Trofej

RomanGaJrwuloioed TROFEJ



Julie Garwood TROFEJ

Naslov izvornikaThe PrizeCopyright ∂ by Julie Garwood 1991.Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga d.o.o., 2010.UrednikZoran MaljkovićNakladnikMozaik knjigaZa nakladnikaAlen BodorGrafički urednikMarko KatičićFotografija na naslovniciShutterstockKorektoricaMaja DivoševićTisakDenona d.d., Zagreb, lipanj 2010.ISBN 978-953-14-0626-0CIP zapis dostupan u računalnom kataloguNacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 741410.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično,reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkimfotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Julie Garwood TrofejS engleskoga prevela Silvija Čolić



Mom sinu Gerryju GarwooduOvo sam sačuvala samo za tebe



Prvo poglavljeEngleska, 1066.Nije ni znao što ga je pogodilo. U jednom trenutku barun Royce nadlanicom je otiraoznoj s čela, a u drugom se našao leđima ispružen na zemlji. Oborila ga je s nogu. Doslovce. Čekala je da skine kacigu,pa podigla kožnu traku s kamenčićem ugniježđenim u sredini ipočela njome vitlati sve dok nije postigla željenu brzinu. Oštarzvuk koji je parao zrak, podsjetio ju je na zavijanje ranjene zvi-jeri ili fijuk vjetra u krošnjama drveća. Kako bilo, nije se nanjega obazirala. Tog hladnog i maglovitog jutra, sva njezinapozornost bila je usmjerena na siluetu koja je mirno stajala upodnožju bedema, jedva petnaestak metara od njezina skrivenapoložaja na vrhu. Gorostasni Norman bio je laka meta. Činjenica što je biovođa neprijateljskih vojnika koji su se drznuli krenuti u osvaja-nje posjeda njezine obitelji, poduhvat joj je učinila još slađim.U njezinim mislima gorostas je postao Golijat. A ona je bila David. Ipak, za razliku od junaka iz drevne priče, nije namjeravalaubiti svog neprijatelja. Da je htjela, mogla ga je pogoditi ravnou sljepoočnicu. Ali nije. Željela ga je samo ošamutiti i zato jegađala u čelo. Akobogda, ostavit će mu trag koji će mu do krajaživota zagorčati okus predstojeće pobjede. Jer, Normani su pobjeđivali. Za najviše sat ili dva, probit ćese u unutrašnjost dvorca. Znala je da se više ništa ne može učiniti. Normani su bili vi-šestruko brojčano nadmoćni. Situacija je bila posve beznadna.Povlačenje je bilo jedino razumno rješenje. Ipak, pomisao na

Julie Garwoodpredstojeći poraz previše ju je boljela da bi se s njom jednostav-no pomirila. Normanski gorostas bio je četvrti napadač kojega je Williamod Normandije, taj kopilan, u posljednja tri tjedna poslao daosvoji njezin dvorac. Prva trojica borila su se poput dječaka. Uz pomoć vojnikanjezine braće, nije ih bilo teško nagnati u bijeg. Ovaj je bio drugačiji. Otpočetka je bilo jasno da s njim nećelako izaći na kraj. Osim što je bio neusporedivo iskusniji od svo-jih prethodnika, bio je i mnogo lukaviji. Doduše, vojnici podnjegovim zapovjedništvom bili su jednake šeprtlje, no imao ječvrstu ruku i znao ih je obuzdati. Bilo je očito da im neće do-pustiti da se razbježe. Mrski Normani proslavit će pobjedu prije kraja dana. Nije ni najmanje dvojila da će njihov zapovjednik biti opijenpobjedom. O da, osobno će se potruditi osigurati mu to zado-voljstvo. S osmjehom na licu odapela je kamen u smjeru njegovačela.Barun Royce upravo je sišao s konja ne bi li izvukao jednog odsvojih vojnika iz opkopa oko dvorca. Budalaš je izgubio ravno-težu i naglavačke pao ravno u vodu. Budući da je bio u oklo-pu, poput kamena bi potonuo ravno do dna, da ga Royce nijejednom rukom uhvatio za čizmu i izvukao iz mračnih dubina.Tresnuo ga je na travnati nasip i podigao vizir njegove kacige.Začuvši kako kašlje, zaključio je da mu njegova pomoć višenije potrebna. Momak je bio živ. Uzdahnuo je, skinuo kacigui nadlanicom otro znoj s čela. Jedva što je spustio ruku, snažanudarac pogodio ga je posred čela. Odletio je unatrag i prizemljio se na leđa, podalje od svogpastuha. Nije dugo bio u nesvijesti. Kad je otvorio oči, jutarnjamagla još uvijek se nije podigla, a njegovi vojnici ustrčali su seoko njega pokušavajući mu pomoći. Odbio je njihovu pomoć pa sjeo i odmahnuo glavom, po-kušavajući otkloniti bol i razbistriti misli. Minutu ili dvije nije

Trofejse mogao sjetiti gdje je. S čela, točno iznad njegova desna oka,spuštao se tanak mlaz krvi. Podigavši ruku opipao je ruboverane. Bila je široka i duboka. Još uvijek nije mogao shvatiti što ga je pogodilo. Strijela nijemogla učiniti takvo što, no kvragu sve, što god da je bilo, vraškije boljelo. Zanemario je bol i usredotočio se na pokušaj da stane na noge.Srdžba mu je pomogla da u tome i uspije. Tako mu boga, naćiće kurvinog sina koji mu je to učinio, i sa zadovoljstvom muvratiti milo za drago. Ta pomisao prilično ga je obodrila. Uzeo je uzde iz ruku svog štitonoše, popeo se u sedlo i svrnuopogled na vrh visokog bedema. Je li ga kopilan odatle pogo-dio? Naravno, udaljenost je bila prevelika da bi i krajičkom okamogao vidjeti što mu se sprema. Stavio je kacigu na glavu i spustio vizir. Osvrnuvši se oko sebe, vidio je da su u roku od jedva desetakminuta, koliko je bio izbačen iz bitke, njegovi vojnici zaboravilisve što ih je učio. Ingelram, njegov privremeno prvi podređeni, s cijelom četomvojnika borio se na sjevernoj strani dvorca. Kiša strijela odape-tih s vrha bedema pljuštala je po njima, čineći pothvat posvebezuspješnim. Royce je bio zaprepašten njihovom nesposobnošću. Jedino štosu mogli učiniti, bilo je držati štitove iznad svojih glava. Ponovosu vodili glupu obrambenu bitku, istu onakvu u kakvoj ih jezatekao kad im se tog jutra pridružio, izvršavajući najblesavijudužnost koju je ikada u životu dobio. Duboko je uzdahnuo i preuzeo zapovjedništvo. Odmah je promijenio taktiku i naredio napad, spriječivši ihda izgube teritorij koji su već osvojili. Zatim je odabrao deseto-ricu najboljih strijelaca i poveo ih do vrha obližnje uzvisine. Prijenego što su uspjeli shvatiti što mu je na umu, odapeo je strijelu usmjeru saksonskog vojnika koji se nalazio na istaknutom položajubedema i ostavio ih da slijede njegov primjer. Kratko potom,bedem je ostao bez braniča.

