Kako je tata osvojio mamu

peto MIRO GAVRANizdanje+obosnuKsvrooamakjniooHajmleo, altjuambtaauvi



MIRO GAVRANKAKO JE TATA OSVOJIO MAMU

BIBLIOTEKA Miro Gavran za mlade Urednik Zoran Maljkovi} Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za nakladnika Zdravko Kafol Grafi~ki urednik Sre}ko Joli} Oblikovanje naslovnice Marija Mori} Ilustracije Niko Barun Korektor Jakov Lovri} Tisak AKD d.o.o., Zagreb, 2006.Sva prava pridr`ana. Ova je knjiga za{ti}ena autorskim pravima i nesmije se ni djelomi~no reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduci-ranje ni prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji na~in bez pismenogdopu{tenja autora i izdava~a.

Od istog autora do sada objavljeno: SVA[TA U MOJOJ GLAVI SRETNI DANI ZALJUBLJEN DO U[IJUKAKO JE TATA OSVOJIO MAMU – HALO, LJUBAVI PROFESORICA IZ SNOVA

MIRO GAVRANKako je tata osvojio mamu Halo, ljubavi TRE]E IZDANJE



KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU

Ovo je neobi~na pri~a o ~ovjeku koji je bio tolikoglup da je morao iznova osvajati `enu koju je ve} jed-nom osvojio. Taj ~ovjek je moj tata i on se dugo nije razumio utajne mamina srca. Pri~at }u vam i o svojoj djevojciBernardi i o tome kako je lijepo kad te netko voli i kadti nekoga voli{.



VRIJEME LJUBAVI Jedne subote u jutarnjim satima sjedili smoza stolom i doru~kovali. Mama, tata i ja. Tatapredlo`i: – Hajdemo na Sljeme. – Kada? – zapita mama. – Sada – odgovori tata. – Nismo se spremili za to, mogao si mi rani-je re}i, da na vrijeme napravim sendvi~e, pripre-mim odje}u i sve {to treba. – Sve se to mo`e napraviti u pet minuta. Sa-mo ako si za pokret, akciju. Uostalom, ja }u tipomo}i – re~e tata. – Priznajem da mi se ide. Dosta mi je Zagre-ba i gu`ve. Ako mi vas dvojica pomognete, ne-mam ni{ta protiv. Tata na mamine rije~i pogleda u mene pa za-pita: – A ti, sine Antune, ide li se tebi na Sljemeili bi ostao u gradu? – Ja sam za pokret, za akciju, za opasan `i-vot, za divlja mjesta i neistra`ene predjele. Mojglas imate – odgovorih. 11

MIRO GAVRAN KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU – Eto, jednoglasno usvojeno – re~e tata. – Onda u akciju, ali ku}nu – re~e mama, kre- ne od stola i po~ne pripremati sendvi~e, rezati kruh i sir. Tata odlo`i {alicu s bijelom kavom i po|e prema ormarima potra`iti odje}u i gojzerice, po- tra`iti naprtnja~u i sve {to treba. Meni nije pre- ostalo ni{ta drugo nego da im se pridru`im. Pri- premio sam posudu za vodu i termos-bocu za kavu. Nakon pola sata na{a je obitelj bila spremna. – Isklju~i plin i vodu – re~e mama. – Dobro – odgovori tata. Po|osmo na tramvajsku postaju s osje}ajem da napu{tamo svakodnevno mrtvilo i kre}emo u visine, prema nepoznatom i uzbudljivom Slje- menu, obitavali{tu {umskih `ivotinja, rajskom mjestu za sve one koji vole prirodu. Od Kvaternikovog trga pa do `i~are treba ~etrdeset minuta vo`nje tramvajem, ako se pos- re}i. Mi smo taj dan imali sre}e, pa smo s dva- naestice odmah pre{li na ~etrnaesticu, a potom je krenuo i onaj tramvaj {to ide po podno`ja Sljemena. – Evo, sti`emo u pravom trenutku – re~e ta- ta.12

KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU MIRO GAVRAN – Nadam se da nismo prekobrojni – re~e ma-ma. I zaista, ljudi su ve} ulazili u kabine. Red jebio poduga~ak, pa ipak smo se ukrcali. Ve} samrekao da je to bio sretan dan i nije ~udo {to smodobili posljednju kabinu. Iza nas je ostalo dese-tak ljudi koji su mrmljaju}i protestirali, jer mo-raju ~ekati jo{ cijeli sat do sljede}eg polaska `i-~are. U jednom trenutku, kad je na{a kabina bilaiznad velike provalije, nagli nalet vjetra nas uz-drma. Mama vrisne! – [to ti je? – zapita tata. – Upla{ila sam se – re~e mama. – To je tek povjetarac. – Znam, ali sama pomisao da bih mogla os-tati bez vas dvojice, pomisao da bi nam se mog-lo ne{to dogoditi, sada, kad nam je najljep{e `i-vjeti, to me izlu|uje. – Ne pri~aj o tome dok ne stignemo na vrhSljemena, jer }u se i ja prestra{iti – re~e tata. – Boji{ li se ti, Antune? – zapita me mama. – Ja volim pustolovine i `ivot pun opasnosti.Moje srce ne poznaje strah – odgovorih mami. Nato mi tata puknu `vaka}om gumom uuho. Ja posko~ih na svom mjestu. – Pravi si junak – re~e tata uz osmijeh. 13

MIRO GAVRAN KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU Tek {to smo iza{li iz kabine, po~eli smo di- sati punim plu}ima, ispunjeni sre}om {to smo zagreba~ki smog ostavili daleko ispod sebe. – Predivno – re~e tata. – Ba{ mi je drago da smo do{li – re~e mama. – Idemo prema »Grafi~aru«. I zaista, krenuli smo kroz {umu prema pla- ninarskom domu »Grafi~ar«. Tada se dogodio sudbonosan susret, sudbonosan za moj `ivot, moju sre}u i nesre}u. Naravno da ja u tom tre- nutku nisam mogao znati da je to za mene tako sudbonosno, ali vi koji }ete pro~itati knjigu do kraja, lako }ete shvatiti da je to zaista bilo od izuzetnog zna~enja za moj `ivot. Upravo smo pro{li pokraj jednog mu{karca, jedne `ene i jedne djevoj~ice, kad onaj mu{karac uzviknu: – Hej, Josipe, jesi li to ti? Moj tata se zove Josip pa nije ~udo da se na taj uzvik odmah okrenuo i potvrdno odgovorio. – Da, ja sam. – Zar me ne prepoznaje{? – zapita onaj mla- di ~ovjek. Tata mu se zagleda u lice i odjednom mu posta jasno s kime razgovara. – Slavko, prijatelju stari, jesi li to ti? – zapi- ta tata.14

KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU MIRO GAVRAN – Ja sam, ja – odgovori ~ovjek. Nato se moj tata i on rukova{e i izljubi{e kaobra}a. – On je moj najbolji prijatelj iz vojske, a ovoje moja supruga i moj sin – re~e tata, predstav-ljaju}i nas. Nato nam onaj gospodin predstavi svojusuprugu i svoju k}er. Odrasli su se po~eli ruko-vati i osmjehivati kao sumanuti, a ja sam pogle-dao djevoj~icu. Otprve sam ocijenio da je mojavr{njakinja. Bila je lijepa kao san, bila je prelije-pa. Nije mi pru`ila ruku pa nisam htio ni ja njojpru`iti svoju. Sumnji~avo me odmjeravala kaoda sam nekakav razbojnik, a ne po{ten dje~akkoji po{teno `ivi svoje djetinjstvo ne nanose}izlo drugima. Gledali smo se tako u o~i, dugo, nepomi~no.Nisam znao {to u tom trenutku misli o meni, alisam osje}ao da to nije ne{to lijepo. Dok smo se mi tako gledali u o~i, na{i rodi-telji su se ve} dogovorili da }e ovaj dan provestizajedno. Ubrzo saznah da se djevoj~ica zove Bernar-da. – Bernarda, Bernarda – govorio sam u sebi –lijepo ime, samo da je manje ozbiljna. 15



KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU MIRO GAVRAN Dok smo {etali tako u grupi, nas {estero, do-godilo se ono {to se obi~no doga|a neposrednonakon upoznavanja: mi djeca {utjeli smo, a od-rasli su brbljali kao navijeno kolo. Tako sam saz-nao da je Bernardin otac Slavko lije~nik i mamalije~nica, a da su pro{log mjeseca dobili posao uZagrebu, kamo su se preselili iz Nove Gradi{ke.Oni su, pak, saznali da je moj otac na tre}oj go-dini studija napustio strojarski fakultet i da sadradi u tvornici kao {ef skladi{ta. Saznali su i daje moja mama magistra kemije, ali da se nijemogla zaposliti u struci, pa sad radi kao proda-va~ica novina u kiosku. – Nije li vrijeme ru~ku? – zapita moj tata. – @eludac mi ka`e da jest – odgovori Bernar-din tata. – Mo`emo jesti ondje – re~e Bernardina ma-ma i pokaza proplanak. Ljudi na planini, u {umi, od hodanja brzo og-ladne pa im je hrana mnogo sla|a od one koju je-du u gradu. Moji su roditelji imali fine sendvi~ei crnu kavu, a Bernardini su ponijeli pohanu pi-letinu i velike ~okoladne kola~e. Bernardina ma-ma ponudila me kola~ima. Suvi{e su zamamnomirisali, a da bih mogao odbiti. Bernarda nijeni{ta govorila, samo je s vremena na vrijeme sve 17

MIRO GAVRAN KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU odmjeravala onim svojim ozbiljnim o~ima, a ja sam mislio u svojoj glavi: kako je lijepa i prelije- pa, a opet tako ozbiljna da me podilaze trnci. – Bilo bi divno da se opet na|emo zajedno – re~e Bernardin tata. – Svakako – prihvati moj tata – samo da raz- mijenimo telefonske brojeve. – Mogli bismo jednog vikenda u Samobor – re~e moja mama. – Ili na pecanje, na Kupu – re~e Bernardin ta- ta. Uglavnom, na{i roditelji su se toga dana li- jepo napri~ali i nau`ivali, a to {to smo Bernarda i ja sve vrijeme {utjeli, nisu ~ak ni primijetili. Me|utim, ne ljutim se na njih, mo`da je i bolje da sam se u {utnji toga dana nagledao njenog li- ca. Ja sam upoznao Bernardu, Bernarda je upoz- nala mene – a to je bio sudbonosni trenutak u na{im `ivotima.18

RU^AK KOD BAKE Svake nedjelje na{a obitelj ide baki na ru~ak.Moja baka mama je mojoj mami, a mome tati»muka `iva«, kako je tata naj~e{}e naziva. Tenedjeljne ru~kove nitko od nas ne voli, ali redo-vito idemo, jer je takav red i jer se tako mora. Nedjelja o kojoj }u govoriti bila je sli~nasvim prija{njim nedjeljama i ba{ zato te`a odsvih dosada{njih. Tek {to smo pozvonili, i tek {to nam je otvo-rila vrata svog velikog stana, u kojemu `ivi sa-ma, baka je odmah primijetila: – Antune moj, kako si slabo obu~en, pa ovodijete }e dobiti tuberkulozu. – Obu~en je kao i mi – re~e mama. – Treba na dijete bolje paziti ili, ako nema{osje}aja za djecu, bolje ih nemoj ni praviti – od-brusi joj baka. – Cvije}e za vas – re~e tata. – Nisi si trebao tro{iti, zete. Znam da slabozara|uje{, ali kad ve} kupuje{ cvije}e, onda barkupi ne{to manje dre~avo, manje {areno. Ja bih 19

