Centar-mog-svijeta

Obrad Nenezi} CENTAR MOG SVIJETA IZABRANA I NOVA POEZIJA



Mojoj Jeli



Pisma gospo|ici M. 1997.



Kavez gajio sam neku … čudnu pticu gugutku kanarinku? (ma nije važno) voljela je uvijek da priča neku svoju priču odletjela je nekud i otkud ja … u njenom kavezu 9

Miluju}i vrijeme Smrknut mladić sa sjevera (dok dani … uporno kao mravi osipaju godine) Nesvjesno miluje vrijeme Pansion gospođe Klare Apartman boje mjesečine Gladan uzdaha Uludo prosutih metafora … I ona rumena i zadihana Obučena u istočnu Zavičajnu melanholiju Svi Ogrnuti blijedom Prestrašenom devedeset prvom Defiluju Slovenskim bulevarom Pijani Dobrovoljci I dezerteri Drske izbjeglice I profiteri Obučeni u iste košulje Zla Bez okovratnika Dugmadi i mandžentna A potom Ozebla popodneva… čaja i ruma Debele Raskikotane I mračne opajdare Poezije ili gospođe drame I s poštovanjem sve te zadrigle Prepotentne godine Istorije umjetnosti Onda gospodin mrak… Šteta Na projektoru gužva Legalizovana bludničenja Uz pratnju Filharmonije novog socijalizma Simfonija Devedeseta Stav Bijeda Lirsko jutro u uniformi Idiota Sječa nevidljivih masona (Kao nekad kneževa) I nezaobilazna ” tajna večera” Za istoriju Parada krajnosti! Svi vode ljubav Ideologije Religije… Čak i one povučene Gospođe skazaljke 10

Iznad Obeznanjenih i spojenih Zvona Sv. Trojice Na bratoubilačkom trgu Popodne Vrijeme za čaj Sa bljutavim rumom Neotvoreno mirišljavo pismo Sa Dalekog istoka Apartman boje mjesečine Pod kopitama hata Od urana Jeftino kupljena ljubav Na zgužvanoj postelji Iskompromitovane vizije 11

Poezija Tišina je išla u korak Sa blijedosivim odbljescima Mjesečine Na periferiji suštine Niz prljave uličice Iza zloćudnih pivnica U zgrčenim prstima Hrome gospođe gladi Vjerenice oskudnih devedesetih I sve ostaje nedoživljeno Nedorečeno Kao u lošoj premijeri O lokalnoj ljubavi U skromno skrojenim kostimima Tradicije i poetike Sjećanje kao brodolomnik Grca U zauvijek mirnim Vodama dosade Hronološki Bez ritma Vuče se kolona izgladnjelih Metafora Kao čopor izbjeglica Razrušenim predgrađima Odjednom s horizonta Kidiše poezija Palacavim jezikom erotike Guši čemerni osjećaj Beznađa Postajući vedro igralište Sa raspjevanim pionima Kao sa svatovima Na posljednjoj Crno-bijeloj tabli Htjenja ili želje Budeći se zorom… čisto Kao pred oltarom Zaboravljajući grozničavo Prošlo Preživljeno… Dok krcat jastuk Slutnji Izliva se nezadrživo U mutnu čašu Na ružnom hrastovom stolu U kafani iz prošlog vijeka A vrijeme tinja… tinja Jednako neusiljeno prosto 12

U ciganskim violinama Trubama U narodnom Dok Amadeus gustira Poklonike Kao nekad Napuderisane plemkinje Crveni trg Oktobarska Francuska buržoaska Sve se preselilo U ovo kopile poezije Ćuteći O pokojnim… Žrtvovanim Pjesnicima Paorima… Proleterima Majkama Nigdje Nijedan Nikakav epitaf (Siromašan Onakav kakav je) O poraženima Satirično i bolno: Vijek Ovjekovječuje sebe Vijekom malograđanštine Užegle u povojima Pobjednika Vrijeme tinja Balkan tinja Sa jeftinim navikama Istoka I opet će se kurve I poezija Plaćati zlatom 13

Pisma gospo|ici M. Pišete nekako hladno I profesionalno Vaša pisma nose Zadah istoka (I već stvaram sliku Vaših uzdaha Za nekim duboko misaonim Istočnjačkim tipom) Tvrdite Ljubav je navika I sva ova prepiska Nema smisla Očekujete zbogom (Daleko od očiju Daleko od srca) U pravu ste Zaboraviću ljubav Ali šta ću sa navikom? Jednog dana shvatiće te Možda Da ste jedna ruža Na čitavom grmu Što nesmotreno kocka Napitak života Do tada vas volim A onda… 14

