Treća strana Hladnog rata

2 treća strana hladnog rata

predgovor 3 Tvrtko Jakovina Treća strana Hladnog rata Fraktura

4 treća strana hladnog rataRecenzenti akademik Dušan Bilandžić, sveučilišni profesor u miruprof. dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuTreća strana Hladnog rata© Tvrtko Jakovina i Fraktura, 2011.All rights are represented by Fraktura, Croatia.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem oblikubez prethodnog dopuštenja nakladnika.ISBN 978-953-266-203-0CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišneknjižnice u Zagrebu pod brojem 750975

predgovor 5Sadržajpredgovor 9Jugoslavija u doba Hladnog rata: u zaklonu nesvrstanosti 17 Hidajet Bišćević 23uvodO nesvrstanima 50 godina kasnije 31 35prvo poglavlje 56Polazišta 60 71drugo poglavljePokret koji je Jugoslaviju činio važnom 80 Ishodišta: Bandung, Brijuni, Beograd i Kairo 89 Trojni sastanak 1966. – Tito, Naser i Indira Gandhi 89 Titova inicijativa iz 1968. – nova konferencija nesvrstanih Treća konferencija u Lusaki 1970. 99 Nesvrstani u detantu 1972.–1976. 99 (Georgetown, Kabul, Alžir, Lima, Colombo)treće poglavljeEtiopija i Somalija (1974.–1978.) Rat za Ogadenčetvrto poglavlje“Očito nije lako biti nesvrstana zemlja, ali je to ipak najbolje” Ministarski sastanci PNZ-a u Havani i Beogradu 1978.

6 treća strana hladnog rata Ministarska konferencija PNZ-a u Beogradu; Averell Harriman 103 na Brijunima Kubansko-jugoslavenski boj prije samita u Havani; Maputo i 110 Colombo 117 Posljednja Titova vanjskopolitička ofenziva Koordinacijska komisija SFRJ za pripremu sudjelovanja 130 Jugoslavije na VI. samitu i sastanak u Colombu 137peto poglavlje 137Nesvrstani protiv nesvrstanih 138 157 Demokratska Kampućija, Uganda, Komori i Egipat 166 “Eskalacija vojnih intervencija” – Kampućija Svrgavanje ugandskog diktatora Idija Amina Dade 167 Komorski plaćenici 173 “Izgubili smo Sinaj, ali smo osvojili čitav Egipat” – 176 Camp David i Anvar el Sadat 189 Novi sovjetski saveznik – Libija i Moamer el Gadafi 196 Prema Camp Davidu 200 Egipat nakon Camp Davida Mediteranske igre u Splitu i ubojstvo Sadata 207 Novi najbolji arapski prijatelj: Libija 211 221šesto poglavlje 226Šesta konferencija PNZ-a u Havani: “Vrijeme Tita prolazi,a vrijeme Castra dolazi” 227 Tko će predstavljati Kampućiju u Havani? 247 Egipat i bijes Arapa 253 Zapadna Sahara 255 Ministarski sastanak i samit šefova država ili vlada PNZ-a 260 u Havanisedmo poglavljeI poslije Tita Tito; nesvrstanost prije svega Afganistan 1979. Između Moskve, Washingtona i islama Bi-tarafi – politika nezauzimanja strana

predgovor 7 Saur i Sovjeti 268 “Nova faza revolucije” 278 Jugoslavija, Pokret nesvrstanih i Afganistan: kriza u kojoj je PNZ bio važan 287 Jugoslavija u središtu propagandnog rata Istoka i Zapada 297 Azijska turneja Josipa Vrhovca: Indija, Islamska konferencija i Južna Azija 319 Miljan Komatina i Ujedinjeni narodi 335 Pokušaj kubanskog posredovanja 347 Razgovori na Titovu odru 358 Nova vanjskopolitička turneja i konačni dogovor u New Delhiju 368 Pirova pobjeda? Ministarski sastanak PNZ-a u New Delhiju (veljača 1981.) 377 Prema sovjetskom porazu u Afganistanu 384 Mudžahedini i talibani; Osama, Clinton, Bush i Obama 388osmo poglavlje 393Islamska revolucija i rat Iraka i Irana 396 401 Islamska revolucija i odlazak šaha Reze Pahlavija 1978.–1979. 418 Talačka kriza u Teheranu 441 Rat Iraka i Irana i Komitet dobre volje nesvrstanih zemalja 471 Komitet dobre volje nesvrstanih zemalja za Irak-Iran Rat do istrage vaše ili naše 477 482deveto poglavlje 499Afrika – utvrda nesvrstanih 507 517 Zimbabve, koji je postao neovisan Pregovori u Lancaster Houseu 527 Izbori, neovisnost, slava i katastrofa Zimbabvea Namibija, koja nije dobila neovisnost 539 Izvanredni sastanak KB PNZ-a u Maputu (26. siječnja – 2. veljače 1979.) Ronald Reagan u Washingtonu, kraj mirovnog procesa u Namibiji; nove jugoslavenske turneje

8 treća strana hladnog rata Ministarski sastanak KB PNZ-a u Alžiru (16. – 18. travnja 1981.) 550 Nova afrička turneja jugoslavenskog vrha 1982. 562 Polisario 566deseto poglavlje 581Nesvrstani u osamdesetima 588 597 Sedma konferencija šefova država ili vlada u – Bagdadu VII. konferencija u New Delhiju (7. – 12. ožujka 1983.) 601 Radikalski poluudar i protuudar: Ministarska konferencija 616 u Luandi (4. – 8. rujna 1985.) VIII. konferencija u Harareu 621 Posljednji uspjeh jugoslavenske diplomacije: 627 IX. konferencija PNZ-a u Beogradu (4. – 7. rujna 1989.) Nesvrstani i zemlje bivše Jugoslavije (1991.–2010.) 635 653jedanaesto poglavlje 654Što je za svijet i Jugoslaviju značila politika nesvrstanosti? 654Izvori 655 655 Objavljeni izvori 660 Novine i tjednici 662 Razgovori 663 Knjige 667 Članci 769 Internetske stranicePopis kraticaBilješkeKazalo imena

jugoslavija u doba hladnog rata: u zaklonu nesvrstanosti 9predgovorJugoslavija u doba Hladnog rata: u zaklonunesvrstanostiKad sam početkom ljeta 1979. kročio u kabinet tadašnjeg jugoslavenskogsaveznog sekretara za vanjske poslove Josipa Vrhovca, nisam ni u najsmje-lijim predviđanjima mogao slutiti da ću tridesetak godina poslije pisatipredgovor knjizi koja je najvećim dijelom potaknuta njegovom ostavštinomi na njoj utemeljena. Ali, na stanoviti način, po mnogočemu znakovit, činise to kao neko nesvjesno, a opet i logično, zatvaranje kruga nad jednomepohom, u ime razumijevanja jedne ideje. Epoha je razdoblje Hladnog rata. Ideja je – uloga politike nesvrstanostikao stožernog uporišta i ključnog alata održavanja Jugoslavije u tim vre-menima. Ili, kako to i sam autor naglašava, “bez razumijevanja važnostiPokreta za jugoslavensku vanjsku politiku (...) nemoguće je razumjeti štoje Jugoslavija zapravo bila”. A razumijevanje te ideje čini mi se izazovnimi potrebnim, ne samo s historiografske točke već i zbog potrebe uvida unjenu ostavštinu, bez nerijetko prenaglašenih i dramatiziranih “jugono-stalgičarskih” ili “jugoodbojnih” sentimenata, koji najčešće zakrivaju onovažnije – naime uvid u različite slojeve nasljeđa te ideje u novim povijesnimokolnostima. Više nego što su nove političke elite spremne prepoznati ipriznati, u tim talozima i slojevima prošlosti kriju se i mnogi razlozi čestihdanašnjih nesnalaženja i nerazumijevanja. Od te se ostavštine naime čestousvaja samo negdašnji politički, pa čak i svjetonazorski osjećaj važnosti,

10 treća strana hladnog ratanadmoći i samouvjerenosti, ali uglavnom bez stvarna uporišta te najčešćena štetu vjerodostojnosti i radne upornosti, tako potrebne kad je riječ oupravljanju sudbinom zemlje i svijetom... a upravo je o tomu riječ. U taj sam kabinet bio dospio jer je “savezni sekretar” tog vrućeg ljeta1979. tražio nekog tko razumije međunarodnu politiku i vičan je pisanju– sam Vrhovec također je počeo kao novinar, znao je da će pripreme zasamit nesvrstanih u Havani tražiti svježe snage i vješta pera, zbog pripremesastanaka, nacrta desetaka i desetaka govora, podsjetnika, analize... Kabi-net se osvrnuo za novim snagama, Vrhovec je dolazio iz Vjesnika, u kojemusam već godinama pratio međunarodne odnose i tako, spletom okolnosti,imao prigodu iz samog središta vrtloga pratiti dramatična zbivanja kojaautor s punim pravom stavlja u fokus svoje pozornosti i interesa – s pravomjer je ta “bitka oko Havane”, s Josipom Brozom Titom u glavnoj ulozi, bilana mnogo načina nevidljiva i neizravna “bitka za Jugoslaviju” kakva je tadapostojala, u tadašnjim međunarodnim okolnostima. Vremena su bila burna, odnosi velikih sila na razdjelnici koja je s jednestrane obećavala smirenje međunarodnih odnosa krajem epohe Hladnograta, kroz politiku detanta, ali je s druge strane mirisala na obnovu polari-zacije kroz nastavak američko-sovjetskih nadmetanja u serijama tzv. proxywars po afričkim prostranstvima, srednjoistočnim pustarama i azijskimvrletima. Krize su vrile silinom kakva je danas gotovo nezamisliva, množilese jedna za drugom i jedna od druge, u svijetu dvojice skrivenih redateljanebrojeni su lokalni sudionici preuzimali zadane uloge, mreža Hladnograta zahvatila je gotovo svaki kutak svijeta. Matrica je bila jasna i prepo-znatljiva, trebalo je neprestano vrebati na svaki znak promjene i pomakau korist Istoka ili Zapada, što je za tadašnju Jugoslaviju bilo od strateškevažnosti, jer je to bila država u vlasti Partije “bez i najmanje želje i moguć-nosti da se stvarno prijeđe na zapadnu stranu, a natrag na Istok nije se nimoglo ni htjelo”, kako uočava autor. S obzirom na silinu izazova koji su se otvarali u naletu kriznih bujica,od kojih je svaka mogla donijeti prevagu jednoj od blokovskih strana –osobito sovjetskoj, koja se ozračjem detanta često, svakako češće od Zapada,koristila za promicanje vlastitih interesa i širenje svoje interesne sfere –Jugoslavija je imala životni interes za održavanjem političke ravnoteže u

jugoslavija u doba hladnog rata: u zaklonu nesvrstanosti 11takvu bipolarnom blokovskom svijetu. Svaka promjena ravnoteže, biloizravnom akcijom Moskve, kako će se to pokazati odmah nakon Havanekroz primjer intervencije u Afganistanu, bilo akcijom moskovskih surogata,kako je to prijetilo upravo na skupu nesvrstanih vođa u Havani, posrednobi dovela u pitanje onaj odlučujući okvir opstanka same Jugoslavije. Potvr-đuju to, svakako više negoli su Vrhovec i Titovi sljedbenici htjeli ili slutili,upravo događaji koji su uslijedili urušavanjem komunizma i blokovskepodjele svijeta, dvaju stožernih uporišta cijela Titova projekta i cijele idejeJugoslavije koju je smjestio i ugnijezdio između dvije narogušene strane iizmeđu njihovih arsenala, umotavši se u ogrtač nesvrstanosti i miroljubivekoegzistencije. Doista, vanjski okvir u službi unutarnje politike. Ne mogu reći da je mladi novinar u tom Kabinetu u ta vremena do krajarazumio skrivene niti tog odnosa vanjskog i unutarnjeg, taj snažni spojsudbine Pokreta nesvrstanih sa sudbinom Jugoslavije. Vrelina zbivanja,užarenost rasprava, gotovo opsesivna zaokupljenost idejom da Castro nesmije nadjačati Tita jer bi ga, zapravo, tada nadjačala i pobijedila Moskva, udugom rivalstvu koje je obilježilo cijelu epohu i koje je, ponovo, određivalosudbinu tadašnje Jugoslavije bila je neopisivo dojmljiva. Osveta za Četrde-setosmu trideset godina poslije sigurno nije bila Titova vizija završnicevlastite političke karijere. Uostalom, kad pokušaj podrivanja i poremećajaravnoteže preko Havane nije uspio, uslijedila je, jedva tjedan dana poslije,sovjetska intervencija u Afganistanu – ako išta, upravo je to potvrdilo pla-nove i ambicije Moskve, a gotovo brutalna otvorenost i silina te intervencijemogle su samo povećati strahove u Jugoslaviji, pa i strahove Zapada za Ju-goslaviju. Jugoslavija se, dakako, nije urušila i nestala zbog Afganistana –uostalom, raspali su se i sovjetska država i sovjetski blok i sam komunizam,korjenito se izmijenila narav svijeta i međunarodnih odnosa – ali u timposljednjim godinama Bivšeg svijeta ta Bivša država, pucajući iznutra, jošje vjerovala da se mogu ishoditi, pa i iznuditi okolnosti koje bi je održale naživotu, a u tome je upravo i najviše politika nesvrstanosti mogla poslužitikao posljednji preostali alat. Još jednom, jasna veza jedne epohe i jedne ideje. Znakovito, ponovo kao neko zatvaranje kruga, prije nekoliko godinaponovo sam se našao u tom istom bivšem Vrhovčevu kabinetu. Odmah svrata vidim golemu fotelju – zelena koža, hrastovina za podlaktice, ista