Julie Garwood Petorica dobrovoljaca željnih akcije uspela su se uz zid i pre-rezala užad pokretnog mosta. Tako mu bog pomogao, morao jepodsjetiti jednog od tih budalaša da sa sobom ponese mač. Royce je prvi prešao preko planjki spuštenog mosta, s isuka-nim mačem u ruci, iako za tim nije bilo potrebe. I niži i višiobrambeni položaji na zidinama bili su potpuno napušteni. Pretražili su štale i ostale gospodarske objekte u potrazi za sak-sonskim vojnicima, ali nisu našli ni jednog. Dakako, zaključio jeRoyce, napustili su dvorac kroz tajne prolaze. Naredio je nekoli-cini vojnika da potraže skrivena vrata u zidinama i zatvore ih. Osvajanje dvorca ubrzo je obilježeno stavljanjem kićenog sti-jega vojvode od Normandije na vrh bedema. Posjed je sadapripadao Normanima. No to, dakako, nije bilo sve. Royce je morao obaviti još jedanzadatak: pronaći ratni plijen s kojim će se pojaviti pred svojimkraljem na dvoru u Londonu. Naravno, bila je to gospa Nicholaa. Potraga za preostalom čeljadi završila je pronalaskom šačiceslužinčadi koju su vojnici izgurali nasred dvorišta. Ingelram, Norman visok poput Roycea, ali s neusporedivomanje ožiljaka koji bi svjedočili o njegovu junaštvu, čvrsto jedržao jednog od slugu za ovratnik košulje. Bio je to starac rijetkesijede kose i naborana lica. Prije nego što je Royce stigao sjahati, pohvalio se svojim ulo-vom. ∑ Uhvatio sam njezina poslužitelja, barune. To je Hacon,onaj koji je Gregoryju rekao sve o obitelji. ∑ Koješta ∑ pobunio se Hacon. ∑ Nisam razgovarao ni s jed-nim Normanom. Čak i ne poznajem nikoga s tim imenom.Neka me bog na mjestu zgromi ako lažem ∑ čvrstim glasomje dodao. Naravno, lagao je, i bio prilično ponosan na sebe zbog svojehrabrosti u tako strašnim okolnostima. Bilo kako bilo, staracse još uvijek nije usuđivao podići pogled na zapovjednika. Svanjegova pozornost bila je usmjerena na plavokosog viteza kojinije puštao ovratnik njegove košulje.10

Trofej ∑ O, da, itekako si pričao s njim ∑ odvratio je Ingelram. ∑Gregory je bio prvi vitez koji je napao ovaj dvorac. Bilo bi tibolje da ne lažeš. ∑ Je li to onaj kojeg je strijela pogodila u stražnjicu dok jebježao? Dugi trenutak Ingelram je zurio u starca, srdit što se usudiospomenuti Gregoryjevu sramotu, a zatim čvršće stegnuo ovrat-nik njegove košulje i gurnuo ga naprijed. Starac je ponosnozabacio glavu i istog trenutka ostao bez daha pri pogledu nagorostasa koji je od glave do pete bio odjeven u kožu i čelik.Sunčeve zrake odbijale su se od njegove pletene žičane košulje.Zažmirio je. Ni ratnik, ni njegov veličanstveni crni pastuh nisuse ni pomakli, i sluga je nakratko pomislio da stoji pred golemimkipom isklesanim od kamena. Norman je zatim polako podigao ruku i skinuo kacigu. Vi-djevši pogled njegovih poput čelika sivih i hladnih očiju, Haconje premro od straha. Malo je nedostajalo da padne na koljena ipočne ga moliti za milost. Bio je siguran da će umrijeti. U mi-slima je brzo izmolio Očenaš. Bit će to časna smrt, zaključio je.Umrijet će štiteći svoju plemenitu gospodaricu i otići u raj. Bogneće ostati gluh i slijep na njegovu žrtvu. Dugi trenutak Royce je bez riječi promatrao slugu koji jedrhtao pred njim. Dobacio je kacigu svom štitonoši, sišao s konjai predao mu uzde. Pastuh se naglo propeo, no oštra zapovijednjegova gospodara ugušila je taj kratki pokušaj neposluha. Haconova koljena više nisu izdržala. Srušio se na zemlju. In-gelram ga je zgrabio za ovratnik i osovio na noge. ∑ Jedna odblizanki je tu, barune ∑ rekao je. ∑ Moli se u kapelici. Hacon je duboko udahnuo pokušavajući se pribrati. ∑ Kape-lica je sravnjena sa zemljom prilikom prijašnje opsade ∑ nagloje izgovorio. Glas mu je zvučao kao da se guši. ∑ Kada se sestraDaniella vratila iz samostana, naredila je da se oltar premjesti ujednu od soba u dvorcu. ∑ Daniella je opatica ∑ objasnio je Ingelram. ∑ Tako smobarem čuli. Jedna od blizanki je svetica, dušom i srcem predana 11

