Godišnji katalog izložbe 2016

99

SANJA JUREŠKOTIŠINA (22. kolovoza - 2. rujna 2016.) U zapadnom dijelu supstrukcija Dioklecijanove stvara ovaj ciklus. Drugi motiv čini snažna, samopou- zdana i neovisna žena, koju autorica poštuje zbogpalače predstavlja se prvi put u Splitu mlada riječ- njenog čvrstog i odlučnog karaktera, fizičke snage ika akademska slikarica Sanja Jureško. Umjetnica, tople osobnosti, koje pak dijelom pripisuje njenim dal-koja je pod mentorstvom profesora Zlatka Kauzlarića matinskim korijenima. Njena sloboda, samosvijest iAtača završila diplomski studij slikarstva pri Akademiji ponos kvalitete su koje autorica cijeni te ju stoga sm-likovnih umjetnosti u Zagrebu, izlaže u Splitu ciklus ješta u morski ambijent, u kojem se ona osjeća kaoradova okupljen pod zajedničkim naslovom Tišina. kod kuće, što je moguće iščitati iz njenog izraza licaDio navedene serije, koji je autorica već izlagala u i sigurnog, donekle prkosnog pogleda. Žena kao dazagrebačkoj galeriji Greta, nagovijestila je slika Muk, uranja u bestežinsko stanje, u plodnu vodu majčineizložena na ovogodišnjim Erste fragmentima, a koja je utrobe gdje ju nitko ne čuje ni ne vidi, gdje je najsig-na portalu Arteist opisana kao najsnažniji rad na ovo- urnija; u stanje u kojem nema drugih pitanja osimgodišnjim, 11. Erste fragmentima. Navedeni rad, koji samog sebe, svoje ličnosti i identiteta, nema briga,se izlaže i u Splitu, danas je u vlasništvu Erste ban- samo prilika za meditaciju, rad na sebi, radoznalost ike. O motivima i temi izložbe U Jureškinim tišinama otkrivanje. Mir, muk, tišina. O likovnom jeziku.moguće je razaznati dva različita, autorici podjednako U dosadašnjim Jureškinim radovima vidi se razvijenvažna motiva: s jedne strane motiv mora, a s druge osjećaj i sklonost ka figuralnom, što umjetnica razvijastrane motiv snažne žene koje umjetnica isprepleće kao nasljeđe sa svojeg studija na Akademiji likovnihu zajedničku temu tišine. Morem i portretima Jureško umjetnosti. Njeno slikarstvo je individualno, intuitivno,se bavi nekoliko godina, još od svojih studijskih dana proizašlo iz spomenutog odabira figuracije i ne uk-na zagrebačkoj akademiji, što je posebno znakovito lapa se u neke stroge -izme. Ipak, kao što je usta-u vremenu brze izmjene informacija, kao i trendova u novila povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol,suvremenoj umjetnosti, gdje umjetnici relativno krat- morsku vodu slikarica gradi u duhu tašizma. Utjecajeko posvećuju pozornost određenom motivu, tehnici tašizma navodi i Lora Rajčić u svojem tekstu povo-ili mediju. Stoga je kontinuitet rada na moru i ljuds- dom izložbe u Greti. U ovom ciklusu stvara radovekom liku obrazloženje kvalitete Jureškinih radova, ali velikih dimenzija, koristi akril i slika mrljama: izlijevai odraz njene radne etike i samog pristupa umjetnosti. ih, kapa, prska, raznosi kistom u maniri akcijskogMore, koje je kolijevka života, zaokuplja autoricu kao slikarstva. Tijelo slika konkretnim nanosima boje ki-mjesto u kojem čovjek može biti sam, ali istovremeno stom, podslikavanjem i čvrstim realističnim crtežom.i direktno povezan s prirodom. Dozvoljava nekim slučajnostima u procesu podslika-To je mjesto sigurnosti, mira, kontemplacije i relak- vanja da ostanu u svoj primarnom obliku, a cijeli ljud-sacije, u kojem nema društvenih nemira,ratova, prob- ski lik naglašava jakim koloritom. Važno je takođerlema ni nevažnih informacija, mjesto po mjeri čovjeka, naglasiti da umjetnica probleme koji je zanimaju, aza njegov osobni psihofizički razvoj. Ono istovremeno koje oslikava u ovim radovima, proučava i istražujevrvi životom, svojom florom i faunom, bojama i stru- različite discipline, tako čita R. Arnheima, Y. Michau-janjima, koji zajedno preplavljuju čovjeka i tjeraju ga da, M. S. Pecka, E. Fromma i S. Maitland, čime radida upije taj trenutak i osjećaje, zbog čega umjetnica i100

veliku teorijsku pripremu za svoju slikarsku produk-ciju. Naposljetku, zanimljivo je promatrati kako ovaizložba funkcionira u supstrukcijama Dioklecijanovepalače: bez površne poetičnosti nadahnute poviješćui simbolikom prostora uputno je radije primijetiti kakoarhitektura i svjetlo antičke palače djeluju na Jureškinmorski svijet i kakvu impresiju u tom kontekstu izložbaostavlja.Anđelko Mihanović 101

