VICE TOMASOVIĆ / EX NIHILO

1



VICE TOMASOVIĆ: EX NIHILOZa Jonu, sunce malo /For Jona, the Little SunshineEDITED BY / UREDNIK:ANĐELKO MIHANOVIĆŠIBENIK, 2018.



TABLE OF CONTENTS / SADRŽAJ4 Introduction / Uvod Anđelko Mihanović6 Artist’s Statement Vice Tomasović8 A contribution to the study of the cycle Ex Nihilo / U prilog poznavanju ciklusa Ex nihilo Anđelko Mihanović20 Surreal Worlds of Phantasmagoric Characters / Nadrealni svjetovi fantazmagoričnih likova Renata Busatto24 Every Living Thing / Sve živo Mladen Lučić32 Ex nihilo (nihil fit) Draženka Jalšić Ernečić40 Prima materia Igor Gržetić46 Cosmogony / Kozmogonija Lana Beović50 Out of Nothing / Iz ničega Morana Matković54 Out of Nothing / Iz ničega Petar Grimani58 Witty Imagery and the Title of the Chief / Duhoviti imaginarij i titula poglavice Ivan Dorotić 3

INTRODUCTIONAnđelko MihanovićEx nihilo is a painterly cycle that The cycle Ex nihilo is one of theVice Tomasović was working on for project on which, as it is statedthe past several years. He exhibited above, he has worked several years,it in museums and galleries in and that has been studied by artZagreb, Pula, Dubrovnik, Varazdin, historians, curators and artists suchKoprivnica, Omis and City of as Lana Beovic, Igor Grzetic, MladenKrk. Since this may be the series Lučić, and Morana Matkovic.of artworks that made the most Besides these, this publicationimpact in art scene in Croatia, comprises also an interview thatamong artists, curators and art the artist gave to Ivan Dorotic forhistorians, an opportunity appeared Vizkultura, where he talked notfor contextualization of the cycle only about this painterly cyclein the frame not only of his artistic, but also about the period in hisbut also professional life, since professional life which coincideswe are talking about the period in with the artworks. Finally, it iswhich Tomasovic was appointed important to mention that Ex nihilo,to the position of the president besides the exhibitions that areof Croatian Association of Visual accompanied by essays used in thisArtists and the manager of the publication, was displayed underassociation’s exhibition program, the title “Horror vacui-Ex nihilo“primarily at the gallery Salon Galic within the program of the Galleryand at the exhibition venue in the Karas in the Gallery Prsten (19.5.-basements of Diocletian’s palace in 5.6.2016.) and under the title “EverySplit. As the president, he opened Living Thing“ in the organization ofthe association to the great number the Croatian Association of Visualof members and the association Artists of Istra (17.6.-4.7.2016.) inmade a great turn and many steps galleries Luka and Mul in Pula. Theseforward. In addition, the Almissa exhibitions were not accompaniedOpen Art Festival, that is directed by additional essays. To conclude,by Tomasovic, continued growing as the reader may see in theinto a renown national brand, following texts, Ex nihilo is not onlywith international guests and a pictorial, artistic project, but alsopossible international appetites. an intellectual quest focused on theTherefore, we are dealing with an universal questions, very importantartist with noted managerial and in the context of the relationshiporganizational, but also curatorial of science, industry and geneticskills: recently in collaboration engineering today.with Julia Tomasovic he realizeda curatorial project for the multi-medial exhibition Post-literacy inGallery AZ in Omis (26.10.2017.- 09.11.2017.). With regards to hisart, he is a multi-medial artist inthe literal sense of the expression:he paints, sculpts, creates videos,installations and performance art.4

UVODAnđelko MihanovićEx nihilo serija je slika je na kojoj je izričaja posebno, radi se oVice Tomasović radio posljednjih multi-medijalnom umjetniku unekoliko godina i koju je izložio u doslovnom značenju izraza: stvaramuzejima i galerijama u Zagrebu, slike, skulpture, video radove,Puli, Dubrovniku, Varaždinu, instalacije i radi performanse.Koprivnici, Omišu i Gradu Krku. S Ciklus Ex Nihilo jedan je od njegovihobzirom da se radi o seriji radova na projekata na kojem, kao što stojikojima je Tomasović dosad možda poviše, radi nekoliko godina i kojinajduže i najintenzivnije radio, te prate stručni tekstovi Lane Beović,je ovaj ciklus ostvario primijećene Igora Gržetića, Mladena Lučića irezultate među stručnom Morane Matković, koji su uključenipublikom, umjetnicima, kustosima u ovu publikaciju. Osim toga je ui povjesničarima umjetnosti na publikaciju uključen i razgovor snacionalnoj razini pružila se prilika Ivanom Dorotićem koji je autorza kontekstualiziranjem ciklusa vodio za portal Vizkultura, koji neunutar šireg okvira Tomasovićeva govori samo o slikama već govori islikarstva, ali i profesionalnog o trenutku u kojem je isti nastajao.života općenito, s obzirom da se Naposljetku je važno napomenutiradi o periodu u kojem je postao da je Ex nihilo, osim na izložbamapredsjednik Hrvatske udruge koje prate korišteni tekstovi, a kojelikovnih umjetnika – Split i voditelj su spomenute u knjizi, bio izloženizložbenih djelatnosti udruge, pod naslovom „Horror vacui – Exprevenstveno u Salonu Galić i nihilo“ u sklopu programa galerijepodrumima Dioklecijanove palače. Karas u Galeriji Prsten od 19.5. doTomasović je, uzgred budi rečeno, 5.6.2016. te pod naslovom „Ništa“  ustrukovno udruženje izravnije organizaciji Galerijskog centraotvorio brojnom članstvu te je ista Varaždin od 10.10. do 20.10.2017..doživjela veliki zaokret i počinila u navedenom Galerijskom centru.mnoge korake naprijed. Osim toga Ove dvije izložbe nisu imalei Almissa Open Art Festival, čiji je posebne predgovore. Ono što jeTomasović ravnatelj, nastavio se također zanimljivo jest što se ovdjekvalitetno razvijati i rasti u jedan radi zaista o autorovu ne samoprepoznatljivi brand u ovom dijelu umjetničkom, već intelektualnomdržave, s međunarodnim gostima istraživanju, što je moguće iščitatii potencijalno međunarodnim kroz tekstove koji slijede.apetitima. Dakle, radi se oumjetniku s očiglednom razvijenimvoditeljskim i organizacijskimsposobnostima, ali i onimkustoskim (op.a. nedavno je usuradnji s Julijom Tomasovićpotpisao kustoski koncept zauspjelu multimedijalnu izložbuPost-pismenost u Galeriji AZ uOmišu (26.10.2017. - 09.11.2017.).Što se tiče njegovog umjetničkog5

ARTIST’S STATEMENTVice TomasovićOn the painting ex nihilo one can The background of the painting is asee the creation of the first man, a plain grey color that represent thepile of thinking stones. First words nothingness form which paradox-coming out of human mouth were ically life flourishes. At the firstnames of animals our predecessor glance it may seem, because of theuttered swimming in the dispersion shoul of fish, that the scene is underof living beings. The great universe the surface of the sea, but if we lookin which we exist came out of closely, we can see different animalsnothing and organized into a simple belonging to land, sea and air. Thematter that with time came to be man in the centar of the paintingeven more complex, beyond reason. is distinguished from them withA long time ago on earth there was his dimensions, with his centralnothing but stones, and today one position and with his features, thatcan see the explosion of life. Our actually make him not resemblebody is created from the materials a human being. He is only a typefrom the surface of this planet. We of embryo, an amorphous pile ofare all planet Earth. earth divided into two parts, two creatures.This painting is conceived as anartwork in which the viewer isdrowned, and that is why it isimportant to see it in person, in fullsize. The central figure (human) isthe protagonist of the painting onlyif one looks at the painting fromafar. As one gets closer to the paint-ing, the central figure becomes theone he or she concentrates on, andthe circular movements of the shoalof fish takes one’s attention to otherfragments on the canvas, not lettinghim or her to keep looking any de-tail too long. The painting is basedon a version of incomplete simetrywhere one side is more concrete,more dense than the other, moredispersed side, and that may leadthe viewer to the false conclusionthat something is missing, some-thing that the observer may unsuc-cessfully search for with his eyes.6

ARTIST’S STATEMENTVice TomasovićNa slici ex nihilo vidimo prvoga Pozadina slike je bezlična siva bojačovjeka u nastajanju, nakupinu sti- koja predstavlja ništavilo iz kojegajena koja misli. Prve riječi proizašle paradoksalno cvijeta život. Iako seiz ljudskih usta bile su imena živo- na prvi pogled doima da se radnja natinja koje je naš predak izgovarao slici odvija u vodi zbog mnoštva ribaplivajući u disperziji živih bića. koje su tu radi kruženja naše pažnje, kada bolje pogledamo, vidimoOgromni svemir u kojemu postoji- suživot kopnenih, morskih i letećihmo nastao je iz ničega i organizirao životinja. Čovjek je odvojen od njihse u jednostavnu materiju koja je s veličinom, centralnim položajem ivremenom postajala tako komplek- izgledom koji nas čak i ne podsjećasna da je to neshvatljivo. Nekada na živo biće, a kamoli čovjeka. On jedavno na Zemlji nije bilo ničega tek njegov začetak, amorfna naku-osim gologa kamenja, a danas vidi- pina zemlje koja se dijeli na dva bićamo eksploziju života. Naše tijelo je poput jednostanične životinje.sačinjeno od materijala s površineovoga planeta. Svi smo mi planetZemlja.Ova slika je zamišljena kao rad ukojemu se gledatelj utapa, zbog čegaju je potrebno doživjeti u originalu,ili reprodukciji pune veličine. Cen-tralni lik čovjeka je glavni lik samoako sliku gledamo iz daljine. Kakojoj se približavamo glavni lik postajeonaj na kojega se koncentriramo, akružno gibanje jata riba tjera našupažnju na slijedeći fragment nedozvoljavajući nam da se zadržava-mo na određenome detalju predugo.Iako slika ilustrira nekoliko različi-tih mitologija odjednom, ona je posvojoj prirodi apstraktna. Bazira sena vrsti nepotpune simetrije gdje jejedna strana konkretnija od drugeraspršenije strane, što nas navodina lažni zaključak da nešto negdjenedostaje, nešto što bezuspješnotražimo pogledom.7

