Savo Škobić: SONETI KAO KAPI DUŠE

Savo ŠkobićSONETI KAO KAPI DUŠE (pjesme)

Savo ŠkobićSONETI KAO KAPI DUŠE Izdavač „Žiravac“ Požega Za izdavača Zoran Nedeljković Urednik Slobodan Ristović LektorBrankica Jevđević, prof. Recenzent Radomir Rašo Jagodić Dizajn korica Dragan Škobić Fotografija korica Ema Mujanović Fotografija autora Zoran Garić Švarc Štampa „Žiravac“ Požega Tiraž 300

Savo ŠkobićSONETI KAO KAPI DUŠE (pjesme)

... Ne znam da l' si ženail' ženina sjenaone koju ljubljah još dokživ sam bio,il' si samo kosa lepršavanjenao kojoj sam budandanonoćno snio...

SONET ZA MAJKUJoš iz mog djetinjstva gdje sjećanje seže,ja se sjetim majke, suza joj i smijeha,danas mi iz misli druge slike bježe,i sve su sem njenih završeci eha.Prelijepi su dani bili nam uz tebe,od tvog toplog krila do brkova mojih,i savjeti mudri ljepši i od zebe,ništa nisi krila od sinova svojih.Rodila si majko ti pet sokolova,pomogla si svakom da si gnijezdo svije,ništa tebi teško za nas bilo nije.I sad kad se pjesma čuje iz dolova,i kad nebo plavo Suncem život slavi,sjećanje na tebe meni dušu plavi.Višegrad, 9. oktobar 2013. 5

PROKAPA ĆE OVO DUŠE MOJE MALODa samoća nije uvijek usamljenost,potvrditi mogu iz života ličnog.Niti da je problem neki udaljenost,dva voljena bića ili tome sličnog.Jer ljubavi prave, kad samoća dođepotonu u sebe, u dno svoje duše.Jedno drugo tako u srcu pronađe,i ne daju složno snovi da se ruše.Prokapat će ovo duše moje malokapljicama zlatnim i plavim od tuge,sve dok si u meni za me nema druge.Jedino do tebe, dušo, mi je stalo,jer sve dok te sanjam da se sretna smiješ,i sve dok mi tako u grudima biješ.Višegrad, 11. oktobar 2013. 6

MIHOLJSKO LJETOKad u sred jeseni proljeće mirišei mislimo da je neko doba peto,i bar se na kratko malo lakše diše,stiglo nam je Bablje il’ Miholjsko ljeto.Tada mlade dame suknjice šetaju,bar se na kratko u ljetne dane vrate,a pjesnici stihom sreću odmaštaju,pogledima svojim oni dame prate.Lijepo vrijeme nudi i duši nadanjeda se ljepše živi, da ne bude boli,nego da se uvijek samo ludo voli.Proljeće i ljubav svima radovanje,jer ljubav nije sve još od ishodišta,ali sve je vjeruj bez ljubavi ništa.Višegrad, 13. oktobar 2013. 7

I DOK NAM SE ŠAKA U PESNICU STEŽERaširi promrzle vjetre svoje ruke,uz stravični fijuk sjaši sa planine,pojačaj do kraja paćeničke muke,al' opet na kraju sunce će da sine.Ne može nam zloba ništa dok smo skupa,dok nas bratska sloga u srcima veže,dok junačko srce u grudima lupa,i dok nam se šaka u pesnicu steže.Oči naše djece, i crne, i plave,zaslužuju svoje malo parče sreće,dok smo složni tuga oteti im neće.Ponos će već jednom podići nam glave,nadanja su moja nepresušna rijeka,da živimo opet po mjeri čovjeka.Višegrad, 14. oktobar 2013. 8

