Crveno

-2-

Uwe Timm Crveno prevela s njemaËkogLatica BilopavloviÊ VukoviÊ Fraktura -3-

Naslov izvornika Rot∂ 2001, 2005 by Verlag Kiepenheuer & Witsch, Köln∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2010.∂ za prijevod Zaklada S. Fischer po nalogu programa TRADUKISva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije sereproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenjanakladnika.ISBN 978-953-266-180-4CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne isveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 745329 -4-

PRVI GROBAR (pjeva).I starost kradom zgrabi meU svoju krutu moÊ,I spremi me za onaj krajU koji svi Êe doÊ.(Iz groba izbaci lubanju.) William Shakespeare, Hamlet -5-

-6-

Lebdim. Odavde gore imam dobar pogled, mogu vidjetiËitavo križanje, cestu, ploËnike. Ja ležim dolje. Prometstoji. VeÊina vozaËa izišla je iz automobila. Okupili su seznatiželjnici, nekolicina ih stoji oko mene, netko mi veomaoprezno pridržava glavu, neka žena, kleËi pokraj mene.Jedan auto zabio se u izlog prodavaonice satova, odozgone mogu razaznati koji, no i nisam baš neki veliki pozna-vatelj automobilskih marki. Veliko staklo izloga koje jepoletjelo u zrak poput svjetlucava oblaka i sada leži natlu, u krhotinama se zrcale kuÊe, drveÊe, oblaci, ljudi,nebo, odavde gore izgleda kao velika slagalica, ali sve jecrno-bijelo. ZaËudo, nema boje, Ëudno je i to što onajondje dolje ne osjeÊa bol. OËi su mu otvorene. »ujem glasove koji pozivaju hitnu pomoÊ, znatiželjnikekoji se raspituju kako se to dogodilo, netko kaže: prelazioje cestu na crveno. Netko drugi kaže: vozaË ga je još po-kušao izbjeÊi. VozaË sjedi na rubniku, drži se za glavu objema ru-kama, drhti, drhti cijelim tijelom dok ja ležim ondje,mirno, nema bolova, Ëudno, ali misli letaju amo-tamo isve što pomislim neki unutarnji glas jasno izgovara. To jedobro jer govorenje je dio moga posla. Moja torba leži nacesti na tri-Ëetiri metra od mene, i naravno da se rastvorila,stara kožnata torba. Smotuljak s eksplozivom izletio je iznje, kao i cedulje, kartice, papiri s bilješkama, nitko nemari za to, lepršaju preko kolnika. A ja pomišljam, valjdaÊe biti oprezni. Takoer želim reÊi: oprez, to je eksploziv. -7-

No to mi ne polazi za rukom. Govor mi predstavlja napor,velik napor, upravo ta rijeË, neobiËno, a mogu je s lakoÊompomisliti i Ëuti. Dakle ništa ne govoriti. Šutjeti. U Vašemživotu nastala je frka. Što sve Ëovjeku ne proleti glavom.Uvest Êemo red u Vaše poduzeÊe pomoÊu individualnogcoachinga. Kad bih sad mogao sklopiti oËi, pomišljam, tobi bio mir. I još nešto, Ëujem Charlieja Parkera kako svira,veoma jasno, poËetak sola u “Confirmationu”.VraÊao sam se od nje i bio sam, možda Êe to poslije bitibitno za osiguranje, na putu k svome klijentu. Nazvalame dok sam bio u kafiÊu. Sunce je stajalo tik iznad krovovakuÊa i stolovi su još ležali u sjeni drveÊa. Bilo je veÊ toplo,Ëak vruÊe. Jedva da je malo osvježilo preko noÊi. Pušiosam, pio kavu i htio pronaÊi makar poËetak za govor kojisutra moram održati. Još nikad nisam toliko odugovlaËios pisanjem nekog govora. Rok stišÊe. »esto jedna reËenicapovuËe za sobom sve ostale, poËetak koji nosi Ëitav tekst.Bio sam zabilježio nekoliko natuknica. Aneo povijesti.Crvene šare u bjelini cvjetova najavljuju plod. Promjenaimena. Jona u kitu. Stup pobjede. Pismo priznanja. Onda je stigao poziv. Mobitel je zapiskutao. Glas joj se slabo Ëuo kroz elektroniËko šuštanje: morašdoÊi. Radim na govoru. Znaš to. Znam. Ali moraš doÊi, molim te. Kamo? K meni. Odmah. Popušio sam cigaretu do kraja, platio, spakirao cedu-lje i kartice sa slavnim posljednjim rijeËima i krenuo premaautobusnoj postaji. Što je htjela? »emu ta žurba? OsjeÊaosam zabrinutost, Ëak i strah da je Ben možda sve saznao.No možda jednostavno nije više mogla podnijeti tu tajno-vitost, to skrivanje, prešuÊivanje, pretvaranje. »esto sa-svim nevažni razlozi potaknu priznanja s nesagledivim -8-

posljedicama. Laganje je odvratno, kaže ona ∑ a posljed-njih je tjedana morala mnogo lagati. No može biti i da jenetko Benu nešto natuknuo, možda nas je neki od njego-vih poznanika koji ima malu djecu vidio u zoološkomvrtu, da, u zoološkom, ondje smo se Ëesto nalazili. Ili sepak u Benu naknadno rodila sumnja zbog našega susretau stanu. Samo smo jednom, nedugo nakon što smo se upoznali,spavali zajedno u njezinu stanu i tom prilikom umalo dase nije sve razotkrilo. Nakon toga sam bio kod nje jošsamo u prisutnosti drugih, na nedjeljnom brunchu, naposlijepodnevnom koktelu, na jednoj od veËera koje prire-uje jednom mjeseËno i, naravno, povodom posljednjegvernisaža. KuÊni ulaz kao u Versaillesu, zrcala po zido-vima, vilenjaci koji razasipaju cvjetove, sadreni leptiri,bronËane svjetiljke u obliku lotosova cvijeta, zatvoriš zasobom željezna rešetkasta vrata s ukrasima u obliku lji-ljana i dizalo od mahagonija uz tihu te škripu podiže nadrugi kat, vrata stana velika poput vrata sjenika, drveneglave anela kliËu gledajuÊi posjetitelje, hodnik, niz odËetiri sobe s dvokrilnim vratima, iza njih neizrecive stvari,ni traga hladnome spokoju i strogoj bijeloj praznini. Po-mislio sam da ulazim u Makartov atelijer. Purpurna sofas resicama i frizom od meandara u zlatovezu, dva naslo-njaËa s tigrasto-plamenastim uzorkom, na podu krznopolarnog medvjeda s prepariranom glavom, sa staklenimoËima lakomo uperenima u vis, naÊuljenim okruglimušima, bijelim zubima, crno lakiranim lalokama, tako sepožudno kesi ženskim nogama koje mu hodaju po krznu.Preparatorsko remek-djelo, taj pohotni medvjei pogledodozdo. Na dvjema konzolama stoje bombastiËne vaze ukakvima bi uživao car Vilim Drugi, plave, s ružiËastimGracijama bujnih grudi, moderan je pak ovaj ormariÊ, ne,bife, ne, instalacija, skulptura od Ëelika, stakla, plastike,palisandrovine s integriranim televizorom i hi-fi-linijom, -9-

