Bučine sjemenke. Ispiremo ih 3 puta dnevno. Gotove su za 3 dana,kad narastu na 6 do 7 mm. Sezamove sjemenke. Koristimo neoljuštene sjemenke i ispiremo ih 4puta dnevno. Sitne klice gotove su za 2 do 3 dana. Proklijale žitarice i grahorice neusporedivo su zdravije negoneproklijale. Međutim, ako ste na LCHF prehrani radi mršavljenja, nekoristite ih u većim količinama jer sadrže ugljikohidrate. Male količinedodane u juhama i varivima su u redu. Proklijale sjemenke ne kuhajte,nego ih jedite u salatama i namazima za kruh. Ljekovita biljka stevija -prirodni zaslađivač Slatki okus ne mora nužno biti nezdrav. Biljka stevija, rodom izJužne Amerike, vrlo je tražena diljem svijeta zbog svoje ljekovitosti, alii slatkog okusa. Osušeno lišće stevije je 40 puta slađe od šećera, aekstrakti stevije čak su 200 do 400 puta slađi od šećera. Stevija sadrži 0kalorija, 0 grama ugljikohidrata s glikemijskim indeksom 0. Osim uJužnoj Americi, uzgaja se u Izraelu, Tajlandu, Australiji, Japanu, Korejii Kini. U većini zapadnih zemalja stevija je bila sabotirana i proglašenazabranjenom biljkom zbog interesa velikih multinacionalnih kompanijakoje profitiraju na umjetnim zaslađivačima i šećeru. Ciklamat, saharin i aspartam samo su neki od tisuća umjetnihzaslađivača koji se koriste u svijetu. Osim što studije pokazuju da uopćene doprinose gubitku tjelesne težine kao zamjena za bijeli šećer, riječ jeo kemikalijama za koje se ozbiljno sumnja da osim brojnih kroničnihbolesti uzrokuju i karcinome. Bolonjski centar za istraživanje rakaCesare Maltom 2005. okrivio je aspartam za niz raznih karcinoma, a jošse uvijek istražuju sumnje da izaziva depresiju, hiperaktivnost,vrtoglavice, osipe i napade epilepsije te da utječe na razvoj multipleskleroze i Alzheimerove bolesti.
FDA (Američka agencija za hranu i lijekove) promijenila je 2008.godine stajalište i stevija više nije zabranjena. Slatki glikozidi iz stevijesada se smatraju sigurnim za upotrebu pa se pretpostavlja da će Coca-Cola i druge multikompanije uskoro početi upotrebljavati steviju zazaslađivanje hrane i pića. No trebamo biti na oprezu i ne vjerovati d a j esve što sadrži steviju zdravo, jer je moguće da će mnogi uz stevijukoristi druge jeftinije zaslađivače, a na račun stevije te proizvodereklamirati kao „zdrave”. Sa stevijom ili bez nje, to su i daljeosiromašene industrijske prerađevine, a ne prava hrana. Unatoč ekstremno slatkom okusu prirodnih spojeva glikozida ubiljci steviji, ona ne izaziva karijes, ne podiže šećer u krvi i ne pridonosidebljanju. Mogu je koristiti dijabetičari i u svakom je pogleduneškodljiva za organizam. Prema najnovijim istraživanjima smatra se dastevija: pomaže u sprječavanju nastanka raka; pomaže u liječenju bakterijskih bolesti probavnoga sustava; pomaže u regulaciji prekomjerne tjelesne težine; smanjuje povišenu razinu masnoća u krvi i visok krvni tlak; snižava razinu šećera u krvi i ne utječe na inzulin, što je posebicevažno za dijabetičare i osobe koje žele smršavjeti; smanjuje anemiju; oporavlja organizam poslije terapije antibioticima te nakon gripe iliprehlade; pomaže u zarastanju rana i zaustavljanju alergija na hranu; usporava razvoj osteoporoze; pomaže bržem izlječenju kod infekcija gljivicom kandidom; odlična je za detoksikaciju organizma;
sprječava nastanak karijesa i zubnog plaka; regulira probavu; jača imunitet. Prema mojem mišljenju, koristiti lišće stevije zbog njeneljekovitosti, nije isto što i koristiti ekstrakt stevije radi postizanja slatkogokusa. Stevija nam ne treba kao zamjena za šećer u svakodnevnojupotrebi i najbolje je odvići se od slatkog okusa. Međutim, za specijalneprilike, proslave, rođendane i slično, možemo i trebamo se počastiti inapraviti neki lijepi kolač od zdravih prirodnih sastojaka kojeg ondamožemo zasladiti stevijom. Slatki okus je sredstvo za uživanje, ali ga nesmijemo zloupotrebljavati.
Mršavljenje bez gladi Najčešći odgovor na pitanje zbog čega se neke osobe debljaju svodise na zaključak da sigurno previše jedu i premalo se kreću. Nerijetko semože čuti i to da debljanje ima veze s karakterom pa se osobe sprekomjernom tjelesnom težinom etiketiraju kao osobe loših osobina,smatra se da su lijeni i proždrljivi. Na pitanje kako smršavjeti, istručnjaci i amateri dat će odgovor koji kao da se sam po sebipodrazumijeva: jedi manje i kreći se više, moraš potrošiti više kalorijanego što pojedeš! Ako sami nismo imali slično iskustvo, sigurnopoznajemo nesretnike koji su bili na dijetama pomoću kojih su izgubilimanji ili veći broj kilograma, vjerojatno i više nego jednom. Poznajete lite ljude, sigurno ste svjedočili i tome da su se nerijetko izgubljenikilogrami vratili, često i na veću težinu od početne. Taj poznati yo-yoefekt dobro je poznat i uobičajen fenomen koji prati gotovo sve dijete zamršavljenje. Naša osobna iskustva, iskustva poznanika, ali i znanstvenaistraživanja pokazuju da izgladnjujuće dijete (dijete s reduciranimunosom kalorija) gotovo u svim slučajevima dovode do mršavljenja, alinakon toga i do povratka na početnu ili još veću težinu. Mnogi suuspješno izgubili kilograme, ali vrlo su rijetki oni koji su novu težinu izadržali. Zašto je to tako teško? Zašto je skoro nemoguće održati vitkuliniju? Svi oni koji provode dijete sa smanjenim unosom kalorija, biloda su dostigli svoj cilj ili su stigli samo do polovice puta, kad-tad sevraćaju starom načinu prehrane i tada je povratak kilograma neminovan. Izgladnjujuće dijete sa smanjenim unosom kalorija i smanjenimunosom masnoće, dovode do toga da tijelo smanjuje potrošnju energijezbog štednje, jer je to jedan od najstarijih programiranih mehanizama zapreživljavanje. Kad se više ne može podnijeti gladovanje, što na dužestaze ne može nitko, počinje ponovno debljanje bez obzira na to što sejede, jer tijelo koje je osjetilo glad, svu dobivenu hranu sprema „za
kasnije”. Najčešće se završi s još više kilograma nego uoči dijete, s višemasnog tkiva i manje mišićne mase. Ovo dovodi do sporijegsagorijevanja i usporavanja metabolizma, a to dodatno otežava svakislijedeći pokušaj mršavljenja. Oni koji su mnogo puta provodili dijeteza mršavljenje, znaju da je svaka slijedeća sve teža i manje učinkovita. Posljednjih se godina došlo do novih, još drastičnijih rješenja,kojima se pretilim osobama preporučuju operacije smanjenja želuca(ova je pojava postala vrlo učestala u zapadnom svijetu). Nakon takvogzahvata čovjek je prisiljen doživotno jesti malene porcije hrane, ali zarje ovo doista neophodno? Kako to da prije nije bilo toliko problema sdebljinom, prije nego što su se pojavili svi ti stručnjaci i dijetetičari sasvojim prehrambenih savjetima i raznim sredstvima za mršavljenje?Zašto uz sve dostupne informacije i metode mršavljenja i daljeneuspješno vodimo bitku s prekomjernom tjelesnom težinom? U sveprisutnoj priči o „unosu kalorija” i „utrošku kalorija” stručnjacizaboravljaju reći (ili ni sami to ne znaju) da hormoni imaju veliki utjecajna promjenu tjelesne težine. Poznato je npr. da nedostatak hormonaštitnjače (usporeni metabolizam, hipotireoza) može dovesti dopovećanja tjelesne težine, kao što i višak istog hormona (ubrzanimetabolizam, hipertireoza) može dovesti do mršavljenja. Poznato je i dahormon kortizol dovodi do debljanja, bilo da ga primamo kao terapiju iliga sami proizvodimo previše (npr. kod stresa i nedovoljno sna). Ženekoje upotrebljavaju kontracepcijske tablete ili slične hormonskepreparate, često dobivaju na težini (u određenim slučajevima čak ipuno), zbog učinka djelovanja hormona žutog tijela. Spomenuti hormonalni poremećaji uzrok su debljanja samo kodmanjeg broja pretilih osoba i ne mogu biti objašnjenje za današnju sveučestaliju pretilost. Ipak, u ljudskom organizmu postoji jedan drugihormon za kojeg s velikom sigurnošću možemo reći da je najčešćiuzrok debljanja.
Inzulin -glavni krivac za debljanje Namirnice bogate ugljikohidratima (šećerom ili škrobom) kao npr.krumpir, riža, kruh, tjestenina, peciva i bilo što načinjeno od brašna,razgrađuju se na osnovne molekule šećera - glukozu, koja se brzoapsorbira u krvotok što dovodi do naglog podizanja razine šećera u krvi.Odmah zatim iz gušterače se izlučuje hormon inzulin koji ima zadatakda iz krvi ukloni šećer, Inzulin to radi tako da jedan mali dio šalje umišiće i jetru, za gorivo tijelu sljedećih nekoliko sati, a ostatak šećerapretvara se u masnoću i pohranjuje u masnim stanicama kao zalihaenergije „za kasnije”. Kako je u čitavom krvotoku normalno imati samo 5 grama glukoze,jer je sve preko toga opasno za zdravlje, tako inzulin brzo ispraznikrvotok od glukoze pa je šećer u krvi nekoliko sati nakon jela još nižinegoli prije jela. Tijelo tada „misli” da mu nestaje goriva (energije), alijoš uvijek visoka razina inzulina u krvotoku sprječava korištenjespremljene masnoće za energiju. Upravo tada nastupa problem, jer dokgod je inzulin prisutan u krvotoku ne može doći do sagorijevanjamasnoće za energiju, budući da inzulin jednostavno „zaključava”masnoću unutar masnih stanica. Rezultat je glad i potreba za hranombogatom ugljikohidratima koja daje brzu energiju. Ako tada posegnemoza ugljikohidratima, tijelo ih ponovno sprema kao energiju u vidumasnih naslaga sve dok je inzulin u krvi visok. Teški nedostatak ovog hormona do kojeg dolazi uslijed dijabetesatipa 1 (tzv. mladenačkog dijabetesa) dovodi do toga da se zalihe mastiskoro potpuno isprazne. Tijelo tada ne može proizvoditi inzulin pa setjelesna težina naglo smanjuje bez obzira na to kolika se količina hraneunosi u organizam. Suprotno tome, davanje injekcija ovog hormonazdravim osobama dovodi gotovo bez greške do povećanja tjelesnetežine, tj. stvaranja masnih zaliha. Dokazano je također, da deblje osobe
imaju visoku razinu ovog hormona u krvotoku za razliku od mršavihosoba kod kojih je razina inzulina niska. Drugim riječima, visoka razina inzulina u krvi, zbog prehrane bogatešećerom i škrobom, dovodi do nakupljanja masnih naslaga i debljanja.Naprotiv, odsustvo inzulina omogućuje sagorijevanje masnoće (kakoone iz hrane koju jedemo, tako i one iz naših masnih zaliha) što dovodido mršavljenja. Odsustvo inzulina omogućuje masnim stanicama dapolako otpuštaju svoj sadržaj masnoće u krvotok gdje se masnoćapretvara u energiju koja je tijelu potrebna za normalan rad. Dobra vijestje da čovjek sam može utjecati na količinu inzulina u krvi. To je,dapače, relativno lako. Potrebno je samo pozorno birati hranu kojuunosimo u organizam. Šećer i drugi ugljikohidrati izazivaju izlučivanjeinzulina, dok masnoća i proteini ne dovode do iste stimulacije ovoghormona. Upravo ovo je razlog zbog kojeg prehrana s dovoljno niskomkoličinom ugljikohidrata kod osoba sa prekomjernom tjelesnomtežinom gotovo bez greške dovodi do mršavljenja, a budući da seistovremeno može jesti ostala hrana (osim ugljikohidrata), kod ovakvognačina mršavljenja nema gladi. Kako nas “zdrava”i “uravnotežena”prehrana dovodi do debljine Prema službenim prehrambenim smjernicama zdrava se prehranatreba sastojati od 60% kalorija iz ugljikohidrata (iz kruha, krumpira,žitarica tjestenine i riže te voća i povrća). Osobama s prekomjernomtjelesnom težinom savjetuje se da izbjegavaju masnoću, šećer i slatkišene bi li se hranili „zdravo” i „balansirano”. Savjetuje im se da jeducjelovite žitarice, razne pahuljice, zobene kašice, crni kruh, krumpir,rižu, integralnu tjesteninu, povrće, voće te nešto nemasnih sireva i krtogmesa. Međutim, ono što „stručnjaci” kriju, ili ni sami ne razumiju, jestsljedeće: bez obzira odakle ugljikohidrati dolaze, da li iz šećera,