Zimska ljubomora Prvo sam raskopčao A potom gladno Ljubio i grizao Kao posljednji bijednik Bradavicu Crnu kao udovicu Pod sipljivim prozorom Garsonjere Koja zaudara Na tek prosuto sjeme I kurvinjske oči Diveći se Mom odštampanom talentu Dok kidiše kaljava zima Bez snijega I djeluje smirujuće Promukli glas Čita s kikotom Posljednje pismo I već se rađa Sluzava I kenjkava kao novorođenče Ljubomora Sa staračkim zadahom I dvije varijante: Prosuti kurvinski mozak Očevim revolverom Ili Divljački je potucati U kupatilu Napiti se I prespavati kod razroke šankerice Uzeti svijet kao svetogrđe (I šta se tu može) Barem je časnije Nego skapati Kao zadnji istinoljubac I pod navalom ljubomore Otrijezniti se Ljubomoran i na majčino mlijeko Koje je lakomo isisala (Dok danas samohrana starica tuži U četiri zida Sama i ostavljena Kao u gubilištu) Moraću vas razočarati Jer Ni kada budem umirao (Kao i svi veliki I mali… ali ljudi) Neću se odreći Majke 15

Svoje nemoguće poezije Gladi za tijelom I istančane sebičnosti Ili kako je već zovu Ljubomorom Dani će venuti oknom Topiće se posljednja kora Mraza I u sve će moći ugaziti Vulgarno gola noga Života Sem u pismo To mastiljavo svjedočanstvo O imetku Jer kao svaki Dobro odgojeni Crnogorac Ubio bih Ljubomorom 16

Fotografija Kada bih fotografisao život Ti bi bila vatra U tom crno-bijelom svijetu Na kojoj bih zapalio Posljednju želju Pomirljivo i skrušeno Kao Fjodor Mihailovič Za koji tren Na trgu spasa Onda bih… Razumio fotografiju Nečuvenu izdaju U raskalašnosti I bestidnosti trenutka Dobrovoljno starim Udobno zavaljen u principe Slučajnosti I ne pristajem da svjedočim Zločinu Nad nedužnim činiocima Bilo kakvog života Dozvolite mi Da vas nazovem Gospođa Gorki I uz dužno poštovanje Naredim: Prestanite da nostalgično zurite U okamenjene trenutke Zaboga Ne kupujte jeftino Dane Kroz malodušne objektive Sjetite se Onog slijepog hodočasnika I riječi Da nije vjetra Pauci bi nebo premrežili Ovjekovječiste pogled Beživotan Ali riječi Nećete nikad Kao što nećete Zauvijek biti lijepi U svojoj tuzi Gospođo Gorki 17

Novi dan Bio je dan Oslonjen na grudi Koje su sjekle vrijeme Nagosti Sakriveno u potpeticama U slijepim ulicama Koje su zaudarale Trulim ljudskim mesom …Spakovani U stari medijski kofer Nestajali su Minuli trenuci Sanjajući silovanu sujetu Na mirišljavoj postelji Čovjekoljublja Umrljanog Između butina U ateljeu Kojim je umirala Razlivena postmoderna U drečavim bojama Autobiografije Bronzanog gorštaka Sa ranom od riječi Kao od metka Iz prošlog života Povijenog U ružin trn U glogovo vrijeme Iz epitafa: Rođen sam da živim Živio da ostavim trag Iz lavirinta riječi Iz besmisla filosofije Na koje se uneredio U noći umiranja U noći rađanja Stopljene u bezglavu noć Kada je Neron zapalio Rim Otvarajući prazne I opljačkane Vidike Od onih… Što su ubili druge Ostavljene da trunu I smrde Od onih… Što su sačuvali sebe Za povorke 18

I posmrtni marš Ka raci Koja vreba iskupljenjem Pod plaštom Zluradog smijeha Iz zlokobnih usta Zemlje Sužnja U lancima betona Osluškujući Udar fatalnih potpetica O staklenu pohotu Sa znojavim tijelom Pridošlim Kroz probijen led Istopljen U presahlo sjeme Zemlje Koja oplođava um Rasvitom Otkrivajući tupi udar Prepletenih tijela Čekajući dan Koji će naći Kao istinu (Jer ga čeka) Odlutalo tane Nenadano I vrelo Zrno predrasuda Bio je dan! Dan kada je došao Na svoj sramni pomen p.s. Dolazi dvadeset prvi vijek Draga Silujući ljubav 19

Po{tansko sandu~e Žedna Nevjera riječi Doluta kao priviđenje Dramskog junaka U svileni veš Brinete Raspet kao strah Iz lobanje Kojoj je sunce Ispilo sjećanje Na nemirno oko Sve se odigralo tiho I sablasno Poput smrti Izvjesne Sofije K. Mršave i modre Plamenom sujevjerja I da li još uvijek Plovi barka mržnje Vremenom koje teče Ka gradskom groblju Na kome zatičem Sijedu majku Isplakalu Sa rukovetom svijeća Koje pali žar Petokrake Sa očevog groba Presamićen Trocki Kopa moje korjene I hrli U herbarijum Vašeg tijela I odavno proklinjete Moj promašeni brak Sa hrpom izblijeđelih misli Spakovanih U neurednu utvaru Koja prati Vašu hromu mati I guta majčinsku ljubav Ljubomorno Kao na oko ležeran laufer Crnu damu Na uglu Slovenske Kao avet Zjapi Poštansko sanduče Gutajući lakomo Kilometre riječi Umornih I izgubljenih U lavirintu mozaika Koji nikada neće biti sklopljen 20

