Hobit

HOBIT 7 I. poglavljeNENADANI GOSTIU rupi u zemlji `ivio je hobit. Nije to bila gadna, prljava, mokra rupaispunjena ostacima crva i zadahom vlage, niti suha, gola, pje{~anarupa u kojoj se nema na {to sjesti, niti se ima {to jesti: bija{e to hobit-ska rupa, a to zna~i vrlo udobna. Na njoj su bila sasvim okrugla vrata nalik na brodski prozor~i},obojena zelenom bojom, a to~no na njihovoj sredini jarko`uta mjede-na kvaka. Vrata su vodila u cjevasti hodnik nalik na tunel: vrlo ugodantunel bez dima, sa zidovima oblo`enim drvenim plo~ama, s poplo~a-nim podom pokrivenim sagom, s ula{tenim stolicama, sa mnogo,mnogo klin~anica za kape i kapute - taj je hobit volio goste. Tunel seprotezao i protezao zadiru}i prili~no ravno ali ne sasvim ravno uobronak brijega - podno Brijega, kako su ga svi kilometrima naokolozvali - a u njemu je bilo mnogo malih okruglih vrata, najprije na jed-noj pa na drugoj strani. Hobit se nigdje nije morao penjati: spava}esobe, kupaonice, podrumi, smo~nice (mnogo smo~nica), plakari(imao je ~itave sobe za pohranjivanje odje}e), kuhinje, blagovaonice,sve je to bilo u prizemlju, zapravo se u sve prostorije ulazilo iz istoghodnika. Najbolje su sobe bile na lijevoj strani od ulaza, jer su jedinoone imale prozore, duboko uvu~ene okrugle prozor~i}e koji su gledalina vrt, a iza njih na livade {to su se spu{tale do rijeke. Ovaj je hobit bio vrlo imu}an, a zvao se Baggins. Bagginsovi su odpamtivijeka `ivjeli u okolici Brijega i ljudi su ih smatrali vrlo ugled-nom obitelji, ne samo zato {to su uglavnom bili bogati nego i zato {tose nikad nisu upu{tali u pustolovine niti ~inili i{ta neo~ekivano. Mogliste unaprijed znati {to }e jedan Baggins o bilo ~emu kazati a da ga i nepitate za mi{ljenje. Ovo je pri~a o tome kako se jedan Baggins upustiou pustolovinu i na{ao u situaciji da ~ini i govori posve neo~ekivanestvari. Mo`da je stoga izgubio po{tovanje svojih susjeda, ali je do-bio... uostalom, vidjet }emo je li na kraju i{ta dobio. Majka ovoga na{eg hobita... ali {to je to uop}e hobit? Mislim dahobite ipak treba dan-danas malo opisati, jer su postali vrlo rijetki izaziru od »velikih ljudi«, kako nas zovu. Oni su (ili su bili) mali ljudi,otprilike upola na{e visine, manji su i od bradatih patuljaka. Hobitinemaju brade. U vezi s njima gotovo da i nema ~arolije, osim one

8 J. R. R. Tolkienobi~ne svakida{nje ~arolije koja im poma`e da tiho i brzo i{~eznu kadvelik priglup svat kao {to smo vi ili ja nespretno bane, poput slona, di-`u}i buku koju oni ~uju na kilometre. Skloni su debljanju u predjelutrbuha; odijevaju se u kri~ave boje (uglavnom zelenu i `utu); ne nosecipele jer im na tabanima izrastu prirodni potplati i gusta topla sme|adlaka kakva im raste i na glavi (kovr~ava); imaju duge spretne sme|eprste, dobro}udna lica i smiju se dubokim, so~nim smijehom (pogoto-vo poslije ru~ka, a ru~aju dva puta dnevno kad god imaju priliku). E,sad znate toliko da mo`emo nastaviti. Kako rekoh, majka ovoga na{eghobita - to jest Bilba Bagginsa - bija{e glasovita Belladona Took, jed-na od tri izvanredne k}eri Staroga Tooka, glave plemena hobita koji su`ivjeli s onu stranu Vode, rje~ice koja je tekla podno Brijega. ^esto segovorilo (u drugim obiteljima) da je negdje davno jedan od Tookovihpredaka zacijelo uzeo vilu za `enu. To je, naravno, puka besmislica,ali je ~injenica da je u njih bilo ne~ega {to se nije doimalo posve hobit-ski, pa bi se od vremena do vremena ~lanovi Tookova klana upu{tali iu pustolovine. Neopazice bi nestali, a obitelj bi taj njihov nestanak za-ta{kala; ipak, ostaje ~injenica da Tookovi nisu u`ivali ugled kao Bag-ginsovi, premda su jama~no bili bogatiji od njih. Ne bi se moglo re}i da se Belladona Took upu{tala u kakve pusto-lovine po{to se bila udala za Bunga Bagginsa. Bilbov otac Bungo sa-gradio je bio najrasko{niju hobitsku rupu za nju (djelomice i njezinimnovcem) {to se mogla na}i podno Brijega ili ponad Brijega ili s onustranu Vode, i tu su ostali do kraja `ivota. Ipak je vjerojatno da je nje-zin sin jedinac Bilbo, premda je izgledao i pona{ao se ba{ kao drugoizdanje svoga ~estitog i komotnog oca, naslijedio neku mal~ice ~udnukarakternu crtu od Tookovih, ne{to {to je samo ~ekalo prigodu da iz-bije na vidjelo. Prigoda se nije ukazala sve dok Bilbo Baggins nije bioodrastao, dok nije navr{io pedesetak godina, `ive}i u onoj svojoj lije-poj hobitskoj rupi koju mu je bio sagradio otac i koju sam vam upravoopisao, tako te se ~inilo da se zapravo tu dovijeka skrasio. ^udnom igrom slu~aja, jednog davnog jutra, u ti{ini koja je vladalasvijetom, kad je bilo manje buke a vi{e zelenila, a hobiti bili mnogo-brojniji i imu}niji, Bilbo Baggins stajao je na vratima svoje rupe po-slije doru~ka i pu{io golemu, duga~ku drvenu lulu koja mu je dopiralagotovo do dlakavih no`nih prstiju (pomno za~e{ljanih) - kadli nai|eGandalf. Gandalf! Da ste ~uli samo ~etvrtinu od onoga {to sam ja ~uoo njemu, a ja sam ~uo samo djeli} od onoga {to se mo`e ~uti, zacijelobiste sad o~ekivali kakvu izvanrednu pri~u. Pri~e i pustolovine nicalesu posvuda kud je on prolazio, na najneobi~niji na~in. On ve} odavnonije bio pro{ao tim putem podno Brijega, zapravo jo{ otkako je umro