slatkiša, bijelog kruha i krumpira ili iz integralne tjestenine, crnogkruha, pahuljica i voća - oni u tijelu postižu potpuno isti učinak zato jernisu ništa drugo nego najobičniji šećer! Što je uopće šećer? Onaj „loši” bijeli kristalni šećer kojeg stavljamou kolače naziva se saharoza i po sastavu je disaharid, što znači da sesastoji od dvije osnovne molekule: jedne molekule glukoze i jednemolekule fruktoze. Osim glukoze i fruktoze, postoji još galaktoza, i tosu tri osnovne molekule šećera, tj. monosaharidi od kojih se sastoje svišećeri koje dobivamo iz hrane. Mliječni šećer laktoza također jedisaharid koji se sastoji od jedne molekule glukoze i jedne molekulegalaktoze. Disaharidi se razgrađuju već u ustima i zato od njih odmahosjećamo sladak okus. Žitarice i svi proizvodi od brašna i žitarica (bez obzira jesu licjelovite ili rafinirane), zatim riža, kukuruz i krumpir, sastoje senajvećim dijelom od škroba. Škrob je polisaharid što znači da se sastojiod dugih lanaca osnovnih molekula, pogodite čega - glukoze! Čisteglukoze, one iste od koje se sastoji i šećer! Razlika je ta što se ovi dugilanci ne razgrađuju istom brzinom kao gore spomenuti jednostavnijišećeri, zato i ne osjećamo isti sladak okus u ustima dok ih jedemo, aliunatoč tome, ne prođe mnogo minuta dok se i oni ne razgrade na svojeosnovne molekule - glukozu. I što se sad događa s glukozom? Ona se iz probavnog trakta brzoapsorbira u krvotok, nakon čega je zovemo „šećer u krvi”. Povišen šećeru krvi dovodi do izlučivanja inzulina, kojeg trebamo da „potjera” tuglukozu u stanice gdje će biti iskorištena za energiju. Jedan mali dioovog šećera (glukoze) može se pohraniti u mišićima i jetri u oblikuglikogena da bude gorivo tijelu slijedećih nekoliko sati, no kako mijedemo puno više šećera i škroba nego što nam treba za popunjavanjeglikogenskih rezervi (jer stručnjaci savjetuju da 60% dnevnog unosakalorija bude iz šećera i škroba), tako imamo preveliki višak šećera ukrvi. Budući da je visoka razina šećera u krvi vrlo opasna, gušterača
brzo proizvodi velike količine hormona inzulina kojemu je zadaćaukloniti višak glukoze iz krvotoka. I kud sad sa svim tim viškomšećera? Sada konačno dolazimo i do odgovora na osnovno pitanje kojenas muči - zašto se debljamo? Sav taj višak šećera inzulin tjera u masnestanice gdje se šećer pretvara u mast! Na taj način postaje rezervaenergije za kasnije. Kada ne bismo toliko puno i tako često jeli hranubogatu šećerom i škrobom, tijelo bi stiglo iskoristiti te masne rezervepretvarajući ih u energiju, međutim mi stalno unosimo u tijelo novekoličine šećera koje tijelo onda mora pretvarati u mast koju na kraju nestigne potrošiti. Mala napomena: masnoća iz hrane uopće ne podiže šećer u krvi nitidjeluje na izlučivanje inzulina. Ovo je važno zapamtiti, jer je inzulinapsolutno glavni čimbenik spremanja masnih zaliha, odnosno glavniuzrok debljanja. Kako masnoća ne potiče lučenje inzulina u krvotok, utijelu jednostavno ne postoji mehanizam kojim bi masnoća iz hranevodila do spremanja masnih zaliha i debljanja, osim ako istovremeno utijelo ne unosimo ugljikohidrate. Onaj tko tvrdi da konzumiranjemasnoće dovodi do debljanja, jednostavno ne razumije kako organizamfunkcionira. Sljedeći je problem taj da kad se razina glukoze u krvotoku vrati nanormalu, otprilike 90 minuta nakon obroka, razina inzulina još uvijek jevisoka pa i dalje uklanja glukozu iz krvotoka i šalje je u masne stanice.Rezultat je da šećer u krvi pada ispod granice normale, što se osjeća kaoglad koja se najčešće utaži „brzom energijom”, tj. novim porcijamaugljikohidrata i na taj način cijeli proces započinje iznova. Jednostavnose vrtimo u krugu, debljamo se i istovremeno smo gladni! Nažalost, ovaj se mehanizam ne ponavlja u nedogled bez posljedicai s vremenom nas dovodi do sljedećeg velikog problema, tj. inzulinskerezistencije uzrokovane stalnom visokom razinom inzulina u krvi, kojasmanjuje sposobnost zadovoljavanja centra za sitost u mozgu, što jošviše doprinosi prejedanju, debljini i razvoju dijabetesa tipa 2. „Zdrava” i
„uravnotežena” prehrana tako nas dovodi do toga da možemo pojestipuno više kalorija nego što našem organizmu treba, a kako pritom idalje osjećamo glad, jedemo još više. Ovo je isti mehanizam kojim sestoka tovi žitaricama. Na ovaj način ulazimo u začarani krug stalnogdobivanja na težini uz stalno prisutni osjećaj gladi. Pod ovimokolnostima nemoguće je ne jesti i debljina je neizbježna. Upravo jeinzulinski odgovor na visoku glukozu u krvi glavni faktor debljanja naduže staze i ovaj je efekt posebno izražen kod ljudi koji su već razviliinzulinsku rezistenciju. Dok god ima dostupne ugljikohidrate, tijelo kao „pogonsko gorivo”bira i koristi glukozu a ne nakupljene masne naslage, pa ako nastavimos niskokaloričnom „uravnoteženom” prehranom, temeljenom naugljikohidratima i ograničenom unosu masnoće, prisiljavamo naše tijeloda proizvodi masnoću, jer je inzulin anabolni (izgrađujući) hormon, kojičak i u niskoj koncentraciji aktivira sintezu masnih kiselina - stvaranjemasnih naslaga. Inzulin također onemogućuje lipolizu, trošenjemasnoće, jer sprječava proizvodnju lipaze, enzima potrebnog zasagorijevanje masnoće. Time sprječava tijelo da troši spremljenumasnoću, što mršavljenje čini nemogućim. Samo reduciranjem šećera i škroba tijelo prestaje tražiti glukozu iprirodno se prebacuje na iskorištavanje masnoće za energiju. Kad setijelo prebaci na sagorijevanje masnoće umjesto šećera, tada više neosjećamo tako čestu glad budući da tijelo više ne ovisi o novimobrocima da bi dobilo izvor energije (kao što je to slučaj dokiskorištavamo šećere za energiju). Tijelo tada sagorijeva masnoću, kakoonu iz hrane tako i onu iz masnih zaliha, pa više nema česte gladi nitipotrebe da se jede 5 do 6 puta na dan.
O čovjeku, medvjedu i sumo borcima Teško da bi ljudska vrsta preživjela stotinama tisuća godina dačovjek nije znao što treba jesti. Kao lovac i sakupljač čovjek je naučioda hrana biljnog porijekla nije pristupačna tijekom cijele godine i nedaje nam dugotrajnu energiju i izdržljivost potrebnu za opstanak. Odpamtivijeka je ljudska vrsta živjela na mesu i masnoći životinja i ništase od životinja nije bacalo. Iznutrice su se koristile za prehranu, krzno jepostajalo odjeća ili pokrivač, a kosti i kljove korištene su u gradnji, zapravljenje oruđa i izradu ukrasa. Hrana životinjskog porijekla čovjeku daje građevinski materijal zatijelo - bjelančevine i masnoće, te vitamine topive u mastima koji sukatalizatori o kojima ovisi asimilacija svih drugih hranjivih tvari(bjelančevina, minerala i vitamina). Ovih sastojaka u biljnoj hrani nema.Biljna hrana bogata je ugljikohidratima koji nisu građevinski materijalza tijelo ne sadrže nikakve esencijalne komponente. Čovječje tijelotreba jednu količinu glukoze, ali čak ni nju ne treba unositi izvana, jertijelo samo proizvodi potrebnu glukozu iz proteina i masti. Činjenica jeda hranom ne trebamo unositi ni jedan jedini gram šećera da bismopreživjeli. Gorivo koje tijelo troši za energiju zapravo nisu ni glukoza (kojudobivamo iz ugljikohidrata) niti masnoća, već kemijski spoj koji se zoveadenozin trifosfat (ATP). Jedna tipična ljudska stanica može u svakomtrenutku sadržavati milijardu molekula ATP-a koje se troše i ponovostvaraju svake tri minute. Ova ogromna potreba za ATP-om rezultiralaje time da je čovječje tijelo razvilo nekoliko različitih načinaproizvodnje ove važne molekule. Postoje tri izvora iz kojih stanicemogu proizvesti energiju: glukoza, koja dolazi iz ugljikohidrata (ali se u nedostatkuugljikohidrata može dobiti iz proteina i masti); masnoće, kako one iz hrane tako i one iz masnih naslaga na tijelu;
ketoni, koji nastaju iz metabolizma masnoće. Ne upotrebljavaju sve stanice u tijelu isto gorivo. Neke stanice mogukoristiti sva tri izvora: glukozu, masnoću i ketone, a ako imaju izbora,najradije biraju masnoće. Druge stanice ne mogu koristiti masnoću, većtrebaju ili glukozu ili ketone, od čega se radije prebacuju na potrošnjuketona. I na kraju imamo stanice koje su potpuno zavisne o glukozi.Ovo znači da kad ograničimo unos ugljikohidrata, najveća količinaenergije proizvodi se iz masnoća i ketona koji se dobivaju iz masnoća, ajedan manji dio energije proizvodi se iz glukoze. Otkud nam onda glukoza ako smo ograničili unos ugljikohidrata?Izvora je više. Tijekom povijesnog razvoja čovjek nije uvijek imaopristup hrani u količinama u kojima je ima danas, a glad ili nedostatakhrane bili su česta pojava. Posebice nije uvijek bilo pristupa hranibogatoj ugljikohidratima. Da se nisu razvili mehanizmi pomoću kojihtijelo dolazi do potrebne glukoze, ljudska bi vrsta odavno izumrla.Glukozu koju trebaju stanice, dobivamo razgradnjom glikogena iz jetre imišića (ograničene rezerve glukoze u tijelu), kao i proizvodnjomglukoze iz masnih kiselina. Masnoće su u našem tijelu pohranjene uobliku triglicerida, molekula koje se sastoje od tri masne kiseline ijednog glicerola. Masne kiseline se upotrebljavaju direktno kao gorivo,a glicerol se koristi za stvaranje glukoze. Ovim procesima upravljahormon glukagon, koji može djelovati samo u odsustvu inzulina, jer ovadva hormona imaju suprotno djelovanje. Dakle, funkcija glukagona jeproizvodnja potrebnog šećera u krvi, dok se sagorijeva masnoća zaenergiju. Za vrijeme dugoročne gladi, glukoza se može proizvesti iz proteinamišićnog tkiva u procesu koji se naziva glukoneogeneza. Tijelo radiještedi proteine vlastitog mišićnog tkiva i troši proteine iz hrane, ali unedostatku hrane troše se mišići. Proteini iz hrane se pretvaraju uglukozu s 58% učinkovitosti, što znači da trebamo 100 grama proteinada bi proizveli 58 grama glukoze.
Ugljikohidrati (šećer i škrob) daju “turbo” energiju i odlični, su zaspremanje te energije za kasniju upotrebu u obliku sala. Mehanizamdebljanja zapravo je način da se energija iz hrane pohrani za kasnijuupotrebu, što je u davna vremena kad hrane nije bilo u izobilju, bilo vrlovažno za preživljavanje. Moderni Čovjek ima iste osnovne genetskiprogramirane mehanizme za zadovoljavanje gladi, obranu od opasnosti,opstanak i razmnožavanje. U vremenima kad hrana nije bila tolikodostupna kao danas, čovjek je u ljeto i jesen jeo korjenasto povrće,šumsko voće i druge plodove bogate ugljikohidratima. Ova hranaizaziva izlučivanje inzulina, pomoću kojeg se spremaju masne rezerve,od kojih se moglo preživjeti zimi kad je hrane bilo manje. Inzulinregulira nakupljanje sala i kod sisavaca koji zapadaju u stanje zimskogsna. Medvjed je odličan primjer: u kasno ljeto i jesen, prije nego ode ubrlog gdje će provesti zimu, jede velike količine šumskog voća (šećera)kako bi nataložio masne rezerve od kojih će preživjeti zimu. I što se sad događa? U našem modernom svijetu nema oskudicehrane, imamo je u izobilju u svako doba godine, a najdostupnije su namupravo namirnice bogate šećerom i škrobom, što naša “paleolitska”tijela tumače ovako: kasno je ljeto ili jesen, treba nakupiti zalihe sala damogu preživjeti tešku hladnu zimu koja uskoro dolazi. Međutim,problem je u tome što ta zima nikad ne dođe, budući da stalno jedemohranu bogatu šećerom i škrobom pa se masne zalihe stalno stvaraju inemaju priliku da se istroše! Čovjek je u stanju nataložiti čak i stotine kilograma masnoće nasvom tijelu. Znate li kako se debljaju sumo borci? Njihova povijestdebljanja počiva na 1 400 godina dugoj tradiciji i iskustvu, zato oninajbolje znaju kako se postaje debeo. Da bi dosegli težinu od približno150 do 250 kilograma, sumo hrvači dnevno jedu 3 kilograma riže, 100grama masnoće i 100 do 300 grama bjelančevina. Ovo je prehranabogata ugljikohidratima i izrazito siromašna masnoćama, s dovoljnomkoličinom bjelančevina za održavanje mišićne mase, tj. prehrana sličnaonoj koju savjetuju stručnjaci.
