Kule u zraku

Od istog autora:Muškarci koji mrze ženeDjevojka koja se igrala vatrom j 2i

Stieg LarssonKule u zraku prevela sa švedskog Željka »ernok Fraktura j 3i

Naslov izvornika Luftslottet Som Sprängdes∂ 2007 by Stieg LarssonFirst published by Norstedts, Sweeden in 2007Published by agreement with Norstedts Agency∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2010.∂ za prijevod Željka »ernok i Fraktura 2010.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilokojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.ISBN 978-953-266-149-1CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice uZagrebu pod brojem 739417 j 4i

PRVI DIOINTERMECO U HODNIKU 8. ∑ 12. TRAVNJA j 5i

j 6i

Prema procjenama, šest stotina žena sudjelovalo je u AmeriËkomgraanskom ratu. PrikljuËile su se vojsci prerušene u muškarce. Tuje Hollywoodu promaknuo djeliÊ kulturne povijesti ∑ ili je moždataj dio povijesti ideološki previše nezgodan? Knjige o povijestiuvijek bi se suoËavale s teškoÊama kad se trebalo postaviti premaženama koje ne poštuju granice svog spola, a nigdje ta granicanije toliko jasna kao kad su posrijedi rat i uporaba oružja.No povijest od antiËkih vremena do danas puna je priËa o ženamaratnicama ∑ amazonkama. Najpoznatije od njih dobivaju mjestou knjigama o povijesti zato što su “kraljice”, dakle predstavnicevladajuÊe klase. PolitiËke izmjene vlasti na tronu u pravilnim raz-macima postave na tron pokoju ženu, koliko god to nezgodnozvuËalo. S obzirom na to da ratove ne možemo promatrati sastajališta spola, veÊ do njih dolazi Ëak i ako u to doba zemljomsluËajno vlada žena, posljedica toga jest da je povijest prisiljenazabilježiti i dio kraljica ratnica, koje su dakle prisiljene na ististatus kao bilo koji Churchill, Staljin ili Roosevelt. Primjeri suSemiramida iz Ninive, koja je osnovala asirsko carstvo, i Boadicea,koja je vodila jednu od najkrvavijih engleskih pobuna protiv Rim-skog Carstva. InaËe, kip ove druge stoji uz most na Temzi, preko-puta Big Bena. Bacite pogled na nju ako vas put nanese tamo.Ali knjige o povijesti ništa ne govore o ženama ratnicama koje subile obiËne vojnikinje i nosile oružje, bile dio vojnih postrojbi i j 7i

sudjelovale u bitkama s protivnicima pod istim uvjetima kao muš-karci. No one su oduvijek postojale. Teško da je ijedan rat prošaobez sudjelovanja žena. j 8i

I. Petak, 8. travnjaDoktora Andersa Jonassona probudila je medicinska sestra HannaNicander. Bilo je nešto prije pola dva ujutro. “Što je?” upitao je bunovno. “Stiže helikopter. Dvoje pacijenata. Stariji muškarac i mlaažena. Ona ima prostrijelne rane.” “Aha”, rekao je Anders Jonasson umorno. Potpuno se razbudio, iako je odspavao samo nekih pola sata.Bio je dežuran u hitnoj službi bolnice Sahlgrenska u Göteborgu.Bila je to sumorna i naporna veËer. Otkad je poËeo raditi u 18sati, bolnica je primila Ëetiri osobe ozlijeene u frontalnom sudarukod Lindomea. Jedna od tih osoba bila je u kritiËnom stanju iubrzo po dolasku u bolnicu proglašena mrtvom. Pobrinuo se i zajednu konobaricu s opeklinama nogu koje je zadobila u nezgodiu kuhinji u jednom restoranu u Ulici Avenyn te spasio život Ëe-tverogodišnjaku koji je stigao u bolnicu gušeÊi se nakon što jeprogutao kotaË autiÊa kojim se igrao. Uza sve to stigao je i stavitigips tinejdžerici koja je biciklom pala u jamu. PoduzeÊe Cesteprikladno je odabralo napraviti jamu na samom kraju biciklistiËkestaze, a netko je još i unutra srušio zaštitne pregrade. Završila jes Ëetrnaest šavova na licu i trebat Êe joj dva nova prednja zuba.Jonasson je sašio i komadiÊ palca koji je jedan entuzijastiËni sam--svoj-majstor uspio odrezati blanjalicom. Oko jedanaest sati popustio je pritisak kritiËnih pacijenata.Obavio je vizitu i prekontrolirao stanje pacijenata koji su stigli, anakon toga se povukao u sobu za osoblje kako bi se malo odmo- j 9i

rio. Bio je dežuran sve do šest ujutro i rijetko bi uspio odspavati,Ëak i ako nije bilo kritiËnih sluËajeva, ali upravo te veËeri gotovoje odmah zaspao. Sestra Hanna Nicander pružila mu je šalicu s Ëajem. Nije dobilanikakve druge podatke o pacijentima koji su stizali. Anders Jonasson bacio je pogled kroz prozor i vidio munje izsmjera mora. Helikopter stvarno stiže u zadnji Ëas. Odjednom jepoËelo lijevati kao iz kabla. Nevrijeme je pogodilo Göteborg. Dok je stajao ispred prozora, zaËuo je zvuk motora i ugledaohelikopter kako se bori s olujnim vjetrom pokušavajuÊi se pribli-žiti poligonu za slijetanje. Zadržao je dah dok je gledao kakopilot s naporom pokušava držati helikopter pod kontrolom. Aonda mu je nestao s vidika i Ëuo je kako je brujenje motora us-porilo. Otpio je gutljaj Ëaja i odložio šalicu.Anders Jonasson doËekao je medicinske tehniËare s nosilima naulazu u hitnu. Njegova kolegica koja je isto bila dežurna, KatarinaHolm, preuzela je prvog pacijenta kojeg su uvezli ∑ bio je tostariji muškarac s velikom ozljedom lica. I tako je doktora Jona-ssona zapao drugi pacijent, ranjena žena. Na brzinu ju je pregledaoi konstatirao da je, izgleda, rijeË o tinejdžerici s teškim ozljedama,umrljanoj prljavštinom i krvlju. Podigao je deku koju su joj bol-niËari iz hitne omotali oko tijela i primijetio da je netko zatvorioprostrijelnu ranu na boku i ramenu širokom srebrnom ljepljivomvrpcom, što je, po njemu, bila neuobiËajeno pametna ideja. Vrpcaje držala bakterije vani, a krv unutra. Jedan je metak pogodiovanjski dio boka i prošao ravno kroz mišiÊ. Podigao joj je rame ina leima pronašao ulaznu ranu od metka. Nije bilo nikakveizlazne rane, što je znaËilo da je metak još uvijek negdje u ramenu.Nadao se da pluÊno krilo nije prostrijeljeno, a kako nije mogaovidjeti krv u djevojËinim ustima, zakljuËio je da vjerojatno nije. “Rendgen”, rekao je sestri koja mu je asistirala. Nije trebalopuno objašnjavati. Na kraju je razrezao povoj koji joj je osoblje hitne zavezalo j 10 i

oko glave. Smrznuo se kad je prstima napipao ulaznu ranu i shva-tio da je djevojka ustrijeljena u glavu. Ni tu nije mogao pronaÊiizlaznu ranu. Anders Jonasson na sekundu se zaustavio i promotrio djevojku.Odjednom ga je preplavilo sumorno raspoloženje. »esto je znaoopisivati svoj posao kao golmanski. Na njegovo su radno mjestosvakoga dana stizali ljudi u razliËitim stanjima, ali s jednim jedinimciljem ∑ da dobiju pomoÊ. Bile su tu 74-godišnje bakice koje suse srušile u trgovaËkom centru nakon infarkta, 14-godišnjaci ko-jima je netko probio lijevo pluÊno krilo odvijaËem i 16-godišnja-kinje koje su se nakljukale ecstasyjem i plesale osamnaest sati, aonda kolabirale plave u licu. Bile su tu žrtve nesreÊa na radu ižrtve zlostavljanja. Bila su tu mala djeca koju su napale doge naVasaplatsenu i vješti muškarci koji su samo namjeravali prepilitipar dasaka Black & Deckerom, a onda su sluËajno prepilili svojušaku sve do koštane srži. Anders Jonasson bio je golman koji je stajao izmeu pacijenatai pogrebnog društva. Njegov je posao bio da bude osoba kojaodluËuje što treba poduzeti. Ako donese krivu odluku, pacijentÊe umrijeti ili se možda probuditi kao doživotni invalid. NajËešÊeje donosio ispravnu odluku, zahvaljujuÊi tome što je velika veÊinaozlijeenih imala oËit i specifiËan problem. PluÊno krilo rasparanonožem ili kosti slomljene u prometnoj nesreÊi bile su shvatljive ijasne ozljede. HoÊe li pacijent preživjeti, ovisi o vrsti ozljede injegovoj vještini. Dvije su vrste ozljeda koje je Anders Jonasson mrzio iz dnaduše. Prve su ozbiljne opekline, koje uvijek, što god da uËini,rezultiraju doživotnom patnjom. Druge su ozljede glave. Djevojka koja je ležala pred njim može živjeti s metkom u bokui metkom u ramenu. Ali metak negdje u mozgu problem je sasvimdrugih razmjera. Odjednom je Ëuo da je sestra Hanna nešto re-kla. “Molim?” “To je ona.” j 11 i

“Koja ona?” “Lisbeth Salander. Ona cura koju veÊ nekoliko tjedana love zatrostruko ubojstvo u Stockholmu.” Anders Jonasson pogledao je pacijentiËino lice. Sestra Hannabila je u pravu. Njezinu fotografiju iz putovnice i on i svi drugiŠveani gledali su na naslovnicama ispred svakog kioska još odUskrsa. A sada je ubojica ustrijeljena, što je valjda nekakvapravda. Ali to se njega ne tiËe. Njegov je posao spasiti život svog pa-cijenta bez obzira na to je li taj trostruki ubojica ili nobelovac. Ilioboje istovremeno.A onda je izbio standardni uËinkoviti kaos kakav uvijek vladahitnom službom. Osoblje iz Jonassonove smjene rutinirano seprihvatilo posla. Razrezan je ostatak odjeÊe Lisbeth Salander.Jedna joj je sestra izmjerila krvni tlak ∑ 100/70 ∑ dok joj je onprislonio stetoskop na prsa i slušao otkucaje srca, koji su se ËinilipriliËno ujednaËenima s obzirom na okolnosti, te disanje, kojenije bilo toliko ujednaËeno. Doktor Jonasson nije oklijevao i odmah je proglasio stanjeLisbeth Salander kritiËnim. Ozljede ramena i boka mogu još nekovrijeme priËekati i izdržati s nekoliko kompresa ili Ëak i s tomljepljivom vrpcom koju je netko stavio u trenutku nadahnuÊa. Aliglava je važna. Doktor Jonasson naruËio je kompjutorsku tomo-grafiju, u koju je bolnica uložila sredstva poreznih obveznika. Anders Jonasson imao je plavu kosu i plave oËi, porijeklom jebio iz Umeå. Radio je u Sahlgrenskoj i u bolnici Östra u labora-toriju te kao patolog i lijeËnik hitne službe. Posjedovao je osobinukoja je zbunjivala kolege, a zbog koje je osoblje bilo ponosno štoradi s njim; bio je uvjeren da nijedan pacijent neÊe umrijeti unjegovoj smjeni i na neki mu je Ëudesan naËin i uspijevalo održatitaj broj na nuli. Naravno, nekoliko je njegovih pacijenata umrlo,ali to se dogodilo nakon obrade ili iz sasvim drugih razloga, a nezbog njegova izbora tretmana. Jonasson je takoer povremeno imao priliËno neortodoksan j 12 i