MIRO GAVRAN KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU ljudima bez ukusa najradije zabranila da pokla- njaju cvije}e. Mama se naka{lje, {to baku nimalo ne poko- leba, nego re~e: – Antune, tvoje su ruke prljave, kao da si se s prascima igrao. Odmah u kupaonicu, ne}u da mi takav sjeda{ za stol. Stavila sam novi stolnjak i ne `elim nikakve mrlje ni otiske prstiju. Razu- mije{? – Razumijem, bako – odgovorih i odoh u ku- paonicu, znaju}i da }e odmah za mnom sti}i i baka da vidi perem li ruke sapunom ili bez sapu- na. I zaista, tek {to sam odlo`io sapun i po~eo ispirati ruke, otvori{e se vrata i zaori bakin glas: – Uzmi sapun! – Sad sam ga odlo`io. – Uzmi sapun, kad ka`em, ina~e od ru~ka ne}e{ dobiti ni juhu. Poslu{no uzeh sapun i jo{ jednom, pred ba- kinim o~ima, nasapunah ruke. Tek {to je ru~ak otpo~eo, baka pogleda u ta- tu pa re~e: – Zete moj, ne svi|a mi se kako `ivite, to je odvi{e neozbiljno za moje shva}anje. – Za{to? – zapita tata. – Eto, jo{ uvijek ste podstanari. @ivite u unajmljenih trideset kvadrata. Ti si u toj tvorni-20

KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU MIRO GAVRANci nitko i ni{ta: {ef skladi{ta, tu`no i `alosno. A`ena ti je magistra kemije, nije li ti neugodno? – Mama, molim te, nemoj tako – re~e mojamama. – Usto, kada si `enio moju k}er, obe}ao si da}e{ dovr{iti studij strojarstva, da }e{ dogurati dodiplome, a nakon vjen~anja nisi polo`io ni jedanispit. – Nisam polagao ispite, jer nemam vremenai jer nemam vi{e {to nau~iti na tom fakultetu. Jase moram usavr{avati i ja se usavr{avam, upra-vo sad radim na jednom novom patentu koji... – Ne zanimaju me tvoji patenti – povika ba-ka – ne zanimaju me patenti ~ovjeka koji nemadiplome, ne vjerujem u takve! Nikada nitko nijeotkupio nijedan od tvojih patenata, zna~i da nevrijede ni{ta. – Ne otkupljuje ih nitko jer tvornice kod nasvode ljudi koji nemaju pojma – re~e tata. – A ti si kao jedini pametan, pametniji odsvih – re~e baka zajedljivim glasom. – Mama, molim te, treba imati strpljenja. Javjerujem u Josipa i znam da }e jednoga dana lju-di shvatiti vrijednost njegovih izuma. Jednoga da-na shvatit }e koliko on vrijedi. Uspjet }e, prije ilikasnije, a onda }emo s lako}om kupiti normalanstan, onda }emo s lako}om urediti svoj `ivot. 21

MIRO GAVRAN KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU – To slu{am ve} deset godina. I ni{ta se ne mijenja. Ti kao magistra kemije prodaje{ novine u kiosku, jer ti mu` ne mo`e pomo}i da se za- posli{ u svojoj struci. On radi posao za bijednu pla}u i tro{i novce na te glupe patente. Da vam ja nisam kupila televizor, ne biste znali ni {to se doga|a u svijetu. Da vam ja nisam kupila hlad- njak, jeli biste pokvarenu hranu... – Gospo|o, ako `elite, ja mogu oti}i – re~e moj tata. – Ne, dragi zete, ja ba{ `elim da ti ~uje{ sve {to ti imam re}i. Ja sam u tom trenutku osjetio da je situacija napeta do usijanja pa sam namjerno gurnuo svoju ~a{u sa sokom da se prolije po stolnjaku. – Antune, pazi! – uzvikne mama. Sok se razlijevao po stolnjaku, kad je baka poput pantere u zadnjem trenu dohvatila ~a{u, ne dopustiv{i da se izlije cijeli sadr`aj. – Gospode, uni{ti mi stolnjak! Moj novi stol- njak! Ovo dijete vam se ne zna pona{ati za sto- lom. Za kaznu, ne}e{ dobiti sladoled koji sam pripremila. Radije }u ga baciti u kantu za sme}e. Moj novi stolnjak! Tata mi se osmjehnuo jer je shvatio da sok nije slu~ajno proliven, a mama je na bakine ri- je~i od{utjela.22

