Baršunasto obećanje

Jude Deveraux • Baršunasto obećanje



JUDE DEVERAUXBARŠUNASTO OBEĆANJE Prevela s engleskoga Marija Perišić

Naslov izvornika Jude Deveraux The Velvet PromiseCopyright © 1981 by Jude Gilliam White

Za Jenniferza topljenje voska i duple petke



PrologJudith Revedoune pogledala je preko knjige s računima u svojega oca. Njezina majka Helen stajala je pokraj nje. Judith nije osjeća­la strah prema tom čovjeku unatoč svemu što je godinama činio dabi ga se bojala. Oči su mu bile crvene s dubokim krugovima ispodnjih. Znala je da je njegovo oronulo lice posljedica tuge zbog gubitkavoljenih sinova; dvojica ignorantnih i okrutnih muškarca koji su biliidentične kopije svoga oca. Judith je proučavala Roberta Revedounea s neodređenim osje­ćajem znatiželje. Obično se nije zamarao svojom jedinom kćeri. Nijepodnosio žene otkad mu je prva supruga umrla, a druga, vrlo prepla­šena žena, rodila mu samo djevojčicu. »Što želiš?« pitala je Judithmirno. Robert je pogledao kćer kao da je prvi put vidi. Zapravo, dje­vojčica je većinu života provela skrivena, zakopana zajedno s majkomu zasebnim odajama gdje su živjele okružene svojim knjigama i raču­nima. Sa zadovoljstvom je primijetio da je izgledala kao i Helen utoj dobi. Judith je imala neobične zlatne oči koje su neki muškarciobožavali, ali on ih je smatrao uznemirujućima. Kosa joj je bila bogatekestenjaste boje. Čelo joj je bilo široko i snažno, kao i brada, nos ravan,a usne pune. Da, poslužit će, pomislio je. Iskoristit će njezinu ljepotuu svoju korist. 1

Jude Deveraux »Jedino si mi ti ostala«, rekao je Robert, glasa teškog od gađe­nja. »Udat ćeš se i podariti mi unuke.« Judith je šokirano zurila u njega. Helen ju je cijeli život pripre­mala za život u ženskom samostanu. I nije bila riječ o pobožnom obra­zovanju sastavljenom od molitvi i pjevanja nego obrazovanju velikepraktičnosti koje vodi jedinoj karijeri otvorenoj ženi plemenita roda.Mogla je postati priorica samostana prije nego što bude imala tridesetgodina. Priorica se razlikovala od prosječne žene kao kralj od kmeta.Upravljala je zemljištima, imanjima, naseljima, vitezovima; kupovala jei prodavala prema vlastitoj procjeni; i muškarci i žene dolazili su čutinjezinu mudrost. Priorica je vladala i nitko nije vladao njome. Judith je znala voditi knjige za veliko imanje, mogla je donositipravedne presude u parnicama i znala je koliko pšenice posijati da bi senahranio bilo koji broj ljudi. Znala je čitati i pisati, organizirati dočekza kralja, voditi bolnicu; poučili su je svim znanjima koja će joj trebati. A sad bi trebala sve to odbaciti i postati sluškinja nekom muš­karcu? »Neću.« Glas joj je bio tih, ali tih nekoliko riječi ne bi bile gla­snije ni da su povikane s najvišeg krova. Robert Revedoune na trenutak je ostao zbunjen. Nijedna mužena nikad prije nije prkosila tako odlučnim pogledom. Zapravo, danije znao da je žena, njezin izraz lica bio je kao kod muškarca. Kadse oporavio od šoka, udario je Judith odbacivši je do polovice maleprostorije. Čak i dok je ležala na tlu, a iz kuta usana curila joj krv,podignula je pogled prema njemu bez imalo straha u očima, samo sgađenjem i natruhom mržnje. Na trenutak mu je zastao dah od onogašto je vidio. Djevojka ga je, na neki način, gotovo uplašila. Helen se za nekoliko trenutaka stvorila pokraj kćeri i dok je sta­jala pognuta nad njom, izvukla je bodež za jelo s boka. Gledajući taj primitivni prizor, Robertova je kratkotrajna nervozanestala. Njegova je supruga bila žena koju je mogao razumjeti. Premdaje izvana izgledala kao ljutita životinja, duboko u njezinim očima vidioje slabost. Odmah ju je zgrabio za ruku, a nož je odletio preko sobe.Nasmijao se kćeri dok je snažnim rukama držao ženinu podlakticu ilomio joj kosti kao da lomi tanku grančicu. Helen nije rekla ni riječi, samo se srušila pod njegova stopala. 2