A CONTRIBUTION TO THE STUDYOF THE CYCLE EX NIHILO—ANĐELKO MIHANOVIĆ 8

Ten billion years ago there was noth- when looked from afar, resem-ing. How is it possible that the entire bling mosaics, or looked from theuniverse was created out of nothing vicinity, with their multiple planesand that it exists in this state.1 that present different narratives the author deals with. The canvases areTo talk about Vice Tomasović as transparently structured and with-a young artist today would mean out serious difficulties it is possibleto attach an ill-suited etiquette to discern different sections to bethat does not belong to his artistic read as specific painterly narratives.habitus or to the artworks from These little scenes are very suc-the cycle Ex nihilo. Although the cessful because the artist fits themtitle may suggest otherwise, these skillfully into these unnoticeableartworks were not created per se out frames, as well as into the generalof nothing, but are the result of a framework of the entire painting.long-lasting and thorough intellec- Characters that constitute themtual, spiritual and artistic process, may seem from afar like a plainthat belongs to the maturity rarely repetition of a single motif, how-attributed to young artists. There- ever, with a slightly more thoroughfore this series, exhibited firstly in look one can conclude that these2014 in the City Museum in Omis, “phantasmagoric worlds“3, as de-has its stylistic and conceptual roots fined by Morana Matkovic, are fullin artist’s previous projects, pre- of unique mixtures of human-likedominantly in Herbal Origin Theory and animal-and-plant-like bodies.from 2013 (Gallery Praktika, Split) As the author himself emphasizes,or even in Bestiary from 2008 (Gal- there are more than one thousandlery Onaion, Omis). One can see, characters in every painting.4 Withthusly, that it is a complex concept regards to this, Lana Beovic writesthat was developed and matured about the “dispersion of life“ andslowly, and that inspired different the “explosion of figures“.5 An artand even contrary studies by art historian trained on the styles andhistorians and curators. pictorial signatures of classical and medieval workshops where oneFormally speaking, artworks are could recognize a particular artist orclear: large canvases of big dimen- a particular school by lookng closelysions,2 some monochromatic, some at the eyes, teeth, ears, noses fin-polychrome, filled with characters gers or finger nails, might expectfrom painter’s imagination on acoherent and linear way. They leave 3 Morana Matkovic, preface toopposing impressions on the viewer Tomasovic’s exhibition in Lauba, 11.3.-23.4.2015.1 Vice Tomasović, taken from https://www.jutarnji. 4 Ivan Dorotic, Duhovni imag- hr/kultura/art/vice-to- inarij i titual poglavice, masovic-suvremenu-umjet- 23.3.2015., taken from nost-treba-disperzira- https://vizkultura.hr/duho- ti-na-otoke-i-u-sela/4621073 viti-imaginarij-i-titula-po- glavice/2 Starting from 150 x 110cm or 170 x 110cm, but also 120 x 5 http://www.culturenet.hr/ 208cm and 200 x 270cm default.aspx?id=692449

that it would be possible to discover post-conceptually, without a plan,in the same way and even more he creates a character and thaneasily the personal signature of one thinks about the reasons he madecontemporary artist such as To- it in a particular way. Nonetheless,masovic, but he skillfully varies the it is difficult to dispute the fact thatsolutions for the anthropomorphic Tomasovic as his conceptual start-bodies of his characters. This says a ing point takes mythology and in hislot about his thoroughness and his paintings he realizes “all the livingethical approach to the act of paint- beings, outside time“. Somewhating: not only does he spend month paradoxically, on the other side,or two on a painting, but not rarely he emphasizes that he deals withhe comes back to it over a longer reality, not fiction.7 A visitor of theperiod of time, as a result of the re- exhibition may ask then what his-flecting upon universal questions, in torical period should be representedtheir connection to painting. These by these paintings: is it a vision ofreflections, in the cultural but also prehistory or a possible future sce-religious and spiritual context that nario? Ex nihilo questions the officialTomasovic belongs to, are perhaps paradigm of the origin of the world,one of the main characteristics of and according to Tomasovic, it dealshim as an artist, but also as a man. with “post-mythological modelsHis artistic solutions do not, on the of the origin... Those plant-likeother hand, find their irrefragable animals called Homoherbe representroots in the tradition of Croatian a theoretical model of the livingpainting, maybe only fragmentarily being that could have existed in thein Croatian Naive Art. past, and from which contempo- rary plants and animals evolved,When Tomasovic talks about the and in the end, humans.“8 In thisquestions he deals with in his process, as he emphasizes, he turnsartworks, he mentions often the to science, medicine, biology,terms like biotechnology, bioethics, psychology, and tries to avoid po-transhumanism or posthumanism. tential poetics and amateurism. HeThat is the framework in which tries to materialize the model thatthe artist thinks as a researcher. opens moral and ethical questions.However, when he talks about his Curator Drazenka Jalsic Ernecic inpainting he states that it is a “zen her preface to the exhibition in Ko-process“ and that in those situa- privnica wrote precisely that “thetions he “does not think too much“ author connects these questions,about theoretical issues he discuss- especially the question of the origines pictorially.6 The author works6 “These characters are made from https://arteist.hr/vice- without any particular tomasovic-nisi-afirmiran-sve- thinking or planning. Actu- dok-nisi-afirmiran-u-zagrebually, the whole process is 7 From the interview with thean experiment, because one artist, 5.5.2017.never knows how the paintingwill look in the end,“ MajaHrgović, Vice Tomasović: 8 https://vizkultura.hr/duho-Nisi afirmiran sve dok nisi viti-imaginarij-i-titula-po-afirmiran u Zagrebu, taken glavice/10

primarily with the idea of the artis- horror vacui. Today science teachestic creation,“ while Petar Grimani us that ina n ‘empty’ space par-in the first works from this cycle ticles are constantly created andsaw paintings “as starting points for constantly disappear. The emptyclarification of one’s own relation- space, as such, does not exist.“11 Asship towards both the outside and I stated above, he negates possibleinner worlds.“9 references to other artists, although an art historian may contextualizeSince the artist shares Christian Ex nihilo as descendants of surre-Catholic worldviews he understands alism, e.g. of Ives Tanguy and histhe problem Ex nihilo as a Christian shapes in The Sun in Its Jewel Case (Leprinciple. This painterly cycle is soleil dans son écrin),12 or the ones innot the first series by Tomasovic in the painting There, Motion Has Notwhich one can trace spiritual and re- Yet Ceased (Là ne finit pas encore leligious references: I would mention mouvement).13 What is more, Mladenthe performance piece Penance, that Lučić in his preface to the exhibi-the artist performed in 2015 during tion Every Living Thing in Pula writesthe 14th Days of Performance in about “new Mannerism realized byVarazdin, and that he repeated one Tomasovic as a discursive answer toweek after in Pula. Also the perfor- realisms in Croatian art and to Croa-mance-installation piece entitled tian contemporary art in general.“14Shrine from the same year is import- Moreover, another formal charac-ant in this context: the performanceconsisted of the artist kneeling down 11 https://www.jutarnji.hr/kul-in front of an ATM machine in the tura/art/vice-tomasovic-su-center of the city of Omis and folding vremenu-umjetnost-treba-dis-hands as if he was to pray. perzirati-na-otoke-i-u-se- la/4621073/To come back to the original topic,although other art historians so far 12 Flint, Lucy. Yves Tan-have tried to establish connections guy. The Sun in Its Jewelbetween Ex nihilo and works from Case ( Le soleil dans sonfamous artists from previous peri- écrin ) preuzeto s https://ods, the author himself negates any www.guggenheim.org/art-conscious reference to other peo- work/4034ples’ works; he is an individual, analchemist who is trying to find his 13 Davidson, Susan, There, Mo-own answer of the “hidden past and tion Has Not Yet Ceased (Làbiology.“10 On the other hand, in ne finit pas encore le mou-an interview he gave to Jutarnji list vement) preuzeto s https://he mentioned something contrary: www.guggenheim.org/art-“ I find Romanesque illuminations work/14607and sculpture interesting because of 14 “Paintings and objects pre-9 http://www.culturenet.hr/ sented at this exhibition default.aspx?id=62121 are an important refreshment on Croatian art scene, that10 From the interview with the has been in recent years artist, 5.5.2017. oversaturated by paintings of so called new figurations or new hyper-realisms.“ Mladen Lučić, Sve živo11

teristic of Ex nihilo are colors. Theyserve to the artist not as an emo-tional trigger, but as an instrumentused in experimenting with volumesand space. The artist is aware ofthe fact that the audience doesnot look art today in the same wayas previous audiences fifty yearsago, so he accentuates the effectof visual overload and paints untilit almost becomes too much. Thisunderstanding of art and paintingthe artist sums up in his somewhatparodic alter-ego called Insipiens.Therefore his characters are not eviland should not be scary, although atfirst glance may be at least consid-ered as ugly. Tomasovic was alwaysinterested in unusual characters,and he has been working on themand exhibiting them for years in hisbestiarii. What is more, one couldconsider Ex nihilo as bestiarii as well.Finally, we can conclude that Exnihilo, but also art of Tomasovic ingeneral, does not fit stylistically inCroatian contemporary art scene. Inmy opinion, he should be distin-guished not necessarily because ofthe topics he deals with (althoughhe is solitary here too), but becauseof the morphology of his characters,because of the particular choice ofcolors he does, because of horrorvacui, his eclecticism in multi-me-diality, but also theoretical answershe provides to accompany his art.Although Ex nihilo is not his first bigcycle, it marked and framed a verylong and important episode of To-masovic’s artistic and professionallife and may prove to be a milestonein his trajectory.Ex nihilo nihil fit. 12