Većina ljudi ne podnosi pretjeranu konzumaciju ugljikohidrata. Čaki oni koji su naizgled vitki, često imaju metaboličke poremećaje i masnenaslage oko organa što može biti još opasnije nego potkožni slojmasnoće. Veliki, postotak ljudi ima masnu jetru (Nonalcoholic FattyLiver Disease) koju prema preporuci liječnika liječe nemasnom hranom,iako se u znanstvenim krugovima dobro zna da masnu jetru uzrokuješećer. Čovjek nije genetski prilagođen velikoj količini šećera i škroba.Žitarice, ta nova hrana bogata škrobom, prisutna je u ljudskoj prehranitek zadnjih 5 000 do 10 000 godina, što je tek mali djelić povijestičovječanstva. Posebice je nova sva ta rafinirana i industrijski obrađenahrana prepuna šećera i škroba koja je postala dostupna u većoj mjeri teku 20. stoljeću. Svako živo biće zna kako i što treba jesti da bi preživjelo,a ljudska vrsta izgleda da je to zaboravila. Vrijeme je da se podsjetimo. LCHF prirodna prehrana za bolje zdravlje i regulaciju tjelesne težine Naziv LCHF nastao je u Švedskoj, a dolazi od Low Carb HighFat štoznači smanjeni unos ugljikohidrata i povećani unos masnoća. U praksito podrazumijeva strogo reducirani unos namirnica bogatih šećerom iškrobom kao što su kruh, tjestenina, žitarice, krumpir, riža i slično, dokse istovremeno preporučuje prava izvorna hrana koju čine riba, meso,jaja, raznoliko povrće i prirodne masnoće. Mliječni proizvodi, kao iorašasti plodovi i voće, također su dio ovog načina prehrane, a naglasakje stavljen na čiste prirodne namirnice u njihovom izvornom obliku,koliko je moguće, iz domaćeg ili organskog uzgoja. Osim šećera iškroba izbjegavaju se rafinirana i hidrogenizirana biljna ulja i drugeindustrijske prerađevine koje su prepune umjetnih dodataka i štetnihkemikalija. LCHF je prirodan način prehrane, najsličniji izvornojprehrani naših predaka kojoj je čovjek genetski prilagođen i koja jeoptimalna za očuvanje dobrog zdravlja i normalne tjelesne težine.
Ograničavanjem unosa ugljikohidrata održava se stabilan šećer ukrvi čime se izbjegava pretjerano izlučivanje inzulina i svi onizdravstveni problemi koje donosi kronično povišeni inzulin, aizbjegavanjem rafiniranih i hidrogeniziranih biljnih ulja i margarinasmanjuje se unos višestruko nezasićenih masnoća iz obitelji omege-6,koje djeluju inflamatorno, tj. izazivaju upalne procese u tijelu. Tako sesmanjuje i rizik od brojnih kroničnih bolesti povezanih s upalnimstanjima. Istovremeno, izbjegavajući žitarice, tijelo oslobađamo glutena,jednog od najvećih alergena i uzročnika mnogih autoimunih bolesti.LCHF je samo jedan od mnogih naziva ovakvog načina prehrane koji jenajsličniji izvornoj ljudskoj prehrani. Drugi nazivi tog sve popularnijegpokreta u svijetu su npr. Paleo, Primal i low carb. Zanimljivo je da se imnoge poznate i vrlo učinkovite medicinske dijete također zasnivajuupravo na načelima LCHF-a. Poznati američki pedijatar dr. Sidney Valentine Haas, u prvoj jepolovici 20. stoljeća razvio SCD The Specific Carbohydrate Diet(specifična ugljikohidratna dijeta) i sa svojim je kolegama proveo duginiz godina istražujući učinke ovakve prehrane pri liječenju celijakije idrugih probavnih i crijevnih oboljenja. Rezultati njihovih istraživanjabili su objavljeni u medicinskom udžbeniku The Managment of CeliacDisease (Tretiranje celijakije) 1951. godine pa je ova dijeta bilaprihvaćena širom svijeta kao lijek za celijakiju, a dr. Haas je nagrađenza svoj pionirski rad na području pedijatrije. Nažalost, u trenutku kad jecelijakija definirana kao netolerancija glutena, SCD je postalazaboravljena kao kakva zastarjela informacija. U život ju je vratilabiokemičarka Elaine Gottschall koja je godinama pomagala tisućamaljudi oboljelih od Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa, celijakije idrugih probavnih bolesti. SCD prehrana ograničava unos ugljikohidratai industrijskih prerađevina te uključuje izvorne namirnice: meso, ribu,jaja, povrće, orašaste plodove i manje slatko voće. Rezultate svogistraživanja i rada Elaine Gottschall je objavila u knjizi Breaking the
Vicious Cycle - Intestinal Health Through Diet (Razbijanje začaranogkruga - Zdravlje crijeva kroz prehranu). Doktorica Natasha Campbell-McBride, specijalistica neurologije inutricionizma, specijalizirala se za korištenje nutricionističkog pristupaliječenju raznih bolesti. Sa SCD kao bazom, razvila je poseban protokoldijete koju je nazvala GAPS Gut and Psychology Syndrome (crijevno-psihološki sindrom) i s njom, osim brojnih crijevnih oboljenja, vrlouspješno tretira i druge zdravstvene probleme kojima pravi uzrok leži uneravnoteži probavnog trakta. Doktorica Campbell-McBride tako jepostala jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za liječenje pacijenataoboljelih od autizma, poteškoća s učenjem, koncentracijom i drugihporemećaja ponašanja. Otkrila je snažnu povezanost između ovihporemećaja i nezdrave crijevne flore, slabe probave i toksičnostikemikalija nastalih od neprobavljene hrane koje djeluju na osjetljivukemiju mozga. GAPS dijeta podrazumijeva izbacivanje svih žitarica,industrijskih prerađevina i šećera, a sastoji se od mesa, ribe, jaja,povrća, prirodnih masnoća, fermentiranih mliječnih proizvoda te manjekoličine orašastih plodova i voća. Rezultat svog istraživanja objavila jeu knjizi Gut and Psychology Syndrome: Natural Treatment for Autism,ADD/ADHD, Dyslexia, Dyspraxia, Depression, Schizophrenia(Crijevno-psihološki sindrom: prirodno liječenje autizma, ADD/ADHD,disleksije, dispraksije, depresije, shizofrenije). Poljski liječnik Jan Kwasniewski postao je poznat, čak je nominirani za Nobelovu nagradu u medicini, radi izvrsnih postignuća sa svojommetodom koju je nazvao Optimal Diet (optimalna dijeta). Ovo je dijeta svrlo niskim unosom ugljikohidrata i vrlo visokim unosom masti gdje seproteini, masti i ugljikohidrati unose u specifičnom omjeru: na 1 gramproteina unosi se 2,5 do 3,5 grama masti i 0,5 grama ugljikohidrata.Količina proteina određuje se tako da se računa 1 g proteina na svakikilogram normalne tjelesne težine, dakle visina minus 100 (+/- 10%).Uz pomoć ove dijete, dr. Kwasniewski je izliječio tisuće ljudi koji supatili od dijabetesa, gastrointestinalnih problema, pretilosti,
reumatoidnog artritisa i mnogih drugih oboljenja. Rezultat svogistraživanja i rada objavio je u knjizi Dieta Optymalna (Optimalnadijeta) koja je prevedena na mnoge jezike. Danski ginekolog Bjarne Stigsby osmislio je način prehrane pomoćukojeg liječi probleme neplodnosti. Nazvao ga je KISS Klinisk InSulinSankende kostxxv (prehrana za snižavanje inzulina), jer je poznato davisoki inzulin, uslijed prehrane s visokim udjelom ugljikohidrata, možepogoršati funkciju jajnika i smanjiti fertilitet. Od velikog broja ženakoje su zatrudnjele u njegovoj klinici, više od polovice su to uspjele uzpomoć promjene prehrane koja snižava razinu inzulina, potpuno bezhormonske terapije ili potpomognute oplodnje. Dr. Stigsby izvještava dasvaka sedma žena koja posjeti njegovu kliniku ima toliko povišenurazinu inzulina da je to direktan uzrok njihove neplodnosti. Ove ženezato dobivaju uputu da drastično smanje unos šećera, brašna, krumpirate da umjesto toga jedu više proteina i masnoće kroz meso, perad, ribu,jaja, povrće i orašaste plodove. Nakon promjene prehrane, žene čestodobiju normalnu menstruaciju i ovulaciju čime se omogućava prirodnozačeće. Istom metodom dr. Stigsby liječi PCOS (sindrom policističnihjajnika). Rezultate svojih istraživanja obavio je u knjizi Spis dig gravid(Jedi da zatrudniš). U Americi također postoje liječnici koji pomoću niskougljikohidratne (low carb) prehrane liječe mnoge moderne bolesti.Primjera je jako puno, a sljedbenika izvorne prehrane svakim je danomsve više. Neka vas ne zavaraju različiti nazivi ovih dijeta i režimaprehrane, jer su svi osmišljeni prema istim principima. Radi se oodbacivanju one hrane koja izaziva bolesti i o povratku na izvornuljudsku prehranu. Ovaj pokret (LCHF, Paleo, Primal low-carb) nastajaoje postupno, tempom kojim se dolazilo do spoznaje da je moderan načinprehrane s previše šećera, škroba i industrijskih prerađevina postaoglavni uzročnik mnogih modernih bolesti te da se odbacivanjem takvehrane tijelu pruža mogućnost da se vrati u ravnotežu i svoje prirodnozdravo stanje.
Prelaskom na LCHF način prehrane može se znatno poboljšatizdravlje i izgubiti višak kilograma. Stabilna razina šećera u krvi, bezpretjeranog izlučivanja inzulina, omogućuje djelovanje glukagona, tj,oslobađanje masnih zaliha iz stanica i njihovo trošenje. Umjesto šećera,tijelo tako troši masnoću za energiju, pa se više ne osjeća česta glad niželja za jelom. Nedostatak energije i kronični umor nestaju, budući daviše ne ovisimo o obrocima kojima nadopunjujemo energiju, koja namje sada dostupna iz vlastitih masnih rezervi. LCHF nije samo još jedna nova dijeta za mršavljenje koja će seprovoditi nekoliko tjedana i nakon toga ćete se moći vratiti staromnačinu prehrane bogatom šećerima i škrobom. LCHF je stil življenja zaljude koji su shvatili da im „moderan” način prehrane narušava zdravljei donosi višak kilograma. Namijenjen je onima koji prihvaćaju izvornuprehranu kao način življenja, u cilju poboljšanja i održavanja svogzdravlja i regulacije tjelesne težine. LCHF nema sličnosti s drugimdijetama za mršavljenje zato što kod ovog načina prehrane nema gladi.Jede se do sitosti, ali se biraju namirnice. Teško da išta može bitijednostavnije od toga! LCHF ne znači da se jede više mesa nego ustandardnoj prehrani, već se jede više raznog povrća i prirodnihmasnoća koje daju hranjive tvari, energiju i dugotrajniji osjećaj sitosti.Na kraju se količinski jede manje, ali se osjećate sitije. Osnovne namirnice ili temelj prehrane: Meso i perad. Najbolje je meso pašnih životinja i slobodnih kokoši.Ne uklanjajte masnoću s mesa i kožu s piletine. Riba i druga hrana iz mora, rakovi, škampi, školjke, alge. Jeditečešće plavu ribu zbog omege-3 (npr. srdele i skuše). Jaja. Najbolje da budu organska ili jaja slobodnih kokoši. Povrće koje raste iznad zemlje, po mogućnosti iz organskog uzgoja:sve vrste kupusa, brokula, cvjetača, kelj, prokulica, špinat, blitva, raštika(broskva), zelene mahune, artičoka, šparoge, tikvice, patlidžani,
masline, sve vrste zelene salate, krastavci, rajčica, paprika, koromač,celer, gljive. Masti: maslac, pileća, pačja, goveđa i svinjska mast. Hladno prešana ulja: maslinovo, kokosovo, laneno i sezamovo, uljejetre bakalara. Luk, češnjak, đumbir i začinsko bilje. Lakto-fermentirane namirnice kao što su domaći kefir, domaćijogurt i domaći kiseli kupus. Iznutrice. Suho meso, slanina, pršut, čvarci, krvavice i kobasice, ali samodomaće proizvodnje, bez nitrita, glutaminata i drugih opasnihkemikalija. Hladetina i juhe od kostiju. Domaća majoneza i umaci napravljeni od hladno prešanogmaslinovog ulja, maslaca, domaćih jaja, začinskog bilja. Avokado. Voda je najbolje piće. Dodatne namirnice: Punomasni mliječni proizvodi, kiselo i slatko vrhnje, sirevi te sirovo,nepasterizirano mlijeko. Korjenasto povrće: cikla, čičoka, koraba, mrkva (ali ne krumpir nitislatki krumpir). Limun, grejp i drugo manje slatko voće. Najbolje je šumsko voće(maline, ribiz, borovnice, jagode, kupine) koje sadrži manje šećera.