HOBIT 9njegov prijatelj stari Took, pa su hobiti malne zaboravili i kako izgle-da. Svi su oni bili tek mali dje~aci-hobiti i djevoj~ice-hobiti kad je onposljednji put bio ovdje, prije nego {to je oti{ao preko Brijega i nadrugu stranu Vode da se bavi svojim poslovima. I tako je prostodu{ni Bilbo ugledao tog jutra pred sobom tek jed-nog starca sa {tapom u ruci. Na sebi je imao visok, {iljast, plav {e{ir,duga~ku sivu pelerinu, srebrnkast {al preko kojeg mu je padala dugabijela brada do ispod pojasa i goleme crne ~izme. - Dobro jutro! - re~e mu Bilbo sasvim iskreno. Sunce je sjalo a tra-va bila zelena, zelena. Ali Gandalf ga pogleda ispod svojih dugih ~u-pavih obrva koje su str{ile dalje od oboda sjenovitog mu {e{ira. - Kako to mislite? - priupita ga on. - Da li vi to meni `elite dobrojutro, ili mislite da je jutro dobro, bez obzira na moje `elje? Ili mo`da,da se vi jutros dobro osje}ate; ili da je ovo jutro kad treba biti dobar? - Sve to u isti mah - odgovori Bilbo. - I jo{ k tome, jutro kao stvo-reno da se pred ku}om popu{i lula duhana. Pa ako vam je lula pri ruci,sjedite i poslu`ite se mojim duhanom! Nema `urbe, pred nama je jo{cijeli dan! I Bilbo sjedne na klupu pokraj vrata, prekri`i noge i ispusti lijepsiv kolut dima koji otplovi u zrak a da se ne prekine, pa zauvijek ne-stane preko Brijega. - Zbilja zgodno! - re~e Gandalf. - Ali ja jutros nemam vremena is-pu{tati kolutove dima. Tra`im nekoga tko bi bio voljan upustiti se samnom u pustolovinu, ali ne mogu nikoga na}i. - Nije ni ~udo, u ovim krajevima! Mi smo vam ovdje miran svijet,pa ni ja vam ne volim pustolovine. Sve su to neugodnosti koje vas oz-biljno uznemire! Pa zakasnite ~ak i na ve~eru! Ja ne znam {to u tomeitko nalazi - re~e na{ gospodin Baggins, pa zadjene palac za narameni-ce i ispusti drugi, jo{ ve}i kolut dima. Zatim izvadi svoju jutarnju po-{tu i uzme je ~itati, grade}i se da vi{e ne vidi starca. Zaklju~io je bioda ovaj nije njegova soja, pa je po`elio da ve} jednom ode. Ali staracse nije ni pomaknuo. Ostao je stajati naslonjen na {tap i zuriti u hobitabez rije~i, sve dok Bilbu nije postalo ve} pomalo nelagodno, pa se ~aki naljutio. - Dobro sam vam jutro po`elio! - re~e naposljetku. - Nama ovdjene trebaju nikakve pustolovine, hvala vam lijepa! Poku{ajte preko Bri-jega, ili s onu stranu Vode. Time mu je dao na znanje da je razgovor me|u njima svr{en. - [to vama sve ne zna~i to va{e »dobro jutro«! - re~e Gandalf. - Sadvaljda `elite da me se oslobodite i mislite da jutro ne}e valjati dok jane odem?

10 J. R. R. Tolkien - Nipo{to, nipo{to, dragi moj gospodine! ^ekajte malo, ~ini mi seda uop}e ne znam kako se vi zovete? - Znate, znate, dragi moj gospodine, a znam i ja kako se vi zovete,gospodine Bilbo Bagginse. I vi znate za moje ime, samo {to se ne sje-}ate da meni pripada. Ja sam Gandalf, a Gandalf, to sam ja! Kad samopomislim da sam do`ivio da mi sin Belladone Took po`eli dobro jutrokao kakvom poku}arcu koji kr~mi puceta! - Gandalf, Gandalf! O Bo`e sveti! Pa niste vi valjda onaj lutaju}i~arobnjak koji je Starom Tooku poklonio par ~arobnih gumba zaman{ete koji su se sami zakop~avali, a nisu se mogli otkop~ati dok imse ne bi zapovjedilo? Niste vi valjda onaj momak koji je na zabavamapri~ao onako divne pri~e o zmajevima, i goblinima, i spa{avanju prin-ceza, i nenadanoj sre}i sinova sirotih udovica? Niste vi valjda onaj ~o-vjek koji je izvodio zaista nezaboravne vatromete! Ja ih se jo{ dobrosje}am! Stari ih je Took prire|ivao u ivanjskoj no}i. Divota! Rakete supolijetale kao veliki ljiljani i zijevalice i zanovijeti od plamenova itako lebdjele u polumraku cijele ve~eri! - Zacijelo ste ve} primijetilikako gospodin Baggins nije bio ba{ tako {tur kao {to je mislio da jest,pa ~ak i da voli cvije}e. - Bo`e! - nastavi on. - Niste vi valjda onajGandalf koji je kriv {to su se mnogi mirni momci i djevojke otisnuli ubijeli svijet u potrazi za ludim pustolovinama? [to su sva{ta radili, odveranja po drve}u do posje}ivanja vilenjaka - do otiskivanja la|ama,plovidbi do drugih obala! @ivot je bogme nekad bio vrlo zani... ho}ure}i da ste vi nekad davno u ovim krajevima sve okretali naglavce.Oprostite, ali ja nisam imao pojma da se vi jo{ bavite takvim poslovima. - A ~ime bih se drugim bavio? - otpovrne ~arobnjak. - Ipak mi jedrago {to se sje}ate jo{ ne~ega o meni. Kako bilo da bilo, ~ini mi se dase jo{ rado sje}ate mojih vatrometa, a to mi ostavlja ipak malo nade.Zaista, za ljubav va{ega starog djeda Tooka i za ljubav sirote Bella-donne, dat }u vam ono {to tra`ite. - Oprostite, ali ja nisam ni{ta tra`io! - Jeste, jeste! Ve} dva puta. Opra{tam vam. Od srca. Zapravo }u i}itako daleko pa }u vas uklju~iti i u tu na{u pustolovinu. Vrlo zabavnuza mene, vrlo dobru za vas - i unosnu, po svoj prilici, ako ostanete `ivi. - @ao mi je, ali ja ne `elim nikakve pustolovine, hvala vam lijepa.Pogotovo ne danas. Do vi|enja! Izvolite jednom svratiti na ~aj - kadgod `elite! Za{to ne i sutra? Do|ite sutra! Zbogom! Nato se hobit okrene i {mugne kroz svoja okrugla zelena vrata, za-tvoriv{i ih za sobom onoliko brzo koliko mu je dopu{tala `elja da neispadne nepristojan. ^arobnjaci su ipak ~arobnjaci.

HOBIT 11 - Za{to sam ga, zaboga, uop}e pozvao na ~aj? - re~e sam sebi odla-ze}i u smo~nicu. Netom je bio doru~kovao, ali je pomislio da bi mudva-tri kola~i}a i kakav dobar napitak dobro do{li nakon pretrpljenogstraha. Gandalf je dotle jo{ stajao pred vratima i smijao se dugo ali tiho.Nakon nekog vremena pri|e bli`e i vr{kom {tapa napravi nekakav ne-obi~an znak na hobitovim lijepim vratima. Zatim se otputi dalje, upra-vo u ~asu kad je Bilbo pojeo drugi kola~i} i povjerovao da je vrlo mu-dro izbjegao pustolovinama. Sutradan je bio malne zaboravio na Gandalfa. On je lako zaborav-ljao sve {to ne bi zapisao u svoj rokovnik, recimo ovako: »Gandalf,~aj u srijedu«. Ali ju~er je bio odve} uzrujan da bi se sjetio u~initi takone{to. Upravo u vrijeme za ~aj netko je pozvonio svom snagom na ula-znim vratima, i tada se tek sjetio! Pojurio je i pristavio ~ajnik, izvadiojo{ jednu {alicu i tanjuri}, dodao jo{ dva-tri kola~i}a i otr~ao do vrata. »Oprostite {to ste morali ~ekati!« zaustio je da ka`e, ali uto opazida pred njim uop}e ne stoji Gandalf, nego patuljak sa plavom bradomzadjenutom za zlatan pojas, vrlo sjajnih o~iju ispod tamnozelene ku-kuljice. ^im su se vrata otvorila, on se ugura unutra, ba{ kao da gao~ekuju. Objesi svoj ogrta~ s kukuljicom na najbli`u klin~anicu i re~eduboko se klanjaju}i: - Dvalin, stojim vam na usluzi! - Bilbo Baggins, stojim vam na usluzi! - odvrati hobit, odvi{e za~u-|en da bi i{ta pitao u tom trenu. A kad je ti{ina koja je uslijedila posta-la neugodna, nadoda: - Upravo sam skuhao ~aj, molim vas da mi sepridru`ite. Mo`da je bio malko uko~en, ali je imao najbolje namjere. A {to bi-ste vi u~inili kad bi vam banuo nepozvan patuljak i objesio svoje stva-ri u va{em predsoblju bez ikakva obja{njenja? Nisu dugo sjedili za stolom, zapravo jedva da su stigli do tre}eg ko-la~i}a kad netko jo{ sna`nije pozvoni na vratima. - Oprostite na trenutak! - re~e hobit i ode otvoriti vrata. »No, kona~no ste stigli!« nakanio je ovaj put re}i Gandalfu. Ali tonije bio Gandalf. Umjesto njega, na vratima je stajao neki vrlo star pa-tuljak bijele brade, sa skrletnom kukuljicom na glavi; i on je upaounutra ~im su se vrata otvorila, ba{ kao da je pozvan u goste. - Vidim da su ve} po~eli pristizati - re~e kad opazi Dvalinovu zele-nu kukuljicu na vje{alici. Pa objesi do nje svoju crvenu kukuljicu istavi ruku na prsa predstavljaju}i se: - Balin, stojim vam na usluzi.