102

103

ANA HRĆAN ŠOJATI SUNČANA SIMICHENSJAJNI TRENUCI (5.- 16. rujna 2016.) Premda je ambijentalna instalacija Sjajni trenu- šnjost. Priča o životnim mijenama i o transformacija- ma; o suočavanju i sučeljavanju sa zbiljom;ci koncepcijski oblikovana tijekom 2015. godine, a o raskoraku ideala i realnosti. Priča u kojoj su baloninastavila se kao project in progress razvijati i tijekom lijepi i varljivi – kao iluzije; sjajni i fascinantni, naizgled2016.godine, ona je počela nastajati puno prije toga. opipljivi i monumentalni, vizualno atraktivni i blještavi;Njezini začeci sežu u studentske dane autorica, kad ali su i jeftini, ispunjeni prazninom i lako uništivi. Ba-su Ani Hrćan Šojat i Sunčani Simichen postali za lon je inače, zbog svoje specifične napuhane forme,njihove radove zanimljivi reciklirani materijali, razna svog trash-materijala i svoje semantike, često pri-ambalaža, pronađeni predmeti i odbačeni proizvodi sutan u vizualnoj kulturi i ikonografiji pop-arta, opčin-široke potrošnje, pa su ih počeli skupljati. Posebno jenog konzumerizmom, sjajnim i blještavim bojama,im je bila zanimljiva potrošna ambalaža, koju su au- plastikom i industrijskim predmetima. Danas među-torice sačuvale nakon veselih studentskih zabava, tim, u suvremenoj, modificiranoj i evoluiranoj neo-pronašavši u unutrašnjosti ambalaže skrivenu srebr- pop varijanti, značenja su se promijenila, jer se neonu foliju koja se može, ispunjena zrakom, pretvoriti pop-art prilagodio aktualnoj umjetničkoj praksi, koja uu prekrasne srebrne balone kvadratnog oblika. Osim svoj fokus, između ostalog, stavlja i socioekonomskušto su ih veselili, odbljesci na njima podsjećali su ih i post-tranzicijsku realnost našega vremena, inzistira-na djetinjstvo, pa su balone iz ambalaže one brižno jući pritom na ekološkoj osviještenosti i aktivističkomskupljale i čuvale, kako bi od njih kasnije oblikovale društvenom angažmanu. Ipak se i pop-art i neo pop-inspirativnu kreaciju. Kako bi osmislile ambijentalnu art uvijek vole vizualno poigravati balonima i balon-instalaciju„Sjajni trenuci“, svojevrsni podsjetnik na skim formama, pa provocirati i ironizirati, ali i zabavitistudentske dane;na lijepo i bezbrižno razdoblje puno se opipno-perceptivnim kontradikcijama koje dovodeobećavajućih mogućnosti; na vrijeme prije suoča- u zabunu osjetila. Najpoznatije balon-skulpture suvanja sa stvarnošću, kada se još nalazilo vremena one Warhola (Silver Clouds), Koonsa (Balloon Dog,za iskrena druženja i veselja, kada nije bilo stresnog Tulips, Flower Balloon) i Manzonija (Umjetnikov dah).dnevnog ritma. Ipak, u Sjajne trenutke utisnuto je i Inspirativan je to vizualni izazov i mlađim autorima su-post-studentsko iskustvo suočavanja sa stvarnošću; vremenog izričaja i zato su za balonima posegnule iugrađene su ne samo asocijacije na lijepe uspomene Ana Hrćan Šojat i Sunčana Simichen. Njihov rad seprošlih vremena, nego i na realnost životnih borbi izgledom dotiče Warholovih Silver Clouds, koje jesadašnjosti. Priziva se tu ne samo ozračje memo- slavni umjetnik 60-ih godina prošloga stoljeća izveoriranih doživljaja, nego se ukazuje i na post-students- kao lebdeće jastučaste balone od metaliziranog poli-ko suočavanje sa stvarnošću, sa životnom problema- estera, punjene helijem. Međutim, ova instalacija Anetikom i svakodnevnom potrošačkom groznicom. Tako Hrćan Šojat i Sunčane Simichen ima drukčiji diskurs,je ovaj rad, u cjelini gledano, široko shvaćena meta- premda nosi obilježja popartističke ikonike. Autoriceforička priča bogatih morfološko-semantičkih sedime- su je izvele od 150 mekih, jastučastih PVC-balonanata, s emotivno-nostalgičnim pogledom na prošlost i sjajne srebrne boje i zrcalne površine, koji među-istodobno s osviješteno-kritičkim pogledom na sada-104

sobno spojeni (ali i razdvojeni ) tvore podatnu for- prostora te uspostavljanja novih vizualnih odnosa,mu promjenjivih dimenzija, što u konačnici uvjetuje kao i spajanja različitih prostora i različitih vremena.postav. A on umjetnicama pruža višestruko kreativne U otvorenom, urbanom ambijentu pak, daje se mo-mogućnosti oblikovanja cjeline: kao horizontalne ili gućnost intervencije u javnom prostoru, mijenjanjakao vertikalne; kao šireće (raspršene) ili kao zgusn- percepcije prolaznika i uvođenja novoga konteksta uute; kao slobodno-lebdeće u prostoru ili kao vezane svakodnevni prizor.uz podlogu (zid, pod i sl.). Na taj način u zatvorenomambijentu otvara se opcija definiranja i redefiniranja Višnja Slavica Gabout 105

106

107

VITAR DRINKOVIĆEVOLUCIJA PERCEPCIJE 1.3(17. - 29. listopada 2016.) Izložba Evolucija percepcije 1.3 rezultat je više- forme kocke i organsko oblikovane unutrašnjosti reflektira kontrast doticaja hladnog betona i ljudskegodišnjeg kontinuiranog istraživanja u području per- ruke. Pozadina u akademskom kiparstvu očituje se ucepcije, komunikacije i stvaranja okolnosti autora jedinoj neinteraktivnoj skulpturi naziva Mrtva priroda.Vitra Drinkovića. Koristeći interaktivnost kao medij, Nastao nešto ranije od ostatka izloženih djela, ovajautor svojim fantastičnim napravama stvara uvjete simbolički snažan rad okuplja centralnu poziciju uza komunikaciju kroz participaciju publike. Ne ko- postavu. Betonski odljev odrubljene bikove glave, kaoristim slučajno termin naprava umjesto instalacija, simbola snage i žrtve, okrunjen je aureolom oblikova-uvriježenog u terminologiji povijesti umjetnosti. Iako nom od metalnih žlica. Rad Spirala od žlica izvrsnosu sva umjetnička djela u suštini jedan oblik komu- komplementira Mrtvu prirodu. Plastične jednokratnenikacije, Drinkovićeve instalacije ipak idu korak dal- žlice, ultimativni simboli potrošačkog poretka, utilitar-je; one su strojevi koji služe kao medijatori u potrazi ni alati za konzumaciju i odbacivanje, tvore spiralu –za iskrenom ljudskom neverbalnom komunikacijom. mistični oblik pun tisućljetnog značenja. Mrtva prirodaUmjetnik-izumitelj koristi izložbu kao poligon za svoj i Spirala od žlica mogu se promatrati kao organskaeksperiment. Svojim radovima stvara kontrolirane uv- cjelina, u kojoj su otuđeni antički motivi danas žrtvo-jete za participaciju. Jer, participacija kod Drinkovića vani u slavu kapitalizma.jest ključna. Poput filozofskog misaonog eksperimenta sa stablomOna je faktor koji pokreće njegove strojeve. Tek se koje pada u šumi, pitanje postojanja umjetničkog dje-povezivanjem mehaničkog i umjetnog s biološkom la bez publike još uvijek je aktualno. Kod Drinkovićakomponentom aktera stvara cjelovito djelo. Jedan je pitanje uloge publike potpuno suvišno. Ne samo daod radova koji najbolje ilustrira ovaj princip zasigurno se njegova djela percipiraju, on utječe na koncept pa-je Vibracija tijela. Ono je interaktivna instalacija koju sivnog promatrača, promičući ga u krucijalni dio svoječak četiri osobe mogu istovremeno koristiti te pomoću umjetnosti. Jedan od radova koji za svog pokretačastetoskopa u prostor zvučno projicirati otkucaje vlas- koristi čovjeka je Vrijeme disanja. Korisnikovo disanjetitog srca. Potpuno otvaranje organa koji iskreno rea- prati sat i intenzitet svjetla reflektora. Autor time tjeragira na podražaje te otkriva naše trenutno istinito psi- korisnika da svjesno počne paziti i kontrolirati svojehofizičko stanje u promatraču/akteru izaziva osjećaj disanje.ogoljenja, izloženosti i ranjivosti. Slušanje vlastitog Disanje abdomenom, pravilan način disanja koji prak-ritma zajedno s nečijim uvijek izmami iskrenu reak- ticiraju djeca i kojim se povećava kapacitet unosaciju. Prema tome, komunikacija sa strojevima postaje kisika, također je osnova tehnike meditacije. Svraća-most za komunikaciju s ljudima, bili oni potpuni stran- jući pozornost na čin disanja, autor vraća korisnika uci ili stari poznanici. sadašnji trenutak i pomaže mu u boljem osvješćivanjuU sličnom svjetlu možemo promatrati i Skulpturu za vlastitog tijela u prostoru i vremenu. Drinkovićevi ra-komunikaciju; rad u kojem istodobno mogu sudjelo- dovi često sadrže takav meditativni moment koji zaht-vati četiri osobe stavljajući ruke u utore na bočnim jeva koncentraciju na vlastito tijelo, uspješno vodećistranicama betonske kocke. Unutar kocke dolazi do korisnika u čin introspekcije. Introspekcija kroz samo-uspostave kontakta. Kontrast između stroge vanjske108