stav prema lijeËniËkim tretmanima. Smatrao je da su lijeËnici po-nekad skloni donositi zakljuËke bez pravih osnova i tako prebrzoodustaju ili da pak potrate previše vremena pokušavajuÊi saznatišto je toËno pacijentu kako bi mogli odabrati pravu metodu li-jeËenja. Jasno, upute lijeËnicima nalagale su da se to tako radi,problem je jedino u tome što postoji rizik da pacijent preminedok lijeËnici razmišljaju što mu je. U najgorem sluËaju, lijeËnikmože zakljuËiti da se radi o beznadnom sluËaju i prekinuti lijeËe-nje. No Anders Jonasson nikada prije nije imao pacijenta s metkomu glavi. Vjerojatno Êe trebati neurokirurga. Imao je osjeÊaj danjegovo znanje nije dovoljno za ovaj sluËaj, ali onda je odjednomshvatio da ustvari vjerojatno ima više sreÊe nego što zaslužuje.Prije nego što se oprao i odjenuo za operaciju, pozvao je HannuNicander. “AmeriËki profesor Frank Ellis koji radi u bolnici Karolinska uStockholmu sada se nalazi u Göteborgu. On je poznati struËnjakza mozak i moj dobar prijatelj. Odsjeo je u hotelu Radisson uUlici Avenyn. Možeš li saznati njegov telefonski broj.” Dok je Anders Jonasson još uvijek Ëekao na rendgenske snimke,Hanna Nicander vratila se s telefonskim brojem hotela Radisson.Anders Jonasson bacio je pogled na sat ∑ 01.42 ∑ i podigao slu-šalicu. NoÊni je portir odbijao uznemirivati gosta u to doba noÊi,tako da je doktor Jonasson morao upotrijebiti neke popriliËnooštre rijeËi kako bi ga nagovorio da ga prespoji. “Dobro jutro, Frank”, rekao je Anders Jonasson kada se netkokonaËno javio. “Anders je na telefonu. »uo sam da si u Göte-borgu. Imaš li volje doÊi do Sahlgrenske da mi asistiraš na opera-ciji mozga?” “Are you bullshitting me?” Ëuo je glas pun nevjerice s drugestrane. Iako je Frank Ellis živio veÊ toliko dugo u Švedskoj da jeteËno govorio švedski ∑ naravno, s ameriËkim akcentom ∑ njegovje glavni jezik bio i ostao engleski. Anders Jonasson govorio ješvedski, a Ellis mu je odgovarao na engleskom. “Frank, žao mi je što sam propustio tvoje predavanje, ali mislio j 13 i

sam da bi mi možda mogao dati privatne instrukcije. Imam tujednu mladu ženu koja je ustrijeljena u glavu. Ulazna rana toËnoiznad lijevog uha. Ne bih te nazvao da mi ne treba struËno mi-šljenje. A teško da postoji pogodnija osoba od tebe koju bihmogao pitati.” “Je li ozbiljno?” upitao je Frank Ellis. “Radi se o djevojci koja ima dvadeset pet godina.” “I ustrijeljena je u glavu?” “Ulazna rana, nema izlazne.” “I živa je?” “Slab, ali ravnomjeran puls, nešto manje ravnomjerno disanje,krvni tlak sto kroz sedamdeset. I još ima metak u ramenu i pro-strijelnu ranu na boku. Ta dva problema mogu i sam riješiti.” “ZvuËi obeÊavajuÊe”, rekao je profesor Ellis. “ObeÊavajuÊe?” “Ako osoba ima metak u glavi i još je živa, onda treba smatratida tu ima nade.” “Možeš li mi asistirati?” “Moram ti priznati da sam proveo veËer u društvu dobrihprijatelja. Zaspao sam u jedan sat i vjerojatno imam impresivanbroj promila u krvi...” “Ja Êu donositi odluke i operirati. Ali trebam nekoga da miasistira i kaže mi ako napravim nešto ludo. A, iskreno reËeno, imrtav pijan profesor Ellis vjerojatno je nekoliko klasa bolji odmene kad se radi o procjeni ozljede mozga.” “OK. Stižem. Ali dužan si mi uslugu.” “Taksi te Ëeka ispred hotela.”Profesor Frank Ellis podigao je naoËale na Ëelo i poËešao se povratu. Usmjerio je pogled na kompjutorski monitor, koji je po-kazivao mozak Lisbeth Salander iz svih moguÊih kutova. Ellis jeimao 53 godine, crnu kosu prošaranu sjedinama i tamnu kratkubradu te je izgledao kao netko tko igra sporednu ulogu u Hitnojslužbi. Na tijelu mu se moglo vidjeti da svakoga tjedna provodiodreeni broj sati u teretani. j 14 i

Frank Ellis uživao je u životu u Švedskoj. Došao je ovamo prviput krajem sedamdesetih godina kao student na razmjeni i ostaodvije godine. Nakon toga se redovito vraÊao sve dok nije dobioponudu za profesuru u Karolinskoj. Tada je veÊ bio svjetski po-znati struËnjak. Anders Jonasson poznavao je Franka Ellisa veÊ Ëetrnaest go-dina. Upoznali su se na jednom seminaru u Stockholmu i otkrilida su obojica strastveni ribolovci, pa ga je Anders pozvao da muse pridruži na ribolovnoj turi po Norveškoj. Tijekom godina ostalisu u kontaktu i otišli na još nekoliko robolovnih tura. Ali nikadanisu radili zajedno. “Mozak je misterij”, rekao je profesor Ellis. “VeÊ dvadesetgodina bavim se istraživanjem mozga. Ustvari, još duže.” “Znam. Oprosti što sam te istjerao iz kreveta, ali...” “Nije važno.” Profesor Ellis odmahnuo je rukom. “To Êe tekoštati jednu bocu Cragganmorea sljedeÊi put kad odemo napecanje.” “OK. Jeftino.” “Imao sam jednu pacijenticu prije nekoliko godina kad samradio u Bostonu ∑ pisao sam o tom sluËaju u Ëasopisu New En-gland Journal of Medicine. Bila je istih godina kao tvoja pacijen-tica. Išla je na fakultet kad ju je netko pogodio strijelom. Strijelaje ušla na kraju obrve s lijeve strane i ravno kroz glavu, te vanpraktiËki na sredini vrata.” “I preživjela je?” upitao je Jonasson zbunjen. “Možeš misliti kako je izgledala kad je stigla na hitnu. Odrezalismo strijelu i snimili joj glavu kompjutorskim tomografom. Stri-jela joj je prošla ravno kroz mozak. Po svim razumskim procje-nama, trebala je biti mrtva ili barem imati toliko veliku ozljeduda bi morala biti u komi.” “Kakvo joj je bilo stanje?” “Cijelo je vrijeme bila pri svijesti. I ne samo to; naravno, bilaje užasno uplašena, ali posve prisebna. Jedini je problem bio tajšto je imala strijelu u glavi.” “I što si uËinio?” j 15 i

“Ha, uzeo sam kliješta, izvukao strijelu i stavio flaster na ranu.Otprilike.” “Je li preživjela?” “Stanje joj je, naravno, dugo bilo kritiËno prije nego što smoje otpustili iz bolnice, ali iskreno reËeno ∑ mogli smo je pustitikuÊi i istoga dana kad smo je primili. Nikad nisam imao zdravijegpacijenta.” Anders Jonasson poËeo se pitati šali li se profesor Ellis snjim. “S druge strane”, nastavio je Ellis, “imao sam jednog Ëetrde-setdvogodišnjeg pacijenta u Stockholmu prije nekoliko godinakoji je udario glavom o okvir prozora i dobio lagani potres mozga.Pozlilo mu je i stanje mu se tako naglo pogoršalo da je hitnomdovezen u bolnicu. Kad sam ga dobio, nije bio pri svijesti. Imaoje malu kvrgu na glavi i jako malo krvarenje. Ali nikada se nijeprobudio i umro je nakon devet dana na intenzivnoj. Ni dan--danas ne znam zašto je umro. U obdukcijskom izvještaju napisalismo ‘krvarenje u mozgu kao posljedica nesretnog sluËaja’, alinitko od nas nije bio zadovoljan tom analizom. Krvarenje je bilotoliko neznatno i na takvom mjestu da nije trebalo imati nikakvoguËinka. Svejedno su mu otkazali jetra, bubrezi, srce i pluÊa. Štosam stariji, to mi se više Ëini da je to kao rulet. Osobno mislim danikada neÊemo saznati kako toËno mozak funkcionira. Što na-mjeravaš uËiniti?” Pokucao je kemijskom po slici na monitoru. “Nadao sam se da Êeš mi ti reÊi.” “Da Ëujem tvoju procjenu.” “Pa, kao prvo, Ëini se da se radi o metku malog kalibra. Ušaoje kod sljepooËnice i stao otprilike Ëetiri centimetra u mozgu.Zaustavio se kod lateralnog ventrikula i tu je krvarenje.” “Što Êeš poduzeti?” “Da se poslužim tvojom terminologijom ∑ uzeti kliješta i izvuÊimetak istim putem kojim je i ušao.” “OdliËan prijedlog. Ali ja bih ipak radije upotrijebio najtanjupincetu koju imaš.” j 16 i

“Samo tako?” “Što drugo u ovom sluËaju možemo uËiniti? Možemo ostavitimetak unutra i možda Êe doživjeti sto godina, ali to je riskantno.Mogla bi dobiti epilepsiju, migrenu, sve moguÊe tegobe. A nikakone bi želio da joj moraš probušiti glavu i operirati godinu dananakon što je rana zarasla. Metak je malo udaljen od velikih krvnihžila. U ovom bih sluËaju preporuËio da ga izvadiš, ali...” “Ali što?” “Ma nije metak to što me zabrinjava. To je to fascinantno sozljedama mozga ∑ ako je preživjela kad je dobila metak u glavu,onda je to znak da Êe preživjeti i kad ga izvadimo. Ovo je praviproblem.” Pokazao je na monitor. “Oko ulazne rane imaš gomilusitnih rasprsnutih kostiju. Vidim barem desetak komadiÊa koji sudugaËki nekoliko milimetara. Neki od njih su utonuli u moždanotkivo. To je ono što Êe je ubiti ako ne budeš oprezan.” “Taj dio mozga odgovoran je za govor i numeriËku sposob-nost.” Ellis je slegnuo ramenima. “Ma to su sve gluposti. Nemam ja pojma Ëemu služe baš tesive stanice. Daj sve od sebe. Ti si taj koji operira. Ja Êu te nad-gledati. Gdje se mogu oprati i dobiti kiruršku odjeÊu?”Mikael Blomkvist bacio je pogled na sat i vidio da je prošlo triujutro. Ruke su mu bile u lisiËinama. Na sekundu je zatvorio oËi.Bio je mrtav umoran, ali adrenalin ga je održavao budnim. Otvo-rio je oËi i ljutito pogledao inspektora Thomasa Paulssona, kojimu je zaprepašten uzvratio pogled. Sjedili su za kuhinjskim stolomu bijeloj seoskoj kuÊi na imanju Gosseberga u blizini Nossebroa,za koje je Mikael prvi put u životu Ëuo prije manje od dvanaestsati. Bilo je oËito da Êe doÊi do katastrofe. “Idiot”, rekao je Mikael. “»uj, ti...” “Idiot”, ponovio je Mikael. “Pa jesam vam rekao da je opasan.Rekao sam vam da se ponašate prema njemu kao da je neosigurana j 17 i