12 J. R. R. Tolkien - Zahvaljujem! - protisne Bilbo. To nije bila ba{ prava rije~ na pra-vom mjestu, ali ga je ozbiljno uznemirilo ono: »Vidim da su ve} po~e-li pristizati«. On je volio goste, ali je isto tako volio da ih poznaje pri-je nego {to stignu, i radije ih je sam pozivao k sebi. Glavom mu jeproletjela u`asna pomisao da }e mu mo`da pojesti sve kola~i}e, aonda }e on ostati bez ijednoga za sebe, iako je kao doma}in, znao je{to je red i tako se i pona{ao, koliko mu god to bilo mu~no. - Izvolite unutra na ~aj! - uspio je izustiti po{to je bio duboko udah-nuo zrak. - Meni bi bolje prijalo malo piva, ako nemate ni{ta protiv, dragimoj gospodine - re~e bjelobradi Balin. - Ali nemam ja ni{ta ni protivkola~a - makovnja~e, ako je slu~ajno imate. - Imam koliko ho}ete! - ~uo je Bilbo sam sebe kako odgovara, nasvoje veliko ~udo, a zatim je odjurio u podrum nato~iti vr~ piva, pa usmo~nicu uzeti dva lijepa okrugla komada makovnja~e, koju je bio is-pekao poslije podne da ima {togod prigristi nakon ve~ere. Kad se vratio, zatekao je Balina i Dvalina kako za stolom razgova-raju kao stari prijatelji (zapravo su bili bra}a). Bilbo je tresnuo pivomi kola~em na stol pred njih kadli je ponovo sna`no zazvonilo zvoncena vratima, pa onda jo{ jedanput. »Ovaj put je sigurno Gandalf«, pomisli Bilbo otpuhuju}i niz hod-nik. Ali nije bio. Bijahu to jo{ dvojica patuljaka, obojica s plavim ku-kuljicama na glavi, sa srebrnim pojasovima i `utim bradama; a svakije od njih nosio alat u torbi i lopatu. Usko~ili su unutra ~im su se vrataotvorila - Bilbo gotovo da se nije tome ni za~udio. - ^ime vas mogu uslu`iti, patuljci dragi? - priupita ih. - Kili, stojim vam na usluzi - odgovori jedan od njih. - I Fili! - dometne drugi, pa obojica skinu svoje plave kukuljice ipoklone se. - I ja stojim na usluzi vama i va{oj obitelji! - odzdravi Bilbo, kojise ovaj put na vrijeme sjetio pravila lijepog pona{anja. - Vidim da su Dvalin i Balin ve} ovdje - re~e Kili. - Idemo se pri-dru`iti rulji! »Rulji!« pomisli gospodin Baggins. »Ne svi|a mi se ta rije~. Zaistamoram na~as sjesti da se smirim i popijem ne{to«. Tek je bio gucnuo -u kutu, dok su patuljci sjedili za stolom i razgovarali o rudnicima izlatu, i o nevoljama s goblinima, i o haranju zmajeva, i o mnogo dru-gih stvari koje nije razumio, a nije ih ni htio razumjeti, jer su zvu~aleodvi{e pustolovno - kadli cin-ci-lin-cin-cin, opet zacinka njegovozvonce, ba{ kao da ga neki zlo~esti mali hobit poku{ava i{~upati. - Netko zvoni! - re~e on `mirkaju}i.

HOBIT 13 - Neka ~etvorica, rekao bih po zvonjavi - re~e Fili. - Osim toga, vi-djeli smo ih iza nas dok smo dolazili ovamo. Jadni mali hobit sjeo je na pod u hodniku i zario glavu u ruke, pita-ju}i se {to se to dogodilo, i {to li }e se jo{ dogoditi, i ho}e li svi oviostati kod njega i na ve~eri? Tada se opet razlegne zvonjava ja~a negoikad, pa je morao otr~ati do vrata. Nisu ipak bila ~etvorica, negoPETORICA. Jo{ je jedan patuljak pristigao dok se on i{~u|avao uhodniku. Tek {to je pritisnuo kvaku, svi su upali unutra klanjaju}i se igovore}i: - Stojim vam na usluzi - jedan za drugim. Zvali su se Dori,Nori, Ori, Oin i Gloin; i dok bi dlanom o dlan, o klin~anicama su visi-le dvije purpurne kukuljice, jedna siva, jedna sme|a i jedna bijela, anjihovi su vlasnici po{li za ostalima zadjenuv{i svoje {iroke {ake zazlatne i srebrne pojasove. Ovo je ve} zaista bila, moglo bi se re}i, ru-lja. Neki su od njih naru~ili bijelo pivo, neki crno, jedan kavu, a svikola~e, tako da je hobit neko vrijeme imao pune ruke posla. Upravo je bio pristavio velik lonac za kavu na ognji{te, makovnja-~e je ponestalo i patuljci su ba{ navalili na poga~ice namazane masla-cem, kadli se razlegne - glasno kucanje. Nije zazvonilo zvonce negoje netko grubo zalupao bum-bum {tapom po hobitovim lijepim zele-nim vratima! Bilbo je pojurio hodnikom, ljut kao ris, bio je posve zgranut i zbla-nut - bija{e to najgadnija srijeda koje se sje}ao. Naglo je otvorio {iromvrata a oni su svi popadali unutra, jedan preko drugoga. Opet patuljci,jo{ ~etiri patuljka! A za njima je stajao Gandalf oslonjen o {tap i na-smijan. Malko je bio ulubio lijepa vrata, a usput budi re~eno, izbrisaoi onaj tajni znak koji je bio napravio na njima prethodnog jutra. - Polako! Polako! - re~e on. - Nije ipak sli~no vama, Bilbo, da pu-{tate prijatelje da vas ~ekaju na otira~u, pa da im onda otvorite vratakao iz pu{ke! Dopustite mi da vam predstavim Bifura, Bofura, Bom-bura i posebice Thorina! - Stojimo vam na usluzi! - reko{e Bifur, Bofur i Bombur stoje}i uredu pred doma}inom. Zatim objese na vje{alicu dvije `ute kukuljice ijednu blijedozelenu, i jo{ jednu, nebeskiplavu, s duga~kom srebrnomkitom. Ova je posljednja pripadala Thorinu, strahovito uglednom pa-tuljku, zapravo nikom drugom nego velikom Thorinu Hrasto{titu,kome nije bilo nimalo drago {to se opru`io po Bilbovu otira~u, a pre-ko njega Bifur, Bofur i Bombur. Prvo i prvo, Bombur je bio stra{nodebeo i te`ak. Thorin je pak bio vrlo uznosit i nije ni{ta rekao o tomekako stoji na usluzi, ali siroti gospodin Baggins toliko se ispri~avaoda je napokon promrnd`ao: - Ni{ta, ni{ta - i prestao se mr{titi.