13

U PRILOG POZNAVANJUCIKLUSA EX NIHILO—ANĐELKO MIHANOVIĆ 14

Prije desetak milijardi godina nije bilo iz slikarevog imaginarija na jedanničega. Kako je moguće da je čitavi skladan i linearan način. Djeluju nasvemir nastao iz ničega i manifestirao gledatelja dvojako: ostavljaju razli-se u sadašnje stanje priličnog reda.1 čite dojmove promatrani iz daljine, kao detaljno izvedeni mozaici, i izGovoriti danas o Vici Tomasoviću blizine, kao višestruki planovi u ko-kao mladom umjetniku značilo bi jima se nalaze priče kojima se autorprišiti mu etiketu koja nužno ne bavi. Platna su pregledno struktu-odgovara njegovom umjetničkom rirana te je bez velikih poteškoćahabitusu, tako ni radovima iz ciklusa moguće slike podijeliti na sektoreEx nihilo. Iako naslov može sugerirati i čitati ih kao pojedinačne likovnedrukčije, ovi radovi nisu nastali per narative. Te male scene su likovnose iz ničega, već su rezultat jednog vrlo uspjele jer Tomasović mini-temeljitog i dugog intelektualnog, jature uklapa pozitivno kako u teduhovnog i umjetničkog procesa i neprimjetne okvire, tako u konteksttehničke realizacije, koji pripadaju cjelovitog okvira slike. Likovi kojizrelosti rijetko karakterističnoj za ih sačinjavaju iz daljine mogu seumjetnike u početnim godina- činiti kao puka ponavljanja jednogma svojih ozbiljnih umjetničkih motiva, međutim, tek poneštopothvata. Stoga ovaj ciklus, čiji su temeljitijim gledanjem moguće jeprvi radovi izloženi još 2014. godine zaključiti da su ovi „fantazmagorič-u Gradskom muzeju u Omišu, ima nih svjetovi“3, kako ih je definiralasvoje likovno i konceptualno kori- Morana Matković, puni jedinstvenihjenje i poveznicu u Tomasovićevim spojeva ljudskih i životinjskih tijelaprethodnim projektima, prvenstve- i biljaka. Kako sam autor ističe,no u Teoriji biljnog porijekla iz 2013. likova ima preko tisuću na svakojgodine (Galerija Praktika, Split) slici.4 Lana Beović piše o „disper-ili čak u Bestijariju iz 2008. godine ziji života“ i „eksploziji likova.“5 S(Galerija Onaion, Omiš). Vidljivo je, tim u vezi, povjesničar umjetnostidakle, da se radi o kompleksnom odgojen na šablonama i potpisuciklusu koji je polako sazrijevao i klasičnih i srednjovjekovnih školarazvijao se i o kojem su, u konačnici, i radionica očekivao bi i da će sepovjesničari umjetnosti i kustosi pi- jedan suvremeni umjetnik još lakšesali različite, čak i oprečne tekstove. otkriti u nekom detalju poput uha, nosa ili usta likova, međutim, To-Unatoč tome, formalno gledajući masović vješto varira svoja rješenja,radovi su jasni: platna velikih di-menzija,2 neka monokromna, neka 3 Morana Matković, predgovorpolikromna, ispunjena su likovima izložbi Vice Tomasovića u Laubi, 11. 3. — 23. 4. 2015.1 Vice Tomasović, preuzeto s https://www.jutarnji.hr/kul- 4 Ivan Dorotic, Duhovni imag- tura/art/vice-tomasovic-su- inarij i titual poglavice, vremenu-umjetnost-treba-dis- 23.3.2015., preuzeto s perzirati-na-otoke-i-u-se- https://vizkultura.hr/duho- la/4621073/ viti-imaginarij-i-titula-po- glavice/2 Redom 150 x 110cm ili 170 x 110cm, ali i 120 x 208cm i 5 http://www.culturenet.hr/ 200 x 270cm default.aspx?id=6924415

tako da tražiti umjetnikov potpis i osporiti činjenicu da Tomasović kaozajednički nazivnik u očima, zubima svoje konceptualno počelo uzimai općenito tijelima njegovih antro- mitologiju i na slikama realizirapomorfnih oblika, koji su dosad već „sva živa bića, van vremena“ iakopostali njegov zaštitnih znak, nije istovremeno ponešto paradoksalnolak zadatak. Ova složenost i razno- proglašava da se radi o ovoj stvarno-likost likovnih oblikovanja govori sti, a ne misteriju.7 Posjetitelj izložbemnogo o umjetnikovu temeljitom i svakako se može legitimno zapitatietičkom pristupu slici: ne samo da o kojem se točno povijesnom peri-jedno platno iz ničega može nastajati odu radi: radi li se o nekakvoj vizijidva mjeseca, već slikar ponekad i budućnosti možda ili o prapovi-nakon dužeg vremenskog perioda na jesti? Ex nihilo propituje službenuisto dodaje svoja nova razmišljanja i paradigmu postanka svijeta, premautiske, koji pripadaju, kao što je gore Tomasoviću radi se o „post-mi-spomenuto, istoj intelektualnoj, du- tološkim modelima postanka… Tehovnoj, naposljetku i likovnoj matici biljne životinje koje naziva(m) Ho-i govore mnogo o samom umjetniku moherbama predstavljaju teoretskii njegovu promišljanju univerzal- model živoga bića koje je moglonih životnih, neumjetničkih tema. postojati u zemaljskoj prošlosti, a izUpravo je to promišljanje o univer- kojega evolucijskim stablom nastajuzalnim životnim temama u okvirima suvremene biljke, životinje i na kra-kulturološkog (i ako smijem dodati, ju ljudi,“ ističe autor.8 Naglašava dareligijskog) podneblja kojem Toma- se pritom okreće znanosti, medici-sović pripada ono što ga određuje ni, biologiji, psihologiji, i u širokomkao umjetnika i čovjeka. S druge luku pokušava zaobići mogućustrane, likovna rješenja i obrada tih poetičnost. Pokušava materijalizi-istih tema nemaju svoje reference u rati teorijski model koji počiva nahrvatskoj likovnoj tradiciji. stablu života i njime otvara moralna i etička pitanja. Kustosica DraženkaKrenimo stoga od intelektualnog Jalšić Ernečić u predgovoru Tomaso-aspekta ciklusa: Ako čovjek raz- vićevoj izložbi u Koprivnici preciznogovara s Tomasovićem o pitanjima je kontekstualizirala odnos nave-koje problematizira u svojim slika-ma, često može čuti nesvakidašnje proces je eksperiment, jerpojmove poput biotehnologije, nikako ne mogu znati kakobioetike, transhumanizma ili post- će slika na kraju izgleda-humanizma. To su kategorije unutar ti“, iz: Maja Hrgović, Vicekojih autor razmišlja kao istraživač Tomasović: Nisi afirmiranu klasičnom smislu izraza. Unatoč sve dok nisi afirmiran utome, dok govori o svojim slikama i Zagrebu, preuzeto s https://konkretno o slikarskom radu tvrdi arteist.hr/vice-tomasovic-da je to „zen proces“ i da u tim si- nisi-afirmiran-sve-dok-nisi-tuacijama „nije previše razmišljao“ afirmiran-u-zagrebu/o teorijskim problemima i pitanjimakoja ciklus razmatra.6 Ipak teško je 7 Iz razgovora s umjetnikom, 5.5.2017.6 „Ovi likovi nastaju bez 8 https://vizkultura.hr/duho-pretjeranog promišljanja i viti-imaginarij-i-titula-po-planiranja. Zapravo čitav glavice/16

