Godišnji katalog izložbe 2016

49

VANJA PAGARŠARENE SLIKE (20. srpnja - 2. kolovoza 2016.) Umjetnik Vanja Pagar fini je manipulator morfologi- loženja pa i austenitnoj s gledateljem. Možda će vam poput mene pasti na pamet Vivaldijeva Četiri godišnjajom likovnog govora i alkemičar sintakse jezičnih doba, možda ćete ishitreno prepoznati splitsku Pjacustruktura. Umjetnik je to koji na sve ima konstruktivne turistički raspojasanu i punu dobrodošlice. Mogućei zdrave odgovore, nadasve pun angažmana i zani- će ovi, poput mene, što gataju u svemu i svačemu,manja za nove, recimo tako (mi što nam je vrijeme snimiti mikrostrukturu i prepoznati martenzitno grad-stalo), medije. Naoko, sve su to neki, barem što se beno tkivo, igličaste kristale koji se tangiraju podslikarstva tiče, fini, gotovo neprimjetni pomaci kroz određenim kutovima. Imajte na umu, martenzitnutematske zanimacije, vidljivi tek u prezenterskom pre- strukturu karakterizira najveći mogući volumen odrasporedu. Ticat ćemo se i tek telegrafski tražiti niti svih čeličnih struktura. Ovo su slike koje bujaju! Met-poveznice za igrariju simpatično i logično naslovljenu alurzi bi upozorili, u isto vrijeme to su tvrde, a opetŠarene slike. Ne, nisu te slike pale s Marsa, tek tako krhke strukture. Djelo i slikara tu vidim u neraskidivojkao domišljatost inventivna i nemirna kreativca. Imaju vezi! Raspoloženje umjetnika mjeri se Brinellima, aone neku svoju genezu, razvojne planove i teoretske sve je posljedica termičke obrade, gdje je temperatu-postavke. ra jedina varijabla. Vrijeme je tu zanemarivo i nebitno.U srži svega kao da je genetski modificirani koloris-tički bipol Maljeviča, slavljen na prvim izložbama koji Igor Brešanse vremenom umnažao. Par održivih odnosa bojaiz pravokutnika zadatosti u međuvremenu se kotio irazmnožio da traži pokriće u stvarnoj slici, u prizorimaiz života. No, valja apostrofirati kako ipak ništa nijeslučajno, barem što se tiče postaja na trasi od dvaobojena kvadratića do Šarenih slika. Kombinirali smos Pagarom u igraonici za odrasle preslagujući maleslike u veliku cjelinu. Skidali s polica knjige jasno is-likane, i tražili iste elemente potom u jedrilju i njegovimregatama, poštujući nadasve geometrijsku harmonijukao prapočelo svega...Na koncu je ipak proradio slikar i zanemario ravna-lo, odnosno letvicu kao pomagalo, pustio ruci dazapleše. Istina i ples imaju svoja pravila, koreografiju,linijski raspored kretanja, jer reda mora biti pa ma-kar to bilo i u savršenom neredu. I opet čvrste linijepovremeno naprave kordon da se masa ne rasprši,ne otme kontroli… Volim slike Pagarove i zbog no-torne istine da mi ostavljaju slobodu raspredati o stan-jima i raspoloženjima. To nije sračunato poskakivanjepo valerima, koliko svjedočenje o stanju duha i raspo-50

51

52

53

KRUNOSLAV DUNDOVIĆSKRIVENI PROSTORI(22. kolovoza - 5. rujna 2016. ) Traganje za prostorom – otkrivanje skrivenoga. njihova skrivenost nije uvjetovana tek jednim od spomenutih faktora. Nakon što sam se dotaknuo pi-Gledajući grafike Krunoslava Dundovića iz ciklusa tanja skrivenosti pozabavit ću se i drugim važnim as-Skriveni prostori, našao sam se u nedoumici kako pektom Dundovićevih prostora – njihovih otkrivanjem.shvatiti sam naziv ciklusa. Naslov upućuje da se na Premda bismo na prvi spomen sintagme skrivenigrafikama radi o prikazu prostorā koji su (negdje) prostori mogli pomisliti kako se radi o prostorima kojeskriveni. Tu činjenicu, bez prevelikog ustezanja, mogu treba otkriti, istražiti ili naći, u ovom slučaju uočavamoprihvatiti, ali me ponuđeni odgovor vodi novom pitan- kako njih tek treba stvoriti. Logično je da ontološkoju: Gdje su Dundovićevi prostori skriveni?, odnosno: prvenstvo postojanja (svakako i stvaranja) pripadaPostoje li njegovi prostori prije no što ih on otkrije ili autoru. Dundović nije samo subjekt koji otkriva; on jesvoje postojanje duguju vještini autorova iznalaženja ujedno i subjekt koji stvara. Njegova potraga za pros-prostornosti? torom ne završava tek pronalaženjem prostorā, negoReferirajući se na Mladena Pejakovića, Dundović njihovom kreacijom. Prostor pretpostavlja protežnost,vlastite grafike doživljava kao morfogenetska polja; a ako ona nedostaje, upitno je postojanje prostorapodručja u kojima se generira nastanak novih oblika. kao entiteta. Format, kadar, prazna ploča ili kako godDa bi nastao novi vizualni oblik, potrebno ga je uvesti nazvali fizičku podlogu autorova kreacijskog čina, nijeu prostor, a taj je prostor u Dundovićevu slučaju odab- prostor sve dok se u njega nešto ne upiše/ucrta - prijerani format – kadrirani skriveni prostor. Format nije toga se radi tek o osnovi koja gradi i u kojoj se gradisamo okvir u koji se prostor upisuje, nego je i predu- prostor slike.vjet njihova upisivanja. Dundović to spretno formuli- Otkriveni je prostor autoru cilj. On prostor ne stvarara sljedećim riječima: Odabirom formata započinjem da bi ga ispunio događanjima jer u njega ne nastan-rad, a ne prvim potezom. Dakle, gdje su Dundovićevi juje žive likove osiguravajući na taj način kulisu nji-prostori skriveni? S jedne bi se strane moglo reći kako hovim životima. Vita activa je ovih grafika isključivo usu skriveni u formatu mada naoko neograničene mo- disanju prostora, a ne u zbivanju koje se u tom pros-gućnosti format čine neiscrpnim generatorom novih toru odigrava; a disanje je tih prostora ujedno i disan-oblika. je samoga autora. Format kao morfo-genetsko polje,S druge bi se strane moglo reći da su skriveni u au- objašnjava Dundović, omogućava mi izgradnju novihtoru samom koji realizira odabrane mogućnosti koje realiteta koji proistječu iz samoga formata, a rezultatmu format pruža. Međutim, zahvaljujući zavidnoj su mog eksperimentiranja, proučavanja i istraživanjauravnoteženosti kompozicija koje Dundović iznalazi mogućnosti pronalaženja vlastitoga likovnog izriča-unutar odabranog (ili zadanog) formata, skloniji sam ja te otkrivanja kako svog unutarnjeg bića,a tako ivjerovati da u autorovu tretmanu prazne ploče ipak prirode umjetnosti koristeći se likovnim elementimane postoji bezgraničan broj mogućnosti – on u njima kao glavnim nositeljima likovnog djela.nalazi relativno ograničenu lepezu oblika koje poput Iz rečenoga zamjećujem kako bi potraga za bilo ka-skladbe generira njegovo umjetničko biće. Iz toga bih kvom semantičkom nadgradnjom ovih djela bila su-se razloga usudio reći kako su izloženi prostori pod- višna jer Dundović nema pretenzije u stvorene pros-jednako imanentni kako formatu, a tako i autoru te da54

