Seks u zoru

Uvod: Još jedna dobronamjerna istraga 13 Uvod Još jedna dobronamjerna istragaZaboravite sve što ste čuli o tome da su ljudi nastali od majmuna.Mi nismo nastali od majmuna. Mi jesmo majmuni. I metaforički ičinjenično, Homo sapiens jedna je od pet preživjelih vrsta velikihmajmuna, zajedno s čimpanzama, majmunima bonobo, gorilama iorangutanima (za gibone se misli da su “majmuni nižeg reda”). S ovimdvjema majmunskim vrstama – bonoboima i čimpanzama – prijesamo pet milijuna godina dijelili smo zajedničkog pretka. Na jezikuevolucije to znači “jučer”. Fine razlike između ljudi i drugih velikihmajmuna većina primatologa danas smatra “potpuno umjetnima”.1 Ako smo mi “iznad” prirode, onda je to jedino u onom smisluu kojem je surfer drhtavih nogu “iznad” oceana. Čak i da se nikadne okliznemo (a svi se okliznemo), naša nas unutrašnja prirodasvakog trenutka može povući pod površinu. Oni među nama kojisu odrasli na Zapadu uvjereni su da smo mi ljudi posebni, jedin-stveni među svim živim bićima, da smo iznad i onkraj svijeta okosebe, da se na nas ne odnose niskosti i poniženja koja preplavljujui definiraju životinjski svijet. Prirodni svijet nalazi se dolje i ispodnas, on je razlog za sram, gađenje ili uzbunu; on je nešto smrdljivo iprljavo što treba sakriti zatvorenim vratima, navučenim zavjesama,što treba poprskati svježim mirisom mentola. Ili pretjerujemo skompenzacijom pa zamišljamo prirodu kako anđeoski lebdi visokou blagoj izmaglici, nevina, plemenita i mudra. Poput majmuna bonobo i čimpanza, i mi smo pohotni potomcisvojih hiperseksualnih predaka. Na prvi pogled to možda izgleda

14 Seks u zorukao pretjerivanje, ali trebalo je odavno biti općepoznata činjenica.Konvencionalno poimanje monogamnog braka “dok-nas-smrt--ne-rastavi” jako je opterećeno balastom lažnog narativa. U čemuje bît ljudske spolnosti i kako je ona postala takvom kakva jest? Nasljedećim stranicama objasnit ćemo kako su prijelomni kulturni obrati,započeti prije oko deset tisuća godina, od istinite priče o ljudskojseksualnosti načinili toliko subverzivnu i prijeteću pripovijest da jestoljećima vjerski autoriteti utišavaju, liječnici prikazuju kao bolest,znanstvenici ignoriraju, a moralizatorski psihijatri zataškavaju. U središtu suvremene seksualnosti bjesne duboki sukobi. Zbognepoznavanja prave prirode seksualnosti naše vrste polovica našihbrakova ruši se pod nezaustavljivom bujicom uskomešane seksualnefrustracije, dosade koja ubija libido, impulzivne izdaje, disfunkcije,zbunjenosti i srama. Ispred (i iza) mnogih od nas pruža se serijskamonogamija kao arhipelag promašaja: izolirani otoci prolazne srećeu hladnom, mračnom moru razočaranja. A koliko se parova kojidugo uspijevaju ostati zajedno jednostavno pomirilo s tim da svojerotizam žrtvuju na oltaru triju nezamjenjivih životnih radosti:stabilnosti obitelji, društva i emocionalne, kad već nema spolne,intimnosti? Španjolska riječ esposas znači “supruge”, ali i “lisice”. Govorniciengleskog jezika šale se s “robijaškom kuglom oko noge” [ball andchain] misleći na brak. Ima puno razloga zašto se brak često opisujei oplakuje kao početak kraja spolnog života muškarca. A ni ženamanije ništa bolje. Tko bi htio podijeliti život s muškarcem koji osjećada ga je njegova ljubav uhvatila u zamku, kojemu njegova čast ujednoograničava slobodu? Tko želi provesti život ispričavajući se zato štoje samo jedna žena? Da vidimo s čim imamo posla. Američka liječnička udruga(American Medical Association) izvještava da oko 42 posto Ameri-kanki pati od spolnih poremećaja, dok Viagra ruši rekorde prodajeiz godine u godinu. U cijelom svijetu pornografija je posao odstotinu milijardi dolara, a u Sjedinjenim Državama pornografijastvara više prihoda nego televizijske kuće CBS, NBC i ABC zajedno.Ona zarađuje više novca od ukupnih prihoda svih profesionalnih