denih pitanja i autorovog slikarstva da u ‘praznom’ prostoru česti-te je napisala da umjetnik „pitanje ce konstantno nastaju i nestaju.prapočetka…primarno povezuje s Praznina u biti ne postoji.“12 Autoridejom umjetničkog stvaranja,“9 radi post-konceptualizacijom, radidok Petar Grimani u prvim radovi- bez plana, stvara određeni lik ima iz ovoga ciklusa vidi slike „kao onda razmišlja zašto je to baš takopolazište za razjašnjenje vlastitog napravio, što znači da bez obzira naodnosa prema vanjskom svijetu i snažan teoretski i misaoni aspektonom unutarnjem.“10 likovnost kao metoda ima značaj- nu ulogu. U svojem kreativnomS obzirom na svoj kršćanski (kato- istraživanju autor negira povlačenjelički) svjetonazor Ex nihilo uzima referenci iz tekstova. Premda bi sekao kršćanski princip. Ovaj ciklus povjesničaru umjetnosti kao priro-nije prvi u kojem je moguće tražiti dan kontekst Tomasovićevog stiladuhovne tj. religijske reference: mogao nametnuti nadrealizam, pri-istaknuo bih performans Pokora mjerice Ives Tanguy i njegovi obliciizveden 2015. godine na 14. danima na slici The Sun in Its Jewel Case (Leperformansa u Varaždinu i ponov- soleil dans son écrin),13 ili oni sa slikeljen tjedan dana kasnije u Puli te There, Motion Has Not Yet Ceased (Làperformans-instalaciju Hram iz ne finit pas encore le mouvement),14iste godine gdje je autor kleknuo i Mladen Lučić u predgovoru izložbesklopio ruke kao za molitvu pred Sve živo u Puli stilsku ‘etiketu’ pro-bankomatom u centru Omiša. nalazi u „novom manirizmu koji se u Tomasovića realizirao kao svojevrsniIako su drugi povjesničari umjetno- diskurzivni odgovor na spomenutesti dosad tražili u svojim tekstovima realizme, ali i cjelokupnu hrvatskupoveznice između radova Ex nihilo likovnu scenu.“15s onima umjetnika iz povijesti, samumjetnik negira pretpostavku da se 12 https://www.jutarnji.hr/kul-svjesno referira u svojim slikama na tura/art/vice-tomasovic-su-tuđe radove; on je individualac, ali vremenu-umjetnost-treba-dis-alkemičar koji na jedan svoj način perzirati-na-otoke-i-u-se-traži progovara o „skrivenoj povi- la/4621073/jesti svijeta i biologije.“11 Doduše,u jednom razgovoru za Jutarnji list 13 Flint, Lucy. Yves Tanguy.sam umjetnik je istaknuo da su mu The Sun in Its Jewel Case „romaničke iluminacije i kiparstvozanimljivi zbog prenatrpanog kadra (Le soleil dans son écrin )poznatog kao ‘strah od praznog preuzeto s https://www.prostora’. Danas nas znanost uči guggenheim.org/artwork/40349 http://www.culturenet.hr/ 14 Davidson, Susan, There, default.aspx?id=78185 Motion Has Not Yet Ceased (Là ne finit pas10 http://www.culturenet.hr/ encore le mouvement) default.aspx?id=62121 preuzeto s https://www. guggenheim.org/artwork/1460711 Iz razgovora s umjetnikom, 5.5.2017. 15 „Slike i objekti koje je Vice predstavio na ovoj izložbi u HDLUI predstavljaju bitno17

Nadalje, još jedna od formalnih kojem su u kontekstu Tomasovićevakarakteristika slika Ex nihilo, ali slikarstva već pisali drugi povjesni-i drugih Tomasovićevih radova u čari umjetnosti (zbog čega izbjega-ovome mediju jest izražajni kolorit. vam ponavljati opća mjesta u tomOn umjetniku ne služi kao poten- smislu) i eklekticizam u multimedi-cijalni emocionalni okidač već kao jalnosti, ali i teoretski odgovori kojeinstrument koji koristi u svojem pruža paralelno sa svojim radovima.eksperimentiranju s volumenima i Iako definitivno nije prvi Tomaso-igri u prostoru. Svjestan je činjenice vićev ciklus, obilježio je i zaokružioda društvo ne gleda slikarstvo na isti jednu veliku etapu njegovog umjet-način kao prije pedeset godina pa ničkog života i čini se da bi se mogaonaglasak stavlja na efekt overload-a pokazati kao prekretnica u autorovui dovodi počesto sliku do krajnje profesionalnom likovnom putu.granice vizualne ugode. Sve to samumjetnik sažima u svoj alter-ego Ex nihilo nihil fit.Insipiens, on je za njega likovni duhi likovni jezik, istovremeno parodijai karikatura ezoterije. Njegovi likovinisu zli i ne bi trebali biti zastrašuju-ći, iako naoko mogu biti neugledni.Čudni likovi Tomasovića su odu-vijek zanimali i on im je dosljednopredan, radi na njima dugo godina isprema ih i izlaže u svojim bestijari-jima, kakvima na neki način može-mo shvaćati i slike ovog ciklusa.Naposljetku, moguće je zaključitida se svojom likovnošću Ex nihilo,ali i umjetnost Vice Tomasovićaopćenito ne uklapa u suvremenuumjetničku scenu u Hrvatskoj jerautor u više medija na sebi svojstvennačin problematizira univerzalnapitanja. Ono što Tomasovića izdvajastoga, po mojem mišljenju, nijetematika kojom se bavi, već morfo-logija i kolorit likova, horror vacui oosvježenje u hrvatskomumjetničkom prostoru kojije zadnjih nekoliko godinauglavnom zagušen slikarstvomtzv. novih figuracija ilinovih hiperrealizama.“ –Mladen Lučić, Sve živo,predgovor izložbi ViceTomasovića u Galerijskomcentru Varaždin (10. 10.2017. - 20. 10. 2017.).18

19

SURREAL WORLDS OFPHANTASMAGORIC CHARACTERS—RENATA BUSATTO 20

Vice Tomasović, an academy- can see the imaginary creaturestrained painter from Omis, is the depicted in humorous way: e.g.author of a painterly cycle entitled the characters that have the fangsEx nihilo. This series, presented do not look threatening at all,at many exhibitions, e.g. at the such as those of Clive Barker, forhomonymous show in 2015 in example. Therefore, these miniatureLauba or at the 32nd Youth Salon, creatures trapped in chaotic eventsis characterized like many artworks in the depths of the first ocean arein his opus by phantasmagoric depicted in one moment of timeand psychodelic worlds with a in a particular space without anystrong influence of surrealism, obvious answer to the mystery ofthat the artist uses to answer the the beginning of life. The rich olorsenigma of the creation of the world and shapes ask the observer to diveand life, and the accompanying into this phantasmagoric world thatquestions of the past and future. may seem familiar to us, however,The very title of the series evokes at the same time stays an unsolvedthe beginning of the world and the puzzle that calls for reflection andcosmogonic interpretation of it. In questioning of the bigger questionsthis context it is interesting to note of one’s past and future.that every painting of the cyclemay be interpreted individually,but also as taking part in thelarger narrative. Although we donot find the original element thatled to the creation of the world,as suggested by La recontre deselements of Kurt Seligmann, or theabstract protozoes of Bruce Riley,when we look at Tomasovic’spaintings, we look at the ocean’sdepths full of invertebrates andvertebrates. Complementedby chaotic events these livingorganisms are deprived of strictboundaries among each other.This oceanic imagery depicting thefirst proliferation is presented asan open and very dynamic, almostcyclical composition. From thesmallest to the biggest creatures onthe canvases, there is on hierarchy.All the characters are taking partin a harmonious relationship. Alsothe colors have the same function.From dimmed grey and pastelshades to rich nuances of red,the colors are used to portray theboth flatness and the depth of anocean. If we look more closely we21

NADREALNI SVJETOVIFANTAZMAGORIČNIH LIKOVA—RENATA BUSATTO 22

Vice Tomasović, umjetnik rodom ne kompozicije u kojoj bića formira-iz Omiša, autor je ciklusa slika pod ju svojevrsni ciklični oblik koji kaonazivom „Ex Nihilo“. Tomasović u da slavi postanak i život. Kompozi-svom opusu pred publiku postav- cijski odnos prikazanih imaginarnihlja fantazmorgične i pshihodelične bića stvara naglasak na kaotičnostsvjetove s jakom naznakom nadre- događanja u prvom planu iako jealizma pokušavajući doprinijeti do izvjesno da postoji bogatstvo životašireg sagledavanja problematike unutar cijelog formata. Od najma-postanka svijeta i života, odnosno njih do najvećih bića, ne zamjećuje-problematike konfuzne priče o proš- mo primat nad hijerarhijskih redomlosti i budućnosti. Upravo će takvo i odnosom. Naime, svi prikazanirazmišljanje biti vodiljom u ciklusu likovi uronjeni su u međusobni spletslika pod nazivom „Ex Nihilo“ („Iz i ples koji ne dopušta fiksaciju nitiničega“) koje su predstavljene publici postojanje najvažnijeg elementa nana brojnim izložbama, a među kojima slici. U jednakoj funkciji nalazimo itreba svakako izdvojiti sudjelovanje kolorit slike, koji indirektno komu-na 32. Salonu mladih i izložbu pod nicira s prikazanim motivima. Odnaslovom „Iz ničega“ koja je postav- prigušenih sivih i pastelnih tonovaljena u Laubi 2015. godine. do bogatih nijansi crvene boje, ukazuje se na izričitu plošnost, aNazivom samog ciklusa umjetnik ipak i dubinu koja direktno sugeri-evocira prapočetak, postanak svijeta, ra duboka oceanska prostranstva.odnosno kozmogonijsko tumače- Uronimo li pobliže u sliku uočitnje istoga. U pristupu oblikovanju ćemo imaginarna bića prikaza-motiva očit je nadrealistički utjecaj na na izrazito duhovit način. Bićai svaka slika može se promatrati koja posjeduju očnjake nipošto nepojedinačno, ali i kao dio cjeline izgledaju prijeteće ili izazivaju strahpovezane sponama o fantazmorgič- kod promatrača, kao što je to slučajnom prikazu razvoja imaginarnih u djelima Clivea Barkera.bića. Iako ne pronalazimo iskon-sku nit koja je dovela do stvaranja Minijaturna bića uronjena u navedenasvijeta, što je na primjer prikazano kaotična zbivanja u nepreglednimna slici „Susret elemenata“ nadre- prostranstvima pramora na Toma-alističkog slikara Kurta Seligmana sovićevim slikama zarobljena su uili apstraktnih protozoa organskih trenutku prostora i vremena bezoblika koji su postali dijelom opusa očigledne mogućnosti razrješenjaBrucea Rileya, pri samom susretu sa misterija o početku života ili o sud-Tomasovićevim djelima promatrač je bini koja ih čeka. Bogati kolorit slikauronjen u dubine oceana u kojima se i oblika traži od promatrača da uronipred njegovim očima odvija bujanje u fatazmorgični svijet koji nam je do-života invertebrata i vertebrata. nekle poznat, ali i dalje ostaje preve- likom nepoznanicom koja posjedujeUpotpunjeni kaotičnim zbivanjima magičnu privlačnost da nas potpunoprikazani živi organizmi lišeni su zaokupi i poziva na deskriptivno uo-strogih granica jedni među drugima. čavanje poznatih zakonitosti naspramImaginarij oceanskih dubina u ko- nepoznatom formiranju čovjekovejima se dogodilo prvo bujanje života prošlosti i budućnosti.prikazano je u jednom kaotičnomisječku otvorene i izrazito dinamič-23