granata. Ubio je barem tri osobe, a graen je kao tenk i možeubiti Ëovjeka golim rukama. A ti pošalješ dva seoska policajca kaoda se radi o nekom subotnjem pijancu.” Mikael je ponovno zažmirio. Razmišljao je što Êe još noÊaspoÊi krivo. Pronašao je Lisbeth Salander malo nakon ponoÊi, bila je teškoozlijeena. Obavijestio je policiju i uspio uvjeriti hitnu da pošaljehelikopter kako bi evakuirali Lisbeth i prebacili je u Sahlgrenskuu Göteborgu. U detalje je opisao njene ozljede i rupu od metkakoju je imala na glavi te dobio podršku neke pametne i razumneosobe koja je shvatila da joj je potrebna hitna pomoÊ. Svejedno je prošlo pola sata prije nego što je helikopter sletio.Mikael je izveo dva auta iz sjenika koji je služio kao garaža i upa-lio svjetla tako da helikopter vidi mjesto kamo može sletjeti napolju ispred kuÊe. Osoblje iz helikoptera i dvojica medicinskih tehniËara radili suuvježbano i profesionalno. Jedan od njih pružio je prvu pomoÊLisbeth Salander, dok se drugi pozabavio Alexanderom Zalachen-kom, poznatijim po imenu Karl Axel Bodin. Zalachenko je otacLisbeth Salander i njen najveÊi neprijatelj. Pokušao ju je ubiti, alimu nije uspjelo. Mikael ga je pronašao teško ozlijeenog u dr-varnici na izoliranom imanju s gadnom ranom od sjekire prekolica i slomljenom nogom.Dok je Mikael Ëekao na helikopter, uËinio je sve što je mogao zaLisbeth. Uzeo je Ëistu plahtu iz ormara s posteljinom, rasparao jei povezao joj glavu. Vidio je da se krv skorila i stvorila Ëep naulaznoj rani na glavi i nije toËno znao usuuje li se zamotati jojglavu ili ne. Na kraju joj je vrlo labavo zamotao zavoje oko glave,ponajprije zato da ozljeda ne bi bila izložena bakterijama i prljav-štini. Krvarenja iz rane na boku i ramenu zaustavio je na najjed-nostavniji moguÊi naËin. U jednom je ormaru pronašao širokuljepljivu vrpcu i jednostavno njome prekrio ranu. Oprao joj je licevlažnim ruËnikom i pokušao obrisati veÊinu prljavštine. j 18 i

Nije otišao do drvarnice kako bi pomogao Zalachenku. Ustvari,konstatirao je da ga uopÊe nije briga za Zalachenka. Dok je Ëekao hitnu pomoÊ, nazvao je i Eriku Berger te jojobjasnio situaciju. “Ti nisi ozlijeen?” upitala je Erika. “Ja sam dobro”, odgovorio je Mikael. “Lisbeth je ta koja jeozlijeena.” “Jadna djevojka”, rekla je Erika Berger. “ProËitala sam Björ-ckovu istragu veËeras. Što Êeš uËiniti s tim?” “Nemam snage sada misliti o tome”, rekao je Mikael. Dok je razgovarao s Erikom, sjedio je na podu pokraj sofe inije skidao pogled s Lisbeth Salander. Skinuo joj je cipele i hlaËekako bi mogao staviti vrpcu preko rane na boku i sluËajno stavioruku na hlaËe koje je bacio na pod pokraj sofe. Napipao je neštou džepu na nogavici i izvukao Palm Tungsten T3. Namrštio se i zamišljeno promatrao ruËno raËunalo. Kada jezaËuo zvuk helikoptera, strpao je raËunalo u unutrašnji džep jakne.A onda se, dok je još uvijek bio sam, nagnuo nad Lisbeth Salan-der i pretražio joj sve džepove. Pronašao je i bunt kljuËeva njezinastana na Mosebackeu i putovnicu na ime Irene Nesser. Brzo jestrpao te stvari u džep svoje torbe za laptop.Prvo policijsko vozilo s Fredrikom Torstenssonom i GunnaromAnderssonom iz policije iz Trollhättana stiglo je samo nekolikominuta nakon što je sletio helikopter spasilaËke službe. Slijedio ihje dežurni inspektor Thomas Paulsson, koji je odmah preuzeokontrolu nad situacijom. Mikael mu je prišao i poËeo mu objaš-njavati što se dogodilo. Stekao je dojam da je Paulsson uštogljenii tupi seljaËina. »im je Paulsson stigao, sve je krenulo krivo. Paulsson nije pokazivao nikakvih znakova da razumije što muMikael govori. Bio je neobiËno uzbuen i jedino što je shvatiobilo je da je ta izmrcvarena djevojka na podu ispred kuhinjske sofetrostruka ubojica koju posvuda traže, Lisbeth Salander, što jestvarno dobar ulov. Paulsson je tri puta pitao vrlo zaposlenog j 19 i

medicinskog tehniËara iz spasilaËke službe bi li mogao odmahuhititi djevojku. Na kraju je ovaj ustao i zaurlao na Paulssona nekase makne od njega. Nakon toga se Paulsson fokusirao na ranjenog AlexanderaZalachenka u drvarnici i Mikael ga je Ëuo kako je preko policijskogradija izvijestio da je Salander, izgleda, pokušala ubiti još jednuosobu. Tu je Mikaela Paulsson veÊ toliko iživcirao, jer oËito nije Ëuoni rijeË od onoga što mu je pokušavao reÊi, da je povikao na njeganeka odmah nazove glavnog policijskog inspektora Jana Bublan-skog iz Stockholma. Izvadio je svoj mobitel i ponudio se da gasam nazove. Paulssona to uopÊe nije zanimalo. Nakon toga Mikael je uËinio dvije pogreške. OdluËno je stao objašnjavati da je pravi trostruki ubojica muš-karac po imenu Ronald Niedermann, koji je graen kao oklopnirobot, boluje od kongenitalne analgezije i sada se nalazi zavezanu jednom jarku na putu prema Nossebrou. Mikael je opisao gdjemogu pronaÊi Niedermanna i preporuËio da po njega ode cijelajedinica pojaËano naoružanih policajaca. Paulsson je upitao kakoje Niedermann završio u jarku i Mikael mu je otvoreno priznaoda ga je on tamo natjerao pod prijetnjom oružjem. “Prijetnjom oružjem?” upitao je inspektor Paulsson. Tu je Mikael trebao shvatiti da je Paulsson totalni tupan. Tre-bao je uzeti mobitel, sam nazvati Jana Bublanskog i zamoliti gada se umiješa kako bi rašËistio zbrku, koja je, izgleda, potpunozbunila Paulssona. Umjesto toga Mikael je uËinio drugu pogreškutime što je htio predati oružje koje je imao u džepu jakne ∑ Colt1911 Government koji je ranije tog dana pronašao u stanu LisbethSalander u Stockholmu i uz pomoÊ kojega je uspio savladati Ro-nalda Niedermanna. To je dovelo do toga da je Paulsson odmah uhitio MikaelaBlomkvista zbog nezakonitog posjedovanja oružja. Nakon togaPaulsson je naredio policajcima Torstenssonu i Anderssonu daodu do tog mjesta na cesti prema Nossebrou koje je Mikael opi-sao i vide ima li kakve istine u njegovoj priËi da tamo u jarku sjedi j 20 i

muškarac zavezan za prometni stup koji upozorava da u tom krajuima losova. Ako se to pokaže istinitim, neka mu stave lisiËine iodvedu do imanja Gosseberga. Mikael je odmah poËeo protestirati i objašnjavati da RonaldNiedermann nije osoba koju je tako lako uhvatiti i staviti joj lisiËine∑ posrijedi je po život opasni ubojica. Kada je Paulsson ignoriraonjegove proteste, Mikaela je shrvao umor. Nazvao je Paulssonanesposobnim idiotom i urlao neka ne šalje Torstenssona i Ander-ssona po Ronalda Niedermanna bez pojaËanja. Rezultat tog ispada bio je taj da su Mikaelu stavili lisiËine istrpali ga na stražnje sjedalo Paulssonova službenog automobila,odakle je psujuÊi promatrao kako Torstensson i Andersson odlazeu svom policijskom autu. Jedina svijetla toËka bila je ta što jeLisbeth Salander prebaËena do helikoptera, koji je nestao prekokrošnji drveÊa u smjeru bolnice Sahlgrenska. Mikael se osjeÊaopotpuno bespomoÊno i napušteno i jedino Ëemu se mogao nadatibilo je da Êe Lisbeth dobiti kompetentnu medicinsku skrb.Doktor Anders Jonasson napravio je dva duboka reza sve do lu-banjske kosti i razmaknuo kožu oko ulazne rane. PriËvrstio ju jekako bi fiksirao otvor. Jedna sestra koja je asistirala na operacijioprezno je stavila pumpicu koja Êe uklanjati krv. A tada je bio naredu onaj neugodni dio kada je doktor Jonasson morao upotri-jebiti bušilicu kako bi proširio otvor u lubanjskoj kosti. Postupakje bio iritantno spor. Na kraju je imao rupu koja je bila dovoljno velika da dobijepristup mozgu Lisbeth Salander. Oprezno je unio sondu u mozaki proširio kanal rane za nekoliko milimetara. A onda je uveo unu-tra jednu tanju sondu i lokalizirao metak. Na rendgenskoj snimcilubanje mogao je vidjeti da se metak zarotirao i ležao pod kutomod Ëetrdeset pet stupnjeva od kanala. Sondom je oprezno pipaopo rubu metka i nakon serije neuspješnih pokušaja uspio ga mrvicupodiÊi tako da ga može okrenuti u pravom smjeru. Na kraju je ušao unutra vrlo tankom pincetom nazubljenihkrajeva. »vrsto je uhvatio kraj metka pa izvukao pincetu ravno j 21 i

prema gore. Metak je izašao bez problema. Na sekundu ga jepodigao prema svjetlu; izgledao mu je netaknut. Potom ga jeispustio u posudicu. “Obrišite”, rekao je i naredba je odmah izvršena. Bacio je pogled na EKG, koji je pokazivao da pacijentiËino srcei dalje normalno radi. “Pincetu.” Spustio je jako poveÊalo i fokusirao se na otvoreno podruËje. “Oprezno”, rekao je profesor Frank Ellis. U sljedeÊih Ëetrdeset pet minuta Anders Jonasson izvadio jeËak trideset dvije sitne krhotine kosti oko ulazne rane. Najmanjiod tih komadiÊa jedva da je bio vidljiv golim okom.Dok je Mikael Blomkvist frustrirano pokušavao izvuÊi mobitel izdžepa na prsima sakoa ∑ što se pokazalo kao nemoguÊa misija srukama u lisiËinama ∑ u Gossebergu je stiglo još automobila spolicajcima i tehniËarima. Inspektor Paulsson naredio im je daosiguraju mjesto zloËina u drvarnici za materijalne dokaze i dotemelja pretraže kuÊu gdje je pronaeno nekoliko komada oružja.Mikael je rezignirano promatrao što Ëine sa svog vidikovca, stra-žnjeg sjedala Paulssonova auta. Prošlo je gotovo sat vremena kad je Paulsson postao svjestanda se policajci Torstensson i Andersson, koji su otišli privesti Ro-nalda Niedermanna, još uvijek nisu vratili. Odjednom je izgledaozabrinuto i odveo Mikaela Blomkvista u kuhinju, gdje mu jenareeno da ponovno opiše put do tog mjesta. Mikael je zažmirio. Još uvijek je sjedio u kuhinji s Paulssonom kada se javila pa-trolna jedinica koja je poslana da pomogne Torstenssonu i Ander-ssonu. Policajac Gunnar Andersson pronaen je mrtav, slomljenavrata. Njegov kolega Fredrik Torstensson još je živ, ali gadnopretuËen. Obojica su pronaena pokraj prometnog znaka u jarku.Njihova službenog oružja i automobila nije bilo. Iz donekle pregledne situacije inspektor Thomas Paulsson sada j 22 i

je odjednom za vratom imao i ubojstvo policajca te naoružanogagangstera u bijegu. “Idiot”, ponovio je Mikael Blomkvist. “Vrijeanje policije neÊe ti pomoÊi.” “Tu se slažemo. Jedva Ëekam da te optužim za krivo postupanjena dužnosti. Kad završim s tobom, bit Êeš proglašen za najglupljegpolicajca u Švedskoj na naslovnicama svih novina u zemlji.” Prijetnja da Êe ga razotkriti tako da mu se svi mogu rugati bilaje oËito jedino na što je Thomas Paulsson reagirao. Izgledao jezabrinuto. “Što predlažeš?” “Zahtijevam da nazoveš inspektora Jana Bublanskog u Stock-holm. Odmah.”Inspektorica Sonja Modig trgnula se i probudila kada joj je za-zvonio mobitel koji je bio na punjaËu na drugom kraju spavaÊesobe. Pogledala je na sat na noÊnom ormariÊu i oËajno konstati-rala da je tek prošlo Ëetiri ujutro. A onda je pogledala muža, kojije mirno nastavio hrkati. On se ne bi probudio ni da napadneartiljerija. Izvukla se iz kreveta, oteturala do mobitela i napipalagumb za javljanje. Jan Bublanski, pomislila je, tko drugi. “Sve je otišlo k vragu tamo kod Trollhättana”, rekao je njenšef umjesto pozdrava. “Ekspresni vlak za Göteborg ide u pet ideset.” “Što se dogodilo?” “Blomkvist je pronašao Salandericu, Niedermanna i Zala-chenka. Blomkvist je uhiÊen zbog vrijeanja policajca, pružanjaotpora i nezakonitog posjedovanja oružja. Salander je prevezenau Sahlgrensku s metkom u glavi. Zalachenko je u Sahlgrenskoj sasjekirom u glavi. Niedermann je pobjegao. NoÊas je ubio jednogpolicajca.” Sonja Modig dvaput je trepnula i osjetila kako je umorna.Najradije bi se uvukla natrag u krevet i uzela mjesec dana godiš-njeg. j 23 i