12 treća strana hladnog rataona u kojoj je Vrhovec sjedio kad me dočekao prije trideset godina. Doma-ćin, sada ministar vanjskih poslova jedne od varijanti sužavane bivše Jugo-slavije, nudi da sjednem. Ali fotelja je stara, prošla su desetljeća, prošli suratovi, nestala je jedna država i nastale su nove, sve što je držalo i povezivalobivši svijet nestalo je i propalo... A propala je i opruga te stare fotelje, pa ija skoro propadoh do poda, u sceni tragikomičnoj, a opet tako jasnoj, zna-kovitoj i simboličnoj. Krug se zatvorio. Nesvrstanost je, u zatvaranju toga kruga, izgubila na važnosti, ako ne ismislu. Ostaju njene idejne sastavnice – prije svega, ideja miroljubive ko-egzistencije, tada između različitih ideoloških obrazaca, danas možda višeizmeđu različitih etničkih i vjerskih identiteta, kao trajni motivacijskičimbenik međunarodnih političkih, ali i svih drugih odnosa. Uostalom,rijetko je gdje ta sastavnica jugoslavenske politike nesvrstanosti bila po-trebnija negoli upravo na prostorima bivše Jugoslavije – ali i rijetko je gdjete miroljubive koegzistencije bilo manje negoli na tim istim prostorima uprocesu razlaza. Uvažavanje razlika, suživot bez obzira na razlike u druš-tvenim uređenjima, rješavanje problema političkim dijalogom i drugeključne odrednice politike nesvrstanosti jedva da treba spominjati – njihovposvemašnji izostanak i grubo zaobilaženje nisu samo povećali tragedijedevedesetih već i jasno ukazali na paradoks same Jugoslavije: načela kojimase štitila izvana uopće nisu djelovala iznutra. Ono što je služilo zaštiti Ju-goslavije nije, očigledno, nikada do kraja prihvaćeno niti je zaživjelo usamoj Jugoslaviji. Proturječnosti potiskivane unutarnjom partijskom au-tokracijom i štićene vanjskim omotačem nesvrstanosti na kraju su moralenadjačati, na žalost bez ikakva dijaloga, uvažavanja razlika i miroljubivekoegzistencije. Uostalom, nesvrstanost kao platforma potpore Titovoj ideji jugoslaven-skog federalizma u javnosti bivše države također je doživljavana kao “stupsistema”, pa je svaki otpor “sistemu” po prirodi stvari zahvaćao i nesvrsta-nost. U tomu je svakako i dio razloga za snažno odmicanje od ideje nesvr-stanosti u procesu nastanka novih nezavisnih država na postjugoslaven-skom prostoru, uz nužno razumijevanje da je usto došlo i do radikalnepromjene u karakteru međunarodnih odnosa i da su nove države, uključu-jući i Hrvatsku, težile ostvarenju svojih povijesnih nacionalnih ciljeva,

jugoslavija u doba hladnog rata: u zaklonu nesvrstanosti 13dakle povratku u maticu Zapada. Ipak, nasuprot jednostranim interpreta-cijama i jednodimenzionalnim prikazima, čak i u slučaju Hrvatske, onogće istog mladog novinara koji je pomagao u Vrhovčevu kabinetu u vrijemesukoba s Kubom u ime očuvanja izvorne nesvrstanosti, dakle sprečavanjaprosovjetskog otklona Pokreta, otklona koji bi ugrožavao samu strateškusigurnost Jugoslavije, početkom devedesetih prvi hrvatski predsjednikTuđman uputiti, kao ministarskog savjetnika, upravo na samit nesvrstanihu Jakarti, u očitom prepoznavanju važnosti te goleme skupine zemalja štoće s godinama dalje rasti, sve do važnih glasova tog nespretno nazvanogtzv. Trećeg svijeta u izboru Hrvatske za nestalnu članicu Vijeća sigurnostiUN-a. Pogled unazad neizbježno upućuje i na onu dimenziju nesvrstanosti injene uloge u ideji i praksi jugoslavenskog federalizma koja proizlazi izpolitičkoga, pa i osobnog profila Josipa Broza. Posreduje to i sam autor – neizravno i ne izrijekom, ali ocrtavajući genezu i značenje politike nesvrsta-nosti sa stanovišta zaštite vitalnih interesa tadašnje države u tadašnjimmeđunarodnim okolnostima, posredno se uočava poveznica između Titovapolitičkog profila, njegovih neprijeporno snažnih liderskih ambicija, teoblikovanja i razvitka nesvrstanosti kao platforme prenošenja takve vla-stite liderske predodžbe. Čak i najkraća retrospektiva Titova političkog djelovanja nakon Drugogasvjetskog rata pokazat će kako se, u vrijeme početne potrage Istoka i Zapadaza modalitetima budućih odnosa, dok se teorija rollback zamjenjivala teo-rijom containment, Tito koristio prijelaznim razdobljem i iskazivao ambicijeza regionalnim liderstvom, podupirući grčke komuniste, nudeći proširenjejugoslavenske federacije za barem nekoliko drugih balkanskih država itražeći teritorijalna proširenja od preostalih, u politici koja je iritirala Mo-skvu, tada jasno opredijeljenu da teritorijalno zaokruži svoje “posjede”, pričemu joj jedan mali usporedni Staljin nimalo nije bio potreban. Rezultatje Četrdesetosma – realpolitika i geopolitika imale su u toj epizodi mnogoveću ulogu od ideologije, a i tzv. povijesno “ne” poprima nešto drugačijeobrise. Slijedi Titovo jačanje unutarnje represije nakon tog vanjskog udara,slijedi odmjeravanje karaktera odnosa Istoka i Zapada kad se već slijegalaprašina prvog razdoblja konfrontacija, kad je Zid već podignut i kad su

14 treća strana hladnog ratablokovi zasjeli na svoje posjede. I slijedi rođenje ideje o ugradnji Jugoslavijeu tu međublokovsku pukotinu uz potporu ostatka svijeta, tada tek oslobo-đenog ili još pod kolonijalnim jarmom. Udar Četrdesetosme nadomještenje novom globalnom platformom koja će, ne sasvim nevažno, odgovaratii služiti i osobnim ambicijama Josipa Broza. Bijela odijela, palube Galeba ideseci drugih prepoznatljivih fenomena tog vremena dodatno će ukazatii na važnost osobnog Titova profila i stila u cijelom projektu. A poveznicu između te vanjske zaštite uloge nesvrstanosti i unutarnjejugoslavenske politike, koja se u Tita redovito očitovala unutarnjim zate-zanjem kad je vanjski položaj bio slabiji, i obrnuto, pokazat će, primjeraradi, razdoblje tzv. privredne reforme i “liberalizacije” sredinom šezdesetih,kad je nesvrstanost već osigurala neupitan i snažan međunarodni položajJugoslavije. Doista, bez razumijevanja nesvrstanosti teško je razumjeti štoje Jugoslavija zapravo bila. I kad se pri kraju karijere Tito zaputio u Havanuda spriječi prosovjetsko preusmjerenje Pokreta, koji je osmislio i kao branusovjetskih aspiracija spram Jugoslavije, jasno je pokazao da je nesvrstanostza njega imala i tu političku, stratešku važnost u sklopu stalna podozrenjaspram Moskve, vjerojatno i s naglašenim osobnim prisjećanjima. Uostalom,teško da ima drugog motiva za njegovo stalno i ustrajno, gotovo opsesivnozalaganje za načelo nedopustivosti vanjske intervencije i ustrajno jugosla-vensko diplomatsko djelovanje u obranu tog načela bez obzira na to je libila riječ o upadu Tanzanije u Ugandu ili Vijetnama u Kampućiju ili Sovjet-skog Saveza u Afganistan: bojišta su mogla biti različita i razbacana posvijetu, ali zazor je dolazio s jedne strane. Na istom je tragu bilo i načelosamostalnosti oslobodilačke borbe u vremenima antikolonijalnih revolu-cija, uz izdašno jugoslavensko financiranje: pokreti su mogli biti različiti iraznorodni, ali revolucionarne pobjede nisu smjele biti u službi Moskve.Ponovo isti zazor, nakon vlastita iskustva. U tim vremenima nesvrstanost je dakle najčešće razumijevana, pa ipromicana do nevjerojatnih razmjera, kao vanjski omotač unutarnje jugo-slavenske ideje, kako se ona oblikovala u Titovu uravnoteživanju različitihi raznorodnih nacionalnih interesa i identiteta, čak i po cijenu nevjerojat-nih i iritantnih anegdotalnih primjera s besplatnim dijeljenjem Kim Il

jugoslavija u doba hladnog rata: u zaklonu nesvrstanosti 15Sungovih sabranih dijela po redakcijama i knjižnicama bivše države iliobjavljivanjem političkog programa zimbabveanske oslobodilačke partijeovog ili onog kova u lokalnim novinama od Požege do Tikveša! Kao druga strana medalje samoupravnog socijalizma nesvrstanost jejamčila, ili barem stvarala snažan dojam jamstva jugoslavenske specifi-čnosti, neke gotovo posvećene posebnosti u okolnostima tadašnjeg svijetai tadašnjih međunarodnih odnosa. Biti i opstati “između” blokova, značiloje biti Iznad, značilo je biti subjektom svijeta, značilo je biti važan i uvaža-van. Ako je tzv. samoupravni socijalizam osiguravao društveno i gospodar-sko funkcioniranje sustava bez realnih gospodarskih kriterija, bez tržišneprovjere i bez razvijanja etike rada, nesvrstanost i njeno prihvaćanje kaočimbenika jugoslavenske uloge u svijetu potvrđivali su održivost cijele tekonstrukcije! Tadašnje samoironične poslovice o isplativosti nerada kodkuće i nemjerljivoj važnosti u svijetu samo su podržavale fikciju koja ćetrajati dok se ne promijene vanjske okolnosti, dok ne dođe do sloma ko-munizma i dok se ne uruši blokovski svijet. “Šteta da umire država kojauživa takav ugled u svijetu” – jedan novinski naslov sažet će krajem osam-desetih pouku cijele bajke, koja će se nedugo potom premetnuti u krvavubasnu. Uzgred, ali ne manje važno, ta je konstrukcija trajala dovoljno dugo dapostane dijelom političke genetike ovih prostora, pa su precijenjene vlastitedimenzije i podcijenjena važnost rada recidivi koji još snažno obilježavajupolitički, medijski i društveni mentalitet i svjetonazor. To nasljeđe “ti-toizma”, u kojemu i nesvrstanost ima svoj obol kroz snaženje svijesti oglobalnoj posebnosti i važnosti ovih prostora, zasigurno je još jedan odparadoksa jugoslavenske ideje – sve što je nju nekada jačalo danas slabinjene sljednice tamo gdje nema odmaka od realnog poimanja vlastita mje-sta u sferi međunarodnih odnosa i tamo gdje nema odmaka od nerealnihočekivanja u sferi gospodarskih odnosa. Tako se pokazuje da tek puno razumijevanje prošlosti, uključujući iuzajamnost ideje jugoslavenskog samoupravnog socijalizma i nesvrstano-sti u razdoblju Hladnog rata, može otvoriti put prevladavanju političkogmentaliteta koji je taj spoj usadio u naraštaje političkih i društvenih elita

16 treća strana hladnog ratas ovih prostora. Još jednom, bez razumijevanja nesvrstanosti u ideji Jugo-slavije nemoguće je razumjeti ne samo što je Jugoslavija doista bila već išto su od nje baštinili njeni sljednici. Hidajet Bišćević

o nesvrstanima 50 godina kasnije 17uvodO nesvrstanima 50 godina kasnijeVijest da je preminuo Josip Vrhovec (rođen u Zagrebu 1926.), jugoslavenskisavezni sekretar za vanjske poslove od 1978. do 1982. i jedan od najvišihjugoslavenskih i hrvatskih političara od kraja šezdesetih godina do predraspad Jugoslavije, čuo sam u svom kabinetu na zagrebačkom Filozofskomfakultetu. Iz naših susreta znao sam da kod kuće ima arhivu. Jedanput mije rekao kako bismo se mogli dogovoriti o pisanju knjige i dodao da nepostavljam pitanje o dokumentima. “Ja imam sve”, rekao je posljednji put.“Sve” može značiti “svašta”, ali 17. veljače 2006., na dan pogreba, poručiosam obitelji, koju nisam poznavao, da pazi na dokumente. Nekoliko mjeseciposlije, posredovanjem Vladimira Peze, prvi sam se put susreo sa SanjomVrhovec, kćerkom bivšeg šefa jugoslavenske diplomacije, a onda i sa supru-gom Olgom, s kojom sam potom najintenzivnije surađivao. Dokumente na čiji je nastanak utjecao ili su bili važni u njegovoj poli-tičkoj karijeri Josip Vrhovec skupljao je dok je bio član Predsjedništva SFRJ(od 1984. do 1988.). U Zagreb ih je prevezao u dva velika kombija po zavr-šetku mandata, odnosno umirovljenju. Kao član Predsjedništva za SR Hr-vatsku, kako je rekla supruga Olga, imao je više vremena nego kao saveznisekretar. Očito je namjeravao jednoga dana napisati knjigu. Karijeru jeionako počeo kao novinar u Vjesniku i Vjesniku u srijedu.1 Sjećanja nije na-pisao, no ostavio je dokumente, koji su u četiri godine pregledavanja, pisa-nja i organizacije utjecali na moju knjigu neobično puno. Golema arhivakoju je stvorio Josip Vrhovec, a koja u trenutku pisanja nije bila dostupna