Jer u izgubljenom početku Obeznani se kraj Koji pečatira vrijeme Pijanim jezikom istine 21

Nesanica djevojci sa ~udnim prezimenom Pišem vam draga kao nekad U vaš šašavi plač Za tamo nekim blesavim svijetom Nijesam rođen niti sam ispaštao Sibir Moj otac je bio radnik Nikako politički zatvorenik Nepodoban samo životu Lagah da sam Arapin Da nemam majku Da me je donijela na svijet Pustinjska oluja Da će opet svratiti po mene Bio sam don u Palermu Sveštenik u Rimu Ogrezao Beonjačom u krvi Zenicom u vjeri Bio sam… Ali Isuviše ste dobra žena Da bih zaboravio Napomenuti Ja sam samo jedan Diletant Glumac Nijesam boem Vi nijeste Afrodita Ovo je samo strast za perom Ili glad Gladnog pjesnika Ili opomena draga moja Ne zaboravite Ljubav je navika Oprostite Ali glupi ste gospođice Kada ste poželjeli biti Vera Pavladoljska Tatjana Sonja ili Barbara Vi ste samoubica I zato zbogom Jer vi više nijeste ona lijepa Glupa Nad ovim blesavim svijetom uplakana Vi ste poezija I jedan brutalni samoubica 22

I zato zbogom Ohola gospođice Još uvijek ne mogu da se sjetim Vašeg čudnog prezimena 23

Buntovnik bez razloga Postoji noć Odmazde radi Jutru Pomirljiva nježnost U očima tvojim Povampireni zatvori Iz prošlosti Zločini I Kazne Silovana djevojka Plavih očiju Na zgrušanoj krvi Prve ljubavi Nekontrolisana plahovitost Zarad Izgubljenog spokojstva Uzmuvanih prolaznika I ilegalnih prostitutki Istrgnuta pljuvačka Po ne više blistavoj Rosi I masnoj kosi Hipika… Postoji li noć Odmazde radi jutru Opet ćeš naći neki razlog Objasniti nas nekom biljkom Pjesnikom Ili smiješnom literaturom Nije mi potrebno Nikakvo objašnjenje Komentar Zaloga Sebe objašnjavam prolaznošću (Pa zar nijesam buntovnik Bez razloga) 24

@e| Žena je Kao pripit jezik Što više gasi žeđ Više je žedna Na daj bože Da spozna granicu Bila bi bezvrijedna 25

Posljednje pismo Na kraju… oprostite Što sam prokleto sam Poeta I što vas volim Istrajte vremenom Gospođice M. Budite mi izgovor Jer ništa ne ćuti Kao tišina Ništa se ne nada Kao samoća A ništa nije nužno Kao ljubav 26

Posljednji odgovor Gospodine ON Zar nije uzaludno tražiti U svakoj riječi dramu U svakom pogledu želju U svim ženama saputnicu U svim ljubavnicama vjerenicu Isto onoliko… Kao u svakom vojniku Ratnika U svakom zaljubljenom Pjesnika Domu je izvor i ušće Prag Lovci ne pucaju sujetom Svako traganje slijedi trag Ubiće vas traganje Vaša M. 27



ISTORIJA MOJE BOLESTI poema 2001.



To, već, bijaše davno, kada sam neslavno zaglavio „kavez“, i kao napredni robijaš zadužio biblioteku i klimava kolica prepuna bestselera. Vjerovatno je svak očekivao da iskoristim položaj i dilujem vutru, „eksere“, kokain... ali sam ja već poslije nekoliko dana bezglavo jurio od ćelije do ćelije, od menze do pisoara, od klupa do stolica, fasada i zidova, i prepoznavao poetski rukopis, koji je sada pred vama. U početku sam mislio da me neko zavitlava, znajući moju biografiju, te da mi na moja radoznala pitanja o autoru stihova rasutih po kavezu, podmeće neku nepoznatu poemu poznatog autora, pa sam nedjelje potrošio odgonetajući teoriju zavjere. Međutim, uskoro sam shvatio da nijedan profesionalac ne bi bio tako spontan, tako nesrećan, tako tvrdoglav u svim svojim odlukama, u svoj svojoj poetskoj surovosti, i nevjerovatno dosljedan svom stilu, koji sam odmah nazvao stilski haos, a to je bilo dovoljno da svoju neslavnu robiju pretvorim u kreativnu. Iz poštovanja prema sudbini autora zadržao sam pravo, tj. slobodu, da neke činjenice izmijenim, što mi, vjerujem, čitaoci neće zamjeriti.



