Gospodar prstenova 1 - Prstenova družina

GOSPODAR PRSTENOVA 11 PROLOG 1 O hobitima U ovoj je knjizi rije~ prete`ito o hobitima i iz nje }e ~itatelj do-znati {to{ta o njihovu zna~aju i ne{to malo o njihovoj povijesti. Ne{tovi{e mo`e doznati iz odabranih ulomaka Crvene knjige o Zapadnojpokrajini koji su ve} objelodanjeni pod naslovom Hobit. Ta je pripo-vijest proistekla iz prvih poglavlja Crvene knjige koju je napisao samBilbo, prvi hobit koji se proslavio u svijetu i koji je to svoje djelo na-slovio Tamo i opet natrag, jer je u njemu rije~ o njegovu putovanju naistok i o njegovu povratku: o pustolovini {to je poslije uklju~ila svehobite u velike doga|aje toga doba o kojima je ovdje rije~. Ipak, mnogi }e mo`da po`eljeti da odmah na po~etku saznajune{to vi{e o tom izvanrednom narodu, a neki mo`da nisu ni vidjelispomenutu knjigu. Za takve ~itatelje evo ponajprije nekoliko napo-mena o nekim va`nijim stvarima iz hobitoznanstva i kratkog prisje}a-nja na tu prvu pustolovinu. Hobiti su jedan neupadljiv ali prastar narod, neko} znatno broj-niji nego danas; jer oni vole mir, ti{inu i dobro obra|enu zemlju: naj-radije prebivaju u lijepo ure|enu i uzorno obra|enu seoskom pre-djelu. Ne razumiju niti su ikad razumjeli, pa nisu ni voljeli, strojeveslo`enije od kova~kog mijeha, vodenice ili ru~nog razboja, iako suvje{to rukovali alatom. ^ak su i u drevno doba obi~no zazirali od»velikih ljudi« kako nas nazivaju, a sad upravo pani~no bje`e od nasi sve ih je te`e na}i. Imaju dobro razvijen sluh i vid, a premda suskloni debljanju i nikad se ne `ure bez potrebe, ipak se hitro i spretnokre}u. Odvajkada su umjeli brzo i ne~ujno nestati kad god bi na njihnabasali »veliki ljudi« koje nisu `eljeli sresti; tu su vje{tinu razvili dote mjere da se ona ljudima mora ~initi upravo ~arobnom. Me|utim,hobiti nisu zapravo nikad izu~avali nikakvu magiju, a tu svoju spo-sobnost izbjegavanja ljudi imaju zahvaliti samo profesionalnoj vje{tini

12 J. R. R. Tolkienkoju su stekli naslije|em i vje`bom, i tijesnom povezano{}u sa ze-mljom, u ~emu ih ve}e i nespretnije rase ne mogu slijediti. Jer oni su sitni stvorovi, manji od patuljaka: zapravo nisu tako~vrsti i sna`ni, iako nisu mnogo ni`i od njih. Razli~ite su visine, neg-dje izme|u dvije i ~etiri stope, po na{im mjerama. Dan-danas malo-kad dose`u do tri stope, ali ka`u da su se smanjili i da su nekad bilivi{i. U Crvenoj knjizi pi{e da je Bandobras Took (Rikobik), sin Isen-grima Drugog, bio visok ~etiri stope i da je jahao prave konje. Sude}ipo hobitskim predajama, njega su nadma{ile samo dvije slavne povi-jesne li~nosti; ali upravo o toj neobi~noj temi rije~ je u ovoj knjizi. [to se ti~e hobitâ iz Shirea,* o kojima je u ovim pri~ama rije~,oni su u doba mira i blagostanja bili veseo narod. Odijevali su se u jar-ke boje, napose su voljeli `utu i zelenu, ali su malokad nosili cipelejer su im tabani bili tvrdi kao {tavljena ko`a i obrasli bujnom kovr~a-vom dlakom, sli~nom kosi na glavi, koja im je obi~no bila sme|eboje. Stoga je jedini obrt kojim se nisu mnogo bavili bilo obu}arstvo,ali su imali duga~ke i vje{te prste i znali su izraditi mnoge druge ko-risne i zgodne stvari. Lica su im bila prije dobro}udna nego lijepa,onako {iroka, blistavih o~iju, rumenih obraza, usta vazda spremnih zasmijeh, za i}e i pi}e. I doista su se smijali, i jeli, i pili, ~esto i od srca,voljeli su u svako doba priproste {ale i {est obroka na dan (kad god bido njih mogli do}i). Bili su gostoljubivi i u`ivali u zabavama i u da-rovima koje su velikodu{no davali i rado primali. Bjelodano je da su hobiti, unato~ kasnijem otu|ivanju, u rodu snama: mnogo su nam bliskiji nego vilenjaci, pa i patuljci. Od pamti-vijeka su govorili ljudske jezike, na svoj na~in, voljeli su i mrzili manje--vi{e isto ono {to i ljudi. Ali u kakvom smo srodstvu s njima, to sevi{e ne mo`e pouzdano ustanoviti. Porijeklo hobita se`e u dalekedane koji su odavno pro{li i pali u zaborav. Samo vilenjaci ~uvaju jo{nekakva svjedo~anstva o tom minulom vremenu, ali njihove predajebave se gotovo isklju~ivo njihovom povije{}u, u kojoj se ljudi malo-kad pojavljuju a hobiti se uop}e ne spominju. Pa ipak je jasno da suhobiti zapravo `ivjeli mirno u Me|uzemlju mnogo godina prije nego{to su ih drugi narodi uop}e primijetili. A kako je svijet, uostalom,oduvijek bio pun nebrojenih ~udnovatih stvorenja, ~inilo se da tamala bi}a i nisu osobito va`na. Me|utim, u vrijeme Bilba i njegova* Shire: izvorno zna~i okrug, kotar, pokrajina – staroengleski izraz za upravnu oblast koja se sastoji od vi{e manjih jedinica, sjedinjenih radi potreba mjesne vlasti; izgovara se {aj’r.