zid je oblijepljen tropski zelenim tapetama, dva zrcala uraskošnim zlatnim okvirima, dvije glomazne mazarije uulju, na jednoj pasu ovce, na drugoj neka mlada sveticagorljivo gleda u nebo, sve to još dramatiËno osvijetljenomalenim reflektorima, predimenzionirani krevet s pre-svlakom boje trave, nalik na sportski teren, biblioteka sbaršunastim kauËom u crvenoj svjetlosti, kupaonica nalikna Venerinu špilju Ludwiga Drugog. Posljednjih sam go-dina prošao kroz mnoge stanove, ali nešto sliËno posljednjisam put vidio kod jedne pratetke. Morao sam se pomuËitida ne hodam po stanu išËuujuÊi se poput kakvog malo-graanina, glupavo izvikujuÊi oh i ah, ne zato što bih sedivio, nego zato što bih u njezinu stanu najmanje oËekivaotu bombastiËnu zbrku. Ona je ispred svog vremena. Ja živim u bijelim, praznim prostorijama, bez balasta,pomalo staromodno, kako je odmah rekla. Dvije praznesobe u mansardnom stanu, sve bijelo. InaËe mnogo sivogai crnoga, moja radna odjeÊa, iznošena, ali kvalitetna roba,stvari koje se mogu nositi i ofucane i s rupama: kašmir,pamuk, svila. Nemam knjiga, samo Knjigu nad knjigama. Od kon-kurencije se može svašta nauËiti. Uvijek kupim samo jednuknjigu, proËitam je, darujem je nekome ili je ostavim napošti. Moj kuÊni inventar lako se transportira, kao i putnipisaÊi stroj, Adler Viktoria. Jedan sam od posljednjih kojise muËi s mehaniËkim strojem. Ali ja i ne moram pisatiromane. Pred oËima su mi uski ËeliËni zglobovi kao produ-žeci mojih prstiju, a u uhu zvuk mehanike, moÊno kucka-nje. Zabavlja me promatrati udarce poluga sa slovimadok pišem. Bilješke pišem nalivperom, katkad s jasnimosjeÊajem da duh teËe iz prstiju. Sve kartice ispisane surukom, posljednje rijeËi, važne sentencije. Ako bolje raz-mislim, nisam ustrajan u tom staromodnom naËinu pisa-nja iz inata ni iz straha od raËunala, jednostavno me višezabavlja Ëuti mehaniku ili, pišem li nalivperom, utonuo u - 10 -

misli koje oklijevaju, promatrati kako se intenzivna crnaboja, vlažna i blistava, pretvara u zagasitu sivocrnu. Jedan kovËeg i jedna torba, to je moj kuÊni inventar.Mogu se odseliti u svakom trenutku.Nije mogla to povjerovati pa je zato jedanput, što inaËestriktno odbija uËiniti, došla k meni, u taj mansardni stan,dvije sobe, kupaonica, kuhinja, jedan stol, dva stara ku-hinjska stolca s glomaznog otpada, japanski futon napodu, kao prekrivaË Êilim, s izblijedjelim crvenim uzor-kom, primjerak iz prošlog stoljeÊa, dar jednoga klijentakojega sam poštedio suza, zatim jedan naslonjaË: koža,ËeliËne cijevi, švicarski proizvod. Na zidu japanski svitak,nekoliko crnim tušem ispisanih znakova na svijetlosme-em rižinu papiru, kaligrafija koju mi je preveo jedanjapanolog: rijeËi o rijeËima snuju. Kad bih radi iznenadnog bijega morao spakirati svojestvari, žalovao bih samo za trima stvarima koje ne bihmogao ponijeti sa sobom: za naslonjaËem, Êilimom istka-nim u finim nijansama od jarkocrvene do plamenocrvenei svitkom. Pokušao bih pohraniti Êilim i naslonjaË kodmladoga autora. Prije dva mjeseca uselio se u mansardnistan preko puta. Katkad ga Ëujem kako razgovara sa svo-jim namještajem. Razgovor u Ëetiri oka. Kad im se obraÊai kad šuti. Jasno razabirem kad osluškuje njihove odgo-vore, koje, na žalost, ne mogu razumjeti. Daj, pa ti meuopÊe i ne možeš poškakljati, kaže, vjerojatno govoreÊistolcu, a ti se sad primiri, dovraga, kaže stolu, pretpostav-ljam. I ona ga je toga dana Ëula kako govori, no po njezinuje mišljenju to bio sasvim normalan razgovor sa samimsobom. Ne. Samo treba slušati kroza zid. Ali tko to može? Ja. - 11 -

Tada se nasmijala, a kad se Iris smije, nebo nad Berli-nom bliješti. ZapoËne tiho, kao da je netko malo škaklja,otvori usne, pune usne koje još više naglašavaju to otva-ranje, uokviruju ga, upotrebljava intenzivan tamnocrveniruž, njezini zubi, pravilni bijeli zubi, svi osim jednog sje-kutiÊa koji remeti red i stoji malËice ukoso, ružiËasti odsjajmeni poznatog, jedrog zubnog mesa, to rebrasto ždrijelonježno crvene boje ∑ smije se, tuš za oËi razmazan je, smijese onako kako drugi plaËu. Razgovori oko nje utihnu,ljudi stanu gledati u zrak, isprva s nelagodom, zatim sosmijehom, naposljetku joj se pridruže u smijehu, a da niizdaleka nemaju pojma zašto se smiju. Na njoj najviševolim taj smijeh. Izbriše svaku tugu, a to je vjerojatno idublji razlog njezina uspjeha. Naravno da pritom i drugestvari igraju ulogu: noge, kosa, no ponajprije njezine oËi,još više njihova osjetljivost na svjetlost. Zato uglavnom inosi sunËane naoËale à la Audrey Hepburn. I samo kadželi toËno odrediti sjenu, skida naoËale, polusjena, oštrasjena, difuzna sjena, potpuna sjena. Tada može reÊi, tu jepreviše bjeline, trebalo bi staviti malo ružiËaste, samodašak, to je rekla u mojemu mansardnom stanu. Moje sujoj sobe bile tako prazne, tako bijele, tako hladne. Ne-davno je vidjela stan nekog pjesnika, jezivo, tako prazani dosadan. Sterilan. Naravno, takve su mu i pjesme. Uvje-rena je da neposredna okolina, prostorije, ponajprije nji-hovo osvjetljenje, ima dubok utjecaj na našu podsvijest,a time, naravno, i na naše razmišljanje i djelovanje, pa ina našu fantaziju. Nešto je fantastiËno, kaže, tek ondakad se pojavi, izae na vidjelo u pravome svjetlu. Kao ovajizrezbareni kitov zub, takozvani scrimshaw, koji mi ležina stolu. Bjelokost iznenaujuÊe teško leži u ruci, a napovršini, do sjaja ulaštenoj, naziru se dublji slojevi razvoja.U bjelokost su urezani jedrenjak i ženski portret, uokvirenistiliziranim konopom, ispod toga je ispisano ime, u ne- - 12 -