EVERY LIVING THING—MLADEN LUČIĆHDLU Istre, Galerija Luka i Mul,Pula, 17. 6. – 4. 7. 2016. 24

Exactly one year ago, Vice Tomaso- reductions, an escape from linearvić, young artist from Split, walled perspective, frontal lighting, sim-himself up in the concrete bunker etry and golden ratio, and partiallyof the former Admiralty in Pula. He it strives for the come-back of theprogressively walled up with bricks Medieval horror vacui. Together withthe entrance shaft from the inside the playful, accentuated colorism,out, one brick at a time, until the this fear of the empty space is one ofentrance became completely closed the characteristics of the paintingsand he himself stayed trapped in the of Tomasovic, full of miniature ani-interior of the cold and somewhat mals with antropomorphic features.apocalyptic edifice. This piece, en- His paintings resemble the fantastictitled Penance, the artist performed world of Hyeronimus Bosch, thein the context of the 14th Days of imagery of phantasmagoric symbi-Performance Varazdin, manifes- osis of figural shapes of Arcimboldo,tation that was repeated then in they resemble horror vacui we canPula in collaboration with Museum find in El Greco or Tintoretto, whileof Contemporary Art of Istra. That his ornaments, sort of artist’s moduswas the first encounter of our city vivendi, get him further of the afore-and this artist, who came back with mentioned masters of Mannerismhis recent works, predominantly in the direction of the Renaissancepaintings, exhibited now at a solo painting of Paolo Uccello and Pieroshow entitled Sve zivo (Every living della Francesca. Mannerist influ-thing). At the first glance it seems ence has been visible in the art ofthat there are no tight connections Salvador Dali, Max Ernst and Ivesbetween the performance and this Tanguy in the last century, so itpainterly cycle, but we will get back is not unusual to find indicationsto that. of this style in contemporary art. However, to look surrealism inHis paintings and objects represent Tomasovic’s art it is important toa refreshment on Croatian artistic grasp his whole imagery, with itsscene, that has been in the past few minutely painted fantasy creaturesyears saturated with painting of of herbal and animal origins, thatthe so called new figuration or new have some human features. Withhyper-realisms. Tomasovic offers an their movements, interweaving andalternative that is seemingly seem- magically symbolic positioning theyingly surrealist, however, it is my evoke surrealist painting. They openopinion that here we can talk more a miraculous, imaginative and lucidabout a new Mannerism realized as a world that we discover in detailsdiscursive answer to the aforemen- of authors’ compositions that aretioned realisms and to Croatian art obviously nor representing realityscene in general. Historically speak- as such, but suggest indirectly aing, Mannerism was a reaction to possible past or future of the world.the figural and spatial objectivity of Today, when genetic engineeringthe Renaissance, its coherence and is taking over natural biologicalorder that led the art then to per- functions of people, controlling ourfectionism. Mannerism introduces offspring and dictates our nutrition,a certain unrest and dissolution of we cannot be sure of anything. If weRenaissance’s harmony, it intro- believe in this kind of science, weduces perspectival extensions and do not know what mutations led to25

the emergence of Homo sapiens, and to the supposed witches and theirwe do not know in which direction punishing. The women that weremultinational corporation (that accused of being witches were notcontrol the processes of genetic only burnt alive but also walled upengeneering) will end the story in Medieval houses and castles. Hereof human species. We are getting the artist pays respect to innocentcloser and closer to to world of victims of ideological manipulationsAlien, and we do not even know at and condemns repressive regimes,this point if we originate from it. he also touches upon the magicalHowever, despite this pessimistic and mystical sphere again. By con-context, paintings and objects of necting the bricks in the wall withTomasovic communicate good vibes clay, the basic material on earthand act as if they jumped out of the (used supposedly also by God inWunderkammer of a sweet-tempered creation of the man) he talks aboutalchemist. Their compositions are purification and penance to suggestmysterious in the iconography the that penance is necessary to avoidartist uses, but their atmosphere in the future full of phantasmagoricgeneral is cheerful and lightheart- mutants, such as those moving oned. This atmosphere is realized not his canvases.rarely with humorous portraits andcaricatures of his real and imaginarycharacters, and their symbiosis.Even if we look at the Romanesquebestiarii, that the artist takes for hisreference they do not look so scarytoday as they looked to a medievalChristian who was to look at thedepictions of hell inside and takeit as a reminder to lead an honestand humble life as prescribed by theBible. Today, when we look at thesegroups at the entrances and pillarsin the cathedrals we can see funnyimages that would very difficultlybe able to warn us of the atrocitiesof hell and serve as corrective inour daily lives. The most importantaspect here is therefore the contextand time from which we are lookingat something and this is somethingthat the artist is trying to state, henamely enables us to interpret hisartworks freely without constraintsof his personal cultural or artisticworldviews.Let us go back to the beginning andthe aforementioned performance.There the artist also refers to thepast and does this sort of hommage26

27

SVE ŽIVO—MLADEN LUČIĆHDLU Istre, Galerija Luka i Mul,Pula, 17. 6. – 4. 7. 2016. 28

Prije točno godinu dana, mladi provodi perspektivnim produlje-splitski umjetnik Vice Tomasović njima ili skraćenjima, bijegom odzazidao se u betonskom bunkeru linearne perspektive, frontalnognegdašnjeg Admiraliteta u Puli. Uski svijetla, simetrije i zlatnog reza,ulazni otvor postupno je zidao s a djelomice kompozicijski teži injegove unutrašnje strane ciglama, povratku srednjevjekovnog horrorajednom po jednom, dok napokon vacui. Upravo je strah od praznineotvor nije bio potpuno zatvoren, a osnova karakteristika slikarstvaumjetnik ostao zarobljen u unutraš- Vice Tomasovića, kojeg akcentiranjosti hladnog i pomalo apokalip- i razigrani, ekspresivni kolorit iztičnog zdanja. Svoj performans, pod kojeg izranjaju minijaturni životinj-nazivom Pokora ovaj je autor izveo u ski likovi antropomorfnih obilježja.sklopu 14. Dana performansa Varaž- Tomasovićeve slike smislena su idin, manifestacije koja je reprizno, jasna asocijacija na fantastičan svijetu suorganizacii Muzeja suvremene Hyeronimusa Bosha, na maštovitostumjetnosti Istre, gostovala u Puli. fantazmagorične simbioze figural-Bilo je to i prvo gostovanje ovog nih oblika Arcimbolda, na slikarskesplitskog umjetnika u našem gradu partije horrora vacui kojeg susre-gdje se sada predstavlja izložbom Sve ćemo kod El Greca ili Tintoretta,živo, a na kojoj izlaže svoje recentne dok će nas ornamentalni prostor,radove, prvenstveno slike. Na prvi svojevrsni autorov modus vivendi,pogled nema neke čvršće poveznice odmaknuti od navedenih majstoraizmeđu tog njegovog performansa i manirizma i odvesti nas u svitanjeslikarskog ciklusa kome nazočimo, renesanse i do njenih problema-ali o tome nešto kasnije. tičara, Paola Uccella i Piera della Francesce. Umjetnici nadrealizmaSlike i objekti koje je Vice pred- prošlog stoljeća nisu bili imuni nastavio na ovoj izložbi u HDLUI utjecaje manirizma koje susrećemopredstavljaju bitno osvježenje u kod Salvadora Dalija, Maxa Ernstahrvatskom umjetničkom prosto- ili Yvesa Tanguya pa naznake takvogru koji je zadnjih nekoliko godina stvaralaštva logično pronalazimo iuglavnom zagušen slikarstvom tzv. u Tomasovića, ali za komponentenovih figuracija ili novih hiperre- nadrealističkog ozračja bitniji je nje-alizama. Tomasović nudi slikarsku gov cjelokupni imaginarij kojeg činealternativu naizgled nadrealističke minuciozno izrađena maštovita bićaprovenijencije ali mišljenja sam da biljnog i životinjskog podrijetla odse prije radi o svojevrsnom novom kojih neka poprimaju ljudske obilkemanirizmu koji se u Tomasovića i karakteristike, a svojim kretanji-realizirao kao svojevrsni diskurzivni ma, međusobnom isprepletenošćuodgovor na spomenute realizme, i magijsko-simboličnom imposta-ali i cjelokupnu hrvatsku likovnu cijom bez sumnje zazivaju iskustvascenu. Povijesno gledajući, Mani- nadrealističkih autora. Otvara serizam je bio reakcija na figuralnu i jedan čudesan, maštovit i lucidanprostornu objektivnost Renesanse, svijet kojeg otkrivamo u svakomnjenu usklađenost i red koji su on- detalju autorovih razigranih kom-dašnju umjetnost doveli do perfek- pozicija i koji dakako nije realan,cionizma. Manirizam u onodobnu već istovremeno priziva možebitnuumjetnost uvodi određeni nemir, prošlost i zaziva moguću budućnost.narušavanje renesansnog sklada što Danas, kada genetički inženjering29

