Planinarski vodič po Hrvatskoj

ALAN ČAPLARPlaninarski vodič po Hrvatskoj 650 opisanih putova  1000 fotografija  75 zemljovida

Alan Čaplar Alan Čaplar

Planinarski vodič po Hrvatskoj Hrvatske planineHrvatskeplanineHrvatska je srednjoeuropska i mediteranska zemlja; isto- Alan Čaplar dobno i planinska i nizinska, primorska i kontinentalna,ljepotom jedinstvena, a brojnošću i raznolikošću prirodnih vri- Sveti Jure, najviši vrh Biokovajednosti jedna od najbogatijih u Europi. Mnogo prirodnih feno-mena što ih je priroda ovdje poput bisera razasula, upotpunjenis kulturnim vrijednostima stvaranim tijekom godina i stoljeća,predstavljaju neiscrpno vrelo mogućnosti među kojima planinari,Nizletnici i turisti mogu uvijek pronaći nešto za sebe. ajviše hrvatske planine pripadaju Dinarskom gorju, tipič- nom području dubokoga krša s oštrim krškim oblicima,oskudicom vode, siromaštvom vegetacije i razmjerno surovomklimom. Protežu se smjerom sjeverozapad–jugoistok u nekolikousporednih nizova, koji počinju s otočnim planinama. Dinaridisvojom visinom i dužinom predstavljaju oštar zid prodoru medi-Pteranskih utjecaja u unutrašnjost. lanine kontinentalne Hrvatske posve su drukčije. Njihov smjer pružanja nije jedinstven, ali se nigdje ne podudara sdinarskim. Mahom su stare geološke građe, blažih strmina, raz-mjerno niske te bogate vodom i vegetacijom. Odlikuje ih brojnostvodenih tokova koji su kroz stoljeća usjekli duboke doline i takostvorili šarolik reljef. Uglavnom su pokrivene šumom, a osobitosu zanimljiva ona mjesta gdje se javljaju slikovite stijene, dubokiZkanjoni i pitome livade. a planinarenje je bitno i to da u Hrvatskoj postoje dvije kli- matske zone. U unutrašnjosti prevladava umjerena kontinen-talna klima, djelomice i planinska, a područjem uzduž jadranskeobale vlada ugodna mediteranska klima s mnogo sunčanih dana.Ljeta su suha i vruća, zime blage i vlažne. 45

Hrvatske planine Prirodna i geografska obilježja Hrvatske Prirodna i geografska obilježja Hrvatske Površina i položaj, reljef, klima, šuma, prirodne vrijednosti Alan Čaplar „„Površina i geografski položajHrvatski dio Dinarida nudi jedinstven Republika Hrvatska je smještena u jugoistočnom dijelu Europe.spoj mora i planina Iako površinom nije velika zemlja, zbog svojih geografskih zna- čajki i burnog povijesnog razvoja vrlo je raznolika. Površina ko- pnenog dijela Hrvatske iznosi 56 542 km2, a površina teritorijalnog mora 31 067 km2. S obzirom na izdužen i nepravilan oblik državnog ter­ itorija, Hrvatska ima razmjerno duge kopnene granice prema susjed- nim državama (BiH, Mađarskoj, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori i na moru Italiji). Ukupna dužina hrvatskih kopnenih granica iznosi 2028 kilometara. Dužina morske obale je oko 5835 km, a od toga 4058 km čine obale otoka, hridi i grebena. „„Panonska, gorska i primorska Hrvatska Geografski se Hrvatska najčešće dijeli na panonsku, gorsku i pri- morsku Hrvatsku. Za panonsku Hrvatsku se često upotrebljava i naziv nizinska Hrvatska iako u njoj ima i mnogo starih gromadnih, odvojenih planina. Izdvojena pobrđa i gorja (Žumberačka gora, Macelj, Ivan- ščica, Kalnik, Medvednica, Bilogora, Moslavačka gora, Papuk, Dilj gora, Psunj, Krndija, Požeška gora) građena su uglavnom od starih stijena. Oko njih su pojasi srednje starih i mlađih stijena. U gorskoj Hrvatskoj gorski nizovi pružaju se pretežno od sjevero- zapada prema jugoistoku usporedo s jadranskom obalom. Planine gorske Hrvatske pripadaju Dinaridima, po postanku su mlade, a građene su uglavnom od vapnenca. Od dolina koje se pružaju iz- među tih planina najizraženija je Lička zavala između Velebita i Plješivice. Sjeveroistočno od nje je niža Unsko-koranska zaravan. Osnovno obilježje primorskoj Hrvatskoj daje Jadransko more. U osnovi dugu obalu Jadranskog mora dijelimo na Sjeverno hrvat- sko primorje i Južno hrvatsko primorje (D­ almacija). U primor- skoj Hrvatskoj ima mnogo poluotoka, a najveći su Istra i Pelješac. Hrvatska je obala vrlo razvedena i ima ukupno 1244 otoka, hridi i grebena. Najveći otoci su Krk, Rab, Pag, Cres, Lošinj, Dugi otok, Kornati, Brač, Hvar, Vis, Korčula, Lastovo, Mljet i drugi. Dalje ili bliže od obalne crte pružaju se gore i planine (Učka, Ćićarija, planine u za­le­đu Riječkog zaljeva, Velebit, Dinara, Mosor, Bio- kovo, Sniježnica).46