18 treća strana hladnog rataistraživačima, odredila je teme koje su obrađene. Šumi dokumenata unatoč,a njezin će se opseg dobrim dijelom vidjeti u bilješkama, Vrhovec je doniozanemariv broj papira male iskoristivosti. Uglavnom je bila riječ o suštin-skim, analitičkim dokumentima. Knjiga je originalno bila zamišljena kao povijest Jugoslavije u detantu,vanjska politika SFRJ krajem sedamdesetih i tijekom osamdesetih godina,ali i povijest Pokreta nesvrstanih. Moje prve dvije knjige govorile su ovanjskoj politici Jugoslavije od 1945. do 1963. Potom sam se u nizu članakabavio američkom politikom prema Jugoslaviji, napose administracijompredsjednika Richarda Nixona. Prvo razdoblje, vrijeme prekida Tita i Sta-ljina 1948., Beogradske i Moskovske deklaracije 1955. i 1956., Mađarskerevolucije, pa i Prve konferencije Pokreta nesvrstanih 1961., bilo je dobakada su jugoslavenske prilike bile u žiži interesa, svjetska politika. Kako jevećina historiografskih studija i obrađivala to razdoblje, perspektiva je bila“jugoslavenska” zbog važnosti događajâ u svjetskim razmjerima, ali iuskoće perspektive u našoj znanosti o prošlome. Hrvatska historiografija,kao i veliki dio historiografija koje se bave nekadašnjom jugoslavenskomfederacijom, nepopravljivo je skučena, gotovo u strahu od komunikacijesa svijetom. Kada sam dokumente iz privatne Vrhovčeve arhive počeo čitati,postupno sam shvatio da bi sužavanje na jugoslavensko gledanje bilo nesamo besmisleno već i uglavnom nemoguće. Dokumenti koji su pokazivalidjelatnost jugoslavenskog državnog vrha govorili su o svjetskim zbiva-njima. Tijekom sastanaka Tita i Mengistua ili Cyrusa Vancea i Josipa Vrhovcanije se govorilo o prilikama u SFRJ, pitanju političkih zatvorenika ili (ne)-uspjesima u provođenju samoupravljanja. Govorilo se o svjetskim događa-jima, a jugoslavenski su sugovornici, s obzirom na učestalost i kvalitetususreta sa svjetskim vođama, bili informirani i relevantni. Jugoslavenskaje diplomacija bila svjetskog dohvata, jugoslavenska pomoć u oružju neza-nemariva i sigurna. Politika nesvrstavanja bila je glavna vanjskopolitičkapoluga sedamdesetih i osamdesetih godina, koju su s jedne strane u Beo-gradu silno forsirali. Kroz borbu za “izvorna načela nesvrstavanja” jugosla-venska se diplomacija krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih oštro,na trenutke gotovo opsesivno sukobljavala s kubanskom diplomacijom.Kuba i Jugoslavija u borbi za Pokret nesvrstanih, bez obzira na njegov

o nesvrstanima 50 godina kasnije 19stvarni utjecaj, jer važna je bila veličina, bile su relevantne cijelome svijetu,objema supersilama. Jugoslavenska je diplomacija bila odlično obaviještena ili važna i utje-cajna u nekim od ključnih događaja kraja sedamdesetih i osamdesetihgodina 20. stoljeća. U ovoj je knjizi, osim prikaza zbivanjâ u Afganistanuprije i nakon sovjetske intervencije 1979., procesa borbe za oslobođenjeNamibije, borbi Polisarija u Zapadnoj Sahari, talačke krize u Iranu nakonIslamske revolucije i Iračko-iranskog rata, potpisivanja Campdavidskogsporazuma između Izraela i Egipta, svrgavanja Idija Amina Dade u Ugandii Crvenih Kmera u Kampućiji, najdetaljnije pokazano djelovanje Pokretanesvrstanih zemalja. Ključni događaj, borba za Pokret uoči VI. konferencijePNZ-a u Havani i važnost posljednjeg Titova nastupa na međunarodnojpozornici, ima središnje mjesto, baš kao što su i svi drugi događaji struktu-rirani logikom izvorâ. Poput lepeze, svaki događaj ima genezu i završetak,ali su najopsežnije opisana zbivanja o kojima je postojala bogata arhivskagrađa. Afganistanska su zbivanja zato opisana od Drugoga svjetskog rata,baš kao što su spomenute međunarodne snage, pa i hrvatske, u Afganistanuu 21. stoljeću, ali je najdetaljnije prikazano ono što se zbivalo od 1978. iSaurske revolucije do početka osamdesetih. Dva osnovna doprinosa historiografiji u ovom su rukopisu, smatram,pokušaji reinterpretacije nesvrstanosti, koju se ovdje nastoji pokazati kaoglavno vanjskopolitičko oruđe Titove Jugoslavije i glavnu polugu koju suza osiguranje vanjskopolitičkog položaja imali i obilno se njome koristiliu Beogradu. Drugo je prevladavanje jugoslavenske (ili još gore, republičke,nacionalne) perspektive, odustajanje od pisanja povijesti tako da se najprijei isključivo pokaže kako se na nešto gledalo u SFRJ. Jugoslavenski je pogled,naravno, na stranicama knjige čest, katkada i jedini, naprosto zato jer do-kumente koji govore o Zimbabveu ili Zambiji iz tamošnjih arhiva nisammogao vidjeti. Ali znajući koliko je tim zemljama ključan beogradski arhivda bi rekonstruirale vlastitu povijest, ovo bi trebao biti doprinos koji prelazigranice “Zapadnog Balkana”. Citirani su izvori relevantni ne samo za na-cionalne historiografije naroda koji su živjeli u bivšoj Jugoslaviji ili onih skojima se razgovaralo nego i u međunarodnim razmjerima. Svi koji se baveistraživanjem arapskih zemalja i Trećeg svijeta znaju to vrlo dobro.

20 treća strana hladnog rata Ovoj knjizi tako nije cilj zaobići Europu ili supersile. Zato bi najboljebilo da se kritičari koji će nastupati s pozicije onoga čega u knjizi nema, aposebno oni kojima će nedostajati europska zbivanja, privremeno suzdrže.Takva će kritika prije svega jako podsjećati na onu koju je jugoslavenskapolitika nesvrstavanja imala od svoga stvaranja pa do raspada zemlje. Uljeto 1988. primjerice skupina je srpskih intelektualaca objavila “Predlogza slobodno i kritičko preispitivanje istorijske uloge Josipa Broza Tita”.Jedan od prigovora bio je pitanje cijene brojnih Titovih putovanja, ambici-ozne uloge svjetskog aktera, pa i dvojba je li to “izoliralo” državu iz njezina“prirodnog kulturnog i povijesnog, ekonomskog i političkog okruženja”,pitanje je li takva politika bila pogodna za “položaj, veličinu i materijalnipotencijal” SFRJ. Jugoslavija je svoj važni ili ono što se činilo kao važnivanjskopolitički položaj posvuda, napose prema onima koji su joj bili bitniza gospodarstvo ili stabilnost, gradila upravo na temelju uspjeha ili vidlji-vosti u Trećem svijetu. Zbog toga je jugoslavenska pozicija, veze s Afrikomi Azijom, nastojanje da se dobro pozicionira među tim zemljama, bila uskladu s dominantnim trendovima. Bila je logična s obzirom na jugosla-venski položaj u Europi, ali i lukava. Politika nesvrstanosti za SFRJ je bilatemelj vanjskopolitičke snage, barem od trenutka kada je postalo jasno daJugoslavija drugima nije važna kao što je bila četrdesetih godina i da se uEuropi prilike neće promijeniti u skladu s jugoslavenskim nadama. Moglaje biti i skupa, nesmotrena, kriva, ali moramo je promatrati u skladu sideologijom, željama onih koji su je stvarali i vremenom njezina nastajanja.Samo će tada biti razumljiva, a ono što se tada dogodilo bit će korisno namadanas. Upotrijebljeni izvori, ako su pisani na srpskome ili mješavini jezika,prevedeni su, jednako kao što su prevedeni izvori s engleskog ili drugihjezika. U bilješkama su citirani upravo onako kako glase glave dokumenata,s punom signaturom i naslovom svakog dokumenta. Osim apsolutno do-minantne građe Josipa Vrhovca dio je dokumenata u privatnom arhivuposljednjeg saveznog sekretara za vanjske poslove SFRJ Budimira Lončara,kao i nekih drugih političara. Vrlo vjerojatno cjelokupna upotrijebljenagrađa nalazi se u današnjem arhivu Ministarstva vanjskih poslova Repu-blike Srbije. Pretpostavljam da će ova knjiga olakšati rad budućim istraži-

o nesvrstanima 50 godina kasnije 21vačima više zbog razbijanja logike ustanove, koja dokumente ne spremapo temama, kao što je to činio Vrhovec, već po zemljama. Tako da će se,slijedi li se signatura koju sam navodio, lakše moći vidjeti postoji li neštozanimljivo o Afganistanu primjerice u dokumentima iz Vijetnama ili se urazgovoru Tita i libijskog vođe Gadafija skrivaju izvrsni podaci o Ugandi.Dio građe, napose za ranija razdoblja, osobno sam pronašao u više beograd-skih ustanova, arhivima u Ujedinjenom Kraljevstvu ili SAD-u. Veliki je broj onih koji su čuli ili znali da radim na ovoj knjizi. Mali jebroj onih koji su doista postavili i “suštinsko” pitanje u vezi s rukopisomili su bili u mogućnosti odgovoriti mi na neke od mojih dvojbi. BudimirLončar uvijek je, gotovo bez potrebe da ga najprije uvedem u temu, mogaoopisati zbivanja, njihovu pozadinu, i okarakterizirati poneke od ambasa-dora, aktera poneke od priča. Hrvoje Klasić, kolega, asistent i prijatelj, baškao i Snježana Koren, Magdalena i Damir Agičić, slušali su najviše i najsu-stavnije čime se bavim. Sandra Ivović, draga Sandra, u isto je vrijeme pisalavlastiti doktorat. Prijatelji i kolege, nekadašnji studenti, Saša Šimpraga,autor naslova, i Marko Smokvina-Marijić pomogli su nekada literaturom,nekada sugestijama, prije svega o fenomenima vezanim uz Afriku. MarkKramer s Harvarda, Vlad Zubok s Temple Universityja u SAD-u, Odd ArneWestad s LSE-a i Stefano Bianchini sa Sveučilišta u Bologni, kolege kojedobro poznajem, čuli su o knjizi ili nekim dijelovima na skupovima gdjesmo bili zajedno. Veliki broj prijatelja, najviše Vedrana, Đivo, Krešimir iBarbara te moji roditelji, čak i u bolesti, znali su da radim nešto do čega mije stalo i što sam silno želio završiti u ljeto 2010. Zahvalan sam na pomoćigospodinu Željku Hodonju i zaposlenicima nekadašnje Vjesnikove, a danasHINA-ine novinske dokumentacije. Uvijek su bili brzi, a materijale koječuvaju obrađuju na svjetskoj razini. Nekada su se zemlje članice Pokreta nesvrstanih nazivale zemljamaTrećeg svijeta. Kako je polovinom travnja 2010. šef Svjetske banke RobertZoellick istaknuo, ta kategorizacija danas više ne vrijedi. Riječ je o svijetui državama koje su ključ nove multipolarne međunarodne ekonomije i umnogočemu središnji dio svijeta.2 Zato mi se čini da je obrađivati ta zbiva-nja važnije danas no ikada prije. Knjiga Treća strana Hladnog rata zamišljenaje kao prvi, važniji i veći dio cjeline koja se može napisati na temelju do-

22 treća strana hladnog ratakumenata iz privatne arhive Josipa Vrhovca. Drugi dio trebao bi govoriti oodnosima SFRJ s nekim europskim silama, prije svega odnosu prema kriziu Poljskoj i uvođenju ratnog stanja, kao i odnosima s nekim susjednimzemljama, ponajprije Bugarskom i Albanijom, pa vjerojatno i nešto detalj-nije o odnosu sa supersilama. Tekst koji sam napisao, pa i onaj koji bi joštrebao nastati ne bi bili mogući bez dobre volje i povjerenja obitelji Vrhovec,Olge i Sanje, kojima hvala za veći doprinos “globalnoj povijesti Hladnograta” od mnogih kojima je to barem formalno posao i zadaća.

polazišta 23prvo poglavljePolazištaPovijest Hladnog rata je transnacionalna.Od rušenja Berlinskog zida, nakon što su jedno povijesno razdoblje i sustavu međunarodnim odnosima završili, nakon što su dotada nedostupni arhiviotvoreni, pisati “međunarodnu povijest” koja pokazuje međuodnose ra-zličitih i udaljenih aktera nekog zbivanja postalo je moguće, pa onda iistraživački cilj velikog broja znanstvenika.1 Takav pristup trebao bi vrije-diti i za male historiografije, malih država i manjih diplomacija, osobito zaone koje se bave Titovom Jugoslavijom, gdje je vanjska politika bila posebnopodručje zanimanja središnje ličnosti sustava, gdje se zahvaljujući vanj-skopolitičkim uspjesima i snazi osiguravao red i kupovala legitimnost i uunutarnjoj politici, koja je, općenito, bolje funkcionirala od ostalih sferaživota. Jugoslavenska diplomacija, s obzirom na veličinu zemlje, bila jeutjecajna. Ozbiljna je bila i pomoć koju je SFRJ davala različitim državamaili oslobodilačkim pokretima, važna i vidljiva bila je i njezina prisutnost umeđunarodnim odnosima. Tekst ove knjige prelazi zato ne samo “repu-bličke”, nacionalne granice već i granice okružja i kontinenta. Predmetinteresa, upotrijebljeni izvori i literatura bili su transnacionalni, prije svegazbog načina obrade problema. Zatvaranje u uske okvire besmisleno je, krivoi baca u osnovi lažno svjetlo na događaje koji su po svome zamahu takoveliki da se ne mogu razumjeti isključivim promatranjem na temelju onogašto je donio neki lokalni list ili izjavio domaći političar. Ono što je važno

