Neugledna vojvotkinja

roman autorice bestselera new york timesaJEalmoiessavnoejuvogtlkedinnjaa “Eloisa James je izvanredna.” lisa kleypas



Eloisa JamesNEUGLEDNA VOJVOTKINJA

Naslov izvornikaThe Ugly DuchessCopyright © 2012 by Eloisa JamesCopyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2014.UrednikZoran MaljkovićNakladnikMozaik knjigaZa nakladnikaBojan VidmarGlavni urednikZoran MaljkovićGrafička urednicaMarija MorićOblikovanje naslovniceMarija MorićIlustracija na naslovnici© Lee Avison / Trevillion ImagesTisakDenona, Zagreb, rujan 2014.ISBN 978-953-14-1663-4CIP zapis dostupan u računalnom kataloguNacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 884461.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, repro-ducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem,sniman­ jem ili dru­gač­ ije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Eloisa JamesNeuglednavojvotkinja S engleskoga prevela ZRINKA BUDAK



Ova je knjiga posvećena sjajnom pjesniku i pripovjedaču HansuChristianu Andersenu. Očito je da su me i u ovoj verziji njegovebajke Ružno pače nadahnuli njegovi zapleti, ali još je važnije to što me njegova vještina u ispreplitanju radosti i filozofskih misli nadahnjuje u pisanju svakog mog romana.



ZAHVALEMoje knjige su kao mala djeca; potrebno je cijelo selo da bi ih opi-smenilo. Želim iz sveg srca zahvaliti stanovnicima mog sela: ured-nici Carrie Feron, agentici Kim Witherspoon; web-dizajnerimaiz Wax Creativa; i članicama mog osobnog tima – Kim Castillo,Franzeci Drouin i Anne Connel.



1. dioPrije



1. POGLAVLJE18. ožujka, 1809.Trg Berkley 45Londonska rezidencija vojvode od AshbrookaMorat ćeš se oženiti njome. Nije me briga što je smatraš ses­ trom, ona je odsad tvoje Zlatno runo. James Ryburn, grof od Islaya i nasljednik vojvodstva od Ash-brooka, otvorio je usta da bi nešto rekao, ali zanijemio je od bi-jesa i nevjerice. Njegov se otac okrenuo i uputio se prema udaljenom zidu knjiž-nice, ponašajući se kao da nije rekao baš ništa neuobičajeno. –Potrebno nam je njezino bogatstvo da bismo obnovili posjed uStaffordshireu i platili neke dugove, ili ćemo sve izgubiti, uklju-čujući i ovu kuću. – Što si to učinio? – bijesno ga upita James. Mučni osjećaj stra-ve širio mu se udovima. Ashbrook se okrene. – Da se nisi usudio obraćati mi se tim to-nom! James duboko uzdahne prije no mu odgovori. Jedna od njego-vih čvrstih odluka bila je ta da mora naučiti obuzdavati bijes pri-je no što navrši dvadeset godina, a do tog rođendana je preostalojoš samo tri tjedna. – Oprosti, oče – uspio je izustiti. – Kako je tomoguće da je posjed do te mjere ugrožen? Ako nemaš ništa pro-tiv što to pitam. 13

Eloisa James – Imam nešto protiv. – Vojvoda je buljio u svog jedinog sina, adugi orlovski nos drhtao mu je od bijesa. Jamesu je bilo jasno odkoga je naslijedio svoju ćud, neposredno od svog naprasitog, ne-promišljenog oca. – U tom slučaju, lijepo te pozdravljam – reče James, trudećise zvučati smireno. – Nećeš me sad pozdraviti, osim ako ne misliš krenuti i odmahpočeti dolje očijukati s tom djevojkom. Ovoga sam tjedna od-bio Briscottovu ženidbenu ponudu. Taj je takva budala da nisamsmatrao potrebnim obavijestiti o tome njezinu majku. Ali ti jakodobro znaš da je njezin otac zahtijevao da njezina majka odluči zakoga će se djevojka udati... – Nemam nikakvih spoznaja o sadržaju oporuke g. Saxbyja –izjavio je James. – I ne razumijem zašto ti ta odredba zadaje to-liko muka. – Zato što nam je potrebno njezino prokleto bogatstvo – bje-snio je Ashbrook, hodajući do kamina gdje je nogom odalamiopo neupaljenim cjepanicama. – Moraš uvjeriti Theodoru da sizaljubljen u nju ili njezina majka nikada neće pristati na taj brak.Eto, baš se prošlog tjedna gospođa Saxby raspitivala o nekolikomojih investicija na način koji mi se nije svidio. Ta žena ne znagdje joj je mjesto. – Ja ništa takvo neću učiniti. – Ti ćeš učiniti točno to što ti ja govorim. – Ti mi govoriš da zavedem mladu damu prema kojoj sam secijeloga života odnosio kao prema sestri. – Koješta! Možda ste se porječkali nekoliko puta dok ste bilidjeca, ali to te ne bi trebalo spriječiti da spavaš s njom. – Ja to ne mogu. Po prvi put, vojvoda je izgledao kao da ima malo sućuti. – The-odora nije ljepotica. Ali sve su žene iste u…14