refleksiju cilj je rada naziva Fokus. Piramidalna mas- otuđenosti suvremenog čovjeka u društvu, na pametka načinjena od četiri ogledala opremljena napravom pada opus umjetnika Jeana Tinguelyja. Tinguely seza pojačavanje zvuka distorzira prostor oko korisnika. još sredinom 20. stoljeća kroz svoje instalacije počeoGledajući kroz skulpturu osoba se pokušava kretati baviti istraživanjem odnosa čovjeka i stroja, što je nas-po prostoru. Multiplicirajući sliku autor dekonstruira i tavio sve do 90-ih godina. Interakcija sa strojevima ipoigrava se percepcijom, ostavljajući pritom snažan tehnologijom te naš odnos s materijalnim i važnostkomentar o utjecaju subjektivnosti na poimanje oko- koju ono ima u društvu, teme su koje zaokupljaju um-line. Do sada su Drinkovićeve skulpture/instalacije jetnike već dugo vremena. Povezanost je ono čemuslužile kao posrednici, ili riječima autora, filteri u ko- interakcija i komunikacija neizbježno vode i ključnamunikaciji između ljudi, olakšavajući uspostavljan- je kod svih društvenih životinja, uključujući čovjeka.je kontakta među korisnicima. Skulptura za grljenje Ona je naš neurobiološki preduvjet i razlog zbog čegarad je koji odudara od ostatka u smislu da više nema smo ovdje, a umjetnost, kao čin kreativnosti i stvaran-ulogu posrednika ego surogata živom biću. Iako na ja nečeg novog, jest najsnažniji čin otvaranja sebe iprvi pogled izgleda kao naprava za boksački sparing ili svojih promišljanja prema svijetu te izlaganja ranjivo-kakav robot iz Pixarovog animiranog filma, Skulptura sti, koja nije sinonim za slabost – upravo suprotno.za grljenje kontaktom ostavlja dojam živog bića. Ona Drinković to iznova čini, pritom omogućujući nama danaime, pritiskom tijela uzvraća zagrljaj i počinje laga- postanemo autori, pokretači njegovog rada i neizos-no vibrirati. Potreba za kontaktom i zagrljaj samora- tavni element njegove umjetnosti. Prema tome, moli-zumljiv je oblik komunikacije u svim društvima. Autora mo, sudjelujte.upravo zanima takva čista, bazična, općeljudska ko-munikacija koja često nailazi na prepreke. Pokuša- Lana Beovićvajući u ovom tekstu izbjeći klišejizirane postulate o 109

110

111

IZLOŽBE III.112

POSEBNIPROJEKTI 113

ŠKOLA LIKOVNIHUMJETNOSTI SPLITSV. DUJE I VIZURE SPLITA(2. - 13. svibnja), Salon Galić Sv. Duje i vizure Splita naziv je izložbe učenika edstavit će, dakle, kako izgleda grad iz njihove pers- pektive. Tko sam ja u Splitu i tko sam ja uopće, što jesplitske Škole likovnih umjetnosti koja se već tradi- grad za mene i koliko je taj grad moj, što značim ja ucionalno održava na Sudamju u Salonu Galić. Ove tom gradu i što on znači meni, gdje je za mene Split:godine će na izložbi biti predstavljeni učenički radovi u centru, na periferiji, u meni ili oko mene, koliko mekoji su i tematski povezani s gradom i njegovim blag- grad mijenja ili se mijenjam ja – pitanja su na koja sudanom, a najviše će se baviti arhitekturom i autopor- pokušali odgovoriti kroz niz likovnih radova, od slika,tretom. raznih grafičkih radova, fotografija, pa do video-per-Naime, ove godine su učenici škole kroz svoje radove formancea.najviše propitivali identitet, kako osobni tako i razne Cilj ove izložbe bio je dodatno oplemeniti grad nadruge oblike identificiranja, introspektivno gledajući njegov blagdan, kao i predstaviti nove, mlade građane,unutar sebe i kritički sagledavajući svoju okolinu, njihove stavove, razmišljanja i lica učiniti vidljivima teproučavajući svoju tradiciju i tradiciju grada, razmišl- njihovim likovnim radovima ubrizgati životnost i ljubavjajući o idealima i kozmopolitizmu, upoznavajući kako u puls Splita.povijest, tako i aktualni trenutak Splita u Europi sasvim njezinim krizama i stremljenjima. Ova izložba pr-114

115

116

117

ALMISSA OPEN ART( 4. - 14. kolovoza 2016.)Gradski muzej Omiš / Ilirsko sjemenište - Galeri-ja AZ i Gradski teatar Omiš / Utvrda Mirabela /Crkva Sv. Duha / Smokvica / Gradska luka /Gradska plaža u Omišu. Grad Omiš je na tjedan dana postao centar hr- osobe ili događaji; primjerice plasiranjem informacija koje će prikazati situaciju ljepšom nego što u stvarno-vatske suvremene umjetnosti, a ovogodišnje izdanje sti jest.Almissa Open Art festivala trajalo je se od 4. do 14. Koliko su te tehnike uhvatile maha svjedoči činjenicakolovoza. Sudjelovali su suvremeni hrvatski umjetnici da se danas pod pojmom spin gotovo isključivo po-i umjetnice s radovima na temu - SPIN, u odabiru kus- drazumijeva laž i neistina. Da spin ne bi trebalo gle-tosa Vedrana Perkova. dati samo kroz prizmu negativnosti, a manipuliranje iPozvani autori: Milijana Babić, Gildo Bavčević, Dino stvaranje nove slike poistovjećivati s laži, pokazao je iBićanić, Petar Brajnović, Tomislav Brajnović, Dražen ovogodišnji Almissa Open Art festival.Budimir, Hrvoje Cokarić, Boris Cvjetanović, Marko Osim vjernog prikazivanja, poput odraza u ogleda-Ercegović, Igor Eškinja, Ivan Faktor, Momčilo Golub, lu odnosno interpretacije stvarnoga, likovno je st-Vojin Hraste, Đorđe Jandrić, Ivana Jelavić, Božidar varalaštvo od samih početaka pružalo i drugi/drugačijiJurjević, Ante Kuštre, Tihomir Matijević, Toni Meštro- pogled na stvarnost; izlazilo je izvan okvira uobiča-vić, Vanja Pagar, Predrag Pavić, Igor Ruf, Davor jenog (pri)kazivanja, činilo vidljivim ono skriveno...Sanvincenti, Lana Stojićević, Goran Škofić, Darko Spin je u ovom slučaju kreativna metoda - zaokretŠkrobonja, Marko Tadić, Ivan Tudek, Tina Vukasović, kojemu je svrha da ponudi novo gledanje, a ne da ob-Vlasta Žanić, Loren Živković Kuljiš. mane; da potakne osjetila i intelekt, a ne da ih sputa.Program se održavao u javnom gradskom prostoru, Radovi tridesetak hrvatskih suvremenih umjetnika ra-Gradskom muzeju, Galeriji AZ i Gradskom teatru (Il- zličitih generacija, u odabiru kustosa Vedrana Perko-irsko sjemenište na Priku), crkvi Sv. Duha i utvrdi Mi- va, pružili su uvid u noviju umjetničku produkciju urabelli (Peovica). medijima slikarstva, kiparstva, fotografije, videa, in-ALMISSA Open Art je festival suvremene vizualne um- stalacije i performansa.jetnosti koji se već sedmu godinu održava u Omišu (kao Almissa Open Air ) . Ovogodišnja edicija festivalakao temu i fokus interesa uzela je pojam: SPIN. Samtermin na engleskom jeziku znači vrtnja, okretanje, apreuzet je iz sporta - poput kriketa ili stolnog tenisa.Tehnika je to kojom se loptici nastoji promijeniti smjeri tako zavarati protivnika.U posljednje se vrijeme spomenuti pojam sve viševezuje uz politiku, odnosno politički marketing, te jepoprimio prilično pejorativno značenje. Najčešće podpolitičkim spinom podrazumijevamo niz metoda i ma-nipulacija kojima se pokušavaju prikriti loši rezultati,118