Julie GarwoodBogu, a druga grješnica, predana vragu. To je ona koja nam jeizazvala sve dosadašnje nevolje. Royce nije rekao ni riječi. Pogled mu je i dalje bio uprt uslugu. Hacon je oborio pogled, pognuo glavu i pokorno sklopioruke. ∑ Sestra Daniella slučajno se našla ovdje u vrijeme sukobaizmeđu Normana i Saksonaca. Ona nije nizašto kriva. Jedinošto želi, jest vratiti se u samostan. ∑ Ne zanima me opatica. Želim njezinu sestru. Barunov glas bio je tih i prijeteći. Haconov želudac ponovose zgrčio od straha. ∑ Želi njezinu sestru ∑ proderao se Ingelram. Zaustio je danastavi, no vidjevši kako ga je zapovjednik prostrijelio pogle-dom, zatvorio je usta. ∑ Njezino ime je Nicholaa ∑ rekao je Hacon. Duboko jeudahnuo. ∑ Otišla je ∑ tiho je dodao. Izraz Royceova lica nije se promijenio nakon što je čuo tunovost. Za razliku od njega, Ingelram nije mogao prikriti ne-zadovoljstvo. ∑ Kako je mogla otići? ∑ naglo je izgovorio pazgrabio starca za šiju i ponovo ga srušio na koljena. ∑ Dvorac je pun tajnih podzemnih prolaza ∑ drhtavim glasomodvratio je Hacon. ∑ Zbog toga niste pronašli ni jednog našegvojnika kada ste ušli. Gospodarica Nicholaa otišla je prije višeod sata, zajedno s njima. Ingelram je glasno opsovao i nogom udario slugu zgrčenogpod svojim nogama. Royce je istupio korak naprijed. Pogled mu je bio ispunjenpritajenom srdžbom. ∑ Ako si namjeravao dokazati svoju snaguiživljavajući se na bespomoćnom starcu, griješiš. Također, griješiši ako misliš da ćeš mi dokazati svoju odanost time što se uplićeša da nisam to od tebe zatražio. Ponižen, Ingelram je pognuo glavu i pomogao slugi da seosovi na noge. Royce je bez riječi pričekao da se mladi vojnikudalji, pa svrnuo pogled na Hacona. ∑ Koliko dugo služiš svojimgospodarima?12

Trofej ∑ Gotovo dvadeset godina ∑ odvratio je sluga. Glas mu je bioispunjen ponosom. ∑ Uvijek su se prema meni lijepo odnosili,barune. Osjećao sam se kao da sam jedan od njih. ∑ I nakon što su se dvadeset godina lijepo odnosili prematebi, spreman si izdati svoju gospodaricu? ∑ odvratio je Royce iodmahnuo glavom ne skrivajući gnušanje. ∑ Nisi me uvjerio usvoju odanost, Hacone. To što govoriš ne vrijedi ni pišljiva boba.Ne može ti se vjerovati. Barun više nije gubio ni trenutka na slugu. Okrenuo se ipošao prema ulazu u dvorac, usput pomevši Ingelrama s puta.Momak se brzo pribrao i potrčao za njim. Hacon se pridružio skupini ostalih slugu i zahvalio Bogu štoje živ. Nakon što je ušao u zamak, Royce nije ništa prepuštao slu-čaju. Pozorno se osvrnuo i promotrio sve oko sebe. Dvoranau prizemlju bila je u potpunom neredu. Stol je bio prevrnut, avećina stolaca polomljena. Drvene stube koje su vodile u gornje prostorije uglavnom subile u dobrom stanju, no ograda je bila djelomično klimava imjestimično polomljena. Uspon je bio prilično strm i zavojit, ikad bi se čovjek slučajno poskliznuo, ne bi bilo ničega za što bise pridržao da ne padne. Gornja razina izgledala je jednako jadno. Zrak je bio ledenod oštrog vjetra koji je puhao kroz veliku rupu na sredini zida.Zastavši na vrhu stuba Royce je ugledao dugi mračan hodnik ukojemu se naziralo nekoliko zatvorenih vrata. Ingelram je požurio za Royceom s isukanim mačem u ruka-ma. Očito je odlučio pod bilo koju cijenu zaštititi baruna. Zastaoje na sredini prostorije i osvrnuo se lijevo i desno, no budući daje daščani pod bio sklizak od vlage, izgubio je ravnotežu i poletioravno prema rupi u zidu. Royce ga je zgrabio za ovratnik i odbacio natrag. Nakon što jeleđima udario u suprotni zid, Ingelram se stresao poput mokrogpsa, pokupio mač s poda i ponovo požurio za barunom koji jeveć zamicao u mračan hodnik. 13

Julie Garwood Plemić je zlovoljno odmahnuo glavom nad uzastopnim tralja-vim pokušajima šeprtljavog mladića da ga zaštiti. Njemu samomnije bilo ni na kraj pameti da izvuče vlastiti mač kada je stupio umračan hodnik. Prišavši prvim vratima, shvatio je da su iznutrazatvorena šarkom. To ga dakako, nije omelo. Raspalio je nogompo njima, pognuo se ispod niskog dovratka i ušao. Našao se u spavaonici rasvijetljenoj sa šest svijeća. U kutu jedrhtala mlada služavka. ∑ Čija je to soba? ∑ upitao je Royce. ∑ Gospodarice Nicholae ∑ prošaputala je sluškinja. Royce je zastao i pogledom okružio prostoriju. Morao je pri-znati da je iznenađen spartanskim ugođajem. Bio je uvjeren dažene ne mogu živjeti a da se ne okruže gomilom nepotrebnihdrangulija. Dakako, takav zaključak donio je na temelju navikasvojih triju sestara. Ipak, soba gospe Nicholae bila je nadasveskromna. Uz jedan zid stajala je velika postelja s baldahinom.Preko puta nje nalazio se kamin, a u kutu škrinja načinjena odsjajna crvena drveta. Nigdje nije bilo ni jednog komada odjeće po kojemu bimogao steći bilo kakav dojam o njezinoj vlasnici. Okrenuvši seda napusti prostoriju, zamalo se sudario s Ingelramom. Jednimprodornim pogledom maknuo ga je s puta. Druga vrata bila su također iznutra zatvorena. Pripremio seda ih razvali, no začuvši zvuk podizanja šarke, zastao je. Mlada sluškinja otvorila je vrata. Lice joj je bilo prekrivenopjegama, a oči ispunjene strahom. Pokušala mu se nakloniti, nokad je susrela njegov pogled, u pola pokreta je zastala, vrisnulai pojurila na drugi kraj sobe. Prostorija je bila velika i osvijetljena svijećama. Uz kamin senalazio drveni oltar prekriven bijelim ubrusom, a na podu je bilonekoliko kožom presvučenih jastučića za klečanje. Istog trenutka uočio je opaticu. Glave pognute u molitvi,klečala je pred oltarom. U sklopljenim dlanovima držala je križkoji je visio na tankoj kožnoj uzici oko njezina vrata. Bila je odjevena u bijelu redovničku halju. Glava joj je bilaprekrivena velom, a na nogama je imala bijele cipele. Royce je14