Svu noć sam slušao svoju smrt Uoči Blagovijesti je dobovala Stara Kao matori dobošar Umoran i ljut Riječi su rezale grlo bridom noža Koža se ježila tijesna i razapeta Na krst savjesti A vijesti su reprizirale Posljednje Isusove muke Koliko halabuke Samo oko jednog zločina Koji je dobro izreklamiran I ništa više Kao da je Isusu bilo do toga Dobrota i pravednost su najtiše ljubavi Klasale su zvijezde umjesto žita Kao kopita neke više sile vršle su zemlju Beskućnici su lajali umjesto pasa Na zvijezde Zvijezde na mjesec Nasukan na krovove Kao omađijan kit na sprudove I cijeli život je postao kratak Jedna okrnjena i nestrpljiva minuta A kad jutro novom danu prekine pupak Obući ću hrabrost Kao košulju Bar se nadam I reći svečano kao Đordano Vrijeme je Ćutiš mi smrt A ne znam ti ni ime Dželatom te zovu A tepaju ti smrt Ubij I prehrani djecu Za par zlatnika istine Blagoslovene ti muke Teže nego moje Ne može biti duži pad sjekire od života Ubij Na smrti i rođenju hvala ti sine I oče Što ćeš mi podariti vječne radosti I okove I ne vjeruj istini kad tvrdi Da je časnija od laži To je fraza To je diskriminacija pojmova Istina je laž Rođena pod srećnom zvijezdom Sud je riječ I Hristove smrti I izdaje I vaskrsenja Zločin i kaznu su izmislili ljudi Ljubomorni na ptice Na ovom A tek na onom svijetu vladaju hulje I nečitki kodovi Koji koštaju I novaca I živaca I glave I jedino je važno u ovom petom činu Zadnjoj sceni Glavni lik je mrtav živ 33

Živjela smrt Naslov je premijere Sve ostalo su spekulacije Marketing I samo mi se više piše Nego umire Možda je kraj Ali je kraj privilegija za žive A ja sam oduvijek mrtav U ovom grobu od života Dalji od oka Bliži od horizonta Arlekin Zatočen u svojoj slavi Koja krvari po šavovima Jedu me dani predano kao mravi I ne postoji pravi izgovor Za par tabaka poezije Osim da se ne osjećam kriv Zašto nijesam otišao da čuvam divlje konje Hvatam utve zlatokrile I zavodim vile Lovim vilenjake i leptire Gajim utovljenu sujetu I nesreću Jedem korjenje i trnjine Jurim zvijezde kao svice Zabijam eksere pod nokte Gazim žeravice Dobrovoljno Lojalno Zadovoljno I dozivam daljine Pretvorene u bezvezne geografije O kojima raspredaju zadrigle čičice U Ujedinjenim nacijama A fafaju im sekretarice u ofisima I nacije U geografijama I sine I oče I gospode I bože Ubij me da ne preživim Iz ove kože čovjek ne može Ali đavo u meni još diše Ako kojim čudom preživim Opet se kunem U vaseljenu U zavičaj moj I domovinu U boga Kao svaki lažov I ne porumenim Ubiću Zaklaću Silovaću I još mnogo Mnogo Lijepih stvari Od kojih se živi I profitira U ovom vijeku robota oficira I vojnika androida …I de fakto imaću o čemu da pišem Kada je došla nepozvana u moj život Umjesto Nje vidio sam odštampanu stranicu 34

Pjesmu Naslov Obnaženu ilustraciju I kupe je bio dramatičan kao filmska špica A kao ruska granica dug je bio trenutak I jedino sam vidio da ne vidim ništa Kakvog blaženstva Biti zjenica u horizontu šišmiša I samo je duša u meni treperila Kao zaljubljena ptica A razum uniformisan Kao zarobljenik Iza sto brava I bodljikavih žica Žedan svega Kao turski sužanj I željan kao usjedjelica Ponavljao je kao kukavica Dvije sinkopirane osmine Lijepa žena je ljubavnica svačijeg oka A ružna samo mog kukavičluka Stario je dan u zagrljaju noći Peron se oblačio u veo ponoći... Jedna seljanka plodna kao njiva Pohotna kao brazda Prodavala se u bescjenje Bezubim rezervistima I debelim policajcima Cigani su prosili siću I žagorili Dijeleći blago Vozovi su tumarali kako kojem drago Rat je I koga briga Za redove vožnje Za debelog policajca koji posjeduje seljanku u toaletu A potom joj piše kaznu Za prostituciju Do vraga sa licemjerjem Ostaće bez posla Onda bi njegova djeca morala ići gola I bosa I sjutra se prodavati u bescjenje Neki su sjevernjaci tiho nosili limene sanduke Pune ljudskog mesa I gelera Dok je počasni vod stajao mirno A potom zalajao iz automata Dežurni pop je podrigivao na roštilj i pivo I živo pjevao Oče naš Krivo sam shvatio da je sve prirodno Što je teško 35