Vanja PagarMazanje očiju, 2016. ispis, akrilik 42x9 cm svaki 119

Hrvoje Cokarić Executive Director, 2016. performans120

Petar BrajnovićBez naziva, 2016. performans 121

122

123

ANA ELIZABET I CENTAR ZAAUTIZAM SPLITIzložba Split 1992 - Talijanski Galić - Priča obudućnosti - Razne stvari(11. - 24. studenog 2016., Salon GalićAutori:Gabrijela Jonjić / Jerolim Runjić / Ranko Martinić /Ivan Žižić Došli smo u Centar za autizam znajući da želi- proizvod. To bi svakako dignulo produkciju na jednu novu razinu, jer bi kroz taj proces Centar mogao izgra-mo raditi s ekipom koja je lišena ustaljenih normi i diti prepoznatljivu radionicu kroz koju bi se kreativno,koja vozi vlastiti kreativni proces, potpuno neovisan o ali i ekonomski, afirmirali njegovi polaznici. Već smokretanjima u suvremenoj umjetnosti. Dakle, pristupili na početku osjetili likovnu osebujnost naših autora,smo im kao kolegama. S druge strane, postojao je i što je samo potvrdio njihov finalni skup radova. Topli,određeni socijalni aspekt koji se razvijao kroz razmišl- dragi Jere sa čitavim zbirom svega onoga što čini do-janja o socijalnom poduzetništvu, autorskim pravima bar život: priroda, hrana i lijepo osvjetljenje. Naizgledosoba s posebnim potrebama i brojnim drugim sitnijim objektivni, ali emocionalni Ivan koji svojom zmijomi krupnijim problemima na koje smo nailazili putem. života ulazi u stvarne događaje i projekcije, želje iBio je to spoj prijateljskog rada, prave umjetničke ko- fakte. Rad nježnog Ranka podsjeća nas na važnostlaboracije i želje da se pomogne svakom budućem međusobnog tetošenja, ljubav prema životinjama istvaratelju koji, spletom okolnosti, nije dio naše stvar- glazbi. Naposljetku, Gabi se javlja kao šamanka sanosti. Mi iz ove stvarnosti naučili smo puno od njih. zbirom uputa za samoanalizu i izuma za poboljšanjeSvaki sat proveden s njima otvarao nam je oči i pov- života. Mi smo samo pratili i uživali. Ništa više doistaezivao nas na nekoj jednostavnoj, ljudskoj razini. nije bilo potrebno.Očekivanja i predrasude su se brzo rušile, njihovatoplina je bila brža od naših strahova. Željeli smo prije Ana Elizabet i Ante Čepićsvega otvoreno i čisto producirati radove s osobamakoje smo doživjeli kao izrazito nadarene i zanimljive.Što ne znači da nema i drugih takvih u Centru. Željelismo ukazati Centru i na razne mogućnosti korištenjatih radova u promociji, dizajnu ili bilo kojem drugomaspektu koji bi potaknuo produkciju da se neprestanovrti.Time bi se mogla stvarati sredstva za neke noveradne materijale ili edukaciju, što bi bio veliki dopri-nos emancipaciji korisnika Centra. Zato pojedine ra-dove možete shvatiti i kao prototipe, iz kojih bi se lakomogao izvući kakav dobro dizajnirani, komercijalni124

125

126

127

SVJETLO BOŽIĆA(13. prosinca 2016. - 6. siječnja 2017.), Staragradska vijećnica u Splitu Božićna izložba u Splitu, u organizaciji HULU-a, ok- objektivno najbliža tradiciji koju sakralna umjetnost njeguje. I potrebno je da taj segmenat pohvale ruciupila je pedeset umjetnika, najvećim brojem iz Splita, uz sva likovna previranja ostane kao jasna brazda uodnosno Dalmacije, ali i Zagreba, Dubrovnika, Širok- orkestraciji umjetničkog polja. Opuštenija realističnostog Brijega… Slikari i kipari raznih generacija inspiraci- bez minuciozne izvedbe vidljiva je u primjerima po-ju su našli u Evanđelju, temama kojima su posvetili ili etskog realizma ili pak u mnogim izdancima izrazaveći dio opusa ili tek neko od svojih ostvarenja, pris- kod kojih je naglašena oblikovna čitkost prešla ka ek-tupajući im umjetničkim i ljudskim entuzijazmom. Radi spresionističkoj spontanosti. U likovnim kategorijamase u najvećem broju slučajeva o recentnim radovima, ovisno o njihovoj naravi izraza sakralna tematika ra-često i potaknutim ovom izložbom. Konačno i nam- zlaže se i po emocionalnim krivuljama, od neke vrstejera je bila da Božić, tamo gdje je bio ili nije, uđe u baklje strasnosti do samoće u mirazu tišine. Provlačeatelijere umjetnika, te da se dogodi izložba koja neće se i različita raspoloženja jer ono ne može biti identič-biti tek oaza za veliku temu, već izložba spoznavanja no pri sceni Navještenja, Isusovog rođenja ili Bijega uradosti i mira. Prepoznata u neodoljivosti umjetničkih Egipat i drugim sadržajnim kotama jer se izmjenjujufokusa i finesa. Split u božićnim i adventskim dani- iznenađenje, radost, tjeskoba.ma, grad je posebnog šarma, a ova izložba duhovno Sv.Obitelj u neprekidnim je iskušenjima u kojima seje obogaćenje blagdana. Prilika da zastanemo izvan zrcali i upućenost transcedentalnom, u postojanojrive, trgova, kala i kaleta i pronađemo svjetlo u sebi, božanskoj korekturi zemnog. A umjetnici prate tu nit,koje nam s porukom daruju izložene umjetnine. zadržavajući se i na pažljivom praćenju teksta ili uNeki će je (vjerujem većina) doživjeti kao dodir neba sadržajnoj matici nalaze situacije zahvalne za opis ilii zemlje, plimu sakralnog u gluhoći vremena. No metaforu. Ali se i kreću slobodom asocijativnog sveneki će biti tek lagano ogrebeni, s brzim zaboravom do otklona od konvencionalnog. Spominjano real-viđenog ili će ipak u kapilarnosti sjećanja ponavlja- istično u djelima sakralne tematike, kao suprotnostti odlomke izložbe. Godinama su svoj prilog blagos- noti profanog, često dovodi zaglađenošću oblika doti ugođaja davali autori koji su s mnogo ljubavi i na- idealizacije forme i sadržaja. Scene se zbivaju izvanjčešće načinom pučke izražajnosti oblikovali dragi oporosti zemnog, bez grubosti doline suza. U pros-motiv jaslica. I ove godine priredili su svoju izložbu toru bez koordinata vremena i mjesta. Ipak postojeu prizemlju Stare gradske vijećnice, koja je uz pop- i svjesni bjegovi od uobičajenog u uzvišenosti tema.ularne jaslice zaokružena i drugim božićnim temama. Biblijska geneza se aktualizira u povezivanju sa su-Umjetnici su se djelima na izložbi Svjetlo Božića ta- vremenošću, njenim otuđenjima, strahovima, nera-kođer okupili oko jaslica, bilo u motivski doslovnom zumijevanjem. Umjetnici mogu zbunjivati reagirajućismislu, ili su pozornost s betlehemskim ishodištem -na indiferentnost sredine, provocirajući preko motivadali drugim božićnim prizorima. očekivane ljepote. Izložba u Splitu, premda sporadič-Svatko od njih nosi svoj likovni svijet, temperament, s no, propitkuje i do enigmatičnosti odraze biblijskihkoncentracijom na viziju i prepjev teme. Podloga re- poruka. No akcent je na djelima u čvrstoj, nenarušivojalistične razrade u kompletnoj partituri slike možda i jezgri izložbe, i njenim brojnim pojasevima, s osluškiv-neće dovesti do izazova nepredvidljivog, no ona je128

