klicu i ovojnicu. Veći dio ovog “otpada”, ustvari najhranjiviji diožitarice, prodaje se kao nusproizvod za životinje. Dobiveno bijelobrašno sadrži tek dio hranjivih tvari početnog zrna. Čak je i integralnobrašno suvremenim postupkom mljevenja dovedeno u pitanje. Mlinovivelikih brzina dosežu. 200 °C, a na toj temperaturi uništavaju se svevitalne hranjive tvari i stvara se užeglost klice i ovojnice. Vitamin E izklice tako biva potpuno uništen, što je zaista šteta budući da je cjelovitapšenica najdostupniji izvor vitamina E. Doslovno deseci aditiva za kondicioniranje brašna i konzervansadodaju se modernom kruhu, kao i toksični sastojci poput djelomičnohidrogeniziranih biljnih ulja i sojinog brašna. Sojino brašno, inačeprepuno antinutrijenata, dodaje se danas u gotovo sve vrste kruha radiboljeg dizanja i sprječavanja lijepljenja. Postupak ekstrudiranja, kojimse dobivaju hladne žitarice za doručak i napuhane žitarice, nanosidodatni udarac žitaricama jer taj proces također uključuje visoketemperature i tlakove koji stvaraju dodatne toksične sastojke i još višeuništavaju hranjive tvari, čak i sintetske vitamine koji se dodajunaknadno u zamjenu za vitamine uništene rafiniranjem i mljevenjempšenice. Ljudi koji su navikli na masovno proizvedene, ljepljive, “beživotne”i nutritivno siromašne kruhove i peciva, slabo se sjećaju kakav bi okustrebao imati pravi kruh. Kemijski konzervansi omogućuju prijevozkruha na velike udaljenosti i stajanje na polici više dana bez kvarenja, asve bez hlađenja. Osobe koje još uvijek ne mogu zamisliti život bez kruha, trebale bibarem koristiti 100% kamenom mljeveno integralno brašno izorganskog ili biodinamičkog uzgoja koji ne dozvoljava sintetičke ikancerogene kemikalije i gnojiva. Od takvog bi brašna trebali sami pećikruh na tradicionalan način, od kiselog tijesta. Metoda kiselog kvasanja,kao i namakanje i klijanje, neutraliziraju antinutrijente iz žitarica patako smanjuju štetno djelovanje žitarica na zdravlje.
Hrana koja ubija Koliko smo puta otvorili vrata hladnjaka ili ormarića s hranom ukuhinji tražeći nešto za jelo, iako zapravo uopće nismo bili gladni?Koliko često jedemo zbog gladi, a koliko često zbog potrebe ili želje zajelom? Veliki je broj ljudi koji su gotovo zaboravili što je to (ili kako seosjeća) pravi osjećaj gladi, i koji najčešće jedu zato što osjećajupretjeranu potrebu ili želju za jelom. Mnogi su doživjeli da se u određenim prilikama jednostavno nemogu kontrolirati i ne mogu prestati jesti sve dok ne osjete mučninu. Ktome još i vjeruju da se radi o lošem karakteru ili proždrljivosti. Noustvari se radi o osjetljivoj kemiji mozga. Ovaj problem, tj. poremećaj,izazvan je krivim izborom namirnica, jer određene vrste hrane stvarajuopijatske aktivnosti u mozgu. Prva takva namirnica je šećer. On izaziva pretjeranu potrebu zajelom, posebice za još slatkog. Jednim dijelom zbog podizanja iopadanja šećera u krvi što izaziva glad i želju za jelom, ali uglavnomzbog utjecaja na osjetljive supstance u mozgu koje su sastavni dio našegvlastitog sistema nagrađivanja, čime dolazi do stvaranja ovisnosti. Slatkiokus sam po sebi, čak i ako ne potječe od šećera nego, recimo, odumjetnih sladila, dovodi do opijatskih aktivnosti u mozgu i stvarapotrebu za još slatkog okusa. Novija istraživanja pokazuju da i hrana poznata kao junk food stvaragotovo isto tako jaku ovisnost kao heroin. Znanstvenici smatraju dadebljina i ovisnost o drogama imaju zajedničku neurobiološkupozadinu. Ova vrsta hrane, jednako kao i droge, izaziva sličnu aktivnostu kemiji mozga koja dovodi do ovisnosti jer izaziva promjene uvlastitom sustavu nagrađivanja. Junk food sadrži kombinacije slatkog imasnog te slanog i masnog, velike količine tijesta, šećer i jeftinezamjene za šećer u obliku škrobnog, glukoznog i fruktoznog sirupa,
margarine i masu neprirodnih hidrogeniziranih (očvrsnulih) biljnih uljakoje narušavaju ravnotežu omege-3 i omege-6 u mozgu i cijelomorganizmu. Glutaminati (pojačivači okusa E621-E625) također potiču apetit iželju za više hrane nego što nam je potrebno. Kao što im i ime kaže,glutaminati pojačavaju okuse pa je mnogim ljudima hrana sglutaminatima ukusnija, što dovodi do prejedanja. Osim što su vrloštetni, izazivaju pojačano izlučivanje inzulina i brzu ponovnu glad,glutaminati također djeluju na osjetljivu kemiju ljudskog mozga. Gluten (bjelančevina iz žitarica) i kazein (mliječna bjelančevina)dovode do stvaranja supstanci koje potiču aktivnost u mozgu na sličannačin kao droge. Brzi ugljikohidrati (npr. proizvodi od bijelog brašna)izazivaju pretjeranu želju za jelom, a kod nekih osoba tako djeluju svevrste ugljikohidrata. Neki ljudi ne mogu prestati kad počnu jestikrumpiriće, kokice, tjesteninu, sendviče... Kod nekih osoba i nekezdrave namirnice mogu stimulirati apetit: voće - zbog sadržaja šećera,orašasti plodovi (pogotovo posoljeni i prženi) - zbog kombinacijeslanog i masnog, a mnogima konzumacija tvrdih sireva stvara jaku željuza jelom koja traje čak i nekoliko narednih dana. Nedostatak prirodnih masnoća u prehrani, posebno esencijalneomege-3, povećava rizik od stvaranja ovisnosti i pretjerane želje zajelom. Nedostatak ove masnoće često se očituje kao potreba za masnomhranom pa, nažalost, mnogi ovo rješavaju čipsom i prženimkrumpirićima čime samo još više pogoršavaju problem. Modernomprehranom u svoje tijelo unosimo previše neprirodne hrane koja sadržiprazne kalorije i mnoštvo štetnih sastojaka i dodataka, a ne unosimodovoljno prave prirodne hrane bogate hranjivim tvarima. Hrana je riječkoja je odavno izgubila svoje pravo značenje. Hrana bi trebala biti neštošto hrani tijelo, a ne sve ono što stavljamo u usta. Nažalost, danas sehranom nazivaju i stvari koje ne samo da ne hrane, nego i ubijaju.
Ovisnost o šećeru Šećer je ozbiljna droga koja izaziva ovisnost na isti način kaoalkohol i heroin. Iako je šećer za sve ljude vrlo opasan, mnogi ga mogupovremeno konzumirati u umjerenim količinama bez tragičnihposljedica. No, kod osoba koje su razvile ovisnost o šećeru, radi se ovrlo ozbiljnom zdravstvenom problemu. Šećer utječe na osjetljivukemiju mozga i ometa funkciju našeg vlastitog sustava nagrađivanja.Šećer i drugi brzi ugljikohidrati, kao i alkohol, utječu na supstance umozgu koje djeluju smirujuće i daju osjećaj zadovoljstva, smanjujuspontane osjećaje unutarnjeg zadovoljstva i umjesto toga stvaraju jaku,često kompulzivnu ovisnost koja traži stimulaciju izvana, u oblikušećera, hrane, ili drugog stimulansa. Zanimljiva paralela može se povući između šećera i alkohola. Mnogiljudi piju alkohol, ali nisu svi ovisnici. Većina povremeno popije čašualkohola i nemaju s tim nikakvih problema, međutim ovisnik o alkoholune može uzeti samo jednu čašu, on pije bez ikakve kontrole. Tako je i sašećerom - mnogi mogu povremeno pojesti nešto slatko, jedan kolač,krišku torte ili nekoliko kockica čokolade, ali ovisnik o šećeru ne možeuzeti samo jedan red čokolade, taj pojede cijelu čokoladu, cijelu vrećicubombona, cijelo pakiranje keksa ili čega drugog. Ovisnost znači gubitakkontrole nad konzumacijom i pojavu apstinencijske krize prilikomuzdržavanja. Droga, bilo da je u pitanju šećer, alkohol, cigarete,narkotici ili drugo, konzumira se u sve većoj mjeri zato što je opijatskisustav mozga poremećen i potrebne su sve veće količine za postizanjeistog učinka. Konzumaciju ove droge prati nezadovoljstvo, kajanje,anksioznost i obećanje „nikad više”, ali potreba koja stalno nastaje, jačaje od svega. Ovdje se ne radi o lošem karakteru, nego o promijenjenojkemiji mozga. Ako djeci dok su mala često dajemo šećer, pripremamo unjihovom mozgu podlogu za razvoj drugih ovisnosti u odrasloj dobizato što se radi o istom opijatskom sustavu. Šećer je vrlo ozbiljna drogakoja može izazvati dugoročne štetne posljedice na naše zdravlje.
Šećer je otrov koji uništava tijelo na mnoge razne načine, a ipaknitko ne upozorava na njegovu štetnost. Na kutiji cigareta stoji natpis„pušenje ubija”, a šećer nam se bez upozorenja nudi na svakom koraku iprisutan je svuda. I što je najgore, ne nalazi se samo u kolačima,keksima i drugim slatkišima, već je skriven i tamo gdje ga uopće neočekujemo, u tzv. „zdravim” namirnicama kao što su voćni jogurti,pahuljice za doručak, sušeno voće, voćni sokovi i sl. Šećer se dodaje ukečap, majonezu, salatne umake, suhomesnate proizvode, začine. Šećerse krije u deklaracijama pojedinih proizvoda i pod imenom glukozni,fruktozni, škrobni i kukuruzni sirup, što su sve jeftinije varijante pravogšećera kojima prehrambena industrija puni svoje proizvode. Šećera imai u tjestenini, krumpiru, kruhu i drugim namirnicama bogatimugljikohidratima, jer se svi ugljikohidrati u tijelu pretvaraju u glukozu iu našem tijelu izazivaju isti učinak kao i obični šećer. Šećer crpi hranjive tvari iz našeg tijela. Nagle promjene razinešećera u krvi do kojih dolazi stalnom konzumacijom šećera dovodeizmeđu ostalog i do problema s koncentracijom, umora i povećanogstresa. Šećer podiže razinu hormona stresa, a snižava razinu smirujućihhormona i minerala u tijelu. Sanna Ehdin, neovisna znanstvenica sdoktoratom iz imunologije, u svojoj knjizi 12 veckor tili ett sjalvlakande liv(Dvanaest tjedana do samoiscjeljenja) navodi koja štetna djelovanja imašećer na naše zdravlje: povećava krvni tlak; doprinosi začepljenju žila i srčano-žilnim bolestima; doprinosi povećanju masnoća u krvi; stvara previsoku temperaturu pri sagorijevanju u stanicama i timeoštećuje antioksidante i druge vitalne supstance; povećava izlučivanje stresnih hormona adrenalina i noradrenalina;
smanjuje iskorištavanje kalcija i magnezija koji su smirujućiminerali, a njihov nedostatak utječe na loš san; kratkotrajno stimulira izlučivanje dopamina u mozgu što trenutnopovećava oštrinu i koncentraciju u razmišljanju, ali dugoročno dovodido smanjenja količine dopamina u mozgu; dovodi do izlučivanja serotonina i endorfina, koji trenutno djelujusmirujuće i daju osjećaj zadovoljstva, ali njihova prekomjernakonzumacija dovodi do suprotnog učinka; djeluje na opijatski sustav u mozgu, tj. na vlastite tjelesne supstanceprotiv bolova, ali prevelika upotreba dovodi do povećanja bolova utijelu; stvara nemir i neravnotežu među signalnim supstancama u mozgu naisti način kao morfij i nikotin; doprinosi upalnim procesima i oslabljuje imunološki sistemorganizma; muškarci postaju umorni, iritirani i agresivni; žene postaju potištene, depresivne i bezvoljne; djeca postaju hiperaktivna, nemirna i razdražljiva. Procjenjuje se da je jedna petina stanovništva zapadnih zemaljaovisna o šećeru. Oni koji vole slatkiše i slatku hranu, koji ih jedu puno ičesto, koji vole tjesteninu i proizvode od brašna i krumpira, te stalnomisle na hranu, tijelo i težinu, vjerojatno se nalaze u ovom „dobrom”društvu. Ovisnost o šećeru dovodi do deprimiranosti iz koje se teškoizlazi, jer je često povezana s vlastitim obećanjima i odlukama koje sekrše. Ovo može biti i nasljedno, pa ako su roditelji bili ovisni o šećeruili su imali druge probleme s ovisnošću (alkohol, droge), moguće je odnjih naslijediti ovu sklonost prema ovisnosti.