Neugledna vojvotkinja – Nemoj to govoriti – planuo je James. – Već sam zgrožen; neželim da mi se cijela priča počne i gaditi. Otac ga pogleda iskosa, a obrazi mu poprime nekakvu boju hr-đe što je bio jasan znak da slijedi opasnost. I naravno, Ashbrookovglas se pretvorio u urlanje. – Nije me briga što je ta cura ružnakao lopov, uzet ćeš je. I učinit ćeš da se zaljubi u tebe. Inače nećešimati što naslijediti. Čak ni kuću na selu. Ništa! – Što si učinio? – ponovi James kroz stisnute zube. – Izgubio je – vikao je njegov otac, a oči su mu sada već bile ma-lo izbuljene. – Izgubio sam je i to je sve što ti trebaš znati o tome! – Ja to neću učiniti. – James je ustao. Porculanska figurica proletjela mu je kraj ramena i razbila seo zid. James se jedva trznuo. Dosad je već razvio otpornost naovakve očeve divljačke ispade, odrastao je izbjegavajući svakakvepredmete, od knjiga do mramornih kipova. – Učinit ćeš to ili ću te razbaštiniti i imenovati Pinkler-Rybur-na svojim nasljednikom! James spusti ruku i okrene se, na samom rubu da konačno iz-gubi strpljenje. Iako on nikad nije imao sklonost bacati stvari uzid – ili na svoju obitelj – njegov je oštar jezik bio podjednako de-struktivan. – Iako te nerado podsjećam na odredbe pravnog susta-va, oče, uvjeravam te da je nemoguće razbaštiniti legitimnog sina. – Reći ću u Domu lordova da ti nisi moje dijete – urlao je voj-voda. Žile su mu iskočile na vratu, a boja na obrazima sada se većiz crvene pretvorila u ljubičastu. – Reći ću im da ti je majka bilalaka žena i da sam otkrio da si ti obično kopile. Začuvši kako vrijeđa njegovu majku, Jamesova se krhka samo-kontrola sasvim slomila. – Kakva god da jesi kukavica i glupa ras-pikuća, nećeš blatiti ime moje majke da prikriješ vlastiti idiotizam! – Kako se usuđuješ! – vrištao je vojvoda. Cijelo mu je lice po-primilo boju pijetlove krijeste. 15

Eloisa James – Samo govorim ono što zna svaka osoba u ovom kraljevstvu –rekao je James, urlajući bez kontrole. – Ti si idiot. Znam ja dobrošto se dogodilo s posjedom, samo sam želio vidjeti hoćeš li imatimuda to priznati. Ali ti ih nemaš. To me ne čudi. Založio si sva-ki komadić zemlje koja nije vezana uz titulu, barem je nisi samojednostavno prodao već si taj novac prokockao na burzi. Ulagaosi u nevjerojatno glupe investicije, jednu za drugom. Kao u onajkanal koji nije bio ni pet kilometara od drugog kanala. Gdje ti jebila pamet, zaboga? – Nisam za to znao dok nije već bilo prekasno! Obmanuli sume suradnici. Jedan vojvoda koji drži do sebe ne ide provjeravatimjesto gdje bi se neki kanal trebao graditi. To za njega rade ljudiod povjerenja, a ja s njima nikada nisam imao sreće. – Ja bih barem posjetio lokaciju gdje će se graditi taj kanal pri-je nego što bih utopio tisuće funta u nešto po čemu nikada nećezaploviti nijedan brod. – Ti jedan drski neotesanče! Kako se usuđuješ! – Vojvodina jeruka zgrabila srebrni svijećnjak s kamina. – Samo to baci i ja ću otići i ostaviti te da se sam koprcaš u vla-stitom strahu. Ti želiš da se oženim djevojkom koja me smatra bra-tom da bi se dočepao njezina bogatstva… da bi ga ti onda… što?Da bi ga izgubio? Znaš li kako te nazivaju iza leđa, oče? Sigurnosi to čuo. Zovu te glupavi vojvoda! Obojica su teško disala, ali njegov je otac ispuhivao zrak poputbika, dok su mu se ljubičaste mrlje na obrazima isticale u odnosuna bijelu kravatu. Vojvodini su se prsti još jednom savili oko komada srebrnine. – Baciš li taj svijećnjak, ja ću te skršiti o zid – rekao je James,dodajući – tvoja milosti. Vojvodina se ruka spusti dolje i on se okrene, buljeći u zid.– I što onda što sam sve izgubio? – promumljao je, ratoborno16