Trofejzastao u dovratku, čekajući da pokaže kako je zamijetila nje-govu prisutnost. Budući da na oltaru nije bilo kaleža, nije seprekrižio. Sluškinja joj je plaho dotakla rame i sagnula se do njezina uha.∑ Sestro Danielle, normanski osvajač upravo je ušao. Hoćemoli se sada predati? Pitanje je zvučalo toliko besmisleno da se Royce zamalo na-smijao. Pokretom glave pokazao je Ingelramu da vrati mač ukorice, i ušao u sobu. Dvije služavke stajale su pokraj prozorazastrtog teškim zastorom. Jedna od njih u naručju je držala di-jete. Maleno stvorenje bilo je budno. Očicama je kružilo uokoloi guralo ručicu u usta. Royce je ponovo svrnuo pogled na opaticu. S mjesta na ko-jemu je stajao, mogao ju je vidjeti samo iz profila. Napokon seprekrižila i ustala. Držanje joj je bilo nadasve ljupko i otmjeno.Istog trenutka kad se pomaknula, dijete je zaplakalo i pružiloručice prema njoj. Pokretom ruke opatica je pozvala tamnokosu služavku i uzeladijete u naručje. Poljubila ga je u tjeme i okrenula se premaRoyceu. Glava joj je još uvijek bila pognuta pa nije mogao vidjeti nje-zino lice, no morao je priznati da ga se uvelike dojmio njezinblag nastup kao i tihi milozvučan glas kojim je umirivala malenostvorenje glave pune plavih uvojaka koji su na krajevima stršilidajući mu neobičan izgled. Po načinu na koji se meškoljilo unjezinu naručju, očito je uživalo u tetošenju. Uskoro se potpunoumirilo i počelo zadovoljno gugutati i sisati palac. S djetetom u naručju, Danielle se zaustavila korak ili dvaispred Roycea. Vrh njezine glave jedva je dopirao do visine nje-govih ramena. Nebesa, pomislio je, djeluje tako nevjerojatnokrhko i ranjivo. Podigla je glavu i susrela se s njegovim pogledom. Royceovaglava ispraznila se od svih misli. Bila je… nadnaravno lijepa. Tako mu boga, imala je lice an-đela. Koža joj je bila posve glatka, a oči… bile su to oči najdiv-nije plave boje koju je ikada vidio. Na trenutak je pomislio da 15

Julie Garwoodgleda u božicu koja je sišla s nebesa samo zato da bi ga stavilau iskušenje. Obrve su joj bile savršeno izvijene, nos pravilan, ausnice pune i ružičaste. Osjetio je kako ga privlači, i istog trenutka zgrozio se nadsobom. Nedostatak samodiscipline doista ga je zaprepastio. Izaleđa začuo je oštar uzdah. Ingelram je očito imao isti problem.Okrenuo je glavu i ošinuo ga pogledom. Zaboga, Danielle je bila nevjesta svete crkve, a ne predmetmuškarčeve žudnje. Po uzoru na svog kralja, Royce je poštovaocrkvu i u svakoj prigodi zaštitnički se odnosio prema njezinimslužbenicima. Duboko je uzdahnuo. ∑ Čije je to dijete? ∑ upitao je, poku-šavajući se riješiti grješnih misli. ∑ Clarisino ∑ tiho je odvratila, tonom koji mu je zvučao ne-vjerojatno čulno. ∑ Ime mu je Urlic. Clarisa nas već godinamaodano služi ∑ dodala je i kimnula tamnokosoj sluškinji koja jestajala pokraj prozora. Istog trenutka žena je istupila korak na-prijed. Danielle je spustila pogled i vidjela da dijete gricka njezin križ.Izvadila mu ga je iz usta i svrnula pogled na Roycea. Dugi trenutak bez riječi su zurili jedno u drugo. Danielle jekružnim pokretima gladila Urlicova ramena, no oči su joj ostaleprikovane uz Royceove. Na svoje čuđenje, u njezinu izrazu nije mogao uočiti ni trun-ku straha i nelagode, koju bi često viđao u očima drugih ženapri pogledu na njegovo lice. Dugi ožiljak u obliku srpa koji jeimao na jagodici, po svemu sudeći, nije ju ni najmanje uzne-mirio. Iz nekog sasvim neshvatljivog razloga, bilo mu je dragozbog toga. ∑ Urlic ima boju očiju poput vaših, sestro ∑ zamijetio je, iistog trenutka shvatio da to baš nije potpuno točno. Djetetoveoči bile su lijepe. Njezine su bile prekrasne. ∑ Mnogi Saksonci su plavooki ∑ odvratila je. ∑ Urlic će navr-šiti osam mjeseci za tjedan dana. Hoće li doživjeti taj trenutak,Normane?16

Trofej Budući da je pitanje postavila blagim tonom, Royce nije ste-kao dojam da ga izaziva. ∑ Normani ne ubijaju nedužnu dječicu∑ odvratio je. Kimnula je i nagradila ga smiješkom od kojega mu je srceodmah jače zakucalo. Nebesa, imala je čarobne jamice na obra-zima. No njezine oči istinski su ga opčinile. Ne, nisu plave, za-ključio je. Ljubičaste su, nijanse nježnog cvijeta koji je jednomprigodom vidio. Doista bi se morao suzdržati, pomislio je. Ponašao se poputzaljubljenog viteza. Ruku na srce, osjećao se jednako šeprtlja-vim. Bio je prestar i preozbiljan da bi si takvo što dopustio. ∑ Kakoje moguće da tako dobro govorite naš jezik? ∑ promuklim gla-som je upitao. Nije obratila pozornost na tu promjenu. ∑ Jedan od mojebraće boravio je s Haroldom, našim kraljem, u Normandiji. Biloje to prije šest godina ∑ rekla je. ∑ Kada se vratio, zahtijevao jeda svi naučimo vaš jezik. Ingelram je hitro prišao barunu i stao uz njega. ∑ Vaša sestrablizanka ∑ započeo je ∑ izgleda li poput vas? Opatica je polako svrnula pogled na vojnika. Po izrazu njezinalica Royce je zaključio da ga procjenjuje. Zagledala se u njegamirnim i ustrajnim pogledom. Kako bilo da bilo, Ingelrama nijeizdržao. Pocrvenio je i okrenuo glavu na drugu stranu. ∑ Nicholaa i ja posve smo nalik jedna drugoj ∑ napokon jeodgovorila. ∑ Većina ljudi nas ne razlikuje. Ipak, ćud nam jepotpuno različita. Ja sam blage i pomirljive naravi, no moja sestraposve je drugačija. Izjavila je da bi prije umrla nego se predalaNormanima. Nicholaa vjeruje da je samo pitanje vremena kadaćete vi, Normani, odustati i vratiti se odakle ste došli ∑ objasnilaje. ∑ Doista sam zabrinuta za nju ∑ dodala je. ∑ Znate li gdje je? ∑ raspitivao se Ingelram. ∑ Barun je želipronaći ∑ dodao je. ∑ Znam ∑ odvratila je, ne svrnuvši pogled s vojnika. ∑ Akomi barun obeća da se mojoj sestri neće dogoditi nikakvo zlo,reći ću vam gdje je. 17