tore upisivati značenja. To nam otkriva da se radio analitičnom autoru čije je eksperimentiranje i is-traživanje nešto više od pukoga pokušaja. Skrive-ni prostori ne reproduciraju prostor; napose ne onajfizički – nego grade prostor slike u kojemu vrijede uni-verzalni likovni zakoni formata i kompozicije. Upravou tome leži njihova dubinska semantika, ali i njihovauvjerljivost.Igor Loinjak 55

56

57

ŠPIRO KATIĆREGATE (7. - 21, rujna) Nizom ostvarenja s motivima veduta juga, koje njima je sveukupna sinteza realističnog stvorila pot- punu slikarsku slobodu u označavanju predmetnog,je prikazivao pogledima od kopna prema moru, i pa je time približila općepoznati motiv jedrilica- ap-obrnuto, Špiro Katić već je odavno pokazao slikar- straktnom. Kada bismo htjeli opisati dinamičke karak-sku i emotivnu bliskost s ljepotom njegove Dalmaci- teristike Katićevih uprizorenja, najtočnije bismo ihje. U ciklusu Regate, u glavnoj ulozi je samo more, preveli kao ritmički pokret. U dinamičnosti sceneodnosno zbivanja na pučini s mnoštvom brodica što zasijecanja površine mora, a pogotovo u kretan-jedre na nekom natjecanju, ili svojom brojnošću tvore ju odvojenih skupina jedrilica, gotovo da osjećamospektakularnu paradu neobične ornamentalnosti na sve bure i utišane maestrale upisane u glavna jedraponekad mirnoj, a ponekad nemirnoj površini mora. U i prečke. Energija prirode strujanjem svojih silnicazgusnutosti mnoštva, jedrilice se doimlju poput klasja pokreće sve sastavnice slike, sitne, pa okrupnjenena polju koje njiše vjetar, nudeći gledatelju prazničku jedinke, ritmizirane su u regatnom polju istovreme-atmosferu. no i kroz pravilnost postava i kroz odstupanja odPromatrajući često atraktivne prizore jedrenja, Katić egzaktnosti reda. Ipak niti jedan fragment ne izlazije prema njima zadobio razložan likovni interes, pa ih iz gradivne osnove slike, a likovna jedinstvenost do-je sukladno tome počeo i interpretirati na svoj osobni, jma točno odgovara sadržajnim zapletima. Kroz pla-poetski način. U slučaju Regata, Katić se u klimak- nove slika i duboke plohe kromatske čitkosti sugerirasu ciklusa odrekao realistične opisnosti, prevodeći i nam se šarm regata dodajući im novu, ne-činjeničnureducirajući činjenično sve do znaka. Spajajući strast vizualnost, dok se istovremeno jakim crtežom osvaja-sportskog događanja s opuštenom radošću i zadovol- ju optike autonomnosti slikarske površine.jstvom plovidbe u slici mora s jedrilicama u regati, U slijedu stilskih pomaka, Katić odabrane motive ne-Špira Katića najviše je zainteresirao sadržajni sukus prestano osmišljava na nove i nove načine. Iskazu-pitoreskne igre jedara i njihovih uzdignuća nad plavet- jući ih jakim grafizmima, linijama koje prate siluetenilom mora. Odlazeći slikarski sve do metaforičnih jedara i jarbola, u neprestanoj redukciji predmetnogkonotacija, oblik jedara postaje izvanjska forma i prepoznat ćemo i Katićevu inačicu geometrijske ap-simbol svih uzbuđenja koja čovjek osjeti u dodiru s strakcije, jasnu odvojenost od puke činjeničnosti. Si-morem. metrije i rascjepi, sheme i obrati, stupnjevani srazovi,U toj svojoj pomorskoj egzaltaciji, Katić polazeći od sinteze linearnosti i volumena, mreže, a zatim i oslo-torza napetih ploha ispunjenih vjetrom, odlazi ka likov- bođene linije, likovni su putovi kojima Katić izražavanoj preobrazbi motiva sve do razine asocijativne za- svoj doživljaj jedriličarske regate.vodljivosti. S maštovitošću rješenja započetih u nizu Logično i uravnoteženo provedena intervencija tek-kolaža pretežno komornih dimenzija, Katić sustavno stom svojevrstan je komentar i pratnja motiva koja neproširuje mogućnosti prikaza u doslovnosti izgleda, obvezuje kao likovna igra. Novi Katićev ciklus privid-pa srodni i ponavljajući motivi postepeno srastaju u na je suprotnost drugim dionicama njegovog umjet-bogatstvo različitog. Kod kolaža, Katić relativno pre- ničkog opusa, razvijanog između poetskog realizma icizno prati klasičnu organizaciju slike s detaljima mo- ekspresionističke otvorenosti. U Regatama (i to prijetivske uvjerljivosti, stvarajući tako osnovu za složene svega u radovima na platnu), vidljivija je jedna racio-kompozicije koje će se pojaviti u kasnijim uljima. A u58