SNOVE SVOJE ŽIVIMProstruje kroz mene uspomene ine,odmaštaju usput i buduće dane,i tako u snima sunce meni sine,zacijele na duši neke stare rane.Mali mozak čudne filmove nam miksa,jedino u njima glavni smo junaci,pa živimo snove bez i jednog kiksa,ne mogu nam ništa domaći kurjaci.I raspoložen se svako jutro budim,a za stvarnost glupu ni ja nemam lijekana žalost ne mogu nikome da sudim.Do boljega ja se sa sudbinom mirim,znam da neće tako biti dovijeka,a dotle lagano snove svoje živim.Višegrad, 18. oktobar 2013. 9

IMAO SAM PUNO PLANOVA I ŽELJANe dugujem ništa svom životu ludom,sve sam svoje grijehe okajao davno,zakleću se uvijek pred nebeskim sudom ,ali ću ja njega optužiti javno.Zašto nije ljubav što u grud’ma nosimkoristio više, jače, ljepše, bolje,oduvijek su bili svi moji zanosina usluzi njemu, kao kravi polje.Imao sam puno planova i želja,koje ne ostvarih moj živote prosti,umjesto da ljubim, ranjen sam do kosti.Nemam razgovora i prazna postelja,a ja htjedoh živjet’ i da sreće imam,pa da oko sebe unučiće svijam.Višegrad, 19. oktobar 2013. 10

ROĐENDANSKAO kako je lijepo imati vas ovde,u srcu, gdje tinja još jedna mi nada,da iz ljudskih duša zloba će da ode,prijatelji moji, ma gdje da ste sada.Ma, ne dajte svoje plemenite duše,zarad malo blaga i prividne sreće,ne dajte da vaše prijateljstvo sruše,oni koji ljudi nikad biti neće.Puno lijepih želja i čestitki raznih,i podrške vaše, šta bih ja bez toga,sjetiste se mnogi rođendana moga.Čuvajte se mili prijatelja lažnih,vama neka sudba sada sreću sprema,neka im je slava kojih više nema.Višegrad, 21. oktobar 2013. 11

HVALA TI MILANČEHvala ti Milanče, drugarčino stara,prijatelj si pravi po mjeri čovjeka,umjetnik si svestran, ti sa mnogo dara,i neka te mašta služi dovijeka.Blago onom koga prijateljem zoveš,i kome su želje tvoje upućene,a sretan je onaj kome pjesme poješ,i moje su želje tebi uzvraćene.Neka prijateljstvo ovo naše traje,neka od radosti šire nam se zjene,i neka nas bude čak i poslije mene.U našoj će mašti i Mjesec da laje,i vrba će tužna plakati kraj rijeke,mi biti nećemo bar bez želje neke.Višegrad, 21. oktobar 2013. 12

POLA MOGA SRCA U MOM GRADU BIJEPola moga srca u mom gradu bije,nedostaje mi miris moga zavičaja,slika kad u njemu modra kiša lije,a i vječno nebo tirkiznoga sjaja.I večernji žagor kad se narod šeta,a iz parkova ih mami miris ruža,najljepši je ipak na smiraju ljeta,kada dan se krati, a noć je sve duža.S jeseni nam ove mlade voćke sadei ukrasna stabla, parkove da krase,svjetla na fontani da se ne ugase.Ja sam optimista, vjerujem u mlade,kao što smo i mi, i oni će znati,i svome će gradu nova krila dati.Višegrad, 21. oktobar 2013. 13

TOPLE RIJEČI GROZDANINEU životu sretoh ja osoba bezbrojšto rade pošteno i drže se roka,ali Grozda naša je baš poseban soj,plemenite duše i visprena oka.Kao grozd joj duša od kojeg se praviponajbolje vino, ukusno i moćno,satkana nitima prelijepe naravi,a razgali dušu kao piće voćno.Želi ona samo da oplemeni svijet,da podijeli ljubav što u srcu nosi,i da svojim radom srećna se ponosi.Ali je uz vjetar mučan i težak let,onom ko se boji mraka i visine,tu su uvijek tople riječi Grozdanine.Višegrad, 23. oktobra 2013. 14