Julie Garwood Ingelram se nadmeno nasmijao. ∑ Normani ne ubijaju žene.Uzimaju ih za sebe. Royce ga je naglo poželio naglavačke izbaciti kroz vrata zbogte bahate primjedbe. Nije mu promaklo kako su opatičine očinakratko srdito bljesnule, no izraz njezina lica ubrzo je ponovopostao spokojan. Očito se prilično trudila da ne pokaže svojeprave osjećaje. To ga je donekle zbunilo. Nije znao zašto, no imao je snažandojam da mu je nešto promaklo. Nešto u svemu tome nije bilou redu. ∑ Sestro, jamčim vam da joj se neće dogoditi nikakvo zlo ∑napokon je rekao. Izgledala je kao da joj je odlanulo. Budući da mu ništa drugonije palo na pamet, Royce je napokon zaključio da je srdžba,koju je nakratko vidio u njezinim očima, bila odraz zabrinutostiza njezinu sestru. ∑ Naravno da neće ∑ nadovezao se Ingelram. ∑ Ona je trofej.Kralj će se njome poslužiti kao nagradom. ∑ Kakvom nagradom? ∑ zbunjeno je upitala. Bilo je i višenego očito da teško suspreže ljutnju. Lice joj se naglo oblilorumenilom. Unatoč tomu, uspjela je zadržati miran ton. ∑ Nerazumijem o čemu govorite. Kralj je mrtav. ∑ Kralj Harold je mrtav ∑ ispravio ju je Ingelram. ∑ Vaš kralj∑ dodao je. ∑ No vojvoda William od Normandije na putu jeza London i uskoro će biti proglašen engleskim kraljem. Nare-đeno nam je da se s vašom sestrom pojavimo u Londonu što jeprije moguće. ∑ Zašto? ∑ upitala je opatica. ∑ Zato što će kralj njome nagraditi jednog od svojih pleme-nitih vitezova ∑ strpljivo je odvratio Ingelram. ∑To je velika čast∑ dodao je, glasom ispunjenim ponosom. U nevjerici je odmahnula glavom. ∑ Ne razumijem kakomoja sestra može postati bilo čijom nagradom ∑ prošaputala je.∑ Otkud William uopće zna za nju? Royce nije imao namjeru dopustiti Ingelramu da prosvije-tli sestru Danielle. Istina bi samo uznemirila njezine plemenite18

Trofejosjećaje. Očima mu je dao znak da napusti prostoriju, pa svrnuopogled na opaticu. ∑ Dajem vam riječ da se vašoj sestri neće do-goditi nikakvo zlo ∑ ponovio je. ∑ Sada mi recite gdje je. Moždane razumijete u kakvoj se opasnosti nalazi izvan ovih zidina.Pitanje je vremena kada će biti zarobljena, a nažalost, postojinekolicina Normana za koje ne bih stavio ruku u vatru da će seprema njoj odnositi kako zaslužuje. Naravno, ublažio je istinu. Nije držao potrebnim objasnitijoj kakvim bi okrutnostima bila izložena njezina sestra, dospijeli u ruke nediscipliniranog vojnika. Želio ju je zaštiti od grubestvarnosti i svjetovnih grijeha, no ustraje li u uskraćivanju od-govora, morat će s njom biti puno bezobzirniji. ∑ Barune, možete li mi obećati da ćete osobno poći po nju?Nećete poslati nikoga drugoga? ∑ Je li vam osobito važno da to upravo ja učinim? Kimnula je. ∑ U tom slučaju, dajem vam svoju riječ ∑ odvratio je. ∑ Iako,nije mi jasno zašto to zahtijevate? Netko drugi… ∑ Uvjerili ste me kako ćete se časno odnositi prema njoj ∑ pre-kinula ga je. ∑ Već ste mi obećali da joj se neće dogoditi nikakvozlo ∑ osmjehnula se. ∑ Sigurna sam da ne biste dosegli tako visokpoložaj da imate običaj kršiti zadanu riječ. Usto, načula sam odposluge da ste stariji od vaših vojnika. Vjerujem da ste se dosadnaučili strpljenju i suzdržanosti. Trebat će vam i jedno i drugoda biste zarobili moju sestru. Umije biti prilično teška kada serazljuti. A i domišljata je. Prije no što je stigao odgovoriti, okrenula se prema Clarisi istavila joj dijete u naručje. Šapnuvši joj nekoliko kratkih uputa,svrnula je pogled na Roycea. ∑ Barune, prije nego što vamkažem gdje je moja sestra, želim se pobrinuti za vašu ozljedu ∑izjavila je. ∑ Prilično je velika ∑ dodala je. ∑ Očistit ću je i po-vezati. Sjednite. Bit će začas gotovo. Royce je bio toliko iznenađen njezinom obzirnošću i ljuba-znošću da se u prvi trenutak nije snašao. Naglo je odmahnuoglavom, a zatim promijenio mišljenje. Sjeo je. Ingelram je ostaostajati uz vrata. Za vrijeme dok je Daniella skupljala čiste ubru- 19

Julie Garwoodse, služavka je donijela posudu s vodom i spustila je na škrinjupokraj Roycea. Stolac je, doduše, bio premalen za nekog toliko visokog ijakog poput njega. Nije znao kuda bi s nogama. Opaticu to očitonije omelo. Hrabro je stala između njegovih bedara. Dok je natapala ubrus, primijetio je kako joj ruke lagano po-drhtavaju. Bez riječi očistila je ranu i premazala je melemom, azatim ga upitala kako ju je zadobio. ∑ Pretpostavljam da me je netko pogodio kamenom ∑ odvra-tio je. ∑ Nije važno, to je ionako sitnica. Blago se osmjehnula. ∑ Možda i jest sitnica, ali udarac vas je,u najmanju ruku, morao prilično iznenaditi. Royce je teškom mukom uspijevao pratiti što govori. Pro-kletstvo, kako je lijepo mirisala. Ne postoji muškarac koji bi uztako predivnu ženu bio u stanju misliti na bilo što drugo. Nježanmiris ruža, koji se širio iz njezina tijela, posve ga je opio. Kao ikriž ugniježđen između njezinih dojki. Zurio je u sveti predmetpokušavajući suzbiti žudnju. Čim je završila, ustao je. ∑ Moja sestra pošla je na imanje baruna Alfreda ∑ rekla je. ∑Njegov je dvorac na sjeveru, tri sata jahanja odavde. Alfred se jošuvijek uspješno odupire Normanima, a Nicholaa mu se odlučilapridružiti zajedno s vojnicima naše braće. Jedan od Royceovih vojnika pokucao je na dovratak i omeoih u daljnjem razgovoru. Mole baruna da dođe jer se moraju snjime posavjetovati o daljnjim postupcima, rekao je. Royce seistog trenutka uputio prema vratima. ∑ Ostani s njom ∑ naredioje Ingelramu i izašao. ∑ Štitit ću je svojim životom, barune ∑ vatreno je izjavio In-gelram. ∑ Tako mi boga, nitko je neće ni pipnuti. Royce se s uzdahom uputio niz dugačak hodnik. Spasi meBože od srčanih mladih vitezova, pomislio je. Kad ne bi bioblagoslovljen tako strpljivom naravi, tresnuo bi Ingelramovomtupom glavom o zid. U proteklih nekoliko sati, u nekoliko na-vrata bio je u iskušenju da upravo to učini. Drugi mladi vojnik čekao je Roycea na odmorištu povrhstuba. ∑ Južno od zidina još uvijek se vodi žestoka bitka, baru-20