Potreba za slatkim također je i stvar navike. Ono što tijelo dobiva, totijelo i traži, a kad se odviknemo od slatkog okusa, tijelo ga više neće nitražiti. Najučinkovitiji način za oslobađanje od ovisnosti o šećeru jeradikalna promjena prehrane i izbacivanje svega što može poticati željuza slatkim ili općenito pretjeranu potrebu za jelom. Pri takvoj odlucimože nam pomoći Zelena kuraxiv koju je osmislila Bilten Jonsson,specijalistica za bolesti ovisnosti (addiction) koja se zadnjih 18 godinaposvetila ovisnosti o šećeru. Zelena kura od nas traži da iz upotrebe izbacimo svu rafiniranuhranu i da prehranu utemeljimo na čistim namirnicama, u njihovomizvornom obliku, tj. na ribi, mesu, jajima, puno zelenog povrća,orašastim plodovima, maslacu, maslinovom i kokosovom ulju. Ovakvaprehrana zadovoljava nutritivne potrebe našeg tijela, zaustavljaopsesivno razmišljanje o hrani i dovodi do normalnog odnosa premajelu: jedemo onda kad smo gladni i u količinama koje su tijelu dovoljne. Čim se oslobodimo ovisnosti o šećeru, stabilizira se šećer u krvi,vraća nam se bolje raspoloženje i unutarnje zadovoljstvo, poboljšava sesan, smanjuje rizik od dijabetesa i drugih bolesti, gubi se višakkilograma, smanjuje rizik od gljivičnih infekcija i osteoporoze,smanjuju se prehlade i infekcije, imamo više energije i poboljšava namse samopoštovanje. Možda ovo zadnje zvuči čudno, ali kad jedemoslatko, postajemo slabiji. Kao i droge, šećer nas razjeda i stvaraprazninu iznutra, sprječava nas da se osjećamo potpunima, za razliku odčistih prirodnih namirnica koje osnažuju tijelo te donose bistrinu uma iunutarnje zadovoljstvo duhaxv. Glutaminat E620-625 opasan dodatak u namirnicama U znanstvenim pokusima, kada znanstvenici za određena testiranjatrebaju debele miševe i štakore, hrane ih glutaminatom kako bi postalidebeli. Ta je metoda vrlo učinkovita budući da se u normalnim
okolnostima miševi i štakori neće lako udebljati, jer imaju dobruprirodnu regulaciju tjelesne težine. No, kad dobiju glutaminat, nateknukao baloni. Ova činjenica dobro je poznata u znanstvenim krugovima.Glutaminat povećava proizvodnju inzulina, a djeluje i na supstance umozgu koje povećavaju apetit. Istraživanje je pokazalo da osobe kojeupotrebljavaju glutaminat imaju povećan rizik za pretilost. Glutaminat se u velikoj mjeri koristi u proizvodnji hrane kaopojačivač okusa. Dodaje se u sve gotove i polugotove proizvode, umješavine začina i kocke za juhu. Nalazi se u suhomesnatimproizvodima, hrenovkama, salamama i kobasicama. Prehrambenaindustrija uvijek nam želi prodati što više vode i jeftinog škroba, a štomanje pravih sirovina, zato u svoje vodom razrijeđene hrenovke i mesneprerađevine dodaje masu kemijskih dodataka i pojačivača okusa, inačeih tako bezukusne ne bi mogla prodati. Kad sljedeći put posegnete zaomiljenom vrstom hrenovki, kobasica ili hamburgera, pročitajtedeklaraciju. Provjerite koliki se postotak mesa nalazi u hrenovkama, sveostalo su voda, škrob, kemikalije i pojačivači okusa. Uz pomoćglutaminata bjelančevine poprimaju “mesni” okus, čak i kada uproizvodu uopće nema mesa. Ovo je odličan način da se prevare osjetilaokusa, zato prehrambena industrija vrlo pametno dodaje glutaminat gdjegod stigne, jer nas na taj način tjera da kupujemo puno više, inačebezukusnih, proizvoda. Glutaminat smeta funkcijama mozga i uzrokuje migrene, promjeneraspoloženja pa čak i astmu. Jedna četvrtina stanovništva reagira navisoke doze glutaminata bez da razumije o čemu se radi. U vrlo visokimdozama glutaminat uništava živčane stanice i mrežnicu oka. Ovi seproblemi prvi put spominju kao sindrom kineskog restorana. Osobekoje su često jele kinesku hranu, nakon jela dobivale su glavobolju,astmu, promjene raspoloženja i druge simptome. U kineskoj kuhinjikoriste se velike količine glutaminata (tzv. umami - peti okus) i upravozbog tih povećanih količina, u dužem vremenskom periodu, ovi su
poremećaju najprije otkriveni kod redovitih posjetitelja kineskihrestorana. Čim je otkrivena povezanost između glutaminata i zdravstvenihproblema, u medijima je započela kritika prehrambene industrije zbognekontroliranog dodavanja glutaminata u sve gotove i polugotoveproizvode. Učestalo predoziranje glutaminatom dovelo je do rastućegbroja osoba s raznim simptomima preosjetljivosti, a ispitivanje jepokazalo da 10 do 25% stanovništva negativno reagira na visokekoličine glutaminata. Bojkot ovih proizvoda od strane potrošača sve je veći i inteligentniproizvođači sa sluhom za promjene počeli su proizvoditi namirnice bezglutaminata te to jasno ističu na pakiranjima. Također, i mnogi restoranipostaju bezglutaminatni, a po restoranima diljem svijeta sve češće ćemonailaziti na oznaku NO MSG. Najbolji način da se zaštitimo od štetnihglutaminata je da ne kupujemo industrijske prerađevine koje ga sadrže.Najsigurnije je da kupujemo čiste nezagađene namirnice i sami kuhamosvoju hranu, jer samo tako možemo znati što jedemo. Nažalost,industrija nas i dalje nastoji prevariti pa se na deklaracijama ne navodiskriveni glutaminat koji se krije pod drugim imenima. Na deklaracijama može stajati glutaminat, pojačivač okusa, E620-625, MSG (engl. monosodium glutamate), MNG (hrv. mononatrijevglutaminat), kvaščev ekstrakt, hidrolizirani biljni protein, hidroliziranisojin protein, sojini proteini itd. U nastavku slijedi detaljni popissastojaka koji uvijek ili često sadrži glutaminate, a jako ih je puno gdjeje naziv glutaminat - skriven. Izvori prerađene nevezane glutaminske kiseline. Poznato je da neki ljudi nakon konzumiranja hrane koja sadržimononatrijev glutaminat imaju reakcije poput migrene, nervoze želuca,pomutnje u glavi, proljeva, nepravilnosti rada srca, astme i/ili naglepromjene raspoloženja. Manje je poznato da više od 40 različitih
sastojaka sadrže kemikaliju mononatrijev glutaminat (prerađenanevezana glutaminska kiselina), koja je uzrok tih reakcija. Sljedećipopis sastojaka koji sadrže prerađenu nevezanu glutaminsku kiselinu,složen je iz izvješća potrošača o nuspojavama u posljednjih 20 godina iiz informacija dobivenih od proizvođača i prehrambenih tehnologa. Nazivi sastojaka koji UVIJEK sadrže prerađenu nevezanuglutaminsku kiselinu: glutaminska kiselina (E 620), glutaminat (E 620) mononatrijev glutaminat (E 621) monokalijev glutaminat (E 622) kalcij ev glutaminat (E 623) monoamonijev glutaminat (E 624) magnezij ev glutaminat (E 625) natrijev glutaminat kvaščev ekstrakt bilo što „hidrolizirano” bilo koji „hidrolizirani protein” kalcijev kazeinat, natrijev kazeinat kvasac, sastojci kvasca autolizirani kvasac želatina teksturirane bjelančevine Vetsin, Ajinomoto (trgovačka imena mononatrijevog glutaminata) Napomena: Glutaminska kiselina koja se nalazi u neprerađenojbjelančevini ne uzrokuje navedene reakcije. Kako bi izazvala reakcije,
glutaminska kiselina mora biti prerađena/proizvedena ili mora dolazitiiz fermentiranog proteina. Nazivi sastojaka koji ČESTO sadrže ili proizvode prerađenunevezanu glutaminsku kiselinu: karagenan (E 407) bujon i temeljac kocke za juhu protein sirutke, koncentrat proteina sirutke izolat proteina sirutke bilo koji „okus” ili „aroma” maltodekstrin limunska kiselina (E 330) bilo što „ultrapasterizirano” ječmeni slad pektin (E 440) proteaza bilo što „enzimski modificirano” bilo što koje „sadrži enzime” sladni ekstrakt sojin umak ekstrakt sojinog umaka sojini proteini, koncentrat sojinih proteina, izolat sojinih proteina bilo što „pojačano bjelančevinama”
bilo što fermentirano začini Sastojci koji zajedno s mononatrijevim glutaminatompojačavaju okus (nalaze se u namirnici uvijek zajedno s MNG-om) dinatrijev-5'-gvanilat (E627) dinatrijev-5'-inozinat (E631) dinatrijevi-5' -ribonukleotidi (E635) Sastojci za koje se SUMNJA da sadrže ili da stvaraju suvišakprerađene nevezane glutaminske kiseline, koje služe kao okidačreakcija MNG-a kod visoko osjetljivih osoba kukuruzni škrob kukuruzni sirup modificirani škrob lipolizirane mliječne masnoće dekstroza, rižin sirup, smeđi rižin sirup mlijeko u prahu, mlijeko smanjene masnoće (npr. obrano mlijeko;1% mlijeko; 2% mlijeko) većina nemasnih ili malomasnih proizvoda bilo što obogaćeno iliobogaćeno vitaminima.xvi Steknite naviku čitanja deklaracije i ne kupujte one proizvode kojiimaju duge popise sastojaka i riječi koje ne razumijete. Soja ili priča o prijevari Već nekoliko desetljeća prehrambena industrija reklamira soju kaosuperiornu namirnicu koja može spasiti ljudsko zdravlje i planet Zemlju.