A ni slutili nijesmo koliko je to bio dobar povod Za razgovor Jer o ljubavi Ona nije znala ništa A tek ja Svježe uniformisani muškarac Patriota i budala Bezglava lava U klupku koje varniči Brojali smo naše ratove i glave Cvjetala su groblja i korote Držali su govore heroji Profiteri Ovako je Nije Nego ovako Siva eminencija na petom Bijela na desetom I sva ta uniformisana bulumenta Zgodnih riba Svirali su u istom orkestru Sa debelim dosijeima u jednoumlju Do vraga sa svim tim bijelim mesom Do vraga sa svim eminencijama Ja ne pripadam nigdje Ništa novo Pa ni one novine ne pripadaju Ni one silne televizije Dokle sa tom nezavisnošću medija Hoću zavisne Hoću da znam na čemu sam Hoću da znam ko me dribla Kome će da ga fafa naredne četiri godine Ili četrdeset Zadovoljena nacija A kome ona krmenadla sa sedmog kanala I onih trideset ćevapa sa trećeg Sa devetog Ili kojeg… Da li bi i meni dala ona egzotična salata... Iz prve nezavisne Da izvinite Ko umije da sluša I čega nema čuće I preživjeće …Slušao sam Pucao sam U sunce U mjesec U monotoniju U strah Ali da bih izborio još jedan dan I čas sa Njom Kako sam zavidio tim leševima Za kojima je plakala A za mnom ni suzu A tako sam je lagao Hrabro i prostački Da idem po naš život Zajednički 36

Da se radujem frontu kao vašaru Da sam volio silne žene A bojao sam se poljupca Kao bombardera Ali da nije ovog rata Ne bih znao šta je ljubav Od čega bolujem I da ništa brže ne metastazira od ljubavi Ali sam prećutao činjenice I govorio joj stihove Koji su izgubili smisao Kao i Homerovi Kao i Viljemovi Kao i Geteovi Ali je taj Švaba živio da voli Alal mu vjera Al’ reci Majčin sine Da voliš Kad pljeva vojnika juriša Na brata Na kurve Na kafane A jata crnih ptica gađaju obdaništa I deplasirano je I degutantno I de fakto previše Govoriti poeziju u ovakvom trenutku Ali trebalo je da zna Da nikada nećemo pobjeći Jer nomadi se traže I kad se nađu umru na putu Napisao sam one iste noći Kada je plakala Za demokratijom Ucrvljanom u trobojkama Štošta sam napisao za Nju Za sebe Za nas Bez imena i adresa Maštajući kako me lagano obujmljuje Mislima Onako mokra od suza Od tužbalica Kiše Kako me posjeduje čisto Bestjelesno Kao što se vole biljke Kao riječi A ne onako besprimjerno Ljudski Još sam napisao Ljubav je tromb u mom krvotoku Dok je prevodila nekoj anemičnoj zvijezdi Iz Narodnog Hamleta Čin treći Pojava prva Sve za pregršt našeg mira Poslije ponoći Kad opuste bulevari A opsenari i mjesečari krenu u lov na snove Priznao sam joj najveću laž Od koje i dalje živim Koja mi daje pravo na sve Na život I na smrt Došao sam sa drugog svijeta Nek me đavo nosi Došao da je volim I da promijenim ovaj svijet 37

I vjerovala mi je Da sam apostol Ili mesija Uzalud sam je ubjeđivao Da je iskrenost najskuplja istina Da su snovi najjeftinija laž Da je ljubav izgovor Za beskrajno posjedovanje I beskrupuloznu vlast I da gromovi ne pucaju kako mnogi misle Da ubijaju ljude Već da izvrše samoubistvo Sve sam znao A ništa znao nijesam Jer bih je sačuvao za starost Kao što vjetar ne zna A oplodi polja Ne iz ljubavi Već iz obijesti Koliko sam joj puta rekao da ne vjeruje Novinama I knjigama Jer se dobre stvari ne štampaju Nego žive Da me ne čeka Jer sreća se ne čeka nego traži Da mi oprosti Ali i ne zaboravi Jer i ja sam pošao nešto da potražim Dovoljno pametan Da ne budem odvažan Dovoljno glup Da bih bio kukavica Mlad A dovoljno zreo Neveseo A dovoljno radostan Svevideć A kod očiju slijep Ružan kao lopov A nekako čudno lijep Pošao sam Nek me đavo nosi Da je ne volim Jer se bojim Pošao sam da promijenim ovaj svijet A svijet je promijenio mene U ratu i ljubavi ne postoji izvor Ni ušće Ni dom Ni prag Ni onaj koga mrziš Ni onaj ko ti je drag Ne postoji razum Bijes mu je brat A mržnja sestra Ohola nevjesta zla Jer rat je Ljubav je Sodoma i Gomora je 38