24 treća strana hladnog rataza svijet nije uvijek nužno povezano s “našim” sudjelovanjem u događaju.Ako ga ipak ima, događaj postaje još zanimljiviji. Suprotna optika provin-cijaliziranje je, čiji su rezultati po prirodi stvari kratkog daha i lažni, jerizvori pokazuju svijet, a ne broje tek “naše” u nekoj ambasadi. Povijest Hladnog rata je globalna. Globalno znači i multijezično. Treba se koristiti različitim izvorima, alii ući u arhive malih naroda, pogotovo onih gdje bi se moglo očekivati obiljezanimljivih dokumenata. Potvrđuje to i svaka od tema koje su dodirnuteu tekstu ove knjige. Poneke su cjeline, ovisno o izvorima, razrađenije. Svakabi se mogla dodatno razložiti, što će se, ne dvojim, dogoditi kada se deklasi-ficiraju svi dokumenti, kad mrežu bezbrojnih zbivanja bude moguće posverekonstruirati. Zasada je ovo nastojanje da se “velikoj” i povijesti udaljenihzemalja doda ono što se može pronaći u dokumentima iz Saveznog sekre-tarijata za vanjske poslove bivše SFRJ u jednom važnom razdoblju i pokažekako su ta zbivanja, u Havani ili Kabulu, djelovala na ono što se događalou Zagrebu ili Beogradu. Teško da se neka važna događanja ili osobe u nizuzemalja Trećeg svijeta, napose u članicama Pokreta nesvrstanih, mogudokraja (katkada i uopće) dobro razumjeti, a da se ne vidi što se o njimagovorilo u SSVP-u u Ulici kneza Miloša i, dok je Tito bio živ, u Užičkoj uliciu Beogradu. Globalizirani svijet učinio je zbivanja u dalekim državamavažnijim i prisutnijim u svakodnevnim životima u svim zemljama. Su-radnja režima u primjerice Bagdadu i Beogradu znatno je utjecala na ju-goslavenske liječnike, vojne stručnjake, poduzetnike, radnike, svakakopolitičare, visoko školstvo, kulturu i sport, ali i međunarodna zbivanja, naprimjer tijek rata na Bliskom istoku. Hladni rat može se analizirati kroz “pericentrične” naočale.2 Periferne,male i slabije zemlje često su bile pokretači i katalizatori hladnoratovskihsukoba. Stoga se Hladni rat može bolje razumjeti analizom odnosa Sjeverai Juga nego Istoka i Zapada. Male su države često imale važnu ulogu u međunarodnim odnosima, anjihovi su hirovi i ponašanje silili supersile na poteze koje same ne bi uči-nile. Konačno, hladnoratovski sukob, koji je započeo u Europi, proširio seu ostale dijelove svijeta i tamo se zaoštravao. Dogodilo se to dijelom zboglogike sukoba, ali i sprege nacionalističkih i ideoloških uvjerenja regional-

polazišta 25nih vođa koji su sukob velikih iskoristili za vlastite ciljeve. Tako je centarHladnog rata u Moskvi i Washingtonu ponekad plutao na periferiju. Sjedinjene Države intervenirale su u Trećem svijetu od završetka Dru-goga svjetskog rata. Sovjetski Savez za to najprije nije imao interesa, a nimogućnosti. Stoga je Treći svijet prije svega proizvod Sjedinjenih Država iZapada. Potom su se sedamdesetih godina stvari promijenile. Na Hladni serat tako može gledati kao na vrijeme u kojem se dvije supersile sukobljavajukako bi nametnule vlastite verzije modernizacije Trećem svijetu. Jedanmodernizacijski koncept koji se sukobljava u Trećem svijetu temelji se naslobodi, drugi na društvenoj ravnopravnosti; jednom su bili bitni demo-kracija i suzbijanje komunizma, drugi je imao imperijalnu prošlost RuskogCarstva ugrađenu u svoju ideju države. Obje su supersile imale dozu mesi-janstva, ideologija je bila važna za ulazak u Afriku i Aziju, možda i sastavnidio opće paneuropske kolonijalne prakse. Sovjetsko je vodstvo “usvojiloagresivniju i kruću vanjsku politiku, napose u trećem svijetu” i posvudase uteklo “revolucionarno-imperijalnoj paradigmi” koja je spajala carističkupolitiku i komunističku ideologiju.3 Sovjetski je Savez mnogima u Trećemsvijetu bio atraktivan zbog toga što je stajao s druge strane od zapadnihdržava koje su bile kolonijalne sile ili su desetljećima kolonijalno nadziralei kulturološki usmjerivale zemlje Trećeg svijeta. Intervencije u Trećemsvijetu ne događaju se, slijedimo li argumentaciju Odda Arnea Westada,samo zbog ekonomskih razloga već i zbog ideoloških i kulturoloških. Eko-nomija nije beznačajna, postojali su slučajevi kada su gospodarski motivibili isključivi pokretači neke politike ili odluke, ali profit nije jedini razlogulaska u Treći svijet, već je to dio ukupne ideologije SAD-a. Ako je ideologija,uz ostalo, mogla biti dovoljno važna za SAD ili SSSR, isto je moglo vrijeditii za Jugoslaviju od trenutka kada je Tito otkrio potencijal tamošnjih zema-lja. Treći svijet tako bi se mogao smatrati pokretačem – pa makar i pasivnim– svjetskih zbivanja ne samo u 21. stoljeću nego i puno prije, dok se još činiloda Prvi i Drugi svijet, svijet zapadnog liberalnog ili samo kapitalizma isvijet vezan uz Sovjetski Savez, imaju glavnu ulogu. Daleko od toga dasupersile nisu bile (i) pokretači zbivanja u Trećem svijetu, ali je utjecajregionalnih i lokalnih čimbenika bio veći nego se vjerovalo. Nikita Hruščov, sovjetski vođa nakon Staljinove smrti do 1964., otkrio

26 treća strana hladnog rataje Treći svijet kao “vitalnu stratešku rezervu imperijalizma”, odlučan po-krenuti se prema svijetu gdje se s opravdanim uspjehom moglo natjecatisa Zapadom. Za marksizam ipak puno plodnog tla nije bilo, pa se u Kremljupokušalo sa stvaranjem “zona mira” i “kreativnim marksizmom”, hibridomkoji bi u teoriji jamčio prelazak tih društava u socijalistički stupanj razvojai tako omogućio sovjetsku pomoć.4 Ni tada, pa ni poslije, deklarativna pre-danost “socijalističkoj orijentaciji” afričkih i azijskih zemalja nije značilačvrsto i trajno opredjeljenje. Tek je mali broj zemalja doista ustrajao natome putu bez devijacija i izdaja. Sovjetska je politika zato bila pragmatična;predanost socijalizmu na deklarativnoj osnovi nije automatski značilasovjetsku pomoć i obrnuto, kapitalistička organizacija neke zemlje nijebila toliko zazorna da se Moskva ne bi upustila u razgovore, pa i suradnjus takvim partnerom. Slično je vrijedilo i za SFRJ, pa i neke druge zemlje.Ideološka se načela nisu uvijek poštovala. Gadafiju, kako su ga optuživaliEgipćani, nije smetalo što je položaj vjernika muslimana u Jugoslaviji oča-jan; Titu nije smetalo prijateljstvo s onima koji su zatvarali komuniste (kaoNaser) ili bili borci za slobodu, ali i skloni vrlo obazrivom odnosu s komu-nističkim svijetom, sve dok su bili spremni slijediti izvorna načela nesvr-stavanja. Prolaskom vremena, napose u sedamdesetima, afričke i, uopće, prilikeu Trećem svijetu postale su složenije, zanimljivije velikim silama, postalesu naprosto in mjesto. Ostati izvan značilo je ne sudjelovati u svjetskojpolitici, poglavito zato jer drugih pravaca nije bilo. Treći je svijet zato bioprirodna sredina jugoslavenske vanjske politike, mjesto gdje se dobivaloenergiju i snagu za sva ostala vanjskopolitička, a to je značilo i unutarnjo-politička bojišta. Tito i Nikita Hruščov gotovo u isto su vrijeme otkrili Afrikui Aziju. Tito je nastavio tim putem, Hruščov je ostavio u naslijeđe politikukoja je proširila horizonte, ali je tek od sredine sedamdesetih, mnogo nakonnjegove smjene, doživjela vrhunac. Sedamdesete su bile vrijeme drama-tičnog porasta intervencija Sovjetskog Saveza u Trećem svijetu. U isto suse vrijeme intenzivirale jugoslavenske akcije obnove Pokreta nesvrstanih.Izvorna načela nesvrstavanja bila su dio jugoslavenske ideologije, ali i iskaz,slika onoga što je želio Beograd. Prosovjetski režimi u Angoli, Etiopiji, Mozambiku, Nikaragvi, Afgani-

polazišta 27stanu, Kampućiji i Laosu na vlast su došli upravo kada je sovjetski utjecaju Trećem svijetu bio na vrhuncu. Kako je sovjetskom ambasadoru u SAD-uAnatoliju Dobrinjinu rekao Henry Kissinger, “detant ima svoje granicekada je riječ o regionalnim sukobima”. Slobodu interpretacije uzeli su siAmerikanci tijekom Jomkipurskog rata 1973., kada se Sovjete nije pitalopuno, a SAD je posve ojačao u jednom važnom prostoru. Sovjeti su željelii smatrali da mogu isto. Helsinki 1975., konačno, priznao je njihov paritets Washingtonom, a povlačenje iz Vijetnama bilo je jasan znak da su američkiugled i utjecaj opali.5 Na 25. kongresu KPSS-a u veljači 1976. Leonid Brežnjev hvalio se uspje-sima u vanjskoj politici. Potpisani su ugovori o prijateljstvu s Irakom i In-dijom. Sporazum s Indijom opisao je “iznimno važnim” i dijelom trajneorijentacije Moskve.6 Suradnja je postojala s Narodnom DemokratskomRepublikom Jemen, Sirijom, Alžirom, Gvinejom. Bilo je određenih udaraca,kao u Egiptu ili Sudanu, ali i trend je bio pozitivan. “Klasna borba je jačala”,mnoge su se zemlje oslobodile, “arapske, afričke i azijske zemlje imajusocijalističko usmjerenje” i žive “nove napredne promjene” u svakodnevici,gospodarstvu.7 Gospodarski smjer održavala je i sovjetska pomoć. Američkeprocjene s kraja osamdesetih bile su da su Sovjeti između 1975. i 1979.trideset država pomogli oružjem i opremom u vrijednosti od 23 milijardedolara, a deseci tisuća sovjetskih stručnjaka radili su u “revolucionarnimdemokracijama”.8 Član Politbiroa Andrej Kirilenko na kongresu pobjed-ničke, vladajuće stranke Agostina Neta MPLA u Angoli 1977. nazvao ju jesocijalističkom, predvodničkom i u njezinu dolasku na vlast prepoznaonapredovanje revolucionarnih procesa koji su zapljusnuli Treći svijet. Uproljeće 1977. na afričku je turneju otputovao predsjednik Vrhovnog So-vjeta Nikolaj Podgorni, u povijesti najviši sovjetski dužnosnik u posjetutome dijelu svijeta, koji je vodio 120 članova izaslanstva u Tanzaniju,Zambiju, Mozambik i Somaliju. Tada je potpisan ugovor o prijateljstvu sMozambikom. Nekoliko mjeseci prije, u prosincu 1975., Mengistu HaileMariam iz Etiopije potpisao je tajni ugovor o vojnoj suradnji, a 1978. i for-malni sa SSSR-om.9 Na kraju toga razdoblja, 1979., nakon što je nikaragvan-ski diktator Anastasio Somoza svrgnut, a vlast su preuzeli prokubanskisandinisti, činilo se da je i PNZ uz kubansku pomoć spreman prijeći na

28 treća strana hladnog ratacrvenu stranu.10 Upravo se na tome u posljednjim mjesecima Titova životalomila sudbina Pokreta, potvrđivala jugoslavenska uloga u Pokretu i nameđunarodnoj sceni. Ova knjiga govori prije svega o krizama koje su po-tresale svijet tih godina te pokazuje kako se s njima nosio Pokret nesvrsta-nih, napose jugoslavenska diplomacija. Pokazuje i zašto je Sovjetski Savezameričku volju za pregovorima krivo protumačio kao znak opće slabosti.11 Europska komponenta vanjske politike SFRJ i Hladnog rata u mnogo-čemu je najvažnija. Nije međutim jedina. Hladni rat započeo je u Europi, pa je tamo i završio, što pokazuje da setaj aspekt sukoba i to područje sukobljavanja nikako ne može zanemariti.Hladni rat na Starom kontinentu i odnosi supersila najvažniji su, središnji,početni i zaključni dio Hladnog rata. Sasvim je jasno da je europska krizadramatičnije i brže mogla zaoštriti odnose u svijetu od lokalnog rata unekoj afričkoj državi. Nakon što je postalo jasno da u Europi izravnog sukobakoji bi značio opći rat na dodirnom području dvaju ideološki suprotstavlje-nih blokova neće biti, sve se preselilo na periferiju. Europa je živjela uprav-ljani sustav baziran na kompromisima i pravilima, što je ne čini manjevažnom u svjetskoj povijesti, ali se svakako može zaključiti da je prostorza iznenađenja na Starom kontinentu bio daleko manji nego u drugimdijelovima svijeta. Hladni je rat bio, kako je to rekao državni tajnik SAD-aLawrence Eagleburger, unatoč svim šokovima i poremećajima, razmjernostabilan i predvidljiv sustav između supersila.12 U Europi je to bilo priličnovidljivo i prije, a od formalizacije blokovske podjele 1975. u dvorani Fin-landije, kada je potpisan Završni akt u Helsinkiju, drugog važnijeg dokazanije trebalo. Nekoliko godina nakon krize u Čehoslovačkoj 1968., u Hel-sinkiju je sankcionirano ono što je desetljećima nepriznavano ili omalova-žavano. Natjecanja u Europi osim na propagandnom planu nema. SovjetskiSavez 1975., barem se to tako razumijevalo u Moskvi, priznat je kao super-sila. Supersila je imala interese koji su prelazili okvire Staroga kontinenta.Izlazak Amerikanaca iz Jugoistočne Azije početkom sedamdesetih u Moskvije protumačen kao još jedan pokazatelj izjednačivanja snaga dvaju lagera.Pregovaralo se o nuklearnom oružju, SAD je bio u krizi, mladi su tamodemonstrirali, činilo se da je ravnoteža Moskve i Washingtona postignuta.