Orašasti plodovi i sjemenke: orasi, bademi, lješnjaci, bučine,suncokretove, lanene i sezamove sjemenke. Mljevene orašaste plodove isjemenke možemo koristiti umjesto brašna za razna peciva i kruh. Kokosovo brašno, kokosovo mlijeko, nezaslađeni kakao prah. Kava, čajevi, topla ili hladna limunada (uz steviju kao sladilo). Ciljevi zbog kojih želimo promijeniti prehranu mogu biti različiti,zato prema njima treba prilagoditi i jelovnik. Namirnice iz prvekategorije sadrže malo ili nimalo ugljikohidrata i čine temelj prehrane,njih možete jesti do sitosti. Namirnice iz druge kategorije sadrže neštoviše ugljikohidrata, zato ih treba više ili manje ograničiti ako želitemršavjeti (neke čak treba potpuno izbaciti, vidi npr. Zelenu kuru ili anti-kandida dijetu.)xxvi Namirnice koje se izbjegavaju: Šećer, slatkiši, sokovi i svi zaslađeni napitci, kolači, keksi, peciva.Voćni jogurti, pahuljice i musli za doručak i slični proizvodi. Sve žitarice i sve mahunarke. Tjestenina, kruh, svi proizvodi od brašna i žitarica. Krumpir, slatki krumpir, čips i prženi krumpirići. Riža, kukuruz, kus-kus, bulgur, kokice. Margarin. Kupovni suhomesnati proizvodi koji sadrže kemijske dodatke:glutaminate (pojačivače okusa), konzervanse (nitrite) i šećere. Ulja bogata omega-6 masnoćama: kukuruzno, sojino, suncokretovo isve vrste ulja koja se deklariraju pod nazivom jestivo ulje. Pivo, koje je tekući kruh. Slatko i sušeno voće.
Praktični savjeti za provođenje LCHF prehrane U prehranu uvedite sirovo povrće i druge sirove namirnice, jer subogate netaknutim vitaminima, mineralima, antioksidantima,probiotičkim bakterijama i enzimima. Mnoge od ovih važnih supstancigube se ili potpuno nestaju kuhanjem, a jedan od jednostavnijih načinakonzumiranja sirovih namirnica je smoothie, kašasti sok od povrća izdravih masnoća. Čitajte deklaracije na proizvodima, osobito obratite pozornost naudio bjelančevina, masnoća i ugljikohidrata. Nabavite tablicuprehrambenih vrijednosti kako biste mogli provjeriti kolikougljikohidrata sadrže pojedine namirnice, a ako želite mršavjeti,koristite namirnice s maksimalno 5% ugljikohidrata (5 g na 100 gnamirnice). Kad god je to moguće i koliko dozvoljavaju vašemogućnosti, uvijek birajte čiste prirodne namirnice u njihovomizvornom obliku, iz organskog ili domaćeg uzgoja. Izbjegavajte sveindustrijske prerađevine prepune umjetnih dodataka i kemikalija. Umjesto klasičnih priloga jelu, kao što su krumpir, tjestenina i riža,jedite povrće na razne načine: pečeno, prženo, pirjano, kuhano i sirovo,uvijek uz dosta masnoće jer je tako ukusnije, sitije i hranjivije (da bismoiskoristili minerale iz povrća trebamo vitamine topive u mastima). Jedite kad ste gladni, jedite dok ne utažite glad i nemojte seprejedati. Nakon nekoliko tjedana naučit ćete slušati svoje tijelo ishvatit ćete da ste siti s puno manjom porcijom hrane nego ranije. Tajosjećaj možete zahvaliti većoj količini masnoće koja je hranjiva izasitna, ali i odsustvu šećera i škroba koji pobuđuju apetit. Jeditekonkretne obroke i ne grickajte između njih. Jedite kad ste gladni, ali seistovremeno ne ustručavajte preskočiti obrok kada ne osjećate glad. LCHF ne znači da ćete sada jesti više bjelančevina ni više mesa.Kalorije iz ugljikohidrata nadoknadit će kalorije iz masnoće, a ne izbjelančevina. Kako nutritivno bogate namirnice daju sve što tijelu treba,
tako se s puno manjom količinom hrane postiže zadovoljavajući osjećajsitosti. LCHF zapravo znači da se jede manje, a sitije. Koliko ćete jesti masnoće, to je prilično individualno. Iako svifunkcioniramo prema istim principima, ipak smo različite jedinke isvima neće odgovarati ista vrsta niti količina hrane Jedite hranu kojavam prija, pripremljenu na način koji volite, naravno u okvirima LCHFdozvoljenih namirnica. Pokušajte osluškivati svoje tijelo i njegovepotrebe. Neke osobe koje su godinama bile na nemasnoj hrani, mogle biosjetiti da im masnoća jako prija, čini se kao da tijelo samo traži ono štomu je godinama nedostajalo. Nakon nekoliko tjedana, čim se zadovoljita potreba, količina masnoće se spontano smanjuje. Oni koji su živjelina industrijskim prerađevinama prepunim toksina, obično osjete potrebuza čišćenjem pa im tijelo traži lagane obroke u obliku salata ilismoothija s puno zelenog povrća. Nakon perioda čišćenja, tijelo jespremno primiti i apsorbirati nutrijente iz konkretne hrane. LCHF neodređuje količine hrane, LCHF je model prehrane u čijem okviru svatkotreba pronaći sebe. Osluškujući tijelo i prateći znakove gladi i sitosti, većina ljudi ubrzoregulira svoju težinu, bez zamornog vaganja hrane i računanja kalorija.No nekima bi se moglo dogoditi da i uz LCHF prehranu teško mršave.U tom slučaju treba pribjeći kontroli i ograničavanju namirnica iz drugekategorije, jer mliječni proizvodi, orašasti plodovi i voće kod mnogihosoba mogu blokirati mršavljenje. Napomena: Ako imate dijabetes i koristite inzulin ili druge lijekove,trebate znati da prehrana s manje ugljikohidrata smanjuje potrebu zanekim lijekovima. S nepromijenjenim dozama lijekova riskirate dadoživite pad šećera u krvi, zato se konzultirajte sa svojim liječnikomprije nego započnete s ovom prehranom. Prije nego se odlučite na ovaj način prehrane, dobro je da upoznatepojmove ketoza i ketoacidoza (objašnjenje slijedi u ovom poglavlju)kako vas ne bi preplašili komentari pojedinih stručnjaka i medija do
kojih dolazi zbog miješanja pojmova i nedovoljnog poznavanja ljudskogmetabolizma. Također je važno unaprijed upoznati moguće smetnje koje se mogupojaviti s promjenom prehrane. Kada tijelo prelazi s korištenja šećera(glukoze) kao primarnog izvora energije, na korištenje masnoće,moguće je prva tri do četiri dana, a najviše do tjedan dana, osjetitiodređene smetnje. Uobičajene su smetnje glavobolja, umor ili otežanakoncentracija, iako neke osobe mogu osjetiti ubrzani rad srca, grčeve unogama ili mogu dobiti zatvor. Kod nekih opet dođe do pojačanogznojenja ili osjete loš zadah ili metalni okus u ustima. Važno je znati dasu ovo normalne i bezopasne pojave koje nastaju zbog prilagođavanjatijela na drugo gorivo. Nakon kratkog vremena tijelo se prilagođavasagorijevanju masnoće i vi ćete se osjećati puno bolje nego prije naprehrani koja se zasnivala na ugljikohidratima. Grčevi u nogama mogunastati zbog toga što se prvih dana više mokri pa se gubi i jedan diomineralnih tvari. Tada može pomoći uzimanje tableta magnezija i juheod kostiju. Do zatvora može doći ako se ne uzima dovoljno masnoće idovoljno tekućine. Tada povećajte unos masti (npr. kokosovo ulje jefantastično!) i uzimajte dovoljno vode i sirovog povrća. Pazite se umjetnih zaslađivača. Mnogi zamjenjuju šećer sladilimavjerujući da će smanjenje kalorija dovesti do smanjenja kilograma. Iakoje to teoretski moguće, ipak se u praksi pokazalo da umjetni zaslađivačiimaju isti utjecaj na težinu kao i šećer. Do toga vjerojatno dolazi zatošto se od slatkog okusa u tijelu počinje izlučivati inzulin u iščekivanjuda će u krvotok doći šećer, no mi već znamo da inzulin blokirasagorijevanje masnoće. Osim toga, okus slatkog potiče želju za jelom idovodi do čestog grickanja između obroka. Zato je najpametnijeizbjegavati zaslađivače i odviknuti se slatkog okusa.
LCHF i voće Općeprihvaćena je tvrdnja da je voće korisno i hranjivo, punovitamina i antioksidanata. Istina, voće jest cjelovit plod prirode i kaotakav pripada izvornoj ljudskoj prehrani, ali s pravom možemo postavitipitanje koliko je današnje voće doista izvoran plod prirode? Masovnaproizvodnja iscrpljuje zemlju koja ostaje bez minerala pa plodovi višenisu tako korisni kao nekad. Voće je križano i manipulirano da bi biloslađe. Uzgaja se u staklenicima, hrani umjetnim gnojivima, prskainsekticidima i pesticidima čime se značajno smanjuje sastav hranjivihtvari, dok se sastav šećera i kemikalija povećava. Međutim, kao i kodsvake druge namirnice, postoji bolje i lošije voće. Voće s nižim udjelomšećera, npr. šumsko bobičasto voće te voće iz organskog ili domaćeguzgoja koje nije tretirano umjetnim gnojivima i špricano kemikalijama,svakako je puno zdravije od voća iz konvencionalnog uzgoja. Voće je zastupljeno u LCHF prehrani, ali ako je cilj mršavljenje,tada se unos voća mora ograničiti. Šećer iz voća, poput svakog drugogšećera, djeluje na podizanje šećera u krvi, što dovodi do izlučivanjainzulina, a inzulin onemogućava sagorijevanje masnoće. Na kraju sveskupa dovodi do ponovne brze gladi i eto nas ponovo u začaranomkrugu koji vodi do debljanja. Kako smo svi različito osjetljivi na šećere (ugljikohidrate), tako sene može govoriti o nekoj univerzalnoj formuli za uspješno mršavljenje.Mnogi lako mršave čak i dok jedu voće, a drugima visoki sadržaj šećerau voću može blokirati mršavljenje. Isto se odnosi i na mliječneproizvode te orašaste plodove i sjemenke, zato je najbolje sve namirniceisprobati na sebi i pronaći svoju „čarobnu formulu”. Prema LCHF prehrani preporučuje se šumsko voće kao što sumaline, kupine, borovnice, ribiz i jagode. Ipak, mnogi koji sepridržavaju LCHF pravila bez želje da izgube višak kilograma,slobodno mogu jesti i drugo voće, kao i osobe na standardnoj prehrani.
