Povratak kralja

GOSPODAR PRSTENOVA 9 I. poglavlje MINAS TIRITHPippin izviri iz zaklona ispod Gandalfove pelerine. Nije bio na~i- sto je li budan ili jo{ sanja, je li jo{ u onom snu koji se brzo kre- }e i u koji je umotan poodavno, otkako su krenuli na veliki put.Tamni je svijet promicao mimo njega i vjetar mu glasno pjevao u u{i-ma. Nije vidio ni{ta do zakovitlanih zvijezda, i daleko na desnoj stra-ni goleme sjene naspram neba gdje je gorje na jugu stupalo porednjih. Onako bunovan, poku{avao je izra~unati dane i dijelove putova-nja, ali mu je pam}enje bilo dremljivo i nepouzdano. U prvo su vrijeme jahali strahovito brzo, bez zaustavljanja, a ondaje u zoru opazio blijed, zlatan odsjaj – stigli su do mirnoga grada i ve-like puste ku}e na brijegu. Tek {to su bili stigli u njen zaklon, nad nji-ma je jo{ jednom prohujala krilata sjena a ljudi klonuli od straha. AliGandalf mu je tiho ne{to {apnuo, pa je zaspao u kutu, umoran ali ne-miran, nejasno svjestan kako ljudi dolaze i odlaze razgovaraju}i, ikako Gandalf izdaje zapovijedi. A onda su opet jahali i jahali u no}i.Bija{e to druga – ne, nego tre}a no}, otkako je zavirio u onaj kamen.Obuzet tim grozomornim sje}anjem, potpuno se razbudio i zadrhtao,a hujanje vjetra bija{e puno prijete}ih glasova. Na nebu se upalilo nekakvo svjetlo, proplamsaj `ute vatre iza ta-mnih zapreka. Pippin se skutri, upla{en na~as, pitaju}i se u kakvu gato u`asnu zemlju vodi Gandalf. Protrlja o~i, a onda opazi da se tomjesec di`e ponad isto~nih sjena, gotovo ve} u{tap. No} dakle nijedaleko odmakla, jahat }e jo{ sate i sate. Prome{kolji se i prozbori: – Gdje smo to, Gandalfe? – U kraljevstvu Gondor – odgovori mu ~arobnjak. – Jo{ prolazi-mo kroz Anórien. Opet zavlada {utnja, a onda Pippin iznenada uzvikne hvataju}i seza Gandalfovu pelerinu:

10 J. R. R. Tolkien – [to je ono? Gledajte! Vatra, crvena vatra! Da nema zmajeva uovom kraju? Gledajte, eno jo{ jedne! Umjesto odgovora, Gandalf podvikne konju: – Hajde, Shadowfaxe! Moramo se po`uriti. Nemamo vi{e vre-mena. Gledaj! Svjetionici su u Gondoru upaljeni, zovu u pomo}. Bu-knuo je rat. Gledaj, eno vatre na Amon Dînu, i plamena na Eilenachu;eno ih gdje jure na zapad: Nardol, Erelas, Min-Rimmon, Calenhad iHalifirien na granicama Rohana. Ali Shadowfax uspori korak i zastane, a onda zabaci glavu izanji{ti. Iz mraka mu se odazovu nji{tanjem drugi konji; za~as se raz-legne konjski topot, a tri konjanika dojure i odjure poput lete}ih sa-blasti na mjese~ini i nestanu ka zapadu. Tad se Shadowfax pribere ipojuri dalje, a no} je tekla iznad njega poput hujanja vjetra. Pippin je opet zadrijemao i nije se mnogo obazirao na Gandalfa,koji mu je pripovijedao o obi~ajima Gondora, i kako je gospodar Gra-da dao podi}i svjetionike na vrhovima najvi{ih bregova uz ruboveobaju gorskih lanaca i uspostavio postaje na tim to~kama, na kojimasu uvijek spremni svje`i konji da mu ponesu glasnike do Rohana nasjeveru i do Belfalasa na jugu. – Odavno ve} gore ti svjetionici na sjeveru – re~e. – U drevno dobaGondora, nisu bili ni potrebni jer su tada imali sedam kamenova. Pippin se nemirno prome{kolji. – Spavaj dalje, i ne boj se! – re~e mu Gandalf. – Jer ti sad ne ide{kao Frodo u Mordor nego u Minas Tirith, tamo }e{ biti siguran kaonigdje drugdje na svijetu ovih dana. Ako Gondor padne, ili ako osta-nemo bez Prstena, onda ni Shire ne}e vi{e biti nikakvo uto~i{te. – Niste me ba{ utje{ili – re~e mu Pippin, ali ga san ipak shrva.Posljednje ~ega se jo{ sje}ao prije nego {to je utonuo u dubok san, bi-ja{e letimi~an pogled na visoke bijele vrhunce {to su svjetlucali poputotoka koji plove iznad oblaka hvataju}i svjetlo mjeseca {to se klonizapadu. Pitao se gdje li je Frodo, je li ve} u Mordoru ili je poginuo;nije znao da Frodo negdje daleko gleda taj isti mjesec kako zalazi izaGondora prije nego {to }e svanuti. Pippina probudi nekakva graja. Pro{ao je bio jo{ jedan dan skri-vanja i jo{ jedna no} putovanja. Bilo je praskozorje: ponovo se bli`ilastudena zora, a oko njih se vukle hladne sive izmaglice. Shadowfax jestajao pu{e}i se od znoja, ali je ponosno dizao uvis vrat ne pokazuju-

GOSPODAR PRSTENOVA 11}i ni najmanji trag umora. Oko njega je stajalo mnogo visokih ljudizaogrnutih te{kim ogrta~ima, a iza njih se u magli nazirao kamenizid. ^inilo se da je ru{evan, ali jo{ prije nego {to je pro{la no}, razle-gli su se zvuci u`urbanog rada: udaranje ~eki}ima, zveckanje zidar-skim lopaticama i {kripa kota~a. Ovdje-ondje u magli mutno su sjalebaklje i vatre. Gandalf je razgovarao s ljudima koji su mu preprije~iliput. Slu{aju}i ih Pippin shvati da je rije~ upravo o njemu. – Jest, istina je, Mithrandire, da mi tebe znamo – re~e vo|a onihljudi – i da ti zna{ lozinke za Sedmora vrata i da mo`e{ slobodnodalje. Ali ne poznajemo tog tvog suputnika. [to je on? Patuljak izgorja na sjeveru? Ne `elimo nikakve neznance u ovo doba u na{emkraju, osim ako nisu sna`ni bojovnici u ~iju se odanost i potporu mo-`emo pouzdati. – Zajam~it }u za njega pred Denethorovim prijestoljem – re~eGandalf. – A {to se sr~anosti ti~e, ona se ne mjeri stasom. On je pro-{ao kroz vi{e bitaka i opasnosti nego vi, Ingolde, iako ste dvaput vi{iod njega; upravo dolazi s osvajanja Isengarda, o ~emu vam donosimoglase, i silno je umoran, ina~e bih ga probudio. Zove se Peregrin ivrlo je hrabar ~ovjek. – ^ovjek? – sumnji~avo }e Ingold, a svi se ostali nasmiju. – ^ovjek! – uzvikne Pippin koji se posve razbudio. – ^ovjek!Ne, zaista nisam ~ovjek! Ja sam hobit, i nisam hrabar, kao {to nisamni ~ovjek, osim mo`da ovda-onda kad me nu`da pritjera. Ne dajte seobmanuti od Gandalfa! – Mnogi od onih koji su izvr{ili juna~ka djela ne bi mogli vi{e osebi kazati – re~e Ingold. – A {to je to hobit? – Polutan – odgovori mu Gandalf. – Ne, nije onaj o kome seonoliko pri~alo – nadoda kad opazi ~u|enje na licima ljudi. – Nijeonaj, ali je od njegova soja. – Jest, nije onaj, ali je putovao s njim – nadoda Pippin. – A bioje s nama i Boromir iz va{ega grada, on me spasio od snjegova na sje-veru, a na kraju je poginuo brane}i me od mnogobrojnih neprijatelja. – [uti! – re~e Gandalf. – Tu je tu`nu vijest trebalo najprije javitinjegovu ocu. – I sami smo se tome dosjetili – re~e Ingold – po nekim ~udnimznacima u posljednje vrijeme. Nego, prolazite {to prije! Jer gospodarMinas Tiritha jedva ~eka da vidi nekoga tko }e mu donijeti najnovijevijesti o sinu, pa bio to ~ovjek ili...

12 J. R. R. Tolkien – Hobit – re~e Pippin. – Ne}u mo}i biti od velike pomo}i va{emgospodaru, ali u~init }u sve {to mogu u spomen na hrabroga Boromira. – Onda zbogom! – pozdravi ih Ingold, a ljudi se razmaknu dapropuste Shadowfaxa, pa on pro|e kroz uske vratnice u zidu. – @elimvam, Mithrandire, da dadete dobar savjet Denethoru u njegovoj ne-volji, i svima nama! – dovikne jo{ za njima Ingold. – Samo {to nami ovaj put donosite vijesti o pogiblima i opasnostima, kao i obi~no,kako vele. – Zato {to dolazim rijetko ali uvijek onda kad vam je moja po-mo} najpotrebnija – odgovori Gandalf. – A {to se ti~e savjeta, rekaobih da prekasno popravljate zidine Pelennora. Sad }e vam najboljaobrana od oluje koja dolazi biti hrabrost – hrabrost i ono malo nadekoju vam donosim, jer nisu sve vijesti koje donosim lo{e. Ipak, osta-vite se zidarskih lopatica, radije nabrusite ma~eve! – Ovaj }emo posao zavr{iti do ve~eri – re~e Ingold. – Ovo je po-sljednji dio bedema koji se mora osposobiti za obranu: dio koji }enajmanje biti izlo`en napadima zato {to je okrenut na{im prijateljimaiz Rohana. Znate li {togod o njima? Mislite li da }e se odazvati na{empozivu? – Ho}e, do}i }e. Samo {to su oni vodili mnoge bitke iza va{ihle|a. Ni ova cesta ni bilo koja druga nisu vi{e sigurne. Ostanite bud-ni! Da nije bilo Gandalfa Burovranog, neprijateljska bi vojska ve}bila navalila iz Anóriena na vas, a ne bi vam stigli ni jaha~i iz Roha-na. Ipak, mo`da }e jo{ sti}i. Zbogom, i dr`ite o~i otvorene! Gandalf se dohvatio prostranog kraja iza Rammas Echora. Takosu ljudi Gondora zvali vanjski zid koji su bili podigli velikim trudom,po{to je Ithilien bio pao u sjenu njihova neprijatelja. Jer on se prote-zao tridesetak i vi{e milja od podno`ja gorja i opet natrag, opasuju}ipolja Pelennora: lijepu i plodnu prigradsku zemlju na duga~kim kosa-ma i zaravancima {to su se spu{tali do duboke nizine Anduina. Nanajdaljoj to~ki od Velikih vrata Grada, na sjeveroistoku, do zida jebilo dvanaest milja, a tu je, s mrgodne obale, zid gledao na dugu nizinuuz rijeku, tu su ga ljudi izgradili visokog i sna`nog; jer na tom mjestu,po ozidanom nasipu, cesta {to je dolazila od gazova i mostova Osgi-liatha prolazila je kroz dobro ~uvana vrata i izme|u kula s kruni{tima.Na najbli`oj to~ki od Grada do zida, a to je bilo na jugoistoku, bilo jene{to vi{e od tri milje. Tu je Anduin, zaobilaze}i u {irokom luku brdaEmyna Arnena u ju`nom Ithilienu, zavijao o{tro na zapad i zid se di-