RADIONICA I KIOSK Radionica moga oca nalazi se u nekoj starojnapu{tenoj gara`i. Tata ondje provodi velik diovremena, gotovo svako poslijepodne. Sve te `i~i-ce, sve te sprave i sve {to je ondje u meni izazi-va ~udnovat strah. Ali, istodobno osje}am div-ljenje prema svome ocu kad je u radionici. Onkao da razgovara s nekim nevidljivim bi}ima ko-ja mu govore {to da u~ini, {to da uradi pa dado|e do novog izuma. Zimi je tati u gara`i vrlohladno, ali se on nikada ne obazire na hladno}u.Jedanaest patenata izmislio je moj tata, jedana-est izuma koji bi mogli unaprijediti proizvodnjuu velikim tvornicama i mnoga dobra u~initi. Na`alost, te patente nitko ne `eli otkupiti od mogatate i on je zbog toga vrlo nesretan. Sad radi nadvanaestom patentu, za koji tvrdi da }e bitiva`niji i zna~ajniji od svih dosada{njih. A tajdvanaesti patent kao da unosi nekakav sjaj unjegove o~i i daje sigurnost njegovu tu`nom li-cu. Meni je dra`e oti}i u mamin kiosk nego u ta-tinu radionicu. Mamin kiosk pun je crtanih ro- 23

MIRO GAVRAN KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU mana koje mogu ~itati do mile volje. Kako je to lijepo kad ti mama radi u kiosku, a ti mo`e{ ~ita- ti sve {to `eli{. Ja mamu nikada nisam shvatio, za{to je tu`na zbog toga {to radi u kiosku, kad ondje mo`e pro~itati na stotine romana, a da ih ne mora platiti. Nakon onog izleta ~esto sam mislio na Ber- nardu. @elio sam je opet vidjeti, iako mi nije bi- lo jasno za{to je toliko `elim vidjeti. Mi ~ak nis- mo progovorili ni jedne rije~i. Rekao bih da se mogla uljudnije ophoditi prema meni, mogla mi je i ruku pru`iti kod upoznavanja, mogla mi se i osmjehnuti kojiput, a ne stalno onako ozbiljno i mra~no gledati u moje o~i, kao da sam ratni zlo~inac.24

IZLET U SAMOBOR Deset dana nakon izleta na Sljeme zazvonioje telefon u na{em stanu. – Halo – re~e tata. – Halo, Josipe, ovdje Slavko – re~e Bernardinotac. – Hej, kako si? – Dobro, a ti? – Tako, tako. – Zna{, zovem radi onog prijedloga. – Kojeg prijedloga? – Onog da odemo u Samobor. – A, to. – Jesi li jo{ uvijek za? – Kada? – U nedjelju. – Nedjeljom ru~amo kod punice. – Onda subota. – Subota mo`e. Samo da pitam `enu. Tata odlo`i slu{alicu i zapita mamu: – Ana, na telefonu je Slavko, pita jesmo li zaizlet u Samobor, u subotu. – Ja sam za. 25