Neugledna vojvotkinjanaglašavajući početak svoje ispovijedi. – Činjenica jest da sam sveizgubio. Jedna stvar je bila kanal, ali bio sam siguran da s vinogra-dima mora uspjeti. Kako sam mogao znati da je Engleska plodnotlo za crnu trulež? – Imbecilu jedan! – zaurlao je James, okrenuvši se na peti daode. – Posjed u Staffordshireu je u našoj obitelji već šest generacija.Moraš ga sačuvati. Tvoju majku bi slomilo kad bi čula da je ima-nje prodano. A što s njezinim grobom… jesi li o tom razmišljao?Groblje je kraj kapelice, znaš to. Jamesu je srce žestoko udaralo o grlo. Trebalo mu je malo vre-mena da dođe do odgovora koji neće uključivati ovijanje rukuoko očeva vrata. – Ovo je nisko, čak i od tebe – konačno je rekao. Vojvodu Jamesov odgovor nije smeo. – Zar ćeš dopustiti daprodaju tijelo tvoje majke? – Razmislit ću o snubljenju neke druge nasljednice – rekao jena kraju James. – Ali neću se vjenčati s Daisy. – Theodora Saxby,koju je samo James zvao Daisy, bila je njegova najdraža prijatelji-ca, njegova družica iz djetinjstva. – Ona zaslužuje boljeg od menei boljeg od bilo koga iz ove šugave obitelji. Iza njega se nije čuo ni glas. Bila je to strašna, izopačena tišinakoja… James se okrene. – Nisi valjda. Čak ni ti… ne bi to mogao. – Mislio sam da ću moći nadoknaditi za nekoliko tjedana. James osjeti kako su mu koljena počela klecati pa se morao na-sloniti na vrata. – Koliko si potrošio od njezinog novca? – Dovoljno. – Ashbrook spusti pogled, barem pokazujući daga je sram. – Ako se ona uda za bilo kog drugog, ja ću na sud. Neznam mogu li vojvode na sud. To valjda odlučuje Dom lordova.Ali znam da neće biti lijepo. 17

Eloisa James – Naravno, vojvode mogu na sud, naravno da mogu – rekaoje James oštro. – Pronevjerio si miraz djevojke koja ti je povjere-na na skrb kad je bila još djetešce. Njezina majka bila je udana zatvog najdražeg prijatelja. Saxby te na smrtnoj postelji molio da sepobrineš za njegovu kćer. – To sam i učinio – odgovori njegov otac, ali bez uobičajenoghvalisanja. – Othranio sam je kao da je moja vlastita kći. – Odgojio si je kao da mi je sestra – rekao je James bezizražaj-no. Natjerao se da prijeđe na drugu stranu prostorije i sjedne. – Icijelo si je to vrijeme potkradao. – Nisam cijelo vrijeme – pobunio se njegov otac. – Samo proš-le godine. Ili tako nešto. Većina njezina bogatstva još uvijek je ufondovima i to nisam mogao dotaknuti. Samo sam… samo samposudio…. dobro, samo sam nešto posudio. Stvarno nemam sre-će, to je činjenica. Bio sam sasvim siguran da neće doći do ovoga. – Nemaš sreće? – ponovio je James, a glas mu je bio pun prezira. – I sad kad djevojka ima ženidbenih ponuda, ja više nemamvremena da to nadomjestim. Ti je moraš uzeti. Ne radi se samo otome da će imanje i ova gradska rezidencija otići na bubanj; nakonskandala, naše ime će biti bezvrijedno. Čak i da prodajom imanjavratim ono što sam posudio, to još uvijek ne bi bilo dovoljno dapokrije moje dugove. James nije odgovorio. Jedine riječi koje su mu se vrzmale u gla-vi bile su izrazito bogohulne. – Bilo je lakše dok ti je majka bila živa – rekao je vojvoda, na-kon minutu ili dvije. – Ona je pomagala, znaš. Ona je imala bi-stru glavu na ramenima. James se nije mogao natjerati da odgovori ni na ovo. Njegovaje majka umrla prije devet godina, što znači da je u manje od de-setljeća njegov otac uspio osiromašiti imanje koje se prostiralo od18