14 J. R. R. Tolkien - E, sad smo svi na okupu! - re~e Gandalf gledaju}i niz od trinaestkukuljica - najboljih paradnih kukuljica, koje su se mogle i skinuti - isvoj {e{ir obje{en do njih o klin~anicu. - Zbilja veselo dru{tvo! Na-dam se da je ostalo jo{ ne{to jela i pi}a i za one koji su zakasnili! [toka`ete? ^aj! Ne bih, hvala! Za mene samo malo crnog vina. - I za mene - nadoda Thorin. - I marmelade od malina i pite od jabuka - javi se Bifur. - I punjenih kola~i}a i sira - oglasi se Bofur. - I svinjske pa{tete i salate - pridoda Bombur. - I jo{ malo kola~a... i bijelog piva... i kave, ako vam nije te{ko -doviknu mu drugi patuljci kroz vrata. - Budite tako dobri pa nam donesite i koje jaje! - dovikne Gandalfza hobitom dok je ovaj uko~eno odlazio prema smo~nicama. - I done-site nam usput hladne piletine i kiselih krastavaca. »Rekao bih da ovaj zna isto tako dobro kao i ja {to sve ima u mo-jim smo~nicama!« pomisli gospodin Baggins, potpuno smeten, pitaju-}i se nije li to mo`da po~ela najgora pustolovina u njegovoj ro|enojku}i. Dok je povadio sve boce i posu|e, no`eve i vilice, ~a{e i tanjurei ostale stvari i naslagao ih na velike pladnjeve, bio se sav zapuhao izacrvenio u licu i ozlovoljio. - Do vraga i ti patuljci! - re~e naglas. - Mogli bi bar do}i da mi po-mognu! - Kad, gle ~uda! Na vratima kuhinje stajali su Balin i Dvalin,a za njima Fili i Kili, i prije nego bi rekao britva, odnesu u tren okapladnjeve i dva stoli}a u dnevnu sobu i sve lijepo uredno postave. Gandalf je sjedio na ~elu stola okru`en trinaestoricom patuljaka, paje Bilbo sjeo na stoli~icu pokraj vatre grickaju}i keks (potpuno je bioizgubio apetit) i nastoje}i se dr`ati kao da je sve to oko njega ne{to sa-svim obi~no, i kao da ni najmanje ne miri{e na pustolovinu. Patuljcisu jeli i jeli, pri~ali i pri~ali, a vrijeme je odmicalo. Napokon odgurnustolice za sobom, a Bilbo ustane da pokupi tanjure i ~a{e. - Nadam se da }ete svi ostati na ve~eri? - re~e on najuljudnijim gla-som, ali posve nenametljivo. - Naravno! - odgovori Thorin. - I poslije ve~ere. Bit }e prili~no ka-sno dok uglavimo posao. Ali najprije nam treba malo glazbe. A sadovo pospremite! Nato dvanaestorica patuljaka - bez Thorina, koji bija{e odve}ugledna osoba pa je nastavio razgovor s Gandalfom - sko~e na noge isve posu|e posla`u na visoke hrpe. Zatim odu ne ~ekaju}i na pladnje-ve, balansiraju}i stupovima od tanjura, a svaki je na vrhu nosio pojednu bocu, sve to u jednoj ruci, dok je hobit jurcao za njima malne

HOBIT 15cvile}i od straha: - Pazite, molim vas! - i: - Nemojte se truditi, molimvas, mogu ja i sam! - Ali patuljci samo zapjevaju: Krhni mu ~a{u i tanjur br`e! Istupi mu no` a vilicu stali! Jer Bagginsu Bilbu ni{ta mr`e - Od razbite boce - i ~ep taj spali! Izre`i stolnjak i s ma{}u ga zgazi! Po smo~nici ~istoj mlijeko mu prolij! Na sagu u sobi nek kosti spazi! Sva vrata redom vinom mu polij! Sve su|e sru~i u kotao vru}i! Mu`arom opali, skr{i, ne `ali! Pa ako zdjela mu ostane cijela, Nek se kotrlja, kroz hodnik sve prlja! Jer Bagginsu Bilbu ni{ta mr`e - Stog nje`no, nje`no tanjuri se dr`e! Dakako da nisu u~inili ni{ta od svih tih strahota i da su sve munje-vito o~istili i pospremili dok se hobit vrtio okolo-naokolo po kuhinjine bi li vidio {to oni to rade. Zatim su se vratili u blagovaonicu i zate-kli Thorina kako s nogama na ogradi kamina pu{i lulu. Ispu{tao je go-leme kolutove dima, i kamo god bi ih poslao, odlazili su - u dimnjak,ili za sat na okviru kamina, ili pod stol, ili se penjali po stropu; alikamo god bi oti{li, nisu mogli umaknuti Gandalfu. Puf - odaslao biGandalf manji kolut dima iz svoje kratke glinene lule ravno kroz sva-ki Thorinov kolut. Zatim bi Gandalfovi koluti}i dima pozelenjeli ivratili se da lebde nad ~arobnjakovom glavom. Oko njega je ve} bionastao pravi oblak dima, a pri mutnom svjetlu doimao se ~arobnjak~udnovato i ukleto. Bilbo je nepomi~no stajao i motrio - on je obo`a-vao kolutove dima - a onda se zacrvenio sjetiv{i se kako je ju~er ujutrobio ponosan na kolutove koje je sam ispu{tao i koje je vjetar odnosiopreko Brijega. - A sad malo glazbe! - re~e Thorin. - Donesite glazbala! Kili i Fili odjure po svoje torbe i vrate se s malim violinama; Dori,Nori i Ori izvuku odnekud ispod kaputa flaute; Bombur donese izhodnika bubanj; Bifur i Bofur tako|er iza|u i vrate se s klarinetimakoje su bili odlo`ili me|u {tapove. I Dvalin i Balin reko{e: - Oprostite, ja sam svoje glazbalo ostavio pred vratima. - Onda donesite usput i moje! - dobaci im Thorin.