GOSPODAR PRSTENOVA 13nasljednika Froda, oni su iznenada postali, a da to uop}e nisu `eljeli,i va`ni i glasoviti uznemiriv{i vije}a mudraca i velikana. Ti dani, Tre}e doba Me|uzemlja, odavno su pro{li i oblik se svihzemalja promijenio, ali krajevi u kojima su hobiti onda prebivali za-cijelo su oni isti u kojima i sad borave: na sjeverozapadu Starog svi-jeta, isto~no od mora. Hobiti u Bilbovo doba nisu vi{e ni{ta znali osvojoj prapostojbini. Ljubav spram u~enosti (izuzev rodoslovnih pre-daja) nije me|u njima bila osobito rasprostranjena, ali je u starim po-rodicama bilo jo{ pojedinaca koji su prou~avali njihove knjige, pa ~aki skupljali izvje{taje vilenjaka, patuljaka i ljudi o starim vremenima idalekim zemljama. Njihovi su zapisi po~injali tek od naseljavanjaShirea, a najstarije legende jedva da su dopirale dalje od vremena se-oba. Ipak, iz tih legendi, pa i iz nekih njihovih neobi~nih rije~i i obi-~aja, jasno proizlazi da su hobiti, kao i mnogi drugi narodi, u dalekojpro{losti bili krenuli na zapad. U njihovim najstarijim pri~ama nazirese vrijeme kad su prebivali u dolinama gornjeg toka Anduina, izme|urubova Velike Zelene {ume i Maglenog gorja. Ne mo`e se vi{e pouz-dano utvrditi za{to su se poslije upustili u te`ak i pogibeljan prelazakpreko gorja do Eriadora. Njihove predaje govore o razmno`avanjuljudi u toj zemlji i o sjeni koja je pala na {umu tako da je potamnjelai dobila novo ime Mrkodol. Prije nego {to su krenuli preko gorja, hobiti su se ve} bili podije-lili na tri pomalo razli~ita plemena: Dlakonoge, [turove i Bljedolike.Dlakonozi su bili tamnije puti, sitniji i ni`i, bez brada i bosi; {ake istopala bijahu im gipki i hitri, voljeli su brda i visoravni. [turovi bi-jahu {iri, krupnije gra|e, imali su ve}a stopala i {ake, i radije su pre-bivali u ravnicama i rije~nim dolinama. Bljedoliki su pak bili svjetlijeputi i kose, vi{i i vitkiji od ostalih, a najvi{e su voljeli drve}e i {um-ske krajeve. Dlakonozi su nekad davno imali mnogo posla s patuljcima idugo su prebivali u podno`ju gorja. Rano su krenuli na zapad i lutalikroz Eriador sve do Vjetrovrha dok su ostali bili jo{ u Pusto{iji. Onisu bili najobi~niji predstavnici hobita, i kudikamo najbrojniji me|unjima. Ujedno su bili najskloniji da se skrase na jednom mjestu, inajbolje su o~uvali obi~aj da `ive u rovovima i rupama. [turovi su se dugo zadr`avali uz obale velike rijeke Anduin i ma-nje su zazirali od ljudi. Do{li su za Dlakonozima na zapad i krenuliniz rijeku Glasnovodu na jug; mnogi su od njih dugo boravili izme|u

14 J. R. R. TolkienTharbada i granica Dunlanda prije nego {to su se ponovo zaputili nasjever. Bljedoliki su bili sjeverno pleme, ujedno i najmalobrojnije. Onisu bili u boljim odnosima s vilenjacima nego ostali hobiti, bili su vi~-niji jezicima i pjesmi nego obrtima, i odvajkada su vi{e voljeli lovnego ratarstvo. Pre{li su bili preko gorja sjeverno od Rivendella i spu-stili su niz rijeku Hoarwell. U Eriadoru su se ubrzo izmije{ali s osta-lim plemenima koja su tu zatekli, ali kako su bili malo odva`niji iskloniji pustolovinama, ~esto bi se na{li na ~elu plemena Dlakonogaili [turova. ^ak se i u Bilbovo doba mogla jo{ zapaziti jaka bljedoli~-ka crta u uglednim obiteljima kao {to su bili Tookovi i gospodariBucklanda. U zapadnim krajevima Eriadora, izme|u Maglenoga i Modrogagorja, hobiti su zatekli i ljude i vilenjake. Tu su doista jo{ prebivaliostaci Dunedaina, kraljeva onih ljudi koji su bili do{li preko mora saZapadnih strana, ali se njihov broj naglo smanjivao a zemlje su u nji-hovu Sjevernom Kraljevstvu bivale sve zapu{tenije. Bilo je tu mjestanapretek za doseljenike, pa su se hobiti uskoro po~eli naseljavati uurednim zajednicama. U Bilbovo doba njihova su prvobitna naseljabila odavno nestala i pala u zaborav, ali jedno od prvih koja su posta-la va`na jo{ se odr`alo, iako smanjeno, a nalazilo se u Breeju i uokolnom Chetwoodu, ~etrdesetak milja isto~no od Shirea. Jama~no su se ve} u to doba hobiti opismenili i po~eli pisati pouzoru na Dúnedaine, koji su opet mnogo ranije bili nau~ili tu vje{tinuod vilenjaka. U to su doba zaboravili jezike kojima su se dotad slu`ilii prihvatili Zajedni~ki jezik ili Vestron, kako su ga zvali, {to bija{euobi~ajen u svim zemljama kraljeva od Arnora do Gondora, i na svimobalama mora od Belfalasa do Lunea. Ipak su zadr`ali ne{to od svo-jih rije~i, kao i svoja imena mjeseci i dana i velik broj osobnih imenaiz davnine. Negdje u to doba legenda u hobita prvi put postaje povijest i vri-jeme se po~inje ra~unati u godinama. Jer upravo tisu}u {est stotina iprve godine Tre}ega doba, bljedoli~ka bra}a Marcho i Blanco odlazeiz Breeja; po{to su pribavili dopu{tenje od velikog kralja u Fornostu,*pre{li su preko sme|e rijeke Baranduina na ~elu velike skupine hobi-ta. Pre{li su preko Mosta kamenih lukova podignutog u doba najve}e* Kako prenose kronike Gondora, bija{e to Argeleb II, dvadeseti kralj sjeverne loze, koja izumire s Arveduiom, tristo godina kasnije.