GOSPODAR PRSTENOVA 13zao na samom njegovu rubu, a ispod njega su se nalazili kejovi i pri-stani{ta Harlonda za la|e {to su stizale uz rijeku s posjedâ na jugu. Ogra|ena je zemlja bila bogata, sa {irokim oranicama i mnogovo}njaka; bijahu tu posjedi s hambarima i su{nicama za hmelj, s obo-rima i stajama, i s mnogim poto~i}ima {to su `uborili kroz zelenilo,od prigorja do Anduina. Pa ipak, nije tu obitavalo mnogo sto~ara i ra-tara, ve}ina pu~anstva Gondora prebivala je u sedam krugova Grada,ili u visokim udolinama na rubovima gorja, u Lossarnachu, ili daljena jugu, u ubavom Lebenninu s njegovih pet hitrih rijeka. Izme|ugorja i mora `ivio je odva`an narod. Smatrali su ih ljudima Gondora,ali su bili mije{ane krvi i me|u njima je bilo i onih niskih i crnoma-njastih kojima su preci potjecali od zaboravljenih ljudi {to su prebi-vali u sjeni brda u crnim godinama prije dolaska kraljeva. Ali tamodalje, na veleposjedima Belfalasa, stolovao je knez Imrahil u svomdvorcu Dol Amrothu kraj mora, a on je bio plemenite krvi, kao i nje-govi podanici, visoki i ponositi ljudi, o~iju sivih kao more. Po{to je Gandalf jahao jo{ neko vrijeme, poja~alo se svjetlo nanebu pa se Pippin probudi i pogleda oko sebe. Slijeva je le`alo moremagle {to se na istoku dizala do sumornih sjena, ali zdesna su velikeplanine digle glave prote`u}i se od zapada do strmog i nenadanogkraja, ba{ kao da se rijeka u stvaranju te zemlje probila kroz neku veli-ku zapreku i izdubla silnu dolinu da bude u budu}im vremenima zemljabitaka i sukoba. A ondje gdje je zavr{avalo bijelo gorje Ered Nimrai-sa opazio je, kao {to mu je Gandalf bio obe}ao, tamnu masu planineMindolluin, zagasitopurpurne sjene njezinih visokih udolina i visokolice {to se bijeljelo u osvit dana. Na njezinu ispru`enu koljenu nalaziose branjeni Grad, sa svojih sedam kamenih bedema, toliko ~vrstih istarih da su se doimali kao da nisu sagra|eni nego da su ih divoviisklesali od kostiju zemlje. Jo{ dok je Pippin gledao u ~udu, boja zidina pretvorila se iz ne-jasna sivila u bjelinu {to se ovla{ rumenjela u zoru; iznenada se sun-ce bilo uspelo preko isto~ne sjene i bacilo snop zraka {to su pogodilesamo lice Grada. Pippin glasno usklikne jer je kula Ecthelion, {to jevisoko stajala unutar najvi{ih zidina, zasjala naspram neba poputcvjetnog klasa od bisera i srebra, visoka, lijepa i skladna, a vrh joj bli-stao kao da je sazdan od kristala; na kruni{tu su se razvili i zavijorilibijeli stjegovi na jutarnjem povjetarcu, a iz visine i daljine doprlo jezvonko brujanje poput trubljenja srebrnih truba.

14 J. R. R. Tolkien Tako su u osvit dana Gandalf i Peregrin dojahali do Gradskihvrata Gondora i pred njima se otvorila `eljezna vrata. – Mithrandir! Mithrandir! – vikali su ljudi. – Po njemu znamo daje oluja zaista blizu! – Ve} je nad vama – re~e Gandalf. – Dojahao sam na njezinimkrilima. Pustite me da pro|em! Moram do gospodara Denethora dokje jo{ namjesnik. [to god se dogodilo, do{ao je kraj Gondoru kakvogga poznajete. Pustite me da pro|em! Ljudi su uzmaknuli pred njegovim zapovjedni~kim glasom inisu ga vi{e ni{ta pitali, iako su u ~udu gledali hobita koji je sjediopred njim, i konja na kojem su jahali. Jer stanovnici grada gotovo dase nisu ni slu`ili konjima i malokad su ih vi|ali na ulicama, osimonih koje su jahali glasnici njihova gospodara. Stoga su govorili: – Ovo je valjda jedan od onih velikih konja kralja Rohana? Mo`-da }e nam Rohanci uskoro do}i u pomo}? A Shadowfax se ponosito penjao dugom, vijugavom cestom. Jer Minas Tirith bija{e sagra|en na sedam razina, od kojih jesvaka bila ukopana u brdo, a oko svake je od njih podignut zid i u sva-kom su zidu bila vrata. Ali vrata nisu stajala u nizu jedna za drugima:Gradska vrata u gradskom bedemu bila su na isto~nom kraju kruga,sljede}a su gledala napol na jug a tre}a napol na sjever, i tako naiz-mjence dalje uzbrdo. Stoga je poplo~ani put {to je vodio do citadelei{ao u cik-cak liniji preko lica brijega. A kad god bi prelazio preko linijeGradskih vrata, prolazio je kroz nadsvo|en prolaz probijaju}i se krozgolemi zid od stijene, ~ija je golema izbo~ena masa dijelila nadvojesve krugove grada osim prvoga. Jer djelomice prirodnim oblikova-njem toga brijega, a djelomice zahvaljuju}i silnoj vje{tini i trudu izra-stao je u davno doba iz stra`njeg prostranog dvori{ta iza Gradskihvrata visok bastion od kamena, kojem je rub, o{tar poput brodskogpramca, gledao na istok. Dizao se taj bastion ~ak do razine najvi{egkruga gdje bija{e okrunjen kruni{tem, tako da su oni koji su bili u ci-tadeli mogli, poput mornara na orija{kom brodu, gledati s vrha naGradska vrata oko dvjesto trideset metara ispod sebe. Ulaz u citadelubija{e tako|er okrenut na istok, ali ukopan u `ivu stijenu; odatle jedug uspon osvijetljen svjetiljkama vodio do sedmorih vrata. Tako suljudi napokon stizali do Visokog dvori{ta i do Trga vodoskoka podnoBijele kule: visoko i skladno gra|ene, pedeset hvati od temelja do

GOSPODAR PRSTENOVA 15vrha, na kojoj se vio stijeg namjesnikâ oko tristo pedeset metara nadravnicama. Bija{e to doista sna`na utvrda koju ne bi mogla osvojiti nijednaneprijateljska vojska dok god u njoj ima nekoga tko mo`e nositioru`je, osim ako du{manin ne bi do{ao odostraga i popeo se uz ni`eobronke Mindolluina i tako se dokopao uske izbo~ine koja povezujeStra`arski brijeg s planinskom masom. Ali ta izbo~ina, {to se dizalado visine petoga zida, bija{e ome|ena velikim bedemima sve do samestrmine nadvijene nad njezinim zapadnim krajem; na tom prostorustajale su ku}e i grobnice s kupolama negda{njih kraljeva i gospoda-ra, zauvijek utihlih izme|u planine i kule. Pippin je u sve ve}em ~udu gledao taj velebni kameni grad, sil-niji i sjajniji od svega {to je ikad sanjao; ve}i i tvr|i od Isengarda, ikudikamo ljep{i. Pa ipak je iz godine u godinu grad propadao i nedo-stajala mu je ve} polovica ljudi koji su mogli prebivati u njemu. Usvakoj ulici nailazili su na poneku velebnu ku}u ili dvori{te, nad ~i-jim su vratima i nadsvo|enim vratnicama bila urezana mnoga lijepaslova neobi~nih i starinskih oblika: imena, pomislio je Pippin, velikihljudi i porodica koji su tu neko} boravili; sad su ta mjesta bila tiha, ni-kakvi koraci nisu odjekivali {irokim plo~nicima niti se ~uli glasovi udvoranama niti je koje lice izvirilo na vrata ili prozor. Naposljetku su iza{li iz sjene sedmih vrata i toplo sunce, {to jesjalo dolje iza rijeke dok je Frodo hodao proplancima Ithiliena, obasja-valo je ovdje glatke zidove i ukopane stupove, i velik luk sa zaglavnimkamenom isklesanim u obliku okrunjene kraljevske glave. Gandalf jesjahao jer nijedan konj nije smio u}i u citadelu, pa je Shadowfax, nablagu rije~ svoga gospodara, dopustio da ga odvedu. ^uvari vrata bijahu odjeveni u crno a kacige im bile ~udnovataoblika, visoke, s dugim, tijesno priljubljenim {titnicima za obraze, aiznad {titnika bijahu zadjenuta bijela krila morskih ptica. Kacige imblistale srebrnim plamenom jer su bile iskovane od mithrila, ba{tinje-na iz slavnih starih dana. Na crnim {irokim pla{tevima bija{e izveze-no stablo bijelo kao snijeg {to je cvalo ispod srebrne krune i vi{ekra-kih zvijezda. Takva je bila dvorska odora nasljednika Elendilovih,koju vi{e nitko u Gondoru nije nosio osim ~uvara citadele ispred dvo-ri{ta s vodoskokom, gdje je neko} raslo to bijelo stablo.