I SADA SE RADO MALENE JA SJETIMGolubljeg je srca bila moja draga,a naravi meke k'o tanane strune,neumornih ruku, a tiha i blaga,brža je i ljepša od zelene žune.Maštanja su njena bila neizmerna,dosezala su i kosmičke visine,pozorišnoj sceni ostala bi vjerna,al' je odnesoše nebeske daljine.I sada se rado Malene ja sjetim,putokaz mi mali njeno oko plavi,kada joj u pohod za mislima letim.U sumraku bijehu livada i rijeka,mi bi uvijek rado pričali o slavikoja na nas čeka evo pola vijeka.Višegrad. 24. oktobar 2013. 15

BARANa kaljavom putu, tamo iznad grada,može da se nađe neka lipa stara,nakrivljena ili srušena ograda,poslije kiše bude i poneka bara.A po mirnoj vodi k'o po okeanu,raznobojno lišće nesmetano plovi,sve je mnogo ljepše po sunčanom danu,za maštanja razna dobri su uslovi.Kad umorni pjesnik kraj bare zastane,u njoj vidi jata oblaka i ptica,a može i sebe zamišljenog lica.Odjednom poželi da tu i ostaneda se mane grada i dosadnih ljudi,da ga cvrkut ptica svako jutro budi.Višegrad, 25. oktobar 2013. 16

NOVI ĆE DANAK ZOROM DA ZARUDINemoj da se kriješ i od same sebe,ti stihove ljubiš k'o i oni tebe,za tebe su rime k'o bube svjetlice,bljesnu na trenutak, otkriju ti lice.A kada je neka tanana ko' svila,zasuziće tvoje nježno oko mila,toplinom će suza pjesmu zagrijati,pjevaće je, zatim, slavuj umiljati.Nego dahni dahom moćnijim od tuge,pa će novi danak zorom da zarudi,dok ljubavi ima biće tad i ljudi.Izađi iz noći besane i dugesa cvijećem u vodi umij svoje lice,nasmješi se mila Debela Sremice.Višegrad, 25. oktobar 2013. 17

POKIDAĆE ROBLJE OKOVE I LANCEZalajaće Mjesec i zvijezde u horu,zaduvaće moćni vjetrovi orkana,i bure na nebu kao i na moru,biće to početak sudnjega nam dana.Iz grla će mnogih krik se prolomitičovječiji, ali k'o ranjene zvijeri,i ništa tom bijesu neće odoliti,čovjek hoće život po čovjeka mjeri.Pokidaće roblje okove i lance,latiće se opet kuke i motike,na lopova vrata staviće katance.Pa kad sve se smiri i svane dan sreće,i kad se za svagda manu politike,i njima će opet mirisati cvijeće.Višegrad, 26. oktobar 2013. 18

EH, DA MI JE...Eh, da mi je sada ona mladost pusta,kada su mi vjetri duvali u leđa,preda mnom se magla otvarala gusta,pomisao na to, duši rane vrijeđa.Sada bih ja znao kako da ti priđem,i da ti u njedra zlatan prsten stavim,pa bih odjahao ja na atu riđem,da pobjedu svoju ja nad strahom slavim.Onda bih ti dušo ja poslao ćuka,da svu noć ti zviždi svoj ljubavni zov,sanjala bi moja da miluje te ruka.Ja bih ti došao pred samo svitanje,kao mlađan lovac kad porani u lov,za sve odgovore ja imam pitanje!Višegrad, 28. oktobar 2013. 19

ČAMDŽIJADok siva se magla vuče, on ne mariza dobrim ulovom, vječite nade pun,poranio jutros i čamdžija stari,pokretima snažnim, on otisnu svoj čun.Mirna voda njega ka sredini vuče,on veslima svojim ka cilju ga vodi,a vjetar niz stijene poče da jauče,skoro će kroz maglu sunce da se rodi.Kad je sam sa Drinom, starini je ovomponajbolje tada, jer nađe tu svoj mir,on pazi čamac da ne uhvati ga vir.Stari mornar nošen od iskona zovom,sanja da je sada na pučini modroj,da sa svojom dragom plovi kući rodnoj.Višegrad, 29. oktobar 2013. 20