I samo kukavice znaju da u rat idu životinje od gladi A ljudi iz ljubavi Mraz je ostavljao trag prozirnog vela Po srušenim krovovima grada Na horizontu se rađao I kenjkao milenijum Ali koga briga Bar je vremena na pretek Ako nije mira Plati ako imaš Pa sviraj Po gradovima Po ljudima Po flori i fauni I sve svali na nedemokratski režim Na globalizaciju Na Berlinski zid Na pms američkog državnog sekretara Tako je bolna da gubi razum Kao i krv Gospode ovaj svijet je vašar Cirkus I čemu onda ozbiljna poezija Znam te svinje Što u ime poezije i Hrista ostavljaju gomile U rakama U gasnim komorama U istorijama Gospode Urazumi me Uradiću nešto u tvoje ime Još ove zime Osjećam Ne vidim Ne čujem Ali slutim Polja sive tmine Koja ujeda za nozdrve I oči Od koje se gruša savjest I raspada razum Tumarao sam pijan kao majka Ni prvi ni posljednji U toj priči izgubljenih bitaka I dobijenih ratova I smaka jedne zemlje Umjesto svijeta Izgubljene taštine Osveta Koje sam jurio I onih što me nijesu stigle Proklinjao sam sebe što sam je otjerao Kad mi je rekla da ćemo se sresti I ništa više Jer se bojala Jednako vrela od želje i straha I nestala U onu noć što boli kao sada U bezimenim ulicama Bezimenog grada Nikad ne zamirišu žene kao poslije bomba Juriša u ništa Opsada Barikada Slađe od slavskog kolača ispod majčinog sača 39

Onoliko da bih propio očev sat I drugov revolver A izdahnuo je Siromah Prije nego je dodirnuo zemlju A sve bi dao da još jednom čuje Kako korača Kralja Petra garda Grižom savjesti Ili onu moju crnogorsku Što su je pjevala djeca o izborima Pucajući jedno u drugo drvenim puškama I koljući se plastičnim kamama Jer trebaće im za sjutra Kad kidišu jedni na druge Kao vuci u kijametu Kao što su im djedovi radili Kao što će im unuci raditi Umri pa zapjevaj Nije ovo srpsko leglo no junački Montenegro I ona suprotna Bili smo se Pili I pjevali Pa opet iz početka Rijetka je bila ta noć napada I opsada Plima I osjeka Pa opet iz početka Dok je sa televizije aplaudirala zadrigla bagra I kladila se na svog borbenog pijevca Pa opet iz početka Ne pada snijeg da pokrije brijeg Već da svaka zvjerka trag pokaže Bijele noći Bijele tišine I bijele samoće Isuse Hriste pseći je ovo život I bilo koja životinja ima pristojnije navike Ali da nije Nikad ne bih našao taj trag Kao srneći I pošao sam kao i uvijek glavom Kroz zid Kao pomaman janičar Na svoje bosonogo djetinjstvo I prag Gdje je prvi put razbio nos I zadnji izgubio glavu ...Ako se sjećam dobro Lovranska bez broja U toploj vlazi suterena Poželjna I snena Nježna kao pjena Kao sjena plašljiva Dijelila je postelju i kiriju Sa nekim zemljakom Ili rođakom Tako je rekla Pošao je na kolokvijum Valjda I ostavio novac Šta ima taj dripac da joj plaća Da je izdržava Ljutio sam se šta ima taj balavac da je ponižava 40

Pored mene živa Pored mene punog tuđeg novca I zlata Koje je bacila u slivnik jer ne donosi sreću Biće zlata Tješio sam se Neće skoro kraj rata Ali kako da se utješim što me varala Sa njegovim šupljim frazama Knjigama iz istorije umjetnosti Nekim debelim rječnicima I pojmovnicima Sa klasicizmom Varala me sa drugaricama I popodnevima Sa kafama i čajevima Sa nekim izreklamiranim salonom ljepote Filološkim fakultetom I centralnom bibliotekom Ali šta se može Bilo je veče I bili smo sami Napokon Bila je gladna I svela Buncala je o smrti A jela me kao posljednji zalogaj Neka tiha sreća potisnula je strah Iza rovova Kome bi palo na um Ko je Šta radi Na šta je spremna Tako mala Izgladnjela Pohotna Vrela I nadasve lijepa žena A svu noć su padali naizmjenično snijeg I tuga Pili smo čaj sa rumom Ona i ja Dvije bitange Dva beskućnika Dva najbolja druga A potom Prisni A strani Kao posvađani ljubavnici Gluvarili do u ranu zoru Bezimenim ulicama U bezimenom gradu Zakuni se Da nikad nećeš pomisliti na ženu Ni na jednu Osim mene Rekla je Nikad ni u snu nijesam pomislio ni na jednu I da li uopšte postoje žene Zakuni se Da nikad nećeš ni na šta pomisliti Osim na mene I zakleo sam se Vani su promicale neke dobre bitange Dobri momci U uniformama smrti I odlazili u rat Zvao je i mene Strogo kao otac Izazivački kao brat Rat je nešto više od igre Od orgazma Od ljubavi Rat je davanje koje košta života Ali nije mi vjerovala 41