16 J. R. R. Tolkien ^inilo se da je glas o njihovu dolasku stigao prije njih jer su ihodmah pustili unutra {utke, bez pitanja. Gandalf je `ustro kro~io pobijelo poplo~anom dvori{tu. Milozvu~an vodoskok poigravao je najutarnjem suncu, a oko njega se pru`ala jarkozelena tratina. U sredinije stajalo, nadvijeno nad bazenom, suho stablo, sa ~ijih su se ogolje-nih i skr{enih grana tu`no cijedile kapi u bistru vodu. Hitaju}i za Gandalfom, Pippin je zirnuo na nj. Pomisli kako seturobno doimlje, i upita se za{to su to suho stablo ostavili ovdje gdjese sve drugo tako dobro odr`ava. Sedam zvijezda, kamenova i stablo bijelo kro{nju {to zri. Prisjetio se tih rije~i koje je Gandalf bio promrmljao. A onda sena|e na vratima velebne dvorane podno blistave kule, pa pro|e za ~a-robnjakom pokraj visokih, nijemih stra`ara i stupi u prohladne sjenekamene pala~e u kojoj odzvanjahu koraci. Po{li su poplo~anim hodnikom, duga~kim i pustim, a Gandalf uhodu tiho upozori Pippina: – Pazi na svoje rije~i, majstore Peregrine! Nije vrijeme za hobit-sku ko~opernost. Théoden je dobrostiv starac. Denethor je drugogsoja, ponosit i pronicav, ~ovjek kudikamo plemenitijeg porijekla ive}e mo}i iako ga ne zovu kraljem. Ali on }e se najvi{e tebi obra}atii uvelike te ispitivati zato {to ga ti mo`e{ najbolje izvijestiti o njego-vu sinu Boromiru. Njega je silno volio: mo`da i previ{e, jo{ vi{e zato{to su bili posve razli~iti. Ali pod okriljem te ljubavi mislit }e damo`e lak{e saznati {to `eli od tebe nego od mene. Nemoj mu govoritivi{e nego {to mora{, i ne spominji mu Frodov zadatak. Ja }u se poza-baviti time kad do|e vrijeme. I nemoj mu ni{ta govoriti o Aragornu,osim ako ba{ ne bude{ morao. – Za{to ne? [to nije u redu sa Striderom? – pro{ap}e Pippin. –Zar nije i on kanio do}i ovamo? Pa i do}i }e, svakako. – Mo`da, mo`da – otpovrne Gandalf. – Ali ako i do|e, do}i }ena neki na~in koji nitko ne o~ekuje, ~ak ni Denethor. I bolje da jetako. U najmanju ruku, ne smijemo najaviti njegov dolazak. Gandalf zastane pred visokim vratima od ugla~ane kovine. – Pazi, majstore Pippine, nemamo vi{e vremena da te sad upu}u-jem u povijest Gondora, iako bi bilo bolje da si nau~io {togod o tomejo{ dok si tra`io pti~ja gnijezda i bje`ao iz {kole u {ume Shirea. Dr`ise kako sam ti rekao! Kad se jednom mo}nom vladaru donosi vijesto smrti njegova nasljednika, nije ba{ mudro previ{e govoriti o dola-

GOSPODAR PRSTENOVA 17sku nekoga tko }e, ako do|e, polagati pravo na njegovo prijestolje. Jeli ti ovo dovoljno? – Prijestolje? – zgrane se Pippin. – Da – potvrdi Gandalf. – Ako si sve ove dane hodao zatvoreniho~iju i uspavana duha, sad se napokon probudi! I on pokuca na vrata. Vrata se otvore, ali se nije vidjelo tko ih je otvorio. Pippin zaviriu veliku dvoranu. Bila je osvijetljena kroz duboke prozore u {irokimprolazima s obje strane, iza redova visoka stupovlja na kojima je sta-jao krov. Monoliti od crna mramora dizali su se do velebnih kapitelana kojima bijahu izrezbareni mnogi neobi~ni likovi `ivotinja i li{}a;visoko gore u sjeni sjajio se {irok strop od mutna zlata opto~en ukra-sima {to su se prelijevali u mnogim bojama. U toj dugoj sve~anojdvorani nije bilo zastora ni tapiserija ni bilo ~ega drugoga od tkanineili drva, ali je izme|u stupovlja stajala nijema skupina visokih kipovaod hladna kamena. Iznenada se Pippin prisjeti isklesanih stijena Argonath i obuzmega strahopo{tovanje dok je gledao tu aveniju odavno mrtvih kraljeva.Na suprotnom kraju dvorane stajao je na postolju od vi{e stepenicavisok prijesto pod mramornom nebnicom u obliku okrunjene kacige.Iza njega je na zidu, izrezbarena i ure{ena draguljima, bila urezanaslika stabla u cvatu. Ali prijesto je bio prazan. Na dnu postolja, na naj-ni`oj stepenici, {irokoj i visokoj, nalazila se kamena stolica, crna i ne-ukra{ena, a na njoj je sjedio neki starac zagledan u svoje krilo. U rucije dr`ao bijelu palicu sa zlatnom glavom. Nije digao pogled. Njih sudvojica sve~ano stupala prema njemu po duga~kom podu dok nisudo{li na tri koraka od njegove stolice. Tad Gandalf prozbori: – Zdravo, gospodaru i namjesni~e Minasa Tiritha, Denethore, sineEcthelionov! U ovom mra~nom ~asu donosim vam vijesti i savjete. Tek tada starac uzgleda. Pippin mu promotri izbrazdano liceponositih kostiju i ko`e kao od bjelokosti, s dugim kukastim nosomizme|u tamnih, duboko usa|enih o~iju; nije ga podsjetio toliko naBoromira koliko na Aragorna. – Doista je mra~an ~as – otpovrne starac – i obi~no nam u ta-kvim vremenima vi i dolazite, Mithrandire! Ali premda svi znacipredskazuju da je propast Gondora na pomolu, ta mi tmina nije tako

18 J. R. R. Tolkienstra{na kao moja vlastita. ^uo sam da mi dovodite nekoga tko je vi-dio kako mi je sin poginuo. Je li to taj? – Jest – odgovori Gandalf. – Jedan od njih dvojice. Drugi je kodThéodena u Rohanu, mo`da }e jo{ do}i za nama. To su vam, kao {tovidite, polutani, ali nije to onaj o kome govore znamenja. – Ipak je polutan – mrko }e Denethor – a to mi ime nije drago ot-kako su nam one proklete vijesti poremetile planove i odvukle misina na nepromi{ljeno putovanje u smrt. Boromire moj! Sad si namba{ najpotrebniji. Trebalo je da Faramir ode umjesto njega. – Pa i on bi bio oti{ao – re~e Gandalf. – Ne budite nepravedni usvome jadu! Boromir je sam zatra`io da ode, i ne bi podnio da netkodrugi ode umjesto njega. On nije trpio pogovora i uzimao je {to godbi po`elio. Ja sam dugo putovao s njim i dobro mu upoznao }ud. Vive} govorite o njegovoj smrti? Doznali ste za nju prije nego {to smomi do{li? – Evo {to sam primio – re~e Denethor, pa odlo`i palicu i podigneiz krila ono u {to je bio zagledan. U svakoj je ruci dr`ao po jednu po-lovicu velikog roga raskoljenog po sredini – roga divljeg bika opto~e-nog srebrom. – Taj je rog Boromir uvijek nosio sa sobom! – uzvikne Pippin. – Tako je – potvrdi Denethor. – I ja sam ga nosio u svoje vrije-me, nosio ga je svaki najstariji sin na{e ku}e, sve tamo do davno mi-nulih godina prije pada kraljeva, otkako je Vorondil, otac Mardilov,lovio divlja goveda Arawa u dalekim poljima Rhûna. ^uo sam ovajrog kako se nejasno ogla{ava na sjevernim granicama prije trinaestdana, a rijeka mi ga je donijela slomljenog: nikad vi{e ne}e dati glasaod sebe. – On u{uti i nastane tajac. Odjednom svrne svoj mrki pogledna Pippina. – A {to ti na to ka`e{, polutane? – Trinaest dana, trinaest dana – promuca Pippin. – Da, bit }e daje tako. Da, stajao sam pokraj njega kad je zapuhao u rog. Ali niotkudpomo}i. Samo je jo{ vi{e orkâ navrlo. – Tako, dakle – re~e Denethor i o{tro pogleda Pippina. – Ti si biotamo? Ispri~aj mi ne{to vi{e o tome! Za{to mu nitko nije pritekao upomo}? I kako si ti umakao a on nije, onako sna`an ~ovjek kakav jebio, iako nije bilo drugih neprijatelja do orkâ? Pippin pocrveni i zaboravi na strah. – I najsna`niji ~ovjek mo`e poginuti od jedne strelice – odgovori– a Boromira je probolo mnogo. Kad sam ga posljednji put vidio, bio

GOSPODAR PRSTENOVA 19je klonuo pokraj nekog drveta i ~upao crnoperu strelicu iz boka. Tadasam se onesvijestio i pao u zarobljeni{tvo. Vi{e ga nisam vidio i ni{tavi{e ne znam. Ali po{tujem uspomenu na njega jer je bio vrlo hrabar.Poginuo je da nas spasi, moga ro|aka Meriadoca i mene, kad su nas u{umi zasko~ili vojnici Gospodara tame. I premda je pao i nije nasspasio, nisam mu zato ni{ta manje zahvalan. Pippin pogleda starca u o~i jer se u njemu, za~udo, bio probudioponos, povrije|en prezirom i sumnjom u onom hladnom glasu. – Tako velik gospodar ljudi kao {to ste vi zacijelo misli da mu nemo`e biti velike koristi od hobita, polutana iz Sjevernog Shirea; ali javam `elim u~initi sve {to mogu ne bih li se odu`io. Odgurnuv{i naglo sivu pelerinu, Pippin isu~e svoj mali ma~ ipolo`i ga Denethoru do nogu. Preko star~eva lica preleti blijed osmijeh poput sjaja hladna sun-ca u zimsko predve~erje, ali on odlo`i krhotine roga, obori glavu iispru`i ruku. – Daj mi to oru`je! – re~e. Pippin dohvati ma~ i pru`i mu bal~ak. – Otkud ti to? – upita ga Denethor. – Mnogo, mnogo godinapo~iva na ovom ma~u. Njegovo je sje~ivo jama~no iskovao netko odna{eg roda na sjeveru u davno doba? – Potje~e iz humlja na granicama moje domovine – odgovori muPippin. – Ali tamo sad po~ivaju samo zle utvare, i ne bih htio vi{e ra-spredati o njima. – Vidim da se oko tebe pletu ~udne pri~e – re~e Denethor. – Jo{jednom se pokazalo da vanj{tina ~ovjeka – ili polutana – mo`e sva-kog zavarati. Prihva}am tvoju ponudu. Ne daje{ se zastra{iti rije~ima,i ugla|eno govori{ iako ti rije~i nama na jugu mo`da ~udno zvu~e.Trebat }e nam ovih dana svaki pristojan i po{ten stvor, pa bio on ve-lik ili malen. A sad mi prisegni! – Dohvati bal~ak – re~e Gandalf – i govori za gospodarom ako si~vrsto odlu~io. – Jesam – odvrati Pippin. Starac stavi ma~ sebi u krilo a Pippin polo`i ruku na bal~ak iuzme polako govoriti za Denethorom: – Ovime prise`em na vjernu slu`bu Gondoru, gospodaru i na-mjesniku ovoga kraljevstva, da }u govoriti i {utjeti, ~initi i ne ~initi,