polazišta 29Detant je neke stvari kodificirao, ali je u svjetsku igru uveo i Kinu i Nje-mačku s “Ostpolitik” te uključio ljudska prava kao važnu komponentu. Europska država Jugoslavija veći je dio poslijeratne povijesti čak i premanajvećim europskim neprijateljima, pa i u trenucima kriza, zapravo mogla,barem sigurnosno, biti bezbrižna. Albanija nije imala nikakav ugled i nijemogla ugroziti SFRJ; Bugarska je često činila ono što su Sovjeti željeli, alinisu htjeli sami izreći, ideološki napadi bili su stalni, no ne previše opasni.Europa je bila smirena, položaj SFRJ u svijetu u tome smislu siguran. Udrugoj fazi Hladnog rata, najmanje od početka europskog detanta 1963., aonda i detanta supersila od početka sedamdesetih, sukob je duboko zamr-znut. Tko je želio djelovati, mogao je to samo u Trećem svijetu.13 Ovaj je rukopis pokušavao slijediti transnacionalnu, globalnu, multiar-hivsku optiku, što je svojstveno “novoj povijesti Hladnog rata”. Na toj birazini trebao pokazati koliko je duboko i organsko djelovanje jugoslavenskediplomacije, ratne industrije i zemlje uopće, u međunarodnoj povijestiHladnog rata. Osim kao povijest dijela Hladnog rata i jednoga kuta gledanjana povijest Pokreta nesvrstanih zemalja ovaj će se rukopis moći čitati i izdanašnje, dnevnopolitičke, perspektive. Naime zbivanja u Afganistanu iliIraku, Zimbabveu i zemljama Magreba nisu danas manje aktualna no štosu bila prije trideset godina. Pokazat će što je značila jugoslavenska diplo-macija i gdje smo s procjenama svijeta danas, u uvjetima kada zemlje kojaje na ovim prostorima vodila ambicioznu politiku više nema.

652 treća strana hladnog rata

izvori 653Izvori1Građa upotrijebljena za pisanje ovog rada, na tisuće različitih dokumenata, uglavnomje nastala u zgradi Saveznog sekretarijata vanjskih poslova u Ulici kneza Miloša u Beo-gradu ili različitim diplomatskim misijama SFRJ. U osobnoj zbirci Josipa Vrhovca, danasu posjedu obitelji Vrhovec u Zagrebu, našao sam najveći dio potrebnih dokumenata.Citirani su inicijalima JV. Nešto manji dio izvorne građe čine dokumenti iz osobne zbirkeBudimira Lončara, koja se također čuva u Zagrebu. Citirani su inicijalima BL.AJ, ARHIV SRBIJE I CRNE GORE (ARHIV JUGOSLAVIJE), Beograd, Srbija.504, 507, CK SKJ (Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije).APR, ARHIV PREDSEDNIKA REPUBLIKE (Arhiv maršala Jugoslavije), MUZEJ JUGO- SLAVIJE, Beograd, Srbija.CWIHP Document Reader, From “National Communism” to National Collapse, Com- plied by Mircea Munteanu, December 7, 2006, Woodrow Wilson International Center for Scholars, Washington DC.Foreign Affairs Oral History Collection, Association for Diplomatic Studies and Training, Arlington, Virginia, Georgetown University Library; Oral History Interviews, Yugo- slavia – Country Collection, compiled by Glenn Kellogg, 1996.GERALD R. FORD LIBRARY, Department of State papers, Ann Arbour, University of Michigan.HARRIMAN PAPERS, Collection of the Manuscript Division, Library of Congress, Wa- shington DC.NATIONAL ARCHIVES AND RECORD ADMINISTRATION (NARA), College Park, SAD.Nixon Presidential Materials Project, White House Central Files, Subject files (Yugoslavia).PRO, NATIONAL ARCHIVES (PUBLIC RECORD OFFICE), London, Ujedinjeno Kraljev- stvo.Foreign and Commonwealth Office, FCO.Office of the Prime Minister, PREM.

654 treća strana hladnog rataObjavljeni izvoriCold War International History Project Bulletin (CWIHP Bulletin), ed. Christian F. Ostermann; Issue 14/15, Winter 2003-Spring 2004; Washington: Woodrow Wilson International Center for Scholars.Foreign Relations of the United States (FRUS) 1969-1972, China, Vol. XVII; Washington: United States Government Printing Office 2006.Keesing’s Contemporary Archives, Weekly Diary of World-Events, volume No. VI, 1946-1948, Bristol: Keesing’s Publications Limited (of London).Yugoslavia: From “National Communism” to National Collapse, US Intelligence Commu- nity Estimative Products on Yugoslavia, 1948-1990, National Intelligence Council and Office of the Director of National Intelligence, Washington DC, 2006-004 December 2006.The International History of the Bandung Conference and the Orgins of the Non-Aligned Movement, Sveti Stefan, Serbia and Montenegro 13-16, 2005.2Novine i tjedniciHINA – informacijsko-dokumentacijski centar, Zagreb.Osobni dosjei: Babrak Karmal, Najibulah,B113, PO-3(D) AFGANISTAN. Politička situacija. Vjerski sukobi. Državni udari.B115, PO-5(D) AFGANISTAN. Afganistanska kriza. Stavovi, reagiranja u svijetu.2406. Odnosi Jugoslavije. Afganistan. Angola.Borba, dnevnik, Beograd.Danas, tjednik, Zagreb.Jutarnji list, dnevnik, Zagreb.Međunarodna politika, mjesečnik, Novinsko-izdavačka ustanova “Jugoslovenska stvar- nost”, Beograd.NIN, tjednik, Beograd.Politika, dnevnik, Beograd.Požeški list, tjednik, Požega.Vjesnik, dnevnik, Zagreb.Tanjugov press cliping: INA (iračka agencija), KUNA (kuvajtska agencija), Le Mond, Die Presse, PARS (iranska agencija), REUTERS, TASS (sovjetska novinska agencija), USIKA (američka vladina agencija), ZIANA (zimbabveanska agencija)

izvori 655RazgovoriRazgovori s Budimirom Lončarom (srpanj 2004.–), posljednjim saveznim sekretarom za vanjske poslove SFRJ, ambasadorom u Indoneziji, SR Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama; specijalnim savjetnikom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića.Razgovori s Marinom Gerškovićem (4. i 27. studenog 2004.), ambasadorom SFRJ u Gvajani, Georgetown, od 1986. do 1990.Razgovor s Cvijetom Jobom (30. travnja 2009.), šefom grupe za NZ, ambasador SFRJ na Cipru, Nicosija.Razgovor sa Zlatkom Sinobadom (6., 17. i 24. siječnja 2006.), direktorom Radija i Tele- vizije Zagreb, direktorom KIC-a u New Yorku, ambasadorom SFRJ u Finskoj.KnjigeABURISH, Said K., 2005. Nasser. The Last Arab. London: Duckworth.AGUNG, Ide Anak Agung Gde, 1973. Twenty years Indonesian foreign policy 1945-1965. The Hague/Paris: Mouton.ALBRIGHT, David E., ur., 1980. Africa and International Communism. Bloomington: Indiana Universtiy Press.ALBRIGHT, Madeleine, 2005. Memoari državne tajnice. Autobiografija. Zagreb: Profil International.ANDREW, Christopher/MITROKHIN, Vasili, 2005. The World Was Going Our Way. The KGB and the Battle for the Third World. New York: Basic Books.ARNOLD, Guy, 2006. Africa. A Modern History. London: Atlantic Books.BADOVINAC, Tomislav, ur., 2004. Zagreb i Hrvatska u Titovo doba. Zagreb: Savez društava “Josip Broz Tito” Hrvatske.BADOVINAC, Tomislav, ur., 2008. Titovo doba. Hrvatska prije, za vrijeme i poslije. Zagreb: Savez društava “Josip Broz Tito” Hrvatske.BEKIĆ, Darko 1988. Jugoslavija u Hladnom ratu. Odnosi s velikim silama 1949-1955. Zagreb: Globus.BILANDŽIĆ, Dušan, 1999. Hrvatska moderna povijest. Zagreb: Golden marketing.BIŠČEVIĆ, Hido, 1987. Krv na vodi. Irak-Iran. Zagreb: Alfa.BIŠČEVIĆ, Hido, 1987. U ime Alaha. Iranska islamska revolucija. Zagreb: Naprijed.BOGETIĆ, Dragan, 2006. Nova strategija spoljne politike Jugoslavije 1956-1961. Beograd: Institut za savremenu istoriju.BOOT, Max, 2002. The Savage Wars of Peace. Small Wars and the Rise of American Power. New York: Basic Books.BRANDS, H. W., 1989. The Specter of Neutralisam. The United States and the Emergence of the Third World, 1947-1960. New York: Columbia University Press.

656 treća strana hladnog rataBRANDT, Willy, 1987. Arms and Hunger. Cambridge, Massachusetts: MIT Press.BROWN, Seyom, 1994. The Faces of Power. Constancy and Change in the United States Fo- reign Policy from Truman to Clinton. New York: Columbia University Press.BOWDEN, Mark, 2006. Guests of the Ayatollah. The First Battle in America’s War with Mi- litant Islam. New York: Grove Press.BURNS, E. Bradford, 1980. A History of Brazil. New York: Columbia University Press.CALVOCORESSI, Peter, 2003. Svjetska politika nakon 1945. Zagreb: Nakladni zavod Glo- bus.CARTER, Jimmy, 1982. Keeping Faith. Memoirs of a President. New York: Bantam Books.CEH, Nick, ur., 2002. US Diplomatic Records on Relations with Yugoslavia During the Early Cold War 1948-1957. Boulder:East European Monograph Series.CHABAL, Patrick, (with David Birgmingham, Joshua Forrest, Malyn Newitt, Gerhard Seibert, Elisa Silva Andrade), 2002. A History of Postcolonial Lusophone Africa. Bloo- mington and Indianapolis: Indiana University Press.COLL, Steve, 2004. Ghost Wars. The Secret History of the CIA, Afghanistan, and Bin Ladem, From the Soviet Invasion to September 10, 2001. New York: Penguin Books.COUGHLIN, Con, 2007. Saddam. The Secret Life. London: Pan Books.COURTIOIS, Stephane; WERTH Nicolas; PANNE Jean-Louis; PACKOWSKI, Andrzej; Bartošek Karel; MARGOLIN Jean-Louis (grupa autora), 1999. Crna knjiga komunizma. Zločini, teror, represija. Zagreb: Golden marketing.CRILE, George, 2003. Charlie Wilson’s War. The Extraordinary Story of How the Wildest Mani n Congress and a Rouge CIA Agent Changed the History of Our Times. New York: Grove Press.DIEDERICH, Bernard, 2007. Somoza. And the Legacy of U.S. Involvement in Central America. Princeton: Markus Wiener Publishers.DIZDAREVIĆ, Raif, 1999. Od smrti Tita do smrti Jugoslavije. Svjedočenja. Sarajevo: OKO Grafičko-izdavačka kuća d.d.DIZDAREVIĆ, Raif 2009. From the Death of Tito to the Death of Yugoslavia. A First-hand Account. Zagreb/Sarajevo: TKD Šahinpašić.DOCKRILL, Saki Ruth, 2005. The End of the Cold War Era. The Transformation of the Global Security Order. London: Hodder Arnold.DODDOLI, Luciano, i MARADEI, Manilo, 2005. Svijet poslije II. svjetskog rata. Knjiga četvrta. Split: Marjan tisak.DONALDSON, Robert, H./NOGEE, Joseph L., 2002. The Foreign Policy of Russia. Changing Systems, Enduring Interests. Armonk, New York, London, Engladn: M. E. Sharpe.DORMAN, Shawn, (ur.), 2005. Inside a U.S. Embassy. How the foreign Service Works for America. Washington: Potomac Books INC.DOWDEN, Richard, 2009. Africa. Altred States, Ordinary Miracles. London: Portobello Books.DRAGOVIĆ, Ivan R., 2000. Neka ostane zapisano (bilo je to ovako). Beograd: Rantec.