anjem nebeskih tkanja u prošlosti, sadašnjosti i S citatima ambijenata Svete zemlje, no i posvojenimbudućnosti. Umjetnošću su bez isklesane krutosti prostorima zavičaja, grada. Bogatstvom imaginacijepomirena vremena, njihova stvarnost i kontemplativ- diže se razina umjetničkih hodočašća, standardi ima-nost, što je rezultiralo da se u osnovnoj podjeli stilis- ju svoje mjesto, ali i sloboda propitkivanja na pututika, slojevitost likovne rafiniranosti izmjenjuje i preko osobnog obnavljanja tema božićnog ciklusa. Izložbanemira gestualnosti i izvjesne racionalnosti stilizaci- Svjetlo Božića u Staroj gradskoj vijećnici bez nametl-je. Likovna uzbudljivost određenih načina, u pravilu jive režije, ukrućenosti koncepcije, brani poglede um-bez strogosti pravila, nije vezana uz konkretne teme jetničkih vlastitosti, i onih kojima je sve jasno i „svečime kompozicije i različite složenosti scenarija, sve- jasno“ i onima s dilemama, s rasplitanjem čvorova.dene na sam lik Madone, ili na literarnost hranjenu Možda pomalo i paradoksalno no poslije mogućihnizom ikonografskih detalja, ravnopravno prihvaćaju katarzi pojedinaca, čujnost prizora postaje zvučnija.oba izričaja. S dostojanstvenom statičnošću likova ili A ova izložba prati tu simfoniju, te je nesumnjiva pot-vitalitetom njihove pokrenutosti, opredmećenih polet- vrda vrijednosti suvremene hrvatske sakralne umjet-om osobnih rukopisa, postojanog i u tvorbi prostora nosti, njenih potencijala, kako afirmiranih umjetnika,sadržajnih proširenja i određenja. Od jasnoće neu- tako i onih koji istinski obećavaj.tralnog ili likovno pulsirajućeg fonda ili posvećenostiinterijera, toplog, fragmenta arhitekture, do krajolika. Stanko Špoljarić Iris Lobaš Kukavičić BIjeg u Egipat, kombinirana tehnika, 200x75x10 cm 129

KVART: Boris Šitum, Milan Brkić, Rino Efendić Isus, 2008. video dokumentacija performansa / Isus: Nikša Dulčić Kamera:Vlado Zrnić, Milan Latković / Montaža: Vlado Zrnić130

Višnja Mach Orlić Betlehem, 2012. linorez, 35x40 cm 131

Jozo Andrić Rodio se bog, kombinirana tehnika, 58x48 cm132

Ivana Poljak Priča za laku noć,fotografija, 70x100 cm 133

PETAR JAKELIĆNAGRADA 39. SPLITSKOG SALONA -DVANAEST CRNO BIJELO SIVIH(7.- 29. svibnja 2016.), Galerija umjetnina Split Nagradu 39. splitskog salona Petru Jakeliću donijeli terpretiram, da mu apstrakcija jednostavno nije dovo- jna da izrazi svoj u suštini narativni diskurs. Skučenisu svojim metijerskim i kompozicijskim savršenstvom akromatski registar kojeg je kao slikar snažnih kolor-dvije recentne, akromatske apstraktne kompozicije. ističkih valera ovdje razvio do neslućenog izražajnogSlike bogate u materiji, suverene u gesti i kompaktne maksimuma, ciklusu je pridao snažni epski timbar pau oblicima, u potpunosti su na formalnoj, simboličkoj sve ono što je u njegovoj umjetnosti inače lirsko, ui semantičkoj razini odgovarale svom jednostavnom ovom ciklusu, iako i nadalje fantazmagorično, preras-nazivu Stine, te kako su odluke žirija proizvod složene ta u dramatično i dostojno teme težine egzistencijekombinatorike i zakulisnih strategija, naš trio odluke je na kršu Dalmatinske zagore. Nositelji ovog dojmadonosio kako treba - spontano reagirajući na kvalitetu su suverenom gestom izvedene partije koje čine ap-prezentiranog djela bez konzultacije podataka na leg- straktnoj umjetnosti blizak dio kompozicije. U njihovojendi. putanji pojavljuju se više ili manje jasni obrisi i likoviZadovoljstvo je bilo tim veće, a sveukupni dojam o tipični za Jakelićev opus nadahnut narodnim predan-radovima razumljiviji, jer nam je svojim slikama Pe- jima po kojemu se rubovi oblaka i brda transformirajutar Jakelić omogućio da nagradu dodijelimo vetera- u jedra djevojačka lica i tijela, koja će mukotrpni životnu tradicionalnog shvaćanja likovnosti, a time ujed- na drugim slikama pretvoriti u starice majke izboranijeno honoriramo vitalnu odluku umjetnika da podrži od krša.ambiciju svoje strukovne udruge u sveobuhvatnom Razvidno je da su dvije ishodišne slike kurentnogpregledu splitske scene i bez zadrške se upusti ne Jakelićevog ciklusa zapravo u apstraktnu formu deri-samo u dijalog s mlađim i ambicioznim kolegama, već virani krški pejzaži. Riječ je o postupku koji je redukci-i sa baukom (novo)medijske umjetnosti koji njegovoj jom pojavnog svijeta odredio poznate partije apstrak-generaciji umjetnika najčešće izaziva zazor i sumnju tnog slikarstva našeg visokog modernizma, za razlikuda su joj stručna kustoska tijela mlađe generacije u od čiste transpozicije mentalnog plana kao u slučajustartu naklonjenija. vremenski paralelnog apstraktnog slikarstva razvi-Pola godine kasnije, prvo viđenje ciklusa slika u jenog na zasadama konstruktivističke umjetnosti.atelijeru po Jakelićevom pozivu pokazalo je da se Po kompozicijama i slikarskim postupcima očiglednoumjetnik nakon iskoraka u smjeru potpune apstrakcije je Jakelićevo poznavanje apstraktne umjetnosti čijavratio svojoj prepoznatljivoj estetici. Iako naziv ciklusa iskustva umješno koristi u konstrukciji pozadinskihDvanaest crno bijelo sivih u sebi nosi odjek koncep- dijelova svojih prepoznatljivih figurativnih kompozicijatualne i minimalističke umjetnosti, u nadalje snažno snažnog i otvorenog kolorita. U kurentnom akromats-izraženom gestualnom polju slike, na - siguran sam kom slikarskom ciklusu došlo je do poremećaja ust-- radost njegovih mnogobrojnih obožavatelja, zaživ- aljene ravnoteže, apstraktni dijelovi slike nositelji suio je prepoznatljiv Jakelićev figurativni imaginarij na- općeg dojma i dominantni u odnosu na figure koje sedahnut nadrealističkom poetikom koju na tragu Medi- iz njih razvijaju ili se doimaju u njih unesene. Poetikajale njeguje od svojih slikarskih početaka šezdesetih koja jezik modernizma ili suvremenu tehnologiju ko-godina. Jakelić mi je u razgovoru rekao, slobodno in134

risti za reprezentaciju ruralnog života, u našoj kulturi ološki obrazac obogatio jedinstvenom notom koja upredstavlja snažan fenomen i popularan žanr bez obzi širokom rasponu nadrealnog ugođaja spaja njegovobzira da li je riječ o književnosti, kazalištu, filmu, lirski, epski i naturalistički doživljaj rodnog kraja, sdramskim televizijskim formama ili vizualnoj umjetno- onu stranu populističke eksploatacije i idealiziranjasti. Petar Jakelić je zahvaljujući svojoj povezanosti i svedivog na sintagmu Mediterana kakav je nekad bio.dubokoj empatiji s predjelom i životom rodnog Pru-gova s jedne, te obrazovanju i praksi utemeljenima Branko Franceschina likovnosti modernizma s druge strane, ovaj kultur- 135

136

137

138

139

GILDO BAVČEVIĆNAGRADA 39. SPLITSKOG SALONA -(17.-29. ožujka), Galerija Kranjčar, Zagreb Gildo Bavčević, splitski je medijski umjetnik mlađe na poznatu fotografiju narodnog heroja Stjepana Fi- lipovića, obješenog od njemačke vojske 22.05.1942.generacije koji kao jedan od laureata prošlogodišnje godine u Valjevu. Čuvena je fotografija snimljena tre-ugledne likovne manifestacije Splitski salon, izlaže nutak prije Filipovićeva smaknuća, kada on, već ssvoje nove radove u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar omčom oko vrata, uzdignutih ruku i zatvorenih šakakoja je ujedno i pokrovitelj jedne od tri ravnopravne kliče u slavu komunizmu i partiji te poziva na ustanak.nagrade spomenute likovne smotre. Bavčević je već Ta fotografija ima osobitu važnost ne samo stogaduže vrijeme poznat hrvatskoj likovnoj javnosti jer se što se kao snažna poruka i spomen na borbu protivsvojim socijalno angažiranim performansima i video fašizma nalazi na ulazu u zgradu Ujedinjenih narodaradovima nalazi u istinskom fokusu likovnih, ali i društ- u New Yorku, već i zato što je po njoj možda pona-venih zbivanja. Ne bih Bavčevića nazvao aktivistom, jbolji suvremeni hrvatski kipar, Vojin Bakić, modeliraopremda će on tvrditi da je i to, jer u njegovom radu jedan od svojih najznačajnijih i najvažnijih spomenika.i ponašanju nema ni minimalne doze agresije što je Taj je spomenik tijekom posljednja dva desetljeća uaktivistima imanentno, već bih ga promatrao kao an- Valjevu u više navrata oštećen, a Filipovićeva bista ugažiranog umjetnika koji svojim radovima prije poziva istom je gradu 1991. srušena. Iste je godine u rodnomna promišljanje, nego li na izravni bunt i revoluciju. gradu S.Filipovića, Opuzenu, miniran njegov spome-Ono što ga prvenstveno zanima fenomen je novca, nik (rad Mire Vuce i Stjepana Gračana). Gildo ovimkao izvora i uzroka većine zla i nepravdi kojima obi- svojim performansom, između ostalog, progovara i oluje naš svijet. Interes prema globalnom problemu, tim vandalskim činima kada su se u našoj vrlo blis-naravno sagledan iz hrvatskog diskursa, također ga koj prošlosti u ime ideologije i politike rušili spomeni-razlikuje od dežurnih domaćih aktivista, jer njegova ci, a da zaslijepljeni počinitelji uglavnom nisu ni znalipriča izdiže se nad lokalnim i zahvaća problematiku zašto i kome ih ruše. Uništavanje spomenika krajnjekoja u potpunosti pripada današnjoj surovoj svjetskoj je barbarski čin, jer dok danas s pravom i gnušan-realnosti. Bavčević se ne bavi dijagnozom i uzrokom, jem osuđujemo Talibane i ISIL ne vidimo ili ne želi-već kritizira sekundarne manifestacije koje monetarna mo vidjeti što nam se događalo i događa u vlastitombolest uzrokuje, odnosno problematizira dominantne dvorištu. Idolopoklonstvo je prokleo i sam Jahve navrijednosne obrasce suvremenog društva. Perfor- Svetoj gori Sinaj, a da li je ono ideološko – političke ilimance Padaj silo i nepravdo izvodi uz tonove poznate isključivo materijalne provenijencije potpuno je nebit-revolucionarne budnice vezane za antifašističku bor- no. O tome u ovom do minucioznosti izbalansiranombu i socijalističku revoluciju tijekom 2. svjetskog rata. i slojevitom performansu progovara Gildo Bavčević,Osim te upečatljive revolucionarne pjesme, koja zazi- ali performans autorovim hodom, emitiranjem glazbeva tada toliko prizivani pad imperijalizma, vizualna i ispuštanjem novčića tek započinje. Naime, taj no-komponenta performansa. (Bavčević s megafonom vac prosipan po ulici postupno će sakupljati građanikoji emitira spomenutu pjesmu vezanim preko prsiju, koji su se slučajno u vrijeme performansa tamo našli.uzdignutih ruku, korača gradskim ulicama a iz stisnu- Saginjući se i uzimajući sitniš s ulice ukazuju na svo-tih šaka postupno propušta kovanice) asocijacija je140