LJEPOTA VINALjepota vina zri još u vinogradu,kad vrijedne ga ruke u kace donose,daju domaćini svoju lijepu mladu,da kominu gaze i tim se ponose.A Dioniz mu Bog plodnosti i vinadaruje da bude vrlo blagorodno,da stalno prelazi sa oca na sina,i da sve mu bude u život plodno.Uz vino je lijepa igračica barska,i sa njim se lakše ženi i umireu ljepotu vina i sreća uvire.Sa vinom se krsti i pogača slavska,bez vina vam, ljudi, lijepo živjet nije,najslađe se vino sa radošću pije.Višegrad, 30. oktobar 2013. 21

UNAHej, Uno, ždrebice lijepa i prkosna,što obale svoje miluješ i ljubiš,sa ljepotom tvojom ponosi se Bosna,ti slomljenoj duši novu nadu budiš.Lijepa k’o Helena kralja Menelaja,ili Penelopa hrabrog Odiseja,snazi i ljepoti tvojoj nema kraja,ljepota je tvoja poput orhideja.Ko te jednom vidi odmah se zaljubiu tebe i tvoju šarnu okolinu,kao moćni Hektor u prelijepu Rubi.I sve nježne duše koje ljubav traže,s jeseni će doći u tvoju dolinu,da sa tobom skupa svoju bol ublaže.Višegrad, 2. novembar 2013. 22

PRED KIŠUPred kišu se tiho sakupe oblaci,pa olovno sivi, nekako prijeteći,ulicom pustom još nečiji koraci,htjeli bi žureći tu kišu izbjeći.Sunčevi zraci još krišom proviruju,sa planine vjetar počinje da duva,a njegovi kraci svuda zaviruju,u naručju svome dragi dragu čuva.Još poneka ptica u niskome letu,želi prije kiše stići do svog gnijezda,ova slika samo raduje poetu.Kada sve se smiri i kad stane kiša,pa na vedrom nebu pojavi se zvijezda,ponovo će mačka da ganja svog miša.Višegrad, 4. novembar 2013. 23

SNOVE TI NE DAMVratio sam ti sve, sve što si tražila,i starog Prevera sa posvetom tvojom,tvoja nježna pisma u koja si slilaljubav, obojenu ti ljepotom svojom.I slike sam drage ja vratio tebi,za koje vjerujem da si ih spalila,ali nikada se odrekao ne bi'najdražih mi, vjeruj, naših snova mila.Možda i ti nekad razmišljaš o tome,kako sve je moglo drugačije biti,možda se u srcu osjećanja lome.Na sve to ja sada drugačije gledam,ali ću i dalje stare snove sniti,ni po koju cijenu ja snove ti ne dam.Višegrad, 5. novembar 2013. 24

TAKVO VRIJEME DOĐEDrvo na osami kruške divljakuše,pune ploda, nebu pruža rodne grane,dok kroz njenu krošnju sjeverac već puše,da ne trunu puste zrele neobrane.Nema više djece da s jeseni dođu,i uz ciku, igru, uz drvo se veru,u tužnome miru godine joj prođu,dok po neki lisac ulovi večeru.Pa se pod njom skriven on ulovom sladi,a poslije se pruži malo da odrijema,a njemu baš godi ova šuma nijema.Takvo vrijeme dođe šta tu da se radi,danas djeca vole auta i puške,a mi smo voljeli da beremo kruške.Višegrad, 6. novembar 2013. 25

PRIJATELJI MOJI MENI NADU DAJUKada ljuta muka do grla mi dođe,i kad ne znam šta ću i kuda sa sobom,kad mi više slatko nije čak ni grožđe,a nikome ne dam da me pravi robom.Ja se tada mojih prijatelja sjetim,što po bijelom svijetu sličnu muku muče,u mislima tada ja njima odletim,ili svome dedi dođe i unuče.Pa tako probleme i njihove tvorceja pošaljem k vragu sa par sočnih riječi,smiješeći se dedi unuče me liječi.Odagnam iz misli vladajuće ovce,prijatelji moji meni nadu daju,da će ljudstvo opet blistat u svom sjaju.Višegrad, 9. novembar 2013. 26

