpustio je gas nepotrebno naglo. Auto iza njih bijesno je,zatrubio i pretekao ih. Još jedan učinio je isto. Rebecca otvori spremnik i izvadi kameru. Položila ju je niskoda je vozač kombija ni ne primijeti kroz stražnje staklo. Još jedan pogled u retrovizoru. Teleobjektiv bio je dobar, no kombi je i dalje bio dva autadalje i djelomično zaklonjen. »Još malo«, promrmlja Kjellgrenu i pripremi kameru nakoljenima. Borila se s iskušenjem da okrene glavu. Odjednom VIP ispred njih promijeni trak preko pune crte iskrene prema ulici Kungsgatan. Kjellgren nije mogao ništa drugo nego ponoviti isti manevar. Potiho je zapsovala zbog propuštene prilike. No nakon neko-liko sekunda primijetila je da ih kombi i dalje prati. Još jedan autoizmeđu njih se maknuo i sada im je već bio mnogo bliže. Znatnobliže nego što bi dopustila da je ona ta koja prati nekog. Nagli okret mora da je iznenadio vozača, pa je napraviopogrešku. 9

Pažljivo je okrenula gornji dio tijela, oslonila se lijevim laktomo sjedalo i oduprla nogama. Registraciju kombija i dalje je pokrivaoauto između njih, no mogla je kroz zatamnjeno staklo nazrijeti tor-za obiju osoba na prednjem sjedištu. Nosili su svijetle ogrtače dugihrukava, baš kao i jučer. Ali onda nije uspjela na vrijeme namjestitikameru. Istu pogrešku ne namjerava ponoviti. Auto iza njih odjednom je dao znak da skreće u drugi trak,pa je ugledala svoju priliku. Brzinski se okrenula, podigla kamerui usmjerila je prema mjestu na kojem bi registarske tablice trebalebiti vidljive. Pritisnula je gumb za snimanje na pola. Auto iza njih skrenuo jeu drugi trak. Čuo se kratki pijuk dok je autofokus izoštravao sliku... Pritisnula je gumb do kraja i okinula nekoliko fotografija.Savršeno! Zatim je brzo pomaknula kameru prema prednjem sjedalu.Usmjerila ju je prema vozaču i pritisnula gumb. Teleobjektiv jezujao, a nejasne konture za volanom postale su znatno oštrije. Nou trenutku kad je autofokus zapištao, Kjellgren je naglo ubrzao,zbog čega je izgubila ravnotežu. Kad je uspjela opet usmjeriti kameru prema vozaču, kombi jeveć bio daleko iza njih. »Kog vraga ti izvodiš, Kjellgren?« vikne ona dok je naslijepopokušavala uslikati kombijevu nejasnu siluetu. »VIP, Wennergren junior.« Pokazao je prema malom sport-skom autu koji im je gotovo nestao iz vida. »Odjednom je skrenuopoput nekog luđaka. Nisam mogao riskirati da ga izgubim.« Spustila je kameru i zavalila se u sjedalo. Kvragu! Brzi pogled u retrovizor, iako je unaprijed znala rezultat.Kombi više nije bio tamo. Brzo je pregledala slike na malom ekranu. Registracijske tabli-ce jasno su se vidjele, no baš kao što je i mislila, slike vozača bilesu neupotrebljive. Jebemu! 10

Bila to policijska intuicija ili ne, nešto oko tog kombija uzne-miravalo ju je. Čim dođe u ured provjerit će mu tablice, a možda provjeriti iu središnjem registru ako prometni ne da nikakve rezultate... Odmah je požalila što se otresla na Kjellgrena. Njegovo prio-ritetiziranje bilo je sasvim na mjestu. VIP je bio važniji od svega iona bi učinila isto da je sjedila za volanom. Kjellgren je bio odličan vozač, što je jedan od razloga zaštoga je povela sa sobom iz Säpoa. Uspio je uhvatiti korak s Vipomi postaviti se na uobičajeno mjesto iza njega. »Donio si ispravnu odluku, Kjellgren«, reče ona pokušavajućizvučati što neutralnije. On je samo kimnuo, i nekoliko minuta sjedili su u tišini,izmjenjujući poglede u retrovizoru. »Kad ono idemo u Utvrdu?« upita Kjellgren zatim, gotovopretjerano srdačno. »Ovisi o Blackovom rasporedu.« Uspjela mu je izmamitiosmijeh na lice. »U redu. Nego, jesi vidjela članak u Dagens Nyheteru ? Bilaje velika reportaža o tome kako koriste staro vojničko postrojenjeza nešto posve novo. Osim što špilje pretvaraju u serverske sale,pregradili su stari komunikacijski tunel na obali kako bi moglidovoditi vodu do postrojenja za hlađenje. Vrlo napredne stvarčice.Osiguranje će im sigurno biti na najvišoj razini...« Smanjio je razmak od Wennergrenovog auta i blago se zaletione bi li zastrašio auto koji se pokušavao ugurati između njih. »Pay-Tag očigledno želi zaštititi svoje postrojenje i to nijeništa neobično. Zasigurno će im zaštitarsko osoblje biti naoruža-no...« Kjellgren skrene pogled s Vipa na nekoliko sekunda kako binakratko pogledao nju.1 Švedska sigurnosna policija2 Najutjecajnije švedske dnevne novine 11

Čula je pitanje i prije nego što ga je zaustio izgovoriti. »A kakvi smo mi po pitanju oružja, šefice...?« »Uprava za dozvolu još uvijek nam nije obradila zahtjev...« … opet, zamalo je dodala, no onda joj je počeo vibrirati mobi-tel u džepu sakoa. Skriveni broj. Vjerojatno neka telefonska prodajaili bivši policijski kolega koji vreba novi posao... Primaknula je palac crvenoj ikonici za odbijanje poziva, nou zadnji tren se predomislila. Kjellgren ju je i dalje promatrao,vjerojatno željan daljnjeg razgovora o dozvolama za oružje. I nijejedini u tome. Većina njezinih novoregrutiranih zaštitara pristala je na posaopod pretpostavkom da će na dužnosti moći nositi oružje. Ako imzahtjev ne odobre... Brzo je pritisnula zelenu ikonicu na telefonu. »Sentry Security, Rebecca Normén«, odogovori pretjeranoslužbenim tonom. »Zaštitarski odjel, inspektor Ludvig Runeberg«, reče njezinbivši šef s druge strane. »Pozdrav, Ludde, dugo se nismo čuli. Baš mi je drago štozoveš...« »Mislim da ćeš promijeniti mišljenje do kraja razgovora, Nor-mén.« Zbog nečeg u njegovom tonu odmah se uspravila. »Trebala bi doći do postaje, i to odmah ako možeš...« Telefonska veza je počela pucati i glas mu je nestao na nekoli-ko sekunda. No dio nje već je znao što slijedi. Trbuh joj se zgrčio. Ne, ne, ne … »... riječ je o tvom bratu.« 12