16 J. R. R. Tolkien Oni se vrate s violama velikim kao oni sami i s Thorinovom har-fom umotanom u zeleno sukno. Bija{e to lijepa zlatna harfa, a tek {toje Thorin dotakne, glazba odjednom potekne, tako nenadana i milo-zvu~na da Bilbo zaboravi na sve ostalo, glazba ga ponese daleko, u ta-mne zemlje obasjane ~udnom mjese~inom, daleko preko Vode i jo{dalje od njegove hobitske rupe podno Brijega. Mrak se bio uvukao u sobu kroz prozor~i} koji bija{e usje~en ustranu Brijega, vatra je treperila - bija{e mjesec travanj - a oni su i da-lje svirali dok je sjena Gandalfove brade nemirno skakutala po zidu. Mrak je ispunio svu sobu i vatra se malo-pomalo ugasila, i sjene seizgubile, a oni su svejednako svirali. Iznenada, prvo jedan pa drugi,zapjevaju sviraju}i, pjevali su iz dubokog grla kao patuljci u skrovitimmjestima svoga drevnog zavi~aja; ovo je, recimo, odlomak njihovepjesme, ako se ta pjesma uop}e mo`e pravo zamisliti bez glazbe.Daleko preko Maglenog gorja pod snijegom,Duboko pod zemlju u spilju pod brijegomMoramo krenuti jo{ za mraka, prije prvih sun~evih zraka,Po ~arobno blago, pod na{im stijegom!^arobnih su mo}i bili preci na{i iz davnine.Osluhni sad! Udar malja poput zvona sred ti{ineU podzemlju jo{ se ~uje, gdje neman i sada rujeU dvorima na{im praznim, podno samotne planine.Carevima drevnog doba, Vilinkralju sad bez traga,Preci na{i skovali su iz zgrnutog pustog blaga,Vje{tinom od svjetla ja~om, kamen drag u dr{ci s ma~emGdje bi vje~nu iskru dala zarobljenog sunca snaga.Ogrlicu svu od srebra preci na{i odjenu{eZvijezdama u no}nom cvatu, ljutog zmaja opsjenu{e,Ne bi l ures kruni dali, a pleteni nakit mali,U ledeni sjaj mjeseca ~arolijom pretvori{e.Oh, kale`i izbru{eni od kristalnog zimskog zraka!I harfe od suhog zlata, remek djelo bje{e svakaU pra{ini le`e same, nepjevane pjesme mameDa ih barem jednom ~uju u{i ljudi, vilenjaka.Zato preko Maglenog gorja pod snijegom,Duboko pod zemlju u spilju pod brijegomMoramo krenuti jo{ za mraka, prije prvih sun~evih zraka,Po nasljedstvo staro, pod predaka stijegom!

HOBIT 17Svi borovi plamte u vrhu gore,A no}nik je~i zli snovi ga moreU jaru piri, dok po`ar se {iriA stabla {umom ko buktinje gore.U Dôlju zvono na uzbunu budiBlijedih se lica zgledaju ljudiJer zmajev je bijes ko najve}i krijesI ku}e i kule vatri on nudi.U dimu bje Gora pod mjese~inomU bijegu patuljci pred sudbinomU naru~je smrti, niz strme vrleti,Pod pan|`ama zmaja, pod mjese~inom.Stog preko Maglenog gorja pod snijegomDuboko pod zemlju u spilju pod brijegomMoramo krenuti jo{ za mraka, prije prvih sun~evih zrakaPo harfe na{e, za zmajevim plijenom. Dok su oni pjevali, hobit je osje}ao kako ga obuzima ljubav premalijepim stvarima izra|enim rukama i vje{tinom i ~arolijom, `estoku iljubomornu ljubav, `udnju {to mori srca patuljaka. Onda se ne{to odTookovih javi u njemu, pa po`eli otputovati da vidi veliko gorje, i da~uje borove i slapove, i da istra`i spilje i nosi ma~ umjesto {tapa. Po-gleda kroz prozor. Po tamnom nebu ponad drve}a osule se zvijezde.Pomisli kako se dragulji patuljaka ljeskaju u mra~nim pe}inama.Iznenada u {umi s onu stranu Vode sijevne plamen - vjerojatno je net-ko nalo`io vatru - i on pomisli kako se zmajevi u plja~ka{kom pohodunaseljuju na njegovu mirnom Brijegu i spaljuju ga do zadnje travke.Zadrhti; i u~as postane opet obi~ni gospodin Baggins iz Vre}astog vi-jenca podno Brijega. Ustane dr{}u}i. Pomisli da ode po svjetiljku, ali bi jo{ radije tobo`eoti{ao po nju pa se sakrio za pivske ba~ve u podrumu i ostao tu doksvi patuljci ne odu iz njegove ku}e. Iznenada opazi da je utihnulaglazba i pjesma i da ga svi motre o~ima {to sijevaju u mraku. - Kamo }ete? - upita ga Thorin glasom koji je kanda odavao da jepogodio obje misli {to se hobitu motaju po glavi. - Kako bi bilo da malo posvijetlimo? - re~e Bilbo kao da se ispri~ava. - Mi volimo biti u mraku - reko{e patuljci. - Mrak za mra~ne po-slove! Ostalo je jo{ mnogo sati do zore. - Naravno! - pritvrdi Bilbo i br`e-bolje sjedne. Proma{io je stoli~icupa je sjeo na ogradu kamina sru{iv{i `ara~ i lopaticu da se sve zaorilo.

18 J. R. R. Tolkien - Pst! - re~e Gandalf. - Neka Thorin govori! Evo kako Thorin zapo~ne: - Gandalfe, patuljci i gospodine Bagginse! Okupili smo se u ku}ina{ega prijatelja i suurotnika, na{ega vrlog i neustra{ivog hobita -neka mu nikad ne poispada dlaka s no`nih prstiju! I svaka ~ast njego-vu vinu i bijelom pivu!... Zastao je u govoru da predahne i da dade hobitu priliku za kakvuuljudnu primjedbu, ali njegovi komplimenti nisu se ni najmanje doj-mili jadnog Bilba Bagginsa, koji je odmahivao ustima u znak prosvje-da {to je nazvan neustra{ivim i, {to je jo{ gore, suurotnikom, ali nijedao ni glasa od sebe, toliko je bio smeten. Stoga Thorin nastavi ovako: - Okupili smo se da pretresemo na{e planove, metode, sredstva,smjernice i zamisli. Uskoro }emo, jo{ prije nego {to svane, krenuti nana{e dugo putovanje, putovanje s kojeg se neki od nas, a mo`da i nit-ko od nas (osim na{ega prijatelja i savjetnika, dovitljivog ~arobnjakaGandalfa), ne}e mo`da nikad vratiti. Ovo je sve~an trenutak. Nadamse da smo s na{im ciljem svi dobro upoznati. Ipak, mo`da radi cijenje-nog gospodina Bagginsa i radi jednog ili dvojice mla|ih patuljaka(mislim da ne}u pogrije{iti ako spomenem Kilija i Filija, na primjer)trenutna situacija zahtijeva jedno malo, kratko obja{njenje. To je sve bilo u Thorinovu stilu. On je bio ugledan patuljak! Da sumu dopustili, vjerojatno bi bio tako nastavio dok ne bi ostao bez dahaa da nikom ni{ta ne bi rekao {to nisu ve} znali. Ali su ga grubo presje-kli u rije~i. Jadni Bilbo nije vi{e mogao izdr`ati. Na ono mo`da se ni-kad ne}e vratiti osjetio je kako mu iz utrobe raste vrisak, i uskoro tajvrisak izleti iz njega kao zvi`duk lokomotive koja izlazi iz tunela. Svipatuljci poska~u na noge i sru{e stol. Gandalf upali plavo svjetlo navrhu svoga ~arobnog {tapa, a pri njegovu blijesku moglo se vidjetikako siroti hobit kle~i na prostirci ispred ognji{ta tresu}i se kao {ibana vodi. Zatim se strovali na pod uzvikuju}i neprestance: - Pogodi megrom, pogodi me grom! - Dugo vremena nisu mogli ni{ta drugo izvu-}i od njega. Stoga ga podignu, odnesu u salon, polo`e na kau~, stavedo njega ~a{u s nekim napitkom i vrate se svome mra~nom poslu. - Razdra`ljiv neki mali{ - re~e Gandalf kad su opet posjedali. -Hvataju ga smije{ni, ~udni napadaji, ali je ina~e jedan od najboljih, je-dan od najboljih - `estok kao zmaj u nevolji. Ako ste ikad vidjeli zmaja u nevolji, shvatit }ete da su ove njegoverije~i bile samo pjesni~ko pretjerivanje ako se primijene na bilo kojeghobita, pa ~ak i na brata pradjeda starog Tooka, Rikobika, koji je biotako golem (za jednog hobita) da je mogao ~ak jahati na konju. On jejuri{ao na gobline s gore Gram u bici na Zelenim poljima i drvenom