20 J. R. R. Tolkiendolaziti i odlaziti, u dobru i zlu, u ratu i miru, u `ivotu i smrti, od ovo-ga ~asa pa nadalje, sve dok me moj gospodar ne razrije{i obveze, ilime smrt uzme ili svijet propadne. Tako ka`em ja, Peregrin, sin Pala-dinov, polutan iz Shirea. – A sve to slu{am ja, Denethor, sin Ecthelionov, gospodar Gon-dora, namjesnik velikog kralja, i ne}u to smetnuti s uma niti propu-stiti da nagradim sve {to treba nagraditi: vjernost ljubavlju, hrabrostpo~a{}u, kr{enje prisege odmazdom. Tada Pippin uzme opet svoj ma~ i vrati ga u korice. – A sad – opet }e Denethor – evo ti moje prve zapovijedi: ne {utinego govori! Ispri~aj mi sve {to zna{, i nastoj se prisjetiti svega {tomo`e{ o mom sinu Boromiru. Sjedi sad tu i kazuj! Dok je jo{ govorio, udario je u mali srebrni gong {to mu je bionadohvat ruke, pa se u~as pojave sluge. Pippin opazi da su prije togastajali u alkovenima s obje strane vrata pa ih on i Gandalf nisu vidjelikad su u{li. – Donesite vina i jela i stolice za goste – re~e Denethor – i paziteda nas nitko ne ometa u sljede}i sat vremena. To je sve {to mogu od-vojiti za vas jer imam mnogo drugih briga – obrati se on Gandalfu. –Mnogo je toga naoko va`nije, ali za mene nije toliko hitno. Mo`da}emo ipak mo}i jo{ porazgovarati na kraju dana. – Pa i ranije, nadam se – re~e Gandalf. – Jer ja nisam dojahaoovamo iz Isengarda, prevalio ~etiristo i pedeset milja brzinom vjetrasamo radi toga da vam dovedem jednog malog bojovnika, ma kolikobio pristojan i po{ten. Zar vama ni{ta ne zna~i to {to je Théoden vo-dio veliku bitku, i {to je Isengard pora`en, i {to sam ja slomio palicuSarumanu? – Da, zna~i mi. Ali znam ve} o svim tim doga|ajima koliko mitreba za moje planove glede opasnosti {to mi prijeti s istoka. On upre svoje crne o~i u Gandalfa, a Pippin zapazi sli~nostme|u njima dvojicom i nasluti napetost {to je zavladala izme|u njih,ba{ kao da vidi liniju pritajene vatre od o~iju jednoga do o~iju drugo-ga koja bi iznenada mogla buknuti. Denethor se zapravo doimao mnogo vi{e kao velik ~arobnjaknego Gandalf, kraljevski lijep i mo}an, pa i stariji je izgledao. Ipak,nekim osjetilom druk~ijim od vida Pippin nasluti da Gandalf imave}u mo} i dublju mudrost i nekakvu veli~ajnost zaodjevenu velom. Ibio je stariji, kudikamo stariji. »Koliko stariji?« pitao se Pippin, a

GOSPODAR PRSTENOVA 21onda pomisli kako je ~udno {to nikad prije nije o tome razmi{ljao.Drvobrada{ je bio ne{to rekao o ~arobnjacima, ali ni onda nije pomi-slio da je Gandalf jedan od njih. [to je zapravo Gandalf? U koje jedavno doba i na kojem mjestu do{ao na svijet, i kad }e oti}i s njega?Zatim je prestao razmi{ljati i opazio da se Denethor i Gandalf svejed-nako gledaju u o~i, kao da ~itaju misli jedan drugome. Ipak Denethorprvi odvrati pogled. – Da – re~e – ako su kamenovi i izgubljeni, ka`u, ipak su o~igospodara Gondora o{trije od o~iju obi~nih ljudi i primaju mnoge po-ruke. Nego, sjedite radije! Tad im sluge donesu stolac i nisku klupicu, a jedan na pladnju isrebrni vr~ s peharima i nekakve bijele kola~e. Pippin sjedne, ali nijemogao odvojiti o~iju od staroga gospodara. Je li doista bilo tako, ilimu se samo pri~inilo, da je Denethor, kad je govorio o kamenovima,iznenada svrnuo blistav pogled na njega. – A sad mi ispri~aj svoju pri~u, podani~e – re~e Denethor napolljubazno, a napol podsmje{ljivo. – Jer rije~i nekoga s kim se moj sintako sprijateljio bit }e mi zaista dobrodo{le. Pippin nije nikada zaboravio taj sat vremena proveden u velebnojdvorani pod prodornim pogledom poglavara Gondora, koji ga je sva-ki ~as podbadao svojim pronicavim pitanjima. Istodobno je bio svje-stan da ga Gandalf iz blizine motri i slu{a i da (kako je Pippin slutio)obuzdava sve ve}u srd`bu i nestrpljenje. Kad je pro{ao sat vremena iDenethor ponovo udario u gong, Pippin je bio posve iscrpljen. »Ne mo`e biti vi{e od devet sati«, pomisli. »Mogao bih sad po-jesti tri doru~ka zaredom.« – Odvedite gospodina Mithrandira do stana pripremljenog zanjega – re~e Denethor – zasad mo`e i njegov pratilac ostati s njim akoho}e. Ali neka se zna da je stupio u moju slu`bu i da }e nositi imePeregrin, sin Paladinov, i saznati sve manje va`ne lozinke. Poru~itezapovjednicima da do|u ovamo ~im izbije tre}i sat. Do|ite i vi, go-spodine Mithrandire, kako i kad god `elite. Nitko vam ne}e braniti dado|ete k meni u svako doba, osim u onim rijetkim satima kad spa-vam. ^im se ohladi va{ gnjev na ludost jednog starca, vratite se da meutje{ite! – Ludost? – ponovi Gandalf. – Ne, gospodaru, kad budete ishla-pjeli starac, vi }ete umrijeti. Vi se ~ak i iza svog jada znate prikriti.

22 J. R. R. TolkienZar mislite da nisam shvatio kamo smjerate ispituju}i sat vremena ne-koga tko ponajmanje zna dok ja ovdje sjedim? – Ako ste to shvatili, onda mo`ete biti zadovoljni – odvrati De-nethor. – Ponos bi bila ludost kad bih u nevolji prezreo pomo} i sa-vjete; ali vi dijelite takve darove prema odre|enim zamislima. Ipak,gospodar Gondora ne smije poslu`iti kao oru|e tu|im nakanama, makoliko bile plemenite. Za njega nema uzvi{enije nakane na svijetu,kako sada stvari stoje, od dobrobiti Gondora, a ja, gospodine, vladamu Gondoru i nitko drugi, bar sve dok se kralj ne vrati. – Dok se kralj ne vrati? – priupita ga Gandalf. – E pa, gospodinenamjesni~e, va{a je zada}a da o~uvate ne{to od kraljevstva ako se todogodi, u {to malo tko vjeruje. Dobit }ete svu potporu koju zatra`iteda izvr{ite tu zada}u. Nego, ne{to }u vam re}i: ja ne vladam nijednimkraljevstvom, ni Gondorom ni bilo kojim drugim, velikim ni malim.Ali brinem se za sve vrijednosti koje su ugro`ene na svijetu, kakostvari sada stoje. [to se mene ti~e, ako Gondor i propadne, ja }u bardonekle izvr{iti svoju zada}u o~uva li se i{ta u ovoj no}i {to jo{ mo`eizrasti ili donijeti ploda i iznova procvasti u danima koji su prednama. Jer i ja sam namjesnik. Zar to niste znali? Nato se okrene i iza|e krupnim koracima iz dvorane s Pippinomkoji je tr~kao uza nj. Gandalf nije u hodu pogledao Pippina niti mu rije~i rekao. Vodi~ih je poveo od vrata dvorane preko dvori{ta s vodoskokom do prola-za izme|u visokih kamenih zgrada. Nakon nekoliko zavijutaka do{lisu do ku}e blizu zidina citadele na sjevernoj strani, nedaleko od stje-novite izbo~ine {to je povezivala brijeg s planinom. U ku}i, na prvomkatu iznad ulice, do koje su do{li {irokim izrezbarenim stubama, uveoih je u lijepu odaju, svijetlu i zra~nu, s krasnim neoslikanim draperi-jama mutnozlatnog sjaja. Soba je bila oskudno namje{tena. U njoj bi-jahu samo stoli}, dvije stolice i klupa, ali se i s jedne i s druge stranenalazio zastrt alkoven, a u njima lijepo opremljene postelje s bokali-ma i lavorima. Tri visoka uska prozora gledala su na sjever, preko ve-like okuke Anduina, jo{ obavijenog izmaglicom, sve do Emyn Muilai Raurosa u daljini. Pippin se morao popeti na klupu da baci pogledpreko {irokog kamenog podboja. – Ljutite se, Gandalfe, na mene? – zapita kad je vodi~ iza{ao izatvorio za sobom vrata. – U~inio sam sve kako sam najbolje znao iumio.

GOSPODAR PRSTENOVA 23 – Zbilja jesi! – nasmije se iznenada Gandalf, pa pri|e Pippinu istane uza nj, stavi mu ruku na ramena i zagleda se kroz prozor. Pippin zirne pomalo u ~udu na lice blizu sebe jer je smijeh zazvu-~ao veselo i razdragano. Ipak je na ~arobnjakovu licu najprije zapaziosamo tu`ne i zabrinute bore, ali kad je malo bolje pogledao, razabraoje da se iza njih krije velika radost: izvor veselja koji bi mogao, kad bi{iknuo, nasmijati cijelo kraljevstvo. – Zbilja si u~inio sve kako si najbolje znao i umio – ponovi ~aro-bnjak – i nadam se da se ne}e{ tako skoro opet na}i u {kripcu izme|udva tako stra{na starca. Ipak je, Pippine, gospodar Gondora saznaood tebe vi{e nego {to ti mo`da i sluti{. Nisi mogao prikriti ~injenicuda Boromir nije vodio va{u dru`inu iz Morije, i da je me|u vama biojedan ~ovjek visoka roda koji je i{ao u Minas Tirith, i da je nosio sasobom znameniti ma~. Ljudi mnogo razmi{ljaju o pri~ama iz davnihdana u Gondoru, i Denethor je, otkako je Boromir oti{ao, ~esto misliona one stihove i rije~i o Isildurovoj kletvi. On nije, Pippine, kao drugi ljudi ovoga doba. Kako god se pre-nosila loza od oca na sina, nekim slu~ajem u njegovim `ilama te~e ~i-sta krv sa Zapadnih strana, kao {to te~e i u `ilama njegova drugogsina Faramira, ali ne i u Boromira, koga je najvi{e volio. On vidi da-leko i duboko. Ako usmjeri svoju volju, mo`e vidjeti mnogo od ono-ga {to se zbiva u glavama ljudi, ~ak i onih koji su daleko od njega.Te{ko ga je obmanuti, a opasno je i samo poku{ati. Nemoj to zaboraviti! Jer prisegnuo si da }e{ mu slu`iti. Ne znam{to ti je sunulo u glavu ili u srce da to u~ini{. Ali dobro si u~inio. Ni-sam te sprije~io u tome jer ne valja plemenita djela prije~iti hladnimsavjetima. Dirnuo si ga u srce, a i udobrovoljio si ga (ako se smijetako re}i). Sad se bar smije{ kretati po Minas Tirithu kako te volja...kad nisi na du`nosti. Jer ima to i svoju drugu stranu. Sad si pod njego-vim zapovjedni{tvom, a on ti to ne}e zaboraviti. Budi jo{ na oprezu! U{utio je i uzdahnuo. – E pa, ne treba sad razbijati sebi glavu o tome {to }e donijeti su-tra{nji dan. Jedno je sigurno, sutra{nji }e dan svakako donijeti vi{ezla nego dana{nji, a tako }e biti jo{ mnogo dana. Ja ne mogu tu ni{tapromijeniti. [ahovnica je postavljena i figure se pomi~u. Jednu bihfiguru silno `elio prona}i, a to je Faramir, koji je sad Denethorovnasljednik. Ne vjerujem da je on u gradu; ali nisam imao kad saznatinovosti. Moram i}i, Pippine. Moram oti}i na to gospodarovo vije}e isaznati sve {to mogu. Ali Neprijatelj je sad na potezu, samo {to nije