Oni koji se uz LCHF prehranu žele udebljati, trebali bi jesti većekoličine voća jer, sjetimo se, za debljanje trebamo inzulin. Uvijek ima ionih koji uopće ne jedu voće, bilo da su na standardnoj ili LCHFprehrani, a ima i osoba koje su zbog određenih razloga na Zelenoj kuriili anti-kandida dijeti pa opet ne jedu voće. Kad je riječ o unosu vitamina i minerala, treba znati da sve onevitamine i minerale koje nalazimo u voću, nalazimo i u povrću, s tomrazlikom što povrće sadrži manje šećera. Prema LCHF-u se jede višepovrća nego na standardnoj prehrani. U standardnoj prehrani volumenobroka predstavljaju krumpir, riža, tjestenina ili kruh, dok su kodLCHF-a škrobne namirnice zamijenjene povrćem. Mnogi su upravo sLCHF-om otkrili vrste povrća za koje ranije nisu ni znali da postoje. Nemojmo zaboraviti da iz mesa, ribe, jaja i masnoće dobivamo svevitamine i minerale osim vitamina C, kojeg dobivamo u izobilju izpovrća, limuna i šumskog voća. Važno je napomenuti da se potreba zavitaminom C smanjuje kad jedemo manje šećera i obrnuto: povećava sekad jedemo više šećera (ugljikohidrata) zato što ugljikohidrati i Cvitamin konkuriraju na istim metaboličkim putovima u tijelu. Naročitoje važno što se uz LCHF prehranu dobivaju vitamini topivi u masti A, Di K2 kojih nema u biljnoj hrani, a koji su važni katalizatori o kojimaovisi asimilacija svih drugih hranjivih tvari: bjelančevina, minerala ivitamina. Uz LCHF prehranu nije potrebno uzimati multi vitaminskepripravke, osim vitamina D u zimskom periodu kad nema sunca teribljeg ulja ili ulja jetre bakalara zbog omege-3 što je posebno važno zaosobe koje ne jedu često plavu ribu, gdje se pod pojmom „često” mislina svaki drugi dan. Najbolji dodatak prehrani koji sadrži i D vitamin iomegu-3 je fermentirano ulje jetre bakalara, npr. Green Pasture. Zaključimo - LCHF i voće? Da, samo naprijed! Ali ako osjetite davam smeta u postizanju vašeg cilja, ograničite njegov unos ili gaizbacite na neko vrijeme i pri tome se ne zabrinjavajte zbog vitamina. S
LCHF prehranom sigurno ih dobivate više, nego osobe koje jedu„normalno.” Ketoza ili ketoacidoza, visokoproteinske ili visokomasne dijete Mediji te, nažalost, ponekad i stručnjaci, često brkaju značenjepojmova ketoza i ketoacidoza. Ketoza je normalno i bezopasno stanjetijela koje troši masnoću kao potrebnu energiju, dok je ketoacidozapojava do koje dolazi kod neliječenog dijabetesa i može biti fatalna.Također, govoreći o ketozi, često se u vezu dovode visokoproteinske ivisokomasne dijete koje nikako nisu jedno te isto. Metabolizam masnoća stvara ketonska tijela, a viša koncentracijaketonskih tijela u krvi i urinu naziva se ketoza. Količina ketonskih tijelakod ljudi koji jedu prehranu s niskim udjelom ugljikohidrata (Atkins,low carb, LCHF) jedno je od vječnih spornih pitanja. No kad bi kritičariove prehrane, kako oni medicinske struke tako i oni iz medija, malobolje poznavali biokemiju organizma, prestali bi s kritikom. Ljudsko tijelo kao „pogonsko” gorivo može trošiti glukozu (šećer)i l i masnoću. Kada tijelo nema pristup šećeru, tada mišići i tkivasagorijevaju masnoću za energiju, a mozak sagorijeva ketonska tijela iliketone, molekule masnoće proizvedene u jetri. Tada se kaže da jeorganizam u ketozi, a prehrana koja dovodi do ketoze naziva seketogena prehrana ili ketogena dijeta. Osim masnoće i ketona, nekestanice tijela trebaju glukozu, a ako ne unosimo dovoljno šećera krozprehranu, tada jetra stvara potrebnu glukozu iz bjelančevina i masnoća.Činjenica je da čovjek ne treba prehranom unositi ni jedan jedini gramugljikohidrata, dok bez masti i bjelančevina ne može opstati budući daoni sadrže esencijalne tvari koje tijelo ne može izgraditi samo. Međutim, ketoacidoza je nešto sasvim drugo. To je opasno stanjekoje može nastati kod dijabetičara uslijed nedostatka inzulina, kad je
šećer u krvi visok, a ne zbog smanjenog unosa ugljikohidrata. Akodijabetičar na inzulinu ima ketone u urinu istovremeno kad i visokišećer u krvi, to je znak da nema dovoljno inzulina. Kako nema dovoljnoinzulina da potjera šećer u stanice, tijelo ne može trošiti šećer pa trošimasnoću i otuda ketoni. Ovo stanje može biti smrtonosno, ali nemanikakve veze sa smanjenim unosom ugljikohidrata u prehrani. Nisuopasni ketoni već visoki šećer. Dijabetičar koji istovremeno ima povišenšećer i ketone mora uzeti inzulin, popiti dosta vode te potražitiliječničku pomoć. Novinar Gary Taubes intervjuirao je stručnjake za ketozu kada jepisao svoj revolucionarni Članak za New York Times - What If Its AllBeen a Big Fat Lie? (Što ako je sve to bila jedna velika debela laž?).xxviiEksperti su objasnili da medicinska struka i mediji miješaju pojmoveketoze i ketoacidoze, od kojih je ovaj posljednji jedna varijanta ketozekoja pogađa neliječene dijabetičare i može biti smrtonosna, dok jeketoza sasvim prirodno stanje. Taubes objašnjava da ketoni nisu otrovnikako se to u medijima često tvrdi, nego upravo suprotno Jedan odstručnjaka pokazao je da i srce i mozak rade 25% učinkovitije naketone, nego na šećere. Kad smo u ketozi imamo stabilnu razinu šećerau krvi, osjećamo veći priljev energije, ne osjećamo umor ni glad i tijelomože puno duže izdržati bez hrane budući da je pristup masti kao izvoruenergije praktički neograničen (čak i osobe s normalnom tjelesnomtežinom imaju zalihe masti u tijelu). Zbog svega navedenog, često dolazi do pogrešnog tumačenja LCHFprehrane, osobito kada je se zamjenjuje s visokoproteinskim dijetama.Prehrana s niskim udjelom ugljikohidrata ili ketogena dijeta može imativisoki sadržaj bjelančevina ili visoki sadržaj masnoće, ovisno o tomečime nadomještamo smanjeni unos ugljikohidrata. Visokoproteinskedijete smanjuju unos ugljikohidrata i unos masnoća, kao npr. Dukanovadijeta ili Protekal dijeta koja se zasniva na proteinskim napicima.Ovakve dijete, u kojima se za energiju troše bjelančevine, dovode dostvaranja viška dušika i nekih drugih elementa koji opterećuju tijelo,
naročito jetru i bubrege. Amonijak koji se inače normalno stvara putemmetabolizma aminokiselina (iz bjelančevina) i izlučuje urinom, uvelikim koncentracijama dovodi do hiperamonemije, stanja toksičnog zamozak. Kako je već poznato, sadržaj bjelančevina u LCHF prehrani nijepovećan, on je normalan kao i u standardnoj prehrani, ali je povećanunos masti. Smanjeni unos ugljikohidrata, uz visok unos masnoće, nijenimalo štetan. Tijekom svoje duge povijesti čovjek nije uvijek imaopristup obilju namirnica koje su bile bogate ugljikohidratima, zato sečesto nalazio u stanju ketoze. U zimskom periodu energiju jeuglavnom dobivao od mesne i masne hrane te vlastitih masnih naslagakoje je nakupljao u periodu ljeta i jeseni kada je imao pristup voću ikorjenastom povrću, tj. ugljikohidratima. Istraživanja urođeničkihnaroda npr. Eskima, Masaija i Saama (Laponaca) pokazala su da su ovinarodi tradicionalno jeli ekstremno masnu hranu s vrlo ograničenimunosom ugljikohidrata bez ikakvih negativnih posljedica na svojezdravlje. Dapače, njihovo zdravstveno stanje istraživači su procijenilikao izuzetno dobro, dokle god su se držali svoje tradicionalne prehrane. Antropolog Vilhjalmur Stefansson proučavao je početkom 20.stoljeća Eskime na Aljasci čija se prehrana sastojala 90% od mesa i ribe.Za vrijeme svog boravka među Eskimima, Stefansson nije uočio nijedan slučaj debljine, dijabetesa niti drugih tipičnih bolesti današnjice. Isam je prihvatio njihov način prehrane te je s cijelom svojom ekipomjeo samo meso i ribu u trajanju od 6 do 9 mjeseci svake godine. Ovo jebila čista ketogena dijeta (bez imalo ugljikohidrata) i Stefansson se takohranio svih devet godina dok je živio s Eskimima. Kad se vratio ugradski život i opisao svoje iskustvo, liječnici su ostali zapanjeni nadčinjenicom da njegovo zdravlje nije bilo nimalo narušeno. Budući da se i sam Stefansson pitao kakve je posljedice takvaprehrana mogla ostaviti na njegovo zdravlje, pristao je napravitieksperimentalnu studiju. Plan je bio da provede cijelu godinu u bolnici
Bellevue u New Yorku gdje neće jesti ništa drugo osim mesa i masnoće.Liječnici uključeni u ovo istraživanje koji su došli sa Harvarda,Cornella i drugih prestižnih organizacija, bili su uvjereni da ćeStefansson i još jedan njegov kolega dobrovoljac dr. Karsten Anderson,razviti ozbiljne zdravstvene probleme ili u najmanju ruku ozbiljnenedostatke vitamina. Njihov unos hrane pratio se uz strogu znanstvenu provjeru i varanjenije dolazilo u obzir. Sva hrana koju su uzimali bila je analizirana i nakraju studije zabilježeni su prosječni dnevni unosi: kalorija-od 2 000 do 3 100 proteina - od 100 do 140 grama (15-25% kalorija) masnoća - od 200 do 300 grama (75-85% kalorija) ugljikohidrata - od 7 do 12 grama (1-2% kalorija) Na kraju eksperimenta, Stefansson i Anderson i dalje su biliizvanrednog zdravlja, nije došlo ni do nedostatka vitamina niti dodrugih zdravstvenih problema. Rezultati ove studije objavljeni su uJournal of Biological Chemistryxxviii još 1930. godine. Dakle, razloga za brigu nema. Uostalom, sve je više znanstvenihistraživanja koja potvrđuju prednosti prehrane sa sniženim udjelomugljikohidrata uz povećani unos masnoće, u odnosu na standardnuprehranu bogatu ugljikohidratima. Pozitivni rezultati uočeni su kodmršavljenja, srčanih oboljenja, dijabetesa i mnogih drugih tipičnihcivilizacijskih bolesti. Granica unosa ugljikohidrata kod mršavljenja LCHF nije dijeta niti program koji je za svakoga identičan. LCHF jesamo model ili okvir unutar kojeg svatko treba pronaći vlastiti načinprehrane, ovisno o tjelesnim predispozicijama i ciljevima. Kod
mršavljenja je najvažnije odrediti količinu ugljikohidrata u prehrani, abudući da je svatko različito osjetljiv na ugljikohidrate, nekim ćeosobama manja količina ugljikohidrata izazvati jaču inzulinsku reakciju(i nakupljanje masnog tkiva), nego veća količina kod drugih. U LCHF prehrani dozvoljene su neke namirnice koje, ako se nekoriste umjereno, mogu blokirati mršavljenje. Zato sam dozvoljenenamirnice svrstala u dvije kategorije: prva kategorija s osnovnimnamirnicama koje predstavljaju bazu prehrane, i koje sadrže malo ilinimalo ugljikohidrata, te druga kategorija koja obuhvaća dodatnenamirnice s nešto višom količinom ugljikohidrata, zbog čega je njihovdozvoljeni unos dosta individualan. To su mliječni proizvodi, orašastiplodovi i sjemenke, voće i korjenasto povrće. Neke osobe imaju tu sreću da se ne moraju zamarati zbrajanjemunesenih ugljikohidrata pa uspješno mršave koristeći i namirnice drugekategorije. Kod jednih se radi o manjoj osjetljivosti na ugljikohidrate, akod drugih o umjerenosti u korištenju ovih namirnica. Neki ljudijednostavno više vole meso, ribu, jaja i povrće s masnoćom nego orahe,voće i mliječne proizvode. Međutim, kod određenog broja ljudi ne dolazi do zadovoljavajućeggubitka kilograma i najčešće se radi o prekomjernoj uporabi upravon a mirnica iz druge kategorije. U tom je slučaju možda potrebnoposegnuti za tablicom prehrambenih vrijednosti i početi pratiti svojdnevni unos ugljikohidrata. Nerijetko se iznenadimo kad otkrijemokoliko ugljikohidrata ustvari unosimo prehranom, čak i kada ne jedemoklasične namirnice bogate šećerom i škrobom. Budući da smo međusobno jako različiti po osjetljivosti naugljikohidrate i sklonosti nakupljanju suvišnih kilograma, tako je igranica unosa ugljikohidrata na kojoj počinje sagorijevanje masnoća,kod svakog različita. Zato vam netko drugi teško može odrediti točnukoličinu ugljikohidrata s kojom ćete uspješno mršavjeti i bolje je da toučinite sami. Jednostavno počnite zapisivati točne količine svega Što
jedete tijekom dana i takav dnevnik vodite nekoliko dana da se ne bidogodilo da je upravo taj jedan dan kad ste zapisivali namirnice bioiznimka. Potom pomoću tablice prehrambenih vrijednosti izračunajtekoličinu unesenih ugljikohidrata.