Trofejne. S vrha kule može se vidjeti kako su saksonski psi pritisnulinaše vojnike. Po boji zastave zaključili smo da je riječ o jedinicibaruna Hugha. Hoćemo li mu poći u pomoć? Royce je izašao iz dvorca i uputio se na zidine da procijenisituaciju. Vojnik koji mu je predao izvještaj, hitao je za njim.Nažalost, bio je jednako šeprtljav poput Ingelrama, i jednakobeznadno pun poleta i zanosa. Bila je to opasna kombinacija. ∑ Vidite li kako naši vojnici uzmiču pred Saksoncima, barune?∑ upitao je mladić. Royce je niječući odmahnuo glavom. ∑ Gledaš, ali ne vidiš ∑promrsio je. ∑ Hugovi momci služe se istom taktikom koju smoprimijenili u bitci kod Hastingsa. Navlače Saksonce u klopku. ∑ No bitka se očito odvija u korist Saksonaca. Brojčano sutrostruko… ∑ Brojčana nadmoć nije uvijek presudna ∑ prekinuo ga jeRoyce. Duboko je uzdahnuo, podsjetio se da je po prirodi vrlostrpljiv čovjek, pa skrenuo pogled na tamnokosog vojnika. ∑Otkad si u mojoj jedinici? ∑ Uskoro će biti osam tjedana, barune ∑ odvratio je vojnik. Royceova razdražljivost istog je trenutka ishlapjela. Nije bilodovoljno vremena da vojnici prođu dovoljno dobru obuku, po-trebnu za napad na Engleze. ∑ To opravdava tvoje neznanje ∑rekao je i uputio se niz stube. ∑ Pomoći ćemo barunu Hughu,ali samo zato što volimo dobru bitku, a ne zbog toga što bi mupomoć bila potrebna. Normani su nadmoćni u bilo kojem su-kobu, a Hugh bi ionako pobijedio. Vojnik je kimnuo i upitao smije li s njim poći u bitku. Roycemu je odobrio tu povlasticu. Ostavio je dvadesetoricu vojnika udvorcu, a s ostalima odjahao prema južnoj strani posjeda. Budu-ći da su unutar zidina ostale samo žene, djeca i nekoliko starihslugu, pretpostavio je da će Ingelram biti u stanju situaciju držatipod nadzorom do njegova povratka. Bitka je bila žestoka, no po Royceovu mišljenju, previše krat-ka. Naravno, ironično je pomislio, čim se sa svojim vojnicimapridružio barunu Hughu, Saksoncima, iako brojčano najmanjedvostruko nadmoćnima, nije preostalo drugo nego da se poput 21

Julie Garwoodvukova razbježe u svoje brloge po okolnim šumama. No, je libitka možda bila zamišljena da ga navuče na taj potez? Je li tobila klopka? Misli su mu bile smušene od umora i premalo sna.Na kraju je zaključio da je pretjerano zabrinut zbog povlačenjaSaksonaca. Narednih sat vremena on i njegovi vojnici provelisu u potrazi za neprijateljima i njihovim skloništima, a zatimobustavili potjeru. Royce je bio iznenađen što je Hugha, svog prijatelja, zatekaoovdje. Pretpostavio je da će se iskusan ratnik poput njega pridru-žiti Williamu u završnoj bitki za London. Kad ga je to upitao,Hugh mu je odgovorio da je bio poslan na sjever, sa zadatkomda obuzda nemire u tom području. Upravo se uputio premaLondonu kada su ga Saksonci napali. Hugh je bio najmanje deset godina stariji od Roycea. Kosamu je bila prošarana sjedinama, a na licu i rukama imao je tolikoožiljka iz brojnih bitaka, da se Royce uz njega osjećao pomalomanje vrijednim. ∑ Sa mnom su trenutačno samo neiskusni vojnici ∑ priznao jeHugh. Bilo je očito da teško prikriva razočaranje. ∑ Iskusni su naputu da se pridruže Williamu. Da nismo na vrijeme bili upozo-reni, gubici bi bili ogromni. No saksonski uhoda dojavio namje što se sprema, pa zasjeda nije bila ni približno toliko uspješna.Stvar je u tome što ja, Roycee, nisam strpljiv poput tebe, i nipribližno toliko snošljiv, a moji vojnici jezivo su nedisciplini-rani ∑ tiho je dodao, povjerljivo se nagnuvši prema Royceu. ∑Dvojica su čak zagubila svoje mačeve. Možeš li vjerovati da sevojniku može dogoditi takvo što? Trebao sam ih odmah ubiti, ispriječiti da budale ne počine još veću štetu ∑ zaključio je. Du-boko je uzdahnuo. ∑ Ako se slažeš, zatražio bih od Williamadozvolu da nekoliko tih neiskusnih dječaka prijeđe na obuku utvoju jedinicu. Dvojica plemića u pratnji svojih vojnika uputila su se natragu dvorac. ∑ Tko je uhoda kojeg si spomenuo? ∑ upitao je Royce. ∑ I natemelju čega mu vjeruješ?22