Uvod: Još jedna dobronamjerna istraga 15franšiza u nogometu, bejzbolu i košarci, a “Amerikanci troše višenovca na striptiz-klubove nego na kazališne predstave na Broadwayu,off-Broadwayu, u regionalnim i neprofitnim kazalištima, u operi, ubaletu i na koncertima džeza – zajedno”.2 Dakle, može se slobodnoreći da smo mi vrsta koja voli seks. U međuvremenu, čini se da je takozvani tradicionalni braknapadnut sa svih strana – dok se iznutra urušava. Čak i najvatrenijizagovornici “normalne” seksualnosti posrću pod njegovom težinom,a javnost prati sramnu kolonu prijestupnika, muških političara izobiju najjačih stranaka u Americi (Clinton, Vitter, Gingrich, Craig,Foley, Spitzer, Sanford) te crkvenih osoba (Haggard, Swaggert,Bakker), koji na sva zvona proklamiraju svoju potporu “obiteljskimvrijednostima” da bi se zatim potajno iskrali na privatni sastanaks kakvom ljubavnicom, prostitutkom ili pripravnicom. Ni ženene prolaze ništa bolje; čim nestane prvo uzbuđenje i dođu djeca,mnoge (ako ne i većina) nađu se uhvaćene u brakovima bez mnogointimnosti, bilo da je ona seksualna ili ne. Prilika da rade izvan domaza mnoge žene samo dodatno otežava posao za koji se očekuje daga još obavljaju kod kuće. Možda je to razlog što svake godine višežena nego muškaraca preda zahtjev za rastavu braka unatoč tomušto se suočavaju s očitom financijskom i psihološkom traumom. Strah od nebeske kazne nije se pokazao osobito uspješnim.Samo u posljednjih nekoliko desetljeća stotine katoličkih svećenikapriznale su na tisuće seksualnih zlodjela nad djecom. Godine 2008.Katolička crkva platila je 436 milijuna dolara odštete za seksualnozlostavljanje. Više od petine žrtava bilo je mlađe od deset godina.To nam je poznato. A usuđujemo li se uopće i zamisliti patnjukoju su takvi zločini izazivali u sedamnaest stoljeća, koliko trajeperverzna zabrana spolnog života svećenika, od najranijeg poznatogpapinskog dekreta Decreta i Cum in unum pape Siricija (oko 385.)do danas? Koliki je moralni dug prema zaboravljenim žrtvama tognepromišljenog odbacivanja osnovne ljudske spolnosti? Pod prijetnjom mučenjem, Inkvizicija Rimokatoličke crkve1633. prisilila je Galileja da javno izjavi ono za što je znao da jelaž: da Zemlja stoji nepokretno u središtu svijeta. Tri i pol stoljeća

16 Seks u zoruposlije, 1992., papa Ivan Pavao II. priznao je da su znanstvenicicijelo vrijeme imali pravo, ali da je Inkvizicija imala “dobre namjere”. Zbilja, nema Inkvizicije do dobronamjerne Inkvizicije. Poput onih djetinjasto zadrtih vizija u kojima se cijeli univerzumokreće oko prevažne i jedine nam Zemlje, tako i standardni narativo prapovijesti nudi izravan, primitivan oblik utjehe. Baš kao što supape jedan za drugim odbacivali svaku kozmologiju u kojoj ljudskavrsta nije u uzvišenom središtu beskrajnog svemirskog prostranstva,baš kao što su ismijavali Darwina (i još to čine) jer je pokazao dasu ljudska bića stvorena prirodnim zakonima selekcije i prilagodbe,tako su, čini se, i mnogi znanstvenici zaslijepljeni emocionalnimotporom prema bilo kakvoj koncepciji evolucije ljudske spolnostiu čijem središtu nije monogamna nuklearna obitelj. Iako nas se želi uvjeriti da živimo u vrijeme seksualnog oslobo-đenja, suvremena ljudska seksualnost krcata je istinama koje se nesmiju reći naglas. Sukob između onoga što su nam rekli da osjećamoi onoga što zaista osjećamo vjerojatno je najizdašniji izvor zbrke,nezadovoljstva i nepotrebne patnje našeg doba. Rješenja koja namse obično nude nisu odgovori na pitanja koja su u samoj srži našegerotskog života: Zašto su muškarci i žene tako različiti u svojimželjama, fantazijama, reakcijama i seksualnom ponašanju? Zaštojedni druge sve više izdajemo i rastajemo se, ali ipak od braka neodustajemo sasvim? Zašto se obitelji sa samohranim roditeljimašire poput pandemije? Zašto strast tako brzo nestaje iz tako mnogobrakova? Što uzrokuje umiranje želje? Zajedno smo evoluirali ovdjena Zemlji pa zašto onda toliko muškaraca i žena prihvaća ideju dabismo lako mogli biti i s različitih planeta? Budući da je orijentirano prema medicini i poslovnom duhu,američko društvo odgovorilo je na tu trajnu krizu stvaranjem bračno--industrijskog kompleksa terapije za parove, farmaceutski izazvaniherekcija, kolumnista za savjete za seks, jezivih kultova čistoće zaočeve i kćeri te beskonačnom rijekom mamaca u sandučićimaelektroničke pošte (“Oslobodite svojeg ljubavnog monstruma! Onaće vam biti zahvalna!”). Vagoni časopisa u samoposluživanjima