Neugledna vojvotkinjaŠkotske do Staffordshirea i Londona. I još je pritom pronevjerioDaisyin miraz. – Natjerat ćeš ti nju da te voli – rekao je njegov otac ohrabru-jući ga i sjeo na stolac nasuprot Jamesu. – Ona te već obožava,oduvijek te obožavala. Imaš sreće što je jadna Theodora ružnakao motka. Jedini koji su dosad zatražili njezinu ruku bili su takoočiti lovci na miraz da bi ih njezina majka zasigurno odbila. Alito će se promijeniti čim se sezona razmaše. Ona zna biti dražesna,kad je bolje upoznaš. James zaškrguće zubima. – Nikad ona neće mene voljeti na tajnačin. Ona mene smatra svojim bratom ili prijateljem. I ona ni-pošto ne nalikuje motki. – Ne budi lud. Ti imaš moj profil. – Tračak taštine podcrtavaoje njegove riječi. – Tvoja je majka uvijek govorila da sam najzgod-niji muškarac u svojoj generaciji. James proguta opasku koja ne bi nimalo pomogla u ovoj situaci-ji. Osjetio je da ga preplavljuje silan nalet mučnine. – Možemo rećiDaisy što se dogodilo. Reći joj što si učinio. Ona će to razumjeti. Njegov se otac namršti. – Misliš li da će to njezina majka ra-zumjeti? Moj stari prijatelj Saxby nije znao na koga se namjeriokad se oženio tom ženom. Ona je goropadnica, stvarno je užasna. U sedamnaest godina otkad su se gospođa Saxby i njezina ma-la kći pridružile vojvodinom kućanstvu, ona i Ashbrook uspje-li su održavati dovoljno pristojne odnose – prvenstveno zato štonjegova milost nikada nije bacila niti jedan predmet u udovičinusmjeru. Ali James je istoga trenutka bio svjestan da mu je otac upravu. Kad bi Daisyina majka čula samo i glas o tome da je skrb-nik njezine kćeri pronevjerio njezino nasljedstvo, već prije večerina vrata bi im banula čitava četa odvjetnika. Jamesu se na tu po-misao želudac našao u grlu. 19

Eloisa James Njegov otac, naprotiv, bio je sve veseliji. On je bio ona vrstačovjeka čiji se um lako prebacivao s teme na temu, a njegovi ispa-di bijesa bili su uvijek snažni, ali vrlo kratki. – Nekoliko buketićacvijeća, možda kakva pjesma, i Theodora će ti poletjeti u zagr-ljaj poput zrele šljive. Na kraju krajeva, ta djevojka ionako rijetkodobiva komplimente. Reci joj da je lijepa i past će ti pod noge. – Ne mogu to učiniti – izjavio je James, ne trudeći se ni zami-sliti kako bi izgledalo da joj govori takve stvari. Nije se radilo otome da James nije želio govoriti Daisy lijepe riječi, već o tomeda je mrzio situacije u kojima je morao nešto izvoditi riječima, amrzio je izvoditi i plesne korake po dvorani. Sezona je počela prijetri tjedna, a on još nije otišao ni na jedan jedini bal. Njegov je otac pogrešno protumačio njegovo odbijanje. – Na-ravno, morat ćeš joj lagati, ali to je ona vrsta laži koju kavaliri nemogu izbjeći. Ona možda nije najzgodnija cura na tržištu, i na-ravno da nije dražesna kao ona operna plesačica s kojom sam tevidio one noći; ali s istinom sada nećeš ništa postići. – Vojvoda sečak malo zasmijulji na ovu svoju zamisao. James ga je čuo u magli, koncentrirao se na to da ne povrati dokje pokušavao razmišljati o dilemi koja je bila pred njim. Vojvoda je nastavio, zabavljajući sam sebe govorom o razlika-ma između ljubavnica i supruga. – Zauzvrat, možeš si zadržatiljubavnicu koja je dvaput ljepša od tvoje žene. To će ti biti dobarkontrast. James je shvatio, ali ne prvi put u životu, da na svijetu nije biloljudskog bića koje je mrzio više od svog oca. – Ako se vjenčams Daisy, neću imati ljubavnicu – rekao je, još uvijek grozničavorazmišljajući kako se izvući iz svega ovoga. – Ja joj to nikada nebih učinio. – Dobro, ali mislim da ćeš promijeniti mišljenje o tome nakonnekoliko godina braka, ali o tom potom. – Vojvodin je glas sad20