Ova multimilijarderska industrija uspjela je uvjeriti potrošače širomsvijeta da prihvate proizvode kao što su tofu, sojino mlijeko, sojin sir,sojine kobasice i slično u zamjenu za meso, sireve i drugu prirodnuhranu. Soja, koja donedavno uopće nije smatrana pogodnom za jelo,danas se više ne prodaje kao jeftina hrana za široke narodne mase, većkao čudesna namirnica namijenjena ekskluzivnom konzumentu,namirnica koja sprječava srčane bolesti i rak, čuva kosti, umanjujeprobleme menopauze i nudi nam vječnu mladost. Soja, međutim, sadrži velike količine prirodnih otrova, tzv.antinutrijenata. Prvi su inhibitori enzima koji blokiraju djelovanjetripsina i drugih enzima važnih za razgradnju i iskorištavanjebjelančevina. Ovo može uzrokovati probleme sa želucem, nepotpunurazgradnju bjelančevina iz hrane i kronični nedostatak aminokiselina.Soja sadrži, i hemaglutinine, tvari koje potiču koagulaciju i uzrokujuzgrušavanje crvenih krvnih zrnaca. Inhibitori tripsina i hemaglutininiotežavaju normalan rast i razvoj. Ove se tvari mogu deaktivirati jedinofermentacijom pa su Kinezi počeli koristiti soju tek kad su otkrili procesfermentacije. Soja sadrži i tvari koje smanjuju funkciju štitnjače i uzrokujugušavost. Još jedan od otrova koje soja sadrži je fitinska kiselina kojasprječava iskorištenje minerala u tijelu: kalcija, magnezija, bakra,željeza i cinka. Ova se kiselina, nažalost, ne može neutraliziratinamakanjem niti dugim kuhanjem pa redovnom konzumacijom sojeriskiramo teški nedostatak minerala u organizmu. Visoki je sadržajfitinske kiseline osobito štetan za rast i razvoj djece i mladih, a samofermentacija može smanjiti sadržaj fitinske kiseline u soji. Japanci, kojikonzumiraju dosta sojinih proizvoda, uzimaju npr. tofu samo u malimkoličinama i to zajedno s ribom ili mesom, čime se dodatno reducirajunegativni efekti fitinske kiseline. Lektini su bjelančevine sa sposobnošću prodiranja kroz crijevnustjenku i ukoliko razgradnja bjelančevina nije potpuna, njihovi ostaci
mogu uzrokovati alergijske reakcije u organizmu. Budući da ostaci tihbjelančevina nalikuju na naše vlastite bjelančevine u tijelu, imunološkisustav može napasti i vlastite bjelančevine, pa kao što je već bilorečeno, tako dolazi do tzv. autoimunih bolesti. Lektini kao i fitinskakiselina sprječavaju iskorištenje minerala u organizmu. Takođersprječavaju i iskorištenje bjelančevina. Soja je, osim ovoga loš izvorbjelančevina u usporedbi s hranom životinjskog porijekla, jer ne sadržisve važne aminokiseline, npr. metionin i cistein. Metionin je esencijalnaaminokiselina koju tijelo ne može proizvesti samo pa je moramo unositihranom. Čovjek je jednostavno prilagođen bjelančevinama iz hraneživotinjskog porijekla. Tehnološki je napredak omogućio proizvodnju izolata sojinogproteina., koji se dobiva iz odmašćenog, bjelančevinama bogatog,sojinog čipsa, onog što se nekada smatralo otpadom. Bezlična tvaružasnog okusa se, pomoću brutalnih industrijskih procesa tedodavanjem sredstava za konzerviranje, zaslađivača, sredstava zazgušnjavanje i sintetskih vitamina i minerala, pretvorila u super-sastojaknovog doba, kojim se “obogaćuju” razne industrijski proizvedenenamirnice. Tijekom kemijskih procesa nastaju i štetne tvari poputkancerogenih nitrita, a gotovom proizvodu dodaje se i MNG(mononatrijev glutaminat) koji uspješno maskira ružni okus ove tvari.Naposljetku se tako proizvedena tvar dodaje pecivima, dijetalnimpićima, raznim gotovim jelima i što je najgore, koristi se u prehraniškolske djece u zapadnim zemljama. Industrija soje sponzorirala je nizistraživanja kako bi dokazala da se bjelančevine soje mogu koristiti zaljudsku prehranu umjesto tradicionalnih prehrambenih namirnica, ali sumnoge druge studije pokazale da iste izazivaju teške nedostatkehranjivih tvari kod djece. Soja se reklamira kao sredstvo koje sprječava nastanak raka, a kaodokaz se navode Japanci. Istina je, oni jedu više soje nego zapadnjaci imanje obolijevaju od raka dojke, maternice i prostate, ali u takvim sereklamama ne navodi da Japanci, kao i mnogi drugi Azijati, puno češće
obolijevaju od drugih vrsta raka, i to raka jednjaka, želuca, nadbubrežnežlijezde, jetre i štitnjače. Prehrambena industrija besramno okrećečinjenice u svoju korist tvrdeći da soja ublažava post klimakterijskesimptome te štiti od osteoporoze, dok upravo sojini proizvodi blokirajukalcij i uzrokuju nedostatak vitamina D što dovodi do poroznih kostiju.Kao primjer opet se navode Azijati, jer kod njih nema toliko oboljelihod osteoporoze kao na zapadu, ali se istovremeno ne navodi da onikonzumiraju puno više vitamina D iz rakova i drugih morskih plodova,kao i iz masti. Još jedan veliki problem sa sojom je njezin sadržaj fitoestrogena kojinalikuju na ženski hormon estrogen, zato česta konzumacija soje možedovesti do poremećaja u radu hormona i slabljenja imunološkogsustava. Najstrašnije su ipak zamjene za majčino mlijeko na bazi soje,jer s takvim mlijekom djeca u sebe unose tvari koje odgovarajuženskom hormonu estrogenu u količini od približno pet kontracepcijskihpilula na dan! U Americi se oko 25% beba prehranjuje mlijekom od sojekoje je zamjena za majčino mlijeko, što se dovodi u vezu sa preranimspolnim razvojem kod djevojčica i zakašnjelim ili zaustavljenimspolnim razvojem kod dječaka. Znanstvenici su otkrili da kod djevojčicahranjenih zamjenom za majčino mlijeko na bazi soje pubertet počinjeprije osme godine života, a neki znaci ranog spolnog razvoja čak i prijetreće godine života. Studije pokazuju da prerana spolna zrelost koddjevojčica uzrokuje probleme s reproduktivnim sustavom kasnije uživotu, kao što su nedostatak menstruacije, neplodnost i rak dojke. Brojne studije pokazuju vezu između konzumacije soje izdravstvenih problema, kao npr. vezu između konzumacije tofua usrednjoj dobi i preranog starenja mozga, Alzheimerove bolesti isenilnosti u starijoj dobi te vezu između bolesti reproduktivnih organakod djevojaka čije su majke bile vegetarijanke koje su se tijekomtrudnoće hranile sojom.
Soja je svoju popularnost dobila kao zamjenska namirnica.Reklamirana je i korištena umjesto mesa, umjesto mlijeka, umjesto sira.No čak i u slučajevima kad ima razloga da se ove namirnice nečimnadomještaju, puno je više razloga zbog kojih ih nikako ne bismo trebalinadomještati sojom. Margarin - izbjegavati pod svaku cijenu Margarin se na svjetskoj sceni pojavio 1869. godine, promovirankao jeftina zamjena za maslac za radničku klasu. Margarin, međutim,nema ništa zajedničko s maslacem. Otkako je ratarstva na zemlji, čovjekje koristio maslac koji je jedna prirodna, hranjiva i zdrava namirnica.Margarin je nešto sasvim drugo - to je jedan potpuno neprirodan,nejestiv i štetan proizvod koji se nikako ne bi trebao nazivatinamirnicom. Margarin se proizvodi od biljnih ulja. Visoka temperatura u procesuprešanja ulja uništava u njima antioksidante, a tako nastaju slobodniradikali koji mogu izazvati velika oštećenja u stanicama i povećati rizikod raka. Zatim se na brutalni kemijski način ulja stvrdnjavaju,postupkom hidrogenacije ili promjenom masnih kiselina. U tim sepostupcima kao katalizatori koriste opasne kemikalije čiji se ostacinalaze i u gotovom proizvodu na policama prodavaonica. Veliki je problem što i hidrogenizacija i promjena masnih kiselinadovode do toga da se molekule masnoće mijenjaju u takve oblike kojihuopće nema u prirodnim masnoćama pa su potpuno nepoznate našemmetabolizmu. Masnoće grade staničnu stjenku koja je po Bruce Liptonu,međunarodno poznatom znanstveniku s područja stanične biologije,glavni dio stanice jer omogućuje komunikaciju stanice s okolišem. Akose u nju ugrade neprirodne masnoće iz margarina, ona više ne radi nanormalan način.
U postupku hidrogenizacije ulje se obrađuje vodikom uz pomoćnikla kao katalizatora. Uslijed ovog procesa dolazi do stvaranjatransmasnoća za koje je dokazano da su vrlo štetne za zdravlje.Industrijske transmasnoće povećavaju rizik od dijabetesa, raka, srčano-žilnih bolesti te oštećenja fetusa. Osim u margarinu, nalaze se i umnogim vrstama kupovnih peciva, keksa i kolača, sladoleda, čokolade ičipsa. Promjena masnih kiselina znači da se molekule masnoće najprijerazbijaju pa se ponovo spajaju po načelu slučajnosti uz pomoć natrij-metilata. Ovdje se ne stvaraju transmasnoće, ali masnoće koje nastajupotpuno se razlikuju od prirodnih masnoća i našem su organizmuneprepoznatljive. Kako masnoće sudjeluju u cijelom nizu važnihbiokemijskih procesa u tijelu, tako ove izobličene masnoće izazivajurazne poremećaje i dovode do bolesti. Npr. stvrdnuto palmino ulje, čestsastojak u margarinima, može pridonijeti stvaranju tromboze (stvaranjuugrušaka u krvotoku). Ovakvim prelaskom u čvrstu konzistenciju, ulja se užegnu ipoprimaju neugodan miris pa se ovo mazivo (budući margarin) moraisprati parom. Uz pomoć kaustične sode i kemijskih sredstava zaizbjeljivanje ovaj se proizvod izbjeljuje kako se ne bi vidjela njegovaneprivlačna siva boja. Posljednji proces ispiranja i izbjeljivanja potpunouništava i posljednje tragove vitamina i minerala, ako ih je uopće ostalonakon procesa stvrdnjavanja. Nakon svega nastaje jedna bezlična masakojoj se još dodaju umjetni okus i boja maslaca. Ostaci sljedećih opasnih kemikalija mogu se naći u gotovomproizvodu - margarinu: ekstrakcijski benzin heksan, u određenoj količini eksplozivan,oštećuje živce; aceton, zapaljiva tvar, štetan za mozak i živce; fosforna kiselina, jaka i opasna kiselina;
kaustična soda; metal nikal kao katalizator kod hidrogenizacije; metanol (stvara se od natrij-metilata u postupku promjene masnihkiselina); izbjeljujuća sredstva; PHA poliaromatski ugljikovodici (jedna od najjačih kancerogenihtvari).xvii Dio se ovih kemikalija koristi u procesu proizvodnje, a dio se stvarakao rezultat kemijskih reakcija u tom procesu. Jedan dio kemikalijadolazi čak s brodova za transport sirovina, jer se u istim tankovimaprevoze kemikalije (npr. razna kemijska otapala) i ulja od kojih se pravimargarin. Sve više znanstvenih studija pokazuje vezu izmeđukonzumacije margarina i alergija, ekcema, astme, alergijskogzačepljenja nosa i ulceroznog kolitisa kod djecexviii. S obzirom na to da se margarin sastoji od biljnih ulja bogatihomega-6 masnoćama, time se dodatno remeti osjetljiva ravnotežaizmeđu omege-3 i omege-6. Ova neravnoteža, tj. pretjerani unos omege-6, izaziva upalne procese u tijelu te je uzročnik mnogih kroničnihbolesti. Margarin je potpuno neprirodan proizvod prepun opasnihkemikalija, brutalno manipuliran na molekularnoj razini te sadržimasnoće strane ljudskom organizmu. Možda bi trebali napravitieksperiment i ostaviti jedan komad margarina i isti toliki komadmaslaca vani u prirodi. Maslaca će vrlo brzo nestati, jer će postati hranaraznim životinjama, kukcima i mikroorganizmima koji se nalaze uprirodi, a margarin će ostati netaknut. Biljna ulja koja se koriste za proizvodnju margarina vrlo su jeftinapa su ovi proizvodi jako isplativi. Mediji ih reklamiraju jer su dobroplaćeni da šute pa se od njih ne može očekivati prenošenje
vjerodostojne informacije. Na koncu svaki pojedinac ipak sam odlučujegdje će uložiti svoj novac i hoće li biti potrošač ili žrtva. Zato ne kupujtehranu koja to nije.
Hrana kao lijek „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvojahrana.” Hipokrat, otac moderne medicine Čovjekov organizam ima nevjerojatnu sposobnost samoiscjeljenja ibrojne mehanizme za borbu protiv bakterija, virusa, alergena, toksina idrugih uzročnika bolesti. Ono što igra najveću ulogu u svemu tome jedobar imunitet. Imamo li snažan, zdrav organizam i dobar imunitet,moći ćemo izaći na kraj s gotovo svim bolestima. I obrnuto, imamo lioslabljen imunitet, sve će ići puno sporije i simptomi će biti teži.Imunitet se, međutim, ne jača lijekovima, već samo zdravom, nutritivnobogatom hranom iz koje naš organizam crpi sve važne hranjive sastojkepotrebne za pravilan rad i funkcioniranje. Ljudski je organizam jedna zapanjujuća tvornica u kojoj se u svakojsekundi odvijaju milijarde različitih biokemijskih, međusobno ovisnih,procesa. O njima uopće ne trebamo razmišljati, samo trebamo nastojatida u tijelo unosimo elemente potrebne za njihovo normalno odvijanje.Samo prava, izvorna i prirodna hrana sadrži sve te elemente -esencijalne bjelančevine, masnoće, vitamine, minerale, antioksidante,probiotičke bakterije i druge tvari koje ljudskom tijelu pružaju sve štomu treba. Ljudsko tijelo ima fantastičnu sposobnost pročišćavanja ineutraliziranja raznih toksičnih tvari iz hrane, zraka i vode, ali zbogneprirodnog načina prehrane može doći do prezasićenja i usporavanjaovih prirodnih tjelesnih procesa. Razni otrovi koje unosimo u tijeloopterećuju unutarnje organe i oslabljuju njihovu funkciju, a toksini ihrana strana našem organizmu dovode do upalnih stanja i ozljeda tkivašto izaziva brojne kronične bolesti.