Trofej ∑ Zove se James, a nisam rekao da mu vjerujem ∑ odvratio jeHugh. ∑ No sve što je dosad rekao, pokazalo se točnim. Rekaoje da mrzi Saksonce jer su ga iznevjerili zaduživši nekog drugogda ubire dažbine. Odrastao je ovdje i poznaje ljude i okolicu.Poznata su mu i sva njihova skrovišta ∑ objasnio je. ∑ Prilično jezahladilo posljednjih sat vremena, zar ne? ∑ dodao je i prebaciotežak plašt preko ramena. ∑ Osjećam kako mi hladnoća prodiresve do kostiju. Royce tako reći nije ni zamijetio hladnoću. Snježne pahuljelepršale su oko njih, no nije ih bilo dovoljno da bi prekrile ze-mlju. ∑ Kosti su ti stare, Hugh. Zato osjećaš hladnoću ∑ rekaoje i prijateljski mu se osmjehnuo da ublaži uvredu. Hugh mu je uzvratio osmjehom. ∑ Stare su, kažeš? Promijenitćeš mišljenje kada čuješ o mojim zadivljujućim pobjedama nadSaksoncima. Priča je počela. Započevši s hvalisanjem, plemić se više nijemogao samo tako zaustaviti. Do najsitnije pojedinosti opisivaoje pobjede koje je postigao u Williamovo ime. Prestao je s na-brajanjem tek kad su stigli pred dvorac. Ingelram mu nije došao ususret pa je Royce pretpostavio daćaknuti mladac još uvijek zuri u opaticu, u njezinoj sobi u dvor-cu. Pomislivši na lijepu Saksonku ponovo se uznemirio. Neštou vezi s njom neprestano ga je zbunjivalo, no nije mogao do-kučiti što. Možda je to zato, pomislio je, što je toliko privlačna. S nje-gove točke gledišta bilo je doista sramotno da takva ljepoticapripada crkvi. Trebala bi pripadati nekom muškarcu. Istog trenutka se prekorio i zaključio da je prevelik umor krivza njegove grješne misli. Zajedno s Hughom stupio je u dvorac.Budući da se brzo smračivalo, plemić je odlučio sa svojim voj-nicima provesti noć na posjedu. Izgledao je prilično iscrpljeno i skroz naskroz smrznuto.Royce je naradio da se zapali vatra u kaminu pa zapovjedio damu dovedu uhodu koja je Hughu prenijela dragocjene infor-macije. 23

Julie Garwood Vojnici su istog trenutka požurili izvršiti naređenje. Nekolikominuta potom, Ingelram je žurnim korakom ušao u veliku dvo-ranu. Naglo je zastao pred barunom, naklonio mu se i zaustioda mu preda izvještaj. Royce ga je prekinuo. ∑ Dovedi mi opaticu ∑ naredio mu je.∑ Želim joj postaviti još nekoliko pitanja. Ingelram je izgledao kao da je zaprepašten njegovom nared-bom. Iz lica mu je naglo nestala sva boja. Royceu je malo nedo-stajalo da ga nogom ritne u stražnjicu, ne bi li ga natjerao da sepokrene, kad mu je pozornost privukla uhoda koja je u pratnjidvojice vojnika ulazila u dvoranu. Saksonski Juda bio je odjevenu otrcanu odjeću, što je bio očiti dokaz gubitka njegova neka-dašnja položaja. Smeđa tunika osim što je bila ofucana, bila jei blatnjava. Royce je pomislio kako nalikuje sovi. Bio je nizak,pogurenih ramena, a oči su mu bile gotovo potpuno pokriveneteškim vjeđama. Doista, izgledao je poput sove, no imao je srcelešinara kad je bio u stanju izdati svoje zemljake, s prezirom jezaključio. ∑ Priđi bliže ∑ naredio mu je. Saksonac je bez oklijevanja poslušao njegovu naredbu. ∑ Vašsam pokorni sluga, gospodo ∑ rekao je i naklonio se plemićima. Royce je stajao uz Hugha, ispred kamina, ruku prekriženihna leđima. Hughova ramena i dalje su bila ogrnuta plaštem.Rukama je čvrsto stisnuo krajeve, pokušavajući prikriti drhtanjekoje se sve jače širilo njegovim tijelom. Lice mu je bilo blijedo,a pogled grozničav. Kratko ga pogledavši, Royce je naredio damu donesu stolac. Zatim je naredio da mu donesu i pehar vina. ∑ I, neka netkood slugu popije prvi gutljaj. Ako preživi, znat ćemo da nijeotrovano ∑ dodao je. Hugh se namrgodio. ∑ Dobro mi je, kao i tebi ∑ progunđaoje. ∑ U stanju sam pobrinuti se za sebe. ∑ Naravno da jesi ∑ složio se Royce. ∑ Ali, prošlog tjednavodio si dvostruko više bitaka od mene ∑ dodao je. Naravno,bila je to laž, no želio je spasiti ponos svog prijatelja. ∑ Ja bih bioposve iscrpljen da sam uspio postići samo polovicu tvojih uspjeha.24

Trofej ∑ Istina, bio bi ∑ promrmljao je Hugh. Ponos mu je bio spašen. Royce se osmjehnuo i okrenuo premauhodi. Budući da je izdajica govorio samo jezik svoga naroda,tako mu se i obratio. ∑ Reci mi što znaš o ovoj obitelji ∑ narediomu je. ∑ Počni s roditeljima. Je li istina da je oboje mrtvo? Saksonac se pomaknuo ustranu da napravi mjesta vojnici-ma koji su nosili glomazan stolac visokog naslona. Pričekao jeda Hugh sjedne, a zatim svrnuo pogled na Roycea. ∑ Tako je,gospodine. Oboje je mrtvo. Pokopani su na obiteljskom grobljukoje se nalazi na sjevernoj uzvisini. James je pomislio da će istegnuti vrat od pokušaja da zadržipogled na licu gorostasnog Normana. Kad je bol u vratu po-stala nepodnošljiva, skrenuo je pogled na pod. Bilo je to pravoolakšanje, budući da mu je i napetost u grudima popustila istogtrena kada je prestao gledati u njegovo lice. Oči su mu bile jed-nako zastrašujuće kao i ružan ožiljak na njegovu desnu obrazu.Ili, ipak ne, zaključio je. Pogled je bio gori, tvrd i hladan poputleda, strašniji od njegova stasa ili ožiljaka. ∑ U redu. Reci mi o ostalim članovima obitelji ∑ nastavio jeRoyce. James se požurio odgovoriti. ∑ Imali su dva sina. Stariji, Thur-ston, navodno je poginuo u bitci koja se vodila na sjeveru. Noto još nitko pouzdano ne zna. ∑ A drugi? ∑ Njemu je ime Justin. Najmlađi je od djece. Ranjen je u istojbitki. Opatice ga njeguju u samostanu, ali nema puno nade daće preživjeti. Ozljede su preteške. Royce je odjednom shvatio da Ingelram i dalje stoji uz njega.∑ Nisam li ti naredio da dovedeš opaticu ∑ rekao je na jezikuSaksonaca. Ingelram mu je jednako tako odgovorio. ∑ Nisam znao daje želite ispitati, barune. ∑ Nisi ni trebao znati. Zapovijed se izvršava bez pitanja. Ingelmar je duboko udahnuo. ∑ Nema je ∑ naglo je izgovo-rio. 25