preuzima prirodne biološke funkcije nja i smisla njegovih umjetničkih ičovjeka, usmjerava naše potomstvo, životnih svjetonazora .kreira lječenje i diktira prehranu,ni u što više nismo sigurni. Ako Vratimo se na početak i spomenutivjerujemo u takvu znanost, ne autorov performans. On se takođerznamo kakvim je mutacijama došlo referira na prošlost i svojevrsni jedo nastanka Homo sapiensa, niti u hommage tzv. vješticama i njiho-kojem će smjeru multinacionalne vom kažnjavanju, kada su ih, osimkorporacije (koji genetički inže- spaljivanja i žive zidali u kule injering kontroliraju), završiti priču bedeme srednjevjekovnih dvoraca.s ljudskim rodom. Sve smo bliže Osim što se radi o činu odavanjaAlienu, a nismo više ni sigurni da od počasti nevinim žrtvama ideološkenjega ne potječemo. Ipak, unatoč manipulacije, te osudi represivnihnimalo optimističkom kontekstu, režimskih metoda, Tomasović islike i objekti Vice Tomasovića zrače ovdje dotiče magijsko i mistično.dobrim vibracijama te djeluju kao Vežući cigle u zidu glinom, osnov-da su iskočili iz osebujnog Wun- nim materijalom zemljine i čovjeko-derkamera nekog dobroćudnog ve građe (Bog je glinom izmodeliraoalkemičara. Mističnost njegovih čovjeka), Vice govori o čišćenjukompozicija očituje se isključivo u i pokori te ukazuje na globalnusvojoj osnovnoj ikonografiji, dok potrebu takvog čina kako čovje-im je, premda izgleda nelogično, čanstvo u svojoj budućnosti ipakatmosfera uglavnom vedra i bez- ne bi nalikovalo fantazmagoričnim,brižna što autor postiže duhovitim, mutiranim likovima što se bezglavočesto i karikaturalnim portretima kreću njegovim platnima.svojih realnih ili imaginarnih likova,kao i izuzetno maštovitim kreaci-jama njihove međusobne simbioze.Međutim, ako pogledamo romaničkibestijarij, u kojem Vice također tražiodređena polazišta svog likov-nog izraza, ne izgleda nam tolikozastrašujući kao što je izgledaosrednjevjekovnom vjerniku koji jeu njemu trebao prepoznati slikupakla i shvatiti ga kao opomenu daprovodi pošten i skroman život kakoSveto pismo i nalaže. Danas u timgrupama skulptura što krase portalei kapitele romaničkih katedralaprepoznajemo duhovite i često smi-ješne elemente koje nas teško moguupozoriti na strahote pakla i služitinam kao korektiv našeg življenja iponašnja. Stvar je vremena, iskustvai perspektive iz koje se stvari gle-daju, a Vice nam svojim radovimaupravo o tome i govori, odnosnoostavlja nam punu slobodu tumače-30

31

EX NIHILO (NIHIL FIT)—DRAŽENKA JALŠIĆ ERNEČIĆGallery of the City Museum in Koprivnica22.09. - 08.10.2017. 32

Vice Tomasović is an artist that uses tions his own inspiration. Regard-different media, from easel painting less of the format, his paintings areto performance art. In this sense intimate monologues that he useshe belongs to the circle of young to ask himself what gets him going.Croatian artists from Split that attach There he finds different answers,same importance to social activism and in these different layers he findsand to their artistic life, multilin- himself as the demiurge that createsgualism and sort of hyperactivity. chaotic worlds from the primordialIn this context, provocations, puns, state. As a painter, when he inter-and an active and often hyper-emo- weaves his creatures on canvas, hetional dialogue with the public is emphasizes the importance of phil-more than recommended. This is ac- osophical approach to the artisticcompanied with the ability to multi- process. That categorizes him as onetask in the art world in the most of the artists that question the ordergeneral sense. Vice is also a typical and harmony of aesthetical prin-representative of this generation ciples and that shape the messageinclined to a strong visual experience of an artwork on a mimetic level.and aesthetic standards prescribed Therefore, Tomasovic implementsboth by virtual and real worlds. the concept of mimesis as his guide- line. This idea of painting withoutRegardless if one is a theist or an thinking and planning much in itsatheist, believes or not in commons basis owes something to illumi-sense, the question of the beginnings nated medieval manuscripts and toof beginnings of life is innate to prehistoric decorations of Celtic andeverybody. Especially to an artist. A continental European traditions.painter in front of an empty canvas Tomasovic is in his paintings tryingis almost scared of careless or wrong to answer the question of the begin-beginnings. This problem is annulled ning of the beginning. Here, in hiswhen one starts shaping the Idea cosmogony we can see also horroron the white surface of the canvas. vacui. Therefore, he, like a medi-Art comes form the Idea, form the eval painter, fills the canvas withmental projection and it seems that interweaved creatures and developsit was there before being transposed his imagery that would be a goodto the canvas. Tomasovic in the cycle case study for a Freudian or Jungianentitled Ex nihilo is coming back to analysis. The artist emphasizes thethe roots of the traditional painting opacity of the multitude of figures,and is concentrated on the questions and the endless repetitions withoutof origins, of the space in philosoph- a discernible beginning or end; heical, metaphysic and creative sense. negates the frame of the painting in order to negate the border betweenHe connects the old subject of the the real and imaginary. He expandsdialectical debate primarily to the his compositions endlessly so asidea of artistic creation, although to create alternative models of thewe can contextualize the prob- origin of the world, to create a newlem in the framework of theology, reality outside of history where thephilosophy, physics, metaphysics, passage of time is static. Amongesotery, science, sociology, logic, chaos and order in the universe,psychology… The context is always Tomasovic is trying to find somein question. Vice Tomasović ques- kind of connection and harmony.33

His canvases are developed on context be connected to the creatiothe basis of dynamic symmetrical ex nihilo, the dogma attached tocomposition that have their picto- the energies that move everything.rial and conceptual frame outside Vice Tomasović believes in the ex-of the canvas itself. istence of this energy that he (sub) consciously identifies as the artisticThis is connected to the concept of Idea that forces him not to neglecthorror vacui, and simultaneously his own views of the origins of therecalls medieval ornamental besti- world, cosmogony and somethingary, ancient Epicurean philosophy that often one can sum up in theand contemporary quantum phys- collocation ‘meaning of life’.ics. On metaphysical level, theseartworks represent a personam Bibliographymetaphor of the universe derivedfrom an artistic Idea. Human- and Rudolf Arnheim (1954;animal-like figures represent a 1974) Art and Visualconnection of the spiritual and Perception: A Psychologymaterial spheres, and in their of the Creative Eye.complexity and preciseness they University of Californiareflect the author’s perception Press.of the archetypal images and his ISBN 978-052002-613-1spiritual state. It is obvious that heis not the first to deal with a topic Carl Gustav Jung (1964;of this kind, e.g. Lucretius in his 1987) Čovjek i njegoviDe Rerum Natura concludes that simboli.“Nothing can be made from nothing Zagreb, Mladost.– once we see that’s so, Already we ISBN 86-05-00080-5are on the way to what we want toknow”, and Shakespeare’s ‘King Owen Jones (1856)Lear’ uses almost the same words The Grammar of Ornament.in the beginning of the Act I when London: Published by Dayhe talks to Cordelia. Tomasovic, as and Son.stated above, follows the tradition Collection: Smithsonianof researching the aforemen- Librariestioned questions and he is focused https://archive.on the fact that the origin of the org/details/world is caused by the existence of grammarornament00Jonesomething else before. Therefore,his artworks partially are very Quotepersonal and peculiar, and partiallybelong to the tradition. From the Substance is Eternalpersonal side, although the author This terror, then thisis aware of the causal relation- darkness of the mind,ships and is genuinely interested Not sunrise with itsin the nature of his artistic drive, flaring spokes of light,he has no intentions of answering Nor glittering arrows ofthe raised questions by force. He morning can disperse,acknowledges the power of the But only Nature’s aspectartistic inspiration that can in this and her law, Wich teaching us, hath this exordium: Nothing from nothing ever yet was born. — Lucretius (50 BCE) De Rerum Natura34

35

EX NIHILO (NIHIL FIT)—DRAŽENKA JALŠIĆ ERNEČIGalerija Koprivnica Muzeja grada Koprivnice,22. 9. 2017. — 8. 10. 2017. 36