Neugledna vojvotkinjabio jak i veseo kao što je običavao biti. – Onda? Nema se što raz-mišljati, zar ne? Znam da nemamo sreće i grozno je, ali niti jedanod nas nema drugog izbora. Sreća da muškarac uvijek može uči-niti što treba u spavaćoj sobi, čak i kad mu se to neće. Jedino što je James sada želio bilo je izaći iz te prostorije, dalekood ovog jadnika koji mu se nazivao ocem. Ali izgubio je bitku isad je bio prisiljen objaviti uvjete svoje predaje. – Učinit ću to podjednim uvjetom. – Glas mu je zvučao nepoznato, kao da njegoveriječi izgovara neki stranac. – Bilo što, dječače moj, bilo što! Znam da tražim od tebe žr-tvu. Kao što sam rekao, moramo si priznati da mala Theodoranije baš neka ljepotica. – Onoga dana kad se oženim njome, prepisat ćeš sav posjed namene – kuću u Staffordshireu i pripadajuće zemljište, ovu grad-sku rezidenciju i otok u Škotskoj. Vojvoda razjapi usta. – Što? – Cijeli posjed – ponovio je James. – Ja ću ti plaćati mjesečnouzdržavanje, a to nitko ne treba znati osim naših odvjetnika. Alija neću biti odgovoran za tebe i tvoje maloumne smicalice. Nikadneću preuzeti odgovornost ni za jedan dug koji napraviš, ni za je-dan lopovluk. Sljedeći put ideš ravno u zatvor. – To je apsurdno. – Zagrcne se njegov otac. – Ne može, ti tone možeš, ne dolazi u obzir, ne! – Onda se oprosti sa Staffordshireom – reče James. – Slobodnootiđi posljednji put posjetiti grob moje majke, ako si toliko sigu-ran da bi nju pogodila prodaja kuće, a pogotovo crkve. Njegov je otac otvorio usta da nešto kaže, ali James podigneruku. – Ako ti dopustim da zadržiš imanje, potratit ćeš Daisyino na-sljedstvo do posljednjeg novčića. Za dvije godine ne bi ostalo ništa,a ja bih u tom slučaju bez razloga iznevjerio najprisniju prijateljicu. 21

Eloisa James – Najprisniju prijateljicu, ha? – Njegov otac u trenu skoči nasasvim drugu temu. – Nikad nisam imao ženskog prijatelja, aliTheodora ionako izgleda kao muškarac, naravno, a ja… – Oče! Vojvoda se nakašlje. – Ne mogu reći da mi se sviđa kako mestalno prekidaš. Ali ako pristanem na tu tvoju smiješnu smicalicu,onda se moram naviknuti na stalna poniženja. To je podrazumijevalo ustupak. – Vidiš – rekao je njegov otac, a smiješak mu se proširio licemjer je rasprava završila – sve je dobro ispalo. Tvoja je to majka uvi-jek govorila, znaš. – ‘Sve je dobro što se dobro svrši’. James se nije mogao suzdržati da ipak ne upita jednu stvar. Alisam Bog zna da je unaprijed znao odgovor. – Zar te nimalo nijebriga što si mi upravo učinio – i što si upravo učinio Daisy? Tračak crvenila pojavio se na licu njegova oca. – Ta djevojkanije mogla bolje proći od udaje za tebe! – Daisy će se udati za mene vjerujući da sam zaljubljen u nju, ato nije istina. Ona zaslužuje da joj se njezin suprug udvara i iskre-no je obožava. – Ljubav i brak ne bismo smjeli spominjati u istom dahu – re-kao je njegov otac prijezirno, ali pogled je skrenuo s Jamesovog. – A meni si isto to učinio. Ljubav i brak možda ne dolaze često uparu, ali ja ovako neću imati ni priliku za to. I štoviše, započet ćuvlastiti brak s laži koja će ga uništiti, sazna li je Daisy ikada. Shva-ćaš li to? Ako otkrije da sam je na tako bešćutan način izdao… nesamo s našim brakom, već i s našim prijateljstvom će biti gotovo. – Ako stvarno misliš da će pobjesnjeti, bolje ti je da joj u prvihnekoliko mjeseci napraviš nasljednika – rekao je njegov otac poputnekoga tko dijeli praktične savjete. – Znaš što kažu za prezrenežene. Ako bude jako nezadovoljna, mogla bi pobjeći s nekim. Ali22

