Savo Škobić: SONETI KAO KAPI DUŠE

LORETAPredivna je žena bila ta Loreta,sjajna je harizma ka sreći vodila,lutala je maštom s kraja na kraj svijeta,Mjesečevom stazom hrabro je hodila.Neka joj je tuga spavala u oku,sa prelijepim smješkom pažljivo je krila,tu ranu na duši dovoljno duboku,da je za nas uvijek nedostižna bila.Voljela je snažno, voljena je bila,kao da je sve to o čemu je snila,znao sam da njena duša ipak strada.Njena bujna mašta sva u okovima,ne može da teče svojim tokovima,zbog tog je morala otići iz grada.Višegrad, 18. decembar 2013. 50

NI PRAZNICI NISU LIJEPI KAO PRIJENe znam kako kod vas, al' kod mene bome,ni praznici nisu lijepi kao prije,nema one sreće kad u domu svome,prijatelje primiš, pjeva se i smije.Ali kako kome pomisliće neko,na svu sreću nismo svi jednaki sada,moj ludi živote ti nemirna rijeko,pa ne mogu skupa sjećanja i nada.Uspomene su ti u očima trunje,a budućnost oštro trnovito žbunje,pa ti gledaj sada kud i kako hodiš.Najbolje bi bilo onaj koji možesačekati malo kocke da se složepa krenuti dalje k'o kad morem brodiš.Višegrad, 19. decembar 2013. 51

NE VJERUJEM VIŠE NI GODINI NOVOJNe vjerujem više ni godini novoj,lažnim osmjesima, čestitkama raznim,bebama se mijenja ukakani povoj,već godina mnogo svoju dušu praznim.Lista prijatelja, onih vrijednih pažnje,neprirodno brzo postaje sve manja,pa i zagrljaji zbog male potražnje,nekako su mlaki kao hladna banja.Još samo u oku prijatelja draga,pronaći ćeš malo iskrenosti traga,i biće ti milo, uljepšaće ti dan.Lijepo je saznanje da si nekom neko,da te ni zbog čega ne gleda poprijeko,pomislićeš da je ostvario se san.Višegrad, 20. decembar 2013. 52

KOŠAVAKad košava duva tad fišeke pravi,od malih i lijepih snježnih pahuljica,zatim ko krešendo jača se pojavipa i oštro šiba već smrznuta lica.Umije ona i nježnija da bude,kada je njen mali i tiši okrajak,pa samo pojavom opominje ljude,kao kad u rijeci vir uhvati kajak.Ali jedna druga košava me muči,na nju se čovjek teško i nauči,to je jako gadna košava u duši.Kad razočarenje u sve živo dođe,pa ne može crna nikako da prođe,nego krši, lomi i snove poruši.Višegrad, 21. decembar 2013. 53

NEKA NAM JE SRETNA TA GODINA NOVA.U vrijeme kad ljudi ničem se ne dive,kad još samo žele ostvarenje snova,i sa malo nade u srcima žive,neka nam je sretna ta godina nova.Sjećanje na staro vrijeme blagostanja,zamjenimo maštom drugačijeg kova,dopustimo duši da život odsanja,neka nam je sretna ta godina nova.Napravimo sami nova radna mjesta,nikog ne čekajmo i krenimo smjestaosjetimo malo prirodnoga zova.Tako će nam opet naša mašta bujnastaviti u ruku čašu vina rujna,neka nam je sretna ta godina nova.Višegrad, 22. decembar 2013. 54

BESKUĆNIKŠćućuren kraj zida sa tugom u dušizaleđenom suzom u oku beskrajnom,mramorna ga knedla u grlu još guši,u kangar kaputu davno ostarjelom.Srušeni su za njim svi mostovi nade,iz kontejnera se povremeno hrani,gledajući kada smećari ne rade,taj mu obrok niko neće da zabrani.I dok vrijeme tako prolazi kroz njega,sa milinom nekom on se sjeća svega,kad je bilo časno čovjekom se zvati.Tako u tišini dok mu tijelo zebe,u mislima svojim kune samog sebe,što hrabrosti nema da si muku skrati.Višegrad, 25. decembar 2013. 55