Planinarski vodič po Hrvatskoj Hrvatske planine Alan Čaplar„„Visinske zone Velika Duvjakuša - najviši vrh Troglava na hrvatskom teritorijuGledamo li reljef prema visinskim zonama, najveći dio Hrvatskezauzimaju ravničarske nizine i obalni pojas: na nadm­ orskim visi-nama do 200 metara nalazi se 53,97 posto hrvats­ kog teritorija. Uvisinskoj zoni od 200 do 500 metara nadmorske visine nalazimodosta prostrana područja brežuljaka i pobrđa, osobito u peripa-nonskom prostoru. I neka krška polja nalaze se na toj visini, kaoi niži dijelovi gorske Hrvat­ske i panonskih gora. Taj dio zauzima27,54 posto teritorija Hrvatske. Velika je i visinska zona od 500do 1000 metara koja se odnosi na 15,24 posto hrvatskog teritorija.To su uglavnom sredogorja i gore u gorskoj Hrvatskoj te u go-rama između Save i Drave. Visoravni i viša sredogorja Dinaridaspadaju u visinsku zonu od 1000 do 1500 metara. To su izdvojenaviša područja šuma i livada, a zauzimaju samo 3,14 posto terito-rija Hrvatske. Visinska zona iznad 1500 metara obuhvaća samonajviše dijelove Dinare, Velebita, Risnjaka, Biokova i Plješivice,a odnosi se samo na 0,11 posto hrvatskog teritorija. Najviši vrhHrvatske visok je 1831 m, a nalazi se na planini Dinari.„„Krški reljefU građi reljefa primorske i gorske Hrvatske dominira krš. Pod timimenom podrazumijevamo reljef nastao na karbonatnim stijenamamezozojske starosti. Manje površine pokriva i fliš koji je gospo-darski vrlo važan jer je sastavljen od nepropusnih sedimenata, uzizmjenu lapora, glinenih škriljevaca, pješčenjaka, konglomeratapa i samih vapnenaca. U vrlo malim količinama u tom se prostorujavlja niz drugih petrografskih sastojaka. Posebno je zanimljivasedra koja kao šupljikava stijena nastaje otapanjem i taloženjemkalcijeva karbonata u koritima krških rječica.Krški reljef oblikovan je ponajviše fluviokrškim procesima, tj.djelovanjem vode. Kategoriji denudacijsko‑akumulacijskog i Kristina Novak Alan ČaplarBojinac na južnom Velebitu Škrape u Kamenoj galeriji kod Stapa 47

Hrvatske planine Hrvatske planine > Prirodna i geografska obilježja Hrvatske TZ MakarskeStjenoviti zid Biokova Alan Čaplar tektonsko‑akumulacijskog reljefa pripadaju flišne udoline i polja u kršu (zavale). Na malim površinama nalazimo ponešto lesa iPutovi u krševitim planinama u pravilu p­ ijeska.su opasniji i strmiji Manje, a ponekad i prostrane suhe kamene površine, veličine i nekoliko desetaka četvornih kilometara, pripadaju otvorenom 48 tipu krških reljefnih oblika – to su zaravni u kršu. Te su zaravni formirane procesima denudacije, odnosno fluvijalnom erozijom i korozijom (a prisutni su i drugi, poligenetski razlozi). Zaravni u našem kršu nalaze se uglavnom na nadmorskim visinama od 100 do 400 metara. One su često obrasle mediteranskom makijom, a površina im nije jednolična. Uz bezbrojne škrape, na tim se za- ravnima mogu uočiti i manje krške uvale, ponikve te drugi manji krški površinski oblici. Tekućice koje su opstale u tim uvjetima često imaju slikovit kanjonski oblik, uz pojavu sedrenih barijera u koritima. Tipične primjere velikih zaravni u kršu nalazimo u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, oko Krke i Čikole te Cetine, a ima ih i u jugozapadnoj Istri, na Kordunu i drugdje. Najvažniji zatvoreni krški oblici su polja u kršu, krške uvale te ponikve ili dolci (doci). Gospodarski su najvažnija polja u kršu. Najveći dio naših polja u kršu zapravo su najniži dio tektonskih potolina, odnosno međugorskih zavala. Zatim su današnje stanje oblikovali brojni denudacijsko‑akumulacijski procesi (fluvijalni, erozijski, padinski, jezerski). Na tim mlađim naslagama teku vo- dotoci koji su često ponornice. Najplodnija su periodično plavljena