GOSPODAR PRSTENOVA 15mo}i Sjevernog Kraljevstva, zaposjeli svu zemlju s druge strane, iz-me|u rijeke i Dalekog humlja. Oni su samo bili du`ni dobro odr`avativeliki most, kao i sve ostale mostove i ceste, i}i na ruku kraljevimglasnicima i priznavati vrhovnu kraljevu vlast. Tako je po~elo ra~unanje vremena po Shireu, jer je godina prela-ska preko Brandywinea (kako su hobiti prekrstili tu rijeku) postalaprva godina u Shireu, i od nje su se ra~unale sve potonje godine.* Za-padni su se hobiti zaljubili na prvi pogled u svoju novu domaju, ostalisu u njoj i uskoro se ponovo izgubili iz povijesti ljudi i vilenjaka. Dokje god postojao kralj, oni su slu`beno bili njegovi podanici, ali suvlast zapravo dr`ali u svojim rukama njihovi poglavari, koji se uop}enisu mije{ali u doga|aje u vanjskom svijetu. Sve do posljednje bitkeu Fornostu s Vje{tac-kraljem iz Angmara slali su odre|en broj strije-laca u pomo} kralju, ili su bar tako tvrdili, iako se to u ljudskim kro-nikama nigdje ne spominje. Ali u tom je ratu propalo Sjeverno Kra-ljevstvo, pa su otada hobiti tu zemlju smatrali svojom i me|u svojimglavarima birali namjesnika koji je zastupao nestalog kralja. U slje-de}ih tisu}u godina rijetko su ih uznemirivali ratovi, pa su napredovalii mno`ili se poslije crne po{asti (37. godine po Shireu) sve do ne-sretne Duge zime i gladi {to je slijedila nakon toga. Tada su mnogetisu}e hobita pomrle, ali dani nerodica (1158-60) bili su ve} davnominuli u vrijeme kad se zbiva ova na{a pri~a, i hobiti su se opet bilinavikli na izobilje. Zemlja bija{e bogata i izda{na, i premda je dugole`ala zapu{tena kad su oni do{li, nekad je bila dobro obra|ivana ikralj je u njoj imao mnogo imanja, njiva, vinograda i {uma. ^etrdeset sati hoda protezala se od Dalekog humlja do mosta naBrandywineu, a pedeset od sjevernih vri{tina do mo~vara na jugu.Hobiti su je prozvali Shire, kao podru~je pod vla{}u njihova namje-snika i oblast u kojoj se dobro posluje; i tu su, u tom ugodnom zakut-ku, lijepo `ivjeli i bavili se svojim poslovima, obaziru}i se sve manjei manje na vanjski svijet u kojem su se zbivali mra~ni doga|aji, svedok nisu povjerovali da su mir i izobilje pravilo u Me|uzemlju i ne-{to na {to svaki pametni narod ima pravo. Zaboravili su ili zanemariliono malo {to su ikad znali o ~uvarima i o mukama onih koji su omo-gu}ili vi{estoljetni mir u Shireu. Bili su zapravo za{ti}eni, ali nisuvi{e o tome vodili ra~una.* Prema tome, godine Tre}eg doba po ra~unanju vilenjaka i Dúnedaina mogu se lako izra~unati dodavanjem broja 1600 godinama po Shireu.

16 J. R. R. Tolkien Nikad nisu hobiti nijednog soja bili ratoborni, i nikad se nisu bo-rili me|u sobom. Dakako da su neko} davno bili prisiljeni boriti se dase odr`e u nesmiljenom svijetu, ali u Bilbovo doba bija{e to ve} dav-na pro{lost. Posljednje bitke koja se vodila prije nego {to po~inje ovapri~a, zapravo jedine bitke koja se ikad vodila u granicama Shirea,nije se vi{e nitko `iv sje}ao: bitke na Zelenim poljima 1147. godinepo Shireu, u kojoj je Bandobras Took odbio najezdu orka. ^ak je i kli-ma postala nekako bla`a, a o vukovima koji su neko} po bijeloj zimidolazili sa sjevera u plja~ku, pri~ali su jo{ samo djedovi svojim unu-cima. I tako, premda je jo{ bilo ne{to zaliha oru`ja u Shireu, ono imje uglavnom slu`ilo kao trofej, obje{eno ponad ognji{ta ili po zidovi-ma, ili izlo`eno u muzeju u Michel Delvingu. Oni su taj muzej zvalidrangulijarnica zato {to su sve {to im nije bilo od neposredne koristia nisu `eljeli odbaciti nazivali drangulija. Nastambe su im bile pretr-pane drangulijama, koje su ~esto poklanjali jedni drugima. Pa ipak, uza svu udobnost i mir, taj je narod ostao neobi~no `ilav.Kad bi do{lo stani-pani, bilo ih je te{ko zastra{iti ili ubiti, a mo`da suupravo zato {to im je bilo toliko stalo do dobrih stvari, mogli i beznjih kad bi morali, mo`da su zato mogli podnijeti sve te{ke udarcesudbine, neprijatelja ili nevremena na na~in koji je iznena|ivao onekoji ih nisu dobro poznavali i koji nisu gledali dalje od svojih trbuhai dobro uhranjenih lica. Premda nisu bili svadljivi, i premda nisu ni-{ta `ivo ubijali iz u`itka, dobro su se dr`ali kad bi ih tko pritjerao uzazid, i jo{ su znali, ako treba, rukovati oru`jem. Dobro su ga|ali lukomi strijelom jer su imali o{tro oko i sigurnu ruku. I ne samo lukom istrijelom. Kad bi se koji hobit sagnuo da dohvati kamen, valjalo je {toprije pobje}i u zaklon, {to su dobro znale sve `ivotinje koje bi se na{leu blizini. Prvobitno su svi hobiti `ivjeli u rupama u zemlji, ili su bar samivjerovali da su `ivjeli, i jo{ su se uvijek najbolje osje}ali u takvimnastambama, ali su se s vremenom morali naviknuti i na druk~ija obi-tavali{ta. Zapravo su u Bilbovo doba u Shireu uglavnom samo najbo-gatiji i najsiroma{niji hobiti zadr`ali taj stari obi~aj. Oni najsiroma{-niji prebivali su i dalje u najprimitivnijim jazbinama, zapravo u obi~-nim rupama, sa samo jednim ili nijednim prozorom; a bogata{i su jo{gradili znatno rasko{nije verzije onih obi~nih negda{njih jama. Me-|utim, nije bilo lako na}i prikladno mjesto za te {iroke i razgranaterovove (ili smiale, kako su ih oni zvali), pa su u ravnicama i ni`impredjelima hobiti, po{to su se razmno`ili, po~eli graditi nastambe nazemlji. Zapravo su ~ak i u brdovitim krajevima i starijim naseljima,