HOBIT 19toljagom odrubio glavu njihovu kralju Golfimbulu. Glava je letjelastotinjak metara kroz zrak, a onda se otkotrljala u ze~ju rupu, pa jetako u isti mah dobivena ta bitka i izmi{ljena igra golf. Bilo kako mu drago, dotle se Rikobikov pitomiji potomak oporav-ljao u salonu. Nakon nekog vremena i ~a{e osvje`avaju}eg napitka,od{uljao se nervozno do vrata blagovaonice. Evo {to je ~uo kako go-vori Gloin: - Hmf! (ili neko frktanje manje-vi{e sli~no ovome). Ho}e li namon odgovarati, {to vi mislite? Lako je Gandalfu pri~ati o tome kako jeovaj hobit `estok, ali vrisak kao onaj {to ga je ispustio u trenutku uz-bu|enja dostajao bi da probudi zmaja i svu njegovu rodbinu, pa damnogi od nas izgube glave. Meni je taj vrisak vi{e odavao strah negouzbu|enje! Zapravo, da nije bilo onog znaka na vratima, bio bih uvje-ren da smo pogrije{ili ku}u. ^im sam ugledao tog mali{a kako poska-kuje i otpuhuje na otira~u, spopala me sumnja. Vi{e mi nalikuje nakramara nego na obija~a! Tada gospodin Baggins pritisne kvaku i u|e u sobu. Tookovi su unjemu prevladali. Odjednom je osjetio kako je spreman odre}i se kre-veta i doru~ka samo da bi o njemu mislili da je ratoboran. A {to se ti~eonog mali{a koji poskakuje na otira~u, malo je nedostajalo da se uisti-nu ra`esti. Mnogo je puta poslije bagginsovski dio u njemu po`aliozbog onoga {to je sad u~inio, i rekao sam sebi: »Bilbo, ba{ si bio ble-sav; uletio si kao muha u mlijeko.« - Oprostite {to sam na~uo ne{to od va{eg razgovora - re~e. - Ne}utvrditi da razumijem o ~emu to razgovarate, niti {to mislite kad govo-rite o obija~ima, ali vjerojatno se ne varam kad ka`em (ovo je smatraoobranom svoga dostojanstva) da vi mislite da ja nisam ni za {ta. Do-bro, jo{ }emo vidjeti. Ja nemam na svojim vratima nikakvih znakova -oli~ena su tek prije tjedan dana - i ~vrsto sam uvjeren da ste pogrije{i-li ku}u. ^im sam ugledao va{a ~udna lica pred mojim vratima, obuze-la me sumnja. Ali recimo da se niste zabunili. Recite mi {to treba u~i-niti, i ja }u poku{ati to u~initi, pa makar morao i}i na kraj svijeta i ma-kar se morao uhvatiti uko{tac s a`dajama u najdaljoj pustinji. Nemojtezaboraviti da je brat moga {ukundjeda bio Rikobik Took i da... - Da, da, ali kad je to bilo! - re~e Gloin. - Ja sam govorio o vama. Iuvjeravam vas da na va{im vratima postoji znak - uobi~ajeni znak uva{em poslu, ili je bar nekad bio uobi~ajen. Taj se znak obi~no tuma~iovako: Obija~ tra`i dobar posao, sa mnogo uzbu|enja i uz pristojnunagradu. Umjesto obija~, mo`ete re}i iskusan lovac na blago, ako ba{ho}ete. Neki od njih tako i rade. Nama je to potpuno svejedno. Gan-dolf nam je rekao da u ovom kraju postoji takva osoba koja trenutno

20 J. R. R. Tolkientra`i posao, te da se dogovorio s njom da se sastanemo ovdje u srijeduna ~aju. - Dakako da postoji znak - potvrdi Gandalf. - Ja sam ga sam ucr-tao, iz posve valjanih razloga. Zatra`ili ste od mene da vam prona|em~etrnaestog ~lana ekspedicije, i ja sam izabrao gospodina Bagginsa.Neka samo jo{ netko ka`e da sam izabrao pogre{na ~ovjeka ili pogre{-nu ku}u, ostat }ete samo trinaestorica pa neka vas prati nesre}a kolikoho}e, ili se mo`ete vratiti u ugljenokop. Pa o{ine Gloina tako srditim pogledom da se patuljak sav skutri nastolici; a kad Bilbo zausti da ga ne{to zapita, okrene se njemu, onakonamrgo|en i istr{alih ~upavih obrva, tako da Bilbo br`e-bolje zatvoriusta. - Eto tako - re~e Gandalf. - Ne}emo se vi{e sva|ati. Ja sam izabraogospodina Bagginsa i to }e valjda svima biti dovoljno. Ako ja ka`emda je on obija~, onda je obija~, ili }e biti kad zatreba. U njemu se krijemnogo vi{e nego {to vi mislite, i znatno vi{e nego {to on sam sluti.Mo`da }u jo{ do`ivjeti da mi zahvaljujete na njemu. A sad, Bilbo,mom~e, donesite nam lampu da ovo malo osvijetlimo! Pri svjetlu velike svjetiljke sa crvenim sjenilom rasprostre Gandalfna stolu komad pergamenta nalik na zemljovid. - Ovo je izradio Thor, va{ djed, Thorine - odgovori na uzbu|enozapitkivanje patuljaka. - To je plan Gore. - Ja ne vjerujem da }e nam ovo biti od velike koristi - razo~arano }eThorin baciv{i pogled na zemljovid. - Ja se dobro sje}am Gore i krajaoko nje. I znam gdje je Mrkodol i Uvela vri{tina, gdje se kote velikizmajevi. - U Gori je zmaj koji je ovdje obilje`en crvenom bojom - re~e Ba-lin - ali lako }emo mi njega i bez toga na}i ako ikad stignemo tamogore. - Ima ne{to {to niste primijetili - re~e ~arobnjak - a to je tajni ulaz.Vidite li ovu runu na zapadnoj strani, i ruku koja od ostalih runa po-kazuje na nju? Ona ozna~ava tajni hodnik {to vodi do donjih odaja. (Pogledajte zemljovid na po~etku knjige pa }ete vidjeti te rune.) - Nekad je to mo`da bio tajni hodnik - re~e Thorin - ali otkud zna-mo da je jo{ i sad tajni? Stari Smaug `ivi tamo toliko dugo da je mo-gao otkriti sve {to se mo`e znati o tim spiljama. - Mo`da je otkrio... ali se godinama nije mogao slu`iti njime. - Za{to? - Zato {to je hodnik za njega pretijesan. »Vrata visoka metar i pol,kroz koja mogu pro}i trojica naporedo«, ka`u rune, a Smaug se ne