nalna komponenta, određena arhitektoničnost kadra vost Katićeve opće umjetničke poetike i istovrsni kori-i čvrsta struktura rastera slike. No ovaj drugi pol jeni, reflektiraju se u rukavcima načina izvedbe, pa seKatićevog izraza ipak ima čvrste dodirne točke s veli- tako izgrađujući prepoznatljivost otkrivaju kao trajnakom većinom njegovih ranijih ciklusa. S neraskidivim posebnost u hrvatskoj modernoj umjetnosti.posvojenjem Dalmacije, s ljepotom juga i sa životomuz more. Predavanje darovima mora u čitanju bogat- Stanko Špoljarićstva pučine. U svakom slučaju, nesumnjiva dojmlji- 59

60

61

NINA IRIS BEŠLIĆCROSS DISSOLVE II - PRETAPANJA(27. rujna - 11. listopada) Na svojoj trinaestoj samostalnoj izložbi Nina Iris tika pogleda i gledanja poprima potpuno druga značenja. Apsurdno, svaki pogled je ideološki, osimBešlić predstavlja dva rada: već izlagani Cross dis- pogleda nadzorne kamere koja kirurški hladno i pot-solve – Transparentni prostori II i Cross dissolve puno objektivno bilježi ono što je u njenom polju.II – Pretapanja osmišljen upravo za prostor SalonaGalić. Riječ je o složenom umjetničkom konceptu koji II. Javno/ privatnozaslužuje podrobniju analizu, ali ću za potrebe kata- Jurgen Habernasov model „javnosti“ je utemeljenloga samo skicirati neke aspekte kojima se autorica na ideji da postoje jasno razdvojene javne i privatnebavi te na koje načine se oni preklapaju u suvremen- sfere, što je pak zasnovano na tradicionalnim poiman-om društvu. jima roda i rase, dakle na isključivanju. U stvarnosti, postoje mnoge javnosti koje se preklapaju i postojeI. Pogled istovremeno: javnost radničke klase, religiozna jav-Prema psihoanalitičaru Jacques Lacanu onog trenut- nost, feministička javnost, nacionalistička javnost...ka kada subjekt shvati da ga/ju se može promatrati Danas, više nego ikad, pojmovi javnog i privatnog sukao objekt ulazi u stanje tjeskobe jer gubi određeni gotovo nerazdvojivi budući da politika kasnog kapi-stupanj autonomije. To je usko vezano za njegovu te- talizma namjerno briše granice kako bi izvukla vlastitioriju stadija zrcala kada dijete pri susretu s ogledalom interes, a privatne osobe pretvorila u konzumente ishvaća da ima vanjski izgled. Dok u engleskom jeziku političke poslušnike. Kako nestaje javni prostor, takoza pogled postoji čitavi niz izraza (view, glance, sight, polako blijedi i ideja privatnosti u dobu elektronske,gaze…), u hrvatskom se za sve te nijanse koristi virtualne stvarnosti.samo jedna riječ. Tako pogled može biti upravljenostočiju na koga ili što; izraz očiju kao odraz duševnog III. Fotografijastanja; način prosuđivanja; mjesto odakle se gleda; Fotografija koju umjetnica koristi, pogotovo fotografijeono što se otkriva oku, prizor; način gledanja na što, prijatelja i članova obitelji, je najbliže onome što semišljenje, shvaćanje, nazor, uvjerenje. Ako pak govo- zove „snapshooting“.Riječ je fotografiji koju mase ko-rimo o vizualnoj kulturi, onda je najčešći engleski ek- riste kao sredstvo bilježenja privatnih ritualnih trenu-vivalent koji označava pogled gaze. taka, a takva je fotografija utkana u najintimnije društ-Riječ je o konceptu koji se najviše povezuje s Michel vene odnose – obitelj, slobodno vrijeme, privatneFoucaultom i spomenutim Lacanomkoje je na teoriju uspomene, osobnu taštinu (Don Slater). Riječ je ofilma primijenila Laura Mulvey u eseju Vizualni užitak vrsti fotografije koja je konzumeristička i fetišističkai narativni film. Prema njenom tumačenju postoje tri pa nije čudno da su centralni motivi obitelj i slobodnopogleda u kinematografiji: pogled kamere, pogled vrijeme, i inače glavne mete konzumerističkog kapi-publike i pogled protagonista…ova kompleksna inter- talizma. Takav je život i fotografija koja ga bilježi kon-akcija pogleda je specifična za film. Slična interakci- vencionalan, pasivan i bezopasan. Čini se da Ninaja pogleda događa se i unutar Nininih kutija. Danas, složenom optičkom igrom pokušava produbiti i učinitiživeći u društvu nadzora i nadzornih kamera u kojem višeslojnom takvu ideju i izbjeći zamke slika/simulak-je javni prostor nešto što izumire i nestaje, problema-62

ruma koje nas okružuju. Nasuprot njihovoj hiperreal-nosti (prikazuju stvarnost stvarniju od nje same), Ninastvara halucinatorne, bezobrisne, fluidne scene kojese odmiču od stvarnosti kakvu percipiramo trijeznoguma. Za razliku od simulakruma, Ninin rad je topao iinkluzivan.Anita Kojundžić-Smolčić 63