izvori 657EWANS, Martin, 2002. Afganistan. A Short History of Its People and Politics. New York: Perennial.FINK, Carole/SCHAEFER, Bernd, ur., 2009. Ostpolitik, 1969-1974, European and Global Responses. New York: Cambridge University Press and German Historical Institute, Washington DC.FLERON, Frederick J./HOFFMANN, Erik P./LAIRD, Robbin F., ur., 1991. Soviet Foreign Policy. Classic and Contemporary Issues. New York: Aldine De Gruyter.FROMKIN, David, 1989. A Peace to End All Peace. The Fall of the Ottoman Empire and the Creation of the Modern Middle East. New York: Henry Hot and Co.GILBERT, Martin, 1999. Challenge to Civilization. A HiIstory of the 20th Century 1952-1999.GLEIJESES, Piero, 2002. Conflicting Missions. Havana, Washington and Africa 1959-1976. London/Chapel Hill: The University of North Carolina Press.GLENNY, Misha, 2001. The Balkans. Nationalism, War and the Great Powers 1804-1999. London: Penguin Books.GROMYKO, Andrei, 1980. Lenin and the Soviet Peace Policy. Articles and Speeches 1944-1980. Moscow: Progress Publishers.GUHA, Ramachandra, 2007. India After Gandhi. The History of the World’s Largest De- mocracy. New York: Harper PerennialHANHIMÄKI, Jussi M./WESTAD, Odd Arne, 2003. The Cold War. A History in Documents and Eyewitness Accounts. Oxford: Oxford Universiy Press.HARVEY, Robert, 2003. Comrades. The Rise and Fall of World Communism. London: John Murray.HISTORIJA DIPLOMACIJE, sv. 1, 1951. Zagreb: Matica hrvatska. (V. P. Potemkin, gl. re- daktor).HOLLAND, Heidi, 2009. Dinner With Mugabe. The untold story of a freedom fighter who became a tyrant. London: Penguin Books.IVANJI, Ivan, 2005. Titov prevodilac. Lazarevac: Samizdat 92.IVEKOVIĆ, Ivan, 1990. Afrika u borbi za drugu nezavisnost. Zagreb: Grafički zavod Hr- vatske.JAKOVINA, Tvrtko, 2002. Socijalizam na američkoj pšenici (1948-1963). Zagreb: Matica hrvatska.JAKOVINA, Tvrtko, 2003. Američki komunistički saveznik. Hrvati, Titova Jugoslavija i Sjedinjene Američke Države 1945.-1955. Zagreb: Profil/Srednja Europa.JANEKOVIĆ, Dara, 2000. Susreti s poviješću. Zagreb: Prometej.JOHNSON, Paul, 2007. Moderna vremena. Povijest svijeta od 1930-ih do 2000. Zagreb: Golden marketing/Tehnička knjiga.JUDT, Tony, 2007. Postwar. History of Europe since 1945. London: Pimlico.JULIJUS, Đuka, 1979. Havana: sukobi ili sporazumi. Beograd: Mala biblioteka “Politike”.KARDELJ, Edvard, 1979. Yugoslavia in International Relations and in the Non-aligned Movement. Beograd: STP historija Thought and Practice.

658 treća strana hladnog rataKARSH, Efraim, 2002. The Iran-Iraq War 1980-1988. Oxford: Osprey Publishing.KHALIDI, Rashid, 2009. Sowing Crisis. The Cold War and American Dominance in the Middle East. Boston: Beacon Press.KEEGAN, John, 1998. The First World War. London: Pimlico.KENGOR, Paul, 2006. The Crusader. Ronald Reagan and the Fall of Communism. Los An- geles: Regan.KEPEL, Gilles, 2002. Jihad. The Trial of Political Islam. Cambridge, Mass: The Belknap Press of Harvard Univesity Press.KIERNAN, Ben, 2008. The Pol Pot Regime. Race, Power, and Genocide in Cambodia under the Khmer Rouge, 1975-1979. New Haven: Yale University Press.KISSINGER, Henry, 1999. Years of Renewal. New York: Simon and Schuster.KOVAČEVIĆ, Živorad, 2007. Amerika i raspad Jugoslavije. Beograd: IP “Filip Višnjić”/ Fakultet političkih nauka.LIND, Michael, 1999. Vietnam. The Necessary War. A Reinterpretation of America’s Most Disastrous Military Conflict. New York: A Touchstone Book.LÜTHI, Lorenz M., 2008. The Sino-Soviet Split. Cold War int eh Communist World. Prince- ton and Oxford: Princeton University Press.MAGNUS, Ralph H., i NABY, Eden, 2002. Afganistan. Mullah, Marx, and Mujahid. Boulder: Westview Press.MALNAR, Željko/BEBEK, Borna, 1986. U potrazi za staklenim gradom. Zagreb.MANDIĆ, Blažo, 2005. Tito u dijalogu sa svijetom. Novi Sad: Agencija MiR.MATES, Leo, 1982. Počelo je u Beogradu… 20 godina nesvrstanosti. Zagreb: Globus.MATUNOVIĆ, Aleksandar, 2000. Enigma Broz. Ko ste vi druže predsedniče. Beograd: Čigoja štampa.MENON, Rajan, 1986. Soviet Power and the Third World. New Haven and London: Yale University Press.MEREDITH, Martin, 2006. The State of Africa. A History of Fiftiy Years of Independence. London: The Free Press.MIHOVILOVIĆ, Maroje, 1987. Stravični poligon/Indokina. Zagreb: Alfa.MORGAN, William D./KENNEDY, Charles Stuart, (uredili), 2004. American Diplomats. The Foreign Service at Work. New York: iUniverse Inc.PETKOVIĆ, Ranko/TADIĆ, Bojana, 1982. Non Alignment in the Eighties. International Round Table, Petrovaradin, Yugoslavia, 28-31 August 1981. Belgrade: Institute of International Politics and Economics/Review of International Affairs.ODOM, William E., 1998. The Collapse of the Soviet Military. New Haven and London: Yale University Press.ORIZIO, Riccardo, 2004. Talk of the Devil. Encounters with Seven Dictators. London: Vin- tage.ORLANDIĆ, Marko, 2002. U predvečerje sloma (sjećanja jugoslovenskog ambasadora u Moskvi 1979-1982). Podgorica: NJP “Pobjeda”.

izvori 659OUIMET, Matthew J., 2003. The Rise and Fall of the Brezhnev Doctrine in Soviet Foreign Policy. Chapel Hill: University of North Carolina Press.PACZKOWSKI, Andrzej, 2001. Pola stoljeća povijesti Poljske: 1939.-1989. godine. Zagreb: Profil/Srednja Europa.PETKOVIĆ, Ranko, 1995. Subjektivna istorija jugoslovenske diplomatije 1943-1991. Beograd: Novinsko-izdavačka ustanova Službeni list.PIRJEVEC, Jože, 1995. Jugoslavija. Nastanek, razvoj ter razpad Karadjorjevićeve in Titove Jugoslavije. Koper: Založba Lipa.POPOVIĆ, Velimir, 1982. Non Alignment in the Eighties. International Round Table, Petro- varadin, Yugoslavia 28-31 August 1981. Belgrade: Institute of International Politics and Economics/Review of International Affairs.PRAIRIE, Michael, 2007. Thomas Sankara Speaks. The Burkina Faso Revolutio 1983-1987. New York: Pathfinder.RASANAYAGAM, Angelo, 2007. Afganistan, A Modern History. Monarch, Despotism or Democracy? The Problems of Governance in the Muslim Tradition. London: I.B.Tauris.RASHID, Ahmed, 2001. Taliban. Militant Islam, Oil and Fundamentalism in Central Asia. New Haven: Yale Nota Bene.RUBIN, Barnett R., 2002. The Fragmentation of Afghanistan. State Formation and Collapse in the International System. New Heaven: Yale University Press.SAIKAL, Amin, 2004. Modern Afganistan. A History of Struggle and Survival. London: I.B.Tauris.SERVICE, Robert, 2007. Commrades. Communism: A World History. London: Pan Books.SKIDMORE, Thomas E./SMITH, Peter H., 1992. Modern Latin America. New York: Oxford University Press.TOWNSON, Duncan, 1999. A Dictionary of Contemporary History 1945 to the Present. Oxford: Blackwell Publishers.VANDEWALLE, Dirk, 2006. A History of Modern Libya. Cambridge: Cambridge University Press.VRHUNEC, Marko, 2001. Šest godina s Titom (196-1973). Pogled s vrha i izbliza. Zagreb/ Rijeka: Nakladni zavod Globus/Adamić.WAHAB, Shaista/YOUNGERMAN, Barry, 2007. A Brief History of Afghanistan. New York: Facts on File.WESTAD, Odd Arne, (ur.), 2000. Reviewing the Cold War. Approaches, Interpretations, Theory. London i Portland: Frank Cass.WESTAD, Odd Arne, 2005. The Global Cold War. New York: Cambridge University Press.YOUNG John W./KENT, John, 2004. International Relations Since 1945, A Global History. Oxford: Oxford University Press.ZUBOK, Vladislav M., 2009. A Failed Empire. The Soviet Union in the Cold War From Stalin to Gorbachev. Chapell Hill: The University of North Carolina.Grupa autora 1981. Povodom događaja u Poljskoj. Beograd: Centar za društvena istraži- vanja Predsjedništva CK SKJ.

660 treća strana hladnog rataČlanciAlbright, David E., Moscow’s African Policy of the 1970s, 35-65. Africa and International Communism. Albright, David E. ur. 1980. Bloomington: Indiana Universtiy Press.Albright, David E., The USR and the Third World in the 1980’s, 695-726. Soviet Foreign Policy. Classic and Contemporary Issues. Fleron, Frederick J./Hoffmann, Erik P./Laird Robbin, F., ur., 1991. New York: Aldine De Gruyter.Bogetić, Dragan, Politička pozadina i stvarni domašaj saradnje Tito-Nehru 1954-1964, 138-150. Arhiv, Časopis Arhiva Srbije i Crne Gore, 1-2, 2006. Beograd.Cousins, Alain, State, Ideology and Power in Rhodesia, 1958-1972, 35-64. The Internati- onal Journal of African Historical Studies, Vol. 24, No. 1 (1991), Boston University African Studies Center.Dayal, Rajeshwar, Zimbabwe’s Long Road to Freedom, 466-486. Third World Quarterly, Vol. 2, No. 3 (Jul. 1980.), Taylor and Francis Group.Hanhimäki, Jussi M., Ironies and Turning Points: Détente in Perspective, 326-342. Re- viewing the Cold War. Approaches, Interpretations, Theory. Odd Arne Westad ur. 2000. London i Portland: Frank Cass.Jakovina, Tvrtko, Sjećanja koja čine povijest: Razgovor s Mirom Kreačićem, jugoslaven- skim veleposlanikom i diplomatom 901-916. Časopis za suvremenu povijest, god. 34, br. 3, 2002. Zagreb.Jakovina, Tvrtko, Sjećanja koja čine povijest: Razgovor s Mirjanom Krstinić, visokom dužnosnicom u vladama SRH I SFRJ, 287-306. Časopis za suvremenu povijest, god. 35, br. 1, 2003. Zagreb.Jakovina, Tvrtko, Jugoslavija, Hrvatsko proljeće i Sovjeti u detantu, 153-185. Kolo, Ča- sopis Matice hrvatske 4, zima 2005., Zagreb.Jakovina, Tvrtko, Hrvatska izlazi u svijet, Hrvatska/Jugoslavija u svjetskoj politici 1945.- 1991., 337-388. Hrvatska politika u XX. stoljeću, Zbornik radova. Zagreb: Matica Hr- vatska 2006.Jakovina, Tvrtko, Sovjetska intervencija u Afganistanu 1979. i Titova smrt, 295-320. Historijski zbornik, god LX (2007.); Zagreb: Društvo za hrvatsku povjesnicu.Jakovina, Tvrtko, Mao je najveći, ali je griješio. Kada i kako je Narodna Republika Kina ušla u naše živote?, 709-718. Povijest suvremene Kine. Propast i uzdizanje velike sile, 1850-2008.; Jonathan Fenby 2008. Zagreb: Sandorf (pogovor knjizi).Jakovina, Tvrtko, Titos Jugoslawien – der kommunistische Alliierte von Prag und Wa- shington, 571-587. Prager Frühling, Das internationale Krisenjahr 1968, 2008. Köln, Weimar, Wien: Beiträge, Böhlau Verlag.Jakovina, Tvrtko, 1956. godina naše ere: Vrhunac jugoslavenske vanjske politike, 459- 480. Spomenica Josipu Adamčeku, 2009. Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest FF-a.Kanet, Roger E., The Superpower Quest for Empire: The Cold War and Soviet Support for “Was of National Liberation”, 331-352. Cold War History, Vol. 6, No. 3, Routledge, August 2006.

izvori 661Klasić, Hrvoje, Prager Frühling, Das internationale Krisenjahr 1968, 2008. Köln, Weimar, Wien: Beiträge, Böhlau Verlag.Kosanović, Milan, Brandt and Tito: between Ostpolitik and Nonalignment, 232-244. Fink, Carole/Schaefer, Bernd, Ostpolitik, 1969-1974, European and Global Respon- ses. Washington DC: German Historical Institute and Cambridge University Press.Lyakhovskiy, Aleksandr Antonovich, Inside the Soviet Invasion of Afghanistan and the Seizure of Kabul, December 1979, 3-76. Cold War International History Project, Working paper 51. Woodrow Wilson International Center for Scholars, January 2007.Maddux, Thomas, ur., H-diplo Rountable Review: Odd Arne Westad, The Global Cold War: Third World Interventions and the Making of Our Times. H-Net: Humanities and Social Sciences Online.Mastny Vojtech, The Soviet Non-Invasion of Poland in 1980/81 and the End of the Cold War. CWIHP Working Paper 23. Washington DC: Woodrow Wislcon Center for Scholars 1998.Nujoma, Sam, Namibia and Non-Alignment, 58-60. U: Non Alignment in the Eighties. International Round Table, Petrovaradin, Yugoslavia 28-31 August 1981. Velimir Popović, gl. urednik, 1982. Belgrade: Institute of International Politics and Economics/Review of International Affairs.Parker, Jason, Cold War II: The Eisenhower Administration, the Bandung Conference and the Reperiodization of the Postwar Era, 867-892. Diplimatic History, Vol. 30, No. 5 (November 2006)., The Society for Historians of American Foreign Relations (SHAFR).Raine, Fernande Scheid, The Iranian Crisis of 1946 and the origins of the Cold War, 93-112. Origins of the Cold War, An International History – second edition. Melvyn P. Leffler i David S. Painter, urednici, 2005.; New York i London: Routledge.Smith, Tony, New Bottles for New Wine: A Pericentric Framework for the Study of the Cold War. Diplomatic History, Vol. 24., No. 4 (Fall 2000), the Society for Historians of American Foreign Relations.Westad, Odd Arne, Introdiction: Revieving the Cold War, 1-23. Reviewing the Cold War. Approaches, Interpretations, Theory. Odd Arne Westad ur. 2000. London i Portland: Frank Cass.Westad, Odd Arne, Beginnings of the end. How the Cold War Crumbled, 68-89. Rein- terpreting the End of the Cold War. Issues, Interpretations, Periodizations. Silvio Pons/Federico Romero, urednici, 2005. London i New York: Frank Cass.Westad, Odd Arne, Prelude to Invasion: The Soviet Union and the Afghan Communists, 1978-1979, 49-69.White, Luise, Civic Virtue, Young Men, and the Family: Conscription in Rhodesia, 1974-1980, 103-121. The International Journal of African Historical Studies, Vol. 37, No. 1 (2004), Boston University African Studies Center.