24 J. R. R. Tolkienposve otvorio svoju igru. Pijuni }e, Peregrine, sine Paladinov, vojni-~e gondorski, vjerojatno vidjeti od igre isto toliko koliko i svi drugi.Nabrusi ma~! Gandalf po|e, ali se na vratima jo{ okrene i re~e: – @uri mi se, Pippine. U~ini mi jednu uslugu kad iza|e{. Jo{prije nego {to se odmori{, ako nisi preumoran. Idi pogledaj kako jeShadowfax smje{ten. Ovi su ljudi dobri prema `ivotinjama, jer su do-brostiv i mudar narod, ali nisu tako vi~ni konjima kao neki drugi. Gandalf iza|e, a dok je izlazio, razlegne se jasna i milozvu~nazvonjava s kule na citadeli. Tri puta je zazvonilo, poput srebra u zra-ku, i umuknulo: tre}i sat od izlaska sunca. Pippin pri|e vratima, si|e niza stube i obazre se po ulici. Sunceje bilo toplo i sjajno, a kule i visoke ku}e bacale su duge, jasno ocrta-ne sjene na zapad. Visoko u modru zraku planina Mindolluin dizalaje svoju bijelu kacigu i snje`ni pla{t. Gradskim ulicama prolazili suamo-tamo naoru`ani ljudi, kao da po izbijanju sata odlaze na smjenustra`e i du`nosti. – Kod nas bi u Shireu sad bilo devet sati – re~e Pippin naglas samsebi. – Pravo vrijeme za dobar doru~ak uz otvoren prozor na proljet-nom suncu. Ba{ bi mi dobro do{ao doru~ak! Da li ovi ljudi uop}e do-ru~kuju, ili su ve} doru~kovali? I kad to doru~kuju, i gdje? Uskoro opazi ~ovjeka, odjevena u crno i bijelo, kako mu dolaziu susret uskom ulicom iz sredi{ta grada. Pippin se osje}ao osamljenpa se nakani obratiti tom ~ovjeku kada do|e do njega, ali to nije biloni potrebno jer mu ~ovjek sam pristupi i upita ga: – Jeste li vi polutan Peregrin? ^uo sam da ste prisegnuli na slu-`bu na{em gospodaru i gradu. Dobro nam do{li! Pippin prihvati pru`enu ruku. – Ja sam Beregond, sin Baranorov. Danas do podne nisam nadu`nosti pa su me poslali da vas nau~im lozinke i da vam ka`em po-ne{to od onoga {to }e vas svakako zanimati. [to se mene ti~e, i ja bihrado nau~io {togod od vas. Jer mi u ovoj zemlji nismo nikad dosad vi-djeli nijednog polutana, a premda smo ~uli za njih, o njima se gotovoni{ta ne govori u pri~ama koje poznajemo. Osim toga, vi ste Mithran-dirov prijatelj. Poznajete li ga dobro? – Poznajem – odgovori Pippin. – Znam za njega otkako znam zasebe, moglo bi se re}i; a u posljednje sam vrijeme i mnogo putovao s

GOSPODAR PRSTENOVA 25njim. Ali u toj se knjizi ima {to ~itati, a ja ne mogu tvrditi da sam pro-~itao vi{e od stranicu-dvije. Ipak, mo`da ga poznajem kao malo tkodrugi. Mislim da ga od sve na{e dru`ine jedino Aragorn dobro po-znaje. – Aragorn? – priupita ga Beregond. – Tko je to? – Ah – promuca Pippin – to je jedan ~ovjek koji je putovao snama. Mislim da je sad u Rohanu. – ^ujem da ste i vi bili u Rohanu? Htio bih vas o toj zemlji sva-{ta pitati, jer od ono malo nade {to je jo{ imamo mnogo pola`emo utaj narod. Ali zaboravio sam {to mi je zada}a: da najprije odgovorimvama na va{a pitanja. [to vas zanima, gospodine Peregrine? – Pa, ovaj – re~e Pippin – trenuta~no me, ako smijem tako re}i,mu~i jedno goru}e pitanje, a to je, ovaj, {to je s doru~kom i svim tim?Mislim, u koje se doba dana jede, ako razumijete {to ho}u re}i, i gdjeje blagovaonica, ako uop}e postoji? I gdje su gostionice? Gledao samna sve strane kad smo dolazili, ali ni jedne nisam vidio, iako me ova-mo gore nosila nada u gutljaj piva ~im smo do{li do ku}a mudrih i ud-vornih ljudi. Beregond ga ozbiljno pogleda i re~e: – Vidim da ste stari ratnik. Ka`u da ljudi koji odu na boji{te ne-prestano samo gledaju gdje }e ne{to pojesti i popiti, iako ja ba{ nisamneki veliki putnik. Zna~i da danas niste jo{ ni{ta okusili? – Ma jesam, zapravo, ako }emo pravo, jesam – odgovori Pippin.– Ali samo pehar vina i jedan ili dva bijela kola~a milo{}u va{egagospodara, ali me on zato sat vremena mu~io svojim pitanjima, a odtoga se bome ogladni. Beregond se nasmije. – Kako ono mi ka`emo, mali ljudi mogu za stolom po~initi veli-ka djela. Ali vi ste dakle doru~kovali kao i svi drugi u citadeli, samos ve}im po~astima. Ovo vam je tvr|ava i stra`arska kula, i to jo{ u rat-nom stanju. Svi ustajemo prije sunca i prigrizemo ne{to u osvit danapa odlazimo na svoje du`nosti u prvi jutarnji sat. Ali nemojte o~aja-vati! – Ponovo se nasmije kad opazi zdvojan izraz na Pippinovu licu.– Oni koje je zapala kakva te{ka du`nost pojedu {togod i prije podneda se okrijepe. Onda slijedi objed, u podne ili malo kasnije, koliko semo`e od du`nosti; a svi se okupe za glavni obrok, negdje pred ve~eri vesele se koliko mogu. Idemo! Malo }emo se jo{ pro{etati, a onda

26 J. R. R. Tolkien}emo potra`iti kakvu okrepu, pojest }emo i popiti ne{to na kruni{tu ipromatrati odande ovo lijepo jutro. – ^ekajte malo! – opet }e Pippin crvene}i se. – Smetnuo samne{to s uma zbog svoje pro`drljivosti, ili gladi, kako biste se vi pri-stojnije izrazili. Gandalf, ili Mithrandir, kako ga vi zovete, zamoliome da mu pregledam konja – Shadowfaxa, velikog rohanskog konja ikraljeva ljubimca, kako vele, iako ga je poklonio Mithrandiru radiusluga koje mu je ovaj u~inio. Mislim da njegov novi gospodar voli tu`ivotinju vi{e od mnogih ljudi, pa ako njegova dobra volja i{ta vrijediovom gradu, onda }ete iskazati Shadowfaxu sve mogu}e po~asti: po-stupat }ete s njim bolje nego s ovim hobitom, ako je to uop}e mogu}e. – Hobitom? – priupita ga Beregond. – Tako mi sami sebe zovemo – odgovori mu Pippin. – Drago mi je to ~uti – re~e Beregond – jer sad mogu re}i da stra-ni naglasak ne kvari lijep govor, a hobiti doista lijepo govore. Nego,idemo! Upoznat }ete me s tim dobrim konjem. Ja volim `ivotinje, ami ih u ovom kamenom gradu rijetko vi|amo. Jer, moj se narod do-selio ovamo iz gorskih udolina, a jo{ prije toga iz Ithiliena. Ali nebojte se! Bit }e to kratak posjet, puki formalni posjet, a odande idemoravno do gradskih smo~nica. Pippin se uvjerio da je Shadowfax dobro smje{ten i zbrinut. Jer u{estom krugu, izvan zidina citadele, bilo je nekoliko lijepih konju{ni-ca u kojima je bilo smje{teno vi{e hitrih konja, u neposrednoj blizininastambi gospodarovih glasnika. Glasnici su uvijek bili spremni iz-vr{iti hitne zapovijedi Denethora ili njegovih glavnih zapovjednika.Ali sad su svi konji i jaha~i bili na putu. ^im je Pippin u{ao u konju{nicu, Shadowfax je zarzao i okrenuoglavu prema njemu. – Dobro jutro! – pozdravi ga Pippin. – Gandalf }e do}i {to prijeuzmogne. Zauzet je, ali te pozdravlja, a ja sam do{ao da vidim je li tiovdje dobro i kako se odmara{, nakon dugog i te{kog putovanja. Shadowfax zabaci glavu i udari kopitima, ali dopusti Beregonduda ga nje`no pomiluje po glavi i pogladi po {irokim bokovima. – Reklo bi se da jedva ~eka trku, a ne da je tek stigao s velika pu-tovanja – re~e Beregond. – Kako je samo sna`an i ponosit! A gdje muje oprema? Mora da je bogata i lijepa.