Baršunasto obećanje Robert je vratio pogled na kćer koja je i dalje ležala na istomemjestu, još nemoćna pojmiti njegovu okrutnost. »Koji je tvoj odgovorsad, djevojko? Udat ćeš se ili ne?« Judith je kratko kimnula prije nego što se okrenula pomoći one­sviještenoj majci. 3

Prvo poglavljeMjesec je bacao duge sjene po staroj kamenoj kuli koja se dizala u visinu od tri kata i izgledala kao da umorno i namrgođenogleda na porušeni i raspadajući zid koji je okružuje. Kula je izgrađenadvjesto godina prije ove kišovite travanjske noći 1501. godine. Sad jebilo vrijeme mira, vrijeme kad kamene utvrde nisu više bile potrebne;ali ovo nije bio dom radišna čovjeka. Njegov je pradjed živio u kulikad su takve utvrde bile potrebne i Nicolas Valence je mislio, ako bise dovoljno otrijeznio da može misliti, da je kula dovoljno dobra zanjega i buduće naraštaje. Masivna ulazna zgrada gledala je na zidine koje se raspadaju istaru kulu. Tu je spavao osamljeni čuvar s rukom oko polupraznemješine s vinom. U unutrašnjosti kule, u prizemlju su na podu spavalipsi i vitezovi. Oklopi su im bili naslagani uza zidove na neurednu,zahrđalu hrpu izmiješani s prljavim šašom koji je prekrivao pod odhrastovih daski. Ovo je bilo imanje obitelji Valence; siromašan, necijenjeni, sta­romodni dvorac na čiji se račun cijela Engleska šalila. Govorilo se da,ako su utvrde jake kao vino, Nicolas Valence mogao bi se obraniti odcijele Engleske. Ali nitko ga nije napadao. Nije bilo razloga za napad.Prije mnogo godina većinu Nicolasove zemlje oduzeli su mu mladi,pohlepni, siromašni vitezovi koji su se tek dokazali. Sve što je ostalo 4

Baršunasto obećanjebila je prastara kula, za koju su se svi slagali da ju je trebalo srušiti, inekoliko udaljenih farmi koje su uzdržavale obitelj Valence. Na prozoru najvišeg kata gorjelo je svjetlo. Soba je bila hladna ivlažna — čak i tijekom najsušeg ljeta, vlaga nikad nije izlazila iz zidova.Među pukotinama u kamenju rasla je mahovina, a male gmizave živo­tinje stalno su jurile po podu. Ali u ovoj je sobi pred zrcalom sjedilocijelo bogatstvo dvorca. Alice Valence nagnula se prema zrcalu i nanosila crnu boju nakratke i blijede trepavice. Kozmetika se uvozila iz Francuske. Alicese povukla natrag i kritičnim pogledom proučavala svoj odraz. Bilaje objektivna u vezi sa svojim izgledom, znala je što ima i kako tonajbolje iskoristiti. Vidjela je sitno ovalno lice nježnih crta, mala pupoljasta usta,tanki, ravni nos. Na njoj su najljepše bile duge bademaste oči blistavoplave boje. Kosa joj je bila plava i stalno ju je ispirala u limunovu sokui octu. Njezina je služavka, Ela, pomaknula blijedožuti pramen s gos­podaričina čela, a onda stavila francusku kapuljaču na Aliceinu glavu.Kapuljača je bila od teškog brokata i obrubljena širokim porubom odnarančastog baršuna. Alice je otvorila svoja mala usta kako bi još jedanput pogledalazube. Bili su joj najgora osobina, iskrivljeni i malo gurnuti naprijed.S godinama ih je naučila skrivati, smijati se zatvorenih usta, govoritinježno i blago pognute glave. Takvo je ponašanje bilo prednost jer jeintrigiralo muškarce. Ostavljalo je dojam kao da ona ne zna kolikoje lijepa. Zamišljali su kako bi bilo probuditi taj stidljivi cvijet za svenaslade svijeta. Alice je ustala i poravnala haljinu na vitkom tijelu. Nije imalamnogo oblina. Mala su joj prsa počivala na ravnom tijelu bez bokova,bez suženja u struku. Sviđalo joj se takvo tijelo. Izgledalo je pravilno iskladno u usporedbi s tijelima drugih žena. Odjeća joj je bila bogata, naizgled neusklađena s prljavom sobom.Uz tijelo je nosila laneni negliže, tako fin da je bio gotovo poput gaze.Preko toga nosila je zavodljivu haljinu od istog teškog brokata kao ikapuljača. Haljina je imala dubok, četvrtasti izrez oko vrata i gornji jedio bio čvrsto pripijen uz njezino mršavo tijelo. Suknja je imala oblikblagog, elegantnog zvona. Plavi je brokat bio obrubljen bijelim zeč­ 5