Vice Tomasović umjetnik je koji Vječnu temu dijalektičke raspravekao medij koristi različite obli- Vice Tomasović primarno povezuje ske umjetničkog izražavanja, od idejom umjetničkog stvaranja, iakoklasičnog štafelajnog slikarstva do problem možemo kontekstualiziratiizvedbenih i angažiranih medijskih na razini teologije, filozofije, fizike,formi. U tom smislu, Tomasović metafizike, ezoterije, znanosti, soci-pripada okruženju mlade hrvatske ologije, logike, psihologije… Zapravoumjetnosti splitskog kruga u kojem se uvijek postavlja pitanje konteksta.su umjetnički stav, način djelovanja, Vice Tomasović preispituje logičnovišejezičnost i svojevrsna hiperak- pitanje vlastite inspiracije. Bez obzi-tivnost, isprepleteni u konglomerat ra na format, slike iz ciklusa intimniu kojem se jednaka važnost pridaje su monolozi u kojima autor sam sebiumjetničkom umijeću i društvenom postavlja i ponavlja pitanje o tomeangažmanu. Pritom su dosjetka, što ga pokreće. Pritom nalazi višeprovokacija i uspostavljanje aktiv- odgovora i upravo u toj slojevitostinog i često hyper emotivnog dijaloga pronalazi sebe kao demijurga (stva-s recipijentima umjetničkog rada/ ratelja) koji iz primordijalnog stanjadjelovanja više nego poželjni. U tom svijesti stvara osobne kaotične svje-smislu multitasking (hrv. višeza- tove. Kao slikar, u svojem nizanjudaćnost) i sposobnost obavljanja više isprepletenih bića naglašava važnostistovremenih radnji i izmjenjivanje filozofskog pristupa umjetničkomaktivnosti čine ga tipičnim pred- procesu. To ga svrstava među onestavnikom svoje generacije sklone likovne umjetnike koji preispitujuvizualnom iskustvu i estetskim mje- uređenost i usklađenost estetskihrilima virtualnih svjetova između principa te poruku umjetničkogrealnog i imaginarnog. Bez obzira da djela nastoje oblikovati na mimetič-li se priklanjamo teološkim ili ate- koj razini. Upravo Mimezis kao idejaističkim svjetonazorima, prizivamo vodilja stvaranja umjetničke slikeznanstvenu teoriju zdravog razuma model je kojeg Tomasović svjesnoili filozofiramo, pitanje prapočet- preuzima. Ideja nizanje dijelova slikeka problematično je teisti, ateisti bez pretjeranog promišljanja i plani-i skeptiku. Umjetnicima poseb- ranja u svojoj osnovi posjeduje neštono. Slikar pred praznim platnom od umjetničkih postulata koji na-zazire od neopreznih ili pogrešnih lazimo u iluminiranim srednjovje-početaka. Sporna problematičnost kovnim rukopisima i prapovijesnimprestaje u onom trenutku kada se dekoracijama keltske i kontinental-prva naznaka Ideje počinje oblikova- ne europske tradicije.ti, u ovom slučaju na bijeloj površinislikarskog platna. Umjetnost dolazi Duboka misao o postojanju Pra-iz Ideje, mentalne projekcije i čini se početka pitanje je na koje Vicekako postoji prije namjere i prije po- Tomasović nastoji odgovoriti svojimstojanja stvarnog slikarskog platna. kozmogonijskim slikama u kojimaTomasović se ciklusom štafelajnih dolazi do izražaja iskonski strah odslika ‘’Ex nihilo (Iz ništavila)’’ vraća praznine. Horror vacuii. Trenutačnakorijenima klasičnog slikarstva misao o pitanju prostora i vremena,i usmjerava svoju koncentraciju početka i kraja, reda i nereda, stanjana pitanja postanka, podrijetla i stvari. Sve što počinje postojatiispunjenosti prostora u filozofskom, ima svoj uzrok koji nismo uvijek umetafizičkom i kreativnom smislu. mogućnosti sagledati ili dokaza-37

ti sa sigurnošću zdravog razuma, stvaranja i beskonačnoj regresiji kojuiskustva i znanja, osim možda na filozofskoj i spoznajnoj raziniapsurda. Upravo je u apsurdu ljepota preispituju mnogi autori prije njega.nizanja uzroka i posljedica u mreži U ‘’De Rerum Natura’’ Lukrecijeisprepletenih bića koje Tomasović zaključuje kako ‘’Ništa ne nastaje izniže strpljivošću srednjovjekovnog ničega, a spoznajom te činjenice većiluminatora, razvijajući duhoviti smo na putu kojim želimo ići’’, dokimaginarij u kojem bi u nekoj op- se gotovo istim riječima ‘’Kralj Lear’’sežnijoj ikonografskoj i ikonološkoj Williama Shakespearea na početkustudiji svake pojedine slike Freudov- prvog čina obraća Kordeliji.ska i Jungovska analiza simboličkerazine bila više nego zanimljiva. Vice Lukrecije i Shakespeare samo suTomasović naglašava nepreglednost neki od autora na čijem tragu preis-mnoštva, beskrajno ponavljanje pitivanja uzroka i posljedica stvarabez početka i kraja, ukida okvir Vice Tomasović, postavljajući istaslike između realnog i imaginarnog pitanja postanka o kojima rasprav-svijeta. Kompoziciju beskonačno širi ljaju mnogi drevni tekstovi. Autor jes namjerom stvaranja alternativnih usredotočen na činjenicu kako svijetmodela postanka i razvoja, nove koji poznajemo ima svoj početak, nostvarnosti izvan kategorije povije- isto je tako uzrokovan postojanjemsti u kojoj osjećaj protoka vremena nečeg prethodnog. Osim dubokopostaje statičan. Između nereda i osobnog autorskog iskustva, radovireda u Svemiru, Tomasović nastoji posjeduju slojevitu spoznajnu razinupronaći vezu i sklad. Tomasovićeva na kojoj uočavamo zajedničko ge-platna razvijaju usmjerene dinamič- netsko nasljeđe kreativnih procesane kompozicije koje se razvijaju na te neraskidive odnose između ma-osnovu osi simetrije koja anticipira terije, forme i prirode. Iako potajnopolazište i cilj koju su izvan površine želi razumjeti uzročno-posljedičneplatna određeni nizanjem dijelova i odnose i razloge vlastitog umjetnič-smjerom kretanja. kog ‘’moranja’’, nema ih namjeru tumačiti. Tomasović nema namjeruHorror vacuii kao anakrona este- razumijevati razvoj svoje umjetničketika nizanja motiva i popunjava- ideje, nema namjeru tražiti uzrokenja prostora, istovremeno priziva koje nalazi u inspiraciji koja ga po-srednjovjekovni ornamentalni kreće. Svjestan je kako je umjetničkabestijarij, antičku filozofiju Epi- inspiracija bezvremena i moćna.kurejaca i suvremenu kvantnu Pitanje ‘’Creatio Ex Nihilo’’ pita-fiziku vakuuma. Horror vacuii i nje je dogme o postojanju impulsa,kvantne fluktuacije polja vakuu- energije koja nas pokreće i potičema. Na metafizičkoj razini, radovi na proces stvaranja. Vice Tomasovićpredstavljaju Tomasovićevu osobnu vjeruje u postojanje energije stvara-metaforu univerzuma proizašlog nja koju svjesno i nesvjesno poisto-iz umjetničke Ideje. Humanoidni i vjećuje s Idejom koja ga prisiljavaanimalni likovi predstavljaju prijelaz na bilježenje tragova o vlastitomizmeđu duhovnog i realnog svijeta, a viđenju prapočetka, kozmogonije iu svojoj kompleksnosti i preciznosti postanka, onoga što često zovemoodražavaju autorsko poimanje arhe- “smisao života”.tipske slike i duhovno stanje autora.Radi se, prije svega, o narativnosti [Koprivnica, 5. 9. 2017.]38

LiteraturaRudolf Arnheim (1954; 1974)Art and Visual Perception:A Psychology of theCreative Eye.University of California Press.ISBN 978-052002-613-1Carl Gustav Jung (1964; 1987)Čovjek i njegovi simboli.Zagreb, Mladost.ISBN 86-05-00080-5Owen Jones (1856)The Grammar of Ornament.London: Published by Dayand Son.Collection: SmithsonianLibrarieshttps://archive.org/details/grammarornament00JoneCitatTvari su vječneOvaj strah, zatim ova tama uma,Ne izlazak sunca s plamtećimzrakama,Niti blistave strijele jutrane mogu nestati,Ali sama Priroda stvari injezina pravila,Što nas poučava, ima svojprapočetak:Ništa od ničega nikada nijerođeno.— Lucretius (50 BCE) De Rerum Natura39

PRIMA MATERIA—IGOR GRZETICCenter for Culture of the City of Krk15.04.2016. - 30.04.2016. 40