64

65

VOJIN HRASTE ITINA VUKASOVIĆKOGA TREBA UBITI DA VI DOBILI formirana, imaš i neka dodatna saznanja o IZLOŽBI(28. listopada - 9. studenog 2016.) – nije valjda da si se emocionalno vezala pa nemaš snage izvršiti to? Sto posto si se ustrtarila, garant!Koga treba ubiti da dobijemo… - Zašto smo se doveli u ovu situaciju? Mogla si ne staviti ruž, cijela čaša je ostala puna otisaka! Ovo je- Halo? Je li te itko pratio? nevjerojatno, ovakvu razinu neprofesionalizma nisam- Nije, ne brini. Sve je u redu. Vjeruj mi, s razlogom očekivala, samo ćeš me uvaliti u problem! Raskrinkatsmo se sreli, već sam pomislio da će ovo biti nemo- će nas već vidim, treba pametno odigrati slijedeći po-guće izvesti. I dalje ne razumijem zašto su nas svih tez. Kad će više doći?angažirali. Otvorenje izložbe autora Vojina Hraste i Tine Vukaso-Huh, ok. Gdje se nalazimo? vić naziva Koga treba ubiti da dobijemo… dogodilo- U SALONU GALIĆ. Znaš gdje je? U Marmontovoj se 28. listopada 2016. godine u 20h u Salonu Galićulici, mislim da nas tamo neće primijetiti. u Marmontovoj ulici. Nekonvencionalan scenografski- Da, znam. Može. Kada? Misliš li da imaju neki do- pristup autora rezultirao je ambijentalnom instalaci-datni plan na OTVORENJU? jom koja poziva posjetitelje na djelovanje te ih uvlači- To ne možemo još znati. Stoji PETAK, 28.10.2016. u u krimić i misterioznu igru unutar izložbenog prostora.20h. Ali, zašto forsiraš taj način, sve je bilo savršeno,samo što nismo sve obavili i opet ispariš! Pa ne treba Kustosice izložbe su Lana Beović i Ivana Vukušić.više od sekunde, samo treba biti pripravna! Već si in-66

67

68

69

IVANA DRAŽIĆ SELMANII KATARINA IVANIŠIN KARDUM(NE)OSOBNO (28. studenog - 12. prosinca 2016.) Unatoč Delarochevoj izjavi kako je slikarstvo paradigmama osobnog koje vremenom postaje po- vijesni artefakt. Takav je fokus vidljiv u radovima dvijumrtvo, veze i interakcije slikarstva i fotografije veće dubrovačkih autorica, Ivane Dražić Selmani i Katarinesu nego li se čine u današnje multimedijalno doba. Ivanišin Kardum koje se zajedno predstavljaju na izlo-U samim počecima vizualno slab fotografski medij je, žbi (Ne)osobno. Radovi obje autorice počivaju na fo-naime, zahtijevao velike fizičke dorade; retušem, ton- tografijama, no sasvim različitog izvora. Dok Selmaniiranjem, pa i montažom. Svaka promjena, posebice koristi osobne i vernakularne fotografije iz vremensk-nadgradnja foto-tehnologije stoga je vodila promjeni og perioda od početka tridesetih do sredine pedes-i u slikarskom mediju. Ubrzo po otkriću još nerazvi- etih, Ivanišin Kardum pristupa izvornim crno bijelimjenog medija, slikari su ga počeli koristiti kao uzor- fotografijama diorama iz zbirki Prirodoslovnog muzejaak fiksirane realnosti. Nakon desetljeća mimikrije, Dubrovnik, koje šezdesetih aranžira Andrija Lesingervrhunci slikanja prema fotografskim matricama vidl- i vlastitim kolor fotografijama današnjeg stanja istihjivi dosegnuti su u estetskim promjenama koje uvodi diorama, prevodeći odlike fotografije u medij sasvimModerna. Slikanju prema pozitivima, najčešće upra- drugih estetskih odlika. Kod Dražić Selmani crno bi-vo vlastitim snimcima, bili su vični, između ostalih; jele fotografije, tako, prelaze u slike kolorita gotovoGaugin, Picasso, te Van Gogh. Degasa je u slikarstvo ograničenoga na tonove sepije, s jakim kontrastom iunio fotografsko skraćenje, te efekt bokeha i to prema jasnim plohama, karakterističnim za ranu fotografijuvlastitim negativima. I drugi elementi fotografske slike devetnaestog stoljeća, primjerice Rijlanderove mon-prelaze u piktorijalnu. Tako Scharf čak navodi kako taže, dok kod Ivanišin Kardum crno bijele fotografijesu upravo vizualne mane fotografskog medija dovele prelaze u crno bijele crteže, a kolor fotografije u ak-do upliva kontra svjetla, jakog kontrasta i širine pol- varele gotovo ispranih kolorita. Prelaskom u slike ija u kubističku sliku, demonstrirajući to na Picasso- crteže, izvorni mehanički uzori su vraćeni u estetikumvim fotografijama i slikama Horta de San Joan. Ipak, nereproducibilnoga, po Benjaminu i auratičnog medi-najpoznatiji u trendu slikanja prema fotografijama ja, oni su opet upojednačeni. Također, objektivistički,svakako je bio Socijalistički realizam, kojega upra- no istina ne i sasvim objektivan medij, sada se sub-vo zbog masivnog korigiranja medija, Groys naziva jektivizira, prevodeći umjetnu, tehničku ili mašinskui primitivnim Photoshopom. Za razliku od apstrakcije sliku u onu prirodnu, kontinuitetnu zahvata gledanjaprema fotografskom modelu, od osamdesetih godina i pomicanja ruke. Kako bi razlučile dva izvora slika,naovamo fotografski realizam nanovo vraća reprez- dekodirajući slike nastale putem tehničkog medija, tj.entacijsku moć slikarskog medija, štoviše, dekonstru- industrijskog zapisa, privodeći ih u osoban, pojedi-irajući medij fotografije. Tako se u slici često prikazuju načan svijet sjećanja, autorice, dakle, vraćaju nazadi greške pikselacije, primjerice u radu Chuck Closea, tehničke slike u prostor osobnoga, bilo da se radi oili pak lošeg foto tiska, kao u radu Gorana Djordjevića, povratku pojedinačnog u osobnoj fotografiji, ili prisva-svojevrsnih pionira slikarske primjene glitch esetike u janju dokumentarne fotografije.slikarstvu. S druge strane, i to ne samo u slikarstvu, Ana Peraicanekolicina autora se vraća fotografskim arhivama,70