je mizerno materijalno stanje, ali se ujedno i klanjaju dio umjetničkog čina. Video rad i tri video performan-novcu kao jedinom priznatom autoritetu zbog kojeg sa izloženi na ovoj, njegovoj prvoj zagrebačkoj samo-će izbrisati vlastiti ponos i minimum samopoštovan- stalnoj izložbi, ne problematiziraju novac diskursomja. Vratio bih se ovdje još jednom Stjepanu Filipov- svojstvenim ranije opisanim umjetnikovim akcijama.iću. Legenda kaže da mu je u zarobljeništvu izvjesni Polje interesa monetarne problematike Gildo je odnjemački bojnik Paul postavio pitanje zašto je postao izravne komunikacije prenio na višu razinu, gdje fi-komunist, na što mu je Filipović odgovorio da bi to nancijska moć naizgled neprimjetno upravlja ljud-postao i on, da je poput njega postavljao gromobrane skim i prirodnim resursima. Izloženi radovi govore ona tvorničkim dimnjacima za 10 dinara dnevno. narušenom odnosu čovjeka s prirodom, odnosno oDakle, novac je pokretač svega. Nije ideologija zbog njenom postupnom odumiranju, kao i o odumiranjuideje, već zbog novca kojeg obećaje svojim sljed- značenja Europske unije. Premda izravno te dvijebenicima što je bilo i ostalo svojstveno svim svjetskim teme nemaju nikakve veze, ono što ih čvrsto povezu-revolucijama. Gildo je svjestan te činjenice te se i je dakako je novac. Financijska moć koncentrirana jezbog toga njegov likovni jezik poprilično razlikuje u rukama korporacija koje upravljaju današnjim svi-od akcijonaškog i agitatorskog izražavanja. Premda jetom te pomoću nje nadilaze sve ideološke i političkesmo takav izraz danas skloni nazvati aktualnim um- granice. Bahatim moralnim nakazama koje se nalazejetničkim govorom, mišljenja sam da izravna agitacija na čelu tih korporacija nije dovoljno da manipulirajućipo defaultu ne pripada području umjetnosti, jer um- financijama nadziru europsku i svjetsku ekonomiju,jetnički je diskurs oduvijek bio nadgraditi, upozoriti i odnosno upravljanje političkim tokovima, već žele i odkomentirati a upravo to svojim likovnim manifestaci- prirode učiniti sebi potpuno podložan resurs.jama čini Gildo Bavčević. Umjetnik novčanoj temati- Na kamenu koji izvire iz vodene površine okruženeci posvećuje niz svojih performansa i video radova visokim stijenama, Gildo mehaničkim pokretima gla-poput putujućeg performansa Profit vs.Dobrobit, gdje vom udara u njega čime istovremeno remeti zvukes kapuljačom navučenom preko glave, udarcima mal- prirode, kao što ih i akcentira. Pokreti koje čini ujed-ja postupno uništava kovanicu do neprepoznatljivo- načeni su kao i ritam kojeg stvaraju te autor postajesti, svevši je na amorfni komadić metala čime jasno izvjesnim strojem, robotom koji vrši isključivo jednuostavlja poruku što novac ustvari jest. Izvodivši taj radnju. Iako gol, Gildo glavu štiti plastičnom kacigomperformans u više zemalja uvijek je koristio valutu kakva se danas koristi prilikom zaštite na radu, čimedomaćina, a rad predstavlja i izvjesni work-in-prog- i nepogrešivo radnju smješta u današnje vrijeme,ress jer ga Gildo želi i dalje izvoditi kao svojevrsnu sadašnjost koja od ljudi stvara poslušne mašine, a toopomenu i vlastiti obračun s monetarnom politikom. želi učiniti i s prirodom. Ovaj autorov performans nijeTa serija performansa u kojima autor problematizira samo opomena ljudima gdje i u kakvom okružju žive,novac, odnosno njegov socijalni, ekonomski i politič- već je prvenstveno izvjesni hommage prirodi, odnos-ki diktat, nije samo impresivna po jasnoj poruci koju no upozorenje da se suvremenih tekovina civilizacijenam umjetnik kazuje, već i po svojoj izvedbenoj snazi. i te kako treba bojati. Taj umjetnikov čin u biti je ritual,U svaki performans Gildo unosi punog sebe te suges- totemsko klanjanje i rudimentarni obred, onakav ka-tivno svjedoči da u potpunosti stoji iza narativa sjajnih kav su ljudi obnašali dok su živjeli u simbiozi s priro-simbolično - metaforički osmišljenih konotacija. Slič- dom, što je danas sve rjeđi slučaj. Sljedeći video rad,no je i s interaktivnošću jer Gildo ne agitira i ne traži ironično nazvan U suradnji s prirodom, pokazuje dasudjelovanje, već svojim sugestivnim nastupom jed- opomena nije koristila. Vjetar njiše grane na velikomnostavno prisili ljude da se često i nesvjesno priključe stablu, ali umjesto lišća trepere plastične vreće kojenjegovoj izvedbi te da na taj način postanu integralni je taj isti vjetar nanio s obližnjeg smetišta. Plastične 141

vreće u rukama nosi i rijeka izbjeglica koja se ne- om zastavom s apliciranom svastikom. Danas u Jeni,zaustavljivo kreće prema državama Europske unije, kao i u većini gradova s područja negdašnjeg DDR-aprvenstveno Njemačkoj. U Grčkoj, najjužnijoj državi nacistički pokret buja i raste, a gotovo su svakod-Unije ovih se dana odvija prava izbjeglička drama, a nevna paljenja azilantskih domova i demonstracijeona je sama postala štitom partikularnih europskih protiv stranaca. Da li ovaj Bavčevićev performansinteresa zbog kojih mora kršiti svoja humana nače- kojim dominira crvena boja zaziva uređenje Europela. U srpnju mjesecu prošle godine ta je država zbog na humanijim principima Marx-Engelsovske proveni-svojih financijskih problema bila ucijenjena od Unije, jencije ili iskazuje strah od mogućnosti tvorbe Četvr-a taj ceh sada obilato plaća. Vidjevši što se dešava, tog Reicha? Odgovor nije jednostavan kao što nijeGildo odlazi u Grčku, na lice mjesta, te u suradnji s niti imalo izvjesna budućnost Unije. Izbjeglička krizamladom glumicom i performericom Tinom Keserović veliki je ispit prvenstveno za humanitarne vrednotesnima video rad Europa spava, u kojem ženska figu- koje su ugrađene ne samo u Ustav Europske unijera, kao alegorija Europe, mučno i zamuckujući, sporo već i svih civiliziranih država, ali da li će pobijediti tepoput uspavanke, pjeva Beethovenovu Odu radosti humane vrijednosti za koje se Gildo Bavčević u pot-na originalnom njemačkom jeziku. Ispred njenog na- punosti iskreno i požrtvovno zalaže ili će bitku ponovogog tijela je zastava Unije, a umjetnik, sjedeći polu- dobiti prljavi tokovi novca, na čije posljedice umjetnikgol, plavom bojom prekriva europske žute zvijezde, permanentno i sistematski upozorava, vidjeti će se udok sve ne nestanu i stope se s pozadinom. Rad je skoroj budućnosti.sniman noću, na nekom atenskom brežuljku s kojegse jasno vidi crvenkastom svjetlošću obasjan Parten- Mladen Lučićon i Akropola, simboli rađanja europske civilizacije.Crvena boja dominira i posljednjim radom na izložbinazvanim Buđenje Europe. Gildo sada u crvenom ko-stimu super junaka, ispred jednako obojene zastaveEuropske unije, crvenom bojom prekriva tijelo ženeodjevene u boje njemačke zastave. Stojeći na bije-lom podestu, žena nevoljko izvikuje stihove pjesmeKrvavo crvena zastava odnosno njemačku varijantupopularne talijanske proleterske pjesme Bandierarossa. Za to vrijeme, Gildo je gotovo udara rukamanatopljenim crvenom bojom da bi je kasnije mazaoiscjeliteljskim i zaštitničkim pokretima, dok na krajužena iscrpljena i u potpunosti prekrivena crvenombojom ne padne na podest. Taj performans simboli-zira prešutno preuzimanje vodstva Europske unije odNjemačke, kao i lidersku ulogu njene kancelarke An-gele Merkel u aktualnoj izbjegličkoj krizi. Performansje, dakako namjerno, izveden u njemačkom graduJeni, gdje je prvi put, 1919. godine, predstavljenaslužbena njemačka zastava crne, crvene i žuto-zlatneboje, a koju su nacisti, 1933. zamijenili crno crven-142