PROZORI U NOĆIPosebnu mi sjetu ili blagu tuguizaziva slika moga divnog grada,sve dok nam svjetiljka pravi sjenku dugu,da mu opet dođem postoji mi nada.E, moj mili grade, rano moja ljuta,iskreno se nadam ljubav neće proći,u stanju sam gledat' slike po sto puta,naročito tvoje prozore u noći.A kroz njih ka meni sa svjetlošću žutom,struje dobre misli mojih prijatelja,pa da se vidimo ista nam je želja.I parče tišine ja sa svakim satomu mislima grade provodim u tebi,sve sam tvoje snove poklonio sebi.Višegrad, 10. novembar 2013. 27

KAD U ŽIVOT OPET DUŠA MI ZALUTAU mistici noći i beskraju snova,jedna mi ideja još svemirom luta,da l' će da se rodi drugačijeg kova,kad u život opet duša mi zaluta?Da l' ću biti isti, i voljeti jesen,il' će moja duša drugačije htjeti,možda ja ću tada, proljećem zanesen,iste snove sniti i isto voljeti.Il' ću biti pauk koji mrežu plete,il' će neba sud mi drugo odrediti,po kazni ću biti pingvinovo dijete.A možda ću biti maslinova grana,ili vjetar što će suzu zalediti,il ću biti pjesma samo tebi znana.Višegrad, 12. novembar 2013. 28

SVE ŠTO OKO VIDI NA TEBE ME SJEĆAVeć je suvo lišće stazu nam prekrilo,kroz šumarak iznad našeg malog grada,sjećam se kad si ga skupljala u krilo,davno biješe, dok si bila sretna, mlada.Sve što oko vidi na tebe me sjeća,i sve oko mene tvoje slike nudi,dok na tebe mislim u grud'ma mi srećatako srce čuvaš da mi ne poludi.A ja smjerno čekam svršetak predstave,ove komedije što se život zove,pauci su svuda razvili zastave.Ne dam da me brine sudbina na dlanu,moje misli samo prema tebi plove,ipak se veselim svakom novom danu.Višegrad, 15. novembar 2013. 29

ČUVARI USPOMENANajbolji čuvari mojih uspomena ,što u sebi nose pregršt dragih snova,to su stare slike kao opomena,za važnost mi ovih duše pramenova.Neke su već žute ili izblijedjele,urađene onim tonerom zelenim,načas mi se čini kao da bi htjeleda mi vrate radost i sve što poželim.Gledaju me draga, nasmijana lica,a njihov je smješak tanka zlatna žica,što nas veže poput naše modre kišeTako one bdiju kao moćne vile,u nezaboravu čuvaju i mile,duše prijatelja kojih nema više.Višegrad, 16. novembar 2013. 30

MISLI MI SE NEŠTO POMUTIŠEDa l' je suton ili zora sviće,misli mi se nešto pomutiše,da li jeste ako nije biće,mene moji snovi zaludiše.Um razoren, željan je rezona,da l' me voli ili me ne voli,na uzbunu zvone duše zvona,da l' će moći srce da odoli?Kroz vječnost se zreo čovjek stara,da mu bude ljubavi i para,taman tol'ko, koliko mu treba.Al' po nekad on previše sniva,pa mu tada dobro i ne biva,tada voli i koricu hljeba.Višegrad, 18. novembar 2013. 31

ŠAMARŠamare sam mnoge do sada primio,najviše ih radi dječ'jih nestašluka,kada bi mi koji ljutnju izmamio,kod jedne osobe iz moga komšiluka.Tako i u školi, tada se to smjelo,nastavnik šamarom nestaška udari,kako sam stario više je boljelo,sad ih pamte samo stari spomenari.Za šamare danas baš niko ne mari,kud god se okreneš pucaju šamari,najgori su oni posred moje duše.Šamari tuge i razočarenja,u svoje drugare i njihova htijenja,najviše me boli kad mi snove sruše.Višegrad, 20. novembar 2013. 32