NEBOKada smo tužni, kada smo sretni,zabrinuti kad smo u nebo gledamo,zaljubljeni kad smo i pomalo sjetni,rado svoje želje mi nebu predamo.A ono nas gleda nekad zadovoljno,a ponekad ljuto, pa grmi i sijeva,a kada mu damo ljubavi dovoljno,ono u proljeće sa pticama pjeva.Ali moje nebo večeras je ružnonema mjesečine pa je jako tužno,da li će mu moćni sad vjetar dati spas.Bilo bi mi žao da ostane tako,kad ljubavi skupi nebo će to lako,pa će ono biti sretno i za nas.Višegrad, 26. decembar 2013. 56

OBLAK SREĆESvako ima mali oblak svoje sreće,što za njega lije povremeno kiše,u ranjenoj duši on zalijeva cvijećepa mirisom ono za njeg' pjesme piše.A moj vam je oblak jedno plavo oko,plave su i kiše koje on mi nosi,meni tugu stvara u duši duboko,pa se moje oko nekada zarosi.A kiše su nekad nježne mi i blage,radosnice suze duše moje drage,kojima ne mogu ni ja da odolim.Sve dok tako jeste dok mi želju mije,sve dok mi se srećna i očima smije,znam da opet živim i ponovo volim.Višegrad, 1. januar 2014. 57

DRUGARUBudi mi radostan i zdrav dragi druže,neka mi te muze čine nadahnutim,mašta i ljubavi da te uvijek služe,nemoj da te iko pravi zabrinutim.A neka ti sada i godina Nova,pa sve dok se naša planeta okreće,donosi radosti, ostvarenje snovauvijek da si, druže, na izvoru sreće!A kada ti sjena preko oka pređe,i muka ti neka skupi tvoje vjeđe,Udahni duboko, u dušu zaviri.Pronaći ćeš tamo ti probleme svoje,pusti neka srce razriješi ih tvoje,nestaće u trenu svi tvoji nemiri.Višegrad, 3. jamuar 2014. 58

NAKON VIJEKA POLASretoh malu Anju na početku zime,skoro sve je lišće opalo sa grana,već na vlažnom krovu odžaci se dime,i nebom preleti još po neka vrana.Šubara joj bijela pokrivala čelo,a dva plava oka k'o sleđene suze,mazila se nježno i voljela vrelo,sve dok mi je naglo vrijeme ne oduze.Nedavno je sretoh nakon vijeka pola,mada ostarjela lijepa je do bola,poznala me prva veli po mom smješku.Kako život čudne priče lako stvara,i život je pisac sa najviše dara,samo on i može da ispravi grešku.Višegrad, 5. januar 2014. 59

SVE SU ONE ZONENešto ću ti sine sada važno reći,još kroz mene zvona mladosti mi zvone,djevojka se svaka nada svojoj sreći,ali kada vole, sve su one Zone.Kad djevojče voli ljubav joj u oči,stavi svjetle bube da zrače i mame,pa momcima volju pusti ili koči,sa dušom se oči ne raduju same.Pa i kada vole, vole t'jelom c'jelim,vole srcem, dušom, svojim licem b'jelim,one su ti, sine, ljubavi ikone.Jer kad vole one golubove hrane,i ljepotom svojom svoju ljubav brane,za pametnog momka sve su one Zone.Višegrad, 6. januar 2014. 60

MAGLALagano se diže plavičasta magla,i čežnjivi pogled sad još dalje seže,godi mome oku ta promjena nagla,a iz moje duše i tuge već bježe.Nemam neki razlog da postanem sretan,to mi mašta bira šta joj srcu drago,ni duša ne želi da sam stalno sjetan,u misli mi vraća najvrijednije blago.A blago su meni unučići moji,ljepši život uz njih sudbina mi kroji,radovanja, igre i još mnogo toga.Unuk će u školu već ove jeseni,unuka će češće dolaziti meni,opravdan je razlog postojanja moga.Višegrad, 10. januar 2014. 61