GOSPODAR PRSTENOVA 17kao {to su Hobbiton ili Tuckborough, ili na glavnom gradskom po-dru~ju Shirea, u Michel Delvingu na Bijelom humlju, sagra|enemnoge ku}e od drva, opeke ili kamena. U takvim su nastambamanajradije stanovali mlinari, kova~i, u`ari i kolari i ostali obrtnici, jer~ak i kad bi stanovali u rupama, hobiti su odavno bili navikli graditipojate i radionice. Ka`u da je obi~aj da se grade seoske ku}e i hambari nastaome|u stanovnicima Mlake, dolje uz Brandywine. Hobiti u tom kraju,u Isto~noj ~etvrti, bijahu poprili~no krupni i debelih nogu, pa su nosilipatulja~ke ~izme kad je bilo blato. Ali za njih se znalo da u njihovim`ilama dobrim dijelom te~e {turska krv, {to se moglo vidjeti i po ma-ljama koje su mnogima od njih rasle na obrazima. A nijedan Dlako-nog ni Bljedolik nije imao ni traga od brade. Uistinu se narod u Mlakii u Bucklandu, isto~no od rijeke, gdje su se oni u novije vrijeme na-stanili, ve}inom doselio u Shire iz ju`nih krajeva, i jo{ su imali mno-ga ~udna imena i neobi~ne rije~i koje se nisu mogle ~uti nigdje drug-dje u Shireu. Vjerojatno su graditeljsku vje{tinu, kao i mnoge druge, bili pre-uzeli od Dúnedaina. Ali mo`da su je nau~ili i od samih vilenjaka, kojisu ljudima bili u~itelji u njihovoj mladosti? Jer uzvi{eni vilenjaci nisujo{ u to vrijeme bili napustili Me|uzemlje, i jo{ su obitavali u Sivimlukama daleko na zapadu, pa i na drugim mjestima nadomak Shireu.Jo{ su se mogle vidjeti tri vilin-kule koje su od pamtivijeka stajale nabregovima iza zapadnih granica. Nadaleko su sjale na mjese~ini. Naj-vi{a je bila najdalje, stajala je sama na zelenu brijegu. Hobiti iz Za-padne ~etvrti tvrdili su da se s nje mo`e vidjeti more, ali nije poznatoda se ijedan hobit ikad popeo na nju. Zapravo je bilo malo hobita kojisu ikad vidjeli more ili plovili po njemu, a jo{ ih je manje bilo koji suse vratili da izvijeste ostale o tome. Ve}ina je hobita vrlo nepovjerlji-vo gledala ~ak i na rijeke i ~amce, i nije ih bilo mnogo koji su znaliplivati. Kako su godine prolazile u Shireu, sve su rje|e i rje|e govorilis vilenjacima, po~eli su ih se pribojavati i zazirati od onih koji su snjima imali posla; a more je za njih postalo pojam straha i znak smrtipa su okrenuli glave od brda na zapadu. Graditeljsku su vje{tinu zacijelo nau~ili od vilenjaka ili ljudi, alisu se slu`ili njome na svoj na~in. Nisu ih privla~ile kule. Ku}e su imobi~no bile duga~ke, niske i udobne. Najstarije me|u njima bile sutek puke imitacije smiala pokrivene suhom travom ili slamom, ili ~akbusenjem, a zidovi im bijahu pone{to ispup~eni. To je, me|utim, bilotek u prvoj fazi nakon dolaska u Shire, a poslije su promijenili na~in

18 J. R. R. Tolkiengradnje, usavr{ili ga onim {to su nau~ili od patuljaka ili {to su samiotkrili. Glavna osobitost hobitskog graditeljstva ostala je sklonostokruglim prozorima, pa ~ak i okruglim vratima. Ku}e i rupe hobita u Shireu bijahu ~esto velike i nastanjene veli-kim porodicama. (Bilbo i Frodo Baggins bili su kao ne`enje iznimke,kao {to su bili iznimke i u mnogo ~emu drugom, primjerice u prijate-ljevanju s vilenjacima.) Gdjekad je vi{e pokoljenja ro|aka, kao reci-mo Tookovi u Velikim Smialima ili Brandybuckovi u Brandy Hallu,stanovalo zajedno u (relativnom) miru, u pradjedovskoj pala~i samnogo hodnika. Bilo kako mu drago, svi su hobiti bili rodovski orga-nizirani i mnogo su pazili na rodbinske odnose. Crtali su duga~ka izamr{ena rodoslovna stabla s nebrojenim granama. Kad imate poslas hobitima, va`no je upamtiti tko je s kim u rodu i u kojem koljenu. Uovu knjigu ne bismo mogli prenijeti rodoslovno stablo koje bi obu-hvatilo bar najva`nije ~lanove bilo koje ugledne porodice u vrijeme okojem je rije~. Rodoslovna stabla na kraju Crvene knjige iz Zapadnepokrajine sama su za sebe jedna mala knjiga, ali bi ih svi drugi osimhobita smatrali dozlaboga dosadnim. Hobiti su pak u`ivali u takvimstvarima, ako su bile to~ne: rado su posjedovali knjige ispunjene po-dacima koje ve} znaju, ako su podaci bili izlo`eni ~isto i bistro, bezproturje~ja. 2 O travi za lulu Ima jo{ ne{to o hobitima iz davnine {to valja spomenuti, jedanza~udan obi~aj: na glinene ili drvene lule uvla~ili su ili udisali dimgoru}ih listova stanovite trave koju su zvali trava za lulu ili list, vje-rojatno neku vrstu Nicotianae. Porijeklo ovog ~udnovatog obi~aja ili»umije}a«, kako su to hobiti radije zvali, obavijeno je velom tajne.Sve {to se o tome moglo otkriti u starini iznio je Meriadoc Brandy-buck (potonji poglavar Bucklanda), a budu}i da on i duhan iz Ju`ne~etvrti igraju odre|enu ulogu u pripovijesti koja slijedi, navest }emonjegove rije~i iz uvoda njegova Shireskog travarstva. On ka`e ovako: »Ovo je jedino umije}e koje mo`emo slobodno nazvati na{imizumom. Ne zna se to~no kad su hobiti po~eli pu{iti, sve legende iobiteljske povijesti uzimaju pu{enje zdravo za gotovo; narod je uShireu odvajkada pu{io razne trave, od kojih su neke smrdjele, a nekeugodno mirisale. Ali svi se izvje{taji sla`u u tome da je Tobold Horn-blower iz Longbottoma u Ju`noj ~etvrti prvi po~eo uzgajati u svojimvrtovima pravu travu za lulu u doba Isengrima Drugog, oko godine