Planinarski vodič po Hrvatskoj Hrvatske planinepolja u kršu, kao što su primjerice Gacko, Krbavsko, Imotsko, Vr- Ante Vukušićgoračko, Sinjsko (Cetinsko), Blatsko polje i druga. Dijelovi nekihpolja stalno su pod vodom pa govorimo o jezerima u kršu – najpo- Meteorološki instrumenti na Zavižanu NP Paklenicaznatija su Baćinska jezera te dva Vranska jezera, jedno na Cresu, Zima na južnom Velebitua drugo pokraj Biograda.„„Klimatska obilježjaPod utjecajem globalnog strujanja zraka te regionalnih reljefnihznačajki i utjecajem Jadranskog mora u Hrvatskoj razlikujemo triklimatsko-vegetacijske zone. To su: 1. mediteranska, 2. panonska iperipanonska te 3. gorska klimatsko-vegetacijska i ekološka zona.Prosječni iznosi i godišnji hod temperatura zraka uvelike se ra-zlikuju u pojedinim regijama Hrvatske. Postoje i velike lokalnerazlike, što je prije svega određeno geografskim položajem i re-ljefom. Umjerenost klime Hrvatske očituje se u ne tako hladn­ imzimama i ne previše vrućim ljetima. U najhlad­nijoj regiji, gorskojHrvatskoj, prosječne temperature siječnja kreću se do –4 °C, a usrpnju od 15 do 20 °C. Tek malo viši temperaturni prosjeci bilježese u kontinentalnoj nizinskoj Hrvatskoj. Tu je siječanj u prosjekus temperaturama od –2 do oko 0 °C, a srpanj je malo topliji – od18 do 22 °C. Najtoplije je, dakako, u primorskoj Hrvatskoj gdjeprosječne temperature siječnja iznose od 4 do 6 °C, a u srpnju od22 do 24 °C.Temperaturne maksimalne godišnje razlike ili amplitude u Hr-vatskoj iznose i više od 50 °C. One su najveće u kontinentalnimnizinama, ali i na višim planinama jer se kopno brže hladi, alii zagrijava. Blag utjecaj mora uvjetuje stabilnije temperature uprimorskoj Hrvatskoj. U pravilu su temperature više od zapadaprema istoku u unutrašnjosti, odnosno od sjeverozapada premajugoistoku na primorju. Hladnije je prema zapadu i sjeveru, apogotovo prema višoj nadmorskoj visini.U prostoru nizinske i gorske Hrvatske broj sunčanih sati uglav-nom ne prelazi 2000 sati godišnje. Primorska Hrvatska, uključu-jući cijelu Dalmaciju, ima mnogo veću insolaciju – do 2700 satigodišnje. Najviše je sunčanih sati godišnje na otocima i u južnojHrvatskoj.S godišnjim prosjekom između 800 i 1000 mm padalina Hrvatskaje umjereno humidna zemlja. Prostorni raspored padalina i premakoličini je različit u regijama Hrvatske. Dinaridi su velika prirodnabrana kišonosnim oblacima te najveće količine padaju na obalnojstrani i u središnjem dijelu visokih gorskih lanaca. Zato pučinski iudaljeniji otoci imaju razmjerno malo padalina, kao i niži dijeloviobale te cijela nizinska Hrvat­ska. U sjevernoj Hrvatskoj količinapadalina opada od zapada prema istoku jer kiše donose zapadnivjetrovi.Vjetrovi su najjači u zimskom dijelu godine, a jači su u primorskoji gorskoj Hrvatskoj. Najpoznatiji vjetar na jadranskom obalnom 49

Hrvatske planine Prirodna i geografska obilježja Hrvatske Alan Čaplar području je bura. Nastaje prelijevanjem hladnog zraka iz Panonske nizine preko Dinarida na obalu Jadrana. Obično bura traje i ne-Šuma na Oštrom Medvjeđaku u Lici Alan Čaplar koliko dana. Njezino pojavljivanje i snaga ovise o odnosu ciklona i anticiklona nad ovim dijelom Europe, ali i o topografiji lokalnogNacionalni park Plitvička jezera - naš reljefa.najpoznatiji nacionalni park „„Šumsko bogatstvo 50 S oko 20 800 četvornih kilometara pod šumama, ili 36,7 posto kopnenog nacionalnog teritorija, Hrvatska spada među malo- brojne europske zemlje