Jude Deverauxjim krznom; široki obrub uz dno haljine i široke manšete oko visećihrukava. Oko struka je stegnula plavi kožnati pojas ukrašen velikimgarnetima, smaragdima i rubinima. Alice se nastavila proučavati dok je Ela prebacila brokatni ogrtačs obrubom od zečjeg krzna preko gospodaričinih ramena. »Gospo, ne možete ići k njemu. Ne kad se…« »Udajem za drugoga?« pitala je Alice vezujući teški ogrtač okoramena. Okrenula se i pogledala u zrcalu, zadovoljna rezultatom. Kom­binacija narančaste i plave bila je upadljiva. U takvoj odjeći neće proćinezamijećeno. »A kakve veze moj brak ima s onim što sada činim?« »Znate da je to grijeh. Ne možete se sastajati s muškarcem kojivam nije muž.« Alice se kratko nasmijala namještajući nabore teškog plašta.»Želiš li da odjašem u susret svom namijenjenom? Dragom Edmun­du?« pitala je sarkastično. Prije nego što je Ela uspjela odgovoriti,Alice je nastavila. »Ne trebaš ići sa mnom. Znam put, a za ono štoGavin i ja radimo ne treba nam nitko drugi.« Ela je predugo bila s Alice da bi je njezine riječi šokirale. Alice ječinila što je htjela i kad je htjela. »Ne, ići ću. Ali samo da se pobrinemda vam se ne dogodi neko zlo.« Alice je ignorirala stariju ženu kao što je to činila cijeli život.Uzela je svijeću iz teškog metalnog držača pokraj svojeg kreveta ikrenula prema hrastovim vratima sa željeznim okvirom. »Onda buditiho«, rekla je preko ramena polako vraćajući vrata natrag na dobronauljene šarke. Skupila je brokatnu haljinu prstima i prebacila je prekoruke. Nije mogla pobjeći od pomisli da će već za nekoliko tjedananapustiti ovu oronulu kulu i živjeti u kući — u palači obitelji Chatwor­th, građevini od kamena i drva okruženoj visokim, zaštitnim zidinama. »Tiho!« naredila je Eli hitro stavivši ruku na njezin meki trbuhi pritisnuvši ih obje uz vlažni zid tamnog stubišta. Jedan od očevihčuvara nespretno je hodao uz podnožje stuba, vezao hlače i vraćaose na svoj slamnati ležaj. Alice je brzo ugasila svijeću i nadala se damuškarac nije čuo Elin uzdah dok ih je okruživala čista crna tišinastarog dvorca. »Hajde«, šapnula je Alice. Nije imala ni vremena ni volje slušatiEline prigovore. 6

Baršunasto obećanje Noć je bila vedra i hladna i, kao što je Alice znala, dva su konjačekala nju i njezinu sluškinju. Alice se smiješila bacivši se na sedlotamnog pastuha. Poslije će nagraditi konjušara koji se tako dobro iprikladno brinuo za svoju gospu. »Gospo!« zavapila je Ela u očaju. Ali Alice se nije okrenula jer je znala da je Ela predebela da bi sesama popela na konja. Alice nije željela protratiti nijednu dragocjenuminutu na tu ostarjelu i beskorisnu ženu — ne dok je Gavin čeka. Riječna vrata u zidinama bila su ostavljena otvorena za nju. Prijetog dana je kišilo pa je tlo bilo mokro no u zraku se osjećao dašakproljeća. A s njim je došao i osjećaj nade — i strasti. Kad je bila sigurna da se konjska kopita neće čuti, nagnula senaprijed i šapnula konju na uho. »Juri, crni vraže. Vodi me mojemuljubljenom.« Pastuh se propeo pokazujući da je razumio, a zatimispružio prednje noge i pojurio. Znao je put i silovitom brzinom gutaotlo ispred sebe. Alice je protresla glavom puštajući zrak da joj puše u lice i pre­pustila se snazi i moći veličanstvene životinje. Gavin. Gavin. Gavin,činilo se da kopita govore dok su grmjela tvrdo utabanim putom.Mišić konja između njezinih bedara na mnogo ju je načina podsjećaona Gavina. Njegove snažne ruke na njezinu tijelu, njegova snaga kojaju je činila slabom od žudnje. Njegovo lice, bljeskanje mjesečine nanjegovim jagodicama, oči svijetle čak i u najtamnijoj noći. »Ah, dragi moj, pažljivo sad«, rekla je Alice blago povlačećiuzde. Sad kad se bližila mjestu sastanka, počela se prisjećati onogašto je tako pažljivo pokušavala zaboraviti. Ovog je puta Gavin čuo zanjezino skoro vjenčanje i bit će ljut na nju. Okrenula je lice kako bi vjetar puhao izravno u njega. Brzo jetreptala dok se nisu počele stvarati suze. Suze će pomoći. Gavin jeuvijek mrzio suze i zato ih je tijekom posljednje dvije godine vrlopažljivo koristila. Tom bi lukavstvu pribjegla samo kad bi očajničkinešto željela; i tako se nije potrošilo zbog prečeste uporabe. Alice je uzdahnula. Zašto ne bi mogla otvoreno razgovarati sGavinom? Zašto se s muškarcima uvijek treba postupati tako nježno?Volio ju je, znači da bi trebao voljeti ono što je učinila, koliko god sene slagao s tim. Bilo je to uzaludno nadanje i ona je to znala. Ako 7