143

144

145

DINO BIĆANIĆNAGRADA 39. SPLITSKOG SALONA -EVERYTHING IS GOING TO BE A MEMORY(5.-19. kolovoza), Salon Galić Izložba Dina Bićanića Everything Is Going to Be tech sučelja koju kreira low-tech ili predtehnološkim postupcima, ironizirajući vlastitu poziciju umjetni-a Memory isprepleće dva narativa o vremenu. Jedan ka, pripadnika Y generacije s high-tech zahtjevimačini serija od dvjestotinjak fotografija koje dokumen- u low-budget okruženju. Dok s jedne strane izložbatiraju autorove svakodnevne šetnje istom rutom u predstavlja transfere razina realnosti, s druge prob-razdoblju od šest mjeseci, a drugi ready-made objekti lematizira sam pojam vremena, istovremeni čovjekovkoji su simboli ili metafore vremenskoga protoka: ručni napor da ga obuzda i ovlada njime. Nije zanemarivadigitalni sat na gipsanom odljevu vlastite ruke, kruška činjenica da Dino Bićanić živi u Hvaru, na turističkiprobodena slamčicom ili jabuka koje će za trajanja maksimalno eksploatiranom otoku, što podrazumi-izložbe truliti i propadati, pješčani sat konstruiran od jeva ekstremnu i nezdravu asimetriju životnog ritmadviju boca piva Corona ispunjenih pijeskom, cigareta stanovnika: kratki i intenzivni period rada i posve-na kojoj je isprintan podatak o vremenu potrebnom da mašnje prenapučenosti te dugo razdoblje pasivnosti,u pušenju dogori, zidni sat kojemu je kazaljke zami- nedjelovanja i prostorne ispražnjenosti. U takvoj jejenila tvrdnja izražena u nazivu izložbe: sve postaje konstelaciji protok vremena neujednačen, a osobnisjećanje, odnosno, sve će biti uspomena. Upisana po život gubi strukturu i funkcionalnost. Serija intervenci-obodu sata, u cikličkoj formi, i sagledana u kontekstu ja na naslovnicama tjednika Globus koji se u umjet-ostalih radova, ova rečenica kod je za iščitavanje. Ne nikovoj kući kupuje bez iznimke otkad pamti, a da se,radi se, naime, o nostalgičnom uzdahu ili žalovanjem osim televizijskoga programa, nikada ne čita, govori oza prošlim, već o konstataciji umjetnika o neizvjesno- tome. Kupnja novina u pravilnim intervalima strategijasti prisutnosti, točnije: o preklapanju slojeva realiteta je kroćenja nestrukturiranog vremena. Intervencijamapojavnosti stvari. na naslovnicama, u razdoblju od godinu dana, umjet-Polazeći od stajališta da su različiti realiteti definira- nik ih promiče u osobni predmet i vlastiti dijalog sa svi-ni različitim prostorno vremenskim mjerama, Bićanić jetom izvan otoka, pa i s vremenom. Na sličan načinodređuje prostor izložbe kao hibridni prostor stvar- funkcioniraju i šetnje koje ponavlja kroz šest zimskihnosnih slojeva. Prostorno ga markira dvodimenzio- mjeseci. Svakodnevno u isto vrijeme prelazi kilometarnalnim frizom fotografija na zidu, koje će mjestimice šetnice od kuće do uvale i nazad. Te šetnje dokumen-produbiti videom i ispunjava trodimenzionalnim objek- tira fotografijama poznatih prizora i slučajnih susreta:tima. Radi se o kombinacijama ready made predme- susjedi, psi, spuštena roleta, automobil, klupa...ta koji su već po svojoj prirodi dvostruko prelomljene Fotografiranjem prisvaja prostor koji je već prisvo-realnosti. Izlučeni iz stvarnosti u kojoj su imali svrhu i jio akcijama poput urezivanja teksta u drveni naslonulogu unutar ekonomije korisnosti, u novom kontekstu klupe ili šetnjom. U tom se činu dvostruke aproprijaci-postaju apsurdni fragmenti stranog sistema. Prostor je raslojavaju realiteti pri čemu hvarska svakodnevicaizložbe, autor, kako kaže, gradi kao svojevrsni post- postaje umjetnički materijal, a dnevna rutina umjetnič-vareni movie maker u kojemu ponuđeni objekti služe ki događaj. Snimljene fotografije dokumentiraju trivi-kao alati, odnosno elementi nekoga svijeta koji se jalnosti koje, na ovaj način izdvojene, markiraju uspo-može konstruirati. Ustvari je to ironijska inačica high-146

reni izvansezonski time-line, postajući, istovremeno, podređeno brzim i maksimalnim zadovoljenjima, odosnova za osobnu kartografiju i anti-razgledni-ce. Sa- zabave do zarade. No kako je sadržaj brzo iscrpiv,gledane u ključu naslovne izjave one su uspomene užitak je kratkotrajan. Čudesno je i razočaravajuće,na beznačajnost, sjećanje gotovo ni na što. Ali u kaže Brucner, što se želja tako dobro podudara sapromijenjenoj perspektivi stupanj sporosti upravo je svojim ostvarenjem. Budući da su sadržaji za kojimarazmjeran snazi sjećanja; stupanj brzine upravo je se čezne nezahtjevni i izmjenjivi, opseg očekivanjarazmjeran snazi zaborava. Izložba Dina Bićanića Ev- je smanjen,a intelektualna tromost uzrokuje dosadu.erything Is Going to Be a Memory govori i o iscrplju- Iako joj nedostaje ekskluzivnot melankolije ili šarmjućoj aritmiji otoka koja se odražava u simetričnom dokolice, dosada nije isključivo negativan modus.intenzitetu ljetne euforije i zimske dosade i asimetriji Ona, izravnije od svojih srodnica, sadrži kritički as-njihova trajanja, brzine i polaganosti. Naizgled suprot- pekt ukazujući da je neki segment ili život u cijelostistavljene, euforija i dosada proizišle su iz istog kon- duboko nezadovoljavajući. Ako se dosada povećava,zumerističkog sna. Uzbuđenje, inovacija, oponašanje: to znači da postoji ozbiljna greška u društvu ili kulturiuvijek nas valja stjerati u niše lakomosti, uzdići hirove kao instanci koja daje smisao. Upravo na tu greškunekih u opću nužnost. U tom području naša krivnja upućuje Dino Bićanić ovom izložbom.nije to što želimo suviše, nego premalo, zapisao jePascal Bruckner u eseju Otkupljenje izobiljem. Sve je Irena Bekić 147

148