“Vlak u pet i deset. OK. Što da uËinim?” “Uzmi taksi do kolodvora. Pridružit Êe ti se Jerker Holmberg.NaÊi Êete se s inspektorom Thomasom Paulssonom iz trollhättan-ske policije, koji je, izgleda, odgovoran za veliki dio noÊašnje zbrkei koji je, po Blomkvistu, citiram, idiot velikog kalibra. Kraj ci-tata.” “Razgovarao si s Blomkvistom?” “On je, izgleda, uhiÊen i u lisiËinama. Uspio sam nagovoritiPaulssona da mi ga nakratko da na telefon. Ja sam upravo na putuu policiju, gdje Êu pokušati saznati što se ustvari dogodilo. »ujemose mobitelom.” Sonja Modig još je jednom pogledala na sat. Zatim je nazvalataksi i na minutu otišla pod tuš. Oprala je zube, provukla Ëešaljkroz kosu te odjenula crne hlaËe, crnu majicu i sivi sako. Stavilaje službeno oružje u torbu te uzela tamnocrvenu kožnatu jaknu.Prodrmala je muža, probudila ga i rekla mu kamo ide te da se onujutro mora pobrinuti za djecu. Izašla je kroz vrata zgrade toËnou trenutku kad je taksi stao na ulici. Nije trebala tražiti kolegu inspektora Jerkera Holmberga. Pret-postavila je da Êe biti u vagon-restoranu, gdje ga je i pronašla. VeÊjoj je bio kupio sendviË i kavu. Pet minuta sjedili su u tišini idoruËkovali. A onda je Holmberg odgurnuo šalicu s kavom ustranu. “Možda bismo se trebali prekvalificirati za neko drugo zani-manje”, rekao je.U Ëetiri sata ujutro u Gossebergu je konaËno stigao inspektorMarcus Erlander iz odjela za zloËine u Göteborgu i preuzeo vod-stvo istrage od Thomasa Paulssona, koji je imao pune ruke posla.Erlander je bio okrugli sjedokosi muškarac u pedesetima. Najprijeje oslobodio Mikaela Blomkvista lisiËina te ga ponudio pecivomi kavom iz termosice. Sjeli su u dnevnu sobu kako bi nasamopopriËali. “Razgovarao sam s Bublanskim iz Stockholma”, rekao je Er- j 24 i

lander. “VeÊ se dugo poznajemo. I on i ja se ispriËavamo za Pa-ulssonovo ponašanje.” “NoÊas je uspio ubiti policajca”, rekao je Mikael. Erlander je kimnuo. “Osobno sam poznavao policajca GunnaraAnderssona. Radio je u Göteborgu prije nego što se preselio uTrollhättan. Ima trogodišnju kÊer.” “Moja suÊut. Pokušao sam ga upozoriti...” Erlander je kimnuo. “Shvatio sam. Bio si glasan i zato si završio u lisiËinama. Ti sionaj koji je pritegnuo Wennerströma. Bublanski je rekao da sineovisni novinar koji ne preza ni pred Ëim i ludi privatni istražitelj,ali da vjerojatno znaš o Ëemu priËaš. Možeš li mi sve ukratkoobjasniti tako da shvatim što se dogaa?” “Dakle ovo je rasplet ubojstva mojih prijatelja Daga Svenssonai Mije Bergman u Enskedeu te ubojstva jedne osobe koja mi nijebila prijatelj... odvjetnika Nilsa Bjurmana, koji je bio skrbnik Lis-beth Salander.” Erlander je kimnuo. “Kao što znaš, policija traži Lisbeth Salander još od Uskrsa.Bila je osumnjiËena za trostruko ubojstvo. Za poËetak, samo daznaš da Salander nije poËinila nijedno od tih ubojstava. Ona jeustvari žrtva u svemu tome.” “Nisam imao nikakve veze s istragom oko Salander, ali nakonsvega što je pisalo u medijima, teško mi je povjerovati da je posvenedužna.” “Svejedno, to je istina. Nedužna je. I toËka. Pravi je ubojicaRonald Niedermann, koji je noÊas ubio tvog kolegu GunnaraAnderssona. On radi za Karla Axela Bodina.” “Onog Bodina koji sada leži u Sahlgrenskoj sa sjekirom uglavi.” “Da budemo precizni, sjekira mu više nije u glavi. Pretpostav-ljam da ga je to Lisbeth sredila. Njegovo pravo ime je AlexanderZalachenko. On je Lisbethin otac i bivši plaÊeni ubojica iz ruskevojne tajne službe. Napustio ih je sedamdesetih godina i odonda j 25 i

radio za Sigurnosno-obavještajnu agenciju sve do raspada Sovjet-skog Saveza. A nakon toga je postao kriminalac.” Erlander je zamišljeno promatrao osobu koja je sjedila na sofiispred njega. Mikael Blomkvist bio je sav sjajan od znoja dok jeistovremeno izgledao mrtav umoran i kao da se smrzava. Do sadaje sve argumente iznosio racionalno i logiËno, ali inspektor Tho-mas Paulsson ∑ u Ëije se rijeËi Erlander uopÊe nije uzdao ∑ upo-zorio ga je da Blomkvist nešto blebeÊe o ruskim agentima injemaËkim plaÊenim ubojicama, što teško da spada u rutinski radu švedskim kriminalistiËkim istragama. Blomkvist je oËito došaodo one toËke u priËi u koju Paulsson nije vjerovao. No na putuza Nossebro u jarku je ležao jedan mrtav i jedan teško ranjenpolicajac, i Erlander ga je bio spreman saslušati. Ali se nije uspiokontrolirati i u glasu mu se Ëuo ton nevjerice. “OK. Ruski agent.” Blomkvist se blijedo nasmiješio, oËito svjestan koliko ludonjegova priËa zvuËi. “Bivši ruski agent. Imam dokaze za sve svoje tvrdnje.” “Nastavi.” “Zalachenko je bio vrhunski špijun u sedamdesetima. A ondaih je napustio i dobio zaštitu Sigurnosne. Što je, koliko sam uspioshvatiti, bila priliËno uobiËajena praksa u mutnim vodama nakonraspada Sovjetskog Saveza.” “OK.” “Kao što sam rekao, ne znam toËno što se noÊas dogodilo, aliLisbeth je pronašla oca, kojeg nije vidjela petnaest godina. On jetoliko zlostavljao njenu majku da je od posljedica zlostavljanja iumrla. Pokušao je ubiti Lisbeth preko Ronalda Niedermanna, kojistoji iza ubojstva Daga Svenssona i Mije Bergman. Osim toga jeodgovoran za otmicu Lisbethine prijateljice Miriam Wu ∑ znaš zaonaj slavni meË Paola Roberta u Nykvarnu.” “Ako je Lisbeth Salander zabila sjekiru ocu u glavu, onda nijesasvim nedužna.” “Lisbeth Salander ima tri metka u tijelu. Mislim da bi se tumoglo raditi o samoobrani. Pitam se samo...” j 26 i

“Da?” “Lisbeth je bila strašno prljava od zemlje i blata, kosa joj je bilaskorena blatna masa. Imala je puno pijeska ispod odjeÊe. Izgledada je bila zakopana. A Niedermann oËito voli zakopavati ljude.Policija u Södertäljeu pronašla je dva groba kod onog skladištaMotokluba Svavelsjö pokraj Nykvarna.” “Ustvari, tri. Pronašli su još jedan grob kasno sinoÊ. Ali ako jeLisbeth Salander bila ustrijeljena i zakopana ∑ kako je onda hodalaokolo sa sjekirom u ruci?” “Kažem, ne znam što se dogodilo, ali Lisbeth je vrlo žilava.Pokušao sam nagovoriti Paulssona da dovedu ovamo psa tra-gaËa...” “Stiže.” “Dobro.” “Paulsson te uhitio zbog vrijeanja.” “To poriËem. Nazvao sam ga budalom, nesposobnim idiotomi tupanom. Nijedan od tih epiteta za njega nije uvreda.” “Hmm. Ali uhiÊen si i zbog nezakonitog posjedovanjaoružja.” “Krivo sam uËinio kad sam mu pokušao dati oružje. Tako dane želim ništa o tome reÊi prije nego što se posavjetujem sa svojimodvjetnikom.” “OK. Onda Êemo o tome kasnije. Imamo ozbiljnijih stvari zaraspraviti. Što znaš o tom Niedermannu?” “On je ubojica. Nešto nije u redu s njim; viši je od dva metrai graen kao oklopni robot. Pitaj Paola Roberta, koji je boksao snjim. Ima kongenitalnu analgeziju. To je bolest kad transmitoriu živËanim vlaknima ne funkcioniraju, pa ne osjeÊa bol. Nijemacje, roen u Hamburgu, kao tinejdžer bio je skinhead. Jako jeopasan i sada na slobodi.” “Imaš li kakvih ideja kamo bi mogao otiÊi?” “Ne. Znam samo da sam ga zavezao za stup i da je bio spremanza uhiÊenje prije nego što je tupan iz Trollhättana uzeo stvar usvoje ruke.” j 27 i