Da su mi preci ostavili u amanet rat I ništa više Svetu tajnu smrti Za ništa Za sliku na zidu I da me imaju u vidu U politici U administraciji Jer nijesam sa druge strane Bratove Stričeve I svih tih izdajnika Koji drugačije misle Koji gnjave O pravom putu Kad moj put je svet Pa neka je i izdajnički Bila je budna i snena Kao Danica Negdje iza prvih bombardera Ugasi svijetlo I spremi mi odijelo Da ti budem lijep kad umrem Ne plači Ludo Ne govori Čuvaj se Ni srećno Skuvaj čaj I nježno me poljubi Jer neće skoro ovaj rat U istoriju Šta sam mogao reći drugo I otišao sa prvim sirenama Ostavivši joj majčin prsten I amanet Ne da je vjerim To je malograđanski To je romantično To je idiotski Nego da ga pojede Jer bila su teška vremena Ljubav se mjerila čašom mlijeka A kumstvo i vjera Veknom hljeba Otišao sam u susret jatu crnih ptica Naivan kao mušica I krvoločan kao komarac Parada topovskog mesa je gledala u zemlju Jer između nas i boga je bilo plameno nebo Crne ptice su se gnijezdile U astmatičnim plućima grada Za koji je rekla Da će se zvati po nama I plakala iza stakla A razmišljao sam Kad bi je takla samo jedna muška svinja Ja bih ih sve Nju bih... Konjima na repove Njena smrt je bijedna Njena smrt je mizerna To je najlakši teret za savjest To je trun u oku I smrt tih bezvrijednih arlekina Sa ordenima za hrabrost Sve to ne vrijedi pišljivog boba 42

To je izmišljotina moje savjesti Moja griža Inventar jednog ubistva Ja sam pisao Ja sam sanjao Drhturava Čista Čedna Ja sam se bojao smrti U Njenim mislima I navikama I preklinjao boga Samo da neko drugi ne doživi Da je voli Da umre za Nju A ne za neki glupi rat Za neke granice Za neke slobode Za geografije A još od ove zime štampaće se novi atlasi Jer neki irvasi u frakovima Žele svoje ime u čitankama Žele svoj rukopis u atlasima Žele svoje atlase u istorijama Umirao je za pravoslavlje Uniformisani ulični establišment A ja sam sanjao Da juri bijele leptirove Obučena samo u kosu Onda sam sanjao Nešto što ne smijem da kažem Jer sam sujevjeran Imali su je za par novčanica Para Ili kako već zovu tu nesreću Za koju se umire I od koje se živi Brđani Bitange Banditi Grcala je dok su je punili Mesom I olovom Ratnici Sinovi ratnika Unuci unuka ratnika I onda sam I htio sam I morao sam Ubiti Taj nepopravljivi i neuništivi polusvijet Kasapina sa sjevera Sa vratom I vizijama vola Mobilisani smo istog dana Molio me kao rođenu ženu da ga ne vara Prestrašen I nevin 43

Kao jagnje koje je zaklao isto prijepodne Aristokratski blijedog lacmana Lijepog kao labud Štetnog kao čvorak Zvao me bratom Igrali smo karte između bomba A biće mu kobna jedna dama A ne četiri Na koje nam je svakog prvog uzimao platu Ruskog emigranta sa likom Nazarećanina Dobrovoljca I trgovca kokainom I ženama Recitovao mi je Tatjanu I Onjegina Između bomba I grozio se kao od krsta Kad ni pijan nijesam htio njegove žene Nepismene A glasne kao svaka prostota Bradavičavog jamskog radnika On me je izvukao ranjenog iz rova Popili smo krv jedan drugom Kao vino I onog šanera kome sam spasio glavu Kad je Rusu spavao sa kurvom Za džabe Eh taj je bio lopina I samo nije za nebo svezano On Livac iz Zvjerinjaka Gdje su se gladnim godinama Ložili sveci I klala djeca Taj bi lava u nepca Kad mu prigusti I onog gastarbajtera Njemca Koji je zbrisao odavno iz nekog dojč kaveza Njega bih svinju sa zadovoljstvom I imao sam sve I srce I motiv I razlog Pobiti ih sve Ali sam samo Nju Jer nije bio mačo fazon... biti ljubomoran... Danima su kurvini sinovi vili Iznad Njene pasje rake Kao vuci Jecali u posteljama Njenih drugarica Drolja I pjevali: Život je prevaziđen U smrti je nada Bol nikad propjevati neće Ni radost osjetiti tuga A nijesu mi vjerovali Da nije isto Voljeti I posjedovati I koji mi je đavo Djevojka je patriota 44