Phantasmagoric iconography in entities physically intertwined,visions are not rarely materialized by thusly indicating the obvious horrorwords, paintings, sculptures, pho- vacui. Tomasovic bases his painterlytography, film, and sometimes by style on the manerist traditions andritual dance or performance. We can on the modernist representatives ofsee this in the worlds established on diabolic and fantastic painting, likethe scenes of genesis and apocalypse, Giger for instance. Horror vacui, as atheir endless alternatives crated basic principle of Peripatetic physics,in peoples’ hallucinations, witch- motivated many artists to try to facecraft or dreams. Dante Alighieri, the emptiness of canvas. TomasovicJohn Milton, Heronymus Bosch, Jan on the other hand fills his canvasesMandyn or Giuseppe Arcimboldo are from one corner to the other withonly some of the visionaries whose a rain of human-like creatures, theheritage served as the basis for intertwined variations connectedpeople like Yves Tanguy, Dado Duric, with modified examples of flora andErnst Fuchs, Giger, Matthew Barney fauna. This carefully created pan-or Ridley Scott. Even lately, in the theon, accentuated by hyper-re-time of hyper-modernist neoreal- alist style, could be an image of anism, we can see (iconographically) unknown genesis. However, if wesimilar content redefined as the new invert the story, these paintings maymythology by genetic engineering. warn about possible future scenarios,All of this leads us to a very different caused by experiments in the fieldPhantasm, that according to Laca- of genetic engineering. On the othernian psychoanalysis represents a hand, maybe creatures such as theseknot where desire and her imaginary have already inhabited Pannotia, Ro-object are connected, and where we dinia and Pangea, and have survivedcan find to truths: a content that can until today as fossil archetypes, as in-be described by words, and some- herited, innate tendencies of humanthing that is not possible to describe mind to crate myths. Tomasovic cre-on conscious level. Therefore, phan- ates these myths by producing thesetasm in the pictorial sense can be colorful monumental (especially can-defined as a screen that separates the vases Ex nihilo I and II) compositionsviewer from his reality. This screen i that seem to be constantly in motion.a formo f misunderstanding, because Some are monochromatic (Us andthe image, in the general meaning of them), close to Giger’s bio-mechani-the word, is unable to visualize the cal universe (Ex nihilo III) also becausereality (following the Gombrich’s of the density of depicted bodies andobservations). Quite contrary, ob- their threatening facial expressions.server and the world around him areseparated by a visual construction. If we step away from the part of phantasm that can be described by This barrier is in Tomasovic’s words, as it was stated in the para-artworks confirmed by the canvas. graph above, we come to the partHis visions do not represent the that we do not see, but somehowworld as we see it but they frame it we do get to experience it. That re-with phantasm. But what kind of fers to the patterns of energies, thatphantasm is it? Tomasovic creates form in the example of Tomasovic’slandscapes deprived of any concrete cosmogony and apocalypse in aspace, but filled with series of hybrid peculiar imaginary order.41

PRIMA MATERIA—IGOR GRZETICCenter for Culture of the City of Krk15.04.2016. - 30.04.2016. 42

Fantazmagorične ikonografije česte Barijera koju u djelima Vice Toma-su u materijaliziranim vizijama, bilo sovića čini slikarsko platno potvr-da se materijalizaciju priziva riječju đuje spomenuto. Njegove vizijeiliti slikom, skulpturom, fotografi- ne predstavljaju svijet kakvim gajom, filmom, a ponegdje ritualnim vidimo, ili barem to mislimo, većplesom i performansom. Upravo je on uokviren fantazmom. No, onam na to ukazuju svjetovi koji kakvoj se fantazmi radi? Nadove-svoje uporište pronalaze u prizori- zujući se na sjevernjački manirizamma geneze i apokalipse, njihovim opterećen začudnošću i skrivenimalternativama i beskrajnom nizu simbolizmom te najčešće dijaboličkealternacija što ih vode snoviđenja, predodžbe suvremenih predstav-halucinacije i magijsko-evokacij- nika fantastičke umjetnosti, poputske prakse. Dante Alighieri, John onih Gigerovih, koje u posve novuMilton, Hieronymus Bosch, Jan relaciju, zaobilazeći etiku, dovodeMandyn ili Giuseppe Arcimboldo, estetiku i erotiku, Tomasović stvarasamo su neki od drevnih vizionara pejzaže lišene konkretnog prosto-na čijem su nasljeđu gradili pred- ra, ali ispunjene serijom hibridnihstavnici novijih struja fantastike i entiteta međusobno povezanihnadrealizma poput Yvesa Tanguyja, fizičkom interakcijom koja na-Dade Đurića, Ernsta Fuchsa, Gigera, posljetku navodi na jedno drevnoMatthewa Barneyja ili Ridleyja načelo – horror vacui. Taj temeljniScotta, dok u posljednje vrijeme princip u aristotelovskoj fizici koji– vrijeme hipermodernističkog tumači kako je sav prostor u cijelostineorealizma – sve češće susreće- ispunjen, motivirao je mnoge da se,mo (ikonografski) srodne sadržaje u pokušaju njezina dokidanja, suočeredefinirane mitom o biologiji s prazninom. Tako i Tomasović svojesukreiranoj injekcijom genetskog slikarske površine, od ruba do ruba,inženjeringa. Sve nas to vodi do ispunjava kišom humanoidnih bića,jedne sasvim drugačije fantazme isprepletenih varijacijama na teme(izmišljenog svijeta i njegovog povezane s modificiranim oblicimasadržaja), koja prema lacanovskoj flore i faune. Taj pomno iskreiranteorijskoj psihoanalizi predstavlja panteon, kojem dodatnu neobičnostčvor u kojem se spajaju želja i njezin osigurava prihvaćanje načela (hiper)imaginarni objekt, a u čijoj strukturi realizma, mogao bi biti akteromnaziremo dvije istine: sadržaj opisiv geneze iz zasad još uvijek nepoznateriječima i ono na svjesnoj razini verzije Petoknjižja koja otkriva evo-neizrecivo – nesimbolizirano. Prema luciju hibrida u oblike života kakvetome, lacanovski gledano, fantazam danas znamo. Međutim, ako pričuse, govorimo li o svijetu likovnosti, postavimo invertno, Tomasovićevedefinira kao ekran koji proma- kreacije svjedoče nam o budućnostitrača odvaja od njegove realnosti, u kojoj smo s eksperimentiranjempostajući tako svojevrsnom formom otišli predaleko, stvorivši može-nesporazuma, što znači da slika, u bitne bio-kiborge, agresivnu fuzijuširem smislu značenja te riječi, ne životinje i biljke iliti biljke i čovjeka.može vizualizirati stvarnost (čemu u A možda su baš takvi entiteti nekadprilogu idu i Gombrichova zapa- nastanjivali Pannotiu, Rodiniu ižanja), već, naprotiv, promatrača Pangeu, očuvavši se sve do danasi svijet koji ga okružuje razdvaja u formi arhetipa, kao naslijeđeneputem vizualne konstrukcije. tendencije ljudskog uma da formira43

mitološke motive. Kako bi ih štovjernije kanalizirao, jer umjetniciraspolažu tom vještinom, Tomasovićpolazi od upečatljivih kolorističkihkompozicija čija nemirna strukturaneprestance bježi promatračevupogledu, a čemu u prilog ide i njiho-va monumentalnost (Iz ničega I i II),da bi se potom okrenuo istraživanjumonokromone (Mi i oni), koja ga jedovela do gotovo u potpunosti sivihrješenja, bliskih hladnom gigerov-skom bio-mehaničkom univerzumu(Iz ničega III), što je dodatno poten-cirano, kako sve većom zbijenošćunaslikanih tijela, tako i likovimaprijeteće ekspresije.Odmaknemo li se sada od riječi-ma opisivog segmenta fantazme,dolazimo do trenutka u kojem sesuočavamo s onime što ne možemovidjeti, ali ipak možemo dokučiti!To je istina o energetskim obrascima(kao simbolima aktivnim u sferi ko-lektivnog nesvjesnog) koji u slučajuTomasovićevih kozmogonijskih i/ili apokaliptičnih kreacija formirajuzaista jedinstveni imaginarni red. 44

45

COSMOGONY—LANA BEOVICDubrovnik, Gallery Flora / Galerija Flora,12.03.2016. - 24.03.2016. 46

Introducing the opus of Vice To- artworks, therefore, have the pos-masović seems like a phantasma- sibility to be composed in differentgoric biology lesson from parallel ways. This very artwork is charac-universe. His cosmogony has no terized by the lack of coloring thatbeginning or end (as is suggested is present in other paintings by theby the title itself), and the viewers artist. Although it does “encumberare confronted by an explosion of the optic nerve“ it does communi-creatures that encumber the optic cate a sense of harmony as well.nerves and that suck the viewer in Besides the aforementioned medi-the sea of bodies and details of the eval fear of the empty space, othercanvas itself. (sub)conscious influences can be found in Tomasovic’s paintings,If we compare this series of such as Hieronymus Bosch, butartworks with the paintings of also organic suggestions of OrdanThe real history of the world where Petlevski (even more present inthe author poses the question of Tomasovic’s artworks) or sci-fialternative life where animals and moments of H.R. Giger. Theseplants would trade places (resulting artworks disclose something newin human-like creatures called every time a person is looking atHomo Herbe) we can see that he them. Also, there are referenceshas been continuously dealing to surrealism, like those to blankwith the subject of the origins and spaces of Yves Tanguy or to unusualdevelopments of life. characters of Max Ernst.In Ex nihilo he deals with animal- Since his characters evolve withlike versions of a potential every new piece the artist creates,alternative evolution, and in the last we can only follow his course andartwork he made, he takes another see in what ways this alchemiststep ‘forward’ in this evolutional will intrigue us with his alternativepassage, and presents human-like worlds.figures.The main characteristic of Ex nihiloIII is, like in the previous paintings,dispersion of life on undeterminedmonochromatic backgrounds. Therethe explosion of characters, thatseem to spread from a compressedcore and achieve dynamic composi-tions by their diagonal positioning,results in a vibrant horror vacui ofimpressive dimensions. Obvious-ly, one must view these acrylicsin person to understand their sizeand also, to see that Ex nihilo III forinstance can be reorganized. Thetwo canvases, namely, function asa whole regardless of the way inwhich you set them together. These47

KOZMOGONIJA— LANA BEOVIĆDubrovnik, Gallery Flora / Galerija Flora,12.03.2016. - 24.03.2016. 48