Možda ne možemo utjecati baš na sve toksine s kojima se susrećemou ovom modernom vremenu, ali sigurno možemo utjecati na one kojeunosimo hranom. Prvenstveno treba izbaciti iz prehrane tvari kojepotiču upalne procese i oslabljuju tijelo, kao što su šećer, rafinirana ihidrogenizirana biljna ulja, margarini i druge namirnice koje sadržeinflamatorne omega-6 masnoće, rafinirane žitarice i druge industrijskeprerađevine prepune glutaminata, šećera i njegovih jeftinih zamjena,umjetnih boja i aroma, kancerogenih konzervansa i drugih kemikalija. Da bi se ojačao imunitet, obrambena sposobnost organizma,potrebno je u prehranu uključiti namirnice s protuupalnim (antiinflamatornim) djelovanjem, kao što su povrće jarkih boja, riba,maslinovo ulje te začini poput češnjaka, luka, đumbira, kurkume,kajenskog papra i čilija. Također je važno u prehranu uključiti namirnice bogateprobiotičkim bakterijama da osiguramo normalnu crijevnu floru kojaigra presudnu ulogu u jačanju imuniteta. Tu grupu namirnica činefermentirani mliječni proizvodi kao što su jogurt, acidofil ili kiselomlijeko, ali najbolji je u svakom slučaju domaći kefir. Odličan izvordobrih probiotičkih bakterija je i ukiseljeno povrće poput domaćegkiselog kupusa. Istraživanja tradicionalnih naroda pokazala su da su masnoćeživotinjskog porijekla bile osnova svake izvorne tradicionalne prehraneprije industrijalizacije. Upravo su masnoće smatrane Svetom hranomkod naroda koji su imali potpuni izostanak civilizacijskih, tj.degenerativnih bolesti. I mi se danas možemo voditi ovim principima iuključiti u prehranu: ribu i plodove mora, ulje riblje jetre; iznutrice divljih životinja ili pašnih životinja; masnoću organskih ili domaćih svinja;
žumanjke od kokoši iz organskog ili domaćeg uzgoja; svježe neobrađeno ili fermentirano mlijeko, vrhnje, sir i maslac odmlijeka pašnih životinja; kokosovo ulje; srž i hrskavice u juhama od kosti. Njegovo veličanstvo - maslac Mnoge kulture širom svijeta tisućljećima su cijenile maslac. Osimšto je božanstvenog okusa i može se koristiti uz svako jelo i za pripremusvih jela, maslac ima brojna zaštitna svojstva za naše zdravlje.Istraživanja tradicionalnih grupa naroda otkrivaju da je maslac često bioosnovna namirnica mnogih iznimno zdravih naroda. U izoliranimšvicarskim alpskim selima čak je postojao običaj da se u crkvi ostavizdjela maslaca s upaljenim fitiljem da gori kao znak božanstva umaslacu. Arapski su narodi također cijenili maslac, posebice onajduboke žuto-narančaste boje dobiven od životinja koje su pasle pozelenim livadama u proljeće i jesen. Američka narodna predaja svjedočikako su djeca odrasla na maslacu bila robusna i čvrsta, dok su djecakoja su pila obrano mlijeko bila blijeda i slabašna.xix Kao što je poznato, medicinski autoriteti tvrde da je maslac opasanza srce i da ga, kao i druge prirodne masnoće životinjskog porijekla,trebamo izbjegavati. Međutim, najnovija saznanja pokazuju da prirodnemasnoće poput maslaca, nemaju nikakve veze sa srčano-žilnim i drugimoboljenjima. Štoviše, dokazano je da maslac sadrži mnoge hranjive tvarikoje djeluju preventivno protiv tih bolesti. Prva je vitamin A koji jepotreban za zdravlje štitnjače i nadbubrežnih žlijezda, koje igraju uloguu održavanju pravilnog funkcioniranja srca i krvožilnog sustava.Abnormalnosti srca i većih krvnih žila javljaju se u djece čije majkeimaju nedostatak vitamina A. Maslac sadrži lecitin, tvar koja pomaže u
pravilnoj asimilaciji i metabolizmu kolesterola i drugih komponentimasnoća, također sadrži niz antioksidanata koji nas štite od određenevrste slobodnih radikala koji oslabljuju arterije. Vitamin A i vitamin E,kao i selen iz maslaca, igraju snažnu antioksidacijsku ulogu. Maslac je dobar izvor kolesterola. Kolesterol je, kao i zasićenemasnoće, neosnovano optužen d a j e opasan, a zapravo ima brojnezaštitne funkcije u tijelu. Kolesterol između ostalog ima moćnoantioksidacijsko djelovanje protiv štetnih slobodnih radikala, kojeunosimo kroz oštećene i užegnute masnoće iz margarina i drugihindustrijskih proizvoda koji sadrže hidrogenizirane masnoće.Istraživanja su pokazala da ljudi koji jedu pravi maslac imaju upolamanji rizik od razvijanja srčanih bolesti, nego ljudi koji umjestomaslaca biraju margarin. Često nam se neke općeprihvaćene tvrdnje tumače kao rezultatiistraživanja koje ustvari nitko ne preispituje. Tako su i istraživanja iz1940-ih ukazivala da povećani unos zasićenih masnoća izaziva rak, aliono što nam je tisak zaboravio istaknuti je činjenica da „zasićenemasnoće” u ovim istraživanjima nisu bile prirodne zasićene masnoće,već djelomično hidrogenizirane ili očvrsnule masnoće u industrijskimproizvodima kojih u maslacu nema. Znanstvenici su tvrdili da nemarazlike između prirodnih zasićenih masnoća u maslacu i kemijskistvrdnutih masnoća u zamjenskim proizvodima. No moderna nauka jepokazala da maslac, upravo suprotno od zastarjelog vjerovanja, imasnažna antikancerogena svojstva. Maslac je bogat kratkim i srednjimlancima masnih kiselina koje imaju snažne učinke protiv tumora.Maslac također sadrži CLA (konjugiranu linolensku kiselinu) koja pružaizvrsnu zaštitu protiv raka i koja je osim toga i snažan antioksidant tejača imunološki sustav. Sadržaj CLA je međutim tri do pet puta veći umaslacu onih životinja koje pasu travu, nego u maslacu životinja koje sehrane žitaricama. Vitamin A te antioksidanti u maslacu: vitamin E, seleni kolesterol, štite protiv raka kao i protiv srčanih bolesti. Vitamin A, kaoi kratki i srednji lanci masnih kiselina jačaju i imunološki sistem. Za
razliku od maslaca, hidrogenizirane masnoće i višak dugolančanihmasnih kiselina u višestruko nezasićenim biljnim uljima imaju štetanučinak na imunološki sistem. Wulzen faktor (anti-stiffness factor), tzv. faktor protiv ukočenosti,jedinstvena je komponenta maslaca. Nizozemski naučnik Wulzen otkrioje da ovaj faktor štiti od kalcifikacije u zglobovima, degenerativnogartritisa, kao i od stvrdnjavanja arterija. Nažalost, ova vitalna supstancauništava se pasterizacijom i nalazi se samo u svježem nepasteriziranommlijeku i maslacu. Vitamini A i D koje nalazimo u maslacu esencijalni su za pravilnuapsorpciju kalcija i stoga neophodni za jake kosti i zube. Pošastosteoporoze u zemljama gdje se pije puno mlijeka posljedica je toga štoljudi biraju pasterizirano obrano mlijeko s manje mliječne mastivjerujući da je to bolje za njihovo zdravlje. No kalcij se iz mlijeka nemože iskoristiti bez masti i vitamina topivih u mastima, kao ni bezenzima koji se uništavaju pasterizacijom. Maslac ima takođerantikariogeni učinak, tj. Štiti zube od propadanja. Maslac je dobar izvor joda u takvom obliku koji se dobro apsorbira.Zato maslac sprječava gušavost u planinskim područjima u kojima nisudostupni morski plodovi. Osim toga, vitamin A iz maslaca neophodan jeza pravilno funkcioniranje štitne žlijezde. Mliječna mast sadrži glikosfingolipide, specijalnu kategoriju masnihkiselina koje štite od gastrointestinalnih infekcija, osobito u vrlo mladihi starijih osoba. Zbog toga djeca koja piju obrano mlijeko imaju proljevu 3 do 5 puta većoj mjeri, nego djeca koja piju punomasno mlijeko.Kolesterol u mliječnoj masti promiče zdravlje crijevne stjenke i štiti odkarcinoma kolona. Kratki i srednji lanci masnih kiselina štite odpatogena i imaju jaki antigljivični učinak, zato maslac igra važnu uloguu liječenju kandide (lat. Candida albicans).