Nešto prije pet sati ujutro Anders Jonasson skinuo je prljave ru-kavice od lateksa i bacio ih u kantu za smeÊe. Jedna od sestarakoja je asistirala stavila je komprese preko rane na boku. Operacijaje trajala tri sata. Gledao je obrijanu i teško ozlijeenu glavu Lis-beth Salander, koja je veÊ bila zamotana u zavoje. Odjednom je osjetio nalet nježnosti, što je Ëesto osjeÊao premapacijentima koje je operirao. Ako je vjerovati novinama, Salanderje psihopatkinja i serijski ubojica, ali njemu se sada samo Ëinilakao ozlijeeni vrapËiÊ. Odmahnuo je glavom pa pogledao doktoraFranka Ellisa, koji ga je promatrao smiješeÊi se. “Ti si odliËan kirurg”, rekao je Ellis. “»astim te doruËkom?” “Mogu li se tu negdje dobiti palaËinke s pekmezom?” “Vafle”, rekao je Anders Jonasson. “Kod mene doma. Samoda nazovem ženu da joj kažem da stižemo, a onda možemo uzetitaksi.” Zastao je i pogledao na sat. “Kad bolje razmislim, moždaje bolje da je ne nazovem.”Odvjetnica Annika Giannini naglo se trgnula iz sna. Okrenula jeglavu udesno; dvije minute do šest sati. Imala je prvi sastanak sklijentom u osam. Okrenula je glavu ulijevo i pogledala svog mužaEnrica Gianninija, koji je spavao snom pravednika i koji Êe sevjerojatno probuditi tek oko osam. Nekoliko je puta jako zatrep-tala, ustala i ukljuËila aparat za kavu prije nego što je otišla podtuš. Dugo je bila u kupaonici, a onda odjenula crne hlaËe, bijelipulover i crveni sako. Prepržila je dvije kriške kruha, jednu nama-zala marmeladom od naranËe, a na drugu stavila sir, narezalaavokado i odnijela doruËak u dnevnu sobu taman na vijesti u polasedam. Otpila je gutljaj kave i upravo otvorila usta da odgrizekomad kruha kad je Ëula najavu vijesti. Jedan policajac ubijen, drugi teško ranjen. DramatiËni noÊašnjidogaaji kada je uhvaÊena Lisbeth Salander, osumnjiËena za tro-struko ubojstvo. Isprva joj je bilo teško shvatiti što se dogodilo jer je zvuËalokao da je Lisbeth Salander ta koja je ubila policajca. Izvještaj je j 28 i

bio kratak, ali onda je shvatila da za to ubojstvo ustvari traženekog muškarca. Izdana je tjeralica za još uvijek neimenovanim37-godišnjakom. Lisbeth Salander, izgleda, leži u bolnici Sahl-grenska u Göteborgu s teškim ozljedama. Annika je prebacila na drugi program, ali nije uspjela punobolje shvatiti što se dogodilo. Uzela je mobitel i nazvala svog brataMikaela Blomkvista. Dobila je poruku da pretplatnik nije dostu-pan. Odjednom je osjetila strah. Mikael ju je nazvao sinoÊ kad jebio na putu za Göteborg. Bio je na tragu Lisbeth Salander. Iubojici po imenu Ronald Niedermann.Kad je svanulo, jedan je savjestan policajac pronašao tragove krvina terenu iza drvarnice. Policijski je pas slijedio trag sve do jamena jednoj Ëistini u šumi nekih Ëetiristo metara sjeveroistoËno odimanja u Gossebergi. Mikael je krenuo tamo s inspektorom Erlanderom. Zamišljenosu prouËavali teren. Bez problema se moglo vidjeti da oko jameima jako puno krvi. Pronašli su Ëak i veoma ulubljenu tabakeru koja je oËito upo-trijebljena kao lopata. Erlander je stavio tabakeru u vreÊicu zadokaze i oznaËio mjesto. Skupio je i uzorke gruda zemlje nato-pljenih krvlju. Jedan policajac u uniformi pokazao mu je opušakcigarete marke Pall Mall bez filtra nekoliko metara dalje od jame.I on je stavljen u vreÊicu za dokaze i oznaËen. Mikael se sjetio daje vidio kutiju Pall Malla na sudoperu u Zalachenkovoj kuÊi. Erlander je pogledao u nebo i vidio da se skupljaju teški kišnioblaci. Oluja koja je noÊas divljala Göteborgom oËito je krenulaprema jugu i okrugu Nossebro, pa je bilo samo pitanje vremenakada Êe pasti kiša. Okrenuo se prema jednom policajcu i rekaomu da ode po ceradu kojom bi mogli prekriti jamu. “Mislim da si u pravu”, rekao je Erlander Mikaelu. “Analizakrvi Êe sigurno dokazati da je ovdje ležala Lisbeth Salander ipretpostavljam da Êemo pronaÊi njene otiske prstiju na tabakeri.Bila je ustrijeljena i zakopana, ali mora da je na neki naËin preži-vjela, uspjela se iskopati i...” j 29 i

“...vratiti do imanja i opaliti Zalachenka sjekirom po glavi”,završio je Mikael. “Ona je jako žilava i tvrdoglava.” “Ali kako se, kvragu, uspjela nositi s Niedermannom?” Mikael je slegnuo ramenima. Što se toga tiËe, bio je jednakozbunjen kao i Erlander. j 30 i

II. Petak, 8. travnjaSonja Modig i Jerker Holmberg stigli su na željezniËki kolodvoru Göteborgu malo nakon osam ujutro. Bublanski ih je nazvao idao im nove upute; ne trebaju otiÊi do Gosseberge, nego neka setaksijem upute ravno do zgrade policije na Trgu Ernst Fontellspokraj Nya Ullevija, gdje je središnjica kriminalne policije okrugaVästra Götaland. »ekali su gotovo sat vremena prije nego što seinspektor Erlander vratio iz Gosseberge s Mikaelom Blomkvistom.Mikael je pozdravio Sonju Modig, koju je poznavao otprije, irukovao se s Jerkerom Holmbergom. Tada im se pridružio jedanErlanderov kolega s informacijama o potrazi za Ronaldom Nieder-mannom. Izvještaj je bio kratak. “Imamo grupu koju vodi okružna krim-policija. Naravno,izdana je državna tjeralica. Pronašli smo automobil u Alingsåsu ušest ujutro. I tu mu se gubi trag. Pretpostavljamo da je promije-nio vozilo, ali zasada nismo dobili nikakve dojave o krai auto-mobila.” “Mediji?” upitala je Modig i bacila pokajniËki pogled na Mi-kaela Blomkvista. “Istraga ubojstva policajca u punom je jeku. Održat Êemo ti-skovnu konferenciju u deset.” “Ima li netko ikakvih podataka o stanju Lisbeth Salander?”upitao je Mikael. NeobiËno, ali nije ga uopÊe zanimala potragaza Niedermannom. “NoÊas je operirana. Izvadili su joj metak iz glave. Nije se jošprobudila.” j 31 i

“Kakve su prognoze?” “Koliko sam shvatio, ne znamo ništa prije nego što se probudi.Ali lijeËnik koji ju je operirao kaže da sve izgleda dobro i da Êepreživjeti ako ne doe ni do kakvih komplikacija.” “A Zalachenko?” upitao je Mikael. “Tko?” upitao je Erlanderov kolega jer još uvijek nije bio upu-Êen u zapetljane detalje cijele te priËe. “Karl Axel Bodin.” “Aha, da, i on je noÊas operiran. Dobio je gadnu posjeklinupreko lica i još jednu ispod koljena. U lošem je stanju, ali ozljedenisu opasne po život.” Mikael je kimnuo. “Izgledaš umorno”, rekla je Sonja Modig. “I jesam. Ovo mi je treÊi dan bez puno sna.” “Ustvari, zaspao je u autu kad smo se vraÊali iz Nossebroa”,rekao je Erlander. “Imaš li snage ponovno ispriËati sve ispoËetka?” upitao jeHolmberg. “Izgleda da privatni istražitelji vode nad policijom triprema nula.” Mikael se slabašno nasmiješio. “To bih volio Ëuti od Bublanskog”, rekao je. Sjeli su doruËkovati u kafeteriji u policijskoj zgradi. Mikael jepola sata korak po korak objašnjavao kako je uspio povezati cijelupriËu o Zalachenku. Kada je završio, policajci su zamišljeni ostalisjediti bez rijeËi. “Tvoja priËa ima nekoliko rupa”, rekao je konaËno JerkerHolmberg. “Vjerojatno ima”, rekao je Mikael. “Nisi objasnio kako si došao do tog tajnog izvještaja Sigurno-sno-obavještajne agencije o Zalachenku.” Mikael je kimnuo. “Pronašao sam ga sinoÊ u stanu Lisbeth Salander kad samkonaËno saznao gdje se skriva. Pretpostavljam da ga je ona pro-našla u vikendici odvjetnika Nilsa Bjurmana.” j 32 i

“Dakle pronašao si Salanderino skrovište”, rekla je Sonja Mo-dig. Mikael je kimnuo. “I?” “Tu adresu Êete morati sami saznati. Lisbeth je uložila punotruda da ima tajnu adresu i ja ne namjeravam biti taj koji Êe jeizdati.” Modig i Holmberg malo su se namrštili. “Mikaele... ovo je istraga o ubojstvu”, rekla je Sonja Modig. “A ti još uvijek nisi shvatila da je Lisbeth Salander nedužna ida je policija narušila njen integritet na naËin bez presedana.Lezbijska sotonistiËka banda, otkud vam te gluposti? Ako vamželi reÊi gdje živi, uvjeren sam da Êe to i uËiniti.” “Ali postoji još nešto što baš nisam shvatio”, inzistirao je Holm-berg. “Kako se uopÊe u cijelu tu priËu uklapa Bjurman? Rekao sida je on taj koji je sve pokrenuo kontaktiravši Zalachenka i na-ruËivši SalanderiËino ubojstvo... ali zašto bi to uËinio?” Mikael je dugo oklijevao. “Moja je pretpostavka da je on unajmio Zalachenka da se riješiLisbeth Salander. Trebala je završiti u onom skladištu u Ny-kvarnu.” “On joj je bio skrbnik. Koji bi motiv on mogao imati da je seželi riješiti?” “Komplicirano je to.” “Objasni nam.” “Imao je prokleto dobar motiv. UËinio je nešto za što je Lisbethznala. Predstavljala je prijetnju za njegovu buduÊnost.” “Što je uËinio?” “Mislim da je najbolje da Lisbeth sama objasni razlog.” Pogledao je Holmberga u oËi. “Da pogodim”, rekla je Sonja Modig. “Bjurman je uËinionešto svojoj štiÊenici.” Mikael je kimnuo. “Možda je izložio nekoj vrsti seksualnog iskorištavanja?” j 33 i

Mikael je slegnuo ramenima i nije htio komentirati. “Ti ne znaš za tetovažu na Bjurmanovom trbuhu?” “Tetovažu?” “Amaterski napravljenu tetovažu s porukom preko cijelog tr-buha... Ja sam sadistiËka svinja, gad i silovatelj. Dugo smo moz-gali o Ëemu bi se tu moglo raditi.” Mikael je odjednom prasnuo u smijeh. “Što?” “Razmišljao sam što je Lisbeth uËinila da mu se osveti. No...o ovome ne želim razgovarati s vama iz istog razloga kao i zaprošlo pitanje. Radi se o njenom integritetu. Lisbeth je ta nadkojom je poËinjen zloËin. Ona je ta koja je žrtva. Ona je ta kojaÊe odluËiti što vam želi reÊi. Žao mi je.” Izgledao je gotovo pokajniËki. “Silovanja treba prijaviti policiji”, rekla je Sonja Modig. “Slažem se. Ali ovo se silovanje dogodilo prije dvije godine, aLisbeth to još uvijek nije prijavila policiji. Što navodi na zakljuËakda to i ne namjerava uËiniti. Mogu se ne slagati s njom koliko godhoÊu, ali ona je ta koja odluËuje. Osim toga...” “Da?” “Ona nema nekih veÊih razloga zašto bi se povjerila policiji.Zadnji put kad je pokušala objasniti kakva je Zalachenko svinja,zatvorili su je na psihijatriju.”Voditelj preliminarne istrage Richard Ekström bio je vrlo uzne-miren kada je u petak nešto prije devet ujutro zamolio vou istrageJana Bublanskog da sjedne s druge strane njegova pisaÊeg stola.Ekström je popravio naoËale i prešao rukom preko uredno pod-šišane brade. Situacija mu se Ëinila kaotiËnom i prijeteÊom. Mje-sec dana bio je voditelj preliminarne istrage u potrazi za LisbethSalander. Nadugo i naširoko opisivao ju je kao poremeÊenu iopasnu psihopatkinju. Davao je informacije u javnost koje su mutrebale biti od pomoÊi u predstojeÊem suenju. Sve se odliËnorazvijalo. Ni na trenutak nije posumnjao da Lisbeth Salander nije kriva j 34 i