PRAVA LJUBAZaljubljena jesi, to i nije mana,i ti leptirići u tvome stomaku,pa taj smješak nježni maslinova grana,i misli o njemu pri svakom koraku.Sve to dijete moje prirode je djelo,svuda se to zbiva otkada je svijeta,jer je u životu ljubav, glavno jelo,uzima se često umjesto dezerta.Kad jedno za drugo osjeća i diše,to je nešto lijepo od ljubavi više,al' ne valja kad smo mi ljubavi siti.Jer prava je ljubav kad predaješ sebe,i kad voliš onog koji voli tebenije prava kada splasnu apetiti.Višegrad, 23. novembar 2013. 33

O KAKO JE LIJEPO KAD SE SRCEM VOLIU grudvu ću snijega umotati snove,i utkati u nju naše plave zore,ugledaćeš maglu što se ljubav zove,kada se rasprši o tvoje prozore.Poslaću ti dušo jata golubova,da gugutom svojim tebi jave nježno,da ću ti u veče, ja, poput lopova,ušunjat se k tebi dok je vrijeme snježno.Zagrljeni ćemo, sve do zore rane,odmaštati naše sve buduće dane,o, kako je lijepo kad se srcem voli.Htijenjem ćemo dati da nam vrijeme stane,nećemo dirati brojne stare rane,uz pravu se ljubav sve lakše preboli.Višegrad, 27. novembar 2013. 34

SUZE BOEMAPoslednji boemi još lutaju svijetomu kafanskoj tuzi plavičastog dima,tražeći ljubavi zaleđene sjetom,srca su im topla iako je zima.Sve će tuge oni uzeti na sebe,i još će im smješak na kraj usne biti,a ja ću sa njima potražiti tebe,toliko te volim, to ne mogu kriti.Ti zvuci gitare i čaša sa pićemprostruje kroz mene cijelim mojim bićem,jer ljepše od toga vjeruj dušo nema.A kad zora pukne žarkog sunca zraci,zgrabe nas za duše k'o polipa kraci,ništa teže nema od suza boema.Višegrad, 28. novembar 2013. 35

BAŠ MI FALIŠ STARIIako pri kraju moga bitisanja,sa ranom na srcu što stalno krvari,uz mnoge padove i hrabra dizanja,užasno mi fališ, baš mi fališ stari.Uvijek ti si znao bez imalo mukeriješit sve probleme, lako i sa smješkom,sve si popravio što uzmeš u ruke,nikad nisi ništa radio sa greškom.Za sve si tvrdio da su dobri ljudi,da im fali nada što će da ih budi,a da za probleme baš niko ne mari.Radio si na tom da nemamo briga,da nam ljubav budu dom i dobra knjiga,i zbog svega toga baš mi fališ stari.Višegrad, 29. novembar 2013. 36

STARCIPa nisi normalan, reče ona meni,kada joj predložih da ganjamo dugu,ne priliči, veli, sad starijoj ženida se kočoperi i juri po lugu.Ne želi na bazen ima celulite,neće biti lijepo kostim joj je stari,kada joj dobace: „Jedi manje pite!“neki će joj dripac tim dan da pokvari.Ali oči njene jurnuše ka rijeci,kao kad se baka obraduje djeci,pa se zamagliše malo oke snene.Na kratko se vrati u vrijeme mladosti,kad su iste oči s'jele od radosti,a onda se nježno priljubi uz mene.Višegrad, 30. novembar 2013. 37