Uvod: Još jedna dobronamjerna istraga 17obećavaju pouzdane trikove kojima ćemo vratiti iskru u svoje zamrleseksualne živote. Da, zapalite nekoliko svijeća, navucite gaćice s otvorom, pospitekrevet šakom ružinih latica i bit će baš kao prvi put! Molim? Štokažete? Još gleda druge žene? Ona je još onako odsutno razočarana?Završio je prije nego što ste vi i počeli? E pa onda dajte stručnjacima da otkriju što muči vas, vašegpartnera, vašu vezu. Možda treba povećati njegov penis ili je nje-zinoj vagini potreban remont. Možda se on “teško obvezuje”, ima“fragmentaran superego” ili strašni “kompleks Petra Pana”. Jeste lidepresivni? Kažete da volite partnera s kojim ste desetak godina ubraku, ali ne osjećate seksualnu privlačnost kao nekad? Je li jednood vas ili možda oboje u iskušenju da odete s nekim drugim? Moždabiste vas dvoje trebali pokušati na kuhinjskom podu. Ili se natjeratida to godinu dana radite svake noći. Možda on prolazi kroz krizusrednjih godina. Uzmite ove tablete. Napravite novu frizuru. S vamanešto sigurno nije kako treba. Osjećate li se katkad kao žrtva dobronamjerne inkvizicije? Takav podvojeni odnos prema pravoj prirodi naše seksualnostinije nikakva novost za korporacije zabavne industrije jer se u njima većdugo ogleda taj isti dvostrani senzibilitet, gdje se javno tvrdi jedno,a privatno želi nešto sasvim drugo. Godine 2000. The New YorkTimes objavio je članak pod naslovom Wall Street Meets Pornography(Wall Street susreće pornografiju), u kojem izvještava da je tvrtkaGeneral Motors prodala više filmova s eksplicitnim seksom negoLarry Flynt, vlasnik pornografskog carstva Hustler. Više od osammilijuna američkih pretplatnika televizijskog programa DirectTV-a,podružnice General Motorsa, kupovalo je pornografske filmovekoji se plaćaju satelitskim davateljima usluga pri svakom gledanju.Na sličan način je i Rupert Murdoch, vlasnik medijske mreže FoxNews Network i vodećih konzervativnih novina u zemlji, The WallStreet Journala, od pornografije izvlačio više novca preko satelitskekompanije nego što je iznosila ukupna zarada koju je Playboyostvario svojim časopisom, kabelskim i internetskim poslovanjem.3Američka multinacionalna telekomunikacijska kompanija AT&T,

18 Seks u zorukoja također podupire konzervativne vrijednosti, preko svoje mrežeHot Network prodaje tvrdu pornografiju u više od milijun hotelskihsoba po cijeloj zemlji. Ovu grozničavu hipokriziju, svojstvenu jedino seksu u Ame-rici, nećemo moći objasniti ako se držimo tradicionalnog modelaljudske spolnosti, koji se čvrsto drži pretpostavki da je monogamijaprirodna, da je brak univerzalan za sve ljude i da je anomalija svakaobiteljska struktura koja nije nuklearna obitelj. Treba nam novoobjašnjenje samih sebe, i to ne na temelju objava s propovjedaoniceili sladunjavih holivudskih fantazija, nego objašnjenje zasnovanona hrabroj i otvorenoj procjeni mnoštva znanstvenih činjenica kojeosvjetljavaju istinske korijene ljudske seksualnosti i njezinu pravuprirodu. Mi smo kultura koja vodi rat s vlastitim erotizmom. Borimo seprotiv svojih žudnji, očekivanja i razočaranja. Religija, politika, pačak i znanost, ustale su protiv biologije i milijuna godina evolucijenagona. Kako zaustaviti tu nepomirljivu borbu? Na stranicama koje slijede preispitujemo neke od najvažnijihznanstvenih činjenica našeg vremena. Propitujemo najdublja polazištasuvremenog shvaćanja braka, obiteljske strukture i seksualnosti –probleme čije djelovanje svi osjećamo svaki dan i svaku noć. Pokazat ćemo da se evolucija ljudskih bića odvijala u intimnopovezanim skupinama u kojima se gotovo sve dijelilo – hrana,sklonište, zaštita, briga o djeci, pa čak i seksualni užitak. Ne želimoreći da su ljudi marksistički hipiji po rođenju. Niti smatramo daje romantična ljubav u prapovijesnim zajednicama bila nepoznataili nevažna. Ali ćemo pokazati da suvremena kultura pogrešnoprikazuje vezu između ljubavi i seksa. S ljubavlju ili bez nje, usputnaseksualnost – koja ipak nije bila bez kriterija – za naše je prapovijesnepretke bila norma. Pozabavimo se pitanjem koje vi već vjerojatno postavljate.Kako možemo uopće išta znati o seksu u prapovijesti? Danas nemanikoga tko bi posvjedočio kako se u prapovijesti živjelo, a budućida iza društvenog ponašanja ne ostaju fosili, nije li sve ovo samošašava spekulacija?