obiËnoj ortografiji: Rebekah. 1851. Možda se odnosi naneku ženu u daljini, možda na lau. Nisam ni znala da kitovi imaju zube. Ulješure imaju. Slika koja mi visi u kuhinji takoer joj se svidjela, je-dina slika u stanu. Horch, lijepo. Mora da je koštao Ëitavo bogatstvo. Nije. Dobio sam tu sliku za jedan govor. U mojemzanimanju još postoje natruhe naturalnoga gospodar-stva. Taj Horch nije slika u uobiËajenom smislu rijeËi. Tošto se može vidjeti ispod stakla u okviru, u blagom reljefu,jesu strojem ispisane stranice, dijelom pomno ispresavi-jane, dijelom zgužvane, nalik na moždane vijuge, zatimpriËvršÊene, a u sredini, u tom papirnatom krajoliku, ležipoštancana kartica nekog graevinskog radnika umrljanaotiscima Ëizama, sve same pronaene stvari, no ciljanotražene, i upravo je u tome bit. Stranice s kojih se moguproËitati samo maleni isjeËci na izgužvanim rubovima,nepovezani, sluËajno stavljeni jedni uz druge, svoj Ëardobivaju tek time što Horch detektivski uporno ulazi utrag spremaËicama berlinskih književnika te ih moli, kat-kad i potkupljuje, da za njega skupljaju stranice rukopisaiz koševa za otpatke. Nakon što je izradio sedam takvihslika, berlinske su zalihe presušile. Ostale je berlinske piscesmatrao tako bijednima da nije htio još i u slikama fiksiratistranice njihovih rukopisa. Slika je sjajna, jednostavno sjajna. Želiš li je? Rado. Vrlo rado. Naravno. Ali kako da to objasnimBenu, ta poznaje Horcha, zna i da Horch svoje slike uprincipu ne prodaje, a ako ih i prodaje, onda samo zapaprenu svotu. Ne, nemoguÊe. A Ben, misliš, nije ništa primijetio? - 13 -

Ništa. Mislim, nema ni neku, kako da kažem, sumnju? Nema. To pak mene iznenauje jer po zanimanju je financijskikontrolor, i to u automobilskom koncernu. Mislio sam dati ljudi moraju biti oboružani tankoÊutnim trajnim nepo-vjerenjem. Ali Ben dosad nije ništa primijetio, Ëak ni onogposlijepodneva kad je neoËekivano došao kuÊi, a Iris muizišla ususret zajapurena lica i u naopako odjevenoj suknji,s jasno vidljivim šavovima i porubom. Možda je pomisliokako je to neka od tih modernih novotarija, nositi suknjesa šavovima prema van. A to crvenilo u licu? Obrazi sujoj se žarili. Ta morao je vidjeti njezinu oznojenu, slije-pljenu kosu na sljepooËnicama, kao da je trËala desetkatova uza stube njemu ususret, držeÊi u ruci crni Ëipkanirubac ∑ svoje gaÊice. Ben nije ništa vidio, pa ni moje bosenoge u crnim niskim cipelama. Izlazio sam iz zahoda zagoste, gdje sam rashladio lice, oprao ruke, odjenuo se, nobježeÊi u zahod zaboravio sam Ëarape, još su ležale krajtravnato zelenog braËnog kreveta. Donio mi je dokumente o filozofiji svjetlosti, objasnilaje Benu moju prisutnost. Na trenutak sam se pobojao dabi me mogao udariti. Stajali smo u širokome hodnikutoËno pokraj njegovih kolica s priborom za golf. Ali onje rekao samo: zdravo, drago mi je, i pružio mi ruku. Vašgovor bio je izvrstan, i znate što me se posebno dojmilo∑ ta muzikalnost u vašem govoru, bez imalo zapinjanja,da ne spominjem da mi se ono sa suzama veoma dopalo.Pomislio sam da pjevate, da ste sigurno pjevaË. Ne, rekao sam, pjevati ne znam, znam svirati klavir,katkad sviram jazz. PriËao sam o bendu koji svira svakenedjelje ujutro, bend starije gospode, i time sam pokuša-vao odvratiti pozornost sa svojih bosih nogu u cipelama.InaËe nikad ne govorim o tome, Ëak ni znancima, iakojavno nastupamo. Postoje stvari koje valja Ëiniti, cijenjeni - 14 -

ožalošÊeni, ali ne i o njima govoriti, tako da ostanu Ëisteza nas, da ih ne zlorabi razmetljivost ili proraËunata druš-tvenost. Iris za ljubav pogazio sam tu odluku. Sutradan je nisam htio pitati tko je pospremio mojeËarape, ona ili on, kvalitetne sokne boje antracita, to jesigurno i kontrolorova omiljena boja. Ona nije htjela daje na to podsjeÊam, Ëitava scena bila joj je neugodna,užasna, štoviše odvratna, nije se mogla, kao ja, tomu smi-jati. StraviËno. Bila bih najradije u zemlju propala, rekla je.Grozno. To vrijea njegovo dostojanstvo. Da, glupo je, i smiješno ∑ za nas, ali ne za njega, ne, ustadiju nevinosti dostojanstvo je nepovredivo. Koješta. Bila je na rubu suza. Kad je napokon podigla pogled,nije me pogledala, odmahnula je glavom kao da želi svestresti sa sebe. Ne znam zašto nije u tom trenutku preki-nula s njim. To bi bilo jednostavno i uviavno.Upoznao sam je na jednome pogrebu. Sjedila je ispredmene u prvome redu, oproštajna dvorana bila je dupkompuna, što je uglavnom sluËaj kad umru mladi, zaposleniljudi. S Thomsonom sam se dogovorio oko protokola. Lijesjedva da se vidio pod golemim aranžmanima i vijencima,mirisalo je po vrtlariji, po svježem rezanom cvijeÊu, pošimširu, iznad toga miris parfema. U toj je pogrebnoj po-vorci bilo upadljivo mnogo mladih ljudi. Pokojnica jeradila za jedan filmski studio. Imala je trideset dvije go-dine. Sestra je preuzela na sebe da mi pripovijeda o njoj.Majka nije bila u stanju. Njezin deËko nije htio, ne znamzašto. Brzo je umrla, nezamislivo brzo, rekla je njezina sestra.Od dijagnoze ∑ rak ∑ do smrti protekla su samo tritjedna. - 15 -