662 treća strana hladnog rataInternetske stranicehttp://wilsoncenter.org.http://www.oic-oci.org/home.asphttp://www.ena.lu/http://www.n-net.org/-diplo/roundtables/.http://www.time.com.http://en.wikipedia.org/wiki/Main_Page.

popis kratica 663Popis kraticaANC (engl. African National Congress) – Afrički nacionalni kongres; stranka N. Mandele u JAR-uAP (engl. Associated Press) – američka novinska agencijaARD (njem. Arbeitsgemeinschaft der öffentlich-rechtlichen Rundfunkanstalten der Bundes- republik Deutschland) – Konzorcij javnih radijskih i televizijskih ustanova Savezne Republike NjemačkeASEAN (engl. Association of Southeast Asian Nations) – Asocijacija država jugoistočne AzijeBAAS (također i Baath, arap. “uskrsnuće”, “renesansa”) – Arapska socijalistička stranka u IrakuBBC (engl. British Broadcasting Corporation) – britanska javna i nacionalna radiotelevi- zijska mrežaCBS (engl. Columbia Broadcasting System) – velika američka televizijska mrežaCENTO (engl. Central Treaty Organization) – Organizacija središnjeg ugovora, tj. pakt srednjoazijskih zemaljaCIA (engl. Central Intelligence Agency) – Središnja obavještajna agencijaCK SKJ – Centralni komitet Saveza komunista JugoslavijeCK KP – Centralni komitet Komunističke partijeČSSR – Čehoslovačka Socijalistička RepublikaDARS – Demokratska Arapska Republika SaharaDDR (njem. Deutsche Demokratische Republik) – Demokratska Republika NjemačkaDMZ – demilitarizirana zonaDNR – demokratska narodna republikaDR – demokratska republikaDSIP – Državni sekretarijat za inostrane posloveDSVP – Državni sekretarijat za vanjske posloveDTA (engl. Democratic Turnhalle Alliance) – Demokratski savez TurnhalleEEZ – Europska ekonomska zajednica

664 treća strana hladnog rataEUREKA – paneuropska organizacija za koordiniranje znanstvenih istraživanja i razvojaFNLA (port. Frente Nacional de Libertação de Angola) – Fronta nacionalnog oslobođenja AngoleFNRJ – Federativna Narodna Republika JugoslavijaFNU (franc. Front National Uni) – Front nacionalnog jedinstvaFRELIMO (port. Frente de Libertação de Moçambique) – Oslobodilački front MozamikaFROLINAT (franc. Front de Libération Nationale du Tchad) – Nacionalnooslobodilački front ČadaFronta Polisario (španj. Frente Popular de Liberacion de Sagula el Hamra y Rio de Oro – Narodni front za oslobođenje Crvenog kanala i Zlatne rijeke) – nacionalni oslobo- dilački pokret za oslobođenje Zapadne Sahare od MarokaG7 – Grupa sedam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta (SAD, Kanada, Japan, Njemačka, Velika Britanija, Francuska i Italija)Grupa 77 – organizacija zemalja u razvoju u okviru Ujedinjenih narodaGS UN – Generalna skupština Ujedinjenih narodaIB – Informacijski biro (komunističkih partija)IRNA (engl. Islamic Republic News Agency) – Novinska agencija islamske republike (Iran)IRP (engl. Islamic Republican Party) – Islamska republikanska stranka (u Iranu)ISI (engl. Inter-Services Intelligence) – pakistanska obavještajna službaJAR – Južnoafrička RepublikaJNA – Jugoslavenska narodna armijaJRT – Jugoslavenska radiotelevizijaKB – Koordinacijski biroKB NZ – Koordinacijski biro nesvrstanih zemaljaKB PNZ – Koordinacijski biro Pokreta nesvrstanih zemaljaKESS – Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnjiKGB (rus. Komitet gosudarstvenoj bezopasnosti) – Komitet državne sigurnosti; obavje- štajna služba SSSR-aKNZ – Konferencija nesvrstanih zemaljaKP – Komunistička partijaKPJ – Komunistička partija JugoslavijeKPSS – Komunistička partija Sovjetskog SavezaLSE – London School of EconomicsMENA (engl. Middle East News Agency) – Bliskoistočna novinska agencija (u Egiptu)MINURSO (španj. Mision de las Naciones Unidas para el referendum del Sahara Occidental) – Misija Ujedinjenih naroda za referendum u Zapadnoj SahariMK – Ministarska konferencijaMK KB – Ministarska konferencija Koordinacijskog biroaMK NZ – Ministarska konferencija nesvrstanih zemaljaMK PNZ – Ministarska konferencija Pokreta nesvrstanih zemaljaMPLA (port. Movimento Popular de Libertação de Angola) – Narodni pokret za oslobođenje Angole

popis kratica 665MRP – Međunarodni radnički pokretMS KB – Ministarski sastanak Koordinacijskog biroaNATO (engl. North Atlantic Treaty Organisation) – Organizacija Sjevernoatlantskog ugo- voraNDPA – Narodna demokratska partija AfganistanaNDR – narodna demokratska republikaNR – narodna republikaNZ – nesvrstane zemljeOAJ – Organizacija afričkog jedinstvaOPC (engl. Ovamboland People’s Congress) – Narodni kongres Ovambolanda (Namibija)OPEC (engl. Organzation of the Petroleum Exporting Countries) – Organizacija zemalja izvoznica nafteOSPAAAL (španj. Organización de Solidaridad con los Pueblos de Asia, África y América Latina) – Organizacija solidarnosti s narodima Azije, Afrike i Latinske AmerikeOUN – Organizacija ujedinjenih narodaOUR – organizacija udruženog radaPAC (engl. Pan Africanist Congress) – Sveafrikanistički kongres (Azanije)PASOK (grč. Panellinio Sosialistikó Kínima) – Panhelenski socijalistički pokretPF (engl. Patriotic Front) – Patriotska frontaPK – Pripremni komitetPLAN (engl. People’s Liberation Army of Namibia) – Namibijska narodnooslobodilačka vojskaPLO (engl. Palestine Liberation Organization) – Palestinska oslobodilačka organizacijaPN – Pokret nesvrstanihPNZ – Pokret nesvrstanih zemaljaPTT – Pošta, telegraf, telefonPURP – Poljska udružena radnička partijaSAD – Sjedinjene Američke DržaveSADF (engl. South Africa Defence Forces) – Obrambene snage Južne AfrikeSALT II (engl. Strategic Arms Limitation Talks) – Razgovori o ograničenju strateškog nao- ružanja SAD-a i SSSR-aSAVAK (perz. Sazeman-e Ettela’at va Amniyat-e Keshvar) – nacionalna obavještajna i si- gurnosna agencija u Iranu šaha Reze PahlavijaSDI (engl. Strategic Defense Initiative) – Strategijska obrambena inicijativa (SAD), poznata kao “rat zvijezda”SEATO (engl. Southeast Asia Treaty Organization) – Organizacija ugovora jugoistočne AzijeSEV (rus. Sovet ekonomicčeskoj vsajmopomošči) – Vijeće za uzajamnu ekonomsku pomoćSFRJ – Socijalistička Federativna Republika JugoslavijaSID – Služba za informiranje i dokumentaciju (obavještajna služba SSVP-a)SIV – Savezno izvršno vijećeSKJ – Savez komunista Jugoslavije

666 treća strana hladnog rataSR – socijalistička republikaSSNO – Savezni sekretarijat za narodnu obranuSSRNJ – Socijalistički savez radnog naroda JugoslavijeSSSR – Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (Sovjetski Savez)SSVP/SSIP – Savezni sekretarijat za vanjske poslove, Savezni sekretarijat za inostrane posloveSWAPO (engl. South West Africa People’s Organization) – Narodna organizacija Jugoza- padne AfrikeTanjug – Telegrafska agencija nove JugoslavijeTASS (rus. Telegrafnoje agenstvo Sovetskogo Sojuza) – Telegrafska agencija Sovjetskog SavezaUAE – Ujedinjeni Arapski EmiratiUAR – Ujedinjena Arapska RepublikaUDB – Uprava državne bezbednostiUK – Ujedinjeno Kraljevstvo (Velike Britanije i Sjeverne Irske)UN – Ujedinjeni narodiUNITA (port. União Nacional para a Independência Total de Angola) – Unija za potpunu nezavisnost AngoleUNCN (engl. United Nations Commissioner for Namibia) – Povjerenik Ujedinjenih naroda za NamibijuUNCTAD (engl. United Nations Conference on Trade and Development) – Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvojuUNLF (engl. Uganda National Liberation Front) – Nacionalnooslobodilački front UgandeUNTAG (engl. United Nations Transition Assistance Group) – UN-ova grupa za pomoć u tranziciji (u Namibiji)UPC (engl. Uganda People’s Congress) – Ugandski narodni kongresUSIS (engl. United States Information Service) – Informacijska agencija Sjedinjenih DržavaVS UN – Vijeće sigurnosti Ujedinjenih narodaVUS – Vjesnik u srijeduZANLA (engl. Zimbabwe African National Liberation Army) – Afrička nacionalnooslobo- dilačka vojska ZimbabveaZANU (engl. Zimbabwe African National Union) – Afrička nacionalna unija ZimbabveaZAPU (engl. Zimbabwe African Peoples Union) – Afrička narodna unija ZimbabveaZIPA (engl. Zimbabwe People’s Army) – Zimbabveanska narodna armijaZIPRA (engl. Zimbabwe People’s Revolutionary Army) – Narodna revolucionarna armija Zimbabvea (oružano krilo ZAPU-a)ZPLF – Zemlje prve linije fronteZUR – zemlje u razvoju

kazalo imena 769Kazalo imenaA Amstutz, J. Bruce 275Abdalan, Ahmed Uld 226 Andreotti, Giulio 251Abdallah, Ahmed 166–167 Andropov, Jurij 274, 276, 385Abdelaziz, Muhamed 575–576 Aptidon, Hassan Gouled 579Adefope, Henry 519 Arafat, Jaser 168, 181, 184–185, 187, 223,Agičić, Damir 21Agičić, Magdalena 21 231, 234, 239, 242–243, 297, 354,Agović, M. 456 395, 398–399, 410, 432–434,Ahmadinedžad, Mahmud 630 438, 440–443, 445–446, 450Ahmadzai, Shahpur 254 Aram, Hank 236Ahmed, Mur 271 Aref 384Ahtisaari, Martti 518, 532–533, 751 Arhipov, Ivan 332Alarcon, Ricardo 102, 239 Arora 156Albright, Madeleine 361, 667, 680, 728 Asad, Hafez al 124–125, 168, 185, 187,Algarad, Ole 284 195, 223, 328, 399Al-Ghashmi, Ahmad 108 Ashraf 408Ali, Hasan 463, 469–470, 594 Azhari, Gholam Reza 398Allende, Hortenzija 233 Aziz, Tarik 362, 369, 415, 426, 472–473,Allende, Salvador 82, 233 607Altman, Gavro 49, 83 Azzam, Abdallah 386Amin, Abdullah 275Amin, Asadullah 275 BAmin, Hafizullah 262–263, 268–272, Babar, Naserullah 390 Babić 480 274–280, 282, 287–288, 291, Badurina, Berislav 118, 177, 358, 684 299–300, 315, 364 Bajalica 65Amin, Idi Dada 19, 134, 137, 155, Bakarić, Vladimir 358 157–166, 217, 236 Baker, James 580