Predgovor 19 Ima jedna stara priča o suđenju čovjeku optuženom da jeu nekakvoj gostioničkoj tučnjavi drugom čovjeku odgrizao prst.Očevidac te tučnjave sjeo je na klupu za svjedoke. Odvjetnik obraneupita: “Jeste li vi zaista vidjeli mog klijenta kako odgriza taj prst?”Svjedok odgovori: “Pa, i nisam.” “Aha!” kaže odvjetnik smiješeći sesamozadovoljno i doda: “Kako onda možete tvrditi da je odgrizaoprst tom čovjeku?” “Vidio sam kad ga je ispljunuo.” Osim velike količine dokaza na temelju indicija iz ljudskihdruštava diljem svijeta i onih koji potječu od bliskosrodnih ne-ljud-skih čovjekolikih majmuna, pogledat ćemo i ponešto od onoga štoje ispljunula evolucija. Ispitat ćemo anatomske dokaze uklesane unaša tijela i čežnju za novim u seksu, izraženu u našoj pornografiji,reklamama i trenucima blaženstva nakon posla. Poslušat ćemočak i poruke iz takozvanih kopulacijskih vokalizacija, ekstatičnihkrikova kad žena našega bližnjega kroz noćnu tišinu stane zazivatisvojega Boga.Možda je najbolje početi s preispitivanjem našega konfliktnogodnosa prema seksualnosti upravo kod samog Charlesa Darwina.Darwinovo sjajno djelo nehotice je nanijelo znanstvenu patinu nanešto što je zapravo predrasuda uperena protiv erotizma. Unatočtomu što je Darwin bio genij, ono što on nije znao o seksu moglobi ispuniti cijelu jednu knjigu. Ovo je ta knjiga. Knjiga Postanak vrsta prirodnim odabirom objavljena je 1859.,u doba kad se malo znalo o životu ljudi prije antike, u kojoj “slava jeHelade i veličanstvo Rima”. Prapovijest, razdoblje koje definiramootprilike kao 200 tisuća godina u kojem su anatomski moderniljudi živjeli bez poljodjelstva i pisma, bila je prazna ploča koju suteoretičari mogli ispuniti jedino nagađanjem. Sve dok Darwin idrugi nisu počeli labaviti sponu između religije i znanstvene istine,pretpostavke o dalekoj prošlosti bile su ograničene na crkvena uče-nja. Proučavanje primata bilo je u povojima. Ali znanstveni podacikoji su postali dostupni posljednjih desetljeća pokazuju kako rupe

20 Seks u zoruu Darwinovu znanju mogu razjasniti mnogo toga, jednako kao injegove spoznaje.4 Na primjer, budući da je Darwin previše lako prihvatio idanas glasoviti opis života prapovijesnog čovjeka iz pera ThomasaHobbesa, prema kojemu je on bio “usamljenički, siromašan, prljav,divljački i kratak”, te pogrešne pretpostavke ostale su ukorijenjeneu današnjim teorijama o ljudskoj seksualnosti. Ako netko od nastraži da zamislimo kako je izgledao prapovijesni seks među ljudima,većina će zamisliti univerzalnu sliku špiljskog čovjeka kako jednomrukom vuče za kosu omamljenu ženu, a u drugoj drži toljagu. Kaošto ćemo vidjeti, ta slika prapovijesnog života ljudi pogrešna je dozadnje hobsovske pojedinosti. Slično tomu, vidjet ćemo kako jeDarwin spremno prihvatio spekulacije Thomasa Malthusa o dalekojprošlosti i kako ga je to zatim navelo na dramatično pretjerivanjekod opisa patnji ranih ljudi (a time i na ideju o komparativnojsuperiornosti viktorijanskog života). Te temeljne zablude zadržalesu se u mnogim suvremenim prikazima evolucije sve do danas.Čitatelji kojima je poznata novija literatura o ljudskoj spolnostiznat će i za ono što zovemo standardni narativ ljudske seksualneevolucije (ovdje ćemo ga skraćeno zvati standardni narativ). On ideotprilike ovako: 1. Dečko upozna curu. 2. Dečko i cura jedno drugomu ocjenjuju podobnost za sparivanje, s gledišta koja ovise o njihovim različitim ciljevima i sposobnostima za reprodukciju: • On traži znakove mladosti, plodnosti, zdravlja, da nema seksu- alno iskustvo te da je vjerojatno kako će mu u budućnosti biti seksualno vjerna. Drugim riječima, on će biti sklon nalaženju plodne, zdrave mlade družice s mnoštvom plodnih godina pred sobom i bez djece koja bi crpila njegove resurse. • Ona traži znakove bogatstva ili barem da postoje izgledi za buduće bogatstvo, društveni status, fizičko zdravlje te vjerojat- nost da će ostati s njom kako bi štitio njihovu djecu i skrbio se za njih. Njezin momak mora biti voljan i sposoban materijalno