GOSPODAR PRSTENOVA 27 – Nema te opreme koja bi njemu bila dovoljno bogata i lijepa –re~e Pippin. – On ne trpi nikakvu opremu. Ako pristane da vas nosi,onda }e vas nositi; a ako ne pristane, onda ga, bome, ne}ete ukrotitinikakvim `valama, uzdama, bi~em ni remenjem. Do vi|enja, Sha-dowfaxe! Strpi se jo{ malo. Bitka je na pomolu. Shadowfax digne glavu i zanji{ti tako da se konju{nica zatrese anjih dvojica za~epe u{i. Po{to su provjerili jesu li mu jasle pune, oti{lisu dalje. – A sad na na{e jasle – re~e Beregond i povede Pippina natrag docitadele, pa do vrata na sjevernoj strani velike kule. Zatim su se popeliuz duga~ke i hladne stube do {iroka prolaza osvijetljena svjetiljkama.S obje strane u zidovima bijahu prozor~i}i za serviranje jela, od kojihje jedan bio otvoren. – Ovo je skladi{te i smo~nica moje gardijske ~ete – re~e Bere-gond. – Zdravo, Targone! – pozdravi nekoga kroz prozor~i}. – Znamda je jo{ rano, ali ovdje je jedan gost kojeg je na{ gospodar primio uslu`bu. Jahao je dugo i daleko s pritegnutim pojasom, a jutros se ve}naradio, pa i ogladnio. Daj nam {to ima{! Tako su dobili kruh i maslac, sir i jabuke: posljednje iz zimskezalihe, sme`urane ali zdrave i slatke; i mje{inicu s netom otvorenimpivom, i drvene tanjure i kupe. Sve su to potrpali u pletenu ko{aru ivratili se na sunce. Beregond je odveo Pippina do mjesta na krajnjemisto~nom kraju velikog izbo~enog kruni{ta, gdje je bio otvor u zidina-ma, a ispod njega kameno sjedalo. Odatle su imali lijep pogled nakrajolik pod sobom. – Ne}u kriti od vas, gospodine Peregrine – re~e Beregond – da vinama izgledate gotovo kao jedno od na{e djece, kao de~ko od devetljeta ili tako nekako, a ipak ste pro{li kroz takve pogibli i vidjeli ~udakakvima bi se malo koji od na{ih bradonja mogao podi~iti. Ja sammislio da je to bio puki hir na{eg gospodara da uzme sebi plemenitapa`a, po uzoru na kraljeve iz davnine, ali sad vidim da nije tako, pavas molim da mi oprostite tu moju glupost. – Opra{tam vam – re~e Pippin – iako niste bili daleko od istine.Po ra~unu moga naroda, ja sam tek ne{to vi{e od dje~aka i treba mijo{ ~etiri godine da postanem »punoljetan«, kao {to se govori u Shi-reu. Nego, ostavimo sad mene! Hajde da pogledamo {to se sve mo`eodavde vidjeti.

28 J. R. R. Tolkien Sunce se sve vi{e penjalo i u dolini se digla izmaglica. Jo{ su seposljednji ostaci vukli upravo iznad njih, kao pramenje bijelih oblakano{eno sve ja~im povjetarcem s istoka, na kojem su vijorile i lepr{alezastave i bijeli stjegovi na citadeli. Daleko dolje, u dnu doline, na pet-naestak milja zra~ne linije, vidjela se Velika rijeka, siva i svjetlucava,kako te~e sa sjeverozapada i zavija u velikom luku opet na sjever i za-pad gube}i se u maglici i sjaju, iza kojih je, oko sto pedeset miljadalje, le`alo more. Pippin je vidio sav Pelennor prostrt pred sobom, isto~kan u dalji-ni farmama i malim zidovima, hambarima i stajama, ali nigdje nijebilo ni traga govedima ni drugim `ivotinjama. Mnoge ceste i stazepresijecale su ta zelena polja, i bilo je mnogo gibanja amo-tamo: kolasu se kretala u povorkama prema Gradskim vratima a druga su sevra}ala. Ovda-onda dojahao bi koji konjanik, sko~io iz sedla i pohi-tao u grad. Ali najve}i dio prometa i{ao je glavnom cestom koja jevodila na jug, a onda zavijala o{trije nego rijeka uz sama brda i gubilase iz vida. Bila je {iroka i dobro poplo~ana, a uz njen zapadni rub pru-`ala se {iroka zelena jaha~ka staza i iza nje zid. Konjanici su juriliuzagrepce po njoj amo-tamo, ali se ~inilo da je cesta zakr~ena veli-kim natkrivenim kolima {to su odlazila na jug. Uskoro je Pippin shva-tio da je sve to zapravo dobro ure|eno: kola su se kretala u tri reda,ona najbr`a vukli su konji, druga ne{to sporija velika teretna kola s li-jepim {arenim arnjevima vukli su volovi, a uz zapadni rub ceste mno-gobrojna manja kola mukotrpno su teglili ljudi. – To je cesta koja vodi do doline Tumladen i Lossarnach i planin-skih sela, pa dalje sve do Lebennina – re~e mu Beregond. – Eno, onosu posljednja kola koja odvoze u zbjeg starce, djecu i `ene koje mo-raju s njima. Svi se oni moraju skloniti od Gradskih vrata i osloboditiput do podne na najmanje tri milje: tako glasi naredba. To je `alosnoali prijeko potrebno. – Uzdahne. – Od onih koji se tu rastaju vjerojat-no }e ih se malo ponovo sastati. U ovom je gradu oduvijek bilo pre-malo djece, a sad ih uop}e vi{e nema – osim ne{to mladih momakakoji ne `ele oti}i, a mo`da }e dobiti i kakav zadatak: me|u njima je imoj sin. U{utjeli su na neko vrijeme. Pippin je tjeskobno gledao na istok,kao da }e svaki ~as ugledati na tisu}e orkâ kako nadiru preko polja. – A {to je ono tamo? – priupita upiru}i prstom u sredinu velikeokuke Anduina. – Je li i ono neki grad, ili {to drugo?

GOSPODAR PRSTENOVA 29 – To je nekad bio grad – odgovori mu Beregond – glavni gradGondora, a ovo je bila samo njegova tvr|ava. To su vam, s obje stra-ne Anduina, ru{evine Osgiliatha, koji su na{i neprijatelji nekad davnoosvojili i spalili. Mi smo ga ipak ponovo zauzeli u Denethorovimmla|im danima: ne da `ivimo u njemu nego da nam bude predstra`ai da iznova podignemo most radi dopreme oru`ja. A onda su do{li onijezoviti jaha~i iz Minas Morgula. – Crni jaha~i? – priupita ga Pippin otvaraju}i o~i, razroga~ene itamne od stare, iznova probu|ene prepasti. – Da, bili su crni – potvrdi Beregond – a vidim da i vi ne{to znateo njima iako ih niste spominjali u svome kazivanju. – Znam ja njih – tiho }e Pippin – ali ne}u sad govoriti o njimakad su tako blizu, tako blizu. Umuknuv{i, podigne pogled preko rijeke, i u~ini mu se da ondjevidi samo jednu golemu i prijete}u sjenu. Mo`da je to bilo gorje kojese dizalo na kraju vidika, i kojem je nazubljene obrise omek{alo {ezde-setak milja maglovita zraka, a iza toga jo{ dublja tama. Ali jo{ dok jegledao na tu stranu, pri~ini mu se da tama jo{ vi{e raste i zgu{njava se,di`u}i se polagano, sasvim polagano, da zastre osun~ane predjele. – Tako blizu Mordora? – tiho ga priupita Beregond. – Jest, na toj je strani. Mi ga rijetko spominjemo izrijekom, alismo oduvijek `ivjeli na vidiku te sjene: ponekad se doimlje slabije idalje, a ponekad bli`e i mra~nije. Sad upravo raste i tamni, pa zato ra-stu i na{ strah i nemir. Oni jezoviti jaha~i osvojili su ponovo gazoveprije manje od godinu dana i pobili mnoge od na{ih najboljih ljudi.Upravo je Boromir napokon otjerao neprijatelja s ove zapadne obalepa jo{ dr`imo u svojim rukama bli`u polovicu Osgiliatha. Dr`at}emo je jo{ neko vrijeme. O~ekujemo nove napade s te strane. Mo`-da i glavni napad ovog rata {to je na pomolu. – A kad }e to biti? – upita ga Pippin. – Znate li otprilike? Sino}sam vidio upaljene svjetionike i glasnike, a Gandalf mi je rekao da jeto znak da je izbio rat. Stra{no mu se `urilo. Ali sad se ~ini da se opetsve pomalo smiruje. – Samo zato {to je sve spremno – re~e mu Beregond. – To jesamo zati{je pred buru. – A za{to su no}as upaljeni svjetionici? – Prekasno je slati po pomo} kad si ve} pod opsadom – odgovorimu Beregond. – Ali ne znam kakve su odluke vije}a gospodara i nje-

30 J. R. R. Tolkiengovih zapovjednika. Oni na razne na~ine prikupljaju vijesti. Gospo-dar Denethor nije kao drugi ljudi: on je dalekovidan. Neki ka`u da on,dok sjedi sam u svojoj visokoj odaji u kuli po no}i, i usmjerava mislina ovu i na onu stranu, zna pro~itati i pone{to od budu}nosti, i da namahove ispituje i misli Neprijatelja i nadme}e se s njim. Bilo kakomu drago, moj je gospodar Faramir na putu, preko rijeke na nekomopasnom zadatku, i mo`da nam je poslao neke vijesti. Ako vas ba{ zanima {to ja mislim za{to su svjetionici upaljeni,re}i }u vam da je to zbog vijesti koje su preksino} stigle iz Lebenni-na. U{}u Anduina pribli`ava se silno brodovlje gusara iz Umbara najugu. Oni se ve} odavno ne boje mo}i Gondora i udru`ili su se s Ne-prijateljem, pa se upravo spremaju zadati nam te`ak udarac. Jer taj }enam napad odvu}i velik dio pomo}i koju smo o~ekivali iz Lebenninai Belfalasa, gdje ima mnogo hrabrog svijeta. Zato sve vi{e upravljamomisli na sjever, na Rohan, pa nas jo{ vi{e vesele vijesti o pobjedi kojuste nam donijeli. Ipak – zastane u govoru, ustane i pogleda oko sebe, na sjever,istok i jug – doga|aji u Isengardu trebali bi nas upozoriti da smoulovljeni u veliku mre`u i osvaja~ke planove. Ovo vi{e nisu ~arkanjapo gazovima, plja~ka{ki upadi iz Ithiliena i Anóriena, prepadi i plja~-ke. Ovo je dugo pripremani rat, a mi smo u njemu samo jedna {ahov-ska figura, ma {to nam govorio ponos. Javljeno je da se ne{to kuhadaleko na istoku, iza Unutarnjeg mora, pa i na sjeveru, u Mrkodolu iiza njega, i na jugu u Haradu. Sad }e sve zemlje biti stavljene naku{nju, da se odr`e ili padnu – u sjenu. Pa ipak, gospodine Peregrine, mi imamo tu ~ast da uvijek snosi-mo glavnu `estinu mr`nje Gospodara tame, jer ta mr`nja potje~e izdubina vremena i preko dubokih mora. Ovdje }e udarac malja bitinaj`e{}i. Zato je i Mithrandir do{ao ovamo u takvoj hitnji. Jer, ako mipadnemo, tko }e ostati? Vidite li vi, gospodine Peregrine, bar malonade da }emo se odr`ati? Pippin mu ne odgovori. Zagledao se u silne zidine, u kule i uz-nosite stjegove i u sunce visoko na nebu, pa i u tamu {to se zgu{nja-vala na istoku; i pomisli na duga~ke prste Sjene: na orke u {umama igorama, na izdaju Isengarda, na ptice zlopogle|e i na Crne jaha~e ~akna puteljcima Shirea – i na krilati strah i trepet, nazgûle. Protrne, re-klo bi se da je klonuo. Ba{ u tom trenu sunce se na~as pokoleba i po-tamni, kao da je preko njega pre{lo neko tamno krilo. U~ini mu se da