Julie Garwood Royce je suspregnuo želju da ga zadavi. ∑ Objasni ∑ narediomu je, glasom tvrdim poput čelika. Ingelram je morao skupiti svu hrabrost da mu pogleda u oči.∑ Sestra Danielle zatražila je da je otpratimo u samostan. Dala jeriječ nadstojnici da će se vratiti prije mraka. Usto, jako je zabri-nuta za brata. Najmlađi je član njihove obitelji pa osjeća premanjemu veliku odgovornost. Royce ga je bez riječi slušao. Izraz lica bio mu je leden. In-gelram ni po čemu nije mogao zaključiti što misli. To ga je jošviše uzdrmalo. Kad je ponovo progovorio, glas mu se pretvoriou cviljenje. ∑ Ozljede njezina brata opasne su po život, barune.Željela je provesti noć uz njegovu postelju. Obećala mi je da ćese ujutro vratiti. Tada će vam sigurno reći sve što želite znati. Royce je morao duboko udahnuti da se smiri. ∑ Što ako sene vrati? ∑ upitao je. Ingelram je izgledao kao da je zapanjen njegovim pitanjem.Tako što nije mogao ni zamisliti. ∑ Dala mi je svoju riječ, ba-rune. Ne bi mi lagala. Ne može. Ona je nevjesta svete crkve.Bio bi to smrtni grijeh. Ako iz nekog razloga ne može napustitisamostan, sutra ću rado osobno poći po nju i dovesti je. Royce se tijekom godina naučio obuzdavati. Upravo to je iučinio. Morao je spriječiti budalastog mladog vojnika da daljegovori. Iako bi mu, iskreno rečeno, najradije očitao propisnubukvicu. No saksonski uhoda bio je s njima, a Royce ne binikada obrukao jednog od svojih vojnika u prisutnosti stranca.Osim što bi takvo što bilo ponižavajuće, od toga u konačnicine bi bilo nikakve koristi. Momak ne bi ništa naučio. Royce seu pravilu prema ljudima odnosio onako kako je očekivao da sedrugi odnose prema njemu. Držao je da se poštovanje stječe natemelju zasluga, a ne zahtjeva, jednako kao što se dostojanstvuuči na temelju primjera. Hugh je kratko pročistio grlo u namjeri da privuče njegovupozornost. Suosjećajno ga je pogledao i okrenuo se prema In-gelramu. ∑ Sine, ne možeš ući unutar svetih zidina. Navukli bina sebe najgoru Božju kaznu kad bismo se usudili povrijeditijedan od najsvetijih zakona.26

Trofej ∑ Najsvetijih zakona? ∑ zbunjeno je izvalio Ingelram, očitone shvaćajući. Hugh je zakolutao očima i svrnuo pogled prema nebu. ∑Sestra Danielle sada je pod zaštitom crkve, sine. Upravo si jojpružio utočište. Ingelram je napokon počeo uviđati posljedice svog postupka.Bio je zaprepašten veličinom vlastite gluposti, no unatoč tomuočajnički se pokušavao opravdati u očima svog zapovjednika. ∑Ali, obećala je… ∑ Dosta. Royce nije povisio glas, no James je svejedno poskočio kadje Royce svrnuo pogled s Ingelrama na njega. Na trenutak jepomislio da ga je upravo udarila munja. Za svaku sigurnost,odmakao se još nekoliko koraka unatrag. Vidjevši kako se mali čovjek skupio od straha, Royce se za-malo nasmijao. Noge su mu se toliko tresle da je jedva stajao.∑ Rekao si mi o braći, James ∑ nastavio je. ∑ Sada mi kaži osestrama. Čuli smo da su blizanke. Jedna je opatica… ∑ Ne, nije ∑ naglo ga je prekinuo Saksonac. Vidjevši mračanizraz Royceova lica, požurio je nastaviti ∑ Gospa Nicholaa… ∑ Znamo tko je gospa Nicholaa ∑ nestrpljivo je odvratioRoyce. ∑ Ona je branila zamak od našega napada, je li tako? ∑ Jest ∑ odvratio je James. ∑ Tako je. ∑ U tom slučaju, želim znati tko je druga. Ako nije opatica… Na Royceovo čuđenje, Saksonac se usudio ponovo žestokoodmahnuti glavom. Izgledao je više smeteno nego prestrašeno.∑ Ali, gospodine ∑ prošaputao je ∑ ne postoji druga. Gospa Ni-cholaa nema sestru blizanku. 27

U blistavom ozračju londonskog dvora pod vladavinom Williamaod Normandije, Nicholaa, prelijepa saska zarobljenica, bila jeprisiljena odabrati supruga među normanskim plemićima.Unatoč brojnim sukobima i njegovoj, prema njezinu mišljenju,nemogućoj naravi, odlučila se za baruna Roycea, hrabrog iodlučnog ratnika, pod čijom je grubom površinom otkrila nježnoi plemenito srce. Buntovna, domišljata i neodoljivo naivna,Nicholaa se zaklela da će ga podrediti svojoj volji, neovisno onavali osjećaja koji su prijetili propašću njezina pomno smišljenanauma. Neustrašiv u bitci i okrutan protivnik, Royce biva jednakoiznenađen otkrićem vlastitih dubokih osjećaja, kao i strašću svojepredivne supruge u trenucima međusobne nježnosti.U poratnom razdoblju tijekom kojega se saski pobunjenicijoš uvijek bore protiv normanskih osvajača, Royce i Nicholaaotkrivaju dragocjenost ljubavi i međusobnog razumijevanja, notek nakon što se suoče s preprekama poput mržnje, rodoljublja irodbinskih veza.JULIE GARWOOD autorica je velikih svjetskih uspješnica, anjezini se romani često nalaze u vrhu lista najprodavanijh knjiga.Trofej, sjajna ljubavna priča o dvoje ljudi koji žele zauvijek ostatizajedno, zacijelo će zarobiti srca čitateljica koje ćes nestrpljenjem čitati i njezine romane Tajna i Nevjesta.Roman je s engleskoga prevela Silvija Čolić. 159,00 knwww.mozaik-knjiga.hr ISBN 978-953-14-0626-0