Mnogi čimbenici u maslacu osiguravaju optimalan rast djece. Glavnimeđu njima je vitamin A. Djeca koja su kao bebe u majčinoj utrobi bilališena dovoljne količine vitamina A često imaju uska lica i koštanustrukturu, mala nepca i zbijene zube. Ozbiljni nedostatak vitamina Adovodi do sljepoće, skeletnih problema i drugih urođenih deformacija.Djeca koja su od začeća imala dovoljne količine vitamina A, imajulijepo razvijene široke kosti lica, snažne i zdrave zube i odličnu koštanustrukturu. Vitamin A također ima značajnu ulogu u razvoju spolnihobilježja. Faktor X, kojeg je otkrio doktor Weston Price, i za kojeg se danasvjeruje d a j e to vitamin K2, tj. životinjski oblik vitamina K,neophodan je za optimalan rast. Prisutan je samo u mliječnoj mastidobivenoj od krava sa zelenih pašnjaka. Kolesterol koji se nalazi umaslacu igra važnu ulogu u razvoju mozga i živčanog sustava. Majčinomlijeko puno je kolesterola i sadrži preko 50% kalorija iz mliječnemasti. Prehrana s niskim udjelom masnoće povezuje se sa slabimnapredovanjem djece, a svjedoci smo da se takva prehrana preporučujemladima. Za optimalan rast i razvoj djeca upravo trebaju mnoge tvarikoje se nalaze u maslacu i drugim životinjskim masnoćama. Ideja da maslac uzrokuje debljanje tužna je zabluda. Kratki i srednjilanci masnih kiselina ne pohranjuju se u masnom tkivu već se koriste zabrzu energiju. Masno tkivo kod ljudi uglavnom se sastoji od dužihlanaca masnih kiselina koje dolaze iz višestruko nezasićenih ulja, atakođer se stvaraju iz ugljikohidrata. Budući da je maslac bogathranjivim tvarima, daje dobar osjećaj sitosti, za razliku od nutritivnosiromašnih prerađevina i umjetnih tvorevina poput margarina, kojetijelu ne pružaju ono što mu treba pa tako izazivaju glad i potrebu zaprejedanjem. SAD je, kao što je poznato, zemlja light proizvoda. Rezultatnacionalnog straha od masnoće je epidemija debljine u toj zemlji. Dvijetrećine svih Amerikanaca pati od pretilosti ili prekomjerne tjelesne
težine. Slična situacija, iako u blažoj formi, mogla se do nedavno pratitii u Švedskoj. Od 1980-ih godina, otkada je krenula agresivna kampanjaza light proizvode i otkada je potrošnja maslaca pala za skoro 60%,pretilost i prekomjerna tjelesna težina povećala se za 50% (s 30% na45% ukupnog stanovništva). Međutim, od 2005. godine potrošnjamaslaca je ponovo porasla za 15%, a svaki četvrti Šveđanin jede premaLCHF principu. Te su promjene prehrambenih navika u Švedskojkonačno obuzdale tendenciju povećanja broja pretilih osoba. Više nije tajna da su margarin i hidrogenizirane masnoće iz keksa,kolača, peciva i drugih industrijskih proizvoda glavni uzrok pošasti rakai srčano-žilnih bolesti, ali se uporno i dalje ocrnjuje maslac ipreporučuje margarin kao njegova zdravija alternativa. Navodnomargarin više ne sadrži hidrogenizirane masnoće, ali svejedno se jošuvijek proizvodi od visoko procesiranih užeglih biljnih ulja, izolatasojinog proteina i mnoštva kemikalija. Tko ima koristi od propagandeprotiv maslaca? Lista je duga i uključuje ortodoksnu medicinu, bolnice,farmaceutsku i prehrambenu industriju te agro-biznis. S druge strane,sve što donosi najveći profit: soja, kukuruz i slične monokulture,agresivno se propagira kao zdrava hrana. Narod koji troši maslac je narod koji održava obiteljskopoljoprivredno gospodarstvo. Ako bismo bili voljni platiti dobru cijenuza visokokvalitetni maslac i vrhnje, dobiven od krava uzgajanih naprirodnim zelenim pašnjacima, tada bi i svaki vlasnik manjeg ilisrednjeg gospodarstva mogao imati koristi od posjedovanja boljihpasmina krava, npr. Jersey, koje daju ekstra masno mlijeko. Kako bi imosigurao zelenu ispašu, on bi naravno trebao rotirati usjeve, ostavljajućirazličite dijelove farme za krave da pasu istovremeno pružajući zemljikoristan odmor i visokokvalitetno gnojivo. Polja koja se obrađuju naovaj način daju vrlo kvalitetno povrće i usjeve u kasnijim sezonama, bezdodavanja dušičnih gnojiva i s minimalnom upotrebom pesticida.Kokoši koje trče po dvorištu i kljucaju crviće daju jaja vrhunskeprehrambene kvalitete, koja obiluju vitaminom A i korisnim
masnoćama. Želimo li obnoviti prosperitetno gospodarstvo i dobrutradiciju, kupovat ćemo organski maslac, vrhnje, punomasno mlijeko,punomasni jogurt i jaja koja nisu iz objekata zatvorenog tipa. To ćeproizvođaču donijeti dobru i poštenu dobit, a nama potrošačima osiguratće nutritivno bogate visokokvalitetne prehrambene namirnice. Kokosovo ulje Kokosovo ulje ima visoku hranjivu vrijednost i farmakološkodjelovanje. Nažalost, ovo je ulje dugo bilo obezvrijeđeno i zaboravljenou modernoj medicini. Ipak, u novije se vrijeme ova nepravda polakoispravlja i kokosovo se ulje vraća u uporabu. Ključni je sastojak kokosovog ulja laurinska kiselina, koja imasnažno antivirusno i antibakterijsko djelovanje te na taj način štiti odmnogih infekcijskih bolesti. Laurinska se kiselina nalazi još jedino umajčinom mlijeku u kojem je životno važni sastojak jer štiti dijete odraznih infekcija dok njegov imunološki sustav još nije potpuno razvijen.Drugi važan sastojak kokosovog ulja je kaprilična kiselina koja potičerast korisnih bakterija, osobito mliječno kiselih bakterija. Znanstvena suistraživanja pokazala da kaprilična kiselina djeluje protiv kandide iuništava nametnike u probavnom traktu. Tzv. srednje lančane masne kiseline (MCFA) u kokosovom ulju vrlose lako probavljaju i apsorbiraju u organizmu. Za razliku od drugih ulja,uopće ne opterećuju probavni. sustav i unutrašnje organe. Brzo dajuenergiju i potiču samo iscjeljujuću sposobnost organizma jačajućiimunološki sustav. Ovo je uistinu jako važno za bolesnike kojima jepotrebna sva snaga organizma za izlječenje od ozbiljnih bolesti. Lakaprobavljivost ovog ulja važna je za osobe s probavnim tegobama kojeteško probavljaju masnoću pa tako kokosovo ulje pomaže iskorištavajuvitamina topivih u masnoći (A, D, E, K).
MCFA masne kiseline iz kokosovog ulja ne mogu se spremati utijelu kao masne zalihe zato što ne cirkuliraju kroz krvotok nego sedirektno kroz venu vrataricu (venu portu) transportiraju u jetru gdje seodmah pretvaraju u energiju. MCFA masne kiseline ubrzavajumetabolizam i sagorijevanje kalorija pa tako doprinose mršavljenju. Kako stari, organizam više na funkcionira kao prije. Gušteračaproizvodi manje enzima potrebnih za probavu, pa se apsorpcija vitaminai minerala iz hrane i cijeli probavni sustav otežava. Svakodnevnauporaba kokosovog ulja pomaže boljem iskorištavanju važnih vitamina iminerala i olakšava probavni sustav. Kokosovo je ulje odlično i kao ulje za masažu i njegu kože. Stvaraprepreku infekcijama, čini kožu mekšom, sprječava stvaranje bora istaračkih mrlja. Fine molekule kokosovog ulja lako prodiru u kožu tejačaju vezivno tkivo što doprinosi čvrstoći i elastičnosti kože. Kokosovo ulje otporno je na visoke temperature pa se može koristitiu pripremanju hrane, za prženje i pečenje, kao dresing za salatu, kaododatak u jelima ili u pripremi napitaka (smoothie). Svakodnevnimunosom kokosovog ulja, može se osjetiti lagano povišenje tjelesnetemperature zbog pojačanog metabolizma kad se sagorijevaju srednjelančane masne kiseline. Kokosovo ulje daje više energije i osjećaj sitostipa organizam manje traži hranu bogatu šećerom i škrobom, štopostupno olakšava prijelaz na zdraviji način prehrane. Umjerena terapeutska doza je 3 do 4 žlice ulja dnevno, Čime se utijelo unosi dovoljno laurinske kiseline koja jača imunitet. Prilikomkupnje u prodavaonicama zdrave hrane ili biljnim ljekarnama trebapripaziti da se kupi hladno prešano djevičansko kokosovo ulje (virgin),a ne rafinirano kakvo se možda može naći u običnim prodavaonicama ikoje je dosta jeftino. Rafinirano i stvrdnuto kokosovo ulje izlučuje se izsuhe tvari koja je ostala nakon hladnog prešanja, a izdvaja se uz pomoćvisokih temperatura te se zatim hidrogenizira (očvršćuje) kao margarin.Ta masnoća nema iste karakteristike kao hladno prešano ulje.
Na hladnijoj temperaturi kokosovo je ulje u čvrstom stanju, a na oko23 °C postaje tekuće. Zato možemo reći da zimi imamo kokosovu mast,a ljeti kokosovo ulje. Istine i laži o mlijeku Mlijeko i mliječni proizvodi još su jedna skupina namirnica o kojojse puno priča i oko kojih su mišljenja podijeljena. Službeni je stav da jemlijeko dobra i vrlo zdrava hrana (iako u light verziji), a brojnialternativni pravci savjetuju da ga izbjegavamo ili čak potpunoizbacimo iz prehrane. O čemu se ovdje radi, zašto vladaju takvapotpuno suprotna mišljenja, kome vjerovati i konačno: piti mlijeko iline? Sirovo mlijeko, pod time mislim na svježe nepasterizirano mlijeko,prirodna je i zdrava namirnica, kao i svi mliječni proizvodi pripremljeniod njega. Ovo je mlijeko izvanredan izvor nutrijenata, ali i vrlo važnihkorisnih bakterija kao što su lakto bakterije, za koje danas znamo daigraju presudnu ulogu u jačanju imuniteta i zaštiti organizma od raznihbolesnih stanja. Sirovo je mlijeko također izvrstan izvor vitamina,minerala i enzima te sadrži punovrijedne bjelančevine i masnoće koječine građevinski materijal za tijelo. Problem je u industrijskoj obradi mlijeka. Kako je to slučaj i svelikim brojem drugih namirnica, industrijska obrada uništava i ovuizvanrednu namirnicu i daje joj sasvim drugačija svojstva. Mlijeko kojekupujemo u prodavaonicama pasterizirano je i homogenizirano.Pasterizacija je proces kojim se mlijeko zagrijava na visokimtemperaturama da bi se uništile bakterije u mlijeku. Međutim,pasterizacija potpuno mijenja njegovu strukturu. Osim što zagrijavanjena visokim temperaturama ubija patogene bakterije, ono ubija i korisnelakto bakterije i uništava brojne druge hranjive komponente. Visokatemperatura, a posebno naglo zagrijavanje, potpuno mijenja strukturu
osjetljivih mliječnih bjelančevina koje denaturiraju i postaju vrlo teškeza probavu te potencijalno štetne za zdravlje. Pasterizacija uništava enzime iz mlijeka potrebne za razgradnju iprobavu komponenti mlijeka, smanjuje sadržaj vitamina, denaturiramliječne bjelančevine, onemogućuje apsorpciju kalcija iz mlijeka, ubijakorisne bakterije i promiče patogene. Ako ostavimo sirovo mlijeko nasobnoj temperaturi, ono se neće pokvariti, nego ćemo dobiti kiselomlijeko, što je prirodan način produžavanja trajnosti mlijeka. To će sedogoditi zato što korisne bakterije iz sirovog mlijeka drže podkontrolom množenje loših bakterija. No, pasterizirano mlijeko nemakorisnih bakterija koje bi ga čuvale od truljenja, jer su one uništenepasterizacijom pa se pasterizirano mlijeko ne može ukiseliti, već samopokvariti. Mliječna industrija tvrdi da se hranjiva vrijednost mlijekapasterizacijom ne mijenja. Naravno da će to reći kada se radi onjihovom profitu. Činjenica je da zagrijavanje mlijeka uslijedpasterizacije uništava ovu savršenu namirnicu na toliko mnogo raznihnačina da se ove dvije namirnice ne bi ni smjele nazivati istim imenom. Evo nekih znanstveno potvrđenih činjenica o tome što se događa smlijekom tijekom pasterizacije: Uništava se veći dio vitamina B6, B12, tiamina, folne kiseline,vitamina C i D. Deaktiviraju se životno važni enzimi (enzimi su biološki katalizatorineophodni za absorpciju hranjivih tvari iz mlijeka). Potpuno se deaktivira enzim fosfataza, neophodan za absorpcijukalcija (ova dekalcifikacija pasteriziranog mlijeka može uzrokovatiosteoporozu). Uništava se enzim lipaza potreban za razgradnju masnoće iz mlijeka.
Uništavaju se lakto bakterije (istraživanja pokazuju da laktobakterije čak i same pomažu u proizvodnji enzima laktaze koji nedostajeosobama koje ne podnose mliječni šećer laktozu, što objašnjavačinjenicu da većina osoba netolerantnih na laktozu, bez problema mogupiti nepasterizirano mlijeko). Bjelančevine mlijeka mijenjaju svoju strukturu što dovodi doalergija i kod djece i kod odraslih. Laktoza (mliječni šećer) pretvara se u beta laktozu koja brže podižešećer u krvi (ovo dovodi do prekomjerne tjelesne težine i upravo jeobrnuto od uvriježenog mišljenja da se debljamo od punomasnognepasteriziranog mlijeka, jer nemasno mlijeko lakše dovodi dodebljine). Uništava se beta laktoglobulin koji pomaže iskorištavanje vitaminaA u organizmu. Wulzen faktor (anti-stiffness factor), tzv. faktor protiv ukočenosti,nalazi se samo u negrijanom mlijeku (ta tvar štiti životinje i ljude odovapnjenja zglobova, artroze). Uništava se četvrtina joda iz mlijeka (neophodan nam je za sintezuhormona štitnjače koja između ostalog regulira metabolizam). Uništavaju se prirodna antibakterijska svojstva mlijeka, kao isvojstvo jačanja imuniteta (mlijeko postaje lako prijemčivo za lošebakterije).xx Osim toga istraživanja pokazuju: Konzumacija pasteriziranog mlijeka povezuje se sa dijabetesom tipa1. Znanstvenici su u pasteriziranom mlijeku pronašli bjelančevinu kojaje možda “okidač” autoimune reakcije kojom se uništavaju stanice kojeproizvode inzulin.