Sadržaj ugljikohidrata u nekim namirnicama koje najčešće koristimo:NAMIRNICA KOLIČINA SADRŽAJ UHmlijeko, jogurt 1 dl 5gslatko vrhnje 1 dl 3 gmileram, kiselo vrhnje 1 dl 3gavokado 1 kom. 120 g 1gbademi 1 dl (65 g) 4,5 gorasi 1 dl (50 g) 2glješnjaci 1 dl (65 g) 2,5 gsuncokretove sjemenke 1 dl(65 g) 8gkokosovo brašno 1 dl(35 g) 2,5 gmed 1 Čajna žličica (5 g) 4gzelena salata 100 g 1gŠpinat 100 g 1gkrastavac 100 g 1,5 gšparoge 100 g 2grotkvica 100 g 2gkelj pupčar 100 g 2gcvjetača 100 g 2,5 gporiluk 100 g 2,5 gluk 1 kom. (55 g) 3gtikvice 100 g 2,5 gbundeva 100 g 2grajčica 100 g 3,5 gbijeli kupus 100 g 4gzelene mahune 100 g 4gpaprika 1 kom. (100 g) 4,5 glimun bez kore 1 kom. (100 g) 2,5 g
grejp bez kore ½ kom. (80 g) 5gjabuka ½ kom. (60 g) 4,5 gšumsko voće (prosjek) 100 g 7g Najbolje je da sami provjeravate sadržaj ugljikohidrata napakiranjima namirnica, kao i u tablicama prehrambenih vrijednosti. Osjećaj gladi i sitosti je najbolji vodič Jedite kad ste gladni, jedite dok više niste gladni i nemojte seprejedati. Ovo je najvažnije pravilo, ali iako zvuči jednostavno, mnogiga ne razumiju. Što znači jesti kad smo gladni? To znači da ne jedemoako nismo gladni, bez obzira koliko je sati i da li je „vrijeme”za jelo.Nekome možda jeste vrijeme za jelo, vama možda nije. Ljudi čija seprehrana zasniva na ugljikohidratima troše glukozu (šećer) za energiju,a kako zbog djelovanja inzulina nemaju mogućnost trošiti masnoće,tako su ovisni o novim obrocima kojima nadopunjuju nove količinešećera za energiju. Međutim, osobe koje su se prebacile na trošenjemasnoće, nemaju neprestanu potrebu za jelom, jer masnoću kao izvorenergije dobivaju, kako iz hrane, tako i iz vlastitih masnih naslaga. Zatose ne trebate bojati preskočiti obrok, ako ne osjećate glad. Što znači jesti dok više nismo gladni i ne prejedati se? To znači dajedemo polako, uživamo u hrani, ali i osluškujemo vlastiti osjećajsitosti. Kada više ne osjećamo glad, znači da je dosta. U tom trenutkuvećina ljudi još može nastaviti s jelom dok ne osjete da su se prejeli i dane mogu više, no to je već višak. Istog trenutka čim osjetimo da višenismo gladni, tada je dosta. Mnogima se čini da su gladniji nego štodoista jesu pa često napune tanjur s više hrane. Predlažem da svoj tanjurnapunite umjerenom količinom hrane, jedite polako i osluškujte kada ćese pojaviti osjećaj sitosti, a tada je dosta. Ako ste već neko vrijeme na LCHF prehrani, sigurno ste primijetilida je osjećaj sitosti dugotrajan. Nakon obroka trebali biste osjećati sitost
najmanje 4 do 5 sati, a ako ogladnite već nakon 2 do 3 sata, to je znakda u zadnjem obroku niste unijeli dovoljno masnoće ili ste pak unijelipreviše ugljikohidrata, zato to popravite u sljedećim obrocima. Osjećateli glad, pojedite obrok, ali ne grickajte između obroka! Na početku senekim ljudima događa da su zaista gladni i tada je sasvim u redu jesti,ne treba trpjeti glad. LCHF daje bolju i dugotrajniju sitost i s manjim količinama hrane,no dok smo još naviknuti na veće količine škrobne hrane koja trebaispuniti naš stomak, iako ne ispunjava potrebu za hranjivim tvarima,često se na početku događa da jedemo više nego što tijelu doista treba.Ovo ja nazivam „psihološka glad” i na samom početku nema ništa lošeu toj pojavi, ispočetka se jednostavno ne opterećujte količinom hrane.Ubrzo ćete primijetiti da ste siti i s manjom količinom hrane, a nakonkraćeg perioda prilagodbe, naučit ćete jesti kad ste gladni, kao što ćetenaučiti prestati jesti kad više niste gladni. Bademe i sjemenke između obroka grickamo najčešće samo iznavike, iz dosade ili zato što naprosto volimo grickati. Ovu biste navikupolako trebali izbacivati ukoliko želite ostvariti normalan odnos premahrani. Mnogima je upravo uzimanje hrane između obroka i donijelovišak kilograma. Cilj LCHF-a nije samo skidanje prekomjernihkilograma, nego i stvaranje zdravih prehrambenih navika koje nas višenikad neće dovesti do prekomjerne tjelesne težine. Cilj je ostvaritinormalan odnos prema hrani - da jedemo zato što smo gladni, količinekoje su nam dovoljne da se zasitimo i to sve raspoređeno u nekolikoglavnih obroka, najčešće 2 do 4. Naravno d a j e hrana više od pukog zadovoljavanja tjelesnihpotreba, hrana je i uživanje i socijalna kategorija. LCHF upravo jesthrana za uživanje, jer nam to omogućuju namirnice s kojima možemomaštovito pripremati ukusna jela. Također, u posebnim prilikama, naproslavama, rođendanima i druženjima, možemo si priuštiti slastice i
slične privlačne prigriske, kao i čašu vina, jer je ta hrana za to izamišljena. Čim se približimo svojoj normalnoj tjelesnoj težini, mršavljenje seusporava i na kraju zaustavlja. Ovo nekima može biti frustrirajuće,pogotovo osobama koje su opterećene pogrešnim idealima izgleda. Zaovo je kriva industrija mode koja nameće ideale manekenske, skoroanoreksične mršavosti, čemu su mlade djevojke često vrlo podložne.Ljudsko tijelo, a pogotovo žensko, genetski je predodređeno da imaodređeni postotak masnog tkiva koje je potrebno za hormonalnuravnotežu organizma. Mnogi koji misle da imaju 5 do 6 kg viška,zapravo imaju normalnu tjelesnu težinu, ali je moguće da nemajučvrstoću tijela zbog nedostatka tjelesne aktivnosti i zbog krive prehranes puno šećera, škroba, nezdravih biljnih ulja i kemikalija iz industrijskiobrađenih namirnica. Kod njih će LCHF prehrana i tjelesna aktivnostdovesti do preoblikovanja i čvrstoće tijela. Kako je mišićna masa težaod masnog tkiva, moguće je izgubiti par kilograma masnoće, a da vagato ne pokaže budući da se istovremeno povećala mišićna masa. Zato sucentimetar ili vlastita odjeća bolji pokazatelji mršavljenja od vage. Ako mršavljenje ne ide kako bismo htjeli Dr. Andreas Eenfeldt u svojoj knjizi Matrevolutionen (Prehrambenarevolucija) dao je nekoliko korisnih savjeta za uspješno mršavljenje naduže staze. Ozbiljniji višak kilograma ne može nestati ni za mjesec ni za dva,koliko god nam to mediji obećavali sa svim najnovijim čudotvornimpreparatima i metodama. Za trajno mršavljenje potrebne su dugotrajnepromjene u načinu života i, ono čega možda imamo najmanje -strpljenje. LCHF nije instant-dijeta, LCHF je način života. Razmišljajtepozitivno: ako ipak pomalo mršavite, na kraju ćete se riješiti viškakilograma, koliko god vremena za to trebalo. Čak i spori napredak je
napredak, a pronalaženje načina prehrane s kojim se uz sitost reguliratjelesna težina, osigurat će vam rezultat kojim ćete dugoročno bitizadovoljni. Jedite dovoljno masnoće da biste bili siti i zadovoljni. Nezabrinjavajte se da ćete se udebljati, jer je nemoguće dobiti masne zalihebez dovoljno velikog unosa ugljikohidrata. Dokle god je razina inzulinau krvi niska, stanice ne mogu spremati masnoću u obliku naslaga. U nekim je slučajevima ipak moguće dobiti nekoliko kilograma napočetku LCHF prehrane, ali tada se radi o težini, a ne o obujmu. Akosmo ranije dugotrajno provodili izgladnjujuće dijete, to nas je dovelo dogubitka tekućine i mišićne mase, a vrlo je moguće da nas je dovelo i dosmanjenja unutarnjih organa i demineralizacije kostiju. Kada počnemounositi više hranjivih tvari, tijelo nezaobilazno nastoji popraviti nastaluštetu. Zato je sasvim uobičajeno da se nakon završene kureizgladnjivanja, ponovno brzo dobije na težini. Ovo donekle vrijedi i kadse prijeđe na LCHF, s jednom razlikom: dokle god ograničavamo unosugljikohidrata, razina će inzulina biti niska, a time će biti otežanonakupljanje masnoće na tijelu. Ne možemo spriječiti tijelo u vraćanju izgubljenog mišićnog tkiva iobnovi unutrašnjih organa i kostiju. To ne bi ni bilo dobro. Što nam seviše mišića vrati, više će se ubrzati sagorijevanje masnoće. Zato jemoguća nešto veća brojka na vagi, ili možda nepromijenjena, akoistovremeno dok dobivamo mišiće, gubimo masne naslage. Na kraju će ivaga početi pokazivati rezultat, iako to u težim slučajevima možepotrajati i nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. No, dotad će tijelo većpoprimiti drugačiji, zdraviji oblik. Dio osoba koje počnu s LCHF prehranom ponekad doslovno shvateda ne trebaju brojati kalorije i da mogu jesti koliko ih volja, pajednostavno pretjeruju s količinom hrane. Kod pretjeranog unosa hranetijelo nema razloga sagorijevati energiju iz masnih naslaga, već trošienergiju iz dobivene hrane. Najčešće se radi o namirnicama koje jedemo
i kad više nismo gladni. Zbog toga treba biti oprezan s vrhnjem,sirevima i orašastim plodovima, budući da su to kalorične namirnice skojima se u tijelo začas unese 500 do 1 000 dodatnih i nepotrebnihkalorija. Ako usprkos tome ne dobivate na težini, to je zapravofantastično, ali naravno, može zaustaviti proces mršavljenja. Moguće jejoš i to da mliječni proizvodi imaju negativan učinak na mršavljenjezbog mliječne bjelančevine koja potiče dodatni inzulin. Zato se trebadržati osnovnih namirnica ili baze prehrane, a sireve, vrhnje i orašasteplodove tretirati kao poslastice ili slatkiše koje treba koristiti s mjerom ioprezom. Isprobajte povremeni post (.Intermittentfasting, IF), vrlo popularanmedu sljedbenicima Primal i Paleo stila življenja. Povremenopreskočite obrok kad baš niste jako gladni ili preskočite obroke jedancijeli dan uz uzimanje dovoljno tekućine. Ovaj je savjet ipak višeupućen osobama koji su već neko vrijeme na LCHF prehrani i čije tijelose prebacilo na trošenje masti za energiju. Oni koji jedu standardnuprehranu bogatu ugljikohidratima za energiju troše glukozu i zato oviseo redovnim obrocima kojima nadopunjuju energiju. Takve osobe teškopodnose glad, no oni koji sagorijevaju masti, nemaju nikakvih problemakada povremeno preskoče pokoji obrok. Uostalom, to su često radili inaši davni preci, jer hrane nikad nije bilo u izobilju. To je nešto na štosu naši geni prilagođeni. Pozitivni učinci povremenog posta sublagotvoran odmor za probavni sustav, čišćenje i detoksikacija tijela,sjajnija i čišća koža, mirniji i dublji san te gubitak pokojeg tvrdoglavogkilograma.
LCHF prehrana za posebne potrebe Želudac i trbušna šupljina centar su našeg tijela iz kojeg crpimosnagu, zdravlje i izdržljivost. Da bi se hrana koju jedemo pretvorila uenergiju i hranjive tvari potrebne tijelu, hrana se mora pravilno ipotpuno razgraditi i probaviti u probavnom traktu. Međutim, zbogneprirodnih namirnica koje sačinjavaju modernu prehranu, probava sečesto ne odvija kako treba. Kaže se da usta možemo prevariti, ali trbuhne, što znači da nam upravo on javlja da li je neka hrana koju jedemo zanas dobra ili loša. Sve je veći broj osoba koje pate od raznih probavnih tegoba ikroničnih crijevnih bolesti. Danas je vrlo uobičajena skupina simptomakoja je dobila naziv IBS (Irritable Bowel Syndrome) ili SIC (sindromiritabilnog crijeva). Radi se o tipičnim simptomima koje pacijentiopisuju kao „balon u trbuhu”, bolove, nadutost i kronični zatvor iliproljev. Liječnici ne znaju naći uzrok, a njihove preporuke uglavnom sesvode na recept: jedite više vlakana i integralnih žitarica. No sve je višesuprotnih saznanja da upravo prehrana zasnovana na žitaricama ivelikom udjelu ugljikohidrata pridonosi razvoju iritabilnog crijeva, kao idrugim crijevnim bolestima. Osim što žitarice sadrže veliku količinu škroba, što nikako neodgovara našem probavnom sustavu, većina žitarica sadrži i teškoprobavljivu bjelančevinu gluten, koju veliki broj osoba ne podnosi iakotoga nisu ni svjesni. Stupanj osjetljivosti, kao i simptomi, mogu biti vrlorazličiti od osobe do osobe, a preosjetljivost na gluten može se pojavitiu bilo kojem razdoblju života. Gluten može direktno ili indirektnooštetiti crijevnu stjenku i prouzročiti sindrom propusnosti crijeva.Sindrom propusnosti crijeva znači da velike molekule neprobavljene ilisamo djelomično probavljene hrane prolaze kroz stjenku crijeva i ulazeu krvotok gdje iritiraju imunološki sustav i stvaraju upalne procese čijisimptomi su bol i nadutost u trbuhu.