koje imaju bogat i raznovrstan šumski fond. I šume ulaze u veliko hrvatsko prirodno bogats­ tvo od oko 3800 biljnih vrsta. Iako čovjek sve više oblikuje prirodne pejzaže, često im nanoseći nenadoknadivu štetu, u Hrvatskoj su ostale sačuvane velike površine prirodnih šuma. Najveće šumske površine očuvane su u gorskoj Hrvatskoj, posebno u njegovu zapadnom dijelu. Dosta je šuma sačuvano i u peripa- nonskom prostoru, pogotovo u gorju. Najveći dio hrvatskih šuma su bjelogorične šume (oko 80%), na četinjače otpada oko 13, a na mješovite šume oko 7 posto. U odnosu na klimatsko-vegetacijska područja, kao i druge faktore, u Hrvatskoj razlikujemo tri glavna šumska područja. 1. Kontinen- talno šumsko područje uglavnom zauzima panonsku i peripanon- sku Hrvatsku. Tu prevladavaju šume hrasta (u nižim lužnjak, a u višim kitnjak), bukve, smreke, jele, vrbe, johe i drugih vrsta. 2. Područje šuma visokoga krša odnosi se ponajprije na gorsku Hrvatsku, odnosno na Gorski kotar i Liku. Ovdje prevladavaju šume bukve, hrasta i četinjača. 3. Područje šuma degradiranoga krša odnosi se uglavnom na primorsku Hrvatsku. Autohton šum- ski pokrov je degradiran pa je najviše površina na vapnencima i flišu pokriveno makijom, garigom i šikarama te kamenjarom s vrlo skromnom vegetacijom. Pravih šuma je malo – samo oko 20 posto. „„Zaštićena priroda Hrvatske Naša se zemlja odlikuje raznovrsnošću prirodnih ljepota. Budući da je priroda najbolje sačuvana u planinama, nije slučajno što se većina zaštićenih područja nalazi upravo u njima. Danas je u Hr- vatskoj zaštićeno oko 750 prirodnih posebnosti. Od toga je oko 330 nepokretnih (prostornih) objekata, čija je površina od oko 4500 četvornih kilometara (oko 8% državnog teritorija). Uz reljefne, hidrogeografske, ambijentalne i slične prirodne fenomene, zašti- ćene su i posebnosti biljnoga i životinjskoga svijeta, kao i njihova staništa. Razina zaštite za različite objekte ima više stupnjeva, ovisno o procjeni vrijednosti spomenika prirode. Kategorije zaštite danas su uglavnom sljedeće: 1. strogi rezervat, 2. nacionalni park, 3. po-

Planinarski vodič po Hrvatskoj Hrvatske planine Alan Čaplarsebni rezervat, 4. park prirode, 5. park-šuma, 6. regionalni park, Strogi prirodni rezervat Bijele i Milijvoj Rihtarić7. zaštićeni krajobraz, 8. spomenik prirode, 9. spomenik parkovne Samarske stijene u Velikoj Kapeliarhitekture.U Hrvatskoj je danas osam nacionalnih parkova. To su Plitvička Runolistjezera, Paklenica, Risnjak, Mljet, Kornati, Brijuni, Krka i SjeverniVelebit. 51Kao park prirode zaštićena su uglavnom šira vrijedna područjamočvarnih riječnih poloja ili gorskih masiva koja imaju specifič-nosti biljnog i životinjskog svijeta te zanimljivu geomorfologiju.Status parka prirode danas u Hrvatskoj ima 11 područja. To su Ko-pački rit, Medvednica, Velebit, Biokovo, Telašćica, Lonjsko polje,Papuk, Učka, Žumberak – Samoborsko gorje, Vransko jezero kodBiograda i Lastovsko otočje. Hrvatski strogi prirodni rezervati suHajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu te Bijele i Samarske stijenena Velikoj Kapeli. Od ostalih važnih zaštićenih objekata prirodetreba navesti da se u Hrvatskoj nalazi i sedamdesetak posebnihrezervata, od kojih se tridesetak odnosi na rezervate šumske vege-tacije. Rezervati se odnose na botaničke (zaštita biljnih vrsta), geo-morfološko-hidrološke (zaštita reljefnih oblika i voda), ornitološke(zaštita ptica), ihtiološke (zaštita riba), maritimne (zaštita morai podm­ orja), zoološke (zaštita životinja) i druge osobitosti. Osimovih, u popisu hrvatske prirodne baštine nalazi se i dvadesetakzaštićenih park-šuma, tridesetak zaštićenih krajolika, sedamdese-tak posebnih spomenika prirode i više od stotinu hortikulturnihspomenika.Osim područja, zaštićuju se biljne i životinjske vrste te minerali,sigovine i fosili.