Pasterizirano se mlijeko povezuje s rakom jajnika. Žene kojekonzumiraju pasterizirano mlijeko imaju tri puta veći rizik od oboljenjaraka jajnika. Pasterizirano mlijeko povezuje se s multiplom sklerozom ineplodnošću kod žena. Pasterizirano mlijeko sadrži kolesterol-epoksid i kolesterol-oksid(oksidirani kolesterol). Istraživanja su pokazala da oksidirani kolestroldoprinosi razvoju raka i ovapnjenju žila.xxi Želite li i dalje piti pasterizirano mlijeko? Bojite se “mikrobiološkogonečišćenja”, tj. da će se mlijeko pokvariti? Toga se ne treba bojati, jermlijeko ima vlastiti imunološki sustav! Nepasterizirano je mlijekojedina namirnica koja ima ugrađeni vlastiti zaštitni mehanizam. Svježemlijeko krave, ovce ili koze sadrži višestruke, prirodne, bioaktivnekomponente koje ubijaju strane bakterije koje dospiju u mlijeko! Ovo suneke od njih: laktoperoksidaza, makrofagi, laktoferin, leukociti,makrofagi, neutrofili, antitijela, srednje lančane masne kiseline ilizozim. Za sprječavanje prodora stranih bakterija kroz želudac i crijevabrinu se polisaharidi, oligosaharidi, mucini, fibronektini iglikomakropeptidi. Da bi ojačali imunološki sustav aktivni su leukociti,limfociti, imunoglobulini, antitijela, hormoni i faktori rasta. Osim togatu su korisne bakterije lactobacilli i bifidus bakterije, bifidus faktor iB12 vezni protein. Sve ove komponente prisutne su i u majčinommlijeku, no što se s njima događa prilikom pasterizacije? Inaktiviraju se,tj. uništavaju. Zagrijavanje mlijeka kod pasterizacije zapravo podržavarast patogenih bakterija, jer uništava faktore koji sprječavaju rastbakterija.xxii S pasterizacijom se počelo dvadesetih godina prošlog stoljeća, uvrijeme kad je tuberkuloza bila česta, ali i druge zarazne bolestiuzrokovane lošim zdravstvenim stanjem životinja i lošim higijenskimuvjetima i metodama proizvodnje. Međutim, vremena su se promijenilai danas se upotrebljavaju spremnici od nehrđajućeg čelika, strojevi za
mužnju i sustavi rashlađivanja te se provode stroge sanitarne inspekciječime pasterizacija postaje potpuno nepotrebna. Industrija koristi naziv “svježe” mlijeko, ali je svako kupovnomlijeko pasterizirano, čak i ono koje se naziva “svježim”. Razlikaizmeđu “svježeg” i “trajnog” mlijeka je u temperaturi i vremenu kojemse mlijeko izlaže tijekom pasterizacije. Svježe se mlijeko zagrijava na60 do 70 °C, najčešće u trajanju od 30 minuta, dok se trajno mlijekonaglo zagrijava na temperature preko 130 °C (tzv. UHT proces) što mujoš više produžava rok trajanja. Tvrdnja da se mlijeko pasterizira radizaštite potrošača samo je još jedan mit, jer se zapravo mlijekopasterizira radi produžene trajnosti. Industrijska prerada također maskiramlijeko loše kvalitete, jer se onečišćeno mlijeko koje sadrži patogenebakterije pročišćava pasterizacijom i baktofugiranjem. Drugi proces kojem se mlijeko izlaže je homogenizacija, tj.razbijanje molekula masnoće pod velikim pritiskom radi sprječavanjaizdvajanja vrhnja na mlijeku. I ovo je vrlo neprirodan postupak jermasnoća koju dobijemo više nema svoju prirodnu strukturu. Osim togaiz mlijeka se uklanja (obire) masnoća pa kupovno mlijeko sadrži najviše3% mliječne masti. Usporedbe radi, mlijeko koje kupujem izravno kodstočara, od krava pasmine Jersey, sadrži preko 6% mliječne masti. Mliječna mast sadrži vitalne tvari kao što su vitamini A, D i K2,potrebne za optimalnu asimilaciju kalcija i bjelančevina. Bez njih kalciji bjelančevine postaju teže iskoristivi i potencijalno opasni. Mliječna jemast također bogata kratkim i srednje dugim lancima masnih kiselinakoje predstavljaju zaštitu protiv bolesti i stimuliraju imunološki sustav.Nadalje, mliječna mast sadrži vrlo vrijednu CLA (konjugiranulinolensku kiselinu) koja ima snažno antikancerogeno djelovanje. Sviovi važni nutrijenti nestaju industrijskom preradom mlijeka. Međutim, ključ za zdrave životinje i kvalitetno mlijeko je ispaša.Kao što čovjek treba prirodnu hranu, tako je trebaju i životinje, a pravaprirodna hrana za krave je zelena trava u proljeće, ljeto i jesen te sijeno i
silaža zimi. Također je važan i boravak na suncu, jer kao što danjesvjetlo ima pozitivne učinke na hormonsku ravnotežu kod ljudi, takodjeluje i na životinje. Nažalost, krave se u masovnom (konvencionalnom) uzgoju hranežitaricama i sojom, a često i industrijskim otpadom, što ugrožavaimunološki sistem i kvalitetu mlijeka. Tu su nadalje i problemiantibiotika, pesticida i hormona rasta, koji se dodaju životinjama. Sveovo mijenja sastav i kompoziciju masnoća u mlijeku. Mlijeko kravakoje se hrane komercijalno, žitaricama i sojom, sadrži manje omega-3masnoće i više omega-6 te manje CLA. Vitamini A i D se drastičnosmanjuju, a K2 potpuno nestaje. Da bi krava davala dobro i zdravomlijeko, i sama mora imati uvjete da živi prirodno kao krava. Ne tako davno, prije modernih industrijskih metoda, ljudi sunaraštajima koristili i djeca odrastala na domaćem svježempunomasnom mlijeku, prirodnom žutom maslacu, svježim domaćimsirevima i vrhnju. Ako imate mogućnosti nabavljati domaće sirovomlijeko, to je nešto najbolje što možete učiniti za zdravlje svoje obitelji.Priroda je stvorila savršen sistem i jedinstvenu prehrambenu namirnicukoja se potpuno uništava pasteriziranjem. Jedan moderan i praktičannačin za distribuciju svježeg mlijeka su mljekomati, koji se saevropskog polako probijaju i na naše tržište. Kefir - čudesna hrana s Kavkaza Danas je poznato, a medicinski je i znanstveno potvrđeno, da suzdrava crijeva i pravilna i potpuna probava hrane presudni za dobarimunitet i očuvanje zdravlja. U našem se probavnom sustavu nalazi seoko kilogram i pol bakterija koje predstavljaju najmanje 80% ukupnogimuniteta. Mliječno-kisele bakterije, lakto bakterije ili probiotičkebakterije koje žive u crijevima, igraju presudnu ulogu u jačanjuimuniteta i zaštite organizma od raznih bolesnih stanja. Međutim
današnja moderna neprirodna ishrana koja obiluje šećerom, škrobom,drugim industrijskim prerađevinama i raznim kemikalijama, a koja jeistovremeno vrlo siromašna namirnicama koje sadrže probiotičkebakterije, doprinosi narušavanju crijevne flore. Poremećaj crijevne flore znači loš bakterijski sastav i nedostatak„dobrih bakterija” koji dovodi do prekomjernog množenja lošihbakterija i gljivica, što uzrokuje razne probavne tegobe (napuhanost,bolove u crijevima, proljev, zatvor), ali i brojne druge ozbiljne bolesti.Poremećaj crijevne flore dovodi do nepotpunog iskorištavanjanutrijenata iz hrane te do stvaranja toksičnih tvari koje proizvode lošebakterije i gljivice. Ovo također može dovesti do sindroma propusnosticrijeva što znači da se nepotpuno razgrađene molekule hrane krozstjenke crijeva apsorbiraju u krvotok i uzrokuju imunološki odgovortijela, što dovodi do autoimunih bolesti. Prekomjerni unosugljikohidrata iz hrane (šećera i škroba), u kombinaciji s neravnotežomcrijevne flore, dovodi do vrenja šećera i stvaranja alkoholnih para kojekrvotokom dospijevaju do mozga i vrlo štetno djeluju na djecu čiji jemozak tek u razvoju. Sve veći broj stručnjaka smatra da upravo disbiozacrijeva (nezdrava crijevna flora, tj. loš sastav crijevnih bakterija)uzrokuje psihološke poremećaje ponašanja kod djece, između ostalihADHD, disleksiju, dispraksiju i autizam. Loš sastav crijevne flore nije posljedica samo krive prehrane nego semože naslijediti već prilikom rođenja, budući da beba koja se rađadobiva svoje prve crijevne bakterije od majke. Također, stresni načinživota i često korištenje antibiotika i hormonalnih kontracepcijskihsredstava narušava sastav crijevne flore. Zdrava crijeva s normalnomcrijevnom florom znači manju osjetljivost na toksine i kemikalije izhrane. Nažalost, velika većina ljudi ima poremećenu crijevnu floru zbogpretjeranog unosa ugljikohidrata i zbog nedovoljnog unošenjaprobiotičke hrane. Svaki zdravstveni problem trebao bi se rješavati nanačin da mu se otkrije i ukloni uzrok, a ne tako kako se danas prakticira- suzbijanjem simptoma. Loša crijevna flora uzrok je puno većem broju
bolesti nego što se misli, pa ozdravljenje crijeva i uspostava normalnogsastava crijevnih bakterija dovodi do mnogih zdravstvenih poboljšanja. Ovo se postiže prvenstveno smanjivanjem unosa ugljikohidrata(šećera i škroba) putem hrane te obveznim i svakodnevnim unošenjemnamirnica koje obiluju probiotičkim bakterijama. To su fermentiranimliječni proizvodi i fermentirano (ukiseljeno) povrće. No ovdje trebamobiti oprezni, jer industrijski proizvodi koji su navodno obogaćeniprobiotičkim kulturama najčešće sadrže šećer ili njegove jeftinezamjene: glukozni, fruktozni ili škrobni sirup, a probiotičke kulture teku tragovima. Probiotici se danas mogu kupiti i u tabletama, ali nijesasvim sigurno da imaju tako dobar učinak kao prava hrana. Najboljanamirnica koja nam osigurava obilje dobrih probiotičkih kultura iizgradnju normalne crijevne flore je domaći kefir. Kefir je fermentirani mliječni napitak kiselkasto-osvježavajućegokusa s laganom notom po svježem kvascu (ili veoma lagan okus popivu), koji se dobiva uz pomoć kulture kefira ili kefirnih zrnaca.Smatra se da je porijeklom s Kavkaza i d a j e star i do 1 000 godina.Žitelji Kavkaza poznati su po svojoj dugovječnosti i dobrom zdravlju,žive gotovo bez bolesti, što se pripisuje njihovoj svakodnevnoj ineograničenoj konzumaciji kefira. Kultura kefira u našim se krajevimačesto naziva i tibetanska gljiva ili kefirna gljiva, ali kefirna zrncanisu gljive. Kefirna zrnca, koja izgledom podsjećaju na kuhanu cvjetaču, posastavu su mješavina bjelančevina, aminokiselina, lipida i topljivihpolisaharida te sadrže simbiozu između velikog broja dobrih, mliječno-kiselih bakterija, octenih bakterija i sojeva kvasaca. Zrnca kefira hranese i razmnožavaju u mlijeku i nemaju rok trajanja, mogu živjeti vječno.Brojni pokušaji mikrobiologa da kefirna zrnca proizvedu u laboratorijuuporno završavaju neuspjehom. Pitanje otkud dolaze i kako su nastalaostaje bez znanstvenog odgovora. Legenda kaže da su kefirna zrnca dar
od Boga, “mana s neba” koju je Bog poslao Izraelcima kad ih je Mojsijeizveo iz Egipta da bi ih poveo u obećanu zemlju.”xxiii Kefiru se pripisuju mnogi pozitivni učinci kod velikog broja bolesti ibolesnih stanja, između ostalog: djeluje kao najjače sredstvo protiv alergija i intolerancije na hranu; djeluje kao prirodni antibiotik; smanjuje inflamatorne (upalne) bolesti kao što su reuma i artritis; jača imunološki sistem i ubrzava zacjeljivanje tijela; poboljšava probavu i pravilno iskorištavanje nutrijenata iz hrane; liječi bolesti crijeva kao što su IBS ili SIC (sindrom iritabilnogcrijeva), sindrom propusnosti crijeva, zatvor, proljev, nadutost; pomaže kod bolesti želuca kao što su gastritis i čir na želucu; čisti i detoksicira tijelo; poboljšava funkciju jetre i djeluje protiv žučnih kamenaca; pomaže kod srčano-žilnih oboljenja; snižava šećer u krvi, visoki krvni tlak i visoke masnoće u krvi(trigliceride); liječi gljivična oboljenja; pomaže u zaustavljanju rasta malignih stanica; normalizira metabolizam i time potpomaže gubljenje prekomjernetjelesne težine; pomaže kod nesanice i depresije; pomaže kod bronhitisa i astme; pomaže kod psorijaze i ekcema.