Jude Deverauxkaže Gavinu istinu, izgubit će ga. A gdje bi onda pronašla novog lju­bavnika? Sjećanje na njegovo tijelo, tvrdo i zahtjevno, potaknulo je Ali­ce da gurne potpetice svojih mekanih cipela u bokove životinje. Oda, iskoristit će suze ili što god bude potrebno da bi zadržala GavinaMontgomeryja, slavnog viteza, borca bez premca… koji je njezin, samonjezin! Iznenada je gotovo mogla čuti Elina dosadna pitanja. Ako jeAlice željela Gavina, zašto se onda obećala Edmundu Chatworthu,muškarcu kože boje ribljeg trbuha, masnih, mekanih šaka i ružnihmalih usta oblikovanih u savršeni krug? Zato što je Edmund bio grof. Posjedovao je zemlju od jednog dodrugog kraja Engleske, imanja u Irskoj, Walesu, Škotskoj i, govorilo se,u Francuskoj također. Naravno, Alice nije mogla znati točnu veličinunjegova bogatstva, ali saznat će. O da, kad mu bude žena, onda ćeznati. Edmundov je um bio slab poput njegova tijela i neće joj trebatidugo da počne kontrolirati njega, a onda i njegov imetak. S nekoli­ko će se kurvi pobrinuti da bude sretan i sama se brinuti za posjede,neometana suvišnim zahtjevima i zapovijedima bilo kojeg muškarca. Alice je osjećala strast prema privlačnome Gavinu, ali to joj nijepomutilo razum. Tko je bio Gavin Montogomery? Manji barun — nebogat nego siromašan. Briljantan borac, snažan i lijep muškarac, alinije imao bogatstvo — ne u usporedbi s Edmundom. I kakav bi joj bioživot s Gavinom? Noći bi bile pune strasti i zanosa, ali Alice je dobroznala da nijedna žena nikad neće moći kontrolirati Gavina. Ako se udaza njega, očekivat će od nje da stoji kod kuće i obavlja ženske poslove.Ne, nijedna žena nikad neće kontrolirati Gavina Montgomeryja. Biobi jednako zahtjevan muž kao što je ljubavnik. Pogurala je konja naprijed. Htjela je sve — Edmundovo bogatstvoi položaj te Gavinovu strast. Nasmiješila se dok je namještala zlatnebroševe, po jedan na svakom ramenu, koji su na mjestu držali raskoš­ni ogrtač. Volio ju je — Alice je bila sigurna u to — i neće izgubitinjegovu ljubav. Kako bi mogla? Koja joj je žena mogla konkuriratiljepotom? Alice je počela brzo treptati. Nekoliko suza i on će shvatiti daje ona prisiljena udati se za Edmunda. Gavin je bio častan muškarac. 8