Još sam jednom izišao u taj prvi ljetno vruÊ proljetnidan. Pupoljci drveÊa doživjeli su svijetlozelenu eksploziju.Ljudi su u grupicama stajali ispred mrtvaËnice, elegantnoodjeveni, u crnim odijelima i haljinama, nekolicina ih jepušila. Ondje sam je prvi put vidio, mlada žena, plave, upad-ljivo guste kose do vrata, u crnom odijelu koje nije odmahpodsjeÊalo na korotu, uskoga kroja, sa strukiranim sa-koom i dubokim izrezom. Stajala je s ostalima u krugukao da razgovaraju, no svi su šutjeli i zurili pred sebe. Tisu mi najdraži. Daleko ugodniji od onih poletnih koji veÊtonom i jaËinom glasa poruËuju: dajte, ljudi, pa život idedalje. Ti su najgori, gori od melodramatiËnih ili pripitihili zbunjenih, koji šapÊu iskrivljenih usta. Ne mogu se sjetiti da sam vidio Bena na pogrebu. Alibio je ondje. Stigao je Thomson, voditelj pogrebnog poduzeÊa, leb-dio je meu okupljenima, koraËa tako lagano, ne po pe-tama, nego po jastuËiÊima stopala. Njegov je hod jedin-stven i svatko tko ga tako vidi pokušava takoer tiho,oprezno koraËati. Smijem li moliti! Ljudi su napustili svojerazgovore i sjeli u dvoranu. Jedan je kvartet po želji pokojniËina momka odsviraoprvi stavak iz kompozicije “Fragmente ∑ Stille” LuigijaNona. Bio sam razgovarao s njezinom sestrom i njezinim ko-legama, pogledao fotografije i filmove na kojima je sura-ivala, tražio sam i da mi objasne posao scenografa ufilmskoj industriji. Bio sam dobro pripremljen, kao poobiËaju, jer preuzimam samo sluËajeve koji me zanimaju.I tako sam upoznavao pokojnicu: dojenËe na majËinimrukama, djevojËica s romobilom, na biciklu, na konju,smee kose svezane u rep, s prijateljicama iz razreda naskijanju, na kupanju, s prijateljima, u zagrljaju razliËitih - 16 -

mladiÊa. Fotografije ne otkrivaju ništa o odnosima, samoopÊu veselost, prividnu bezbrižnost. Tri fotoalbuma mlaa je sestra posložila za stariju kaodar za trideseti roendan, i veÊ se iz samog rasporedamoglo išËitati divljenje prema velikoj sestri. Uvijek mi jeiznova nevjerojatno kako iz priËa, fotografija, svjedoËan-stava polako izranja neka osoba, postaje sve opipljivija isve bliskija, osoba koja je na poËetku mojih istraživanjaonakva kakvom bismo voljeli vidjeti idealnog Ëovjeka,gotovo bez ijedne moralne mane, uvijek dobra i spremnapomoÊi, no onda, što više fotografija, pisama i stvari pre-gledavam, što preciznije ispitujem prijatelje i rodbinu, navidjelo izlazi i ono što se ne ispriËa odmah. U kutiji sneposloženim fotografijama pronašao sam i druge snimke,jedna pokazuje pokojnicu s mladiÊem na terasi nekogrestorana, njezino tužno lice, napola okrenuto u drugomsmjeru, njegov agresivan pogled usmjeren prema njoj.Jedna druga fotografija pokazuje ju za vrijeme snimanjafilma kako sjedi na nekom kuhinjskom stolcu, iscrpljena,umorna, bojažljivo podiže pogled prema nekome muš-karcu ∑ je li to redatelj? ∑ koji joj kažiprstom mlataraispred nosa. Polako, korak po korak, stvorio sam sliku oživotu te žene. Krenuo sam prema naprijed, prema toj uskoj drvenojgovornici, odložio na nju svoj rukopis, rekao, cijenjeniožalošÊeni, naveo imena Ëlanova uže obitelji, njezinemajke, brata, sestre, njezina mladiÊa, tek sam tada na-kratko podigao glavu i pogledao dupkom punu dvoranu,ugledao nju, tu mladu ženu, sjedila je u prvome redu po-kraj pokojniËina mladiÊa, toËno na putu mojem pogledu.Na trenutak sam se smeo jer me odmjeravala tako distan-ciranim, nepovjerljivim, Ëak neprijateljskim pogledom. Za sve sudionike sprovoda koji nisu pobliže poznavalipokojnicu ukratko sam nabrojio njezine životne etape, - 17 -

djetinjstvo, školsko doba, studij na umjetniËkoj akademiji,zatim njezin posao scenografkinje u filmskoj produkciji.Prethodno sam se raspitao kod producenta, zamolio gada mi ispriËa što je posebno cijenio u njezinu radu, akribijunjezinih nacrta i strogoÊu s kojom je nadzirala njihovuizvedbu. Spomenuo sam njezinu strast prema putovanjimai fotografiji. Više je puta bila u Namibiji, gdje je prouËa-vala i fotografirala špiljsko slikarstvo Bušmana, fotogra-fije, cijenjeni ožalošÊeni, koje sam zadivljeno promatrao,taj pokušaj prikazivanja jedne tako daleke, kako pro-storno tako i vremenski daleke kulture. Pritom joj je oËitobila važna svjetlost, naime fotografirala je unutrašnjostšpilje uz razliËite izvore svjetlosti, izmeu ostaloga vjero-jatno i uz svjetlost baklji. Crvenkastom zemljom nama-ljane figure, životinje i ljudi, sad bliješte prema nama utom toplome tonu, lovci i lovine, obojene sjene na kame-noj podlozi, slika koja tako osebujnom magiËnom snagomovjekovjeËuje ono što se dogodilo vani prije više tisuÊljeÊa,sporadiËno i sluËajno. Brojne fotografije, uglavnom jerijeË o dijapozitivima, prenose dojmljivu zadivljenost da-ljinom koju se uvijek iznova trudila shvatiti i koja se,barem sam stekao takav dojam, udružila s njezinim sceno-grafskim radom, kao potraga za pozadinom koja oslobaaaktere, te pokrenute sjene, a ipak ih okuplja u nekoj sasvimposebnoj situaciji. U tom sam trenutku pogledao u dvoranu i odmah sesusreo, iako sam to htio izbjeÊi, s pogledom mlade žene,promatrala me sa znatiželjom, Ëak i s išËekivanjem. Napra-vila je neobiËan, u meuvremenu tako mi poznat pokretglavom, stresla je kosu na lice, što sam u tome trenutkuprotumaËio kao obranu, kao odbijanje. Smeteno sam pogledao manuskript, nastavio bez prije-laza odlomak niže: status smrti paradoksalan je. Utjelov-ljuje upravo prisutnost odsutnosti. To je ono neshvatljivo,šok za nas, taj bliski, voljeni Ëovjek, pokojnik, još je uvi- - 18 -