ODLAZI NAM RAJAOvaj ludi život, sve njegovo vrijeme,glup je od početka pa do samog kraja,svaka nepogoda zatekne nas nijeme,tužni posmatramo, odlazi nam raja.Kakvi smo mi ljudi kad je smrt normalna?O, zašto ne šutiš srce moje ludo,i suza bi moja bila sad banalna,zato postojasmo jer život je čudo.Ni slapovi Krke, ni huk Nijagara,kao poslije kiše mutna mala barašto u nama budi i radost i bijes.Ne mogu objasnit' ni zakon nebesa,što nam zlatnim klinom sudbinu uklesa,samo nadu nudeć i razdragani ples.Višegrad, 2. decembar 2013. 38

ŠTA BIH JA BEZ SNOVAVeoma je važno isplanirati dan,radeći po planu biće lakše mnogo,razdvojiti dobro realnosti i san,a to učiniti pažljivo i strogo.Najviše problema ja imam sa snima,veoma mi mudro remete planove,primijetim ih onda kad nešto ne štima,pa prvo iz plana izbacujem snove.To pažljivo radim da se ne naljute,pa da me zbog toga i snovi napuste,teško bih podnio napuštanja nova.Kada čovjek živi na raskršću tuge,kada mora tako jer mu nema druge,na rampi ponora šta bi on bez snova?Višegrad, 4. decembar 2013. 39

KADA OSTARIŠZnaj, kada ostariš, kada i to dođe,više ništa neće biti kao prije,kada odjednom i pozna mladost prođe,poneka se tajna u dnu srca skrije.Dozvola je malo, zabrana sve više,ljekari ti vele, tvoga zdravlja radii kafa ti uvijek lijepo zamiriše,da je nekad pićeš ti živiš u nadi.One duge šetnje sada su sve kraće,u sred ljeta nosiš ti dugačke gaće,i kičmu na silu ispravljenu držiš.I kiša je za te prava nepogoda,unučad su tebi draga razonoda,sa njima se uvijek najradije družiš.Višegrad, 6. decembar 2013. 40

ANDRIĆGRADKroz kapiju prođoh, a kao kroz vrijemeod kamena sve je, al' diše i zbori,na Ivina pleća sručilo se breme,pa šapatom mramor živo nam romori.Voda sa fontane poručuje svima,što dođoše ovde sa svih strana svijeta,da života u nas i radosti ima,da će sreće biti dok živi planeta.A na tronu Njegoš presvijetli vladika,Luča mikrokozma iz oka izbija,i svud naokolo stara romantika.Gdje prastare dvije rijeke se spajaju,raskošnom ljepotom Andrićgrad sad sija,svi stihovi svijeta ovde sad spavaju.Višegrad, 6. decembar 2013. 41

SVE OVE GODINESve ove godine ja živim u nadi,lažem samog sebe i o tome pišem,sve će biti kao kad smo bili mladi,o tome ću sniti dok mogu da dišem.Cvrkutat će opet sa proljećem ptice,i ruže će vratit’ tad mirise svoje,ljudima će sjati razdragano lice,neće biti onih što nam sudbu kroje.Ja znam to su samo moji pusti snovi,da su male šanse to da se ponovi,da orači sreće zaoru ledine.Ali dok se nada čovjek ljepše živi,za sudbinu svoju nikoga ne krivi,ja o tome maštam sve ove godine.Višegrad, 9. decembar 2013. 42

TOPLI DOMDa je sreće sad bi u mom toplom domu,skupilo se društvo kraj našeg kamina,razdragani srećom slušali bi Tomu,dok miriše veče sa ukusom vina.A u nama plamte raznobojne svijeće,i griju nam duše fleševima noći,do zore ni jedna ugasit se neće,prepune ljepote, ljubavi i moći.Ti talasi mora što ih nudi kosa,pjenušavo sive hridi Primoštena,k'o da i sad trčiš presretna i bosa.Sad je sasvim drugo, suza pogled muti,sjećanja su mnoga tužna zapuštena,ništa oko mene na dobro ne sluti.Višegrad, 9. decembar 2013. 43