Baršunasto obećanjeShvatit će da ona mora održati očev dogovor s Edmundom. Da, akobude oprezna, imat će ih obojicu; Gavina noću, a Edmundovo bogat­stvo danju.Gavin je stajao u tišini — i čekao. Jedini dio njegova tijela koji se micaobio je mišić u čeljusti koji se istezao i otpuštao. Srebrna je mjesečinabljeskala o njegove jagodice sve dok nisu izgledale poput oštrica noža.Njegova su ravna i stisnuta usta oblikovala strogu crtu iznad brade srascijepom. Sive su mu oči bile crne od bijesa, crne gotovo kao kosakoja se kovrčala oko ovratnika vunene jakne. Samo su mu duge godine naporne vježbe za viteza omogućiletako strogu kontrolu vidljivu izvana. No iznutra je kipio. Tog je jutračuo da se žena koju voli udaje za drugoga; da će lijegati s drugim muš­karcem, imati djecu koja će pripadati njemu. Prvi mu je nagon bio daodjaše ravno do kule Valence i traži od nje da mu porekne što je čuo.No zadržao ga je ponos. Ovaj sastanak s njom dogovoren je još prijenekoliko tjedana pa se prisilio da pričeka dok je ne bude opet vidio,opet držao i čuo da mu sama kaže, svojim slatkim usnama, ono što ježelio čuti. Neće se udati ni za koga osim za njega. U to je bio siguran. Gledao je u prazninu noći osluškujući zvuk udaraca kopita; nokrajolik oko njega bio je sasvim tih, a tama razbijena samo još tamni­jim sjenama. Pas se šuljao od jednog do drugog stabla, gledao Gavina,sumnjičav prema tihom, nepomičnom čovjeku. Noć ga je podsjetilana njegov i Alicein prvi susret na ovoj čistini, mjestu koje je zaštićenood vjetra i otvoreno prema nebu. Danju je čovjek mogao projahatipokraj njega i ne primijetiti ga, ali noću su ga sjene pretvarale u crnubaršunastu kutiju, taman dovoljno veliku da u nju stane dragulj. Gavin je upoznao Alice na vjenčanju jedne od njezinih sesta­ra. Premda su obitelji Montgomery i Valence bile susjedi, rijetko suse viđali. Alicein je otac bio pijanac. Nije se mnogo brinuo za svojeposjede; živio je — i prisilio svoju ženu i pet kćeri da žive — siro­mašno poput kmetova. Gavin je na to vjenčanje došao zbog osjećajadužnosti, zapravo kao predstavnik svoje obitelji nakon što su njegovatrojica braće odbila ići. Izdvojenu iz odvratne hrpe prljavštine i zapuštenosti, Gavin jeugledao Alice — njegovu prelijepu, nevinu Alice. Isprva nije mogao 9

Jude Deverauxvjerovati da je ona član obitelji debelih, neuglednih kćeri. Odjeća jojje bila od najbogatijih materijala, ponašanje profinjeno i uglađeno, anjezina ljepota… Sjedio je i zurio u nju, kao i nekoliko drugih mladića. Bila je savr­šena; plava kosa, plave oči, male usne koje je žudio nasmijati. Odmahondje, prije nego što je uopće razgovarao s njom, postao je očarannjome. Poslije je sebi morao probiti put između drugih muškaracada bi došao do nje. Činilo se da je njegova agresivnost šokirala Alice,a njezin spušteni pogled i meki glas dodatno su ga zaludjeli. Bila jetako stidljiva, tako povučena da je jedva odgovarala na njegova pitanja.Alice je bila sve i više od onoga čemu se mogao nadati — djevičanska,a ipak ženstvena. Te ju je noći zaprosio. Iznenađeno ga je pogledala, očiju na trenu­tak poput safira. Zatim je pognula glavu i promrmljala nešto o tomeda mora pitati oca. Idućeg je dana Gavin pošao pijancu i tražio Aliceinu ruku nočovjek mu je ispričao neku besmislicu o tome da djevojku treba majka.Riječi su mu bile neobično kolebljive, kao da ga je netko poučavao darecitira napamet naučeni govor. Ništa što je Gavin rekao nije moglopromijeniti Valenceovo stajalište. Gavin je otišao ljutit i bijesan jer nije mogao dobiti ženu koju jehtio. No nije odjahao daleko kad ju je ugledao. Kosa joj je bila nepo­krivena i sjajna od zalazećeg sunca, a bogati plavi baršun njezine haljineodražavao joj oči. Nestrpljivo je htjela čuti što je njezin otac odgovorio.Gavin joj je ljutito ispričao, a onda je vidio njene suze. Alice ih jepokušala skriti no on ih je mogao osjetiti i vidjeti. Skočio je sa svojegkonja i povukao nju s njezina. Nije se sjećao kako se to dogodilo. Jed­nog ju je trenutka tješio, a u idućem su bili ovdje, na ovome tajnommjestu, bez odjeće i prepušteni strasti. Nije znao treba li se ispričatiili radovati. Slatka Alice nije bila seljanka koja se valja u sijenu; bila jedama, jednog dana njegova dama. I bila je djevica. U to je bio sigurankad je vidio dvije kapljice krvi na njezinim vitkim bedrima. Dvije godine! Od tada su prošle dvije godine. Da nije proveovećinu vremena u Škotskoj u ophodnji granica, zahtijevao bi od Alice­ina oca da je dâ njemu. Sad kad se vratio, planirao je učiniti upravo to.Zapravo, ako bude trebalo, sa svojom će molbom otići i kralju. Valenceje bio nerazuman. Alice je govorila Gavinu o svojim razgovorima s 10