HOBIT 21mo`e provu}i kroz otvor te veli~ine, nije mogao ni dok je bio mlad, apogotovo ne mo`e po{to se na`derao tolikih patuljaka i ljudi iz Dôlja. - Meni se ~ini da je to stra{no velika rupa - propiskuta Bilbo (kojinije imao nikakva iskustva sa zmajevima, nego samo s hobitskim ru-pama). Ponovo se uzbudio i zainteresirao tako da je zaboravio damora biti ku{. On je obo`avao zemljovide i u predvorju mu je visio nazidu velik zemljovid okolice, na kojem su crvenom tintom bile obilje-`ene sve one staze kojima je najradije {etao. - Na stranu zmaj, ali kakosu tako velika vrata mogla ostati tajna za sve druge vani? - priupita ih.Ne smijete zaboraviti da je on ipak bio samo jedan mali hobit. - Ima bezbroj na~ina - odgovori mu Gandalf. - Ali na koji su na~inba{ ova vrata skrivena, ne}emo znati dok ih ne vidimo svojim o~ima.Sude}i po onome {to pi{e na ovoj karti, rekao bih da su zatvorena vra-ta tako napravljena da se ni po ~emu ne razlikuju od obronka u koji suusje~ena. Tako obi~no patuljci rade, nije li tako? - Tako je - potvrdi Thorin. - Osim toga - proslijedi Gandalf - zaboravio sam spomenuti da uzovu kartu ide i klju~, malen i neobi~an klju~. Evo ga! - re~e i pru`iThorinu klju~, vrlo duga~ak, s vrlo zamr{enim zupcima, izra|en odsrebra. - ^uvajte ga! - Ho}u - re~e Thorin pa ga objesi o tanak lan~i} {to mu je visio ovratu, ispod kaputi}a. - Sad se ve} mo`emo ne~emu nadati. Ove novo-sti umnogome mijenjaju situaciju nabolje. Dosad nam jo{ nije bilopotpuno jasno {to treba raditi. Mislili smo da idemo na istok, tiho ioprezno koliko mo`emo, sve do Dugog jezera. Nakon toga po~inju ne-volje... - Po~et }e one jo{ mnogo prije, ako ja i{ta znam o putovima naistoku - upadne mu Gandalf u rije~. - Odande bismo mogli produ`iti uz Hitru rijeku - nastavi Thorin neobaziru}i se na upadicu - dok ne do|emo do ru{evina Dôlja - starogagrada u tamo{njoj dolini, u sjeni Gore. Ali nikome se od nas ne svi|apomisao na Glavni ulaz. Rijeka te~e upravo iz njega, iz velike stijenena ju`noj strani Gore, a na njega ~esto izlazi i zmaj - pre~esto zapra-vo, osim ako nije promijenio navike. - To ne bi valjalo - re~e ~arobnjak - barem bez pomo}i nekog veli-kog ratnika, ili ~ak i pravog junaka. Ja sam ih tra`io, ali ratnici se boreme|u sobom u dalekim zemljama, a u ovom su na{em kraju junaci ri-jetki, ili se jednostavno ne mogu na}i. Ma~evi su u ovim predjelimaobi~no tupi, ratne sjekire slu`e za obaranje drve}a, a {titovi kao zipkeili poklopci; zmajevi su, hvala Bogu, daleko (i zato pripadaju legendi).Stoga sam se odlu~io za obija~a - pogotovo kad sam se sjetio pokraj-

22 J. R. R. Tolkiennjih vrata. I evo, pred vama je na{ mali Bilbo Baggins, pravi pravcatiobija~, birani i probrani obija~. A sad, da smislimo pravi plan! - Dobro, onda - re~e Thorin - recimo da nam majstor obija~ izneseneke svoje ideje ili prijedloge. I on se tobo`e uljudno okrene Bilbu. - Prvo bih htio ne{to vi{e znati o samoj stvari - re~e Bilbo, sav zbu-njen i malko unezvijeren u sebi, ali svejednako tookovski odlu~an na-staviti ono {to je zapo~eo. - Mislim na to zlato i zmaja i na sve to sku-pa, i kako je uop}e dospjelo tamo, i komu zapravo pripada, i tako da-lje i tome sli~no. - Za Boga miloga! - uzvikne Thorin. - Pa zar niste vidjeli kartu? Izar niste ~uli na{u pjesmu? I zar ne pri~amo o tome ve} satima? - Ipak bih volio da mi se sve ka`e glasno i jasno - ostane Bilbo prisvome poprimaju}i poslovno dr`anje (koje je obi~no dr`ao u pri~uviza one koji bi poku{ali uzajmiti novac od njega), i trude}i se svim si-lama ostaviti dojam mudra i oprezna stru~njaka kako bi bio dostojanGandalfove preporuke. - Isto bih tako htio znati kakvi su sve rizici, ne-posredni tro{kovi, rok za obavljanje posla i nadoknada, i tako dalje -~ime je mislio: »[to }u ja imati od toga? I ho}u li se vratiti `iv?« - Pa, dobro - re~e Thorin. - Nekad davno, u doba moga djeda Tho-ra, na{a je obitelj protjerana s dalekog sjevera, pa se vratila sa svimsvojim blagom i alatom na ovu Goru na karti. To je mjesto otkrio mojdaleki predak Thrain Stari, ali sad su moji kopali i bu{ili rovove i gra-dili prostranije podzemne odaje i ve}e radionice - a mislim da su jo{ ktome iskopali i mnogo zlata i velik broj dragog kamenja. Kako bilo dabilo, silno su se obogatili i proslavili, i moj je djed ponovo postaoKralj podno Gore i u`ivao veliko po{tovanje smrtnih ljudi koji su `i-vjeli na jugu i polako se {irili uz Hitru rijeku, sve do doline {to le`i usjeni Gore. U to su vrijeme tamo podigli veseli grad Dôlje. Kraljevi supozivali na svoje dvorove na{e kova~e i bogato nagra|ivali ~ak i onekoji nisu bili osobito vje{ti. O~evi su nas molili da im uzmemo sinoveu nauk i dobro nam za to pla}ali, poglavito hranom jer mi nismo nikadni{ta uzgajali ni sakupljali plodine. Sve u svemu, bili su to lijepi daniza nas, i najsiroma{niji su imali novca, i da ga tro{e i da ga pozajmlju-ju drugima, i slobodnog vremena da izra|uju lijepe stvari za svojudu{u, a da i ne govorimo o najdivnijim i naj~arobnijim igra~kama, ko-jima i dan-danas nema premca na svijetu. I tako su odaje moga djedabile pune oklopa, i dragulja, i rezbarija, i pehara, a tr`nica igra~aka uDôlju bila je pravo ~udo sjevera. Jama~no je sve to privuklo zmaja. Zmajevi, znate, otimaju zlato inakit ljudima i vilenjacima i patuljcima, gdje god mogu; i ~uvaju svoj