MIRO GAVRAN KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU – Slavko, halo, dogovoreno. Meni srce zalupa. Zna~i: vidjet }u Bernardu. Pa {to onda? mrmljalo je ne{to u meni. Za{to mi se ta Bernarda toliko vrzma po glavi, za{to je ona uop}e va`na za moj `ivot i moju sre}u? Me|utim, jedan dio srca govorio mi je da mu je drago {to }e je moje o~i opet ugledati. Po- mislio sam da bi bilo glupo, kao pro{li put, sve vrijeme {utjeti. Pomislio sam da ovaj put moram s njom zapodjenuti razgovor. – Kakav razgovor, glupane? – zapita me moj unutarnji glas. – Bilo kakav – odgovorih. – Pa, ona za tebe ne mari, naiv~ino. – Vidjet }emo – odbrusih svom unutarnjem glasu. Razmi{ljao sam pola sata, ako ne i vi{e, i na- pokon sam se dosjetio. – Ponijet }u frizbi. – Frizbi! – za~udi se moj sumnji~avi unutar- nji glas. – Da, frizbi. S frizbijem }u najlak{e probiti led kod Bernarde. Dok se budemo dobacivali fri- zbijem, progovorit }e. – Vidjet }emo – re~e unutarnji glas. – Vidjet }emo – odgovorih.26

KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU MIRO GAVRAN Napokon, osvanula je subota. Po nas su au-tomobilom do{li Bernardini roditelji. Oni imajuveliki automobil u koji smo svi s lako}om stali.Mi smo ih do~ekali, spremni za izlet, pred na-{om zgradom. Iza{li smo desetak minuta ranije,jer je mama rekla: – Nezgodno je da ljudi vide u kako bijednomstanu `ivimo. – Za{to nezgodno? – zapita tata. – Zato jer su zidovi tro{ni i jer nema mjestaza {est osoba, nema ni toliko stolaca. – To je neva`no – re~e tata. – Ipak je va`no – re~e mama. – Govori{ kao baka. – Govorim ~injenice – re~e mama. Do Samobora smo stigli za pola sata. Ber-nardin otac odli~an je voza~, brzo vozi i vje{topreti~e. U`ivao sam u vo`nji onako kako samo jaznam u`ivati. Njegova `ena je u jednom trenut-ku rekla: – Uspori malo, da ne zavr{imo na groblju. – Ne boj se – bio je njegov odgovor. Dan je bio sun~an, a Samobor pun izletnikai lijepo odjevenih ljudi. Moji i Bernardini rodite-lji pri~ali su kao da su tek sada nau~ili govoritipa nadokna|uju ono {to prije nisu znali. 27

SADR@AJKAKO JE TATA OSVOJIO MAMUVRIJEME LJUBAVI 11RU^AK KOD BAKE 19RADIONICA I KIOSK 23IZLET U SAMOBOR 25NOV IZUM 32NE GOVORITE PRIJATELJIMAO LJUBAVI 35PECANJE 40KAVA KOD BAKE 44KRA\A 50MAMI PUCA FILM 54KOD BAKE 58DANI BEZ TATE 60KINO, PR@ENI KRUMPIRI]I 65TE[KO JE TELEFONIRATI 71VA@AN RAZGOVORS BERNARDOM 74BAKA JE OPASNA 81BERNARDA TELEFONIRA 83OZBILJAN RAZGOVOR S TATOM 88LJUBAVNO PISMO 91RO\ENDAN 97

HALO, LJUBAVI 107 111IZNENADNI POZIV 115MAJA 119POKLON 125NOVA GODINA 128JA VOLIM MAJU 133MORAM ^UTI NJEZIN GLAS 136PETKO JE BOLESTAN 141MATEMATIKA 144VIKENDICA 146LO[ DAN 149MO@DA ME NE VOLI 154MAJA JE MOJA DJEVOJKA 156LJUBAVNI RAZGOVORI 164NESRETAN DAN 166USUSRET NEIZVJESNOSTI 168DO VI\ENJA, U PARIZU 173ODLAZAK 176UHVA]EN U STUPICU 181NO] U SOBI S RE[ETKAMA 184POVRATAK 187TUGAIZNENA\ENJE

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveu~ili{na knji`nica –ZagrebUDK 821.163.42-93-31GAVRAN, Miro Kako je tata osvojio mamu / MiroGavran. – Zagreb : Mozaik knjiga,2006. – (Biblioteka Miro Gavran zamlade)ISBN 953-223-015-7451228015

od istog autora: