Salajeve sumnje

Od istih autora:ImprimaturSecretumVeritas 2

Monaldi & SortiSalajeve sumnje prevela s talijanskog Mirna »ubraniÊ Fraktura 3

Naslov izvornika I dubbi di Salai∂ 2007 by Rita Monaldi and Francesco Sorti∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2010.∂ za prijevod Mirna »ubraniÊ i Fraktura, 2010.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilokojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.ISBN 978-953-266-187-3CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice uZagrebu pod brojem 745713 4

Salajeve sumnje LAŽLJIVOG TVRDOGLAVOG I PROŽDRLJIVOG KRADLJIVCA GLEDE ISTRAŽIVANJA GOSPARA LIONARDA SLIKARA NJEGOVOG U»ITELJA I POO»IMAZaËinjene jednom pikantnom Boccacciovom novelom i jednim Machiavellijevim pismom koje dosjetljivo rješava sluËaj 5

6

BeskonaËno mnogo puta sam u praktiËnomeživotu utvrdio da se staretinari Ëesto razumijuu knjige bolje od profesora, da trgovci umjet-ninama o njima znaju više od nastavnika, da jedobar dio odluËnih poriva i otkriÊa na svimpoljima potekao od samotnih uËenjaka, ne aka-demika. SveuËilišni mehanizam svakako je prak-tiËan, udoban, koristan za onoga tko je osrednjenadaren, ali ne Ëini mi se neophodnim za poje-dinaËno produktivne prirode, kojima se možeËak uËiniti i koËnicom ili okovom. Stefan Zweig, JuËerašnji svijet 7

8

UVODNedavno zapanjujuÊe otkriÊe pisama Salaja, uËenika i posinkavelikoga Leonarda da Vincija, zacijelo je jedno od najvažnijihkulturnih dogaaja naših dana. NeoËekivano otkriÊe u umirovljeniËkom domu Sveta Ana odsedam žalosti u Grugliateu (Milano) jednog rukopisa s kraja še-snaestoga stoljeÊa s brojnim privatnim Salajevim dokumentima,ukljuËujuÊi i pisma koja je iz Rima poslao nepoznatom primateljuu Firencu u proljeÊe 1501., izazvalo je pravi potres meu Leo-nardovim poznavateljima i još uvijek Ëeka da bude objavljeno. Samo su zahvaljujuÊi velikoj ljubaznosti profesora Marija Ro-ssija s milanskoga SveuËilišta autori ove knjige prije ostalih uspjelidobiti fotostatiËku presliku navedenih pisama, koja se ovdje prviput objavljuju i time izlaze iz uskoga kruga struËnjaka. Gotovo i nema potrebe naglašavati ogromnu povijesno-umjet-niËku vrijednost te prepiske. ZahvaljujuÊi pismima Salaja, mladogaposinka i šegrta koji je desetljeÊima dijelio Leonardovu sudbinu,na svjetlo dana prvi put izlaze dragocjene pojedinosti iz života idjela velikoga toskanskoga genija. Kao što Êe Ëitatelj vidjeti, ra-dikalno Êe se preinaËiti i spoznaje o drugim povijesnim velikanimanjegova vremena, do te mjere da je Salajevu zbirku pisama ame-riËki povjesniËar Vincent S. Leonard ocijenio “najviše iznenauju-Êim povijesnim dokumentom otkrivenim u posljednjih sto go-dina”. Valja naglasiti i povijesno-sociološko znaËenje te zbirke pisama,iznimno rijetkog svjedoËanstva iz doba renesanse talijanskoga 9

duha u njegovu najrustiËnijem obliku. Mlad i slabo obrazovan,ali domišljat Salaj savršeni je predstavnik onog našeg “puka grubihcipela, ali pronicava mozga”, na koji je tako teško naiÊi izvangranica našeg poluotoka i možda nije ni zamisliv u državama sneveÊinskim katoliËkim stanovništvom: jedan bolesno brbljav in-dividualist koji je usto i beskrajan skeptik, uma lišena svake zabranei hijerarhije, nepristrani promatraË i stoga oštrouman kad je rijeËo ljudskoj duši. S pravom profesor Nino Borsellino, veliki talijanistkojemu smo imali Ëast biti studenti na sveuËilištu, smješta Salajevapisma uz bok najboljoj bokaËovskoj književnosti, od “Calandrinai Buffalmacca” do “Bertolda Bertoldina i Cacasenna” i “Morgan-tea” Luigija Pulcija, ali ponajprije njihovim najbližim roacima,talijanskim antiklasicistima šesnaestoga stoljeÊa: “Baldusu” TeofilaFolenga, šaljivim mješavinama latinskoga i talijanskoga, FrancescuBerniju i burleskama, pa sve do Ruzantea, Pietra Aretina i Ben-venuta Cellinija. Neka nam bude dopušteno da ovdje navedemosud koji je Borsellino izrazio o Salajevoj zbirci pisama prigodomobjave njezina otkriÊa: “Strukturalna i formalna dosljednost ovogadjela povezane su uz puËko pismo, nezasitno ekspresionistiËko iizražajno, koje se razlijeva iz nekog nagrujuÊeg, oponašajuÊegporiva izvan svake retoriËke konvencije i dijalektalnog proËišÊenjai time postaje razraenije i kiÊenije upravo zbog svoje besramnepretjeranosti.” Salaj, zakljuËuje Borsellino, Ëini Leonarda “naj-veÊim od svih ‘nepravilnih’ renesanse”. Izdanje koje imate pred sobom niËime, naravno, ne uobražavaznanstvenu vrijednost; rijeË je jednostavno o prijepisu Salajevihpisama (pravo mu je ime bilo Giangiacomo Caprotti, 1480.∑1526.), osuvremenjenih samo onoliko koliko je potrebno da bito izvanredno svjedoËanstvo o Leonardovu životu i djelu bilodostupno što veÊem broju Ëitatelja. Svezak iz šesnaestoga stoljeÊa, savršeno oËuvan, dosad je pukimsluËajem izbjegao pozornosti povjesniËarâ. Naime završio je uknjižnici umirovljeniËkog doma u Grugliateu nakon što ga jenetko oporuËno naslijedio i stoljeÊima je ostao sakriven meudrugim rukopisima iz istoga doba koji nikoga nisu zanimali. 10

U posljednjem prijepisu koji je stigao do naših dana (izvorniknapisan Salajevom rukom na žalost je izgubljen) manjkaju nekivažni podaci: prije svega, toËan datum pojedinaËnih pisama; nadrugome mjestu, pisma odgovora koja je Salaju poslao njegovnepoznati firentinski korespondent (glede Ëijega identiteta me-utim tekst daje važne naznake). Glede vjerodostojnosti pisama meutim nitko od velikih pro-uËavatelja Leonarda ne gaji ni najmanju dvojbu. Poznato je da jeLeonardo da Vinci doista otišao u Rim u prvim mjesecima 1501.kako bi prouËavao antiËku umjetnost. U istom razdoblju u pa-pinskome su gradu boravile i druge osobe koje su uistinu posto-jale i koje navodi Salaj, kao što su poljski astronom Kopernik,njegov sunarodnjak prelat Erazmo Ciolek i drugi. Gotovo dositnica toËne su pojedinosti koje Salaj navodi o svakoj osobi, odpapinskog nadstojnika ceremonija Johannesa Burckarda i nje-maËkih bankara iz obitelji Fugger pa sve do divljaËkog ubojstvaGiovannija Marije de Podija, apostolskog protonotara: Ëinjenicei okolnosti koje su u svojoj cjelokupnosti poznate samo suvreme-nim povjesniËarima, a koje jedan Salajev suvremenik nikako ne bimogao krivotvoriti. Naslov na naslovnici rukopisa, a koji bi se možda mogao pri-pisati samome Salaju, glasi: “Pisma Salaja / posinka Lionarda daVincija / i njegovoga šegrta / kojega je taj isti Lionardo nazvao/ lažljivim tvrdoglavim i proždrljivim lopovom / koja sadržesumnje samoga Salaja / glede inkvizicije koju je Lionardo uËiniou Rimu za Valentina / nadopunjene jednom Boccacciovom no-velom / i jednim Machiavellijevim pismom”. Ostali dokumenti iz dragocjene pismohrane Grugliatea bit Êenaknadno objavljeni. One koji u meuvremenu požele više infor-macija o otkriÊu ovih pisama i o istraživanjima koja su struËnjacidosad obavili na njima upuÊujemo na Ëlanak N. Bianchija i P.Formigonija koji Êe biti objavljen u sljedeÊem broju Ëasopisa Inter-national Review of Art History. Monaldi & Sorti 11

12

Salajeve sumnje 13

14

1.VeliËanstveni i mnogopoštovani Gospodaru, evo kako sam i obeÊo prvo od pisama mojih, Salaja vašegaponiznog sluge i ispriËavam se ako nisu takva da bi ih Ëovjek saužitkom Ëitao, gospon Gazda, jer ja sam narodski Ëovjek i nisamuËio i jedini uËitelj što sam ga ja imo bio je moj pooËim pa govo-rim i pišem samo po naški iz Firence al Êu se potrudit i tišti meako sam veÊ napiso nešto pogrješno al noÊas nisam baš puno spavoi sad me hvata san. Nakon dugog puta Lionardo i ja stigli smo danas u Rim, istin-ski sveti i mnogo dobar grad. Ne Êe trebat da ponavljam razlogovog mog boravljenja u papinoj zemlji jer sam vam o tome veÊgovorio u Firenci prije odlaska: meštar Lionardo, moj pooËim iuËitelj, odliËit inžinjer i slikar, kaže da mu se ide na ovaj put dabi iz prve ruke prouËio biste kipove i stare rimske ruševine. Kažeda nijedan knjižar ne ima djela koja pokazuju kako valja nacrtatiantiËke palaËe rimskoga carstva i ljepote njegove arkitekture štoje šteta jer kako Lionardo uvijek kaže, oponašanje starih stvaripohvalnije je od modernih. Daklem, Lionardo Êe ostati ovdje u Rimu neko duže vrijeme,možda dvije ili tri sedmice, da bi precrto kipove spomenike ihramove, a ja Êu biti sa njim. Kaže da Êe ovaj boravak biti odvelike koristi za njegovu umjetnost; naprimjer kani se otputit uËuvenu vilu cara Hadrijana kako su mu svjetovali Bramante, Giu- 15

liano da Sangallo i Peruzzi, drugi arkitekti i njegovi prijatelji kojisu u životu uvijek imali sreÊe, dok se na Lionarda nesreÊa kalemiko med na žlicu i nikad u kesi nema ni prebite pare. U stvarnosti, ko što sam vam veÊ piso, cilj puta uopÊe nije ovošto kaže gospar Lionardo, jer se on pravi da nije ništa, al nisam nija veslo siso. Moj je pooËim sredio svoje stvari u Firenci, hoÊu reÊnovce koje ima u jednoj banki, libre i svoje hartije ko da moraostat na putu jako dugo, a ne dvije tri sedmice. Skoro sam siguranda Êe stupit u službu neke uvažene osobe, sigurno se radi o nekomkardinalu ili knezu ili Ëak nekom kralju. Ne znam još tko je alibrzo Êu otkrit i kako znate, pokušaÊu vas Ëim prije izvjestit, jerme svrbe tabani od želje da služim tako dobrog i najboljeg gos-podara kakav ste vi koji ste mi izmeu ostaloga obeÊali dobruplaÊu a ona nikad nikome nije mrska. Sad vam, meu tim, prestajem pisat jer sam noÊas u krËmi gdjesmo noÊili imo pregovore sa Êerkom gazde koji su završili u nje-noj sobi odreenim mnogo lijepim i ugodnim tjelovježbama i nakraju je ona bila puno zadovoljna al su meni sad kapci teški kodva konjska kopita. S mislima uvijek prema domovini našoj Firenci pozdravljavas Vaš vjerni Salaj 2.Mnogopoštovani i dobri Gospodaru, prije odlaska iz Firence nisam imo vremena reÊi vam kako samotkrio da je priËa o putovanju sa nakanom da iz prve ruke precrtarimske starine jedna velika Lionardova laž. Daklem, prethodnihsedmica kroz našu kuÊu u Firenci prošlo je Ëitavo jedno vrzinokolo ljudi; meštar Lionardo ovamo, meštar Lionardo onamo, dajtemu ovo pismo, recite mi gdje je, idite ga potražit, tako da mi seËinilo da je moj pooËim najzad pronašo neki ozbiljan posao na 16

kojem Êe pošteno zaradit, umjesto da Ëami cjelo vrijeme sakrivenu svojoj sobi i izrauje nacrte nekih Ëudnih naprava i slike lijepihžena a zapravo su mu oËi podbuhle, da prostite, ko kod momËiÊakoje sa jedanaest dvanaest i trinaest godina uvijek zatekneš u sobikako natežu svog pjevca. Glasnici i poklisari stizali su iz Rima Ëak tri puta u sedmici danai davali mi hrpe pisama (Lionardo mi je dao dopuštenje da uzimampoštu kad on nije kod kuÊe). Kakva jebada, gospon gazda, iakoja imam svetaËko strpljenje i uglavnom na kraju sam na jednoj odtih omotnica napravio malu rupu i povirio u nju. Ali vidili su sesamo brojevi: pismo je bilo šifrirano! Lionardo kuha neke dobrei masne posle, pomislio sam, jer se šifra koristi samo za državneposlove ili u najbolju ruku da se prevari žena a nju Lionardo nema,niti ikad dira ženske jer stalno crta one svoje nacrte ili kad mustvarno trebaju novci, posveti se slikarskome poslu i crta portretelijepih žena i sad ga malo bolje plaÊaju. Kad je Lionardo uzeo to pismo u ruku, reko sam mu da je veÊstiglo ošteÊeno i poderano. Kad je Lionardo vidio onu rupicukoju sam napravio na omotnici, pogledo me ko i obiËno okomnekoga ko nema povjerenja ali nakon toga sreÊom nije ništa pitoni ispitivo. Zapravo, što sam ja mogo shvatiti od svih onih brojevakoje ko da je napiso sam Lionardo, koji voli pisat sa desna na lijevoko Arapi? Siroti Salaje, reko sam samome sebi, pa ti si ko robmeštru Lionardu a sad te je zadesilo da te drži i za lopova, ali dabi Ëovjek zavrjedio raj, gospodine gazda, mora bit strpljiv. Putovanje iz Firence u Rim bilo je popriliËno opasno zbogratova koji se u Italiji vojuju izmeu vojske pape Roderica Borgienazvanog Aleksandar IV. kojom zapovijeda Cesare Borgia neÊakNjegove Svetosti i kneževina Faenze i Bologne, ali na kraju smou Rim stigli u savršenom zdravlju i sad sam zadovoljan što samovdje i zato što su rimske ženske istinski zgodne i u usporedbi saonima iz Firence imaju više mesa na bokovima i sisama, a kako javolim reÊi, dvije ili tri sise na tijelu ženskinje nikad nisu naod-met. Ovo je ono što vam zasad mogu ispriËat a vašem gospodstvu 17

prepuštam da odluËi je li to sve dobro ili loše za našu domovinuFirencu. Vaš odani sluga Salaj 3.VeliËanstveni i uvaženi Gospodaru, meštar Lionardo i ja smjestili smo se u otelu Fontana u bliziniCampo de Fiore i nedaleko od velike i lijepe palaËe Kancelarijekoju je dao izgraditi Borgia kad je bio vicekancelar i sad pripadanovom vicekancelaru odnosno kardinalu Ascaniju Sforzi. Prije nego što sam se iz svoje sobe spustio na ulicu, jednog samslugu pito Ëija je ta gostionica. Sluga je djelovo iznenaen timpitanjem i pomalo Ëak i prestrašen i odgovorio mi je strašno od-sjeËno da je vlasnica neka Vanozza Cattanei pa se udaljio sa jed-nakom ljubaznošÊu kakvom u Firenci nekoga lupiš nogom uguzicu. Meni meu tim to ime ne govori baš ništa i prenosim vamkako jest. U meuvremenu, dali su nam dvije velike sobe, samošto je pogled nekako otužan jer je prozor zadušen okolnim kro-vovima. Rim je velik i Ëovjek se ovdje izgubi ko usred polja ali nipoštonije lijep ko naš grad Firenca, Bog neka je Ëuva amen. Ulice Rimaprepune su procesija raznih bratovština a crkve uvijek pune pun-cate ljudi i sveti se križ izlaže u svakoj prigodi i uglavnom Rimljanimi se Ëine veoma dobrim i pobožnim kršÊanima. Meu tim, uRimu se ne vidi baš ništa sliËno našoj presvetoj crkvi Sancta Re-parata za koju kažu da je veliËanstvenija i od same Crkve SvetogaPetra. Crkve i palaËe u Firenci prepune su velike ljepote, dok jeovaj Papin grad trošan i gol, i u njemu je velik broj krava kojepasu po travnjacima izmeu dvije crkve i proizvode smrad da tise život zgadi. Reko sam si, gospodaru moj, da su to sve ludorijeali što radi Papa koji ne brine o svome gradu? Po ulici žene, kako bi se prikazale krjeposnima, stalno mrmljaju 18

OËenaš ali kad me pogledaju pogled im se zaljepi na doljepotpi-sanog Salaja ko lunji kad opazi miša, i uzalud im daljnji OËenašijer se, gospodine gazda, itekako dobro vidi da je i njima stalnoono na pameti. NaveËer, kad trgovci napokon prestanu vikati vino vino pro-dajem vino ili fritule fritule prodajem fritule (njih sam kupio i bilesu odliËne), na ulicama se Ëuje stotinu raznih jezika hodoËasnikakoji ovamo dolaze po blagoslov i Ëuje se firentinski, milanski,napuljski, venecijanski, a naieš i na mnogo ljudi drugih narod-nosti, naprimjer, vidio sam neke Njemce koji su pekari i prodajukruh. Ali meu jezicima koje ovdje Ëuješ, postoji jedan strani kojije razliËit od svih drugih a od kojega ne razumijem ni rijeË, ali gasvaki put prepoznam jer pola rijeËi zapraska na usnama, a drugapolovina ostane zadavljena u grlu i zvuËi ko kamenje što pada ubunar. Meštar Lionardo i ja jeli smo u gostionici Vacca tik isprednašeg otela. Ko i uvijek, Lionardo je tražio da mu ne bude poslu-ženo meso pa su nam donijeli dvije pogaËe sa zaËinskim travama.Bio sam gladan ko vuk i odma sam pojeo veÊu pogaËu i Lionardome izgrdio zbog toga, a ja sam ga upito, oprostite oËe moj, alikoju bi vi odabrali? A on je reko, iz uljudnosti bi uzeo manjupogaËu, a ja sam mu odgovorio, upravo tu sam vam i ostavio.Meu tim, Lionarda nije zabavila moja dosjetka, naprotiv, namu-sio se i takav ostao Ëitavo vrijeme ruËka, i skoro da nije ni taknuojelo, što je šteta jer je pogaËa bila stvarno dobra i na kraju sam japojeo i pola njegove da još više objesi nos. Vaš uvijek revan Salaj 4.Ljubljeni moj Gospodaru, istini za volju, Lionardo me brine i djeluje tjeskoban i ugasnuoko neka od onih tužnih usahnutih redovnica koje Ëim vidiš odma 19

shvatiš da misle, vidi ti, da sam se udala bilo bi mnogo bolje,barem bi prala gaÊe svom mužu a ne drugim redovnicama, a mužbi me i prašio. Nakon ruËka Lionardo me je ostavio samoga skorotri sata ne rekavši mi gdje je ni sa kime, a to se u Firenci nikad nedogaa. SreÊom, vaš se Salaj zna snaÊi u takvim sluËajevima i Ëimje Lionardo izišo, ja sam ga izdaleka sljedio i vidio sam da je ušaou palaËu Kancelarije koja je na dva koraka odavde. Zatim sam gaËeko u otelu, kako mi je i zapovjedio, i kad se vratio, domah smootišli veËerati ali mi nije reko ni jedne rijeËi o tome što je radio ividio bez mene. Tad sam ga upito, gospodine oËe jel vi želite davam radim društvo, ali je on reko ne hvala želim iÊi crtati i nakontoga se zatvorio u svoju sobu. Onda sam provirio kroz rupicu uvratima i vidio kog vraga crta (naš Gospodin Isus oprostiÊe mi štose služim takvim sredstvima, ali gospodaru moj, to Ëinim vama izusluge). Ako kroz onu rupicu nisam pogrješno vidio, ponovo je Ëitoonaj kratki spjev* koji mu je posvetio jedan njegov prijatelj i kojigovori o ljepotama rimskih ruševina, i lice mu je bilo silno zabri-nuto i uzbueno i Ëeškao se po bijeloj bradi kojom je toliko za-dovoljan, iako meni sa njom izgleda ko Sveti Jeronim. Meni bi seËinilo opravdanim reÊi mu da se moli Isusu i Mariji umjesto danateže bradu, jer molitva smiruje dušu, odaleËuje uroke i usreÊujeIsusa, ali toliko poznajem Lionardove stavove da znam da je njemuIsus zadnja rupa na svirali i tad sam prije spavanja izreko trideseti dvije Zdravomarije za sebe i trideset i dvije za mog sirotog po-oËima, koji je od mahnitosti razmišljanja o svojim napravama imatematiËkim i znanstvenim stvarima postao skoro bezbožac,Bog neka mu oprosti amen, a ipak, kakvog li sluËaja, tog Lionarda* Salaj, uvijek izrazito toËan u svojim izvješÊima, zacijelo misli na Antiquarie pro-spetiche romane Giovannija Marije Predija, objavljen oko 1496. i posveÊen Leo-nardu. 20

koji ne vjeruje u Isusa i ne ide u crkvu uvijek zadesi crna ne-sreÊa. VireÊi kroz vrata, vidio sam i da se, ko i obiËno, dao na crtanjeportreta Antinoja, odnosno onog mladog prijatelja rimskog caraHadrijana, koji je prema nekima bio muškoljubac i imo lijepo licei gomilu plavih uvojaka baš ko ja, a Ëijih je kipova ovdje u Rimunaizgled Ëitava hrpetina i Lionardo je nasliko i nacrto njegovo licejednako mojemu veÊ toliko mnogo puta da bi na kraju ljudi po-nekad pomislili, eto, i Lionardo i Salaj su muškoljupci, a zapravoni ne znaju koliko grješe u mom sluËaju. Na trenutak sam skoro zaboravio reÊi vam da sam u krËmiVacca, dok smo Ëekali pogaËe, ostavio meštra Lionarda samoga iotišo obiÊi kuhinju (gdje sam, da me nitko ne vidi, iz jednogormara maznuo komad sira jer sam bio gladan za umrijeti). Sastrane su bila jedna mala vrata, koja sigurno vode dolje u podrumi pomislio sam, da sam sam, spustio bi se dolje jer je ondje sigurnogomila zanimljivih jestvina. Meu tim, u blizini je bio i jedankuhinjski sluga koji je valjda shvatio što mi se mota po glavi i rekomi, slušaj momËe, kljuË tih vrata ima samo glavna kuvarica i zatoti nije od koristi toliko ih gledati. Zatim sam dvojicu drugih kuvaraupito pripada li i krËma toj nekoj Vanozzi Cattanei ali mi oni nisuništa odgovorili i samo su mi pokazali glavnu kuvaricu koja jejedna debela i grozna ženetina sa nakaznim oËima i licem posveizrupanim od Ëireva, ukratko ružna toliko da bi se i sljepac pre-stravio. Kuvarica me dugo promatrala svojim nakaznim oËima i ko daje bila toliko zaËuena ko zna Ëime da sam ja pomislio, kako seova usuuje tako zlobno zurit u mene, a na kraju mi je rekla daje i krËma Vacca od one Vanozze. Ta debela i ružna kuvarica,bolje da je nikad ne vidite, gospodine gazda jer inaËe više ne ÊetemoÊi spati, rekla mi je, znaš momËe, isti si ko Antinoj, a ja samodgovorio, ah da hvala, a zatim me upitala odakle dolazim i kolikoÊu ostati u Rimu i svia li mi se hrana koju kuha, a ja sam joj rekoda još nisam poËeo jesti, ali da Êu joj kasnije reÊi je li mi bilo po 21

volji a u sebi sam mislio, vraga Êu joj reÊi, dovoljno je da je višene vidim jer, izmeu nas muškaraca, gospodine gazda, ta mi ježenetina tako preplašila onu stvar da mi je doslovce postala malako jedan od onih njezinih Ëireva. Dok sam izlazio iz kuhinje mislio sam kako je stvarno Ëudnoda ta Vanozza ima onako velik otel ko što je Fontana i jednu krËmutako dobru i prostranu i punu ljudi ko što je Vacca, jer je u Firencimalo ženskinja koje imaju nešto sliËnoga, dapaËe, mislim da nemanijedne takve. Ovo je ono što zasad mogu ispriËat a vašem gos-podstvu prepuštam da odluËi je li to sve dobro ili loše za našudomovinu Firencu. Vaš vjerni sluga Salaj 5.Ljubljeni moj Gospodaru, primio sam vaše uvaženo pismo koje ste mi napisali i prije nošto ste primili moja pisma iz Rima, a u kojem sam, kako sam izamišljo, pronašao puno mudrih i lukavih rijeËi, zapravo ste mepotaknuli da budem smotren i da dobro Ëuvam lea dok služimvašem gospodstvu i kunem vam se da Êu poslušat i taj vaš nalog iispunit ga na vaše puno zadovoljstvo, izmeu ostalog i zbog togašto je Lionardo sklon radit gluposti i uvaljivat se u nevolju i stogase veÊ strašno bojim onoga što bi moglo usljedit ovdje u stranojzemlji, dapaËe strah me je da Êe se prije ili kasnije dogodit neštoružnoga i nadajmo se najboljemu i da Êe Bog Ëuvati Firencu. JaÊu nastojat dat sve od sebe, ali morate imat strpljenja, gospodinegazda, i ne zaboravite da sam još uvijek veliki neznalica, jer dokme je Lionardo poduËavo, uvijek mi je govorio dosadne stvari,odnosno matematiku povijest i tako dalje a ja sam se do BogamuËio samo kako bi satima zaredom ostao mirno sjedit i pisat iËitat i tako dalje, a ponajviše kad bi bio lijep dan, i govorio sam 22

mu, ali oËe moj na ulici je gomila žena sa sisama sa rupicom nasredini, i na kraju je i Lionardo izgubio živce i prestao me po-duËavat i zato sad kad radim budalaštine, on je kriv, jer nije imostrpljenja, iako se ja uvijek izvuËem svojom intelegenc intilegeniltene svojim mozgom. Vaš uvijek pouzdan Salaj 6.Milostivi gospodaru, danas se meštar Lionardo želi ponovo prebojati u plavo, jeriako ima veliku kosurinu, sijede se vlasi ponovo vide i naredio mije da potražim brijaËa jer su mu rekli da u Rimu ima nekolikonjemaËkih brijaËa i da su dobri. Moj pooËim voli pazit na izglediako je to na kraju sve uzaludan trud, jer si nikad ne potraži nekulijepu žensku kojih bi neko tako Ëuven ko on mogo imat deset ilidvanaest dnevno, i stvarno je istinita ona izreka, gospodine gazda,da onome ko ima kruh nedostaju zubi. A Lionardo je lijepogizgleda, skladan, oku ugodan i pohvalnog stasa, i prava je štetašto uvijek nosi onaj prosjaËki ružiËasti kaputiÊ do koljena, i ne dasi dokazat da se danas nosi duga odjeÊa pa neki prasnu u smijehkad ga vide. Gospar Lionardo uvijek veoma brižno brije bradu inosi je svu u kovrËama i lijepo složenu i pušta da mu pada do polaprsa i jako dobro zna da se time istiËe i smatra se veoma lijepim,zapravo mnogo sam ga puta uhvatio kako se, naslikavši neki odsvojih portreta žena, toliko uzbudio da si je natezao pjevca predzrcalom. Meni se meu tim ne sviaju njegove naoËari, sa onim plavimleÊama, koje sve ËešÊe stavlja i u kojima izgleda ko stari Ëudak; azatim i onaj potporanj na kojemu su leÊe sav je potrgan i naoËarisu iskrivljene i Ëovjek pomisli, za Boga miloga, zašto si ne kupinove. »im se je pojavio na mojim vratima, pokušo sam mu to 23