za trostruko ubojstvo i vjerovao je da Êe suenje proÊi bez ikakvihproblema, bit Êe to samo reklama za njega, a on Êe biti u glavnojulozi. A onda je sve pošlo krivo i sada je odjednom imao sasvimdrugog ubojicu i kaos, kojem, izgleda, nije bilo kraja. ProkletaSalander. “Dakle ovo je prava zbrka”, rekao je. “Što si saznao jutros?” “Raspisana je tjeralica za Ronaldom Niedermannom, ali jošuvijek nije uhvaÊen. Zasad je optužen samo za ubojstvo policajcaGunnara Anderssona, ali pretpostavljam da bismo ga trebali tražitii za ona tri ubojstva ovdje u Stockholmu. Možda bi trebao sazvatikonferenciju za tisak.” Bublanski je predložio konferenciju za tisak samo da ga iživcira.Ekström je mrzio konferencije za tisak. “Mislim da Êemo zasad priËekati s time”, rekao je Ekströmbrzo. Bublanski se suzdržao da se ne nasmiješi. “Ovo je ipak sluËaj za policiju u Göteborgu”, objasnio je Ek-ström. “Pa, tamo su nam Sonja Modig i Jerker Holmberg i poËeli smosuraivati s njima...” “PriËekat Êemo s konferencijom za tisak dok ne saznamo jošpodataka”, odluËio je Ekström oštrim glasom. “Ono što ja želimznati jest koliko si siguran da je Niedermann stvarno umiješan uubojstva ovdje u Stockholmu.” “Kao policajac potpuno sam uvjeren u to. Ali nemamo bašpuno dokaza. Nemam svjedoka ubojstava i nemam nijedan dobarmaterijalni dokaz. Magge Lundin i Sonny Nieminen iz MotoklubaSvavelsjö odbijaju dati izjavu i glume da nikada nisu Ëuli za Nie-dermanna. Ali možemo ga privesti za ubojstvo policajca GunnaraAnderssona.” “Tako je”, rekao je Ekström. “Ubojstvo policajca, to je onošto je sada aktualno. Ali reci mi... postoji li nešto što upuÊuje nato da je Salander ipak na neki naËin umiješana u ta ubojstva? Je limoguÊe da su ona i Niedermann zajedno ubijali?” “Sumnjam. I nikako ne bih javno iznio tu teoriju.” j 35 i

“Ali kako je onda ona umiješana?” “Ovo je ekstremno komplicirana priËa. Baš kao što je MikaelBlomkvist otpoËetka tvrdio, radi se o tom Zali... Alexanderu Zala-chenku.” Pri spomenu imena Mikaela Blomkvista tužitelj Ekström vid-ljivo se trgnuo. “Zala je bivši ruski plaÊeni ubojica iz Hladnog rata koji, izgleda,nema savjesti”, nastavio je Bublanski. “Došao je ovamo u se-damdesetima i postao otac Lisbeth Salander. Unutar Sigurnosno--obavještajne agencije podržavala ga je jedna frakcija, koja jeuklanjala tragove kad bi poËinio zloËin. Jedan policajac koji jeradio za njih pobrinuo se da Lisbeth Salander zatvore u djeËjupsihijatrijsku kliniku kad joj je bilo trinaest godina i kad je pred-stavljala prijetnju da Êe razotkriti tajnu o Zalachenku.” “Jasno ti je da je to malo teže probaviti. To teško da je priËa skojom možemo izaÊi u javnost. Ako sam dobro shvatio, svi podacio Zalachenku klasificirani su kao tajni.” “Ali to je svejedno istina. Imam dokumente koji to doka-zuju.” “Mogu li ih vidjeti?” Bublanski je prema njemu gurnuo fascikl s policijskom istragomiz 1991. Ekström je zamišljeno promatrao peËat na kojem je pisaloda je dokument klasificiran kao tajan i broj za koji je odmah znaoda pripada Sigurnosno-obavještajnoj agenciji. Brzo je listao pohrpi papira od gotovo stotinu stranica i nasumce tu i tamo proËi-tao koji odlomak. Na kraju je odložio izvještaj sa strane. “Moramo ovo malo ublažiti, da nam situacija potpuno ne iz-makne kontroli. Salander je dakle zatvorena u ludnicu zato što jepokušala ubiti oca... tog Zalachenka. A sada ga je napala sjekiromu glavu. To se svakako mora okarakterizirati kao pokušaj ubojstva.I ona mora biti uhiÊena zato što je ustrijelila Maggea Lundina uStallarholmenu.” “Možeš uhititi koga god želiš, ali ja bih bio oprezan da samna tvom mjestu.” j 36 i

“Izbit Êe golemi skandal ako ovo sa Sigurnosnom izae ujavnost.” Bublanski je slegnuo ramenima. U njegovu je opisu posla sta-jalo da mora istražiti zloËine, a ne baviti se skandalima. “Taj tip iz Sigurnosne, Gunnar Björck. Što znamo o njegovojulozi?” “On je jedan od glavnih likova u svemu tome. Na bolovanjuje zbog kralježnice i trenutno živi u arhipelagu, na Smådala-röu.” “OK... onda zasad ni rijeËi o Sigurnosnoj. Sada se samo radio ubojstvu policajca i ni o Ëemu drugome. Naš je zadatak da nestvaramo zbrku.” “To Êe biti teško zataškati.” “Kako to misliš?” “Poslao sam Curta Svenssona da dovede Björcka na ispitiva-nje.” Bublanski je pogledao na ruËni sat. “Trebao bi se vratitiotprilike sada.” “Što?” “Ustvari sam planirao kako Êu s užitkom sam otiÊi po njega naSmådalarö, ali dogodilo se ovo ubojstvo, pa nisam mogao.” “Nisam dao nikakvo dopuštenje da se Björcka uhiti.” “ToËno. Ali neÊemo ga uhititi. Samo ga privodimo na infor-mativni razgovor.” “Ne svia mi se to.” Bublanski se nagnuo naprijed, izgledajuÊi kao da Êe mu neštoreÊi u povjerenju. “Richarde... ovako stoje stvari. Lisbeth Salander je bila izloženanizu nepravdi još od malih nogu. Ne namjeravam dopustiti da seto zataška. Možeš me skinuti s istrage, ali u tom Êu sluËaju bitiprisiljen napisati glavnima oštru primjedbu na to.” Richard Ekström izgledao je kao da je progutao nešto kiselo.Gunnar Björck, na bolovanju i odsutan sa svog položaja u odjeluza strance u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, otvorio je vrata j 37 i

svoje vikendice na Smådalaröu i ugledao jakog plavokosog muš-karca kratke kose u crnoj kožnatoj jakni. “Tražim Gunnara Björcka.” “To sam ja.” “Curt Svensson, okružna krim-policija.” Muškarac je podigao identifikacijsku ispravu. “Da?” “Molim vas da poete sa mnom do Kungsholmena kako bistepomogli policiji u istrazi o Lisbeth Salander.” “Mmm... mora da se radi o nekakvoj greški.” “Nije nikakva greška”, rekao je Curt Svensson. “Ne razumijete. I ja sam policajac. Mislim da biste trebaliprovjeriti stvari sa svojim šefom.” “Moj je šef taj koji želi razgovarati s vama.” “Moram nekoga nazvati i...” “Možete nazvati i iz policije.” I tu je Gunnar Björck odustao. Gotovo je. Bit Êu uvuËen u sve to. Prokleti jebeni Blomkvist.Jebena Salander. “Jesam li uhiÊen?” upitao je. “Još ne. Ali možemo to srediti ako želite.” “Ne... ne, naravno, idem s vama. Naravno da želim pomoÊikolegama u otvorenoj istrazi.” “Dobro”, rekao je Curt Svensson i slijedio ga u kuÊu. Nijeskidao pogleda s Gunnara Björcka dok je ovaj išao po jaknu i is-kljuËiti aparat za kavu.U jedanaest prijepodne Mikael Blomkvist utvrdio je da auto kojije unajmio još uvijek stoji parkiran iza sjenika na cesti koja vodi uGossebergu, ali bio je toliko umoran da nije imao snage otiÊi ponjega, a još manje duže ga voziti, a da ne ugrozi druge sudionikeu prometu. Upitao je inspektora Marcusa Erlandera što da radi iovaj je velikodušno sredio da jedan od krim-tehniËara doveze autou Göteborg kad se bude vraÊao. j 38 i

“Smatraj to kompenzacijom za to kako su te tretirali noÊas.” Mikael je kimnuo i taksijem se odvezao do hotela City u Lo-rensbergsgatanu pokraj glavne ulice Avenyn. Rezervirao je jed-nokrevetnu sobu za jednu noÊ za osamsto kruna, otišao ravno usobu i svukao se. Sjeo je gol na prekrivaË na krevetu, izvadioLisbethin Palm Tungsten T3 iz unutrašnjeg džepa jakne i od-vagnuo ga u ruci. Još uvijek je bio iznenaen što ruËno raËunalonije zaplijenjeno kada ga je inspektor Thomas Paulsson pretražio,ali Paulsson je vjerojatno pretpostavio da je to Mikaelovo raËunalo,a i u praksi ustvari nikada nije odveden u zatvor i pretražen. Na-kratko je razmišljao pa ga stavio u pretinac torbe za laptop ukojem je držao i Lisbethin CD pod nazivom “Bjurman” i koji jePaulssonu takoer promaknuo. Bio je svjestan da je, Ëisto tehniËkigledano, to sakrivanje dokaznog materijala, ali bio je to predmetkoji Lisbeth zasigurno ne želi u krivim rukama. UkljuËio je mobitel, vidio da je baterija pri kraju i ukljuËio gau punjaË. Nazvao je svoju sestru odvjetnicu Anniku Giannini. “Bok, sister.” “Kakve veze imaš s noÊašnjim ubojstvom policajca?” odmahga je upitala. Ukratko joj je ispriËao što se dogodilo. “OK. Dakle Salander je na intenzivnoj.” “ToËno. Znat Êemo koliko je stanje ozbiljno tek kad se pro-budi, ali trebat Êe joj odvjetnik.” Annika Giannini neko je vrijeme razmišljala. “I ti misliš da Êe htjeti da joj ja budem odvjetnica?” “Vjerojatno neÊe htjeti nikakvog odvjetnika. Ona nije tip kojimoli za pomoÊ.” “To mi zvuËi kao da bi trebala odvjetnika za kazneno pravo.Daj mi tu dokumentaciju koju imaš da je pogledam.” “Razgovaraj s Erikom Berger i traži je da ti da kopiju.” »im je Mikael završio razgovor s Annikom Giannini, nazvaoje Eriku Berger. Nije se javljala na mobitel, pa je nazvao njen te-lefon u redakciji Millenniuma. Javio se Henry Cortez. j 39 i

“Erika je negdje vani”, rekao je. Mikael mu je ukratko ispriËao što se dogodilo i zamolio ga daprenese te informacije glavnoj urednici Millenniuma. “OK. Što da uËinimo?” upitao je Henry. “Danas ništa”, rekao je Mikael. “Moram se naspavati. Ako seništa nepredvieno ne dogodi, sutra se vraÊam u Stockholm.Millennium Êe objaviti svoju verziju u sljedeÊem broju, a do tadaima gotovo mjesec dana vremena.” Završio je razgovor, uvukao se u krevet i u roku od tridesetsekundi zaspao.Zamjenica naËelnika okružne policije Monica Spångberg kucnulaje kemijskom olovkom po svojoj Ëaši mineralne vode i zamolilaokupljene da se stišaju. Deset se ljudi okupilo oko stola za sastankeu njezinu uredu u policijskoj zgradi. Bile su tu tri žene i sedammuškaraca. Grupa se sastojala od voditelja odjela za zloËine, nje-gova zamjenika iz odjela za zloËine, tri inspektora ukljuËujuÊiMarcusa Erlandera te predstavnika za odnose s javnošÊu götebor-ške policije. Na sastanak su još pozvani voditeljica preliminarneistrage Agneta Jervas iz državnog tužiteljstva te inspektori SonjaModig i Jerker Holmberg iz stockholmske policije. Ovi posljednjiukljuËeni su kako bi se pokazala dobra volja za suradnjom s ko-legama iz glavnoga grada, a vjerojatno i da bi im pokazali kakose ispravno provodi policijska istraga. Spångberg, koja je Ëesto bila jedina žena u muškom društvu,bila je poznata po tome da ne gubi vrijeme na formalnosti i pri-stojne fraze. Objasnila je da se naËelnik okružne policije nalazi naslužbenom putu u Madridu na konferenciji EuroPola, da je pre-kinuo boravak kada je Ëuo da je policajac ubijen, ali da Êe sevratiti kuÊi tek kasno naveËer. Zato se odmah okrenula prema šefuodjela za zloËine Andersu Pehrzonu i zamolila ga da ukratko opišetrenutaËnu situaciju. “Prošlo je desetak sati otkada je kolega Gunnar Anderssonubijen na cesti Nossebrovägen. Znamo ime ubojice, Ronald Nie-dermann, ali još uvijek nemamo njegovu fotografiju.” j 40 i