GOSPODAR PRSTENOVA 31je za~uo, visoko i daleko gore na nebesima, krik: slaba{an ali jezovit,hladan i okrutan. Problijedi i pribije se uza zid. – [to je to bilo? – upita ga Beregond. – Jeste li i vi ne{to osjetili? – Jesam – promrsi Pippin. – To je bio znak na{eg pada, i sjenapropasti, grozomorni zra~ni jaha~. – Da, sjena propasti – ponovi Beregond. – Bojim se da }e MinasTirith pasti. Bli`i se no}. Rekao bih da mi je i krv izgubila toplinu. Neko su vrijeme jo{ sjedili pognutih glava, {utke. Onda iznena-da Pippin digne pogled i vidje da sunce svejednako sja i da stjegovijo{ lepr{aju na povjetarcu. Strese se. – Pro{lo je – re~e. – Ne, zasad jo{ ne o~ajavam. Gandalf je biopao, ali se vratio i opet je s nama. Odr`at }emo se valjda, pa makar ina jednoj nozi, ili }emo bar ostati na koljenima. – Ta vam valja! – usklikne Beregond, pa ustane i ushoda se gore--dolje. – Ne, iako svemu mora jednom do}i kraj, Gondor ne}e jo{ pro-pasti. Ne}e propasti, pa makar i zidine osvojio bezobzirni neprijatelji podigao pred njima brdo od le{eva. Ima jo{ i drugih tvr|ava i potaj-nih staza za bijeg u planine. Nada i sje}anje `ivjet }e i dalje u nekojskrovitoj dolini u kojoj se zeleni trava. – Ja bih ipak volio da ovome ve} jednom do|e kraj, pa bio on do-bar ili lo{ – re~e Pippin. – Ja nisam nikakav ratnik i mrska mi je sva-ka pomisao na bitku, ali najgore je od svega ~ekati na po~etak bitkekoja se ne mo`e izbje}i. Kako mi se dug ~ini ovaj dan! Bio bih sret-niji kad ne bismo morali stajati ovdje i ~ekati, ne micati se s mjesta,ne udarati nigdje prvi. Mislim da ni u Rohanu ne bi ni~ega bilo bezGandalfa. – E, sad ste se dotakli rane koja mnoge ovdje boli! – re~e Beregond.– Ali mo`da }e se sve promijeniti kad do|e Faramir. On je odva`an,sna`niji nego {to mnogi misle; dan-danas ljudi mogu te{ko povjero-vati da zapovjednik mo`e biti i mudar i upu}en u zapisane legende ipjesme kao {to je on, a da isto tako mo`e biti sr~an i hitar u prosud-bama na boji{tu. A takav je upravo Faramir. Nije onako nagao i `u-star kao Boromir, ali nije ni{ta manje odlu~an od njega. A {to onstvarno mo`e u~initi? Ne mo`emo ipak napasti planine tamo... tamoprijeko. Na{ je djelokrug smanjen i ne mo`emo udariti na neprijateljadok nam ne do|e na doma{aj. Ali tada nam ruka mora biti te{ka! Udari svom snagom o bal~ak svoga ma~a.

32 J. R. R. Tolkien Pippin ga pogleda: bio je visok, ponosit i plemenit kao i svi ljudikoje je do tada vidio u ovoj zemlji. O~i bi mu sijevnule kad bi pomisliona bitku. »Ah,« pomisli Pippin, »meni je pak ruka laka kao pero«, ali nere~e ni crne ni bijele. »Kako je ono Gandalf rekao: pijun? Mo`da, alina pogre{noj {ahovnici.« Tako su razgovarali dok sunce nije doseglo najvi{u to~ku, a ondase iznenada oglasila podnevna zvona i nastalo kome{anje u citadeli;jer svi su krenuli na ru~ak, osim stra`ara. – Ho}ete li sa mnom? – upita Beregond Pippina. – Danas mo`etesa mnom ru~ati, u na{oj blagovaonici. Ne znam u koju }ete ~etu bitiraspore|eni; a mo`da }e vas i gospodar zadr`ati pod svojim osobnimzapovjedni{tvom. Svakako ste dobro do{li. Bit }e dobro da se upo-znate sa {to vi{e ljudi dok jo{ ima vremena. – Rado }u po}i s vama – otpovrne Pippin. – Osamljen sam, davam pravo ka`em. Ostavio sam najboljeg prijatelja u Rohanu, pa ne-mam vi{e s kim razgovarati ni {aliti se. Mo`da bih stvarno mogaopristupiti va{oj ~eti? Jeste li vi zapovjednik? Ako jeste, mogli bisteme valjda primiti, ili me bar preporu~iti? – Ne, ne – nasmije se Beregond – nisam vam ja zapovjednik~ete. Nemam ja nikakvog ~ina ni polo`aja ni titule, ja sam vam obi-~an vojnik u Tre}oj ~eti u citadeli. Ipak, gospodine Peregrine, u ovomje gradu ~ast biti i obi~an vojnik u gardijskoj ~eti u Gondoru, takviljudi u`ivaju po{tovanje u ovoj zemlji. – Onda ja nisam ni pribli`no dostojan te ~asti – re~e Pippin. –Molim vas da me odvedete do na{e sobe, a ako ne na|emo u njoj Gan-dalfa, po}i }u s vama kamo god `elite... bit }u va{ gost. Gandalfa nije bilo u sobi niti je ostavio kakvu poruku, pa Pippinpo|e s Beregondom i upozna se s vojnicima Tre}e ~ete. Reklo bi se dasu Beregondu isto toliko iskazivali po~asti koliko i njegovu gostu jerje Pippin doista bio dobrodo{ao. U citadeli se ve} uvelike govorilo oMithrandirovu suputniku i njegovu dugom razgovoru s gospodarom.I pronio se glas da je sa sjevera stigao polutanski kraljevi} da prisegnena vjernost Gondoru i ponudi im pet tisu}a ma~eva. Neki su jo{ tvr-dili da }e svaki jaha~ iz Rohana dovesti sa sobom po jednog polutan-skog ratnika, malog dodu{e, ali sr~anog.

GOSPODAR PRSTENOVA 33 Premda je Pippin te{ka srca opovrgnuo tu pri~u punu nade, nijese mogao osloboditi svoje nove titule, koja je i te kako pristajala, poop}em mi{ljenju, nekome tko je prijateljevao s Boromirom i kome jegospodar Denethor iskazao posebnu ~ast. Stoga su mu zahvaljivali{to je do{ao k njima, gutali sve njegove rije~i i pri~e o tu|ini, i dalimu jela i piva koliko je samo po`eljeti mogao. Zapravo mu je jedinonezgodno bilo {to je morao biti »na oprezu«, po Gandalfovu savjetu,pa nije smio jeziku pustiti na volju da slobodno klepe}e, kao {to jeuobi~ajeno u hobita kad se na|u s prijateljima. Beregond napokon ustane i re~e: – Zbogom ostajte zasad! Ja sad moram na du`nost do zalaskasunca, kao i svi ostali ovdje, mislim. Ali ako ste osamljeni, kako ka-`ete, mo`da bi vam dobro do{ao veseo vodi~ kroz grad? Moj bi sinvrlo rado po{ao s vama. Mogu vam re}i da je to dobar de~ko. Akovam je doista do toga, oti|ite dolje do najni`eg kruga i pitajte za Sta-ru gostionicu u Rath Celerdainu, Fenjera{koj ulici. Tamo }ete ga na}is ostalim dje~acima koji su ostali u gradu. Mo`da }ete vidjeti jo{ za-nimljivih stvari dolje oko Velikih vrata prije nego {to se zatvore. Beregond iza|e, a uskoro za njim i svi ostali. Dan je bio jo{ lijep,iako se po~ela hvatati izmaglica i bilo vru}e za mjesec o`ujak, ~ak iovako daleko na jugu. Pippin je bio pospan, ali mu je u sobi bilo ne-kako neveselo, pa odlu~i da po|e dolje i razgleda grad. Ponio je neko-liko zalogaja koje je pri{tedio Shadowfaxu, koji ih zahvalno primi,iako se ~inilo da mu ni{ta ne nedostaje. Zatim produ`i dolje niz mno-gobrojne vijugave puteljke. Ljudi su zurili u njega dok je prolazio. Pred njim su svi bili oz-biljni i pristojni, pozdravljali ga kao {to je uobi~ajeno u Gondoru, pri-gibaju}i glave i stavljaju}i ruke na prsa, ali za sobom je ~uo mnogepovike, ~inilo se da oni vani dozivaju one u ku}ama da iza|u i pogle-daju polutanskog kraljevi}a, Mithrandirova pratioca. Neki od njihnisu govorili zajedni~kim jezikom nego nekim drugim, ali je uskoroshvatio u najmanju ruku {to zna~i Ernil i Pheriannath. Bilo je o~ito ida je njegova titula stigla u grad prije njega. Napokon je nadsvo|enim ulicama i mnogim lijepim prolazima iplo~nicima do{ao do najni`eg i naj{ireg kruga, gdje su ga uputili uFenjera{ku ulicu, {iroku cestu koja je vodila do Gradskih vrata. U njojje na{ao Staru gostionicu, veliku tro{nu zgradu od siva kamena, sadva krila podignuta okomito na ulicu. Izme|u njih je bio uzak trav-