SJETI ME SESjeti me se dušo kad se laste vratei proljeće cvjetno išara nam polja,tu nekada mi smo provodili sate,ja te mazih mila koliko mi volja.A kada te slike u misli si vratiš,pusti malu suzu da niz obraz klizne,ne bih htio draga da zbog mene patišlahoru dopusti da ti nosić lizne.Kada se to desi ti ćeš odmah znati,da te moja duša i čuva i prati,hrabro dalje idi nemoj da se bojiš.Za mene ne brini vječno će me biti,vezaće nas čvrsto tanke zlatne niti,ti sigurna bićeš sve dok mi postojiš.Višegrad, 11. januar 2014. 62

KAD SANJAŠ DA SANJAŠIz magle što moje stare oči muti,iskočiše prvo jezero sa molom,malo zlatno šiblje koje život sluti,i dijete tužno sa pletenim šalom.I sve kao da je bilo dio mene,nekad jako davno il su možda snovi,davno odsanjani il su samo sjene,pjesnika koji u nezaborav plovi.Čudni su to snovi kad' sanjaš da sanjaš,i kad u tim snima samog sebe ganjaš,pa se na tren čini da ćeš poluditi.Ili kad uz vjetar bezglasno galamiš,nevidljive ale posvuda tamaniš,pa si sretan kad' se možeš probuditi.Višegrad, 16. januar 2014. 63

U LJUBAVI JE MOĆPa zar smijem ja pjevati o ljubavi,kad toliko dugo ja ljubavi nemam,na ljubav me samo sjećanje zabavi,kao i sve živo ja ljubavi trebam.Ljubav je dinama koja struju daj,eu sve pore svijeta, u damare bića,od te lude struje oči nam zasjaje,i pijani mi smo bez i kapi pića.Kada čovjek voli i kada je voljen,on ne pita da l' je ručak mu posoljen,umiljat je poput malenog zečićaU ljubavi je moć, u njoj je i snaga,bez ljubavi sve će otići do vraga,ta nam ljubav pravi od starca mladića.Višegrad, 18. januar 2014. 64

EHEJ, VJETRE LUDIEhej, vjetre ludi, lolo moja stara,zalelujaj kosu djevojci na brijegu,zadrži joj smješak, ja ne žalim dara,k’o grudva je meda na bijelom snijegu.Baci joj u lice pregršt pahuljica,neka skupi vjeđe pa nek se nasmije,pa će da se strese kao rana ptica,što ptićima žuri da ih tijelom grije.A uveče kad se skupi kraj kaminaznaće kako lijepa može biti zima,pomalo radosna i pomalo sjetna.U prelijepom miksu radosti i suza,kad joj na pod sklizne ružičasta bluza,znaće da je vrijeme da bude i sretna.Višegrad, 18. januar 2014. 65

DOK NE ZAPJEVA ŠEVAJedno drugo griju sklupčani u grupi,životare tako taj svoj život pseći,jer ni psi vam nisu kao ljudi glupi,složno trpe studen nadajuć' se sreći.Dok im tijela drhte oni smjerno ćute,uplašeni, gladni, niotkuda nade,osluškuju nijemo kao da zov slute,da im ljudska ruka komad hljeba dade.Smilujte se ljudi podarite im spas,tako ćete čuti svoje duše glas,jer čovjek bez duše je nebo bez zvijezda.Dođe mi da i ja zagrlim se s njima,pomognem im tako dok ne prođe zima,pa dok ne zapjeva ševa iz svog gnijezda.Višegrad, 21. januar 2014. 66

SMRZLE SU SE DUŠESmrzle su se duše k'o pupoljak ruže,prijatelja nekih i dobrih i znanih,čemu onda više sjećanja nam služe,kad je malo onih k'o nekad odanih?Neki virus gadan poharao onešto su duhom uvijek nestabilni bili,pa sad oni duše na pobunu zvone,da se kane dobra u stranke se skrili.Zaboraviše ini drugarstvo i slogu,pa sad sebi grabe sve koliko mogu,za druge ih više niti briga nije.Al' ničija nije gorila do zore,Jednom će da prođu ove noćne more,na kraju se čovjek i najslađe smije.Višegrad, 23. januar 2014. 67