jek ovdje, pa ipak više nije. Ova mlada žena Ëiji sam smi-jeh, ozbiljnost, zamišljenost tako dirnuto promatrao nafotografijama, iznenada je sa svim svojim moguÊnostima,svojim željama, strahovima, svojim djelima, aktivnostima,prisutna samo još u sjeÊanju. Ono što ostaje u uspome-nama. Mrtav je samo onaj tko je zaboravljen, stoga Židoviimaju lijep obiËaj polaganja kamenËiÊa na grobove, kaovidljiv i trajan znak spomena. Kad je primijetila da ponovno govorim gledajuÊi u nju,opet je stresla kosu na lice, ali tek neznatno, kao da jeprije primijetila da me to zasmetalo. Ponovno sam pro-govorio o radu preminule, o pripremama za film koji setrebao poËeti snimati za nekoliko tjedana, rad koji je go-tovo privela kraju, predivni nacrti koje sam vidio i divioim se, neki od njih sad su ostali nedovršeni, kao i ovajživot koji je tako mlad prekinut. Na tom se mjestu plaË udvorani pojaËao, s prve je klupe dopro prigušen jecaj, toje bio pokojniËin mladiÊ. Dopustite da kažem još nešto o tuzi koja slijedi nakonprvotne, nijeme, neizmjerne boli. Bol je slijepa, tuga pakvidi, odreuje ju sjeÊanje, slika osobe Ëiju smo blizinuželjeli, tražili, htjeli zadržati, kojoj smo se posve otvorili,koju smo voljeli. Ljubav, ako nije samoživa, proraËunata,hvastava, vidi onoga drugoga u njegovoj jedinstvenosti,posebnosti koju volimo, a da Ëesto ne možemo objasnitizašto. Ljubavi ne možemo zapovijedati, to je nešto što semora pokloniti, podijeliti, ne možemo Ëak ni oËekivati daÊe nam biti uzvraÊena. Ako te i volim, što se to tebe tiËe?kaže Philine, taj divni ženski lik iz Wilhelma Meistera. Iupravo zato ljubav podrazumijeva i lijepu gestu puštanja,to umijeÊe daje dostojanstvo onome tko voli. Pa ipak,nema utjehe kad smo prisiljeni nekoga pustiti, neutješnismo u svom gubitku, tek u tuzi zapoËinje svjesno sjeÊanjeu kojemu spoznajemo sebe sama i onoga drugoga. Iznenada mi se uËinilo da je to pogrešan ton, možda - 19 -

malo presveËan, trebao sam reÊi: ne, smrt je zvjerstvo.ToËka. Rukom sam zagladio rukopis i pritom je posljednjastranica ispala, polako je odlepršala prema tlu i smjestilase pod jedan od vijenaca. Podigao sam oËi, pogledao udvoranu, pogledao u njezino lice. Na trenutak sam okli-jevao bih li trebao podiÊi stranicu, no bilo bi iznimnonepriliËno sada puzati po podu, izvlaËiti list papira ispodvijenaca. Uvijek postoji opasnost da se trenuci intenzivnetuge preokrenu u vlastitu suprotnost, u smijeh. Tako sam,prvi put unatrag tri godine, nastavio govoriti iz glave:tjelesni je izražaj tog puštanja plaË. U društvu koje se, zbogškrte prirode, stoljeÊima moralo afirmirati kroza štedlji-vost, škrtari se i na suzama. Divim se južnjaËkim zemljamau kojima puštaju suze da slobodno teku. One su tjelesniznak žalovanja. One isisavaju našu bol. OsjeÊaj moralanerazdruživo je povezan sa sposobnošÊu plakanja. To jeoblik Ëistog sporazumijevanja svugdje kamo jezik ne do-pire. Zašto postoji smrt, zašto patnja, zašto ih poznajemo,to je pitanje na koje ne nalazimo odgovora. Upravo naszato to pitanje pokreÊe. To je pitanje nad pitanjima, tekono daje težinu stvarima i nama. Brbljanje, raspravljanje,razgovor o neshvatljivome mogu samo uniziti ono neizre-civo. Neka stoga šutnja bude rjeËita ∑ spomenimo se po-kojnice.Nakon pogreba, nakon što je u grob baËeno cvijeÊe,mnogo cvijeÊa, tako mnogo da je ispunilo raku, zaputilismo se prema restoranu jedno pokraj drugoga. Vaš mi segovor svidio, rekla je. Radite li to Ëesto? Da, tu i tamo. A inaËe? Pišem kritike, za radio, ali takoer tek tu i tamo. O Ëemu? O jazzu. Nisam rekao da tu i tamo takoer sviram ubendu, klavir. Ni od sviranja ni od pisanja ne bih mogao - 20 -

živjeti. Pa ipak, kad me pitaju Ëime zaraujem, ne moramreÊi: nekrolozima. Iako je posao pogrebnoga govornikaposao kao i svaki drugi. A brojni šarlatani i alkoholiËari,kakvih ima meu kolegicama i kolegama, sigurno se mogupronaÊi i u drugim zanimanjima, u redakcijama, tiskovnimuredima, izdavaËkim kuÊama, svugdje gdje vlastito mi-šljenje nema uvijek pravo na postojanje. A vi? »ime se vi bavite? Prodajem svjetlost. Svjetlost? Da. U Schwannu, restoranu u kojemu su se potkoženijepogrebne povorke okupljale nakon sprovoda, pružila mise prilika da sjednem pokraj nje. Sjedili smo za dugaËkimstolom, preko puta mene profesor za kojega nitko ne znaje li doista profesor. Dolazi na sve dobro posjeÊene spro-vode. Kratko mi je kimnuo kao daljnjem znancu. U velike pogrebne povorke koje se okupljaju na male-noj zakusci ili pak ruËku s više sljedova, Ëesto se umiješajukorotni muktaši. Neke od njih poznajem. Thomson prvoobavijesti pokojnikovu obitelj koja plaÊa karmine da setaj trošak može odbiti od poreza. To naprosto prisiljavana velikodušnost. A upravo na veÊim sprovodima, kao naovome, ne upada u oËi ovaj ili onaj gost više. Thomsonintervenira samo ako ih se više od troje želi umiješati meuožalošÊene ili pak ako neki smrdi po pišalini ili je pijan.Profesora Thomson nikad ne otpravi. Za razliku od dru-gih muktaša, koji vise ispred restorana, on uvijek doeveÊ na sprovod, sjedne u neki od prvih redova u dvorani,prati govor usredotoËeno i ozbiljno. Star Ëovjek, sjedokos,s naoËalama bez okvira, nosi uredno, iako izlizano crnoodijelo, na reveru malena rozeta, možda Legija Ëasti, mo-žda neki finski orden sliËna izgleda, a možda i samo znaËkakakvog veslaËkoga kluba. Thomson ga zove profesorom,ali nitko ne zna što je Ëovjek nekoÊ bio, možda samo - 21 -

propali student, možda neki otpisani profesor povijesnogmaterijalizma. On zna da ja znam tko je on, ali nije nikad, baš nikaddao ni najmanji znak kojim bi nastojao iskamËiti mojeodobravanje. Jednom sam na poËetku pokazao pomanjkanje taktai upitao ga u kojem je odnosu s preminulim, a on je pot-puno mirno odgovorio da je tek udaljeni roak. Tako sepredstavlja i kad ga upita netko od ožalošÊenih: prastric,kaže, ili, ako je pokojnik stariji, bratiÊ, ali u daljnjemkoljenu. Ima dobru dikciju i pravilno naglašava rijeËi,kondolira pokojnikovoj obitelji s delikatnom profinje-nošÊu. OžalošÊeni tada kažu: ah, i upitno ga pogledaju,on kaže, stric Christian, ja sam stric Christian, zapravoprastric. I na njihovim se licima vidi kako razmišljaju,traže strica Christiana u pamÊenju, brat tete Mimi, naga-aju. Ne, brat njezina muža. Izgleda tako produhovljeno,oËi mu se iskre iza ovalnih naoËala, smiješi se, kaže, unjemaËkom jeziku rodbinski odnosi nisu tako odreenikao primjerice u uzbekistanskome ili tamilskome. A onise požure reÊi: da, naravno, toËno, teatralno se lupe poËelu, pa naravno. Nitko ne želi tom ljubaznom starijemgospodinu dati do znanja da ga ne poznaje, da nije jošnikad za njega Ëuo. Teta Alma je takoer veÊ umrla, kažu zbunjeno. Da, na žalost, kaže prastric Christian. Sjedne za prostrt stol, ne preblizu onih s kojima jerazgovarao o rodbinskim vezama. Sjedne i jede brzo, aline prebrzo, glavu drži lagano pognutu nad tanjurom, takoput vilice do usta nije dugaËak, može jesti brzo, a da toipak nikad ne izgleda halapljivo. Ubrus je zataknuo uovratnik košulje, to izgleda na pomalo staromodan naËinotmjeno. Ribu ili srneÊi gulaš? SrneÊi gulaš, molim, a bru-snice na posebnom tanjuru, molim vas. ProuËava vinskukartu. Bordo, molim vas, Château le Thil Comte Clary. - 22 -