Predgovor 21 se skrbiti za nju (posebno tijekom trudnoće i dojenja) i za djecu (što se zove muško roditeljsko ulaganje). 3. Dečko dođe do cure: ako uzmemo da su jedno drugomu zadovoljili kriterije, oni se sada “sparuju” i formiraju dugoročan par – to “fundamentalno stanje ljudske vrste”, kao što kaže slavni pisac Desmond Morris (Goli majmun, The Naked Ape). Nakon što je postignuto povezivanje para: • Ona će biti osjetljiva na svaki znak da on razmišlja o odlasku (pazit će na znakove nevjere u kojoj ima intimnosti s drugim ženama, što bi njoj ugrozilo pristup njegovim resursima i zaštiti) – a istodobno gleda kako bi na brzinu (osobito negdje oko ovulacije) izvela snošaj s nekim muškarcem koji je genski superiorniji njezinu mužu. • On će biti osjetljiv na znakove njezine seksualne nevjere (što bi smanjilo njegovu sigurnost u očinstvo) – a pritom se koristi svakom usputnom prilikom za seks s drugim ženama (jer njegova se sperma lako stvara i ima je u izobilju).Istraživači kažu da su te osnovne uzorke ponašanja potvrdili studi-jama koje su se provodile diljem svijeta, i to desetljećima. Čini seda njihovi rezultati potvrđuju standardni narativ ljudske seksualneevolucije, koji izgleda kao da ima mnogo smisla. Ali ni jedno nidrugo nije točno. Premda ne poričemo da se u mnogim dijelovima suvremenogsvijeta odigravaju upravo takvi uzorci ponašanja, mi u njima nevidimo elemente ljudske prirode ukorijenjene još u prapovijesti,nego prilagodbu današnjim društvenim uvjetima, od kojih su mnogistvoreni s pojavom poljodjelstva prije samo deset tisuća godina.Te vrste ponašanja i sklonosti nisu biološki programirana obilježjanaše vrste; one su dokaz fleksibilnosti ljudskog mozga i kreativnogpotencijala zajednice. Da navedemo samo jedan primjer, mi tvrdimo da to što sužene naizgled uvijek sklone muškarcima koji imaju pristup bogat-stvu nije rezultat urođenog programiranja evolucije kao što kažestandardni model, nego jednostavno prilagodba ponašanja svijetuu kojem muškarci kontroliraju nerazmjerno velik udio u svjetskim

22 Seks u zoruresursima. Kao što ćemo detaljno ispitati, prije nego što je prijestotinu stoljeća nastalo poljodjelstvo, žene su uvijek imale isti pristuphrani, zaštiti i društvenoj potpori kao i muškarci. Vidjet ćemo da supreokreti koji su se u ljudskim društvima dogodili zbog prelaska nasjedilački život u poljodjelskim zajednicama iz korijena promijenilisposobnost preživljavanja žena. Žene su se odjednom našle u svijetuu kojem su svoju sposobnost rađanja morale ponuditi u zamjenu zapristup resursima i zaštiti koji će njima i njihovoj djeci omogućitida prežive. Ali ti se uvjeti jako razlikuju od onih u kojima je našavrsta evoluirala prije toga. Važno je imati na umu da, u usporedbi s ukupnim vremenomkoliko postoji naša vrsta, deset tisuća godina predstavlja tek trenutak.Čak i ako zanemarimo otprilike dva milijuna godina od pojave našeloze Homo, vrijeme u kojem su naši izravni preci živjeli u malimdruštvenim skupinama sakupljačai, procjenjuje se da anatomskimoderni ljudi postoje oko dvjesto tisuća godina. Budući da najranijitragovi poljodjelstva datiraju iz doba od oko 8000 godina pr. n.e., vrijeme koje je naša vrsta provela živeći u stalno naseljenimpoljodjelskim društvima u najboljem slučaju čini samo pet postonašeg kolektivnog iskustva. Prije samo nekoliko stoljeća veći dioplaneta zauzimali su sakupljači. Dakle, da bismo otkrili najdublje korijene ljudske seksualnosti,iznimno je važno pogledati ispod tanke glazure relativno nedavneljudske povijesti. Do prvih početaka poljodjelstva ljudska bićarazvijala su se u društvima organiziranima tako da se moralodijeliti baš sve. No ne želimo reći da su naši preci bili oličenjeideala plemenita divljaka. Ta čeljad iz vremena prije poljodjelstvanije bila ništa plemenitija od vas ili mene dok plaćamo porez ilipremiju osiguranja. Univerzalno, kulturom nametnuto dijeljenjejednostavno je bilo najefikasniji način da jako društvena vrsta svederizik na najmanju moguću mjeru. Dijeljenje s drugima i vlastitiinteres, kao što ćemo vidjeti, međusobno se ne isključuju. Doista,ono što mnogi antropolozi zovu divlji egalitarizam u cijelom svijetui Pojmove “sakupljači” i “lovci sakupljači” upotrebljavamo naizmjence u cijelom tekstu.