GOSPODAR PRSTENOVA 191070. po ra~unu u Shireu. Najbolja doma}a vrsta potje~e i dan-danasiz toga kraja, osobito sorte poznate pod nazivima ’Longbottomskilist’, ’Stari Toby’ i ’Ju`na zvijezda’. Nije zabilje`eno kako je stari Toby do{ao do te biljke, jer sve dosmrti nije htio nikome odati tu tajnu. Dobro je poznavao bilje, iakonije mnogo putovao. Ka`u da je u mladim danima ~esto odlazio uBree, ali je sigurno da nije nikad oti{ao dalje od Shirea. Stoga je lakomogu}e da je za tu biljku saznao u Breeju, gdje ona svakako sada do-bro uspijeva na ju`nim obroncima brda. Hobiti u Breeju tvrde da suoni zapravo prvi po~eli pu{iti travu za lulu. Dakako da isto tako tvr-de da su i sve drugo radili prije ostalog pu~anstva u Shireu, o kojemgovore kao o ’kolonistima’; ipak, u ovom slu~aju ~ini mi se da imajupravo. Sigurno je da se umije}e pu{enja prave trave pro{irilo u po-sljednjih nekoliko stolje}a me|u patuljcima i drugim stvorenjima kao{to su grani~ari, ~arobnjaci ili skitnice koji su jo{ prolazili amo-tamopreko tog drevnog raskri`ja. Stoga zavi~aj i sredi{te tog umije}a trebatra`iti u staroj kr~mi u Breeju, Razigrani poni, koju od pamtivijekadr`i obitelj Maslovar. Pa ipak, moja zapa`anja s mnogobrojnih putovanja na jug uvje-rila su me da sama ta trava ne potje~e iz na{eg podneblja, nego sa sje-vera, iz donjeg toka rijeke Anduin, kamo su je, predmnijevam, nekaddavno bili donijeli preko mora ljudi sa Zapadnih strana. Ona raste nasvakom koraku u Gondoru, tu je i bujnija i krupnija nego na sjeveru,gdje se nikad ne nalazi u divljem stanju i dobro uspijeva samo natoplim zaklonjenim mjestima kao {to je Longbottom. Ljudi je u Gon-doru zovu slatki galenas i cijene je samo zbog mirisa njenih cvjetova.Zacijelo je iz tog kraja prenesena Zelenputem tijekom dugih stolje}aod dolaska Elendila do na{ih dana. Ali ~ak i Dúnedaini iz Gondorapriznaju nam tu ~ast da su hobiti prvi napunili njome lule. [tovi{e, ni~arobnjaci se nisu tome dosjetili prije nas. Dodu{e, jedan je ~arobnjakkoga sam poznavao prihvatio to umije}e prije mnogo vremena i izvje-{tio se u tome kao i u svemu drugome ~ega se latio.« 3 O ustrojstvu Shirea Shire je bio podijeljen na ~etiri spomenute ~etvrti, Sjevernu, Ju`-nu, Isto~nu i Zapadnu, a ove opet svaka na odre|eni broj plemenskihokruga koji su jo{ nosili imena nekoliko najstarijih uglednih obitelji,iako se u doba kad se ova pripovijest zbiva ta imena nisu nalazilasamo u njihovim okruzima. Gotovo su svi Tookovi `ivjeli jo{ u Took-

20 J. R. R. Tolkienlandu, ali to se ne bi moglo re}i za mnoge druge porodice kao {to suBagginsovi ili Boffinovi. Izvan ~etvrti nalazili su se isto~ni i zapadnikrajevi: Buckland, te Zapadna pokrajina, priklju~ena godine 1462. pora~unu u Shireu. Shire u to vrijeme gotovo da nije ni imao neku svoju »vladu«.Porodice su uglavnom same vodile svoje poslove. Najve}i im je diovremena oduzimala proizvodnja i potro{nja hrane. U svemu ostalombili su prete`ito dare`ljivi, nisu bili gramzljivi nego zadovoljni iumjereni, tako da im se posjedi, gospodarstva, radionice i trgovina namalo nisu gotovo uop}e mijenjali iz generacije u generaciju. Dakako da su se dr`ali drevne tradicije u svom odnosu spram ve-likog kralja u Fornostu, ili Sjevergradu, kako su oni zvali to mjesto,daleko na sjeveru Shirea. Ali ondje nije bilo kralja ve} gotovo tisu}ugodina, pa su ~ak i ru{evine kraljevskog Sjevergrada bile zarasle u ko-rov. Ipak su hobiti i dalje govorili o divljacima i zlim stvorovima (po-put trolova) kao o onima koji nikad nisu ni ~uli za kralja. Jer svi sunjihovi temeljni zakoni potjecali od drevnih kraljeva, a oni su ih sepridr`avali od svoje volje zato {to su takvi bili Propisi (kako su samigovorili), prastari i pravedni. Istina je da je porodica Took odavno zauzimala najistaknutijemjesto zato {to je zvanje namjesnika preneseno na nju (od Oldbucko-vih) prije vi{e stolje}a, pa je glava njihove porodice odonda nosila tutitulu. Namjesnik je bio poglavar sabora, zapovjednik narodnog zbo-ra i hobitskih oru`anih snaga, ali kako su se sabor i narodni zbor sa-stajali samo u kriti~nim prigodama, do kojih vi{e nije uop}e dolazilo,namjesni{tvo je bilo tek po~asno zvanje. Porodici Took iskazivalo sejo{ posebno po{tovanje, jer je i dalje bila mnogobrojna i neobi~no bo-gata, i u svakom bi nara{taju iznjedrila sna`ne li~nosti neobi~nih na-vika, pa ~ak i pustolovne naravi. Ove posljednje osobine bile su, me-|utim, ne{to {to se (u bogata{a) vi{e trpjelo nego op}enito odobravalo.Ipak se zadr`ao obi~aj da se glava te porodice naziva Stari Took i da senjegovu imenu dodaje, prema potrebi, broj: recimo, Isengrim Drugi. Jedini pravi du`nosnik u Shireu bija{e u to vrijeme gradona~el-nik Michel Delvinga (ili Shirea), koji se birao svake sedme godine naslobodnom sajmu (bez da`bina) na Bijelom humlju na Ivanje, {to }ere}i usred ljeta. Gradona~elniku je gotovo jedina du`nost bila dapredsjeda na proslavama o blagdanima u Shireu, {to je ~esto bivalo.Ali gradona~elnik je ujedno bio i ravnatelj po{te i prvi oru`nik takoda je upravljao i glasni~kom slu`bom i stra`om. To su bile jedine