Kefirna zrnca mogu se dobiti od nekoga tko ih već ima i sam pravikefir kod kuće. Kontakt s takvom osobom najlakše možete uspostavitipreko Interneta, a zrnca se bez problema mogu spakirati u plastičnuvrećicu s malo mlijeka i poslati poštom. Brzo se razmnožavaju pa seonda mogu podijeliti drugima. Kefir se lako priprema kod kuće. Malu količinu zrnaca stavite smlijekom u staklenku, poklopite i ostavite na sobnoj temperaturi dafermentira 24 sata. Zrnca se hrane mliječnim šećerom i proizvodemliječnu kiselinu i C02. Nakon 24 sata kefir procijedite kroz cjedilomiješajući ga žlicom. Kefirna zrnca koja su ostala u cjedilu stave se unovu količinu mlijeka, a procijeđeni kefir je gotov i spreman za piće.Možete ga piti odmah ili ga ohladite u hladnjaku. Jedna puna velika žlica zrnaca dovoljna je za otprilike pola litrekefira. Može se koristiti svaka vrsta mlijeka - kravlje, kozje ili ovčje, amlijeko može biti s većim ili manjim postotkom masnoće, kuhano ilinekuhano, samo ne smije biti vruće. Daleko najbolje je domaće svježenepasterizirano mlijeko od pašnih životinja, ali za izradu kefira dobro jei pasterizirano mlijeko. Kefir je gotov kad je mlijeko fermentiralo, tj.kad se zgusnulo i izgleda kao jogurt. Na dnu staklenke može se odvojititekućina, to je sirutka kefira i normalna je pojava. Kefir može biti gušćiili rjeđi, više vodenast ili više kremast, ovisi o vrsti mlijeka itemperaturi. Za cijeđenje kefira možete koristiti metalne, plastične ilidrvene žlice i cjedila, samo se ne preporučuje kefir čuvati u plastičnimposudama, jer plastika ispušta kemikalije od kojih je napravljena,naročito kada je u dodiru s kiselim sadržajem. Zato je kefir najbolječuvati u staklenim posudama. Procijeđena zrnca ne treba ispirati vodom,samo se stave u novo mlijeko i ostave na miru. U terapijske svrhe za poboljšanje zdravlja može se uzimati i litrakefira dnevno. Za početak je dobro krenuti s manjom dozom, npr.decilitar dnevno, potom postupno povećavati količinu. Naime, kefirradikalno mijenja sastav crijevne flore - korisne bakterije uništavaju
patogene i zauzimaju njihovo mjesto, a to kod nekih osoba možeuzrokovati prolazne probavne smetnje. Osobe osjetljive na mliječneproizvode obično dobro podnose kefir, jer se procesom fermentacijeteško probavljive komponente iz mlijeka razgrađuju i predprobavljaju.Bakterije iz kefira razgrađuju mliječni šećer laktozu, zato ga mogukoristiti i oni koji ne podnose laktozu. Minerali iz mlijeka, npr. kalcij,procesom fermentacije postaju lakše biološki dostupni (organizam ihmože lakše iskoristiti). Oni koji paze na unos ugljikohidrata (LCHF prehrana) mogu još iviše smanjiti sadržaj šećera u kefiru na način da ga nakon cijeđenjaostave još jedan do dva dana na sobnoj temperaturi da “sazre”. Ovakavzreli kefir sadrži najmanje šećera, a sadržaj vitamina B 1 , B6 i B9 (folnakiselina) se povećava. Također se povećava i sadržaj alkohola u kefirukoji može iznositi od 0,08% do 2%. Uobičajena količina alkohola ujednodnevnom kefiru iznosi 0,08 do 0,1%. Ostavi li se da zrije dvadana, treba označiti staklenke kefira u različitim stadijima, npr. kefir sazrncima, jednodnevni kefir i dvodnevni kefir. Procijeđeni kefir koji zrijene treba čvrsto poklopiti nego se poklopac samo nasloni na teglu, adobro g a j e promiješati dvaput dnevno. Želite li napraviti pauzu u pripremi kefira, možda odlazite na put ilislično, procijeđena zrnca kefira isperite hladnom vodom, prelijte ih smalo mlijeka i spremite u hladnjak. Možete ih čuvati i u običnoj vodi,oko 7 dana u hladnjaku. Želite li ih pohraniti na duže vrijeme, ispranazrnca slobodno zamrznite ili osušite. Kad je vrijeme da se zrnca ponovoaktiviraju, stavite ih u malo mlijeka na sobnu temperaturu i čekajte daprorade. Prvu količinu zgusnutog mlijeka procijedite i bacite. Višak zrnaca koja se razmnožavaju treba povremeno uklanjati. Akoih nemate kome pokloniti, najkorisnije ih je pojesti. Nisu baš nekidoživljaj za žvakanje pa ih izmiksajte s drugim sastojcima u ukusnikašasti sok (smoothie) ili sladoled. Kašasti sok od kefira i šumskog voća
1 šalica kefira višak zrnaca kad se razmnože 2 žumanjka 2 žličice kokosovog ulja 1 šalica smrznutog šumskog voća kad radite napitak za djecu, možete dodati 1 do 2 žličice meda Izmiksajte sve u multipraktiku i uživajte. Sladoled od kefira i šumskog voća 5 jaja 250 ml slatkog vrhnja 1 šalica kefira višak zrnaca kad se razmnože 200 do 250 g smrznutog šumskog voća 2 žličice prave bourbon vanilije malo stevije u prahu ili žlica meda Istucite zasebno bjelanjke, žumanjke i slatko vrhnje. U multipraktikuizmiksajte šumsko voće s kefirom pa dodajte preostale sastojke i svedobro izmiksajte. Zasladite prema okusu. Sladoled rasporedite uprikladne zdjelice i zamrznite. Izvadite ga pola sata prije posluživanja. Ovo je odličan način da i djeca koja ne vole okus običnog kefirauključe ovaj vrijedni probiotički dodatak u svoju prehranu.
Sirovojelstvo (Raw food pokret) Trendovi u prehrani jači su nego ikad prije, a pripadanje nekompokretu ili struji doprinosi i stvaranju osobnog identiteta. Tako jezadnjih godina sve popularniji raw food (sirova hrana ili sirovojelstvo) iliving food (živuća hrana). Zašto nam treba sirova hrana? Sirova hranabogata je netaknutim vitaminima, mineralima, antioksidantima iprobiotičkim bakterijama. No najveća vrijednost sirovih namirnica ležiu njihovom sastavu enzima koji se kuhanjem deaktiviraju natemperaturi od 48 °C. Nažalost, kao i najčešće čim krenu priče o„zdravoj” hrani, i sirovojelstvo se zbog agresivne vegetarijanskepropagande pogrešno interpretira pa se sve svodi na to da se jede sirovopovrće i voće. Living food uključuje još i fermentirane namirnice teproklijalo zrnje i sjemenje. Sljedbenici ovih načina prehrane uvjereni sukako je to jedini zdrav način prehrane, kuhana hrana je hrana “bezživota” te kao takva pogoršava naše zdravlje. Stvari međutim nisu takojednostavne, a svako zastranjivanje u krajnosti bilo koje vrste može bitii opasno. Prehrana samo voćem, povrćem i klicama potpuno jeneprirodna za čovjeka i uzrokuje nedostatak važnih nutrijenata koji sugrađevinski materijal našeg organizma, jer čovjek po svojoj fiziologijinije biljojed. O pravilnom pripremanju hrane možemo puno naučiti iztradicionalnih načina na koje su hranu pripremali naraštaji prije nas.Iako nisu mogli dati neko znanstveno objašnjenje zašto to tako rade, iziskustva su znali da tako treba. Istraživanja tradicionalnih kulturapokazala su da su gotovo sve tradicionalne kulture u svojem kuhanjuuključivale i sirove, enzimima bogate namirnice, ne samo povrće, već isirove životinjske bjelančevine i masnoće u obliku mliječnih proizvodaod neobrađenog (sirovog) mlijeka, sirovu ribu, kao i iznutrice životinja.Ove su kulture također tradicionalno uključivale određenu količinukultiviranih ili fermentiranih namirnica čiji se sadržaj enzima na tajnačin još više obogaćivao. Prehrana nekih skupina naroda sadržavala je
velike količine sirove fermentirane ribe koja je na taj način prošlaproces pred-probavljanja i kao takva bila lakša za probavu i apsorpciju uorganizmu. Kultiviranje mliječnih proizvoda kod gotovo svihpredindustrijskih kultura, obogaćivalo je sadržaj enzima u mlijeku,vrhnju, maslacu i siru. Kultivirani sojini proizvodi u Aziji kao natto imiso također su dobar izvor enzima ako se koriste bez zagrijavanja, nočak i nakon zagrijavanja, fermentirana se hrana lakše apsorbira jer jeveć pred-probavljena uz pomoć enzima. Što su zapravo ti famozni enzimi? Enzimi su kompleksnebjelančevine koje djeluju kao katalizatori u gotovo svim biokemijskimprocesima koji se odvijaju u ljudskom organizmu. Njihova aktivnostovisi o prisutnosti odgovarajućih vitamina i minerala, posebicemagnezija. Mnogi enzimi pripajaju pojedinačne molekule elemenata utragovima, kao što su mangan, bakar, željezo ili cink, bez kojih ti enzimine mogu funkcionirati. Do danas je otkriveno preko 5 000 enzima i onise dijele u tri velike skupine: najveća su metabolički enzimi koji djelujuu svim tjelesnim procesima uključujući disanje, govor, kretanje,razmišljanje, ponašanje i održavanje imunog sustava. Neki od ovihenzima djeluju tako da neutraliziraju otrovne i kancerogene tvari, kaošto su razni zagađivači, DDT i duhanski dim, mijenjajući ih u manjetoksične oblike koje potom tijelo može eliminirati. Druga kategorija suprobavni enzimi, njih ima oko 22. Većina ovih enzima proizvodi se ugušterači odakle se izlučuju u dvanaesnik, gornji dio tankog crijeva,gdje razgrađuju djelomično probavljenu hranu koja dolazi iz želuca. Treća grupa enzima su prehrambeni enzimi, u velikim su količinamaprisutni u sirovim namirnicama i započinju proces probave u ustima iželucu. Prehrambeni enzimi uključuju proteaze za probavubjelančevina, lipaze za probavu masnoća i amilaze za probavuugljikohidrata. Amilaze iz sline pomažu u razgradnji ugljikohidrata većprilikom žvakanja i svi enzimi koji se nalaze u namirnicama nastavljajuovaj proces u želucu. Želučane žlijezde izlučuju želučanu kiselinu ipepsin koji započinju razgradnju bjelančevina, kao i unutarnji faktor
potreban za apsorpciju vitamina B12. Veći broj enzima potrebnih zapotpunu probavu hrane izlučuje se tek u tankom crijevu. Međutim,enzimi prisutni u namirnicama koje smo jeli, mogu učiniti dio posla veći prije nego ova polu probavljena masa stigne u tanko crijevo. Enzimi u sirovoj hrani, posebice u sirovim fermentiranimnamirnicama, pomažu u procesu probave i smanjuju potrebu tijela zavlastitom proizvodnjom prehrambenih enzima. Prehrana koja se temeljiuglavnom na kuhanoj hrani predstavlja ozbiljno opterećenje zagušteraču, smanjujući njezine zalihe. Ako se gušterača neprestanostimulira kako bi proizvodila enzime koji bi trebali biti u hrani, rezultatće biti smanjena funkcija gušterače, ali i ostalih probavnih organa. Dr.Edward Howell, pionir na području istraživanja enzima, smatrao je daovo preopterećenje probavnih organa dovodi do skraćenja životnogvijeka, pojave bolesti te smanjene otpornosti organizma na razne tipovestresa. On je otkrio kako i ljudi i životinje čija se prehrana sastojivećinom od kuhane hrane, osobito žitarica, imaju povećanu gušteraču,dok im se druge žlijezde i organi, posebice mozak, zapravo smanjuju.xxiv Žitarice, orašasti proizvodi, mahunarke i sjemenje bogati suenzimima, kao i ostalim nutrijentima, ali sadrže i inhibitore enzima kojisprječavaju funkciju enzima te tako predstavljaju veliki napor zaprobavni sistem. Klijanje, namakanje u toploj kiselkastoj vodi, kiselokvasanje, kultiviranje i fermentacija, svi procesi korišteni utradicionalnim kulturama, deaktiviraju inhibitore enzima čime hranjivetvari u žitaricama, orašastim plodovima i sjemenju postaju lakšedostupne. Većina voća i povrća ne sadrži puno enzima, ali neke biljne vrstepoznate su po visokom sadržaju. To su djevičansko maslinovo ulje idruga hladno prešana ulja, sirovi med, grožđe, smokve i mnoge vrstetropskog voća poput avokada, datulja, banana, papaje, ananasa, kivija imanga.