Hrvatske planine Što pružaju hrvatske planine Što pružaju hrvatske planine Planinarske, penjačke, speleološke, skijaške i druge mogućnostiMorana DulićNa Vučjaku na sjevernom Velebitu „„Najpopularnija planinarska odredišta Alan ČaplarBačić kuk na srednjem Velebitu Zahvaljujući blizini Zagreba, planinarski najpopularnije gore su Medvednica i Samoborsko gorje s obiljem staza, domova i drugih planinarskih ciljeva. Malo dalje, ali ne manje zanimljivo je Žumbe- račko gorje i planine Hrvatskog zagorja (Kalnik, Ivanščica, Ravna gora, Strahinjščica, Kostelsko gorje, Cesargradska gora). Slavonske gore su Psunj, Papuk, Krndija, Požeška gora i Dilj. Gorski kotar je prostrano planinsko područje s mnogo planinar- skih ciljeva i prijelazno područje između Alpa i Dinarida. Velik dio Gorskog kotara zauzima Velika Kapela u kojoj se nalaze prave planinarske poslastice: Bijele stijene, Samarske stijene, Bjelolasica, Klek. Na zapadnom i sjevernom rubu Gorskog kotara ističu se Ri- snjak, Tuhobić, Bitoraj, Viševica, Kobiljak i Medviđak. Uz more se nalaze naše najviše i najljepše planine - Učka i Ćića- rija u Istri, Obruč i Snježnik u Hrvatskom primorju te planine Dalmacije (Kozjak, Mosor, Omiška Dinara, Biokovo). Malo dalje od mora dižu se Svilaja, Promina, Kamešnica te Dinara, čiji je vrh najviši u Hrvatskoj (1831 m). Veličinom, ljepotom i bogatstvom zanimljivosti posebno mjesto među hrvat­skim planinama zauzima Velebit. Velebit je ujedno i najduža hrvatska planina (od Senja do Zrmanje proteže se u dužinu više od 140 km). Otočne planine nisu odveć visoke, ali su zbog vidika na more i priobalne planine zanimljive kao planinarski ciljevi (vrhovi Brača, Cresa, Lošinja, Hvara, Visa, Krka, Paga, Raba, Kornata i dr.). Naj- viši otočni vrh Hrvatske je Vidova gora na Braču. 52

Planinarski vodič po Hrvatskoj Goran Gabrić Hrvatske planine Penjanje na Mosoru„„Penjačke mogućnosti Speleološka vježba Vlado BožićHrvatske planine s mnogo vapnenačkih i ostalih stijena iznimnosu povoljne za penjanje. Iako naše stijene nisu osobito visoke, oneobiluju penjačkim problemima svih stupnjeva težine. Kako ih jedosta u blizini mora, mnogo njih omogućuju uspone u gotovoljetnim uvjetima tijekom cijele godine. Alpinističke mogućnostiu stijenama Paklenice poznate su u međunarodnim razmjerima ipredstavljaju pravi penjački raj. Danas je u Hrvatskoj uređeno ne-koliko desetaka stijena i nekoliko stotina smjerova. Najpopularnijapenjališta su Paklenica, Klek, Dvigrad u Istri, Vela draga pod Uč-kom, Veliki Kalnik, Podrutski Gubec na Ivanščici, Gorsko zrcalona Medvednici, Okić i Flinka u Samoborskom gorju, Sokoline naPapuku i Marjan kod Splita.„„Speleološke mogućnostiZahvaljujući vapnenačkoj građi i neobičnom bogatstvu pod­zemnog reljefa, naše su dinarske planine neiscrpno područje zaspeleološko djelovanje. U nas se speleologijom bave, osim neko-licine profesionalaca, i brojni amateri organizirani unutar plani-narskih društava u speleološke odsjeke i samostalne speleološkeudruge. Rezultati njihova istraživanja često su vrlo vrijedni saznanstvenoga gledišta.U Hrvatskoj ima nekoliko tisuća speleoloških objekata, od kojih seu