SNJEŽNA JE NOĆOve snježne noći sjete mi i tuge,i dok studen tiho uvlači se svugdje,ja moram da maštam jer mi nema druge,jer prispio nisam ja već više nigdje.Dok gledam kroz prozor u predivni beskraj,negdje iz daljine svjetlost žmirka žuta,porodice sretne to svjetli topli raj,a ka sreći više meni nema puta.Odmaštao sve sam predjele i ljude,više nema tema da mi snove bude,da l' je došlo vrijeme pa da moram poći?A kad stvarno krenem putem savršenim,kad moj rok na svijetu bude završenim,neka se to desi jedne snježne noći.Višegrad, 28. januar 2014. 68

PORUKA NA PIJESKUKad se dvoje ljudi iz mladosti voli,iz dubine duše i punoga srca,kada jedno pati to drugoga boli,jedno drugom uvijek pod rebrima kuca.Moć ljubavi ima i svemirsku snagu,u njihovoj duši uvijek je proljeće,kada jedno krene, drugo je na pragu,pa i život kroz njih lagano prolijeće.Od starosti oni daleko su jako,ljubav im životne sate usporava,na pijesku su i to urezali lako.Amorovog srca još se čuju zvona,da se vječno vole život odobrava,poruka na pijesku to im kaže ona.Višegrad, 4. februar 2014. 69

„NEĆE SVE ŠTO SAM JA UMRIJETI!“(ovu divnu rečenicu dugujem Đorđu Vajfertu)A kad nakon mene i godine minu,pa te nešto lijepo na mene podsjeti,znam da ti ćeš tada spoznati istinu,da ipak neće sve što sam ja umrijeti.Ja pretvoriću se u milion slova,u misli u boje svuda će me biti,kao paučina ispod starog krova,u smijehu dijeteta, sa kišom ću liti.Biću raskrsnica snova nam i jave,mjesečina snena ili magle plave.Mene biće svuda ko me bude htio.Samo će po neko u toj ludoj srećislušati pažljivo šta ću tada reći:„Evo sada jesam a nekad sam bio!“Višegrad, 11. februar 2014. 70

ZA PJESMU JE VRIJEMEKada misliš sve su potrošene teme,da ti glupa starost sva čula zatvara,ti ćeš znati tada za pjesmu je vrijeme,i da pjesnik mora dok diše da stvara.Tad u dušu pustiš zvuke modre kiše,i preslatki miris dunje sa ormana,a tebi se ljubi sve više i više,i pio bi kišu ti sa njenog dlana.I kad misliš svi su odmaštani snovi,kroz misli se tada zakotrlja novi,svako svog života nosi teško breme.U tom času ti i ne misliš na sate,zapisuješ misli što te stalno prate,i šapućeš tiho za pjesmu je vrijeme.Višegrad, 11. februar 2014. 71

FOTKAOduvijek je čovjek stremio ka tomeda bar kratko samo zaustavi vrijeme,služio se svačim u naumu svome,ali su mu želje ostajale nijeme.Ipak uspio je još prije dva vijeka,uporan je čovjek u tim namjerama,na slikama inim stala je i rijeka,a sve se to može malim kamerama.Fotografi mnogi idu širom svijeta,jer za dobrom fotkom ništa im ne smeta,u stanju su oni stići do Mjeseca.Neka čudna ljubav njima duše grije,i zato im sretnim ništa teško nije,oni su u tome spretniji od zeca.Višegrad, 15. februar 2014. 72

SJENKE POSTATILijepo mi je bilo dio tebe biti,u vremenu bajnom mladost što se zvaše,žao mi je, ali ne mogu to skriti,sada sve je tuđe, nekad biješe naše.O danima ovim zboraše i Andrić,pominjaše ove domaće fukare,moramo se snaći kao ptica carić,i gledati kako da nas zanemare.Zaboravit' lijepa slobodarska jutra,misliti na ono kako ćemo sutra,u ludilu ovom biti i opstati.Mi možemo dušo zamisliti samo,da nismo ovde nego opet tamo,skrićemo se negdje i sjenke postati.Višegrad, 15. februar 2014. 73

TUŽAN JE DO BOLIU podrumu neke napuštene kuće,bez vode i struje, duva na sve strane,gdje im ni sred ljeta vjeruj nije vruće,još im nisu mogli disat' da zabrane.Zaposlenja nema, a šest gladnih usta,ne žale se trpe nikom nije lako,da je komad mesa ah ta želja pusta,da svaki dan jede pravo ima svako.Otac mjesec dana skuplja staro gvožđe,za brašno i ulje, a za djecu grožđe,najveća mu želja da su zdravi siti.Ispružena ruka ne prosi već moli,i taj prizor vjeruj tužan je do boli,ako danas nema ma sutra će biti.Višegrad, 16. februar 2014. 74