GOSPODAR PRSTENOVA 21dvije javne slu`be u Shireu; glasnici su bili brojniji od stra`ara i imalisu mnogo vi{e posla. Dakako da nisu svi hobiti bili pismeni, ali onikoji su bili neprestance su pisali svim svojim prijateljima (pa i nekimro|acima) koji su prebivali dalje od mjesta do kojeg se moglo do}ipopodnevnom {etnjom. Hobiti su svoje policajce, ili ono {to je bilo najbli`e tom pojmukod njih, zvali oru`nicima. Dakako da nisu imali odore (takvo je {tobilo posve nepoznato), nego samo perjanicu zataknutu za kapu; i upraksi su bili vi{e poljari nego policajci bave}i se vi{e stokom u kvarunego ljudima. U cijelom Shireu bilo ih je svega dvanaestorica, po tro-jica u svakoj ~etvrti, nadle`nih za unutarnje poslove. Znatno ih je ve}ibroj koji se po potrebi mijenjao, »gazio granice« i brinuo da strancibilo koje vrste, veliki ili mali, ne prave nikome nikakve smetnje. U vrijeme kad ova pri~a po~inje, znatno se bio pove}ao broj tihpograni~ara, kako su ih oni zvali. Bilo je mnogo prijava i pritu`bi dase nepoznate osobe i stvorenja smucaju oko granica i da ih prelaze:bija{e to prvi znak da nije sve ba{ kako treba i kako je oduvijek bilo,osim u pri~ama i legendama o davnoj pro{losti. Malo se tko obaziraona taj znak, ~ak ni Bilbo jo{ nije imao pojma {to on zna~i. [ezdesetje godina bilo pro{lo otkako se on bio zaputio na svoje slavno puto-vanje, i sad je bio ve} star ~ak i za hobite, od kojih su mnogi do`ivjelistotu; ipak je o~ito jo{ mnogo ostalo od pozama{nog blaga {to ga jebio donio sa sobom. Koliko je mnogo ili malo toga bilo, on nije ni-kom povjeravao, pa ~ak ni svom najdra`em »sinovcu« Frodu. I jo{ je~uvao u tajnosti onaj prsten koji je bio prona{ao. 4 O tome kako je prona|en Prsten Jednog je dana, kao {to je ispripovijedano u Hobitu, do{ao naBilbova vrata veliki ~arobnjak Gandalf Sivi, a s njime trinaest patu-ljaka: nitko drugi zapravo do Thorin Hrasto{tit, kraljevski potomak, injegovih dvanaest pratilaca u progonstvu. Na svoje veliko i trajno~udo, on je jednog travanjskog jutra krenuo, a bila je tada godina1341. po Shireu, u potragu za golemim blagom patuljaka, riznicomKraljeva podno gore, ispod Erebora u Dôlju, daleko tamo na istoku.Potraga je bila uspje{na i ubijen je zmaj koji je ~uvao blago. Ipak,premda se vodila Bitka pet vojski i Thorin poginuo, i premda su po-~injena mnoga juna~ka djela prije izvojevane pobjede, sve to skupa te{-ko da bi imalo kakvo zna~enje za ovu na{u pripovijest, ili te{ko da bizaslu`ilo vi{e od bilje{ke u dugim analima Tre}eg doba, da nije bilo

22 J. R. R. Tolkienjedne usputne »slu~ajnosti«. Dru`inu su bili napali orci na visokuprijevoju u Maglenom gorju dok su putovali u Pusto{iju, pa se slu~iloda je Bilbo zalutao u crnim rudnicima orka duboko u nutrini gore, itu je, dok je uzalud pipao oko sebe, dotaknuo rukom prsten {to je le-`ao na tlu u rovu. Strpao ga je u d`ep i tada mu se u~inilo da je posri-jedi bila puka sre}a. Tra`e}i izlaz, Bilbo je pje{a~io do dna planine, odakle nije mogaodalje. Na kraju rova le`alo je studeno jezero daleko od danjeg svjetla,a na kamenom oto~i}u u vodi `ivio je Golum. Bija{e to odvratnomalo stvorenje: veslao je u svom malom ~amcu velikim plosnatimstopalima, vrebao blijedim sjajnim o~ima i lovio duga~kim prstimaslijepe ribe i `ive ih `derao. @derao je sve `ivo, ~ak i orka kad bi gauspio uloviti i zadaviti bez borbe. Posjedovao je tajno blago kojeg sedomogao prije mnogo godina, dok je jo{ `ivio na danjem svjetlu: zlatniprsten koji je svoga nosioca ~inio nevidljivim. Bija{e to jedina stvarkoju je volio, njegovo »zlato«, i razgovarao je s njim ~ak i onda kadga nije imao uza se. Jer, dr`ao ga je dobro skrivenog u rupi na svomoto~i}u, a nosio ga je samo kad je lovio ili uhodio orke u rudnicima. Mo`da bi on bio odmah napao Bilba da je imao prsten uza se kadsu se sreli; ali nije ga imao, a hobit je dr`ao u ruci vilenja~ki bode`koji mu je slu`io kao ma~. Zato je Golum, da bi dobio na vremenu,ponudio Bilbu da se igraju zagonetki predlo`iv{i da }e on njega, uslu~aju da Bilbo ne zna odgonetku, ubiti i po`derati, a ako Bilbo po-bijedi u toj igri, onda }e on u~initi {to Bilbo `eli: odvest }e ga do izla-za iz podzemnih rovova. Kako je bio beznadno izgubljen u tami te nije mogao ni naprijedni natrag, Bilbo je prihvatio izazov, pa su zadali mnogo zagonetaka je-dan drugome. Naposljetku je u toj igri pobijedio Bilbo, zahvaljuju}ivi{e sre}i (reklo bi se) nego pameti, jer na kraju se nije mogao sjetitinijedne zagonetke, pa kad je u d`epu napipao prsten koji je bio na{aoi onda zaboravio na njega, uzviknuo je: [to imam u d`epu? Na ovopitanje Golum nije znao odgovoriti, iako je poga|ao tri puta. Stru~njaci se, istinabog, spore oko toga da li je ova posljednja pi-talica bila obi~no »pitanje« ili »zagonetka« prema strogim pravilimate igre, ali se svi sla`u u tome da je Golum, kad je ve} pristao i poku-{ao odgovoriti na to pitanje, bio du`an odr`ati obe}anje. Bilbo je za-htijevao od njega da odr`i rije~, jer se bojao da bi ga to sluzavo stvo-renje moglo prevariti, premda se takva obe}anja po{tuju kao svetinja,i svi su se odvajkada, osim najpodlijih stvorova, libili da ih prekr{e.