Koje je godište, pita, i jedini je meu uzvanicima koji pitaza godište. TisuÊu devetsto devedeset sedmo. Hm. Dobro,možete ga donijeti, molim vas. Sjedio je pokraj djevojke koja je radila na filmu kaoasistentica režije. Slušao je, kimao, ispriËao anegdotu oLil Dagover, koju je jednom susreo u Berlinu, nedugonakon rata. Stiglo je vino, konobar mu je pokazao etiketu,da, Château le Thil Comte Clary, proËitao je s dobrimfrancuskim naglaskom. Razgovor je utihnuo dok je ispro-bavao vino. Ostali su naruËili bijelo vino. Pomirisao je,kušao, a zatim mu se Ëelo lagano nabralo gore uz korijennosa. Pogledao je konobara s blagim žaljenjem. Gotovoneprimjetno odmahnuo je glavom, tek ovlašno. Vratio jebutelju. Konobar ju je odnio bez gunanja. BuduÊi da seto dogaalo i na drugim karminama, pretpostavljam daje htio prepustiti butelju osoblju. Konobar je donio novu.Ponovno je kušao, svi su ga promatrali s išËekivanjem,Ëak bojažljivo ∑ kimnuo je. Konobar je natoËio. Ja sammu se pridružio jednom Ëašom kako ne bi morao sam piticrno vino. Vino je bilo doista dobro. Nazdravio mi je: vrlodojmljiv govor. I veÊ su i Ëlanovi pokojniËine obitelji nazdravljali menii njemu. Dojmljivo je bilo to što niste uopÊe pokušali ništa izgla-diti, rekao je. Posebno mi se svidjelo kako ste istaknuli tupodudarnost izmeu pretpovijesnih špiljskih crteža i film-ske scenografije. Znam da kad me hvali nikad nije udvoran, nikad pro-raËunat, vrstan je poznavatelj i može usporeivati. Onsluša evangeliËke i katoliËke sveÊenike, govornike amatere,muslimane, hinduistiËke i budistiËke govornike. Kad kaže,danas ste bili dobri, onda znam da sam stvarno bio dobar.Zna naglasiti posebnosti, prepoznaje rad skriven u govoru.On je pogrebni estet, neusporediv s onim ostalim propalimkarminskim žderaËima. - 23 -

Uvijek je najteže reÊi nešto o ljudima koji su umrlimladi, rekao je. Da, rekla je ona, doista sam se toga bojala, to lice-mjerje, ta opÊa mjesta. Jednostavno jezivo. Vaš me govoriznenadio. To što ste rekli o tuzi i o suzama veoma mi sesvidjelo. Pripovijedala je o preminuloj prijateljici, koju jepoznavala još iz aËkih dana. Teško se pomiriti s neoËe-kivanim, iznenadnim. JuËer sam nazvala Rolfa, njezinogdeËka, htjela sam ga pitati hoÊe li da ga povezem na spro-vod danas. Telefon zvoni i zvoni i odjednom se javi ona,njezin glas, bio je to pravi šok: trenutaËno nismo kod kuÊe,ali rado Êemo vam se javiti ako ostavite svoj broj telefona,hvala i dovienja. To dovienja, razumijete. Ne. To mepotpuno dotuklo. Djevojka je tek okusila list, odložila je nož i vilicu. Zastolom se zaËuo prvi smijeh. Tako je na svim karminama,potišteni ugoaj s poËetka olabavi, makar onda kad sepije vino kao toga dana, tog toplog proljetnog dana kojikao da je nagoviještao naredno ljeto i njegove neuobi-Ëajeno vruÊe dane. Nije li, kako da kažem, deprimirajuÊe kad se moragovoriti o pokojnicima? Ovisi o tome kakav im je bio život i u kakvom ga sesvjetlu prikazuje. Ponovno smo poËeli razgovarati o njezinu poslu. Obja-šnjavala je kako se u pretprošlom stoljeÊu snažno pro-mijenilo shvaÊanje svjetlosti, pojavom umjetnog svjetla,petrolejske svjetiljke, zatim elektriËne rasvjete. To najbo-lje možete vidjeti po tome kako se u slikarstvu prikazujusumrak i tama. Od 1820. do 1850. nastalo je više nok-turna nego u svim drugim razdobljima. S pojavom plinskerasvjete otkriva se tama. Uspio sam je malo zadiviti time što sam ∑ barem nekakorist od studija ∑ citirao Hegela: svjetlo je postojeÊe uni- - 24 -

verzalno jastvo materije koje stvara beskonaËnost pro-stora. Lijepa reËenica, rekla je i stala prekapati po svojojcrnoj lakiranoj torbici, iz koje je redom izvukla: svjetlu-cavoplavu kemijsku olovku marke Waterman, posjetnicu,koju mi je pružila, siÊušan notes uvezan u zmijsku kožu irekla, još zapisujuÊi reËenicu: ako imate još prosvijetljenihreËenica. Da. Na primjer Toma Akvinski, razlika izmeu lumennaturale i lumen supra naturale. Ako mi date vremena,sigurno Êu iz pamÊenja izvuÊi još koju reËenicu. Toliku naobraženost treba iskoristiti, nasmijala se ipredložila ∑ jer su joj se daljnja pitanja valjda Ëinila ne-priliËnima usred blagujuÊe ožalošÊene rodbine i prijatelja∑ da se naemo jedno poslijepodne: nazovite me, sljedeÊitjedan, možda u utorak, kad imate vremena, poslijepodne,naglasila je. ZapanjujuÊe je kako povezuje ugodno s korisnim, itako je njezin užitak uvijek koristan, a korist uvijek punauživanja. To je bio moj prvi dojam. Jedna od njezinih tajnijest da ne radi tajnu od te tajne jer u radu sa svjetlom isjenama mora oštriti i svijest o njihovoj važnosti. U igrije novac, njezini su honorari, u usporedbi s mojima, enor-mni. Ali nije stvar samo u tome. Dobro postavljenim svjet-lom mora se otjerati, ne, rasvijetliti apsurdnost koja plaziiz mraËnih kutova stanova, rekla je, pri Ëemu se to nesmije uËiniti direktnim svjetlom jer ono, namjerno, za-sljepljujuÊe, naposljetku djeluje odbojno i tek privremenouspijeva razvedriti sumorna raspoloženja, nego indirekt-nim, znalaËki postavljenim svjetlom, najbolje uperenim ustrop, odakle se reflektira, a ponajprije nijansiranjem svje-tla, otvaranjem svjetla, veliËinom sjene, prijelazom sjene,njezinim kretanjem, ne, stvar je ponajprije u tome da seto osvijesti, uvijek je bitno i znanje. Smisao nije u tome - 25 -