PUNU ČAŠU ČEMERA I MEDASvačija me tuga sneveseli,odbolujem s njima sve samoće,sam i sama kada bi se sreli,ta bi ljubav bila rajsko voće.Ne pjevaju sve pjevice ptice,tužni klovn razveseli ljudi,glumac srećno pokazuje lice,a život nam k'o sudija sudi.Ima negdje neko plavo okošto prodire u dušu duboko,da bi tamo napravilo reda.U kom srcu uvijek je zima,stalno spremnu taj mora da ima,punu čašu čemera i meda.Višegrad, 19. februar 2014. 75

ZAMAGLJENE USPOMENEZamagljene uspomene,kao da nam kiša pada,u prozore polomljene,svaka kap je jedna nada.Sve što duže vrijeme teče,sve su blijeđe stare slike,nedavno mi čovjek reče:Nikad više te prilike.Sa tom maglom ja se borim,dok u borbi ne sagorim,životom ću da ih branim.Sa slikama blijedim i ja,spas mi daje poezija,kao one i ja starim.Višegrad, 19. februar 2014. 76

DJETINJSTVODjetinjstvo mi biješe teško, puno bola,u bolnici dani dugi sporo teku,dok djeca igraju lopte na dva gola,kroz bolnički prozor ja posmatram rijeku.Nakon toga dugo imadoh problema,kretanje mi teško, proteza do kuka,ali vedra duha ničeg lošeg nema,i biti invalid nije stvarna bruka.Rekoh samom sebi da kompleksa nemam,da za bolji život moram da se spremam,ako želim stihom ja da budem neko.I evo izdržah više od po vijeka,u sjećanja često vrati mi se rijeka,ipak od djetinjstva nisam predaleko.Višegrad, 24. februar 2014. 77

GDJE JESEN UMIREDobih jednu sliku gdje jesen umire,i gdje suvo lišće nečujno uzdiše,osjetih u oku da suza navire,zamislih da tužno tako i miriše.Uđoh si u misli da tugi nađem trag,i shvatih da ja sam tom slikom ponesen,mislima se vratih na moje kuće prag,vidjeh da je slika mog života jesen.I tada bi mi lijepo u duši milina,kao da u meni svira violina,pa mi se u uglu usne osmjeh ote.Ali u sred svega jedna ruža ljetna,da i jesen ipak može biti sretna,i pomislih sjetan: hvala ti živote.Višegrad, 27. februar 2014. 78

ŽENA JE SPASENJENajveći stvaralac na svijetu je žena,jer kao što polju život daje rijeka,savršeno moćna i snaga je njena,pa jedina može stvoriti čovjeka.Dragocijeno biće, ona je to meni,ta se veličina sa nebesa slila,čaroliju moćnu poklonila ženi,svaka nam je žena dobrotvorna vila.Ako ništa drugo, to je pažnje vrijedno,žena neka rodi svaka bar po jedno,opravdaće što je bila na svijetu.Žena je spasenje sa tim ja se slažem,volite je ljudi pa da opet kažem,vidjećete ljubav će spasit planetu.Višegrad, 8. mart 2014. 79

OJ, STAROSTI MOJA, BOLJE DA TE NIJE!Pola našeg svijeta prođoh netremice,u mislima svojim, u ludoj mi glavi,i svuda je isto, svako staro lice,rođendane svoje spominje i slavi.Ne prave se žurke, to je bilo davno,samo dvoje, troje starih kavaljera,tu su sa damama, veče jednostavnoa i šale puno k'o kod Molijera.Već kod treće flaše crvenoga vina,starcima pritisak skače do visina,bake brzo vade za njih terapije.Nakon pete flaše, bake već z'jevaju,a umorni starci tiho im pjevaju:„Oj, starosti moja, bolje da te nije!“Višegrad, 5. marta 2014. 80