TREŠNJE KAO NAUŠNICEJoš i kao djeca mi smo bliski bili,sestrom sam te zvao, a ti mene bratom,skoro iste snove mi smo često snili,ali sudba nam je jahala za vratom.Još i sad se sjetim tvog veselog smijeha,i za uhom tvoje trešnje naušnice,odrasla si brzo, bez najmanjeg grijeha,ja ti vidjeh samo suze radosnice.I sada se sele tebe sjetim rado,u snove mi uđe tvoje lice mlado,mada sad si baba, a i ja sam deda.Na dva kraja svijeta različita mi smo,vežu nas još snovi i poneko pismo,o tome mi priča moja brada sijeda.Višegrad, 10. decembar 2013. 44

ŽIVOT KROZ MENE PROLIJEĆENi u čemu nikad nisam bio prvi,davno prije mene izumiše vrijeme,bio sam primalac, ne davalac krvi,još šetam okolo sa naramkom treme.Uvijek sam ovakav, ni ružan, a ni lijep,niti poznat, ali baš ni anonimus,i za mnoge stvari kod očiju slijep,već u ljeto pričam šta je bilo zimus.I tako mi život kroz mene prolijeće,ni jedne me neće mimoić' nedaće,ali ja se dalje bezpoštedno borim.Ponekad me maznu i časovi tuge,otimam se, moram, jer mi nema druge,pa kroz svoje rime ja buncam i gorim.Višegrad, 11. decembar 2013. 45

LAHOR TVOJE LICE LJUBI I MILUJEVoljela si dugo kraj prozora biti,mjesečina, ti, i četka u kosi,spavaćica nije mnogo mogla skritiargentinski tango vruću želju nosi.Lahor tvoje lice ljubi i miluje,poželjeh na kratko da se mijenjam sa njim,da on bude pjesnik glupi što luduje,a ja lahor sretni što ima te sasvim.Tvoji prsti dugi što kroz kosu mile,prozirni ogrtač sav od bijele svile,krv kroz mene krenu k'o proljetna rijeka.Kad krenu ka meni tvoja noga mala,visoka i gorda, ti si dobro znalada imaš u meni roba, ne čovjeka.Višegrad, 12. decembar 2013. 46

NEKO NOVO SUTRAOsvanuće jednom jutro maglovito,koje ni po čemu neće biti isto,kao što do sada vrlo slikovito,lažnu nadu nudi da nam je sve čisto.Zasviraće harfe i trubači Guče,najaviće sretni neko novo sutra,i bolje i ljepše nego sva nam juče,i pjesmom će ptice pozdravljati jutra.Čovjek će se ovaj znaj čovjekom zvati,i sve će opet on imati i znati,moći će da radi, a i da putuje.Samo kada razum napokon pobjedi,i kad čovjek shvati koliko on vrijedi,i on neće nikom više da robuje.Višegrad, 13. decembar 2013. 47

RUKE MOJE BAKEDrhtave a tople ruke moje bake,kao da u sebi sto vjekova nose,smežurane ipak i brze i lake,sa životom njenim one se ponose.Nije bilo davno te su ruke mile,odgojile mnoge unučiće svoje,al umorne više tužno su se svile,da čuvaju mene kraj postelje moje.Od tog je trenutka prošlo vijeka pola,a sjećanje na njih svježe je do bola,ruke bake mile anđele miluju.U trenutku kada ne znam šta i kako,i kada mi duši mojoj nije lako,ruke moje bake sa mnom odboluju.Višegrad, 14. decembar 2013. 48

K'O SUDAR PLANETALjubav nam je bila k'o sudar planeta,trajala je kratko vrela i žestoka,kao da smo bili na dva kraja svijeta,pa jurnusmo poput planinskog potoka.Ti tiha i smjerna a ja k'o kometane smeta ti što sam mangup i pijanac,bilo ih je mnogo kojima to smeta,ali ljudskih duša ti si pravi znalac.Ti znala si mudro taktički, polako,da uz smješak mene preobratiš lako,postao sam drugi čovjek preko noći.Kao što si došla tako si otšla,ja se s tugom vratih u vremena prošla,da budem taj drugi, vjeruj, neće moći.Višegrad, 17. decembar 2013. 49