ovom vodiču spominju samo oni koji se ističu veličinom, ljepo-tom ili uređenim prilazom. Za turistički posjet danas je uređenopetnaestak špilja, većinom u planinskim područjima. To su Veter-nica na Medvednici, Grgosova špilja kod Otruševca u Samobor-skom gorju, Vrlovka kod Kamanja, Lokvarka i Vrelo u Gorskomkotaru, jama Baredine u Istri, Biserujka na Krku, Baračeve špilje iSamograd u Lici, Manita peć i Cerovačke špilje na Velebitu, Vra-njača pod Mosorom te Zmajeva špilja na Braču.Najdublje hrvatske jame su Lukina i Slovačka jama na sjevernomVelebitu, a najduži špiljski sustav Ðula–Medvedica kod Ogulina.Najdublje velebitske jame su po dubini i veličini svojih okomicapoznate u svjetskim razmjerima.„„Skijaške mogućnostiSkijaške mogućnosti u hrvatskim planinama općenito nisu dobre.U kontinentalnoj Hrvatskoj nedostaje padina slobodnih od šume,a u južnoj je snježni plašt nestalan zbog blizine mora i vjetra juga.Na pojedinim planinama kao skijališta služe šumski prosjeci nasjevernim padinama. Najbolje skijaške mogućnosti pruža Gorskikotar. Danas su glavna skijaška središta: Bjelolasica, Begovo Raz-dolje, Mrkopalj, Platak, Tršće, Petehovac i Medvednica. 53

Hrvatske planine Najviši vrhovi Alan Čaplar Najviši vrhovi Najviše planine, najviši otoci, najviši vrhovi hrvatskih županija, vrhovi viši od 1500 metara Hrvatske planine nigdje ne premašuju visinu od 2000 metara pa Hrvatska na svojem teritoriju nema iznimno visokih vr- hova. Zbog toga je većina vrhova, međutim, razmjerno dostupna, što hrvatske planine čini vrlo pogodnim, praktički idealnim za planinarenje. Ljepoti naših planina dodatno pridonosi činjenica da su vrhovi po svojim obilježjima vrlo različiti. Dok je glavnina vrhova u panonskom dijelu Hrvatske pod šumom, gotovo svi veći vrhovi u dinarskom dijelu Hrvatske su goli i dobri su vidikovci. Najviši hrvatski vrh je Dinara (1831 m) iznad Knina. Najviši vrh u Slavoniji je Brezovo polje (984 m) na Psunju, a najviši vrh sjeve- rozapadne Hrvatske Sveta Gera (1181 m) na Žumberku. U Gor- skom kotaru najviša je Kula (1534 m) na Bjelolasici, a u Istri Vojak (1396 m) na Učki. Najviši velebitski vrh je Vaganski vrh (1757 m), a Dalmacijom dominira Sv. Jure (1762 m) na Biokovu.Na Dinari, najvišem vrhu HrvatskeNajviše planine u Hrvatskoj Najviši vrhovi hrvatskih županija Planina Visina Županija Vrh Visinaq 1. Dinara 1831 m 1006 mq 2. Biokovo (Sv. Jure) 1762 m q I. Zagrebačka bezimeni vrh na Žumberku 1060 mq 3. Velebit (Vaganski vrh) 1757 m 1708 m q II. Krapinsko-zagorska Ivanščica 616 m 4. Troglav (V. Duvjakuša) 1657 m 1374 mq 5. Lička Plješivica (Ozeblin) 1590 m III. Sisačko-moslavačka Piramida na Zrinskoj gori 1060 mq 6. Kremen 1534 m 643 mq 7. Bjelolasica (Kula) 1528 m q IV. Karlovačka V. Javornica na V. Kapeliq 8. Risnjak (V. Risnjak) 1508 m 865 mq 9. Svilaja 1506 m q V. Varaždinska Ivanščicaq 10. Snježnik 1534 m q VI. Koprivničko-križevačka Vranilac na Kalniku 1757 m q VII. Bjelovarsko-bilogorska Crni vrh na zapadnom 953 m q VIII. Primorsko-goranska Papuku 984 m Kula na Bjelolasici 618 m 1590 m q IX. Ličko-senjska Vaganski vrh na Velebitu 700 m 1831 m q X. Virovitičko-podravska