MAGIJAKad zatvorim oči vidim mnogo više,čak i nesigurni drhtaj malog sloga,što bi da pobjegne pjesniku dok piše,kao ružne slike iz sjećanja moga.Bez dodira mogu čak i na daljinuizmamiti mali i smješak vam sjetni,samo pustim da se moje misli vinu,noseći vam želje da budete sretni.S tom magijom mogu uvijek, bilo kada,javiti vam mili da postoji nada,da sreća zasija u našem sokaku.Da ne treba ništa više da vas plaši,zasviraće opet stari tamburaši,prateći me kroz noć na svakom koraku.Višegrad, 14. mart 2014. 81

ZIDE, napokon evo stigoh i do zida,vele nema dalje na kraju si puta,dobro, ali to mi baš živce ne kida,i neće mi doći ta žuta minuta .Odživjeću ovo sa maštom popola,odmaštaću opet lijepe slike neke.u starosti jutra lijepa su do bola,mirnoća me zlatna prožima sa rijeke.Pisaću po malo više vani biti,jer može se lijepo i u šetnji sniti,naročito kad su lijepe tople noći.I ništa mi neće remetiti mira,k'o da negdje neko nešto tiho svira,jer prolazno je sve pa i ja ću proći.Višegrad, 16. mart 2014. 82

ČAROBNI SUTONKad’ sunce lagano klizne niz oblake,i čarobni suton crvenilom neba,podari svakome za san šta mu traba,pa šapatom lišća on broji korake.Proljetni lahor se spusti na livadu,milujući vlati nabujale trave,a onda odjednom bez potrebe prave,vine se do neba ka oblaka stadu.Ponekad sa neba graknu kao tuga,selice nam ptice dok putuju s juga,konaka će svoga uskoro pronaći.U tišini noći k’o da note birazasviraće samo mjesečeva lira,na kraju sutona i sunce će zaći.Višegrad, 24. mart 2014. 83

ZAŽUBORE RIJEKEDođu meni tako dugi sati ćutnje,i kada poželim da sam hrid na vjetru,mozgom mi se vrte neke crne slutnje,ionako sve mi ide sad na jetru.Nisam čangrizalo naravi sam fine,i mogu da trpim ja tipove razne,al' ne mogu onog što laže čim zine,i što voli duge razgovore prazne.Zato se po nekad ja sklonim od svega,u dnu svoje duše van ledenog brijega,pa mi godi srcu ta duše silina.Zažubore rijeke iz mladosti moje,stišaju se vjetri što sudbinu kroje,pa u toj tišini živit je milina.Višegrad, 26. mart 2014. 84

O, OGNJI NEBESKIO, ognji nebeski, pa šta čekate još,zašto svojom silom ne zgromite ale,zar želite da nam baš sve ode za groš,još nam samo i ta poniženja fale.Ako ne na Zemlji bar na nebu ima,pravde podjednake za sve što se rodi,i žeđ nam za slogom grudi sad nadima,da koraci naši hrle ka slobodi.Zato ognji moćni ne čekajte više,bez vaše pomoći crno nam se piše,vi ste nam spasenje jedino na svijetu.Udrite žestoko najjače do sada,neka svaka neman zauvijek nastrada,pa ćete nam opet spasiti planetu!Višegrad, 3. april 2014. 85

DAVNO ODMAŠTANOUspomene davne ključaju u duši,grmljavine htijenja zavapiše snažno,u pepeljari se čik još uvijek puši,izgleda da više ništa nije važno.Ali lijepi snovi ne daju nam mira,jedna stara pjesma što kroz prozor stiže,ispuni mi dušu buketom nemira,pa je sretno vrijeme meni puno bliže.Veselo se društvo oko stola tiska,oko mene lica sve draga i bliska,a vino se crno bokalima pije.I dok budan sanjam davno odsanjano,i ponovo maštam davno odmaštano,ja kroz prozor vidim modra kiša lije.Višegrad, 5. april 2014. 86

KAO TREPTAJ OKAČitav život prođe kao treptaj oka,poput brzog, lakog, lastavice leta,pa između tanga i klasičnog roka,il' između zime i toploga ljeta.Moja podsvjest sama uspomene bira,čuva one lijepe, potiskuje ružne,zato i sad valjda kada neko svira,uvijek biram pjesme one malo tužne.I dobro da tako sve je uređeno,pjesma čini da je srce podmlađeno,a da može opet pjevati s milinom.Sa problemima se u koštac hvatamo,da nam nema druge odavno shvatamo,i idemo dalje, naprijed svom silinom.Višegrad, 12. april 2014. 87