“Mi u Stockholmu imamo jednu njegovu fotografiju, ali jestara dvadeset godina. Dobili smo je od Paola Roberta, ali prak-tiËki nije iskoristiva”, rekao je Jerker Holmberg. “OK. Policijsko vozilo koje je ukrao pronaeno je, kao što jepoznato, jutros u Alingsåsu. Bilo je parkirano u sporednoj ulicinekih tristo pedeset metara od željezniËkog kolodvora. Ujutronismo dobili nikakvo izvješÊe o krai auta u tom podruËju.” “Potraga?” “Nadziremo vlakove koji stižu u Stockholm i Malmö. Raspisalismo državnu tjeralicu i obavijestili policiju u Norveškoj i Danskoj.Sada imamo tridesetak policajaca koji rade samo na toj istrazi, ali,naravno, cijela policija je na oprezu.” “I nema nikakvih tragova?” “Ne. Još nema. Ali osobu koja izgleda tako neobiËno kaoNiedermann ne bi trebalo biti teško primijetiti.” “Zna li netko kakvo je stanje Fredrika Torstenssona?” upitaoje jedan od inspektora iz odjela za zloËine. “U Sahlgrenskoj je. Ima teške ozljede, otprilike kao nakonprometne nesreÊe. Teško je povjerovati da Ëovjek može nanijetitakve ozljede golim rukama. Osim slomljenih kostiju i napukleprsne kosti ima ozljede vratne kralježnice i postoji rizik da Êe ostatiinvalid.” Svi su nekoliko sekundi razmišljali o stanju svog kolege, a ondaje Spångberg ponovno preuzela rijeË. Okrenula se prema Erlan-deru. “Što se ustvari dogodilo u Gossebergi?” “Thomas Paulsson se dogodio u Gossebergi.” Nekoliko sudionika sastanka istovremeno je zastenjalo. “Zar ga ne možete poslati u mirovinu. Kvragu, pa on je hoda-juÊa katastrofa.” “Dobro mi je poznato kakav je Paulsson”, rekla je MonicaSpångberg oštro. “Ali nisam Ëula nikakve pritužbe na njega veÊ...pa, veÊ skoro dvije godine.” “Šef policije je Paulssonov stari prijatelj i valjda mu je pokušaopomoÊi time što ga je držao pod svojom zaštitom. Sve u dobroj j 41 i

namjeri, naravno, i to nije nikakva kritika prema njemu. Ali noÊasse Paulsson toliko zabrinjavajuÊe ponašao da ga je nekoliko kolegaprijavilo.” “Kako se ponašao?” Marcus Erlander bacio je pogled na Sonju Modig i JerkeraHolmberga. Bilo je oËito da mu je neugodno što mora pokazatinedostatke svoje organizacije pred kolegama iz Stockholma. “NajËudnije je bilo to što je poslao jednog kolegu iz tehniËko--forenziËne istrage da napravi inventuru svega što se nalazi udrvarnici gdje smo pronašli tog Zalachenka.” “Inventuru drvarnice?” upitala je Spångberg. “Ma...da... htio je znati koliko toËno tamo ima cjepanica. Kakobi izvještaj bio toËan.” Oko stola za sastanke nastupila je znaËajna tišina. Erlander jebrzo nastavio. “Jutros smo saznali da Paulsson pije barem dvije vrste psiho-farmaka, zovu se Xanor i Efexor. Ustvari bi trebao biti na bolo-vanju, ali nikome od kolega nije ništa rekao o svom zdravstvenomstanju.” “Kakvom zdravstvenom stanju?” upitala je Spångberg oštro. “Naravno, ne znam toËno od Ëega boluje ∑ jer lijeËnik, naravno,ne smije ništa reÊi ∑ ali pola tih lijekova koje uzima su jaki anti-depresivi, a druga polovica su lijekovi za podizanje raspoloženja.Jednostavno reËeno, noÊas je bio sav nadrogiran.” “Isuse Bože”, rekla je Spångberg. Izgledala je kao oluja kojase nadvila nad Göteborg u jutarnjim satima. “Želim razgovaratis Paulssonom. Odmah.” “To Êe biti malo teže. Jutros je kolabirao i prevezen je u bolnicuzbog iscrpljenosti. Jednostavno reËeno, nismo imali sreÊe što jebaš tada on bio na dužnosti.” “Mogu li nešto pitati”, rekao je šef odjela za zloËine. “DaklePaulsson je noÊas uhitio Mikaela Blomkvista?” “Ostavio je izvješÊe i prijavio ga za vrijeanje, grubo pružanjeotpora službenoj osobi i nezakonito posjedovanje oružja.” “Što kaže Blomkvist?” j 42 i

“Priznaje vrijeanje, ali tvrdi da je to morao reÊi. Misli da sepružanje otpora odnosi na oštar verbalni pokušaj da sprijeËi Tor-stenssona i Anderssona da sami, bez pojaËanja, odu uhititi Nie-dermanna.” “Svjedoci?” “To bi bili policajci Torstensson i Andersson. Želim samo reÊida ne vjerujem ni rijeËi Paulssonovoj prijavi za grubo pružanjeotpora. To je tipiËna prijava kako bi se osigurao ako ga BlomkvistodluËi prijaviti.” “Ali Blomkvist je dakle sam savladao Niedermanna?” upitalaje tužiteljica Agneta Jervas. “PrijeteÊi oružjem.” “Dakle Blomkvist je imao oružje. Onda uhiÊenje Blomkvistaipak ima neke osnove. Odakle mu oružje?” “Blomkvist to ne želi reÊi prije nego što se posavjetuje sa svo-jim odvjetnikom. Ali Paulsson je uhitio Blomkvista kad je ovajpokušao predati oružje policiji.” “Smijem li nešto predložiti?” upitala je Sonja Modig opre-zno. Svi su je pogledali. “Ja sam se nekoliko puta susrela s Mikaelom Blomkvistomtijekom istrage i moja je procjena da je on vrlo razumna osoba,usprkos tome što je novinar. Pretpostavljam da Êete vi donijetiodluku o tužbi...” Pogledala je Agnetu Jervas, koja je kimnula.“U tom sluËaju ∑ ovo s vrijeanjem i pružanjem otpora su glu-posti, pa pretpostavljam da Êete to odmah otpisati.” “Vjerojatno. Ali posjedovanje oružja je malo ozbiljnije.” “Predložila bih da budete malo popustljivi. Blomkvist je samuspio sve ovo shvatiti i povezati i puno je ispred naše policijskeistrage. Imat Êemo veÊe koristi od suradnje s njim nego da gapustimo da ocrni cijelu policiju u medijima.” Utihnula je. Nakon nekoliko sekundi nakašljao se MarcusErlander. Ako Sonja Modig može tako hrabro govoriti, onda nion nije htio zaostati. “Ja se slažem. I meni se Blomkvist Ëinio kao razumna osoba. j 43 i

»ak sam ga zamolio i za oprost za noÊašnje dogaaje. »ini se daje spreman prijeÊi preko toga. A osim toga je moralan. Pronašaoje stan Lisbeth Salander, ali nam odbija reÊi gdje se nalazi. Ne bojise upustiti u otvorenu diskusiju s policijom... a i nalazi se u takvojpoziciji da Êe njegov glas u medijima imati težinu kao bilo kojaPaulssonova prijava.” “Ali odbija predati informacije o Salander policiji?” “Kaže da to trebamo pitati nju.” “O kakvom se oružju radi?” upitala je Jervas. “Colt 1911 Government. Nepoznat serijski broj. Poslao samoružje na vještaËenje, još uvijek ne znamo je li upotrijebljeno unekom zloËinu u Švedskoj. Ako se ispostavi da je, situacija se,naravno, mijenja.” Monica Spångberg podigla je kemijsku olovku. “Agneta, ti sama odluËuješ hoÊeš li pokrenuti istragu protivBlomkvista. Ja ti predlažem da priËekaš izvještaj vještaËenja. Idemodalje. Taj Zalachenko... što mi vi iz Stockholma možete reÊi onjemu?” “»injenica je da sve do juËer poslijepodne ni mi nismo nikadaËuli ni za Zalachenka ni za Niedermanna”, odgovorila je SonjaModig. “Ja sam mislio da ste tražili neku lezbijsku sotonistiËku banduu Stockholmu”, rekao je jedan od inspektora. Nekoliko se ljudinacerilo. Jerker Holmberg prouËavao je svoje nokte. Sonja Modigbila je ta koja je morala odgovoriti na pitanje. “U povjerenju, imamo i mi svoga ‘Thomasa Paulssona’ u odjeluza zloËine i ta je lezbijska sotonistiËka banda sporedni trag koji jeon izmislio.” Sonja Modig i Jerker Holmberg nakon toga su pola sata priËališto su saznali u istrazi. Kad su završili, oko stola je dugo vladala tišina. “Ako je to s Gunnarom Björckom istina, onda Êe Sigurnosnabiti u gadnim problemima”, rekao je konaËno zamjenik šefa odjelaza zloËine. j 44 i

Svi su kimnuli. Agneta Jervas dignula je ruku. “Ako sam dobro shvatila, vaše se sumnje velikom veÊinomtemelje na pretpostavkama i indicijama. Kao tužiteljicu malo mebrine nedostatak konkretnih dokaza.” “Svjesni smo toga”, rekao je Jerker Holmberg. “Mislimo daznamo što se okvirno dogodilo, ali postoji još dosta pitanja nakoja treba odgovoriti.” “Koliko sam shvatio, vi iskopavate i tamo kod Nykvarna blizuSödertäljea”, rekla je Spångberg. “O koliko se ubojstava na krajuradi u cijeloj toj priËi?” Jerker Holmberg umorno je zatreptao. “PoËeli smo s tri ubojstva u Stockholmu ∑ to su ona ubojstvazbog kojih smo tražili Lisbeth Salander, dakle odvjetnik Bjurman,novinar Dag Svensson i doktorandica Mia Bergman. Kod skladi-šta u Nykvarnu do sada smo pronašli tri groba. Identificirali smojednog poznatog preprodavaËa i sitnog lopova izrezanog na ko-made u jednom od grobova. U drugom smo grobu pronašli jednuzasad neidentificiranu ženu. A treÊi grob još nismo stigli otkopati.»ini se da je starijeg datuma. Osim toga Blomkvist je otkrio daoni imaju veze s ubojstvom jedne prostitutke u Södertäljeu prijenekoliko mjeseci.” “ZnaËi, ukljuËujuÊi policajca Gunnara Anderssona u Gosse-bergi, radi se o najmanje osam ubojstava... pa to je strašno. Sum-njiËimo li tog Niedermanna za sva ubojstva? On bi onda bio praviludi serijski ubojica.” Sonja Modig i Jerker Holmberg pogledali su se. Sada je trebaloodluËiti do koje Êe mjere stati iza te tvrdnje. Na kraju je SonjaModig progovorila. “Iako materijalnih dokaza nemamo, ja i moj šef inspektor JanBublanski naginjemo mišljenju da je Blomkvist sasvim u pravukad tvrdi da je ona tri ubojstva poËinio Niedermann. To bi znaËiloda Salander nije kriva. Što se tiËe grobova u Nykvarnu, Nieder-mann je povezan s tim mjestom time što je oteo njenu prijateljicuMiriam Wu. Nema nikakve sumnje da je Ëetvrti grob bio namije- j 45 i