Veće količine vlakana iz žitarica nisu dobre za osjetljivu probavu.Moramo razlikovati topiva i netopiva vlakna. Prvih ima prvenstveno uvoću i povrću, a drugih uglavnom u žitaricama. Tvrdnja da su vlakna izžitarica potrebna za dobru probavu još je jedan veliki nutricionističkimit i ne postoji niti jedan dokaz da bi ta netopiva vlakna bila korisnijaza tijelo od topivih vlakna iz povrća. Zapravo je obrnuto, jer vlakna izžitarica i mahunarki, čak i nekih vrsta povrća, djeluju iritirajuće nacrijeva i mogu uzrokovati cijeli niz problema. S druge strane, topivavlakna iz povrća i voća korisna su zato što se tope u vodi pa takopoprimaju želatinoznu konzistenciju i pomoću crijevnih bakterijauspješno fermentiraju, što dovodi do sekundarnog iskorištavanjaodređenih masnih kiselina. Topiva vlakna iz povrća takođerpoboljšavaju probavu, kao i dovoljno masnoće, dok prehrana siromašnamastima i bogata netopivim vlaknima iz žitarica, stvara nadutost izatvor. Mnoge osobe koje su cijeli život patile od zatvora i nadutogtrbuha, dok god su se držale „zdrave” prehrane bogate integralnimžitaricama i netopivim vlaknima, prelaskom na LCHF napokon sudobile normalno svakodnevno pražnjenje crijeva i ravni trbuh umjestonapuhanog balona. U crijevima živi kilogram i pol korisnih mliječno-kiselih bakterijakoje sačinjavaju 80% imuniteta. U crijevima se nalazi i velik brojživčanih stanica koji je približno jednak broju moždanih stanica, te se ucrijevima luči i 95% važnog neurotransmitera serotonina. Serotoninumiruje probavni sustav i šalje poruke od crijeva prema mozgu.Nepravilna prehrana koja se zasniva na većem udjelu ugljikohidrata, ukombinaciji sa stresom i kurama antibiotika, pogoduje razmnožavanjuloših bakterija i gljivica što stvara neravnotežu crijevne flore. Još jedan čest uzrok trbušnih i probavnih problema su mliječniproizvodi. Veliki broj osoba ima poteškoće s probavljanjem laktoze(mliječnog šećera), a mnogi reagiraju i na mliječne bjelančevine,naročito kazein. No većina osoba koje ne podnose pasterizirano, nemajuproblema sa sirovim nepasteriziranim mlijekom! Pasterizacijom se
mlijeko zagrijava na visoke temperature što između ostalog dovodi dodenaturiranja mliječnih bjelančevina koje tako mijenjaju svoj prirodnioblik i postaju teško probavljive. Također se uništavaju enzimi i laktobakterije potrebne za razgradnju mliječnog šećera laktoze. Nepodnošenje laktoze je najčešće sekundarno, tj. nastaje kaoposljedica nepodnošenja glutena, pa kada se iz prehrane izbaci gluten,često dolazi do ponovne tolerancije mlijeka. Treba napomenuti da sufermentirani mliječni proizvodi puno lakši za probavu, naročito ako sudobiveni od neobrađenog mlijeka. Osobe koje imaju bilo koji stupanjosjetljivosti na mliječne proizvode ne bi trebale nikada piti pasteriziranomlijeko, već samo sirovo i neobrađeno. Maslac ni kod osjetljivih nepredstavlja problem, jer sadrži većinom mliječnu mast koja je neutralnai ne sadrži bjelančevine ni mliječni šećer. U slučaju izuzetneosjetljivosti, tj. alergije na mliječnu bjelančevinu, može se napravitimaslo, tj. pročišćeni maslac (ghee). Najbolje što možemo učiniti za svoj stomak, za dobar imunitet izdravlje općenito, je da osiguramo dnevni unos zdravih crijevnihbakterija probiotika, zato u prehranu treba uvesti kiseli kupus ifermentirane mliječne proizvode. Domaći kefir je naročito dobar zauspostavljanje zdrave, uravnotežene crijevne flore, a u slučajuosjetljivost na mliječne proizvode, može se početi s malim količinama,npr. jedna žličica nekoliko puta na dan pa onda postupno povećavatikoličinu. Još je nešto pravi melem za crijevne probleme - juha od kostiju. Našisu stari imali dobru i zdravu naviku pa su redovito kuhali takve juhe, ami danas kupujemo meso bez kostiju, bez masnoće, bez koštane srži iloja oko kostiju. Bacamo najzdravije. Upravo se u kostima nalaze nekevrlo važne supstance koje ne možemo naći u drugim namirnicama i kojepomažu zacjeljivanju crijevne stjenke i izlječenju problema propusnosticrijeva.
Zelena kura Zelena kura je jedna varijanta LCHF prehrane s nešto strožimizborom namirnica koja dovodi do svojevrsnog čišćenja organizma.Ovim načinom prehrane uklanja se osjećaj nadutosti i bolovi u trbuhu,kronični umor nestaje i osjeća se novi priljev energije. Imate litvrdokorni višak kilograma kojeg se nikako ne možete riješiti, Zelenakura će vam i u tome pomoći. Muči li vas neodoljiva želja za slatkim iligrickanjem između obroka, ili osjećate da nemate kontrolu nadapetitom, tada je Zelena kura upravo za vas jer se s ovim načinomprehrane liječi ovisnost o šećeru i pretjerana potreba za jelom. Zelena kura znači da se nekoliko tjedana, još bolje i nekolikomjeseci, jede hrana koja se sastoji od uglavnom zelenog povrća,bjelančevina i masnoće. Dakle LCHF prehrana, ali bez mliječnihproizvoda i bez voća. Cilj Zelene kure je da se zaustave procesi vrenja utijelu do kojih dolazi zbog pretjeranog unosa ugljikohidrata i nepravilnei nepotpune razgradnje namirnica u probavnom traktu. Ugljikohidratisvih oblika predstavljaju hranu za kvasne gljivice, slične onima kojekoristimo kad pečemo kruh. Ove kvasne gljivice uzrokuju procesevrenja u tijelu, a otpadni produkti tih procesa, između ostalog, pružajuosjećaj otečenosti, uzrokuju umor, čak i poteškoće s koncentracijom. Tose stanje može prekinuti samo potpunim izbacivanjem hrane za gljivice- ugljikohidrata. Naravno, na neko vrijeme. Dosljednost u provođenju kure neophodna je za dobar rezultat. Ovoje čista detoksifikacija tijela koja probavnom sustavu daje prijekopotreban odmor od procesa vrenja, poboljšava probavu hrane i pomažetijelu da se vrati u ravnotežu. Rezultati se vide brzo, uz pozitivnezdravstvene promjene, kao i ravniji trbuh. Iako zvuči radikalno, Zelenukuru ipak nije teško provoditi zato što nema osjećaja gladi. Kao i kodLCHF prehrane, dozvoljene se namirnice jedu do sitosti.
Zelenu kuru je razvila Bitten Jonsson, specijalistica i vodeća osoba uSkandinaviji za liječenje ovisnosti o šećeru. Kuru također preporučuje iSanna Ehdin, nezavisna znanstvenica s doktoratom iz imunologije,predavač i pisac knjiga o samoiscjeljenju s holističkim pogledom nazdravlje. Vrlo je jednostavno ići u kupovinu i pripremati hranu s čistimnamirnicama, sve ide puno brže! Bez osjećaja grižnje savjesti možemokoristiti prirodne masnoće, a to nam omogućava da budemo siti i smanjom količinom hrane nego ranije. Osim toga poboljšavaju se ten ikosa, pamćenje i san, dobiva se više energije i vitalnosti. Gljivica kandida -pošast modernog doba Postoji mnogo vrsta kvasnih gljivica koje žive u našem probavnomtraktu, a kod žena i u rodnici, koje se pod određenim okolnostima (npr.kod bakterijske neravnoteže nakon kure antibioticima) mogu pretvoriti uagresivni oblik i dovesti do mnogih zdravstvenih problema. Moderni stilživota, brza hrana, pretjerani unos šećera i bijelog brašna, stres, rutinskoprepisivanje antibiotika, kontracepcijskih pilula itd., mogu dovesti doinfekcije patogenim oblicima gljivica koje uzrokuju mnoge kroničneporemećaje u tijelu. Najčešće dolazi do infekcije gljivicom kandida (lat.Candida albicans) koja napada kožu i nokte te oralnu, vaginalnu,urinarnu i analnu sluznicu, a može napasti i bronhije i pluća. U normalnim okolnostima kontrolu nad kvasnim gljivicama držedobroćudne bakterije prisutne u našim crijevima, imunološki sustav iuravnotežena pH vrijednost. No ako se crijevna flora poremeti, gljivicese pretvaraju u patogeni oblik. Prisutnost kandide može sedijagnosticirati pomoću testova. Ovisno o laboratoriju, može se izvršitianaliza stolice na gljivice, analiza pljuvačke ili krvi na antitijela (IgG iIgA) na kandidu ili analiza urina koja pokazuje prisutnost gljivica(yeast/fungal dysbiosis markers).