Baršunasto obećanjeocem, kako ga je molila i preklinjala, ali sve uzalud. Jednom mu jepokazala modricu koju je dobila jer je inzistirala na vjenčanju s Gavi­nom. Gavin je bio izvan sebe. Zgrabio je mač i napao bi tog čovjeka dase Alice nije prilijepila za njega, sa suzama u očima, i preklinjala ga dane naudi njezinu ocu. Njezinim suzama ništa nije mogao odbiti i takoje vratio mač u korice i obećao joj da će čekati. Alice ga je uvjeravalada će se njezin otac naposljetku urazumiti. Nastavili su se nalaziti u tajnosti, poput neposlušne djece — iGavinu se takvo stanje gadilo. Ipak, Alice ga je molila da ne ide njezi­nu ocu i da joj omogući da ga sama nagovori. Gavin je promijenio položaj tijela i ponovno osluškivao. I daljese čula samo tišina. Tog je jutra saznao da se Alice udaje za onogljigavca, Edmunda Chatwortha. Chatworth je kralju plaćao velikunaknadu kako ga ne bi pozivao da sudjeluje u bilo kojem ratu. Nijebio muškarac, smatrao je Gavin. Chatworth nije zaslužio titulu grofa.Sama pomisao na Alice udanu za nekog takvog bila mu je nezamisliva. Iznenada su sva Gavinova čula živnula jer je čuo prigušene zvu­kove konjskih kopita na vlažnom tlu. Odmah se našao pokraj Alice iona mu je pala u zagrljaj. »Gavine«, prošaptala je, »dragi moj Gavine.« Stisnula se uznjega, gotovo kao u strahu. Pokušao ju je odmaknuti kako bi joj vidio lice, ali držala ga je stakvim očajem da se to nije usudio učiniti. Osjetio je vlažnost njezinihsuza na svom vratu i napustio ga je sav bijes koji je osjećao tog dana.Držao ju je uza se šapćući joj slatke riječi u maleno uho i milujući jojkosu. »Reci mi, što je bilo? Što te tako povrijedilo?« Odmaknula se da bi ga pogledala, osjećajući se sigurno jer jeznala da noć ne može odati činjenicu da joj oči nisu bile crvene. »Toje prestrašno«, prošaptala je Alice promuklo. »Previše za podnijeti.« Gavin se ukočio sjetivši se onoga što je čuo za njezino vječanje.»Znači, istina je?« Nježno je šmrcala, prstom dotaknula kut oka i podignula pogledprema njemu kroz trepavice. »Mog se oca ne može nagovoriti. Čak samodbijala jesti da bih ga natjerala da se predomisli, ali jedna od žena…Ne, neću ti reći što su mi učinile. Rekao je da će… O, Gavine, ne moguizgovoriti stvari koje mi je rekao.« Osjetila je kako se Gavin ukočio. 11

Jude Deveraux »Otići ću k njemu i…« »Ne!« rekla je Alice gotovo mahnito i prstima uhvatila njegovemišićave ruke. »Ne smiješ! Hoću reći…« Spustila je ruke i trepavice.»Hoću reći, već je gotovo. Zaruke su potpisane i posvjedočene. Sadnitko više ne može učiniti ništa. Da me otac povuče iz pogodbe i daljebi morao Chatworthu platiti moj miraz.« »Ja ću ga platiti«, rekao je Gavin hladno. Alice ga je iznenađeno pogledala; zatim joj se u očima nakupilojoš suza. »Ne bi ništa značilo. Otac mi neće dopustiti da se udamza tebe. Znaš to. O, Gavine, što da učinim? Prisiljena sam udati seza čovjeka kojega ne volim.« Pogledala ga je s takvim očajem da juje Gavin povukao bliže k sebi. »Kako ću podnijeti da te izgubim,ljubavi?« šaptala mu je u vrat. »Ti si mi hrana i piće, sunce i noć. Ja…umrijet ću ako te izgubim.« »Ne govori to! Kako bi me izgubila? Znaš da osjećam isto prematebi.« Odmaknula se i pogledala ga, iznenada sretnija. »Znači, volišme? Doista me voliš, pa ako naša ljubav bude na iskušenju, i dalje ćubiti sigurna u tebe?« Gavin se namrštio. »Iskušenju?« Alice se nasmiješila kroz suze. »Čak i ako se udam za Edmunda,i dalje ćeš me voljeti?« »Udaš!« Gotovo je povikao dok ju je odgurivao od sebe. »Pla­niraš se udati za tog čovjeka?« »Imam li izbora?« Stajali su u tišini. Gavin je ljutito gledao unju, a Alice je plaho spustila pogled. »Onda idem. Otići ću ti s očiju.Ne moraš me više gledati.« Došla je već gotovo do svog konja kad je on reagirao. Grubo juje zgrabio, povlačeći njezine usne prema svojima dok je nije ozlijedio.Nisu rekli ni riječi; riječi nisu bile potrebne. Njihova su se tijela razum­jela čak i ako se nisu mogla složiti. Stidljiva mlada dama je nestala.Zamijenila ju je strastvena Alice koju je Gavin s vremenom tako dobroupoznao. Rukama je mahnito trgala njegovu odjeću sve dok nije brzoležala na hrpi. Grleno se nasmijala dok je gol stajao ispred nje. Tijelo mu je bilo 12