I dala je svima Za džabe Samo je Rus uzeo par stotina takse Jer zna se Gdje on zapiša tu svaka piša plaća porez O jedva čekam da umrem Da joj ispričam Kako je bog bio manji od makova zrna Kad sam radio njegov posao I nije teško biti bog Kad znaš šta je zločin A šta kazna To sa ljubomorom i osvetom nema veze Licemjernije su zvijezde Kad su se za Njenom ljepotom pogasile Kao lampioni Ulicom Sv. Marka Samo je zvocao mjesec Da će ta solidarnost kurvi uništiti svijet Dok sam mu se ispovijedao Kao bogu na istinu Ko je ta pljestokupljevina Ta bagra Da voli za novac Smijem se i ja njima kao oni meni tada Valjda Ne smijem se Lažem Smijeh je pismo srećnih A ja sam u ljubavi nepismen I u duhove zaljubljen Ni u Isusa Ni u apostole Ni u Mariju bogorodicu Ni u kog više Nijesam zaljubljen Od tada Ni u kog više Osim u pregršt prašine Ne postoji vrijeme Mrtva je i poezija Drame su izgubile pamet I ocvale Samo se citiraju informacije iz epruvete Iz te užasne elektronske kuhinje I neke novine Ta pravila službe za domaćice Penzionere I vojnike Ne postoje svjedočanstva Ne postoji istorija Sve je izgubilo smisao kad je Eva zagrizla jabuku Ili još prije Ko bi ga znao Ja čekam ledeno doba I umirem sa nadom Da ću je opet sresti I opet ubiti Strasno Kao i prije Eutanazija Uzvikuje dan kao kolporter Stihovi gaze u mojim cipelama Grad I godišnja doba Ništa me zavesti neće I ne može 45

Ni Marija bogorodica Knjeginja tuga I ništa vidjeti neću Ni čuti I uzalud mjesec bahat kao janičar pjeva Marijo Ime ljubavi Ni gospod ti nije odolio Slutnje sjede u krug I ćute Kao mudraci Rani jesenji snijeg kopni Strah od suštine Misli Koje su besmislene ako nijesu opovrgnute Identitet se obezglavljuje u seobama spoznaja Zao Prezirem aleje dobrodušnih Ali mrtvih Noć je uvijek intimnija od ispovijesti Danu hulji imenjaku pijano se jadam Nikad više sunca u ovom grobu Nikad više mraka u ovom životu O životu će pjevati mrtvi Jer znaju živjeti i umirati Ljubavi mrze ljubavi Pustoš osvaja Kao mladog gavrana glad Dok su težaci ka crkvi Sv. Spasa nosili smrt Naricao je vjetar Planinski divojarac Predano kao otac Mjesec je klasao divlju zob Četa hajduka Pijanih kao majka Prognanih Iz sudbina Na ponoćnom balu arlekina Kao vampira Na jatu krilatih konja (Kažu donose sreću) Gutao je suton sujevjerja Dok je kasna jesen očijukavala sa kišom A slina praznične gladi ogrtala spokojstvo u grč Htjeli su Beživotno tijelo hatovima na repove Oči da joj gore Precima na zadušnice Htjeli su boga pod kopita Htio sam krvoločniji od svih Ja Brđanski harambaša A čitao sam o milion grešnijih žena I bar stotinu od njih su postale svete Drevnija je misao od smrti Od mača I plamenih kopita Iz čijih sam otisaka pio krv Predaka I divljeg iskona 46

Kad sam pošao po oproštaj Mati je ubjeđivala igumana Konjanik je moj sin Nije no đavolov Uzviknuše plemenici Onda sam halaknuo četu gorštaka Onda sam crkvu hatovima na repove Plemenike Igumana Onda sam boga pod kopita Kao žito U narodnom igraju neki cirkusanti I drobe dežurne narikače Iz kulture Neponovljivo Prva predstava bez publike U foajeu izložba bez slika I de fakto nešto se dešava Iako je umjetnost izgubila smisao Kad je prestala da uopštava život I da je čovječanstvo prestalo da funkcioniše Kad je prestalo da uopštava fikciju I kad će ta sjekira Povampirilo se pučko pozorište I opet ta marva Juri na obično pogubljenje I omalovažava Novi teatar bez publike Svi osim stara Nasmijana poput odžačara Gleda kao slijepac I ponavlja Tišinu 47



CRNO-BIJELI SVIJET poema (jednoj uplakanoj maloj) 2010.



Ljubav je cirkus