Papuk 297 m 1762 m q XI. Požeško-slavonska Brezovo polje na Psunju 1272 mNajviši jadranski otoci q XII. Brodsko-posavska Kapavac na Požeškoj gori 1234 mOtok Vrh Visina q XIII. Zadarska Kremen 344 m 780 mq 1. Brač Vidova gora 648 m q XIV. Osječko-baranjska Petrov vrh na Krndiji 1033 m 626 m2. Cres Gorica q XV. Šibensko-kninska Dinara 589 mq 3. Hvar Sveti Nikola q XVI. Vukovarsko-srijemska Liska na Fruškoj goriq 4. Lošinj Osorščica 587 mq 5. Vis (Televrina) 569 m q XVII. Splitsko-dalmatinska Sveti Jure na Biokovu Hum 568 m 514 m q XVIII. Istarska Veliki Planik na Ćićariji 417 mq 6. Krk Obzova 403 m q XIX. Dubrovačko- Sv. Ilija na Sniježnici -neretvanska7. Korčula Klupca q XX. Međimurska Mohokos u Međimurskim goricamaq 8. Mljet Velji grad9. Lastovo Hum q XXI. Grad Zagreb Sljeme na Medvedniciq 10. Rab Kamenjak Oznakom markacije istaknuti su vrhovi do kojih vode markirani planinarski putovi. 54

Planinarski vodič po Hrvatskoj Hrvatske planineNajviši vrhovi Hrvatske (svi vrhovi viši od 1500 m) Vrh Visina Masiv ili regija Vrh Visina Masiv ili regijaq 1. Dinara 1831 m Dinara – 1. 48. Ćelavac 1601 m Juž. Velebit – 10.q 2. Sveti Jure 1762 m Biokovo – 1. 49. Štirovac 1596 m Juž. Velebit – 11.q 3. Vaganski vrh 1757 m Juž. Velebit – 1. q 50. Ozeblin 1591 m Lička Plješivica – 6.q 4. Sveto brdo 1751 m Juž. Velebit – 2. q 51. Kremen 1590 m Lička Plješivica – 7. 1744 m Juž. Velebit – 3. 52. Orbazovac 1590 m Sred. Velebit – 5. 5. Babin vrh 1736 m Juž. Velebit – 4. 53. Ošljak 1589 m Dinara – 2. 6. Babin vrh 1715 m Juž. Velebit – 5. 54. Robinac 1587 m Sjev. Velebit – 21. 7. Segestin 1709 m Juž. Velebit – 6. 55. Vučjak 1586 m Sjev. Velebit – 22. 8. Malovan 1708 m Troglav – 1. 56. Jančija glava 1585 m Dinara – 3. 9. Velika Duvjakuša 1699 m Sjev. Velebit – 1. 57. Golovrhe 1584 m Juž. Velebit – 12.q 10. Mali Rajinac 1696 m Troglav – 2. 58. Velika Glavica 1580 m Troglav – 5. 11. Gnjat 1676 m Sjev. Velebit – 2. q 59. Mali Golić 1577 m Sjev. Velebit – 23.q 12. Veliki Zavižan 1676 m Sjev. Velebit – 3. 60. Kozjak 1572 m Juž. Velebit – 13.q 13. Vratarski kuk 1676 m Sjev. Velebit – 4. 61. Medin Golić 1566 m Sred. Velebit – 6.q 14. Zaviž. Pivčevac 1675 m Sjev. Velebit – 5. 62. Crni vrh 1563 m Lička Plješivica – 8.q 15. Gromovača 1674 m Troglav – 3. 63. Kitavac 1562 m Sjev. Velebit – 24. 16. Torlakova glava 1669 m Sjev. Velebit – 6. 64. Pljišivica 1560 m Sjev. Velebit – 25. 17. Goli vrh 1669 m Troglav – 4. 65. Korenik 1556 m Biokovo – 5. 18. Jančarska glava 1667 m Sjev. Velebit – 7. 66. Cipaljski vrh 1556 m Sred. Velebit – 7.q 19. Veliki Rajinac 1663 m Sjev. Velebit – 8. 67. Sevaljev brig 1555 m Biokovo – 6.q 20. Seravski vrh 1659 m Sjev. Velebit – 9. 68. Borovačko brdo 1553 m Sred. Velebit – 8.q 21. Krajačev kuk 1658 m Biokovo – 2. 69. Ljuljevačko bilo 1552 m Sred. Velebit – 9. 22. Veliki Troglav 1657 m Lička Plješivica – 1. 70. Javornik 1552 m Lička Plješivica – 9.q 23. Ozeblin 71. Veliki Golić 1550 m Sred. Velebit – 10. 72. Orlovača 1545 m Troglav – 6. 24. Plješivica 1654 m Sjev. Velebit – 10. 73. Mala Visočica 1545 m Juž. Velebit – 14.q 25. Kuk (Hajdučki k.) 1650 m Sjev. Velebit – 11. 