RANA STAROSTKad ti rana starost pokuca na vrata,uznemiren malo ti ćeš nesigurno,poželjet da skočiš sa najvećeg sprata,al ćeš brzo misli odbacit odurno.Pitaćeš se potom šta te sada čeka,koliko će starost donijeti ti boli,venama će teči zaleđena rijeka,bez planova, želja biće život goli.Vrlo brzo zatim kad se malo središ,i svoj novi život malo preurediš,uvidjećeš lako da i nije loše.Pa ćeš pustit mašti da kroz vrijeme lunja,umorna će glava uz te-ve da kunja,s pajtašima jutrom u kafansko ćoše.Višegrad, 19. april 2014. 88

OPET ĆE SE LJUDI SRETNI RADOVATIPred zoru se nježno i najljepše sanja,ulični perači ulice nam peru,pa pred zoru mnoga mijenjaju se stanja,zaljubljeni pjesnik tad ne gubi vjeru.On zna da će opet u nekom životu,mirisati zumbul sa dlanova njenih,opet će svirači zasvirati notu,i da braće sreću iz očiju snenih.Opet će se ljudi sretni radovati,i opet će sreću dragoj darivati,dok živjela bude ova nam planeta.Fabričke sirene narod će da bude,đaci će nam htjeti više da se trude,širiće se sreća s kraja na kraj svijeta.Višegrad, 24. april 2014. 89

PRVOMAJSKA BUDNICAJutro ozareno sa radošću pjeva,i rana budnica u maršu svečanom,kao šlag na tortu iz srca se slijevai sreća i ponos u času vjenčanom.Crveni karanfil u košulje džepu,maše u pozdrave pticama u letu,ponosno slaveći slobodu prelijepu,proljeće se evo već raduje ljetu.Djeca sa orkestrom drže žustar korak,sa cvijetnih balkona mašu ljudi sretni,život im predugo bijaše i gorak.Već na dobro lako naviknu se ljudi,i predugo život bijaše im sjetni.najbitnije jeste, nada im se budi.Višegrad, 30. april 2014. 90

IDI SADAOtkuda ti pravo da kroz mene gledašna Vlašić planine, proljetne snjegove,ne tražim od tebe da se meni predaš,ne pominji više ti snove njegove.Pa šta ako jesam jako ljubomoran,to je pravo svakog koji ludo voli,ali sam od njega već jako umoran,znam da ljubav mora pomalo da boli.Zato idi sada ja ne mogu više,pusti ludog starca da slobodno diše,i da misli svoje usmjeri ka vodi.Ako ljubav sama nije vjesnik sreće,na silu je nikada darivati neće,ni pjesniku ovom koji nebom hodi.Višegrad, 3. maj 2014. 91

NE DOPUSTINe dopusti nikad dušo moja dragada kroz tebe vjetri rastjeruju snove,da zle misli dođu blizu tvoga praga,pusti da ti morem maštanja zaplove.Jer snovi su srećo tvojoj duši nježnojhrana, i dinama što vulkane budi,i čarobno zvonu što u noći snježnoj,tebe pravi srećnom dok cio svijet ludi.Pusti da ti kao Neptunovoj kćeri,dok se s vjetrom bore stari remorkeri,pokidaju bluzu razbaruše kose .Nek’ ti rana rosa tad umije lice,i neka zaiskre oči radosnice,kada dođu dušo da tebe isprose.Višegrad, 6. maj 2014. 92

ŠAPAT VJETRAKada kroz naš brezik šapat vjetra krene,pa se poput brze ptice lastavice,strmoglavo spusti niz orlove stijene,znaćeš došlo vrijeme za tvoje mušice.Stvarno neobičnih imala si dana,s početkom jeseni ili pred kraj zime,sasvim iznenada nakvasi mi lice,ta suzica tvoja i mlaka i slana.Niko osim tebe tako znao nije,pa da u sred plača počne da se smije,čitav svemir skupiš sve u dva-tri metra.Zatim su te tuge obhrvati znale,tu pomogle nisu čak ni moje šale,plakala si tiho kao šapat vjetra.Višegrad, 13. maj 2014. 93