Baršunasto obećanječvrsto i mišićavo od mnogo godina vježbanja. Bio je za glavu viši odAlice koja je nadvisivala mnoge muškarce. Ramena su mu bila širo­ka, prsa moćno razvijena. Ipak, bokovi su mu bili uski, trbuh ravan smišićima razdvojenima u grebene. Bedra i listovi bili su nabreknuti odmišića, snažni od nošenja teškog oklopa godinama. Alice se odmaknula od njega i uvlačila dah kroz zube dok jegutala prizor njegova tijela. Posegnula je prema njemu rukama kaoda su kandže. Gavin ju je povukao prema sebi, poljubio male usne koje su seširom otvorile pod njegovima i njezin je jezik zaronio u njegova usta.Povukao ju je blizu, dodir njezine haljine bio je uzbudljiv uz njegovugolu kožu. Usnama je prešao do njezina obraza pa do vrata. Imali sucijelu noć i želio je provesti to vrijeme vodeći ljubav s njom. »Ne!« rekla je Alice nestrpljivo i brzo se povukla. Bacila je ogr­tač s ramena, nemarna prema skupoj tkanini. Gurnula je Gavinoveruke s kopče svog pojasa. »Prespor si«, hladno mu je rekla. Gavin se na trenutak namrštio, ali kako je sloj po sloj Aliceineodjeće padao na tlo, svladala su ga osjetila. Žudjela je za njim koliko ion za njom. Pa što ako nije željela čekati predugo da njihova gola tijelabudu jedno na drugom? Gavin bi volio neko vrijeme sladiti se Aliceinim vitkim tijelom,ali ona ga je brzo povukla na tlo i rukom ga bez odgode usmjerila usebe. Više nije mislio na polaganu ljubavnu igru ili poljupce. Alice jebila pod njim i poticala ga. Glas joj je bio grub dok je usmjeravalanjegovo tijelo, njezine čvrste ruke na njegovim bokovima dok ga jegurala, sve jače i jače. Gavin se u jednom trenutku zabrinuo da će jeozlijediti no izgledalo je kao da uživa u njegovoj snazi. »Sad! Sad!« tražila je ležeći pod njim i ispustila duboki, grlenizvuk pobjede kad joj se pokorio. Odmah nakon toga izvukla se ispod njega i odmaknula. Mno­go puta mu je rekla da su razlog tome njezine sukobljene misli dokpokušava pomiriti status neudane žene sa svojom strašću. No on bije ipak volio držati dulje, još više uživati u njezinu tijelu, možda čakponovno voditi ljubav s njom. Ovog su puta sporo vodili ljubav, nakonšto su potrošili prvu strast. Gavin je pokušao ignorirati prazninu kojuje osjećao, kao da je upravo nešto okusio, ali još mu nije dosta. 13