34 J. R. R. Tolkiennjak, a u dnu ku}a s mnogo prozora i trijemom u svoj du`ini pro~elja,sa stupovima i stubama sve do trave. Me|u stupovima igrali su sedje~aci, prva djeca koju je Pippin vidio u Minas Tirithu, pa je zastaoda ih pogleda. Uskoro ga jedan od njih spazi, vikne ne{to, pretr~i pre-ko travnjaka i iza|e na ulicu, a za njim i drugi. Stane pred Pippina iodmjeri ga od glave do pete. – Dobar dan! – pozdravi ga. – Odakle si? Ti si stranac? – Bio sam – odgovori mu Pippin. – Ali ka`u da sam sad podanikGondora. – Ma nemoj! – re~e dje~ak. – Onda smo i mi svi ovdje ratnici.Nego, koliko ti je godina, i kako se zove{? Meni je ve} deset i uskoro}u biti metar i pol visok. Vi{i sam od tebe. Ali meni je otac u gardi,jedan od najvi{ih gardista. A {to je tvoj otac? – Na koje pitanje da najprije odgovorim? – priupita ga Pippin. –Moj otac obra|uje zemlju oko Tuckborougha u Shireu. Uskoro }e mibiti dvadeset devet godina, u godinama te dakle {i{am, ali sam svegametar i dvadeset visok i vjerojatno ne}u vi{e rasti, osim u {irinu. – Dvadeset i devet godina! – ponovi dje~ak i zazvi`di. – Pa ondasi ve} poprili~no star! Kao moj stric Iorlas. Ipak – nadoda nadobudno– kladio bih se da bih te mogao okrenuti naglavce ili sru{iti na le|a. – Mo`da bi i mogao kad bih ti dopustio – re~e Pippin i nasmijese. – A mo`da bih i ja mogao tebe: mi se u na{oj maloj zemlji dobroznamo hrvati. I mogu ti re}i da me tamo smatraju neobi~no krupnimi jakim, i da nikom jo{ nisam dopustio da me okrene naglavce. Kadbismo se ba{ ogledali, i kad ne bih ni{ta drugo mogao, mo`da bih temorao ubiti. Jer, kad odraste{, uvjerit }e{ se da ljudi nisu uvijek ona-kvi kako izgledaju, i premda ti se mo`da ~ini da sam ja neka slaboti-nja od stranca i lak plijen, upozoravam te da nisam, da sam polutan,~vrst, odva`an i opasan! Pippin se tako smrkne da dje~ak ustukne pred njim, ali se za~asvrati stisnutih {aka i s borbenim plamenom u o~ima. – Ne! – nasmije se Pippin. – Nemoj vjerovati ni onome {to stran-ci govore o sebi! Nisam ti ja nikakav borac. Nego, bilo bi u najmanjuruku pristojno da se i izaziva~ predstavi. Dje~ak se ponosito isprsi pred njim i re~e: – Ja sam Bergil, sin gardista Beregonda. – Tako sam i mislio – re~e Pippin. – Sli~an si ocu. Oca ti pozna-jem, on me i poslao da te potra`im.

GOSPODAR PRSTENOVA 35 – Pa za{to onda nisi to odmah rekao? – priupita ga Bergil i izne-nada mu se na licu pojavi zdvojan izraz. – Nemoj mi re}i da se predo-mislio i da }e me otpraviti iz grada s djevojkama! Ali ne mo`e, oti{lasu ve} i zadnja kola. – Njegova poruka i nije tako lo{a, ako ve} nije dobra – opet }ePippin. – Ka`e da bi mi mogao, radije nego da me okrene{ naglavce,provesti malo po gradu i utje{iti me u mojoj osamljenosti. Ja bih ti za-uzvrat mogao ispri~ati koju pri~u iz dalekih zemalja. Bergil pljesne rukama i nasmije se od olak{anja. – U redu! – uzvikne. – Idemo onda! Ionako smo ba{ htjeli sko-knuti do Gradskih vrata da vidimo {to se tamo zbiva. Hajdemo odmahtamo. – A {to se to tamo zbiva? – O~ekuje se da }e do ve~eri Ju`nom cestom sti}i zapovjednici izPokrajina. Hodi s nama da vidimo! Pokazalo se da je Bergil dobar pratilac, najbolje dru{tvo koje jePippin imao otkako se rastao s Merryjem. Domalo su se obojica smi-jali i veselo razgovarali dok su prolazili ulicama, ne obaziru}i se namnogobrojne poglede prolaznika. Uskoro su se na{li u gomili koja jei{la prema Gradskim vratima. Tu je Pippin znatno porastao u Bergi-lovim o~ima jer ga je stra`ar, ~im je izgovorio svoje ime i lozinku,pozdravio i odmah propustio; {tovi{e, dopustio je da povede sa sobomi svog pratioca. – To je sjajno! – re~e Bergil. – Nas dje~ake vi{e ne pu{taju krozGradska vrata bez pratnje starijih. Sad }emo sve bolje vidjeti. S one strane Gradskih vrata stajala je svjetina uz cestu i velik po-plo~an prostor na koji su se slijevali svi putovi {to su vodili do MinasTiritha. Sve su o~i bile uprte na jug i ubrzo se razlegao `amor: – Gle kako se, tamo daleko, pra{i! Dolaze! Pippin i Bergil proguraju se kroz svjetinu. Negdje u daljini ogla-se se rogovi, i bu~no klicanje dovalja se do njih poput vjetra {to sedi`e. Zatim se razlegne sna`no trubljenje a ljudi oko njih po~nu vikatina sav glas: – Forlong! Forlong! – [to to vi~u? – upita Pippin.

36 J. R. R. Tolkien – Da je stigao Forlong – odgovori mu Bergil – stari debeli For-long, gospodar Lossarnacha. Tamo `ivi moj djed. Hurrra! Eno ga!Dobri stari Forlong! Na ~elu povorke stupao je sna`an konj debelih nogu, a na njemuje sjedio ple}at ~ovjek, {irok u struku, star i sijede brade, ali u `i~anojko{ulji i crnoj kacigi, s duga~kim, te{kim kopljem u ruci. Za njim jeponosno kora~ala povorka pra{nih ljudi, dobro naoru`anih, s velikimratnim sjekirama; bili su smrknuti, ali ni`i i pone{to tamnoputiji odsvih ljudi koje je Pippin vidio u Gondoru. – Forlong! – urlali su svi oko njega. – Na{ vjerni saveznik, na{vjerni prijatelj! – Ali, ~im su pro{li vojnici iz Lossarnacha, po~eli sugun|ati: – Kako ih je malo! Dvije stotine, {to je to? Nadali smo se da}e ih biti deset puta vi{e. To je vjerojatno zbog najnovijih vijesti o cr-noj floti. Odvojili su za nas samo desetinu svojih snaga. Ipak, boljei{ta nego ni{ta. I tako su ~ete pristizale i prolazile, pozdravljane i bodrene, krozGradska vrata, vojnici iz drugih zemalja koji su do{li braniti gradGondor u tom mra~nom ~asu, ali ih je svagda bilo premalo, svagdamanje nego {to ih je nada o~ekivala ili nu`da zahtijevala. Vojnici izdoline Ringlóa stupali su za sinom svoga gospodara, Dervorinom: tristotine njih. S visija Morthonda, iz velike doline Crnkorijena, do{ao jevisoki Duinhir sa sinovima Duilinom i Derufinom i pet stotina strije-laca. Iz Anfalasa, dalekog Langstranda, stigla je duga povorka ljudiraznih zanimanja, lovaca, pastira i seljaka iz malih sela, oskudnoopremljenih izuzev pratnje njihova gospodara Golasgila. Iz Lamedo-na je pristiglo nekoliko mrkih br|ana bez zapovjednika. Pa ribari izEthira, stotinjak njih, koliko ih se moglo odvojiti od brodica. Pa Hir-luin Lijepi od Zelenih bregova iz Pinnath Gelina, sa tri stotine hra-brih, zeleno odjevenih bojovnika. I posljednji i najponositiji, Imrahil,knez Dol Amrotha, gospodarov ro|ak, s pozla}enim stjegovima kojisu nosili njegovo znamenje – la|u i srebrna labuda – i ~eta vitezova upunoj bojnoj opremi na konjima zelencima, a iza njih sedam stotinaratnika, visokih poput plemenita{a, sivookih, crnokosih, {to su stu-pali pjevaju}i. I to je bilo sve, ukupno manje od tri tisu}e. Vi{e ih ne}e ni do}i.Njihovi povici i bat njihovih koraka gubili su se malo-pomalo i napo-kon izgubili u gradu. Gledaoci su jo{ neko vrijeme {utke stajali. Uzraku je lebdjela pra{ina jer je vjetar zamro i zavladala je sparina. Bli-

GOSPODAR PRSTENOVA 37`ilo se vrijeme zatvaranja Gradskih vrata, crveno je sunce bilo za{loza Mindolluin. Na grad je pala sjena. Kad Pippin digne pogled, u~ini mu se da je nebo postalo pepelja-stosivo, kao da nad njima lebde silna pra{ina i dim, kroz koje svjetlojedva da prodire. Ali sunce je na zalasku potpalilo sav taj dim pa seMindolluin crnio naspram ovog tinjanja isto~kanog `eravicama. – I tako se jedan lijepi dan zavr{io u gnjevu! – re~e on zaborav-ljaju}i na dje~aka pokraj sebe. – I bit }e tako ako se ja ne vratim ku}i prije zvona o zalasku sun-ca – priklopi Bergil. – Idemo! Evo upravo truba ogla{ava da se zatva-raju Gradska vrata. Dr`e}i se za ruke, vratili su se u grad. Bili su posljednji koji supro{li kroz Gradska vrata prije zatvaranja. Kad su do{li do Fenjera{keulice, sva su zvona na kulama sve~ano zvonila. U mnogim su prozo-rima sinula svjetla, a iz ratni~kih ku}a i stra`arnica uza zidine razle-gla se pjesma. – E pa, do vi|enja – re~e Bergil. – Pozdravi mi oca i zahvali muna dru{tvu koje mi je poslao. Molim te da opet skoro do|e{. Sad bihgotovo najradije da nema rata, tada bismo se mo`da dobro zabavili.Mo`da bismo oti{li u Lossarnach, do mog djeda; tamo je lijepo u pro-lje}e, {ume i polja puni su cvije}a. A mo`da }emo jo{ i oti}i tamo za-jedno. Ne}e oni nikad pobijediti na{eg gospodara. Moj je otac, zna{,vrlo hrabar. Do vi|enja, i do|i nam opet! ^im su se rastali, Pippin pohita do citadele. Put mu se otegnuo,sav se zagrijao i ogladnio, a crna je no} brzo padala. Ni jedne jedinezvijezde na nebu. Zakasnio je na ve~eru u blagovaoni, ali ga Bere-gond radosno pozdravi i posjedne do sebe da ~uje novosti o sinu. Na-kon ve~ere Pippin se zadr`ao jo{ malo s njim, a onda se oprostio jerga je obuzela neka ~udna sjeta. Po`elio je da {to prije opet vidi Gan-dalfa. – Ho}ete li se znati vratiti sami? – upita ga Beregond na vratimamale dvorane na sjevernoj strani citadele gdje su sjedili. – Mrkla jeno}, a jo{ je mrklija zato {to je izdana naredba da se u gradu prigu{esvjetla, a izvan grada da se uop}e ne pale. Mogu vas izvijestiti o jo{ne~em: sutra rano izjutra pozvat }e vas gospodaru Denethoru. Bojimse da ipak ne}ete do}i u Tre}u ~etu. Ali nadajmo se da }emo se opetvidjeti. Do vi|enja i dobro spavanje!