GOSPODAR PRSTENOVA 23Ali, po{to je Golum toliko vremena proveo u tami, srce mu je bilocrno i ispunjeno podlo{}u. Iskrao se i vratio na svoj oto~i}, o kojemBilbo nije imao pojma, a koji se nalazio u blizini, usred tamne vode.Mislio je da mu je ondje prsten. Ve} je bio gladan i srdit ali je dr`aoda se ne}e bojati nikakva oru`ja kad bude imao svoje »zlato« uza se. Ali prstena nije bilo na oto~i}u; izgubio ga je, nestao je. Bilba suod Golumova vriska podi{li `marci, iako mu jo{ nije bilo jasno {to sedogodilo. Golum se napokon dosjetio odgonetke, ali prekasno. [taima u svojim d`empovima? uzviknuo je. U o~ima mu je gorio sjaj po-put zelena plamena dok je jurio natrag da ubije hobita i do~epa se svo-ga »zlata«. Bilbo je u posljednji tren uvidio u kakvoj je opasnosti, paje naslijepo pobjegao od vode uz hodnik, i jo{ mu je jednom sre}aspasila `ivot. Jer u trku je turio ruku u d`ep i prsten mu je sam kli-znuo na prst. Stoga ga je Golum prestigao a da ga nije primijetio, ioti{ao dalje da pazi na izlazu kako mu »lopov« ne bi umaknuo. Bilboje oprezno po{ao za njim. Golum je usput psovao i razgovarao samsa sobom o svom »zlatu«. Iz njegovih je rije~i napokon i Bilbo poj-mio istinu pa mu se u tami vratila nada: upravo je on jama~no na{aotaj ~arobni prsten i tako mu se ukazala prilika da pobjegne od orka iGoluma. Najposlije su zastali pred nevidljivim otvorom koji je vodio dodonjeg ulaza u rudnik, na isto~noj strani gorja. Tu se Golum skutrio uzasjedi nju{kaju}i i oslu{kuju}i oko sebe, a Bilbo je do{ao u napast daga ubije ma~em, ali ga je u tome sprije~ila samilost. Premda je zadr-`ao na prstu prsten koji mu je sad bio jedina nada, nije htio da s nje-govom pomo}u ubije toga gnusnog skota koji se na{ao u nepovoljni-jem polo`aju od njega. Naposljetku je skupio svu svoju hrabrost, pre-sko~io Goluma u tami i pobjegao hodnikom pra}en kricima mr`nje io~aja svoga neprijatelja: Lopov! Lopov! Baggins! Mrzimo ga do groba! E, sad, zanimljiva je ~injenica da Bilbo nije ovako ispri~ao pri~usvojim suputnicima. Njima je on kazao da je Golum obe}ao da }e mune{to pokloniti ako pobijedi u igri: ali kad je Golum oti{ao po poklonna svoj oto~i}, otkrio je da mu je nestalo blago – ~arobni prsten kojije neko} davno dobio na dar za ro|endan. Bilbo je naslutio da je toonaj isti prsten koji je on na{ao, a kako je pobijedio u igri, prsten muje po pravu pripao. Me|utim, kako je bio u {kripcu, ni{ta nije rekao otome, nego je natjerao Goluma da mu poka`e put do izlaza, da to budeBilbu nagrada umjesto poklona. Tako je taj doga|aj Bilbo opisao usvojim uspomenama i ~ini se da nikad nije promijenio svoj opis, ~akni nakon savjetovanja s Elrondom. O~ito je tako bilo i u originalnoj

24 J. R. R. TolkienCrvenoj knjizi, kao i u nekoliko kopija i izvadaka. Me|utim, mnogekopije sadr`e istiniti prikaz (kao alternativu), koji zacijelo potje~e izbilje`aka Frodovih ili Samwiseovih, jer su obojica znala istinu, iakose ~ini da nisu bili skloni izostaviti ni{ta od onoga {to je napisao samstari hobit. Gandalf je, me|utim, posumnjao u Bilbovu prvu pri~u ~im ju je~uo od njega, i neprestano ga je zanimao taj njegov prsten. Napokonje, nakon dugih ispitivanja, zbog kojih su njihovi odnosi bili neko vri-jeme nategnuti, doznao od Bilba pravu istinu zato {to je, po svemusude}i, dr`ao da je ta istina neobi~no va`na. Premda to nije rekao Bil-bu, smatrao je isto tako va`nim i nezgodnim {to dobri hobit nije ot-prve kazao istinu, sasvim suprotno svojim obi~ajima. Pa ipak, zami-sao o »poklonu« nije bila puka hobitska izmi{ljotina. Bilba su na tuzamisao navele, kako je i sam priznao, Golumove rije~i koje je slu-~ajno bio ~uo; jer Golum je odista vi{e puta nazvao taj prsten svojim»ro|endanskim darom«. To je tako|er Gandalfu bilo ~udno i sum-njivo, ali je istinu o toj pojedinosti saznao tek nakon mnogo godina,{to }e se vidjeti u ovoj knjizi. O Bilbovim kasnijim pustolovinama nema se ovdje bogzna {tokazati. Uz pomo} prstena umaknuo je stra`arima orcima na izlazu iponovo se pridru`io svojim suputnicima. Na putovanju se vi{e putaposlu`io prstenom, uglavnom da pomogne prijateljima, ali ga je dr-`ao u tajnosti pred njima dokle je god mogao. Nakon povratka ku}inije vi{e nikad nikom govorio o njemu, osim Gandalfu i Frodu; i nit-ko drugi u Shireu nije znao za prsten, ili je bar on tako vjerovao.Samo je Frodu pokazao izvje{taj o svom putovanju koji je pisao. Svoj ma~, @alac, objesio je iznad ognji{ta, a oklop od ~udesne`i~ane mre`e, koji su mu darovali patuljci kao dio zmajeva blaga, po-sudio je muzeju, zapravo drangulijarnici u Michel Delvingu. Ipak jezadr`ao u ladici svoje rupe u Vre}astom vijencu staru pelerinu s ku-kuljicom koju je nosio na svojim putovanjima, a prsten na tankomlan~i}u dr`ao je u d`epu. Vratio se ku}i u Vre}asti vijenac 22. lipnja (1342. godine po Shi-reu) u svojoj pedeset drugoj godini. Ni{ta se osobito nije dogodilo uShireu sve dok gospodin Baggins nije po~eo pripremati proslavu svo-ga sto jedanaestog ro|endana (1401. godine po ra~unu u Shireu). Naovom mjestu po~inje na{a pripovijest.