ponovo reÊi, ali Lionardo me je prekinuo i reko da ga morampoštovat i nije htio Ëut drugo i ja sam pomislio, gore po tebe, akote budu smatrali budalom. Nakon objeda smo prošetali ulicom zbog bolje probave i naišlina jednoga koji peËe kobasice, i mada mi je trbuh bio skoro pun,pojeo sam dvije i po kobasice jer su bile odliËne a prodavaË jezapravo bio Njemac, a svaka budala zna da su njemaËke kobasicenajbolje na svijetu. Nakon toga smo naletjeli na jednu Cigankugataru i Lionardo ju je pito kolko traži da nam kaže sudbinu. Jasam trknuo laktom svog pooËima jer mi se ta Ciganka nije svidilazbog toga što ima sitne oËi pune zlobe ali meštar Lionardo do-govorio je sa Cigankom sastanak u narednim danima. Uz to muje Ciganka prodala i neku smrdljivu pomast koju ona zove Zaštitai kaže da je onaj koji je svaku veËer stavlja na sljepooËice i oËizaštiÊen od svih sadašnjih i buduÊih nevolja. Lijepo je da Lionardouvijek govori i piše protiv vraËeva, vještaca i nekromanata i kažeda su oni za budale i lakovjerne, a onda troši svoj novac na njihovelaži i u meuvremenu se njegov raËun u banki Sancta Maria Novatoliko stanjio da uskoro ne Êemo više imat ništa osim oËiju zaplakanje. U zadnje vrijeme dapaËe gospar Lionardo uvijek ima praznukesu i na meni je da mu posuujem svoj novac koji mi gotovonikad ne vrati, al ja se pravim da je sve u redu jer je naveËer tolikoumoran od onih svojih nacrta neobiËnih naprava, da bi ljudi, daznaju što je sve neobiËnoga i nastranoga napravio, svi prasnuli usmijeh i siguran sam da Êe jednog dana samo glupani reÊi aaahoooh vidi kako je to lijepo kako zanimljivo, kog sam vraga htioreÊi, ah, da, uglavnom, prije nego što ode leÊi, Lionardo redovitozaboravi ispraznit iz džepova novac koji sam mu posudio i ja muga ukradem. Zbog toga me je nazvao Salaj, odnosno Saladin koonaj Ëuveni i okrutni turski sultan, jer kad me je Lionardo uzeoda živim sa njime, imo sam samo deset godina ali sam ga veÊitekako vješto varo za pare i kupovo si ukusnu hranu slatkiše kruhkolaËe i tako dalje (veÊ tad sam bio stalno gladan), pa Ëak i cipele,ali je tad on još uvijek uspijevo uhvatit me i jednog dana se raz- 24