da se ljudi samo ugodno osjeÊaju nego moraju i znatizašto se osjeÊaju ugodno, tek im znanje pruža argumentekojima mogu dalje preporuËiti njezin rad, to je umjetnostsvjetla i sjene, rekla je. A ja sam rekao, zanimljivo, pa to je gotovo životnafilozofija. To znanje, gdje je svjetlo, tu je rast, uspjeh. Gdjeje svjetlo, tu je nastanak, još jedna reËenica koju je zabi-lježila, nastanak, produktivnost sama, kaže Schelling. Takve joj se stvari sviaju. Obdarena je osmotskomsposobnošÊu upijanja, tako samosvjesno izlaže ono štojoj netko objasni kao da je upravo prouËila Prvi nacrtsustava filozofije prirode. Ne, jednostavno je prisvojila tenatruhe ideja. Za razliku od nje, ja još pripadam genera-ciji koja prvo sve mora studiozno išËitati. Pozdravila me,a ja sam je pratio pogledom, izašla je u toj strogoj crninis ostalim mladim ljudima, i Ëinilo mi se da u njihovu stavu,govoru, hodu, u njihovoj ležernoj nonšalantnosti vidimda su uspješni, da bi sami sebe opisali kao performativnonadarene osobe. Kod kuÊe sam potom zaËueno gledao njezino imekako svijetli na posjetnici, Iris, umjetniËko ime, naravno∑ pravo ime joj je Helga ∑ ulica, telefonski broj, broj te-lefaksa, mobitel, e-mail ∑ sve je to svijetlilo u tami namome pisaÊem stolu. Tako je sve poËelo.I sad, maloËas: gotovo je. Benu sam sve priznala. Pogledalame, oËiju kao nakon narkoze, raširenih zjenica. Reci ne-što! Da. Nije moglo drugaËije. StojeÊi prije toga u liftu koji me polako podizao premadrugom katu, još sam razmišljao što bih joj trebao reÊi dajoj olakšam stvar: razumijem te. Slutio sam to. Bilo jedivno. Ili pak: takvo što se ne zaboravlja. Ostat Êe nam - 26 -

lijepa uspomena. Ostat Êemo dobri prijatelji. Sve te izli-zane fraze. A onda sam došao u njezin stan, stajala je na vratima,crvenih oËiju, i rekla: gotovo je. Benu sam sve priznala. Iiz nje je samo buknulo: danas, Ëitavu noÊ smo razgovarali,rekla sam mu, dosta je tajni, jednostavno više nisam mo-gla, da. Zašutjela je i protresla plavu grivu. A onda je ∑zadržao sam dah ∑ briznula u plaË. Prvo joj se u oËimavidjelo neko svjetlucanje, zatim su navrle suze. Ben se slomio, a inaËe je uvijek tako miran, tako sta-ložen, bilo je, ne, zastala je kao da mora pronaÊi rijeË kojasve obuhvaÊa: užasno. Ali nisam više mogla, nisam višehtjela. Jednostavno sam morala. Ben je plakao, jecao je,ridao, jutros je otišao, za prvu ruku u hotel, u Kempin-ski. Baš u Kempinski, pomislio sam, gdje smo se nas dvoje,Iris i ja, nalazili u posljednje vrijeme. I još ti nešto moram reÊi. Ponovno sam imao priliku ustvrditi da odreene izrekeproizlaze iz pomnog promatranja: stegnulo mi se grlo,nešto mi je presjeklo dah ili: zastalo mi je srce. Da, srcemi je zastalo. Disao sam nepravilno, a pitanja sam postav-ljao tako da su zvuËala nejasno. Na svu sreÊu, nije me pitala veselim li se. Iskren biodgovor bio: i ne i da. Molim te, ostani danas ovdje. Ne mogu, nikako ne mogu, moram napisati govor.Moram ga održati sutra u jedanaest. Tu nema odgode. Pa napiši ga ovdje. Ne, to neÊe iÊi, ja, ne, mogu pisati samo za svojimpisaÊim stolom, potreban mi je taj stol. To je bila laž.Potrebna mi je moja soba, još jedna laž. Ne, u njezinojblizini, sada, ne bih bio mogao iznjedriti nijednu jasnumisao, sutradan bih se zatekao ondje bez govora. »uj, ima još nešto. - 27 -

Ne mogu. Molim te. Moram danas završiti. NajkasnijenoÊas. Tip leži u svojoj ledenici i Ëeka. Moram se još sastatis njegovim sinom, dogovoriti se oko ceremonijala. Nakontoga Êu navratiti k tebi. U glavi mi je vladala potpuna zbrka, morao sam oba-vezno izaÊi na zrak, pod hitno, morao sam se malo pro-šetati da se saberem, da pronaem poËetak, poËetak zasvoj govor, morao sam ga danas napisati. Ima još nešto. Uzeo sam aktovku, oprezno, zbog eksploziva koji samu nju spremio jer je danas dolazila Vera, Poljakinja kojami Ëisti stan nakon što je godinama Ëistila kod jednogarhitekta u Hamburgu i zatim kod jednog profesora ovdje,u Berlinu, sve dok je nisu osudili zbog krijumËarenja. Toje gotovo opsesivno znatiželjna žena kojoj vrag nikad neda mira. OdluËila je postati milijunašicom. Uvjeren samda Êe u tome i uspjeti. Kad-tad. PreporuËio mi ju je Horch. Horch joj se dodvoravao,ali ne zato da bi je odvukao u krevet, nego zato što jeonomad Ëistila kod jednog dramatiËara. Radila je kaošpijunka, prekapala košaru za papir u potrazi za strani-cama manuskripta. Meutim ispostavilo se da dramatiËarsve Ëuva, da ne baca nijedan svoj koncept ni bilješku. Takoje mogla predati samo nekoliko popisa za kupnju. U meu-vremenu i kod mene izvlaËi sinopsise govorâ iz košare zapapir. Sinopsise bacam, govore, one dobro plaÊene, na-ravno Ëuvam jer se mogu ponovno upotrijebiti za buduÊesliËne sluËajeve. Imam dvije kategorije, vlažno i suho, azatim potkategorije: 1. filozofski, 2. ekonomski, 3. eko-loški, 4. estetski. Ti si cinik, rekla je Iris dok je prilikom svog jedinogposjeta hodala po inaËe praznoj sobi i Ëitala natpise nadva fascikla na stolu u koje pohranjujem govore. Otkad je sistematiËnost ciniËna? - 28 -