71

72

73

PETAR GRIMANII ANDREA RESNERČESTIT BOŽIĆ TE SRETNU I USPJEŠNU2017. GODINU., ŽELE VAMRESNER/GRIMANI(14. - 28. prosinca 2016.) Andrea Resner i Petar Grimani započeli su svo- se prenosi u druge medije, prvenstveno medij slike koja time postaje zaseban entitet koji živi svoj život iju suradnju prije dvije godine, spontano na prvi dan daje se na interpretaciju. Koliko smo kroz iščitavanjezime (21. 12. 2014), nakon čega je uslijedio niz zajed- stvarnosti zaokupirani refleksijom i zarobljeni opčin-ničkih radova. Počeli su se nazivati Resner/Grimani jenošću slike, a koliko uistinu otvoreni za stvarnost?poigravajući se s terminologijom korporativnih siste- Koliko smo zarobljeni unutar granica, unutar žice kojama, obukli na sebe fluorescentna odijela, te invazivno nas odjeljuje od drugih?krenuli postavljati svoja tijela u prostor. Ograde koje postavljamo unutar nas samih ili su namPrvotni interes suradnje Resner i Grimanija bio je postavljene vanjskim programiranjem iste su oneproučavanja odnosa žensko – muško, animus – an- koje postavljamo na granice država. Zaustavljamoima; prezentacija i reprezentacija samog sebe kroz kretanje fizičkom tijelu, dok umom možemo prelazitidrugog, kroz odraz, kroz narcisoidnu selfie sliku društ- sva ograničenja.vene mreže. Ono što je dalje proizašlo iz te suradnje Koliko se sigurno osjećamo u svom okruženju, uupravo se predstavlja u Splitu. Različite osobnosti, sv- ovom svijetu, u svom tijelu? Traženjem sigurnogjetonazori i iskustva isprepliću se sa sličnim senzibi- mjesta (safe place) možemo li ga pronaći unutar naslitetom, i upravo te razlike i sličnosti koje se preklapa- samih, te onda tu istu sigurnost i mir isijavati na van?ju i preslikavaju u radu u dvoje pomiču granice onoga Jer dom nije mjesto, nego osjećaj. Osjećaj sigurnostidrugoga a i samog para. Upravo tu se stvara amal- koji možemo pružiti jedni drugima.gam neke nove poetike. Miješanje privatnog i intim-nog s javnim, pokazivačkim i artificijelnim smišljeno74

75

76

77

IZLOŽBE II.78

DIOKLECIJANOVI PODRUMIHULU Split je u dogovoru s Gradom Splitom održava kontinuitet i kvalitetuizložbenog programa u Dioklecijanovim podrumima koji je zadužio hrvat-sku kulturu i postavio Split kao centar postkonceptualne i općenito su-vremene hrvatske umjetnosti. U suradnji s Gradom Splitom i Muzejomgrada Splita dogovorili smo održati osam izložbenih projekata u 2016.godini sa željom da se takav oblik suradnje nastavi i u budućnosti.Du-gogodišnjim izlagačkim radom Hrvatske udruge likovnih umjetnika taj jeprostor postao najvažniji izlagački prostor u Splitu upravo zbog rijetke mo-gućnosti umjetničke komunikacije s povijesnom baštinom koja omoguća-va umjetniku uspostavljanje dijaloga s antičkim prostorom i prožimanjesuvremene umjetnosti s povijesnom jezgrom. Naravno da je prioritet svihdjelatnosti u Podrumima očuvanje povijesnog naslijeđa i uvijek su posto-jali posebni izlagački uvjeti koji su obvezivali izlagače da poštuju važnost iosebujnost prostora, bez obzira na to što suvremena umjetnost teško trpirepresiju i ograničenja. 79

JOSIP PINO IVANČIĆKoLAŽiii (3. - 13. svibnja 2016.)Hm, inače.. što? Životne (ne)prilikeNegdje na granici dviju opstojnosti, dok vrijeme još Mjesto gdje jesam nalazi se u centru svijeta, u polaz-nije grizlo, nego hranilo............ noj točci iz koje se širi univerzum - u središtu svegaIza mene tragovi nogu ispisivali su priču po rahloj i ničega... Ovdje je svepočelo, prva bića, prve idejecrvenoj zemlji u nedogled, a ispred ..... e, da... Ispred koje su im kapale u glavu kao kapi vode iz pokvarenemene, nekako tužno, a opet gordo i nedodirljivo; iznad slavine, prve emocije i prva rođenja. Ovo mjesto jesvega; prostirala se glava velika k’o planina. Da, gla- maternica svega što postoji, ali osušena, neplodna -va! Činilo se - ljudska ili divovska.... Tražio sam način zaboravljena..da je zaobiđem, ali nije bilo šanse - prostirala se na Nekadašnja esencija svega, danas samo prazna ljuš-sve strane. Da pređem preko glave činilo se jedna- tura. Izuzetak koji potvrđuje pravilo čuči u srcu osta-ko neostvarivim, jer je vrh nosa bio debelo u zelenim taka i piše ove redove. Mogao sam odavno napustitioblacima. Što sad? ovaj zaboravljeni izvor kao što su ga napustili mnogiNisam se ni pomakao, ali kao da je neki nevidljivi sce- (svi) prije mene, ali nešto me drži. Prošla je četvrt vre-nograf promijenio kulise i to samo tako, u tren oka.. mena otkako sam ovdje. Navikao sam na ispucaneMoja zbunjenost i začuđenost tom pojavom bila je žile, nekad pune vode života, a danas i sutra i zauvi-kratka vijeka, jer je prostor u kojem sam se našao ne- jek pune sjećanja. Ako i ja odem, nestat će sjećanja,prekidno fascinirao sva moja osjetila. Beskrajni hod- nestat će odgovori na sve upitnike svemira - nestatnici na sve strane... Lagana svjetlost nepravilno se će smisao.privijala po glatkim, mokrim zidovima, a moje noge Mogao bih započeti novi život, utopiti se u masi i pusti-do gležnja u crvenoj izmaglici. Kako sam se našao ti vrijeme da uništi ono što je započelo, ali... ne znam;ovdje? ako odem dijelit ću sretno neznanje s ostalim “ovca-Čim sam to pomislio, dogodilo se isto. Prostor oko ma” na beskrajnim kaotičnim pašnjacima... Živjeti ilimene se ponovno promijenio. Ovaj puta promjena sanjati, moja je dilema. Ako odem te će se dvije riječinije bila tako drastična. Sve je bilo tu - i svjetlost i spojiti u jednu i ... Jednog sparnog poslijepodneva,mokri zidovi i crvena maglica, ali nalazio sam se du- jednog od onih naizgled beznačajnih dana, dogodiloblje u tom prostoru. Bio sam u jednom od hodnika. se neizbježno - ogromni biljojed nehajno je nagazioČinilo se da moja pitanja otvaraju vrata ovog svijeta i na mali napušteni mravinjak, ili barem naizgled na-bacaju me sve dublje u njega. Kako li ću onda izaći? pušten...PUF! Odjednom nije bilo ničega. Na sve strane samo Ono što jesmo, su, na kraju krajeva, naše životnebijela svjetlost. Sjeo sam na oblak i uronio u konfuz- ( prilike ) ili ( neprilike ).iju vlastitih misli. Ovo je svijet čija pravila ne pozna-jem. Ovdje vladaju neki drugi zakoni.. Ako si postavim Ivan Kraljevićsamo još jedno pitanje... Ne! Moram razmišljati u iz-javnim rečenicama, inače.... Hm, inače što?80