Predgovor 23bio je prevladavajući obrazac društvene organizacije tijekom mnogihmilenija prije pojave poljodjelstva. No ljudska su se društva iz korijena promijenila čim su počelaobrađivati zemlju i uzgajati domaće životinje. Organizirali su seoko hijerarhijskih političkih struktura, privatnog vlasništva, gustonapučenih naselja i potrebe za opsežnim organiziranjem radnika(za sezonsko sijanje i žetvu), korjenitog preokreta u položaju ženai drugih novonastalih društvenih konfiguracija. Te nove društvenekonfiguracije predstavljaju dramatičan zaokret u odnosu premaonome kako su ljudi živjeli od nastanka naše vrste. Naši pretpoljodjelski preci (u prapovijesno doba) živjeli su uskupinama u kojima je većina odraslih pojedinaca u svako doba odr-žavala nekoliko trajnih seksualnih veza. Premda su često bile usputne,te veze nisu bile ni slučajne ni beznačajne. Upravo suprotno: one sujačale ključne društvene veze koje su te zajednice držale na okupu.5 Da je u prapovijesti ljudskog roda postojala nedvojbeno neob-vezna i prijateljska seksualnost, o tome smo pronašli obilje dokazau društvima koja su se još zadržala u relativnoj izolaciji, ali i unekim neočekivanim zakutcima suvremene zapadne kulture. Osimsvjedočanstava upisanih u naša tijela, pokazat ćemo dokaze koji senalaze u našem ponašanju u spavaćoj sobi, ukusima u pornografiji,fantazijama, snovima i seksualnim reakcijama. Pitanja na koja ćeteodgovore naći na ovim stranicama obuhvaćaju sljedeće: • Zašto je vjernost na duge staze tolikim parovima tako teška? • Zašto često nestaje strasti u seksu, čak i kad je ljubav inten- zivnija? • Zašto žene mogu doživljavati uzastopne orgazme, dok muš- karci tako često dosegnu orgazam frustrirajuće brzo i zatim izgube svaki interes? • Je li ljubomora u seksu karakteristična ljudskoj prirodi? • Zašto su ljudski testisi toliko veći od gorilinih, ali manji od čimpanzinih? • Možemo li se razboljeti od seksualne frustracije? Kako je nedostatak orgazama prouzročio jednu od najčešćih bolesti u povijesti i kako se ona liječila?

24 Seks u zoruGotovo dva milijuna godina u nekolicini kratkih poglavljaEvo ukratko priče koju ćemo ispričati na sljedećim stranicama: prijeoko 1,9 milijuna godina naši drevni preci (Homo erectusi) prešli susa sustava parenja nalik na onaj kod gorila, gdje se alfa-mužjak borida osvoji i zadrži harem ženki, na sustav u kojem većina mužjakaima pristup ženkama. Nema mnogo stručnjaka, ako ih uopće ima,koji bi poricali fosilne dokaze koji pokazuju taj pomak. No kad pogledamo što taj pomak znači, razilazimo se s onimakoji podupiru standardni narativ. Standardni narativ smatra da jeu to vrijeme započelo formiranje trajnih parova u našoj vrsti: kadbi svaki muškarac mogao imati samo po jednu žensku družicu, nakraju bi većina muškaraca završila s nekom curom koju bi zvalisvojom. I doista, gdje god se vodi rasprava o prirodi urođene ljudskeseksualnosti, kao da postoje samo dva prihvatljiva rješenja: ljudi suevoluirali da budu bilo monogamni (M-Ž) bilo poligini (M-ŽŽŽ+),a zaključak obično glasi kako žene najčešće više vole prvi aranžman,dok bi se muškarci uglavnom odlučili za drugi. Ali što je s mnogostrukim sparivanjem, kad većina muškaracai žena paralelno održava više od jedne seksualne veze? Zašto seprapovijesni promiskuitet uopće ne razmatra – osim iz moralneodbojnosti – premda gotovo svaki relevantni izvor podataka pokazujeu tom smjeru? Na kraju krajeva, znamo da su sakupljačka društva u kojimasu evoluirali ljudi bila malobrojne, vrlo ravnopravne skupine ukojima se dijelilo gotovo sve. Žestoki egalitarizam može se jošnaći posvuda među preživjelim skupinama takozvanih sakupljačaneposrednog prinosa.i Postoje dojmljive sličnosti u načinu životasvih sakupljača – bez obzira na to gdje se nalaze. Narod !Kung Saniz Bocvane, domorodački narod iz zabačenih predjela Australije,Inuiti iznad arktičkog pojasa te male skupine u udaljenim predjeli-ma Amazonske prašume, svima je zajedničko shvaćanje o svetostii Antropolog James Woodburn (1981./1998.) podijelio je sakupljačka društva na sustave s neposrednim prinosom od rada (jednostavne) i na one s odloženim prinosom (složene). U prvima se hrana pojede za nekoliko dana nakon što se do nje dođe, nema sustava obrade ili pohranjivanja za poslije. Naši navodi odnose se na ta društva ako nije drukčije naznačeno.