Neugledna vojvotkinjaako već imaš nasljednika – i još jednog u pričuvi, po mogućnosti– onda je možeš pustiti da ode. – Moja žena nikada neće pobjeći s drugim muškarcem. – Ovoje provalilo iz dubine Jamesovih grudi, iz mjesta za koje nije niznao da postoji. Njegov se otac pridigne sa stolca. – Ti si mene nazvao budalom,pa ću ja učiniti isto kad si ti u pitanju. Niti jedan čovjek pri zdra-voj pameti ne smatra brak nečime u što je uključeno ljubakanje igugutanje. Tvoja majka i ja smo se vjenčali iz pravih razloga, a tajsu razlog obiteljske obaveze i financijski pregovori. Učinili smošto je bilo potrebno da dobijemo tebe i na tome je ostalo. Tvojamajka se nije željela potruditi da mi podari pričuvnog nasljedni-ka, ali nisam ja previše žalio zbog toga. Uvijek si bio zdrav dječak.– Zatim je dodao: – Osim onda kad si skoro oslijepio, naravno.Potrudili bismo se da dobijemo drugoga, da je došlo do najgoreg. James ustane, slušajući glas svoga oca u magli kako se probijakroz splet odvratnih misli koje se nije mogao natjerati izgovoriti. – Niti jedno od nas nije odgojeno da bi i pomislilo na te ništav-ne romantične zamisli – dobacio je vojvoda preko ramena dok jeizlazio iz sobe. Navršivši devetnaest godina, James je mislio da shvaća svojemjesto u životu. Naučio je najvažnije lekcije; jahati konja, pod-nositi alkohol i obraniti se u dvoboju. Ali nitko ga nikada nije naučio – a on nikada nije mislio da ćeto biti potrebno učiniti – kako izdati jedinu osobu do koje mu jeu životu bilo iskreno bilo stalo. Jedinu osobu koja ga je stvarnovoljela. Kako toj osobi slomiti srce, bilo to sutra ili za pet ili zadeset godina. Jer Daisy će jednoga dana saznati istinu. On je u to bio potpunosiguran; nekako će otkriti da je glumio da se u nju zaljubio da bise ona udala za njega… i ona mu to nikada neće oprostiti. 23

EJanlemuoglieesdsnaa vojvotkinja Neugledna Theodora Saxby posljednja je osoba za koju bi itko pomislio da će se udati za predivnog Jamesa Ryburna, nasljednika vojvode od Ashbrooka. Ali nakon romantične prosidbe, čak je i praktična Theo uvjerena u strast svoga budućeg vojvode. Ipak, žuti tisak predviđa da brak neće potrajati više od šest mjeseci. Theo želi da potraje čitavog života… sve dok ne otkrije da James ne žudi za njezinim srcem, a pogotovo ne za njezinim licem, već za njezinim mirazom. Njihovo je vjenčanje šokiralo visoko društvo, a njihovu rastavu smatra skandaloznom. James se otisne na more i postaje zloglasni gusar, a Theo pretvori njihovo propalo imanje u naprednu tvrtku. Vrativši se s mora, sa skandaloznom tetovažom maka ispod oka, James se suočava sa životnom bitkom; mora uvjeriti Theo da ju voli – neugledno pače koje se pretvorilo u labuda. Theo će ubrzo otkriti da je za čovjeka s dušom gusara, u ljubavi ili ratu, sve dopušteno. www.mozaik-knjiga.hr 139,00 kn ISBN 978-953-14-1663-4