81

82

83

TIHOMIR MATIJEVIĆTRANSHEROICA ILI KIPAR TRAŽI HEROJA(20. lipnja - 1. srpnja 2016.) Temeljem dosadašnjeg rada i dobnog određen- će došao do pravih pitanja, a tek kasnije do mogućih odgovora. U slučaju Transheroice ili kipar traži herojaja, Tihomir Matijević pripada srednjoj generaciji su- raspoznatljiva je autorova želja da skulpture stavi uvremenih hrvatskih umjetnika. S obzirom na odabir koordinate prostora i kretanja putem odgovarajućihmedija, on je prvenstveno kipar, a njegovi stavovi i latinskih oznaka vidljivih na postamentima spomenika.razmišljanja o umjetnosti sežu dublje no što to jasno Postavljeni na specifičan način, oni tvore svojevrsnočitljiva površina umjetnikovih skulptura govori na prvi raskršće, mjesto (raz)mimoilaženja, susreta izmeđupogled. U skladu s navedenim, izložba Transheroica paralelnih svjetova i različitih ideologija predstavljenihili kipar traži heroja odražava tipičnu višeslojnost au- kroz lokalno i/ili globalno prepoznatljive povijesne/mo-torovog umjetničkog pristupa. guće ili izmišljene likove, a njihova orijentacija premaS jedne strane, izloženi sadržaj prikazan je kroz odgovarajućim stranama svijeta ovisna je uglavnom ometijerski besprijekornu izvedbu, dok s druge strane društvenim konstruktima koji su bazirani na ustaljen-skriva niz konceptualnih polazišta, poput individualne im, spekulativnim opisima pojedinih lokalnih sredina imotivacije za klesanje ovih impozantnih skulptura mentaliteta.i savladavanja problema koja se tiču odabira i nači- Pomnije gledano, iz ove skulpturalne kompozicijena prezentacije subjek(a)ta. Matijevićeve skulpture s može se prepoznati autoironija umjetnika (posebnoprikazima četiri tipa heroja nastale su pod utjecajem s obzirom na inverziju uloga umjetnika i relevantnihraznih procesa, u rasponu od prisjećanja i reinter- autoriteta u procesu skulpturalne produkcije) i kritikapretacije skulptura iz autorovog djetinjstva do razvitka društva u kojemu se danas, u nedostatku pravih, dižusvijesti i zrelog stava o društveno-političkoj stvarnosti, spomenici izmišljenim junacima. Matijević uspijevauz nadrealno kombiniranje pop kulture s iskustvima iz formom i sadržajem svojeg raskršća skulptura dočara-stvarnog života. ti jednako apsurdnu i tragikomičnu situaciju, koja i nijePotonje otkriva dominantnu značajku Matijevićeve toliko daleko od stvarne slike naše sadašnjosti: kiparumjetničke osobnosti, onu sakupljača raznorodnih je naručitelj, urbanist i izvođač, nadležnih autoritetaizraza, raspoloženja i značenja, koji se pod njegov- nema, a društvu put pokazuju lažni i izmišljeni junaci.im rukama stapaju u nove, uniformne stilove. Na te- Zaključno, Transheroica ili kipar traži heroja još jedanmelju navedenog parafraziram ono što je već otprije je dokaz Matijevićeve sklonosti binarnostima i umjet-zaključeno: Matijevićev eklekticizam određuje ga kao nikove vještine pomirenja klasičnog formata i odab-postmodernog umjetnika bez rukopisa (Darko Glavan rane tematike, kao i privrženosti zaigranim odnosimai osječka likovna scena, Galerija likovnih umjetnosti, površinskih i kompleksnijih semantičkih slojeva. Slag-Osijek, 2011.). Kao što je rečeno na samom početku, anjem i kombiniranjem potpuno različitih elemenataMatijević stalno balansira između izvornog kiparskog njegovo djelo postaje bogati izvor ne samo za proma-izraza i konceptualnih temelja, no sličan dinamizam tranje, već i za razmišljanje.osjeća se i na semantičkoj razini same izložbene cje-line, u apsurdnim spojevima jednostavnih asocijacija i Božo Kesićvišeslojne problematike. Dakle, dosjetka je površinskisloj kroz koji promatrač treba prodrijeti kako bi se uop-84