Predgovor 25zajedništva. Zajedništvo nije samo poželjno; ono je obvezno. U timse društvima gomilanje ili skrivanje hrane smatra krajnje sramotnim,gotovo neoprostivim ponašanjem. Gotovo svi sakupljači dijele i raspoređuju meso svima jednako,jedni drugima doje novorođenčad, imaju malo ili nimalo privatnostijedni pred drugima i oslanjaju se jedni na druge kako bi preživjeli.Kako se naš društveni svijet okreće oko pojmova privatnog vlasništvai pojedinačne odgovornosti, tako se njihov vrti u suprotnom smjeru,prema dobrobiti skupine, grupnom identitetu, dubokoj uzajamnojpovezanosti i međusobnoj ovisnosti. Premda to može zvučati kao naivan idealizam New Agea,cmizdrenje za izgubljenom erom Vodenjaka ili kao veličanje prapo-vijesnog komunizma, ozbiljni znanstvenici ne poriču nijedno od tihobilježja pretpoljodjelskih društava. Velika većina njih slaže se daje egalitarna društvena organizacija realan sustav u sakupljačkimdruštvima, i to u svim sredinama. Sakupljačka društva zapravone bi mogla funkcionirati ni s jednim drugim sustavom. Obveznozajedništvo jednostavno je najbolji način za raspodjelu rizika, odčega svi imaju koristi: mora se sudjelovati. Je li to praktično? Da.Plemenito? Teško. Takvo ponašanje kada se sve dijeli obuhvaćalo je i seks. Velikbroj istraživanja s područja primatologije, antropologije, anatomijei psihologije vodi u osnovi do istog zaključka: ljudska bića i našičovjekoliki preci proveli su otprilike zadnjih 1,9 milijuna godina umalim, intimnim družinama u kojima je većina odraslih u svakomtrenutku održavala nekoliko spolnih veza. Vrlo je opravdano vjerovatida se takav pristup spolnosti zadržao sve do pojave poljodjelstva iprivatnog vlasništva, dakle do prije samo 10.000 godina. Osim štopostoje opsežni znanstveni dokazi, mnogi istraživači, misionari iantropolozi podupiru takvo gledište, s obzirom na to da su njihovasvjedočanstva puna priča o obveznim orgijama, dijeljenju partnerabez oklijevanja i otvorenoj seksualnosti neopterećenoj krivnjom ilisramom. Ako provedete neko vrijeme s primatima koji su najsrodnijiljudima, vidjet ćete da ženke čimpanze imaju spolni odnos na desetke

26 Seks u zoruputa dnevno s većinom mužjaka koji to žele te neobuzdani grupniseks majmuna bonobo, koji ih sve čini opuštenima i održava njihovesložene društvene mreže. Istražite li malo požudu suvremenih ljudiprema određenim vrstama pornografije ili notorne probleme što ihimamo s dugoročnom seksualnom monogamijom, brzo ćete naićina tragove naših hiperseksualnih predaka. Naša tijela odražavaju istu tu priču. Ljudski mužjak ima mno-go veće testise nego što bi bilo potrebno ijednom monogamnomprimatu i oni ranjivo vise izvan tijela, gdje hladnije temperaturepomažu sačuvati stanice sperme koja očekuje višestruku ejakulaciju.On također ima najduži i najdeblji penis među svim primatima naplanetu, kao i neugodnu sklonost da prebrzo dosegne orgazam.Viseće grudi kod žena (potpuno nepotrebne za dojenje djece), njihovikrici užitka koje nije moguće ignorirati (ozbiljna i znanstvena čeljadzove ih ženska kopulacijska vokalizacija) i njihova sposobnost zaviše uzastopnih orgazama, sve to potvrđuje ovu sliku prapovijesnogseksualnog promiskuiteta. Svako od navedenih svojstava predstavljaveliku rupu u standardnom narativu. Veliki prijelaz na poljodjelstvo započet prije oko 10.000 godinabio je revolucija, koja je za čovječanstvo bila sve prije nego blagodat,kao što je se najčešće prikazuje. Jasno je da je većini ljudi kvalitetaživota naglo opala u smislu prehrane, slobodnog vremena, društvenihodnosa i vjerojatnosti da će umrijeti nasilnom smrću. “Početakobrade zemlje,” kaže arheolog Steven Mithen, “ključni je događajljudske povijesti – to je ta prekretnica zbog koje se suvremeni ljudipo načinu života i shvaćanja razlikuju od svih drugih životinja itipova ljudi iz prošlosti.” Čim su ljudi počeli obrađivati istu zemlju iz sezone u sezonu,privatni je posjed brzo zamijenio zajedničko vlasništvo kao modusoperandi u većini društava. Nomadi sakupljači nastoje imati štomanje osobne imovine, svega onoga što se nosi sa sobom, iz očitihrazloga. Nitko se previše ne zamara pitanjima tko posjeduje zemlju,ili ribe u rijeci, ili oblake na nebu. Ljudi se suočavaju s opasnošćuzajedno. Roditeljsko ulaganje pojedinog muškarca – ili drugimriječima temelj standardnog narativa – u društvima u kakvima smo