ljutio i rekao, sad je dosta, sad si mi dojadio, baš si ko Salaj i otadme svi tako zovu. Ali ne želim vam dodijavat, mnogopoštovani gazda, jer samvam zapravo htio pisat o neËem drugom odnosno o tome da samshvatio zašto se na ulicama Rima Ëuje toliko mnogo razliËitihjezika. Ne samo zato što ovamo dolaze hodoËasnici, pravi je razlogu tome što u ovome gradu žive i rade ljudi iz cijeloga svijetakojih je gotovo i više od samih Rimljana. Danas sam upozno jednusluškinju iz otela koja nije uopÊe loša (podsjeÊa me na lijepu Ce-ciliju, onu prijateljicu Lodovica Mora, milanskog vladara, koju jemoj pooËim nasliko sa lasicom* u naruËju) i postavio sam jojnekoliko pitanja, znate kako se kaže, gospodine gazda, jedna rijeËzaziva drugu a obadvije djevojku i Ëini mi se da je i ona uživala udruštvu Salaja jednako koliko sam i ja uživo u njezinome, i upitosam je svia li joj se radit u otelu a ona mi je rekla, ah kad bi samoznao kolko me malo plaÊaju, da bar pronaem službu kod nekogvažnog Ëovjeka, a nakon toga smo dugo razgovarali o Ëinjenicida je u Rimu uvijek mnogo stranaca i ona mi je objasnila da jezadnji papa koji je bio Rimljanin bio Martin V., a on je krepo jošprije sedamdeset godina a nakon toga su svi pape bili izvan Rima:neki iz Siene, neki iz Ligurije, neki iz Španjolske ko sadašnji papa,a svi su oni sa sobom doveli gomilu roaka koji su se svi smjestiliu Rimu i pozvali ovamo druge roake i prijatelje koji svi govorerazliËite jezike i eto zašto se, kad izieš na ulicu, ne razumije nirijeË. Tad sam ja upito tu curu koji je ono jezik koji u Rimu takoËesto Ëujem i koji mi zvuËi ko buÊkanje kamenja u bunaru, a onami je rekla da je to vjerojatno vrancuski jezik jer je u Rimu jošmnogo Vrancuza, buduÊi da su prije Martina V. punih sedamde-set godina pape bili u Avignonu u Vrancuskoj jer je vrag izazvoraskol, odnosno podjelu u katoliËkoj crkvi, a Ëak su u jednome* Ovdje Salaj govori o takozvanoj Dami s lasicom, Ëuvenom Leonardovu portretu,koji se danas Ëuva u muzeju Ermitage u Sankt Peterburgu. 25

Ëasu postojala trojica papa istodobno, jedan pravi i ostala dvojicalažni i krivovjerci, i uglavnom je u crkvi vladala prava pravcatazbrka. I zbog toga još i danas iz Vrancuske dolaze brojni Vrancuzi,meu kojima i njihov kralj kojega je vrag poslo da osvoji Italiju izarobi Papu i odvede ga natrag u Avignon ko roba, ali je ovajPapa svetac i ona je djevojka rekla da Gospodin to ne Êe dopustiti.Na to sam je upito kako zna da je ovaj papa stvarno dobar i sveta ona je odgovorila: to svi znaju. Nakon toga sam je pozvo da prošeÊe sa mnom jer sam imonakanu da je odvedem u jednu šikaru i dam joj nekoliko cjelovai priklještim je o travu, ali je ona rekla, ne mogu moram brinutio svojoj staroj mami, ali se savršeno vidilo da umire od želje dapoe sa mnom jer žene uvijek kažu ne hvala, ne mogu, ali ako sidobar, gospodine gazda, na kraju sve padnu. Ovo je ono što zasad mogu ispriËat a vašem gospodstvu pre-puštam da odluËi je li to sve dobro ili loše za našu domovinuFirencu. Vaš vjerni Salaj 7.BuduÊi da mi se ona cura nije pridružila, otišo sam prošetat sami napokon sam mogao u miru proÊi Rimom i malo se snaÊi unjemu jer dosad nisam razumio ni zere od svih onih uliËica i trgovakojima Êemo Lionardo i ja morat prolazit danima, a nipošto sene smijem izgubit svake tri minute ko neka budala. Kad sam iza sebe ostavio palaËu Kancelarije, prošo sam uz onuBorgia, papine obitelji, i najmoÊnijih i najpoznatijih rimskih obi-telji Ëija su imena vama, gospodine gazda, zacijelo poznata kodani u tjednu, odnosno Fieschi, Orsini, Santa Croce, Chigi, Sa-velli i Colonna. Ispred svake od tih palaËa uvijek je stajala gomilastražara u službi vlasnika jer su velike rimske obitelji oduvijek uborbi protiv Pape ko muha protiv Ëovjeka koji spava. Što se toga 26

SADRŽAJUvod 9Salajeve sumnje 13PouËna basna 291Dodatak 355O autorima 363O prevoditeljici 365 367

Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊZa nakladnika Sibila SerdareviÊUrednik Seid SerdareviÊLektura i korektura Margareta MedjureËanGrafiËka urednica Maja GlušiÊDizajn i prijelom FrakturaNa naslovnici Maerten van Heemskerck, “Sv. Luka slika Bogorodicu”, oko1545., ulje na platnu, Musee des Beaux-Arts, Rennes / Giraudon / TheBridgeman Art LibraryLeonardo da Vinci, “Glava djevojke s razbarušenom kosom ili Leda”, gvaš nadrvu, Galleria Nazionale, Parma / The Bridgeman Art LibraryGodina izdanja, 2010., listopad (prvo izdanje)Tiskano u HrvatskojISBN 978-953-266-187-3Svjetski bestseleri, knjiga 31www.fraktura.hr [email protected]: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 368

366

149,00 kn