85

86

87

NICOLÒ SERTORIOJEDNOM SMO BILI OVDJE [2013-2015](4.-15. srpnja 2016.) Nicolò Sertorio utjelovljenje je umjetničke krajo- ga ratnikom baš kao što je opće poznato kako je Osnovna razlika između običnog čovjeka i ratnika ubrazne fotografije. Veličanstvene fotografije amer- tome što ratnik u svemu vidi izazov, dok običan čov-ičkog jugozapada otkrivaju sva očaravajuća mjesta i jek u svemu vidi blagoslov ili prokletstvo. [Carlos Cas-prostore što zrače osjećajem topline i mira. Njegove taneda:1968] Sa svojim umjetničkim fotografijamaslike su čiste, a njihova suština potpuno je neokalja- kultnih krajolika Sertorio okuplja ljubitelje svoje umjet-na prisutnošću kamere. Sertorio je više nego bilo koji nosti, nadahnjuje, potiče i potiče promjenu.Fotografijeod njegovih suvremenika, prihvatio ugođaje Edwarda ciklus Once We Were Here vizualni su dnevnik ili fo-Steichena, Ansela Adamsa i Edwarda Westona. S tografski žurnal kojim američki fotograf Nicolò Sertorioelementima genijalnosti i produhovljenosti beat gen- traži snažan i subjektivan osjećaj dubokog, osobnogeracije i zapanjujućom sigurnošću oka, Nicolò bilježi i meditativnog stanja svijesti. Sertorio uvećava svojevječne trenutke. krajolike meditativnih prikaza američkog jugozapadaPrije svega, vođen strašću, romantičnim izgledima i naglašavajući važnost fotografske slike kao umjet-čulnim odnosom prema zemlji i divljini, snagom vida, ničkog predmeta i univerzalnog načina komunikacijesluha, okusa, dodira i osjeta, baš kao i Jack Kerouac koji dopire daleko u budućnost. Gledajući fotografi-sredinom 20. stoljeća kada je napisao svoj roman jom okretnost, misterij, genijalnost, tugu, usamljenostNa cesti, ali i predgovor u knjizi fotografija Roberta i tajne fotografiranih mjesta i prostora, on gleda naFranka Amerikanci. Otkako je Robert Frank prvi put način na koji prije nije bio promatran. Govorimo li oobjavio svoju knjigu 1959. godine, većina američkih stazama, fotografije gotovo svakog važnijeg fotogra-fotografa posvetila se, barem jednom u životu, nev- fa piktorijalizma ili Moderne u ikonografskom smislujerojatnom trenutku fotografskog putovanja i fotogra- određuje umjetnička fotografija kultnog krajolika.firanja putujući cestama diljem zemlje. Sertorio je to U osnovi, u seriji fotografija Once We Were Hereučinio više no jednom, a sa svojim cestovnim mapa- (Jednom smo bili ovdje) Nicolò Sertorio zamaglio jema traži temeljnu istinu na cestama širom svijeta. granicu između fotografije i slikarstva, što ga poistov-Moglo bi se reći kako ciklus fotografija Once We Were jećuje s fotografima nove generacije postmoderne iHere (Jednom smo bili ovdje) posjeduje izrazitu moć konceptualne umjetnosti stoga što fotografskim medi-koju Sertorio koristi na različite načine u svrhu dobra. jem izričito i jasno prilazi mračnim temama društva iKada je na cesti, to ga ispunjava snagom. Svjestan je okoliša. Dakle, njegov rad temelji se na jasnim i čvrs-svojih vrijednosti, jednako kao što je svjestan svojih tim stavovima, koje je nedavno prihvatila globalnaslabosti, stoga sam sebe prisiljava na rad. Štoviše, muzejska zajednica koja je naglasila kako je kulturniupravo na cesti pronalazi načine i svoja najbolja krajolik ustaljen kao koncept i način, zato što odraža-izdanja. Svjestan je kako je upravo takav način sja- va slike i vrijednosti koje su vječne. Sertoriov pristupjan put samopomoći i vlastitog napretka, no isto tako krajoliku proizlazi iz formalne kompozicije, harmonije ii povezivanja s vlastitim energičnim, strastvenim i ritma kojeg nalazimo u europskoj povijesti umjetnosti,osjetljivim stanjem uma. Nicolò Sertorio traži različite posebno u razdoblju njemačkog romantizma, s niskimstaze na kojima može činiti stanovite razlike u društvu obzorom i gotovo simetričnim, mirnim i otvorenim pra-koje ga kao umjetnika okružuje. Ovakav pristup čini88

znim nebom kojeg ispunjava snažan osjećaj kako je način življenja, poput jednostavnosti disanja ili pri-nešto jako važno samo što nije otpočelo. Nicolò Ser- padanja jedinstvenom polusvijesti koje nas okružuje.torio priziva onaj specifični osjećaj poznat kao put Postoji snaga u romantičnoj mudrosti i savršenomznanja Yaqiua iz knjige Carlosa Castanede Učenje miru srca. Draga prijateljica nedavno mi je rekla kakoDon Juana koje mu omogućuje opisati svoja putovan- je njegovo hrvatsko putovanje božanska intervenci-ja praznim cestama i autoputovima američkog jugo- ja koja usmjerava njegov rad te ubrzava umjetničkizapada sljedećim citatom: - Čovjek traži znanje na isti i duhovni razvoj prema sljedećoj fazi, putem nevje-način kao što odlazi u rat: budan, prestrašen, ispun- rojatnog iskustva koje će imati. To je isto tako put ijen poštovanjem i samopouzdanjem.Traženje znanja putovanje koje iznova posjeduje srce, baš kao što naili odlazak u rat na bilo koji drugačiji način, pogrešni uči Carlos Castaneda: -su, a onaj to ne bi učinio tako, nikada ne bi prežalio. Svi putovi su isti: ne vode nigdje. Da li ovaj put ima[Carlos Castaneda:1968] što bih parafrazirala: Čovjek srca? Ako ima, put je dobar; ako nema, nije od nika-odlazi praznom cestom u potrazi za umjetničkom fo- kve koristi. Oba puta ne vode nikud: no jedan imatografijom kultnog krajolika na isti način kao što odlazi srca, a drugi nema. Jedan putovanje čini radosnim;u rat: budan, prestrašen, ispunjen poštovanjem i sam- dokle god ga slijedimo, s njim smo jedno. Drugi ćeopouzdanjem. proklinjati život. Jedan osnažuje, drugi slabi.U potrazi za savršenom fotografijom kultnog krajolika Svojim fotografijama Sertorio nas još jednom pods-ili odlazak u rat na bilo koji drugačiji način, pogrešni jeća kako smo jednom bili ovdje. Sve ostalo bit ćesu, a onaj to ne bi učinio tako, nikada ne bi prežalio. povijest umjetničke fotografije.Nicolò Sertorio nam prikazuje nezaboravne kultnekrajolike na način kojim hvata savršenu jednostav- Draženka Jalšić Ernečićnost. Postoji nešto u načinu na koji Sertorio pokazujesvoje uzbuđenje obradom i snimanjem fotografija. To 89

