Pogovor Iako je u poslјednje vrijeme u javnosti prepoznat po izva- nrednim predstavama i romanima koji su izazvali mnoštvo pozi- tivnih reakcija kritike i publike, Obrad Nenezić je prije svega pjesnik, liričar koji u toku svoga višedecenijskog književnog stva- ralaštva ostaje doslјedno vjeran poeziji kao najsavršenijem vidu književnosti. (Ovo doslјedan u značenju da je nikada nije napu- stio.) I bez obzira na to što je pauza od poslјednje objavlјene pjesničke knjige velika, ova knjiga poezije koja obuhvata iza- brane i nove pjesme, tematsko-motivski, formom i stilski razno- like, ipak ostavlјa utisak cjelovitosti. Centar mog svijeta je zaloga Obrada Nenezića, potvrda misli da će se poezija opet plaćati zla- tom. Iako je uvijek za neke, ne za sve, ona na periferiji suštine. A poezija je pjesnicima suština života, postojanja, traganja, pro- sjačenja, ludovanja. Otuda i naslov knjige. Ljubavna poezija nudi antologijske stihove i u šareno- likosti tema kojima se bave novije pjesme ne gubi svoju čar, jer Nenezić nije od onih pjesnika koji lakim stilskim sredstvima uda- raju na emociju. Odnos Nјega i Nјe je prožet životom, Nјega zaroblјenog u njenom kavezu, i Nјe koja smrkava i sviće, koja živi dovijek, u meni, u tebi, u njemu. Žena je sveta, vječna, ona nije potreba nego stanje duha. Zato dva motiva, motivi žene i života, onog na ulici i kafani, knjižari ili biblioteci, ali i onog koji otkriva lične, duboko proživlјene intime, prožimaju i ranije i novije pjesme. A jezik je ono što u stilskom i estetskom smislu funkcioniše kao kohezivna nit. Jezik Nenezićeve poezije je intri- gantan i provokativan. Česte su psovke, provokacije, stil je ra- zgovorni i neupadlјivo naginje ka književno-umjetničkom, što ovoj poeziji nije mana. Takav jezik na momente izaziva i jedan viši humor koji je efektan i smislen. Svijet poezije Obrada Nenezića počiva na angažovanosti, tihoj i nenametlјivoj, i tu angažovanost, da bi se razumjela, treba pažlјivo analizirati i adekvatno percipirati. Nije angažovanost ovog tipa ni na koji način bliska onoj koja je propagirala odre- 103
đenu ideološku matricu. Opet, kod Nenezića ne pronalazimo ni onaj uskoedukativni odnos prema čitaocu. On nas ne podučava. Angažovanost u modernoj poeziji podrazumijeva sasvim druga- čiji pristup čitaocu. Nenezić se, stoga, kroz poeziju, kao uostalom i u cjelokupnom opusu bavi jedinkom. Sa izuzetkom lјubavne poezije, to je najčešće izgublјena spodoba koja luta u vjekovima koji su prošli i onima koji dolaze, čiji su moralni i estetski kriteri- jumi problematični, i koja zaboravlјa pritom, da sadašnjost neu- mitno teče, da su joj dani odbrojani, i da je duhovno i moralno, ono čime se treba okititi. Sve pjesme u knjizi ulaze u jedinstven doživlјaj pjesnika, lirskog subjekta koji svoje Ja iskazuje kroz različite forme, ali čiji su stavovi i temelјni principi, uprkos svim uticajima, ostali ne- promijenjeni. A to u ovom slučaju ne odaje sliku o zabludjelosti, nego, naprotiv, o potrebi da već izgrađeno i samosvojno Ja po- stane i ostane mjera vrijednosti samog pjesnika, da njegov glas ostvari osnovnu zamisao, a to je da potakne na razmišlјanje one koji čitaju, da prenese iskustva, ali nepretenciozno, ne nameta- njem nego ličnim proživlјenim emotivnim vriskom, ponekad i vriskom uprazno, vriskom koji odjekuje šireći se u koncentričnim krugovima i zahvatajući sve sfere društva i života pojedinca. Ova je poezija vrisak koji treba da trgne, probudi i učini da eleme- ntarne vrijednosti postanu primarne, da dobiju bitno mjesto na strmoj lјestvici produhovlјenja. mr Goran Radoji~ič }ć 104
Search