Jude Deveraux »Moram ići«, rekla je ustajući i počela zamršeni postupak odi­jevanja. Volio je gledati njezine vitke noge dok je navlačila svijetle lanenečarape. Kad bi je gledao kako se odijeva, ona bi se praznina baremmalo ublažila. No tada se neočekivano sjetio da će uskoro drugi muš­karac imati pravo dirati je. Iznenada ju je želio povrijediti kao što jeona povrijedila njega. »I ja imam ponudu za brak.« Alice je odmah stala, zaustavila ruku na čarapama i gledala ga,čekajući još. »Kći Roberta Revedounea.« »On nema kćeri, nego samo sinove i obojica su oženjeni«, reklaje bez oklijevanja. Revedoune je bio jedan od kraljevih grofova, čovjekprema čijim su imanjima Edmundova izgledala poput kmetove farme.Alice je trebalo dosta vremena, one godine dok je Gavin bio u Škot­skoj, ali otkrila je povijest svih grofova — svih najbogatijih muškaracaEngleske — prije nego što je zaključila da je Edmund najvjerojatnijiplijen. »Zar nisi čula da su mu obojica sinova umrla prije dva mjesecaod bijele kuge?« Zurila je u njega. »Ali nikad nisam čula da se spominje kćer.« »Mlada djevojka koja se zove Judith, mlađa od svoje braće. Čuosam da ju je majka pripremala za crkvu. Drže je zatvorenu u očevojkući.« »I ponudili su ti da oženiš tu Judith? Ali ona će biti očevanasljednica, bogata žena. Zašto bi je ponudio…?« Zastala je jer sesjetila da mora skriti misli od Gavina. Okrenuo je lice od nje i mogla je vidjeti kako mu se mišići učeljusti pomiču, mjesečina mu je svjetlucala na golim prsima još laganoprekrivenima znojem od njihova vođenja ljubavi. »Zašto bi ponudio takvu premiju jednom Montgomeryju?«Gavin je hladna glasa dovršio njezinu rečenicu. Obitelj Montgomerynekoć je bila dovoljno bogata da potakne zavist kralja Henrika IV.Henrik je cijelu obitelj proglasio izdajnicima i odlučio razoriti moćniklan. Toliko je bio uspješan u tome da je tek sad, stotinu godina posli­je, obitelj počela vraćati nešto od onoga što je izgubila. Ali sjećanja 14

Baršunasto obećanjeobitelji Montgomery bila su duga i nitko od njih nije želio da ga sepodsjeća na ono što su nekoć bili. »Za desne ruke moje braće i mene«, rekao je Gavin nakonnekog vremena. »Revedouneove zemlje na sjeveru graniče s našima, aon se boji Škota. Jasno mu je da će njegove zemlje biti zaštićene akose ujedini s mojom obitelji. Jedan od dvorskih pjevača čuo ga je kad jerekao da su Montgomeryji, čak i ako nisu stvorili ništa drugo, baremstvorili sinove koji su preživjeli. Čini se da mi je ponudio svoju kćerzato da joj dam sinove.« Alice je sad bila već gotovo sasvim odjevena. Zurila je u njega.»Titula će se prenijeti preko kćeri, zar ne? Tvoj će najstariji sin bitigrof, kao i ti kad joj otac umre.« Gavin se naglo okrenuo. To mu nije uopće palo na pamet, nitimu je bilo važno. Čudno je da je Alice, koju je tako malo bila brigaza svjetovne stvari, prva pomislila na to. »Znači, oženit ćeš se njome?« pitala je Alice stojeći iznad njegai gledajući ga kako se užurbano odijeva. »Nisam još donio odluku. Ponuda je došla tek prije dva dana, aonda sam mislio…« »Jesi li je vidio?« prekinula ga je Alice. »Vidio nju? Misliš na nasljednicu?« Alice je stisnula zube. Muškarci katkad znaju biti tako glupi.Ponovno se pribrala. »Znam da je lijepa«, rekla je Alice plačnimglasom. »I kad je oženiš, nećeš me se uopće sjećati.« Gavin je brzo ustao. Nije znao treba li biti ljut ili ne. Ona jegovorila o njihovim vjenčanjima s drugim osobama kao da nemajunikakve veze s njihovom vezom. »Nisam je vidio«, rekao je tiho. Iznenada se počeo osjećati kao da ga noć pritišće. Želio je čutiAlice kako negira priče o svojemu vjenčanju, ali umjesto toga se našaou situaciji da govori o mogućnosti svog braka. Želio je pobjeći —po­bjeći od kompliciranosti žena i natrag trezvenosti i logičnosti svojebraće. »Ne znam što će se dogoditi.« Alice se mrštila dok ju je uzimao za ruku i vodio je do njezinakonja. »Volim te, Gavine«, rekla je brzo. »Što god da se dogodi, uvi­jek ću te voljeti, uvijek ću te željeti.« 15

Jude Deveraux Brzo ju je podignuo u sedlo. »Moraš se vratiti prije nego štonetko otkrije da te nema. Ne želimo da takva priča dođe do hrabrog iplemenitog Chatwortha, je li tako?« »Okrutan si, Gavine«, rekla je, ali nije bilo zvuka suza u njezinuglasu. »Bit ću kažnjena za nešto što je izvan moje moći, nešto što nemogu kontrolirati?« Nije imao odgovora. Alice se nagnula naprijed i poljubila ga, ali znala je da su mumisli negdje drugdje i to ju je plašilo. Snažno je povukla uzde i odju­rila. 16