HOBIT 23naplja~kani plijen dok su `ivi ({to prakti~ki zna~i zauvijek, osim akoih ne ubiju), a da nikad ne u`ivaju ni u najobi~nijem mjedenom prste-nu. Oni zaista jedva da znaju razlikovati dobro izra|ene predmete odlo{e izra|enih, premda obi~no dobro znaju kakva je trenutna tr`i{navrijednost pojedinih stvari; a sami ne umiju ni{ta izraditi, ne znaju ~akni pri~vrstiti otpalu plo~icu sa svog oklopa. U to je doba bilo mnogozmajeva na sjeveru, i vjerojatno je tamo ponestalo i zlata zato {to supatuljci bje`ali na jug ili izginuli, i {to je bivala sve ve}a i sve gora pu-sto{ i razaranje koje su zmajevi ostavljali za sobom. Me|u tim je a`-dajama posebice pohlepan, sna`an i opak bio Smaug. Jednog je danaon poletio i spustio se na jugu. Prvo je do na{ih u{iju doprla buka sasjevera poput uragana, a borovi su na Gori zacviljeli i zakrckali navjetru. Neki patuljci koji su se zatekli vani (ja sam, sre}om, bio jedanod njih - pristao, odva`an momak u ono vrijeme, vje~ito u pokretu, tomi je spasilo `ivot toga dana), iz poprili~ne daljine vidjeli smo zmajakako se spu{ta na Goru usred plamena koji riga oko sebe. Zatim se za-putio nizbrdo, a kad je do{ao do {ume, ona je buknula. Dotle su ve}sva zvona zvonila na uzbunu u Dôlju i ratnici se naoru`avali. Patuljcisu izletjeli na Glavni ulaz, ali ih je tu do~ekao zmaj. Nitko se od njihnije spasio. S rijeke se digla para i Dôlje je obavila magla, a zmaj je umagli krenuo na njih i pobio ve}inu ratnika - kao {to se, na `alost, ~e-sto doga|alo u ono vrijeme. Zatim se vratio, provukao kroz Glavniulaz i pronju{kao sve odaje, i prolaze, i rovove, hodnike, podrume,nastambe i tunele. Nakon toga nije unutra ostao ni jedan patuljak `iv,zmaj je prigrabio sve njihovo blago. Vjerojatno je, jer zmajevi takorade, naslagao sve to na veliku gomilu negdje duboko unutra, pa natome spava kao na le`aju. Poslije je jo{ kri{om izlazio na Glavni ulaz ino}u dolazio u Dôlje, pa odnosio ljude, napose djevojke, da ih pro`di-re sve dok Dôlje nije dokraja propalo, i svi stanovnici pomrli ili se ra-zbje`ali. Ne znam pouzdano {to se sad tamo zbiva, ali ne vjerujem daitko jo{ `ivi bli`e Gori od najdaljeg kraja Dugog jezera. Nekolicina nas koji smo ostali vani sjedili smo i plakali sakriveni,proklinju}i Smauga; tu su nam se iznenada pridru`ili moj otac i djedspr`enih brada. Bili su mrki ali nisu mnogo govorili. Kad sam ih upi-tao kako su uspjeli pobje}i, rekli su mi neka zave`em, i dodali da }ujednog dana, kad do|e vrijeme, doznati. Nakon toga smo se razi{li, iotada smo se morali prehranjivati kako smo znali i umjeli, potucaju}ise od nemila do nedraga, a po~esto smo padali tako nisko da smo mo-rali raditi kao obi~ni kova~i, pa ~ak i kopa~i ugljena. Ipak, nikad ni-smo zaboravili na na{e oplja~kano blago. Pa ~ak i sad, kad mogu re}ida smo lijepu svoticu stavili na stranu i da nam nije lo{e - tu Thorin

24 J. R. R. Tolkienpomiluje zlatni lan~i} o svom vratu - svejedno ga kanimo povratiti ividjeti kako na{e kletve poga|aju Smauga... ako ikako mognemo. ^esto sam se pitao kako su se moj otac i djed spasili. Sad mi je ja-sno da su morali imati tajna pokrajnja vrata za koja su samo oni znali.Ali o~ito je da su nacrtali zemljovid, pa bih volio znati kako ga seGandalf dokopao, i za{to ga nisam dobio ja kao njihov zakoniti na-sljednik? - Ja se nisam te karte »dokopao« nego sam je dobio - odgovori ~a-robnjak. - Sje}ate se da je va{eg oca ubio goblin Azog u rudniku uMoriji? - Proklet bio, kako ga se ne bih sje}ao! - potvrdi Thorin. - A pro{log ~etvrtka navr{ilo se ravno sto godina kako je, dvadeseti prvi travnja, va{ otac Thrain oti{ao i otada ga nikad vi{e niste vidjeli... - To~no, to~no - potvrdi Thorin. - E pa, va{ mi je otac dao ovo da predam vama, a te{ko da mi mo-`ete zamjeriti {to sam sâm izabrao trenutak i na~in kako da vam touru~im, s obzirom na pote{ko}e koje sam imao da vas prona|em. Kadmi je va{ otac dao ovaj papir, nije znao ni kako se sam zove, a nikadmi nije rekao kako se vi zovete, pa nakon svega mislim da biste memorali pohvaliti i zahvaliti mi! Evo izvolite - re~e pru`aju}i zemljovidThorinu. - Nije mi ipak tu sve jasno - re~e Thorin, a Bilbo pomisli da bi i onnajradije to isto rekao. ^inilo se da obja{njenje ni{ta ne obja{njava. - Va{ djed - prozbori ~arobnjak polako i nepokolebljivo - dao jeovu kartu svom sinu za svaki slu~aj prije nego {to je oti{ao u rudnikeu Moriji. Po{to vam je djed ubijen, va{ je otac po{ao s kartom da oku-{a sre}u; i do`ivio je kojekakve, vrlo neugodne pustolovine a da nijedo{ao ni blizu Gore. Ne znam kako je dospio tamo, ali ja sam ga zate-kao zato~enog u tamnicama Nekromantovim. - A {to ste vi tamo radili? - priupita ga Thorin sav naje`en, a sviostali patuljci zadr{}u. - [to vas briga! Istra`ivao sam ne{to, kao i obi~no; bio je to gadan iopasan posao. ^ak sam i ja, Gandalf, jedva izvukao `ivu glavu. Htiosam vam spasiti oca, ali sam zakasnio. Bio je izbezumljen, buncao je izaboravio gotovo sve osim ove karte i klju~a. - Odavno smo ve} naplatili dug goblinima u Moriji - re~e Thorin -a morat }emo se pozabaviti i Nekromantom. - Ne budite ludi! On je protivnik koji znatno nadma{uje snagu svihpatuljaka zajedno, kad bi se ponovo mogli okupiti iz svih krajeva svi-jeta. Jedina je `elja va{eg oca bila da mu sin prou~i ovu kartu i poslu-

HOBIT 25`i se ovim klju~em. Zmaj i Gora vi{e su nego dostatno velika zada}aza vas! - Po~ujmo, po~ujmo! - re~e Bilbo, i slu~ajno re~e to naglas. - [to da po~ujemo? - reko{e svi uglas i iznenada se okrenu njemu,a on se toliko zbuni da im odgovori: - Po~ujte {to vam ja imam kazati! - [to to? - upitaju ga oni. - E pa, ja bih rekao da bi trebalo oti}i na istok i razgledati dobro tajkraj. Najposlije, postoje ta tajna vrata, a zmajevi moraju valjda pone-kad i spavati? Ako budete dovoljno dugo sjedili tamo na pragu, vjeru-jem da }ete ve} ne{to smisliti. A onda, {ta ja znam, ~ini mi se da smose dosta napri~ali za jednu no}, ako razumijete {to ho}u kazati. Kakobi bilo da legnemo pa da rano krenete, i sve {to uz to ide? Priredit }uvam zaista izvrstan doru~ak prije nego {to krenete. - Valjda mislite: prije nego {to krenemo? - re~e Thorin. - Zar nistevi obija~? I nije li va{ posao da sjedite na pragu, a da i ne spominjemoda obijate vrata? Ali sla`em se {to se ti~e spavanja i doru~ka. Ja volim{est jaja sa {unkom prije nego {to krenem na put: ali ne po{irana negona oko, i pazite da se ne razlije `umanjak. Po{to su i svi ostali naru~ili doru~ak a da se nisu potrudili kazati ni»molim« ({to je Bilba ozbiljno ozlovoljilo), svi su poustajali. Hobit ihje morao sve smjestiti, pa je popunio sve svoje sobe i prostro le`ajevena naslonja~ima i sofama, a zatim je legao u svoj mali krevet vrloumoran i prili~no nezadovoljan. Jedino je bio na~isto da ne}e ustajatirano niti spravljati svima njima taj prokleti doru~ak. »Tookov{tina« jemalo-pomalo izvjetrila iz njega, pa nije vi{e uop}e bio siguran da }eujutro krenuti s njima na put. Le`e}i u krevetu, ~uo je kako Thorin jo{ pjevu{i sam za se u najbo-ljoj spava}oj sobi, do njegove: Daleko preko Maglenog gorja pod snijegom, Duboko pod zemlju u spilju pod brijegom, Moramo krenuti jo{ za mraka, prije prvih sun~evih zraka, Po ~arobno blago, pod na{im stijegom! S tom pjesmom u u{ima, Bilbo je zaspao pa je usnio vrlo neugodnesnove. Kad se probudio, bilo je ve} odavno svanulo.