GOSPODAR PRSTENOVA 25 NAPOMENA O KRONIKAMA SHIREA Pri kraju Tre}eg doba uloga koju su hobiti igrali u velikim zbiva-njima {to su dovela do pripajanja Shirea Ponovo Ujedinjenom Kra-ljevstvu, probudila je me|u njima {ire zanimanje za njihovu povijest,pa su sakupljali i zapisivali mnoge njihove predaje koje su do tadabile jo{ uglavnom usmene. I njihove velike porodice bavile su se do-ga|ajima u Kraljevstvu op}enito, a mnogi su njihovi ~lanovi prou~a-vali stare pri~e i legende. Potkraj prvog stolje}a ^etvrtog doba bilo jeu Shireu ve} nekoliko knji`nica u kojima su se mogle na}i mnogo-brojne povjesnice i kronike. Najve}e su od tih zbirki zacijelo bile u Potkulama, u VelikimSmialima i u Brandy Hallu. Ovaj izvje{taj o kraju Tre}eg doba zasnivase prete`ito na Crvenoj knjizi Zapadne pokrajine. Taj najva`niji izvorpovijesti Rata za Prsten zove se tako zato {to se dugo ~uvao u DonjimKulama, zavi~aju porodice Fairbairns, guvernera Zapadne pokrajine.Zapravo je to bio Bilbov osobni dnevnik koji je on ponio sa sobom uRivendell. Frodo ga je vratio u Shire, skupa s neuvezanim listovimabilje`aka, i u godinama 1420. i 1421. gotovo da ga je ispunio svojimizvje{tajem o tom Ratu. Me|utim, pridodani dnevniku i sa~uvani snjim, vjerojatno u istoj crvenoj kutiji, bijahu tri pozama{na sveska,uvezana u crvenu ko`u, koje mu je Bilbo poklonio na rastanku. Uzova ~etiri sveska pridodan je u Zapadnoj pokrajini i peti svezak kojije sadr`avao komentare, rodoslove i raznu drugu gra|u o hobitima,~lanovima dru`ine. Originalna Crvena knjiga nije sa~uvana, ali postoje mnogobroj-ne kopije, osobito prvoga sveska, kojima su se slu`ili potomci djecemajstora Samwisea. Me|utim, najva`nija kopija ima ne{to druk~ijihistorijat. ^uvala se u Velikim Smialima, ali je napisana u Gondoru,vjerojatno na zahtjev praunuka Peregrinova, i dovr{ena 1592. godinepo Shireu (ili 172. godine ^etvrtog doba). Njezin prepisiva~ s jugadodao je ovu napomenu: »Kraljev pisac Findegil dovr{io je ovo djelou IV 172. Ovo je vjerna kopija u svim pojedinostima Namjesnikoveknjige u Minas Tirithu. Ta je pak knjiga bila kopija sa~injena na za-htjev kralja Elessara Crvene knjige Periannatha, koju mu je donio na-mjesnik Peregrin kad se povukao u Gondor u IV 64«. Namjesnikova knjiga bila je dakle prva kopija Crvene knjige i sa-dr`avala je mnogo toga {to je poslije izostavljeno ili izgubljeno. UMinas Tirithu popra}ena je mnogim bilje{kama i mnogim ispravci-ma, napose ispravcima imena rije~i i citata na vilenja~kim jezicima, a

26 J. R. R. Tolkiendodana joj je i skra}ena verzija onih dijelova Pri~e o Aragornu iArwen koji ne spadaju u izvje{taj o Ratu. Cijelu je tu pri~u navodnonapisao Barahir, unuk dvorskog peharnika Faramira, uskoro nakonsmrti kraljeve. Ali najve}a je vrijednost Findegilove kopije u tome{to samo ona sadr`ava u cjelini Bilbove »Prijevode s vilenja~kih je-zika«. Ta tri sveska smatraju se djelom velike vje{tine i u~enosti, ukojem se on, izme|u 1403. i 1418. godine, poslu`io svim izvorimakoji su mu bili dostupni u Rivendellu, i usmenim i pisanim. Ali kakose Frodo nije mnogo koristio njima jer se gotovo u potpunosti bavestarinom, o njima ovdje ni{ta vi{e nije re~eno. Kako su Meriadoc i Peregrin postali glave svojih slavnih poro-dica, a istodobno su odr`avali veze s Rohanom i Gondorom, uknji`nicama u Buckleburyju i Tuckboroughu bilo je vi{e toga {to senije pojavilo u Crvenoj knjizi. U Brandy Hallu bilo je mnogo djelao Eriadoru i povijesti Rohana. Neka je od njih sastavio ili zapo~eosam Meriadoc, iako su ga u Shireu najvi{e pamtili po njegovu Shi-reskom travarstvu i po Ra~unanju godina, gdje raspravlja o odnosukalendara u Shireu i Breeju prema kalendarima u Rivendellu, Gon-doru i Rohanu. Napisao je i kra}u studiju Stare rije~i i imena u Shi-reu, u kojoj je pokazao posebno zanimanje za otkrivanje srodnostiizme|u rije~i iz Shirea, kao {to su stari elementi u imenima mjesta,s jezikom Rohirrima. Knjige u Velikim Smialima nisu bile toliko zanimljive pu~an-stvu u Shireu, iako su bile va`nije za {iru povijest. Peregrin nije na-pisao ni jednu od njih, ali su on i njegovi ba{tinici sakupili mnogorukopisa koje su napisali pisari u Gondoru, prete`ito kopije i sa`ecipri~a i legendi o Elendilu i njegovim nasljednicima. Samo se ovdje uShireu mogla na}i opse`na gra|a o historiji Númenora i uspona Sa-urona. Vjerojatno je u Velikim Smialima napisana Pri~a o godina-ma,* uz pomo} gra|e koju je sakupio Meriadoc. Premda se datumi~esto tek naga|aju, pogotovo kad je rije~ o Drugom dobu, ipak zaslu-`uju pozornost. Vjerojatno je Meriadoc dobio potporu i podatke izRivendella, koji je vi{eput posjetio. Iako Elronda nije vi{e bilo, nje-govi su sinovi jo{ dugo ondje ostali, s nekima od vilenjaka visokogroda. Ka`u da se i Celeborn ondje nastanio nakon odlaska Galadrie-lina; no nigdje nema zapisa o danu kad je napokon i on potra`io Siveluke, a s njim je nestalo i posljednje `ivo sje}anje na drevne dane uMe|uzemlju.* Prepri~ana u znatno skra}enom obliku u Dodatku B sve do kraja Tre}eg doba.