Najčešći simptomi kod infekcije kvasnim gljivicama su: snažna željaza slatkom hranom, kruhom, tjesteninom i slično, loš zadah iz usta,bijele naslage na jeziku, vjetrovi i napuhanost u trbuhu za vrijeme inakon jela, osjećaj prezasićenosti, infekcije i upale, česte prehlade,alergije ili preosjetljivost, suha sluznica, suha koža i ekcem, problemi skoncentracijom, kronični umor, česte glavobolje, poremećena razinašećera u krvi, psihička nestabilnost i promjene raspoloženja, PMS,hladne ruke i stopala, hemoroidi, proljev ili zatvor, vaginalna infekcijai/ili bol, svrbež, iscjedak iz rodnice. Parazitski oblik kandide u organizmu izlučuje otpadne tvari kojeopterećuju jetru i cijelo tijelo. Npr. kandida može proizvesti jednu vrstulažnog estrogena koji tijelu signalizira da ga ima dovoljno. Time senarušava prirodna proizvodnja ovog hormona što može dovesti doporemećaja menstrualnog ciklusa. Ako je razina šećera u krvi visoka,gljivica može proizvesti etanol (alkohol), a još jedan nusproizvodaktivnosti gljivica je acetaldehid, tvar slična formaldehidu, koji sezamjećuje u lošem zadahu iz usta. Infekcija kandidom može dovesti do raznih biokemijskihporemećaja u organizmu kao što su ometanje proizvodnje kolagena,oksidaciju masnih kiselina i blokiranje normalnih živčanih funkcija.Dakle, kandida je vrlo ozbiljna bolest. Zbog različite težine i vrstesimptoma, teško je procijeniti koliki broj osoba ima infekciju kandidom,ali statistika pokazuje da svaka treća osoba u zapadnim zemljama ima ilije imala neki parazitski oblik kandidexxix. Najčešći uzroci infekcije kandidom su: pretjerani unos namirnicabogatih šećerom i škrobom, kure antibioticima, korištenjekontracepcijskih pilula, terapije kortizolom, hormonalne promjene,nepodnošenje glutena i kazeina, nedostatak želučane kiseline, kiselo-lužnata neuravnoteženost tijela. Svi ovi faktori mogu narušiti osjetljivuravnotežu između dobrih i loših mikroorganizama u crijevnoj flori štolako dovodi do infekcija. Ova neravnoteža negativno utječe na zaštitnu
funkciju crijevne flore i time oslabljuje prirodnu otpornost organizmaprema bolestima. Anti-kandida program Radikalna promjena načina prehrane i nekoliko mjeseci stroge dijetemože riješiti problem infekcije kandidom. Gljivice se hraneugljikohidratima, a budući da su glukoza i fruktoza vrste šećera od kojihgljivice najčešće žive, najvažnije je ograničiti unos ugljikohidrata.Dijeta protiv kandide ustvari je LCHF prehrana s nešto strožim izboromnamirnica, većinom slična Zelenoj kuri. Važno je napomenuti da LCHFznači low carb highfat, tj. manje ugljikohidrata i više masnoće, što značida se smanjeni unos ugljikohidrata nadoknađuje povećanim unosomzdravih prirodnih masnoća. Ovo nije dijeta koja ograničava količinuhrane, već samo vrstu hrane. Jedite kad ste gladni i jedite koliko trebada se zasitite, jer se ne radi o odricanju već o mudrom biranju! Iz prehrane izbacite: sve namirnice koje sadrže šećer, slatkiše, kekse, kolače, čokoladu,marmeladu; sve vrste šećera, med, javorov sirup, sirup agave, ječmeni i rižinslad; sokove i svi zaslađene napitke, voćne jogurte; sva alkoholna pića i ocat; sve namirnice koje sadrže brašno i škrob, kruh, tjesteninu, peciva; pahuljice i musli za doručak, žitne kašice; sve žitarice i sve mahunarke (grahorice); rižu, kukuruz, palentu, kus-kus, bulgur; sve vrste voća i sušeno voće; krumpir, čips, pržene krumpiriće;
korjenasto povrće (ciklu, mrkvu i slično); mlijeko i mliječne proizvode (izuzetak su domaći kefir, domaćijogurt i maslac); kvasac; gljive; kupovnu majonezu i kečap; suhomesnate i konzervirane proizvode; mješavine začina koje sadrže glutaminate i ekstrakte kvasca; industrijske prerađevine pune umjetnih dodataka i kemikalija; margarin; rafinirana biljna ulja (suncokretovo, sojino, kukuruzno); kavu i crni čaj. Možete jesti: meso i perad, najbolje meso pašnih životinja i slobodnih kokoši (neuklanjajte masnoću s mesa i kožu s piletine); ribu i drugu morsku hranu, nastojite češće jesti plavu ribu zbogomege-3 (npr. srdele, inćuni, skuše, tune); jaja, najbolja su organska ili jaja slobodnih kokoši; povrće koje raste iznad zemlje, ali ne gljive, po mogućnosti izorganskog uzgoja (sve vrste kupusa, brokulu, cvjetaču, kelj, prokulice,špinat, blitvu, broskvu (raštiku), zelene mahune, artičoke, šparoge,tikvice, patlidžane, masline, sve vrste zelene salate, krastavce, rajčice,paprike, koromač, celer); masti: maslac, pileću, pačju, goveđu i svinjsku mast, hladno prešanokokosovo ulje;
hladno prešana ulja: maslinovo, laneno i sezamovo, ulje jetrebakalara; lakto-fermentirane namirnice: domaći kefir, domaći jogurt i domaćikiseli kupus; luk, češnjak, đumbir, začinsko bilje; avokado, limun; alge; iznutrice; suho meso: domaću slaninu, pršut i kobasice (samo ako ne sadržeglutaminate, nitrite i druge štetne kemikalije); juhe od kostiju: mesne, kokošje, riblje; juhe i sokove od povrća; kašaste sokove od povrća i zdravih masnoća (smoothie); domaću majonezu i umake napravljene od hladno prešanogmaslinovog ulja, maslaca, domaćih jaja, začinskog bilja; orašaste plodove i sjemenke u malim količinama, ali ne kikiriki; kokosovo brašno, kokosovo mlijeko; nezaslađeni kakao prah, steviju; vodu, biljne čajeve, toplu i hladnu limunadu. Osmislite obroke tako da budu raznovrsni i ne ponavljajte istenekoliko dana za redom. Za kruhove i peciva upotrijebite „brašno” odsvježe mljevenih orašastih plodova i sjemenki, kokosovog brašna ipsyllium praška, ali ih ipak koristite u umjerenim količinama. Obroktreba biti sastavljen po LCHF principima što znači da se sastoji odnečeg proteinskog (meso, riba, jaja), s povrćem (pečenim, kuhanim,prženim, pirjanim ili sirovim), uz masnoću u kojoj se pripremala hrana
ili uz umak napravljen od maslaca, žumanjaka, maslinovog ulja izačinskog bilja. Obavezne namirnice: Naročito je važno da jedete puno češnjaka, obavezno uz svaki obrok.Češnjak je vrlo ljekovit, između ostalog djeluje protiv bakterija, virusa igljivica, jača imunitet i potpomaže razvoj korisnih bakterija u crijevima. Domaći kefir, po mogućnosti od domaćeg mlijeka (kravljeg ilikozjeg), uzimajte više puta tijekom dana po jednu šalicu. Kefir pomažeizgradnji normalne i zdrave crijevne flore. Uzimajte dnevno 2 do 4 žlice hladno prešanog kokosovog ulja.Kaprilična i laurinska kiselina iz kokosovog ulja djeluju antifugalno.Počnite s 1 žličicom na dan ako ga nikad niste koristili i postupnopovećavajte dozu. Najjednostavnije je uzeti ovo ulje tako da ga rastopiteu šalici čaja ili kave, no možete ga jesti i žlicom ako vam tako odgovara. Juhe od kostiju su obavezne. Napravite domaći kiseli kupus jer je kupovni pasteriziran, što značida su korisne lakto-bakterije uništene. Koristite često maslinovo ulje, limun, luk, alge, đumbir, kajenskipapar i kurkumu. Dodaci prehrani i biljni pripravci: Počnite uzimati dodatak vlakana za čišćenje crijeva u obliku 2 žlicesvježe samljevenih sjemenki lana ili 1 žlicu ljuski psyllium sjemenkixxx snajmanje 3 dl vode. Počnite uzimati neki antifugalni pripravak, kao npr. ekstraktsjemenki grejpa ili ulje origana. Nakon nekoliko dana, ili jednog tjedna, počnite uzimati probiotike utabletama da biste potpomogli stvaranje zdrave crijevne flore.
Uzimajte neki pripravak za jačanje imuniteta. Da biste izabrali najdjelotvornije pripravke, najbolje je da sesavjetujte s fito terapeutom, liječnikom ili farmaceutom. Borba protiv kandide mora se odvijati na više frontova i svi sudijelovi podjednako važni: Izgladnjeti gljivicu uskraćujući joj hranu (pomoću dijete sminimalnim unosom ugljikohidrata). Uništiti je do kraja (pomoću antifungalnih pripravaka). Izgraditi zdravu crijevnu floru (pomoću hrane bogate probiotičkimbakterijama (domaći kefir i domaći kiseli kupus) i probio tika utabletama. Pomoći crijevnoj stjenci da se oporavi i zacijeli (pomoću juha odkostiju). Ojačati imunitet (pomoću nutritivno bogate hrane, češnjaka i popotrebi nekog dodatnog sredstva). Mnogi stručnjaci preporučuju dijetu protiv kandide koja isključuješećere i bijelo brašno, ali sadrži brašno cjelovitih žitarica, rižu i slično.Nažalost, takva dijeta nije djelotvorna, jer se sve žitarice sastoje odškroba koji je čista glukoza, tako da nema razlike između bijelog brašnai brašna cjelovitih žitarica. Sve je to hrana gljivicama i sve jednostavnotreba izbaciti. Nakon dijete i obavljenih testova pomalo vraćajtepojedine namirnice u prehranu: korjenasto povrće, voće, mliječneproizvode. Dobro razmislite želite li u prehranu vratiti mahunarke ižitarice, a šećer i bijelo brašno svakako izbacite zauvijek. Die-off reakcija Eliminacija kandide može dovesti do simptoma zvanih die-offreakcija. Kad stanice kvasnih gljivica počinju odumirati, one otpuštajusvoje metaboličke nusprodukte u tijelo. Kandida otpušta mnoge različite
toksine, između ostalih etanol i acetaldehid. Jetra je glavni organ zaeliminaciju toksičnih tvari i die-off reakcija znači da je jetrapreopterećena. Simptomi mogu biti: mučnina, glavobolja, umor,vrtoglavica, nadutost, plinovi u crijevima, zatvor ili proljev, povećanabol u zglobovima ili mišićima, povišen broj otkucaja srca, hladne ruke inoge, znojenje, groznica, pucanje kože, opetovane infekcije rodnice,prostate ili sinusa. Ovi simptomi najčešće nestaju u roku od jednog tjedna, ali ponekadznaju trajati i duže. Neke stvari mogu pomoći da se reakcija uspori ili dase ubrza izbacivanje toksina iz tijela: Mlijeko čička (Sylibum marianum) pomaže jetri da izbaci toksine. Smanjiti ili privremeno prekinuti uzimanje antifugalnih pripravaka.Ovi pripravci djeluju tako da razbijaju stjenke stanica kandide koja tadaotpušta mnoge toksine. Smanjivanjem uzimanja antifugalnih pripravaka,smanjuje se količina oslobođenih toksina. Čim se počnete osjećati bolje,ponovno možete povećati dozu. Smanjiti dozu probiotika. Manje je vjerojatno da upravo probioticiuzrokuju die-off reakciju, ali ako imate jake simptome, privremenosmanjivanje doze može pomoći. Uzimanje više vode. Voda pomaže da se oslobođeni toksini ispiru iztijela. Usporite tempo i odmarajte se koliko god možete. Stres možeoslabiti nadbubrežne žlijezde i smanjiti sposobnost tijela da se boriprotiv patogena. Odmorom i opuštanjem pomažete svom imunološkomsustavu da odradi svoj posao. Dodatak C vitamina (1 000 mg) može ojačati nadbubrežne žlijezde iobnoviti imunitet.
Razni oblici detoksifikacije (čišćenja organizma) u obliku saune,suhog četkanja i slično potiču cirkulaciju i limfni protok što pomažetijelu u izbacivanju toksina. Karika koja nedostaje — temeljac ili juha od kostiju Mnogi ljudi i djeca pate od probavnih tegoba i alergije na hranu, ali imnoge druge bolesti za koje vjerujemo da nemaju veze s probavom ialergijama, zapravo su posljedica nepravilne probave i nepodnošenjahrane. Najčešći razlog ovim zdravstvenim problemima je narušenacrijevna flora koja uzrokuje propusnost crijeva. Mliječno-kiselebakterije (laktobakterije ili probiotičke bakterije) koje žive u našimcrijevima igraju presudnu ulogu u jačanju imuniteta i zaštite organizmaod raznih bolesnih stanja. Narušena crijevna flora znači loš bakterijskisastav, prekobrojno množenje određenih patogenih sojeva bakterija iprekomjerno množenje gljivice kandide što uzrokuje propusnost crijeva. Zbog narušene crijevne flore i propusnosti crijeva nepotpunoprobavljene komponente hrane prolaze kroz crijevnu stjenku i ulaze ukrvotok, gdje izazivaju imunološku ili alergijsku reakciju. Mnogi semuče da otkriju na koju su hranu alergični, ali to je zapravo jako teškoutvrditi kad je u pitanju propusnost crijeva. Zbog oštećene crijevnestjenke većina se hrane ne probavlja pravilno, što može izazvatitrenutnu alergijsku reakciju, ali i zakašnjelu koja se manifestira teknakon nekoliko dana, čak i nekoliko tjedana. Kako se ove reakcijepreklapaju, ne možemo nikad biti sigurni koja hrana je uzrokovala kojureakciju. Dr. Natasha Campbell-McBride smatra da kada bismo radilialergijske testove dva puta dnevno tijekom dva tjedna, pokazalo bi se dasmo alergični na sve što jedemo. Dokle god je crijevna stjenka oštećena,nećemo nigdje stići budemo li samo izbacivali namirnice za kojemislimo da ih ne podnosimo. Jedini pravi način za rješavanje problemasa alergijama je izlječenje crijevne stjenke. Tada će se većina hranepravilno probavljati, a mnoge alergije će netragom nestati.
Search
Read the Text Version
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- 6
- 7
- 8
- 9
- 10
- 11
- 12
- 13
- 14
- 15
- 16
- 17
- 18
- 19
- 20
- 21
- 22
- 23
- 24
- 25
- 26
- 27
- 28
- 29
- 30
- 31
- 32
- 33
- 34
- 35
- 36
- 37
- 38
- 39
- 40
- 41
- 42
- 43
- 44
- 45
- 46
- 47
- 48
- 49
- 50
- 51
- 52
- 53
- 54
- 55
- 56
- 57
- 58
- 59
- 60
- 61
- 62
- 63
- 64
- 65
- 66
- 67
- 68
- 69
- 70
- 71
- 72
- 73
- 74
- 75
- 76
- 77
- 78
- 79
- 80
- 81
- 82
- 83
- 84
- 85
- 86
- 87
- 88
- 89
- 90
- 91
- 92
- 93
- 94
- 95
- 96
- 97
- 98
- 99
- 100
- 101
- 102
- 103
- 104
- 105
- 106
- 107
- 108
- 109
- 110
- 111
- 112
- 113
- 114
- 115
- 116
- 117
- 118
- 119
- 120
- 121
- 122
- 123
- 124
- 125
- 126
- 127
- 128
- 129
- 130
- 131
- 132
- 133
- 134
- 135
- 136
- 137
- 138
- 139
- 140
- 141
- 142
- 143
- 144
- 145
- 146
- 147
- 148
- 149
- 150
- 151
- 152
- 153
- 154
- 155
- 156
- 157
- 158
- 159
- 160
- 161
- 162
- 163
- 164
- 165
- 166
- 167
- 168
- 169
- 170
- 171
- 172
- 173
- 174
- 175
- 176
- 177
- 178
- 179
- 180
- 181
- 182
- 183
- 184
- 185
- 186
- 187
- 188
- 189
- 190
- 191
- 192
- 193
- 194
- 195
- 196
- 197
- 198
- 199
- 200
- 201
- 202