90

91

MARKO MARKOVIĆIZVRNUTE PIRAMIDE (16. - 30. srpnja 2016.) Izložba Izvrnute piramide dio je opusa Marka Mar- ulativnu funkciju. Upravo u vremenu izvanrednog stanja, kada su socijalna jamstva i društvene funkcijekovića nastalog u posljednjih intenzivnih pet godina u institucija u opadanju, a pod alibijem opće sigurnostikojima je mijenjao mjesto boravišta, ispitivao umjet- tehnike mekog nadzora uvukle se u svakodnevicu –ničke medije, ali ostao vjeran radovima koji ne presta- akcionoj, javnoj formi pridodana je i egzistencijalna,ju preispitivati zadane društvene norme i nametnu- osobnija. Podastire se u vidu dokumentarnih fragme-tosti. Kao konceptualna osnova okupljenih radova, nata i crteža, nerijetko i njihova presjeka, biografs-izvrnuta piramida poziva na pretresanje piramidalne ki vezanih uz preseljenje u New York (2011.), načindruštvene strukture, najavljivane u radničkim, lijevim i preživljavanja i hrvanja s pravnim okvirom imigraci-anarhičnim usmjerenjima, ili pak strujama zagovaran- je, time prelazeći na širu razinu – tretman migranata,ja direktne demokracije. pa onda i na jednoličnost i rigidnost principa moći –Zadirući u specifične geografske koordinate, izložba sučelice tobožnjoj prisutnosti slobode izbora. U vidusmjera presijecanju lokalnih i globalnih simptoma, neravnopravne bitke pojedinca i sustava, auto-bi-povezivanju pokraćenog društvenog živca, s ove i one ografske bilješke pozivaju na ponovno promišljanjestrane velike vode. Socijalna nepravda, krivine rad- vrijednosnih težišta unutar slike prosperiteta, sretnenog sustava, istiskivanje javnog dobra, sveprisutnost ili depresivne svakodnevice na razmeđu nekadašnjegprivatnog kapitala, te istodobno modaliteti otpora, i Zapada i Istoka, i iza reprezentativnih kulturnih premi-umjetničkog i građanskog, pojedina su uporišta Izvr- sa zemlje dolaska i polaska.nute piramide. Iskazana su iz prvog lica, s osloncemu tijelu i neverbalnoj ekspresiji. Izbjegavanje verbal- Kustosi: Ksenija Orelj i Slaven Toljnog izraza, kao jedno od općih mjesta performerskeprakse, podvlači nepovjerenje u službene i upravneforme jezika, njegovu nerijetko ušutkavajuću i manip-92

93

94

95

HDLU OSIJEKRUB SLIKE ILI GRANIČNA PODRUČJA(1.- 12, kolovoza 2016.) Davanje je blag(o)slov.Močvarno je područje za- enje. Gubitak poradi dobitka ovo drugo je!gonetno. Ne govorim to bez razloga i izvan širega Igor Loinjakkonteksta čitanja osječke podzemne (ali i nadzemne)geografije. Uz močvaru se vezuje truljenje. Trunuti ne POPIS RADOVA NA IZLOŽBIznači samo nestajati. Truljenje je podloga novom živo-tu. Leš hrani zemlju i svojstveno mu je novi život utkati 1. Miran Blažek, Monument s Dreamcatcherom, zid-u naoko mrtvi prah. Upravo je stoga zgodno (može na boja,se čitati i nužno) močvarno truljenje intuitivno osjećati akvarel/nepreparirano platno, 185x165 cmkao proces koji rađa život jer trunuti i dati život za neš- 2. Tihomir & Budimir Kamarad Kunst Workers, Inter-to ne znači istodobno taj život izgubiti. Štoviše, možda korektno,baš gubitak života dovede do njegovog pronalažen- naslikani plakat, 140x100 cm, 2015.ja... upliva u iskon. Močvara je mjesto preporođenja. 3. Mario Čaušić, Opportunities, digitalni print,Smrad se njezine utrobe širi. dva printa 50x67 cm, 2007.Bujna je močvarna vegetacija primjer prožimanja 4. Krunoslav Dundović, 1:1, fotokolaž u light-box-u,raznolikosti, a ta raznolikost ne odobrava uljeze jer 40,5x35x14, 2015.priroda teži održati status quo kako određene vrste u 5. Hrvoje Duvnjak, Pothodnik, ulje na platnu,130x157sustav ne bi unijele razdor. A razdor unosi anomaliju. cm, 2006.Priroda nije anomalija. Anomalija je nešto (prividno) 6. Robert Fišer, Negativ, akril na platnu i akrilna praši-jače od nje. Svako močvarno područje ima svoju žilu na,kucavicu – rijeku koja je oplemenjuje. 70x100 cm, 2014.Mursi je to rijeka Drava, arterija naslonjena na dunav- 7. Vladimir Frelih, up POPUP, video HD, 00:17:30,sku venu kojom snovi teku ususret vodama Crnoga 2016.mora. Naravno, dravska protočnost nešto plemenite 8. Josip Kaniža, 8971-10, grafit na papiru, 150x10000vode i ostavi. Bez vode nema novoga života. Ali, ta cm, 2013-2014-2015-2016.voda stvara i žabokrečine u kojima se trune... i iznova 9. Jelena Kovačević, Telegram, digitalni tisak,rađa. 22 otiska smještena u bijelu mapu dimenzija A3, 2014.Močvara poznaje bujan život, kako gore tako i dolje. 10. Denis Krašković, Ples mrtvaca, kombinirana teh-Isijavanje je sunca ondje pretvoreno u energiju tla. nika,30x120 cm, 2009.Razgranat korijen diše životom jer je povezan sa svi-jetlom. Podzemlje živi od sunčevih zraka budući daima svoje hermese koji transsupstancijalno prožimajuprirodu. Njezin je život obred, kao i život močvare. Akoje korijen razgranat poput krošnje, onda ne možemoosporiti identičnu životnu vrijednost jednoga i drugog.A kada ruka Striborova iščupa korijen, počinje trulje-96

97

98