Uvod: Još jedna dobronamjerna istraga 27 POLJODJELSTVOSjedilačka Pripitomljavanje Veća Višak Osiromašena naselja životinja gustoća hrane prehrana naseljenostiTrgovačke Epidemijske Povećana Hijerarhijska Lošije Glad mreže bolesti plodnost struktura zdravstveno i brzi rast društva stanje broja Lošiji stanovnika položaj Uzdizanje (muške) žena svećeničke klase i specijalizacija Potražnja za više zemlje, vode, resursa RATGrafikon 1. Kako poljodjelstvo dovodi do rataevoluirali često nije određeno, nije usmjereno na neku određenuženu, kao što to zahtijeva standardni model. Ali kad su ljudi počeli živjeti u stalno nastanjenim zajednicamapoljodjelaca, društvena stvarnost doživjela je dubok i nepovratanpreokret. Odjednom je postalo jako važno znati gdje završava vašepolje, a gdje počinje susjedovo. Sjetite se desete zapovijedi: “Nepoželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni slugenjegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova,ni išta što je bližnjega tvoga!” Očito je da je najveći gubitnik (osimmožda robova) u poljodjelskoj revoluciji bila ljudska ženka, koja je izsvoje nekadašnje središnje i poštovane uloge u sakupljačkim društvimaspala na položaj još jednog komada muškarčeve imovine, nešto štoje on trebao zaslužiti i braniti, zajedno s kućom, robovima i stokom. Pojava poljodjelstva i dalje je najvažnija prekretnica u povijestinaše vrste. Ona je potaknula mnogo važnije promjene u konturama

28 Seks u zoruljudskog života nego upravljanje vatrom, Magna charta, tiskarskistroj, parni stroj, fisija ili bilo što drugo, a možda nikad ništa ineće imati takve posljedice. S poljodjelstvom se sve promijenilo:obilježja statusa i moći, struktura društva i obitelji, odnos ljudi iprirodnog svijeta, bogovi koje su štovali, vjerojatnost ratovanja međuskupinama, kvaliteta života, dugovječnost, a, u svakom slučaju,promijenila su se i pravila koja upravljaju spolnošću. Ispitivanjerelevantnih arheoloških podataka dovelo je Timothyja Taylora dosljedećeg zaključka: “Dok se seks lovaca sakupljača vodio idejomdijeljenja i komplementarnosti, seks poljodjelaca u početku je biovoajerski, represivan, homofoban i usredotočen na razmnožavanje.”“U strahu od divljine,” zaključuje on, “ratari su je naumili uništiti.”6 Sad se zemlja mogla posjedovati, imati, generacije su je moglenasljeđivati. Hrana koja se prije lovila i sakupljala sad se trebalasijati, obrađivati, žeti, pohranjivati, braniti, kupovati i prodavati.Trebalo je izgraditi i utvrditi ograde, zidove i sustave navodnjavanja.Podizale su se i hranile vojske. Zbog privatnog vlasništva, prvi putu povijesti naše vrste, očinstvo je postalo presudna briga. Ali standardni narativ ističe da je sigurnost u očinstvo našojvrsti uvijek bila od najveće važnosti, da nam sami naši geni nalažuda organiziramo seksualni život oko nje. Zašto su onda podaci izantropoloških istraživanja puni primjera sakupljačkih društava (čaki iz nekoliko ratarskih kultura) u kojima je biološko očinstvo malovažno, zapravo posve nevažno? A tamo gdje je očinstvo nevažnomuškarci se obično ne zamaraju mnogo oko seksualne vjernosti žena. No prije nego što se upustimo u te primjere iz stvarnog života,posjetimo na brzinu Yucatán.