njen njoj. Ali to skladište je u vlasništvu roaka jednog od voaMotokluba Svavelsjö i trebali bismo priËekati sa zakljuËcima svedok ne identificiramo posmrtne ostatke.” “Taj lopov kojeg ste identificirali...” “Kenneth Gustafsson, Ëetrdeset Ëetiri godine, poznati prepro-davaË i problematiËan još od puberteta. Ovako napamet Ëini mise da se tu radilo o nekom internom obraËunu. Motoklub Sva-velsjö je umiješan u svakojake ilegalne poslove, meu ostalim idistribuciju metamfetamina. Dakle možda je tamo bilo groblje zaljude koji su se zakaËili s deËkima iz tog motokluba. Ali...” “Da?” “Ona prostitutka koja je ubijena u Södertäljeu... zvala se IrinaPetrova, imala je dvadeset dvije godine.” “Da?” “Obdukcija je pokazala da je bila grubo zlostavljana i imala jeozljede kao kod ljudi koji budu premlaÊeni bejzbolskom palicomili tako neËim. Ali ozljede su bile Ëudne i patolog nije mogaoprocijeniti što je toËno upotrijebljeno. Blomkvist je tu primijetionešto zapravo priliËno inteligentno. Irina Petrova imala je ozljedekoje su mogle biti nanesene i golim rukama...” “Niedermann?” “To je sasvim moguÊe. Dokaze još uvijek nemamo.” “Što Êemo sada?” upitala je Spångberg. “Moram razgovarati s Bublanskim, ali sljedeÊi logiËan korakbio bi ispitati Zalachenka. Zanima nas što on ima reÊi o ubojstvimau Stockholmu, a s vaše strane radi se, naravno, o tome da morateuhvatiti Niedermanna.” Jedan od inspektora iz odjela za zloËine podigao je prst. “Imam pitanje... Što smo pronašli na tom imanju u Gosse-bergi?” “Vrlo malo. Pronašli smo Ëetiri pištolja. Jedan Sig Sauer kojije bio rastavljen na kuhinjskom stolu, netko ga je upravo podma-zivao. Jedan poljski P-83 Wanad na podu pokraj sofe. Jedan Colt1911 Government ∑ to je pištolj koji je Blomkvist pokušao predatiPaulssonu. I konaËno Browning kalibra dvadeset dva, koji je prak- j 46 i

tiËki igraËka u toj zbirci. Pretpostavljamo da je to oružje iz kojegje Salander ustrijeljena, s obzirom na to da je još uvijek živa smetkom u mozgu.” “Još nešto?” “Zaplijenili smo torbu s nekih dvjesto tisuÊa kruna. Torba jebila u sobi na katu u kojoj je Niedermann boravio.” “I sigurni ste da je to njegova soba?” “Pa, on nosi odjeÊu veliËine XXL. A Zalachenko možda M.” “Postoji li išta što povezuje Zalachenka sa zloËinaËkom djelat-nošÊu?” upitao je Jerker Holmberg. Erlander je odmahnuo glavom. “To, naravno, ovisi o tome kako Êemo protumaËiti zapljenuoružja. Ali osim oružja i toga da je Zalachenko imao vrlo sofisti-cirani sustav videonadzora preko cijelog imanja, nismo pronašliništa po Ëemu se imanje u Gossebergi razlikuje od bilo kojegimanja. To je vrlo spartanski namještena kuÊa.” Nešto prije dvanaest uniformirani policajac pokucao je na vratai predao papir zamjenici naËelnika okružne policije Monici Spång-berg. Podigla je prst u zrak. “Dobili smo dojavu o nestaloj osobi u Alingsåsu. Dvadeset-sedmogodišnja zubna tehniËarka po imenu Anita Kasperssonnapustila je svoj stan u sedam i trideset ujutro. Ostavila je dijeteu vrtiÊu, a zatim je trebala stiÊi na svoje radno mjesto prije osamsati. Nije se pojavila. Radi kod jednog privatnog zubara koji imaordinaciju nekih sto pedeset metara od mjesta gdje je pronaenoukradeno policijsko vozilo.” Erlander i Sonja Modig istovremeno su pogledali na svoje ruËnesatove. “ZnaËi da ima Ëetiri sata prednosti. O kakvom se automobiluradi?” “Tamnoplavi renault iz 1991. Ovo je registarski broj.” “Odmah svima dojavite o autu. Trenutno može biti bilo gdjeizmeu Osla, Malmöa i Stockholma.” Nakon kraÊeg razgovora zakljuËili su sastanak odlukom da ÊeSonja Modig i Marcus Erlander zajedno ispitati Zalachenka. j 47 i

Henry Cortez namrštio se i slijedio Eriku Berger pogledom dokje izlazila iz svog ureda pa nestala u Ëajnoj kuhinji. Izašla je ne-koliko sekundi poslije sa šalicom kave i vratila se u svoj ured.Zatvorila je vrata. Henry Cortez nije mogao toËno reÊi što nije u redu. Mille-nnium je malo radno mjesto i zaposlenici su meusobno bliski.Radio je na pola radnog vremena u novinama veÊ Ëetiri godine iza to je vrijeme doživio neke nevjerojatne oluje, što se prije svegaodnosi na ono razdoblje kada je Mikael Blomkvist odslužio trimjeseca u zatvoru zbog krivokletstva, a novine su gotovo propale.Doživio je i ubojstvo kolege Daga Svenssona i njegove djevojkeMije Bergman. Za vrijeme svih tih oluja Erika Berger bila je poput stijene,ništa joj nije moglo poljuljati ravnotežu. Nije se iznenadio kad gaje Erika nazvala rano ujutro, probudila i rekla njemu i LottieKarim da dou na posao. Došlo je do raspleta afere Salander, aMikael Blomkvist bio je umiješan u ubojstvo policajca u Göte-borgu. Dakle sve jasno. Lottie Karim utaborila se u policijskojzgradi i pokušavala nešto saznati. Henry je cijelo jutro zvao uokolopokušavajuÊi skupiti informacije u donekle cjelovitu sliku onogašto se dogaalo protekle noÊi. Blomkvist se nije javljao na mobi-tel, ali zahvaljujuÊi dojavama nekoliko doušnika Henry je imaopriliËno dobru predodžbu onoga što se dogaalo te noÊi. Ali Erika Berger cijelo je prijepodne bila odsutna duhom. Vrlose rijetko dogaalo da zatvori vrata svog ureda. Ustvari, to sedogaalo gotovo samo onda kada bi imala posjet ili intenzivnoradila na nekom problemu. Ovoga jutra nije imala posjete i nijeradila. Kada je Henry u nekoliko navrata pokucao na vrata da jeobavijesti što je novo saznao, zatjecao ju je u stolcu pokraj prozora,gdje je sjedila utonula u misli i naizgled bezvoljno buljila u rijekuljudi na ulici. Rastreseno bi saslušala njegova izvješÊa. Nešto se dogaalo. Zvono na vratima prekinulo ga je u razmišljanju. Otišao jeotvoriti vrata i tamo je stajala Annika Giannini. Henry Cortez veÊ j 48 i

se nekoliko puta susreo s Mikaelovom sestrom, ali nije ju osobitodobro poznavao. “Bok, Annika”, rekao je. “Mikael danas nije ovdje.” “Znam. Došla sam razgovarati s Erikom.” Erika Berger podigla je pogled sa svojeg mjesta uz prozor ibrzo se sabrala kada je Henry uveo Anniku u ured. “Bok”, rekla je. “Mikael danas nije ovdje.” Annika se nasmiješila. “Znam. Došla sam po Björckov izvještaj. Micke mi je rekao daga pogledam jer Êu možda zastupati Salander.” Erika je kimnula. Ustala je i otišla do pisaÊeg stola po fascikl. Annika je kratko oklijevala, veÊ je bila na putu da napusti ured.A onda se predomislila i sjela prekoputa Erike. “OK, što nije u redu?” “Napuštam Millennium. A nisam imala snage reÊi to Mikaelu.Bio je toliko zauzet svime ovime sa Salander da nije bilo prilike,a ne mogu reÊi drugima prije nego što njemu kažem i osjeÊam seužasno.” Annika Giannini ugrizla je donju usnicu. “I to sad meni kažeš. Što Êeš raditi?” “Bit Êu glavna urednica Svenska Morgon-Postena.” “Opa. U tom sluËaju vrijeme je za Ëestitke, a ne za suze ioËaj.” “Ali nisam htjela na ovaj naËin napustiti Millennium. Usredtog cijelog prokletog kaosa. Ponuda je došla kao grom iz vedraneba i nisam je mogla odbiti. HoÊu reÊi, to je ipak šansa koja mise više neÊe pružiti. Ali dobila sam ponudu toËno prije nego štosu Dag i Mia ubijeni, a odonda je ovdje takva zbrka da nikomenisam rekla. A sad me užasno muËi savjest.” “Razumijem. I sad te strah reÊi Mickeu.” “Nisam još nikome rekla. Trebala sam poËeti raditi u novinamatek poslije ljeta, a u tom bi sluËaju još bilo vremena da se kažesvima. Ali oni sada žele da poËnem raditi što je prije moguÊe.” Utihnula je i na rubu plaËa promatrala Anniku. j 49 i

“Ovo je, u biti, moj zadnji tjedan u Millenniumu. SljedeÊegtjedna me nema, a onda... treba mi odmor od nekoliko tjedanada napunim baterije. A prvog svibnja poËinjem raditi u SMP-u.” “A što bi se dogodilo da te pogazio auto? Onda bi ostali bezglavne urednice bez ikakvog upozorenja.” Erika je podigla pogled. “Ali nije me pogazio auto, nego sam im svjesno lagala nekolikotjedana.” “ShvaÊam da je situacija komplicirana, ali imam osjeÊaj da ÊeMicke, Christer i drugi veÊ nekako srediti stvari. No mislim da immoraš odmah reÊi.” “I mislila sam, ali tvoj vražji brat je danas u Göteborgu. Spavai ne javlja se na telefon.” “Znam. Nema puno ljudi koji tako uspješno izbjegavaju jav-ljanje na telefon kao Mikael. Ali ovdje se ne radi o tebi i Mickeu.Znam da ste radili zajedno dvadeset godina ili koliko veÊ i da jebilo uspona i padova, ali moraš misliti na Christera i druge izredakcije.” “Ali Mikael Êe...” “Micke Êe poludjeti. Jasno. Ali ako ne može prihvatiti situacijuda si nakon dvadeset godina pronašla nešto drugo, onda nije nivrijedan vremena koje si uložila u njega.” Erika je uzdahnula. “Saberi se. Pozovi Christera i ostale u redakciju. Odmah.”Christer Malm nekoliko je sekundi sjedio sav zbunjen kada jeErika Berger okkupila suradnike u malu sobu za sastanke Mille-nniuma. Sastanak redakcije sazvan je nekoliko minuta prije negošto je htio sve srediti i tog petka otiÊi kuÊi ranije. Bacio je pogledna Henryja Corteza i Lottie Karim, koji su bili iznenaeni kao ion. Ni tajnica redakcije Malin Eriksson nije ništa znala, kao ninovinarka Monica Nilsson ni direktor marketinga Sonny Magnu-sson. Jedini koji je nedostajao bio je Mikael Blomkvist, koji je biou Göteborgu. j 50 i