Ne, ona nije, ali to sa suhim i vlažnim. Upravo je u tome razlika. Da sam znao da Êeš me bašdanas posjetiti, bio bih napisao “Comédie humaine” i“Tragedija”. Pri Ëemu to dvoje pripada zajedno i humorizvorno znaËi vlaga, tjelesni sok koji vodi ozdravljenju, izËega možeš zakljuËiti da pojednostavljivanje nije isto štoi jednostavnost, nego je samo destilat jednoga pojma, akako sam to rekao uza smijeh, to se svidjelo Iris, koja takocijeni obrazovanost jer dolazi iz obitelji gladne obrazova-nja, od majke kozmetiËarke i oca trgovca nekretninama,roditelja koji su je nakljukali željom da se izdigne, kakosama kaže. Uzeo sam joj oba fascikla s uzorcima svojih govora izruke. Fascikle koje bih, kad bih morao bježati, ponio sasobom, naravno, oni su moj kapital. U tom je trenutku Vera, poljska spremaËica, izašla izkupaonice, ponovno su joj se u radu raskopËala tri gornjagumba bluze. Tek što se prigne, sve joj navre van. Daosam joj sto dvadeset maraka i ona je rekla: hvala, odjenulakišni ogrtaË i otišla. Možeš mi slobodno priznati. Iris me ispitivaËki pogle-dala. Nema tu niËega. Stvarno. Sjeti se Henryja Millera, onkaže: nemoguÊe je biti intiman sa ženom koja ima kljuËod tvojeg stana. Ne, osim toga ona to uopÊe i ne želi ∑barem mislim. Doe jednom tjedno, radi brzo i pedantno,ne može bolje. Naravno, kaže Iris, sprema, Ëisti, a onda nakratkoodloži žicu za posue i popuši ti ga. VeÊ unaprijed na njoj primjeÊujem koliki joj naporiziskuje da izgovori takvo što, u sebi uzima zalet kao atle-tiËarka za skok u vis. Pogled joj se ukoËi, gornja se usnicaukruti i tada napokon to izgovori, ali preglasno i s ne-obiËnim naglaskom, izgovarajuÊi glasove p tako eksplo- - 29 -

zivno i prenaglašeno, pa ipak s takvom nelagodom da seosjeÊa koliko se mora forsirati kako bi nadvladala tu do-liËnost koju su joj utuvili u glavu. Ne želi da idemo k njoj, nakon ondašnjeg incidenta,što razumijem ∑ a k meni takoer ne želi jer kaže da jojsmeta što sam u istoj sobi bio s drugim ženama, moždagovorio sliËne stvari, Ëinio sliËne stvari, i doista, rasponvarijacija, u jeziËnom i tjelesnom smislu, ipak je veomaograniËen, samo osam temeljnih položaja, ukljuËujuÊi idubljenje na glavi jednog od partnera, a što se tehnikepokreta tiËe, samo dvije varijante. O tome se ne smijerazmišljati, a pogotovo ne tijekom samoga Ëina. Stoga sunam preostali odlasci u hotel, a u poËetku, tijekom triljetna mjeseca, u zoološki vrt. Kao dijete sa stricem sam posjetio zoološki vrt Hagen-beck, gdje mi je htio pokazati lavove i slonove, kao i pri-pitomljenog majmuna koji je sjedio na gredi i nosio ogrlicus lancem. Ljudi su se mogli fotografirati s majmunom. Alija nisam htio, bojao sam se. Životinja je iskesila zube,samo malo i sasvim kratko. Glupost, rekao je stric i sma-trao me maminim sinËiÊem, što sam i bio. Pitom je, rekaoje stric, strogi, hrabri stric koji je još kao sedamnaestogo-dišnjak teglio granate za protuzraËno topništvo, i pružioje majmunu prst, evo, vidiš. Majmun je odmah zagrizao,a stric, veliki stric, zaurlao je i podigao krvavi prst u vis.Nastao je velik metež, došao je netko iz uprave zoološkogvrta, pa Ëak i bolniËar. Stric je i dalje držao okrvavljeniprst u zraku, prijetio tužbom, ta bio je odvjetnik, tražioodštetu za pretrpljeni bol. Ja sam dobio lizalicu, iako semeni nije ama baš ništa dogodilo. Nikakvo Ëudo da sam se uvijek rado sastajao s Iris uzoološkom vrtu. Za lijepa vremena sastajali smo se vani, kad je vrijemebilo ružno, odlazili smo u paviljon s gmazovima ili u akva- - 30 -

rij. Ondje bismo sjedili i razgovarali, ona o svome poslu,o Benu, o bivšim deËkima, a ja o sebi, nakon toga bismootišli u svoju špilju sa sijenom pokraj nastambe za kozo-roge. Prvi put sastali smo se, bio je to njezin prijedlog, ispredkaveza s pandama, jednog vruÊeg svibanjskog dana. Ne-bom je lebdjelo nekoliko našušurenih bijelih oblaËaka.Svibanj je mjesec u kojemu je grad najpodnošljiviji. Uve-like sam uranio i veÊ sam izdaleka Ëuo krikove. Grupahendikepiranih stajala je ispred kaveza. Yan Yan, pandaposuen iz pekinškog zoološkog vrta, ležao je na tlu pole-uške i vješto Ëupkao lišÊe bambusa palcem koji je evo-lucija upravo za tu svrhu razvila, jeo je ne mareÊi za vikugledateljâ. Bao Bao ležao je nešto dalje i, umjesto da sepobrine za svrhovitu primjenu genske zalihe, bio je za-okupljen samim sobom. Što je to toËno Ëinio s prednjimšapama na penisu, nije se moglo razabrati kroz kuštravokrzno, ali izgledalo je kao da je nabacio drkicu. Hendike-pirani su bili potpuno izvan sebe, smijali su se, pljeskali.Zatim su produžili. Slijedio sam ih do kaveza s majmu-nima. Majmune su promatrali, što me zaËudilo, s nijemomravnodušnošÊu. Slonovi su ih takoer ostavili hladnima,što sam razumio, te životinje moÊnih dimenzija iz daljinesu se doimale poput pomiËnih kamenih blokova prekokojih je prelazio vjetar, oblaci prašine, kad bi se pokretomsurle posuli pijeskom po leima. No onda, ispred kavezas risovima, grupa je pomahnitala, ustuknuli su uz pro-dorne krike, razbježali se, odgajatelji su ih pokušali zadr-žati, potrËali su za jednim djeËakom, koji je potom pao irasplakao se, na što su i svi drugi stali vikati i plakati. Kadsam prišao kavezu, vidio sam razlog njihove prestravlje-nosti, risa. Hodao je uz rešetku gore-dolje držeÊi u raljamapijetla u punoj pernatoj raskoši. Nije bilo jasno koji jenagon pokretao risa, što je tražio, možda neko sigurnije - 31 -

Objavljivanje ove knjige omoguÊio je TRADUKI, mreža za knji-ževnost kojoj pripadaju Ministarstvo za europske i meunarodneposlove Republike Austrije, Ministarstvo vanjskih poslova Fede-rativne Republike NjemaËke, Švicarski savjet za umjetnost ProHelvetia, KulturKontakt Austria, Goethe-Institut, Slovenska agen-cija za knjigu JAK i Zaklada S. Fischer.Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊZa nakladnika Sibila SerdareviÊUrednik Seid SerdareviÊLektura i korektura Margareta MedjureËanGrafiËka urednica Maja GlušiÊDizajn i prijelom FrakturaGodina izdanja, 2010., listopad (prvo izdanje)Tiskano u HrvatskojISBN 978-953-266-180-4www.fraktura.hr [email protected]: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 - 336 -

-2-