74. Ložnica 1545 m Sred. Velebit – 11.q 26. Gola Plješivica 1649 m Lička Plješivica – 2. 75. Pištolin Golić 1543 m Sred. Velebit – 12.q 27. Golubić 1649 m Sjev. Velebit – 12. 76. Lisac 1541 m Sred. Velebit – 13.q 28. Vučjak 1645 m Sjev. Velebit – 13. 77. Antića glavica 1539 m Troglav – 7.q 29. Sveti Ilija 1642 m Biokovo – 3. q 78. Kimet 1536 m Biokovo – 7. 1642 m Sjev. Velebit – 14. 79. Jasenovac 1536 m Sred. Velebit – 14. 30. Zalovačko bilo 1641 m Sjev. Velebit – 15. 80. Zeleno 1535 m Biokovo – 8.q 31. Crikvena 1638 m Juž. Velebit – 7. q 81. Kula (Bjelolasica) 1534 m Gorski kotar – 1. 1638 m Sjev. Velebit – 16. q 82. Veliki Risnjak 1528 m Gorski kotar – 2. 32. Badanj 1632 m Juž. Velebit – 8. 83. Jurakovački kuk 1525 m Sred. Velebit – 15. 33. Rožanski vrh 1629 m Sjev. Velebit – 17. 84. Čakolica 1521 m Troglav – 8. 34. Višerujna 1622 m Sred. Velebit – 1. 85. Jančag 1516 m Troglav – 9.q 35. Veliki Kozjak 1622 m Sred. Velebit – 2. 86. Prkos 1515 m Lička Plješivica – 10.q 36. Šatorina 1622 m Lička Plješivica – 3. 87. Debeli vrh 1514 m Lička Plješivica – 11.q 37. Zečjak 1618 m Biokovo – 4. 88. Golubić 1513 m Sred. Velebit – 16. 38. Trovrh 1616 m Lička Plješivica – 4. 89. Klanac 1512 m Sred. Velebit – 17.q 39. Šćirovac 1615 m Juž. Velebit – 9. q 91. Svilaja 1508 m Svilaja – 1. 40. Plješivički kamen 1611 m Sred. Velebit – 3. 92. Debeljak 1506 m Sred. Velebit – 18.q 41. Visočica 1611 m Lička Plješivica – 5. q 93. Snježnik 1506 m Gorski kotar – 3. 42. Matijević brijeg 1611 m Sjev. Velebit – 18. q 94. Javornik 1505 m Sred. Velebit – 19. 43. Rudi Lisac 1610 m Sjev. Velebit – 19. q 95. Laktin vrh 1504 m Sred. Velebit – 20. 44. Alančić 1605 m Sjev. Velebit – 20. 45. Snježnik 1604 m Sred. Velebit – 4.q 46. Goljak 47. OgrađenikPopis najviših planinskih vrhova u Hrvatskoj izrađen je na temelju popisa koji je pripremio i 1990. u časopisu »Naše planine« objavioVladimir Volenec. Ovaj popis obuhvaća sve vrhove koji predstavljaju zasebne vršne cjeline, a ako se neko brdo sastoji od nekoliko vršakau nizu, uvršten je samo najviši. Drugim riječima, nisu obuhvaćeni niži vrhovi koji kao manji vršci pripadaju tim cjelinama. 55

Ovaj vodič preporučuju AlAn ČAplAr dobro je poznat hrvatskim planinarima kao autorHrvatski planinarski savez i i urednik brojnih planinarskih knjiga te kao urednik časopisaHrvatska gorska služba spašavanja. »Hrvatski planinar«. Njegova najopsežnija knjiga, »Planinarski vodič po Hrvatskoj«, pruža sveobuhvatan pregled mogućnosti za planinarenje u Hrvatskoj. Obiljem pažljivo prikupljenih konkretnih i praktičnih podataka, modernim pristupom i bogatom grafičkom opremom ovaj vodič služi za planiranje lakih poludnevnih šetnji, cjelodnevnih izleta i višednevnih tura. Osim tekstom, sva planinska područja predstavljena su preglednim zemljovidima u mjerilu 1:100 000, a sva odredišta atraktivnim fotografijama. Iskusnim planinarima, ali i povremenim izletnicima te svima koji žele upoznati ljepote hrvatskih planina uz ovaj će vodič snalaženje u njima biti jednostavnije i sigurnije, a užitak na izletima snažniji i potpuniji. www.mozaikknjiga.hr 249,00 kn ISBN 978-953-14-0856-1 9 789531 408561