770 treća strana hladnog rataBaker, P. 509 Bhutto, Zulfikar Ali 86, 267–268, 282,Bakhtiyar, Shapur 398 352, 384Bakr, Ahmed Hasan al 185, 393, 394Banda, Hastings 483 Bianchini, Stefano 21Bandaranaike, Sirimavo 45, 49, 51, 76, Bilandžić, Dušan 4, 693 Binaisa, Godfrey 164–165, 226, 237 85 Bishop, Maurice 224, 237Bandari, Romesh 442, 444 Bismarck, Otto von 519Bani-Sadr, Abulhasan 349, 403–405, Bišćević, Hidajet 16 Blažević, Anđelko 326–327, 333, 342, 410–411, 416, 419, 422–423, 429, 432–434, 436–439, 445, 350–351, 442 448–451, 454, 457 Blažević, Jakov 131, 711, 722–723Barajlaj, Mohamed 271, 280 Blair, Tony 517Barclay, C. R. R. 47–48, 670 Blaker, Peter 501Barre, Siad 91, 93–95 Boigny, Felix Houphouet 65Barry, Robert 283, 307, 317 Bokassa, Jean Bedel 237–238, 639Barzani, Masud 425–426, 428–429 Bondarev 309Batista, Fulgencio 101, 243 Botha, Pieter Willem 494, 510Bazargan, Mahdi 398, 402–403, 406, Botha, Roelof Friederik “Pik” 532, 535, 450Begin, Menachem 172, 174, 176–177, 538, 560 179–180, 186–188, 196, 223, 417, Bouceif, Ahmed Ould 567 489 Boumediene, Houari 55, 57, 83, 107, 125,Behesti, Mohammad 410Bellazug 333 183, 426, 567, 569Bell, Gertrude 475 Bouteflika, Abdelaziz 107, 568Belovski, Dimče 61, 67, 265 Boutros-Ghali, Boutros 190–191, 196,Ben Bella, Ahmed 37–38, 51, 57, 261Bendjedid, Chadli 93–94, 125–127, 198–199, 222, 224–225, 231, 236, 162–164, 188–189, 204, 223, 238, 353, 463, 589–591, 628 364, 367, 401, 569–570, 592, Božinović 310 605–607 Brandt, Willy 86, 345, 639, 673, 766Benjahija, Mohammed 117–118, 151, Brecelj, Bogdan 359–360 161, 164, 225, 333–334, 343, Brežnjev, Leonid 27, 53, 83, 86, 105, 118, 345–346, 367, 410, 422, 443, 121, 126–127, 131, 173–175, 250, 470, 572, 594, 676, 678–679, 262, 267, 273, 275–276, 282, 288, 683, 685, 706 299–300, 309, 313, 318, 360–361,Berisavljević, Živan 288, 503–504, 384, 583, 647, 650, 727, 731 510–512 Brilej, Jože 264Berlaković 305 Brook, Guy Clutton 483Bešker, Ana-Marija 511 Broz, Žarko 358Betancourt, Belisario 604 Broz, Jovanka 85Bhutto, Benazir 389–390 Broz, Mišo 358 Broz Tito, Josip 10–14, 18–21, 23–26, 28, 31–34, 38–42, 44–47, 49, 51, 53, 56–62, 64–69, 71–72,

kazalo imena 771 74–77, 79, 83–87, 89–90, 93–96, 208, 248, 283–285, 288, 290, 99, 102–104, 106–107, 109–110, 298–299, 305–308, 316–318, 326, 115–131, 133–134, 138–139, 143– 350, 359, 361, 369, 401–402, 144, 147–154, 161–164, 168–171, 404–405, 407–408, 411–412, 173–189, 191, 197, 200–201, 207– 418, 422, 449, 486, 522, 526, 212, 215–216, 219, 223, 226–243, 539, 540, 542, 641, 643–645, 247–251, 263, 265–268, 275, 286, 688, 694–695, 697, 700, 714, 717, 288, 294–297, 301–302, 304– 734–735, 741 306, 309, 313–314, 316, 318, 324, Carter, Rosalin 359 328, 331, 333, 339, 345, 349, Carter, Vivian 361 353, 355–356, 358–369, 375, Castro, Fidel 11, 42, 47, 83, 85–86, 379–380, 394, 398–401, 407, 92–93, 101, 104–106, 108, 110, 412–415, 430, 437–438, 448, 115, 117–119, 122, 130–131, 134, 455, 461, 466, 468, 478–479, 146, 203, 207–209, 213, 221, 225, 481, 498, 513–514, 524, 530, 228–237, 240–244, 249, 251, 297, 537, 544, 546, 559, 567, 569, 321, 324, 348, 351, 354–355, 357, 570–571, 581–582, 587, 600, 361, 364, 373–375, 379, 418, 434, 603–604, 618–619, 622, 628, 445, 458–459, 465, 479, 583, 635–637, 639–642, 644–645, 590, 595, 603, 607, 613, 621, 633, 648–650, 673, 680, 682–684, 700, 704, 766 700, 704, 707, 719, 768 Castro, Raul 228, 633Brzezinski, Zbigniew 90, 104, 146, 186, Cavandoli, Carlos 237 208, 248, 253, 283, 401–402, 680 Chakulya, Wilson 445, 533, 536Buabid, Mati 226, 227 Chatti, Habib 432Bulajić 243 Chavez, Hugo 48Buljan 667 Cheysson, Claude 554, 558, 563Bullard 300 Chiba 341Burgiba, Habib 44 Chibande 505Burnham, Linden Forbes Sampson 218, Chib, Ashoce Sen 354, 444 224, 226, 235, 607, 705 Chirao 486Buseta 575 Chirau, Jeremiah 494 Chissano, Joaquim 113, 217, 484,C 487–488, 492–493, 527, 534,Caprivi, Leo von 520 562–564, 702Carbone 251 Chitepo, Herbert 493Carrington, Peter 288, 295, 302, 312, Chnoupek, Bohuslav 368 Chona 488 319, 368, 498, 499, 502, 512, Christopher, Warren 301–302, 304, 402, 547, 554 643Carter, Hoding 305 Churchill, Winston 546Carter, Jimmy 89–90, 104–105, 129, Clark 542 136, 146–147, 172–173, 176, Clark, Joe 306 178–179, 186–187, 194, 196,

772 treća strana hladnog rataClifford, Clark 326 Dolničar, Ivan 358Clinton, Bill 361 Dong, Fam Van 214, 218Colombo, Emilio 368, 416 Doronjski, Stevan 296, 358–359, 569Cormack, Patric 302 Dost, Mohamed 286–287, 347, 354, 364Cossiga, Francesco 316 Dostum, Abdul Rashid 254, 388Crnobrnja, Bogdan 63, 643 Douglas-Home, Alec 483Crocker, Chester 515, 540–543, 558, Douzdouzani, Abbas 467 Dragan, Zvone 164, 362, 421, 431, 455, 564Cronkite, Walter 306, 539 460, 463, 466Cruz 481 Dragosavac, Dušan 461Cuellar, Javier Perez de 377, 385, 460 Drašković, Vuk 484 Drnovšek, Janze 627Č Drozdov, Jurij 278Čang Kai-šek 489 Drulović, Milojko 142Černjenko, Konstantin 385 Duan, Le 146, 153Ču, En-laj 36, 73 141 Dubey, Sushil 342, 724 Dubs, Adolph 271–272Ć Dubček, Aleksandar 64Ćemalović, Enver 127 Duele 491Ćosić, Dobrica 628 Dulles, John Foster 154, 257 Dung, Van Tien 138D Durand, Mortimer 256Daddah, Ould 567Daud 81, 99, 256, 258–261, 266–269, DŽ282–283, 291, 298, 330, 345, 385 Džalud 164Dayami, Ahmad Subhi 444Dean, John Gunther 141 ĐDeBakey, Michael 294, 359, 727 Đerđa, Josip 61, 78, 674Denard, Bob 167 Đukić, Ilija 629Deng, Xiaoping 146–147 Đuranović, Veselin 129–130, 267, 287,Denis, C. C. 236Denman, Roy 304 294, 419–420, 436–437, 460,Desai, Morarji 58, 118–119, 133, 325 589, 600, 624d’Estaing, Valery Giscard 320, 567Diksit 334 EDiuof, Abdou 604 Eagleburger, Lawrence 28, 104–105,Dizdarević, Faik 405–406, 575–577, 579Dizdarević, Raif 296, 579, 597, 601–603, 250, 288, 308, 407, 410, 416, 547, 581, 717, 734 605, 607–609, 611–613, 615, 622, Ecevit, Bülent 275 626 Edjalua, Ateker 162Dobrinjin, Anatolij 27, 277, 317 Egzi, Johanes T. 65Doder, Duško 306 Eisenhower, Dwight 40, 155, 257, 259,Dolanc, Stane 78, 479, 649, 674 708 Elizabeta II. 159

kazalo imena 773Engels, Friedrich 358 Gierek, Edward 124, 360Espinoso, Valdes 321 Glišić 410Etemadi, Nur Ahmed 265 Goldmann, Nahum 178 Golob, Ignac 289, 293, 321–322, 324,FFahd 183, 198–199 341, 343, 357, 370, 374, 378,Fahum, Khalid al 197–199 443, 445, 456, 490, 530,Faisal 328 582–583, 590, 592, 711, 715, 720,Farkarson, Robert 511 722–723, 751, 761Fejić, Salko 53, 64 Gošnjak, Ivan 64, 265Feleke, Giorgis 94–96, 480 Gorbačov, Mihail 157, 279, 386, 614–615,Fernandez 236 624, 636Ferrero 608 Göring, Heinrich 520Fonblanque, J. 512 Göring, Hermann 520Ford, Gerald 141, 317, 638 Goulart, Joao 41Franco, Francisco 63, 570 Granfil, Toma 76, 81, 264, 674Frangeš, Božidar 595 Grličkov, Aleksandar 103, 131, 134Fraser, Malcolm 498 Gromiko, Andrej 124, 273, 277–278, 298, 308, 312, 320, 326–327, 331, 359,G 369, 376, 424, 711Gadafi, Moamer el 21, 26, 83, 126–128, Gromov, Boris 387 Gulyabzoi, Sayed 278 160, 163–165, 173–175, 182, 187, Gundersen, Z. 301 189, 196–197, 199–205, 551, 570, Gustinčič, Juraj 60 574–575, 579, 616–617, 630, 641, 694 HGafurzaja, Abdul Rahim 338 Habiballah 575Gali, Brahim 571 Habre, Hissene 202–203Gandhi, Indira 39, 56–58, 66, 77, 263, Hadami 222 316, 325–327, 329–332, 334, 342, Hadani 426 351–353, 362–363, 368, 373–473, Haig, Alexander 199, 383, 540–541, 547, 672, 711, 722Gandhi, Mahatma 37 555–558, 564, 731, 755Gandhi, Rajiv 39, 620–621 Halil, Mustafa 180, 184Garcia 603 Hamadani, Rafe al 455Gaulle, Charles de 54, 59 Hamadi, Sadun 34, 108, 400, 408–Genscher, Hans Dietrich 303–304, 307–308, 316, 346, 375, 554, 409, 415, 418, 424, 426, 442, 558, 562–563, 596, 638, 693, 766 451–455, 459, 464–465, 469,Geršković, Leon 90 586, 735Ghotbzadeh, Sadegh 403, 405, 412–416, Hamani 416 419, 430, 450–451 Hameed, Abdul Cader Shahul 109–110,Ghulabzoi, Syed 269, 280 115, 123, 182, 332, 345, 363, 398, 413 Hansen 406

774 treća strana hladnog rataHaque, Muhammad Shamsul 327–329 Husein, Sadam 134, 181, 185, 191, 209,Haq, Zia ul 210, 236, 267–268, 282, 223, 298, 362, 364, 389, 393– 394, 400, 415–418, 424, 426, 348–350, 352, 355–356, 369, 428, 431–432, 434–435, 440, 377, 384–386, 389, 403, 424, 444–445, 450–452, 454–456, 429, 432, 435, 589 458–466, 468, 470, 472–475,Harriman, Averell 89–90, 103–105, 361, 586, 589, 593, 595, 600, 627 668, 670, 677, 680Hasan, Islam el 44 IHasan, Hani Said el 444, 455 Ibrahim, Hikmet 236, 401, 428–430,Hasan I. 226, 235Hasan II. 567, 569–571, 573, 575 434, 463–464, 733, 738, 742Hasani, Sinan 616 Ibrahimom, Izzat 463Haya de la Torre, Victor Raul 603 Ijad, Abu 192, 698Heath, Edward 158 Ikonić, Branislav 117Hekmatyar, Gulbuddin 254, 385–386, Illueca, Jorge 338–339, 724 388–390 Islambouli, Khalid 197Helms, Jesse 540 Ismail, Abd al- Fattah 108Herera 211 Itwijem, C. M. 445Herljević, Franjo 296, 460–461 Ivan Pavao II. 583Hirohito 361 Ivković, Petar 265Hitler, Adolf 95, 153, 159, 255, 297, 468, Ivović, Sandra 21 520Ho, Dam 106, 115, 117, 148, 161, 217, 375, J 582 Jaffar, Mohammed 166Hodonj, Željko 21 Jakovina, Tvrtko 3–4, 668–670, 673,Hodža, Fadilj 101–102, 117, 125Hodžić, Asim 296 675, 677, 683, 687, 690, 709–710,Homeini, Ahmed 403 714, 716, 719, 744Homeini, Ruholah 185, 273, 397–401, Jalud, Abd al-Salam 401 403–404, 406–408, 410–411, Janeković, Dara 265, 676, 687, 690 414, 416–417, 422, 426–427, Janevski, Dimitar 354 431, 435–436, 446, 449–453, Janković, Peter 241 461–462, 470, 474 Jasmin, Latif Nusseif al 426Hoover, Herbert 384 Jayewardene, Junius Richard 35, 231Hoxha, Enver 34, 313 Jazić, Živadin 83, 209, 297, 378, 440,Hruščov, Nikita 25–26, 32, 39–40, 44, 443, 456, 458, 582, 609 46, 48, 53, 56, 144, 257–259, 261, Jeglić, Željko 506 636, 647, 708 Jenkins, Roy 306, 507, 717Hua, Guofeng 86, 144, 149, 649 Jeremić, Ljubiša 436Huang, Hu 153, 329 Jeremić, Vuk 632Husein 76, 83, 99, 147, 186, 225, 386, Job, Cvijeto 123, 135, 322–323, 343, 523, 400 590