SMIRAJ ŽIVOTASamo k'o kroz maglu dimenzije pete,nazrijeh tvoje ruke ispred moga lica,hrleć prema meni misterijom prijetei čuo sam krike umirućih ptica.Ne vidjeh ti lice, ali znadoh ti si,jer samo ti možeš tako nježna biti,grlila si nježno, govorila nisi,nikad osjećanja nisi znala kriti.Zatim bijela svjetlost zaslijepi mi oči,Znači gotovo je, najzad moram poći,kako smjerno srce neminovnost sluša.Kad otvoriš oči ti u jutra vedra,od miline neke drhtat će ti njedra,to se nebom plavi moja nježna duša.Višegrad, 19. maj 2014. 94

SAD SAM SAMO SJENKASad sam samo sjenka nečeg što sam bio,al' kroz moje vene iste vatre plamte,i dalje ja smijem ono što sam smio ,al' ljepotu toga samo oči pamte.Iz dana sam u dan nogama sve teži,i nema vedrine a srce mi drhti,sjećanje na mladost sve mi češće bježi,dalje od rođenja sve sam bliže smrt.Ali dok mi sudnji taj časak ne dođe,i predugi život napokon ne prođe,posvetiću vrijeme svojoj unučadi.Šetaću sa njima pričati im bajke,odmjenit im malo očeve i majke,radio sam dosta nek sad drugi radi.Višegrad, 6. jun 2014. 95

VOLJELA JE SAŠKAVoljela je Saška kada kiša lije,gledam je dok kisne sakriven na tremu,od dragosti drhti, od sreće se smije,umjela je ona radovat se svemu.Voljela je Saška mnogo drugih stvari,paradu za praznik i muziku marša,i šećerna vata i stari vašari,i na žurki kada zavrti se flaša.Voljela je mnoge samo mene nije,svoje male tajne od mene ne krije,a prelijepi smješak prosipa planetom.Raduje se i sad negdje na kraj svijeta,dugom morskom plažom bezbrižno se šeta,zajedno sa mužem i svojim djetetom.Višegrad, 17. jun 2014. 96

LEPTIRICA PLAVAKo da si usnula pod višnjom na travi,čemerne cvjetove plavoga kačuna,na rever sakoa tulipane stavi,ne boj se neće ti spast sa glave kruna.I još nešto dušo kad se tako kitiš,ljepljivom imelom ti namaži lice,protiv uroka ćeš tako da se štitiš,a miris imele privuči će ptice.Odaberi jednu malu toplu žunu,vilenjaci neće zbog tog da te kunu,I za sva vremena otići će slava.A ja ću na straži ščučuren kraj plota,umoran čekati nije me sramota,da na prst mi sleti leptirica plava.Višegrad, 18.6.2014. 97

MOJ SE ŽIVOT JOŠ VRTI U KRUGUSumorno je veče, ko da je pred zimu,pa proljeće tužno moju dušu snima,al bećarac tihi odsviran na primu,pozitivnog bome uticaja ima.Neko u susjedstvu sluša stare ploče,ja zatvorih oči da ne gledam munje,pokvarena česma u ritmu klokoće,sa starog ormana još mirišu dunje.Miješaju se slike stare sa novima,izmiksano lijepo u mojim snovima,sladunjavo sve mi miriše na tugu.Davno neko reče sve se izokrene,pa svirači evo, prate sad i mene,samo moj se život još vrti u krugu.Višegrad, 19. jun 2014. 98

VRATIĆE SE RODEKad ne bude više muke niotkuda,učmalosti duša ni gladne gospode,kada sretan možeš ići bilo kuda,i na naše nebo vratiće se rode.Da bi dječijeg smijeha bile pune kuće,da se djecom pune opet naše škole,mora svega biti i pogače vruće,i mira u svijetu i da svi se vole.Sve dok nema posla, sve dok nema rada,sve je manja nama za budućnost nada,i putevi naši nikuda ne vode.Ali kad se ljudi spametuju jednom,i zabrane prilaz tom životu bijednomna dimnjake naše vratiće se rode.Višegrad, 21. jun 2014. 99