Koliko god da je važno uključiti u prehranu mnoštvo sirovihnamirnica, mora se povesti računa da određeni nutrijenti postaju lakšedostupni za apsorpciju upravo kuhanjem, a kuhanje također neutralizirai mnoge toksine koji se prirodno nalaze u biljnoj hrani. Načelno,žitarice, mahunarke i određene vrste povrća treba kuhati. Namirniceživotinjskog porijekla trebalo bi konzumirati i sirove i kuhane. Primjersirovih namirnica koje se lako mogu uključiti u prehranu su: sirovo mlijeko (svježe, nepasterizirano) i proizvodi od sirovogmlijeka, npr. vrhnje i maslac dobiven od pašnih životinja; sirova jaja, naročito žumanjci; sirova ulja kao hladno prešano maslinovo i kokosovo ulje; lakto-fermentirane namirnice kao što su domaći kefir, domaći kiselikupus, fermentirano ulje jetre bakalara; sirovi med; riba i plodovi mora kao Škampi, kozice ili jela poput carpaccia; sirovo meso, npr, tartar biftek; sušeno meso; usoljena srdela; orašasti plodovi i sjemenke; sirovo povrće i šumsko voće. Kašasti sokovi — zdravlje iz miksera Jedan od boljih načina da se započne novi dan je priprema svježesmiksanog smoothieja - kašastog soka sa svježim sirovim namirnicama:povrćem, dobrim masnoćama, jajima, orašastim plodovima, kefirom idrugim vrijednim namirnicama.
Ovi napitci jednostavno se pripremaju, svi sastojci samo se ubace umikser i za par minuta je osvježavajuća nutritivna bomba gotova. Dobrastvar s kašastim sokovima je da ih možete pripremiti od namirnica kojesu vam trenutno pri ruci i svaki put možete miksati nove kombinacije,jer mogućnostima nema kraja. Evo nekoliko primjera, ali slobodno dajte svojoj mašti na volju iisprobajte i druge. Ovo su kombinacije koje sam ja isprobala i mislim dasastojci lijepo odgovaraju zajedno. Kašasti sok od avokada 1 manji ili pola većeg avokada 1 šaka zelenog lisnatog povrća 1 žlice djevičanskog maslinovog ulja 1 iscijeđeni limun malomorske soli 150 ml vode Kašasti sok od lješnjaka 100 ml slatkog vrhnja 50 ml vode 1 jaje 1 žumanjak 1 žličica kokosovog ulja 50 g fino mljevenih lješnjaka 1 žličicakakaa malo stevije malo prave vanilije Kašasti sok od cikle 1 manja ili pola veće cikle 1. šalica šumskog voća 100 mlpunomasnog jogurta 1 žlice fino samljevenih badema 100 ml vode U kašaste sokove volim dodati sirovo jaje, osobito žumanjak koji jebogat hranjivim tvarima u lako iskoristivom obliku. Žumanjak sadržiminerale i vitamine, naročito vitamine topive u mastima i esencijalnemasne kiseline. Jaja se kuhaju, tj. toplinski obrađuju prvenstveno radizaštite od salmonele, zato sirovo jaje mogu preporučiti jedino ako
nemate straha od salmonele ili ako imate mogućnost nabaviti jajazdravih kokoši iz domaćeg ili organskog uzgoja. Jaja slobodnih kokošikoje kljucaju travu i kukce, imaju puno veću hranjivu vrijednost od jajakokoši zatvorenih u uzgojnim kavezima. Slobodne kokoši su zdravije ikod njih je salmonela vrlo rijetka. Jaja prirodno imaju i sluzavu zaštituod prodora bakterija koja se pranjem skida, stoga malo zadržanenečistoće na jajetu ne smeta. Jaje smoothiju daje zanimljiv okus, pomalona vaniliju, kao i finu pjenastu konzistenciju. Povrće Što se tiče izbora povrća, uvijek je dobro nabavljati neprskano,organski ili biodinamički uzgojeno povrće kad je to god moguće.Smatra se da je 60% herbicida, 90% fungicida i 30% insekticidakancerogeno i da većina štetno djeluje na živčani sustav. Ove opasnekemikalije povezuju se s brojnim zdravstvenim problemima kojiuključuju neurotoksičnost, poremećaj endokrinog sistema,kancerogenost, smanjenje imunološke sposobnosti organizma, smanjenuplodnost, spontane pobačaje, Parkinsonovu bolest. Nije uvijek jednostavno doći do organski uzgojenog povrća, koje jeosim toga i dosta skuplje od konvencionalnog. Ipak da biste se nekakozaštitili od prekomjernog izlaganja pesticidima, navodim sljedećuinformaciju. Environmental Working Group u Americi izvršila jemjerenje zasićenosti konvencionalno uzgojenog voća i povrćapesticidima. Voće i povrće koje je pokazalo visoku zasićenostpesticidima, zbog čega ih je bolje kupovati iz organskog uzgoja su:breskve, jabuke, slatke paprike, celer, nektarine, jagode, trešnje, zelenasalata, grejpfrut, kruške, špinat i krumpir. S druge strane, voće i povrćekoje je pokazalo nisku zasićenost pesticidima, što ih čini sigurnijima zakupovinu iz konvencionalnog uzgoja su: brokula, patlidžan, kupus,banane, kivi, šparoge, grašak, mango, ananas, kukuruz, avokado, luk.
Bilo koje povrće uvijek je bolje nego nikakvo, zato ako nematemogućnosti nabaviti organsko, svakako nastavite koristitikonvencionalno uzgojeno povrće, samo pripazite da bude svježe. Povrćeprije upotrebe možete potopiti u mlaku vodu s malo octa što će iz njegadjelomično izvući ostatke pesticida. Miksanje povrća u smoothijeomogućava lakšu apsorpciju nutrijenata iz povrća, konzumaciju većekoličine sirovog povrća kao i veću raznolikost povrća u prehrani. No ipak nisu sve vrste povrća pogodne za jelo u sirovom stanju.Određene vrste se trebaju kuhati upravo da ne bi naškodile zdravlju.Kupušnjače (crucifera) kao što su riga (rukola), brokula, kelj, cvjetača,kupus, repa, raštika, prokulica, rotkvica, žuta koraba i potočarka sadržegoitrogene, kemijske tvari koje blokiraju proizvodnju tiroidnoghormona štitnjače što znači da mogu doprinijeti razvoju hipotireoze.Naročito bi osobe koje već imaju smanjenu funkciju štitnjače trebaleizbjegavati ovo povrće u sirovom stanju. Kuhanje smanjuje količinugoitrogena u ovom povrću za dvije trećine. Fermentacijom se goitrogenine smanjuju, ali obično se kiseli kupus jede kao dodatak u malimkoličinama, što onda ne smeta ako prehrana sadrži dovoljno joda. Zeleno lisnato povrće: špinat, blitva, peršin, vlasac i listovi ciklesadrže oksalnu kiselinu koja je vrlo iritirajuća za probavni trakt.Također blokira apsorpciju željeza i kalcija u organizmu i možedoprinijeti stvaranju bubrežnih kamenaca. Oksalna se kiselina potpunoneutralizira kuhanjem, tako da je ovo povrće najbolje malo ofuriti iliskuhati na pari te jesti s rastopljenim maslacem. Ponovimo, da bi seapsorbirali minerali iz povrća potrebni su vitamini topivi u mastima.Osim toga, kuhano povrće s maslacem puno je boljeg okusa! Nevjerujem da netko jede sirovi krumpir, ali za svaki slučaj navodim ovoupozorenje: sirovi krumpir sadrži hemaglutinine koji ometaju radcrvenih krvnih stanica. Sirovi slatki krumpir izaziva vjetrove.
Klijanje zrnja, orašastih plodova i sjemenja Klijanje sjemenja doista je jedan od očaravajućih fenomena uprirodi. Iz minijaturnog privješčića, sasvim malog dijela sjemena, rađase nova biljka. Kakvu izvanrednu sposobnost imaju te male klice daproizvedu cijeli niz tvari, uglavnom vitamina i minerala, kojih uopćenema ili su prisutni u ekstremno malim količinama u neproklijalomsjemenu. U prošlosti se većina žitarica jela u djelomično proklijalom stanju ito je jedan od razloga zbog kojeg su žitarice tada bile manje štetne negodanas. Žito koje je stajalo u snopovima i stogovima na otvorenimpoljima, gdje je bilo vlage i topline, često je započinjalo proces klijanjaprije nego što je bilo pohranjeno u spremišta. Međutim, modernapoljoprivreda, gdje sve ide brzo, onemogućuje ovaj inače prirodanproces klijanja žita. Klijanjem se sastav zrnja i sjemenja mijenja na brojne korisnenačine. Klijanjem se proizvodi vitamin C, povećava se sastav vitaminaB, osobito B2, B5 i B6. Sadržaj karotena drastično se povećava, čak do8 puta. Što je još važnije, klijanje neutralizira fitinsku kiselinu,supstancu prisutnu u zrnju svih žitarica koja onemogućuje apsorpcijukalcija, magnezija, željeza, bakra i cinka. Klijanje također neutralizira iinhibitore enzima prisutne u zrnju žita, koji mogu neutralizirati naševlastite korisne enzime u probavnom traktu. Kompleksni ugljikohidratikoji izazivaju vjetrove u crijevima razgrađuju se tijekom klijanja.Klijanje neutralizira i aflatoksine, vrlo kancerogene tvari pronađene užitaricama. I konačno, brojni enzimi koji pomažu probavu, proizvode setijekom klijanja. Proklijala zrna i sjemenke predstavljaju livingfood, “živu hranu” itrebali bi se redovno nalaziti u našoj prehrani. Mogu se koristiti nabrojne načine: u salatama, jelima od povrća, namazima, kao pahuljice sjogurtom te kao dodatak kod pečenja kruha i drugih peciva. No sa
sirovim klicama zrnja žitarica ne treba pretjerivati zbog toga što ovesirove klice sadrže određene iritirajuće tvari pa ih je zato najboljeuzimati lagano prokuhane ili kao dodatke u juhama i varivima. Postupak klijanja Nikakva posebna oprema nije nam potrebna za klijanje zrnja isjemenja osim staklenki koje ne zatvaramo poklopcem nego komadićemgaze koju učvrstimo elastičnom trakom. Metoda klijanja svega zrnja isjemenja je ista, samo je vrijeme koje je potrebno da se postignepotpuno klijanje različito i ovisi o veličini i vrsti sjemenja. Jednostavnonapunimo jednu trećinu staklenke zrnjem ili sjemenkama, do vrhanalijemo vode pa staklenku zatvorimo gazom i gumicom. Ostavimo dase sjemenke namaču preko noći, a u ujutro izlijemo vodu i sjemenjedobro isperemo. Sjemenje vratimo u staklenku, zatim je okrenemonaopako, naslonjenu na nešto tako da stoji koso, da se voda možecijediti van dok istovremeno zrak može cirkulirati. Sjemenje trebaispirati nekoliko puta na dan. Klice su gotove za 1 do 4 dana, tada seisperu i spreme u staklenku s normalnim poklopcem i čuvaju uhladnjaku. Sjemenke koje teže klijaju su lanene sjemenke koje postanu takosluzave da ih je teško isprati, kao i zrno zobi koje neće proklijati kad seodvoji od svoje vanjske opne. Neke sjemenke, najčešće one kojekoristimo kao začine, također ne mogu proklijati jer su u procesuproizvodnje namjerno ozračene da im se uništi sposobnost klijanja.Postoji samo jedna vrsta sjemena koja se ne preporučuje za klijanje (nitiu bilo kojem obliku), a to je alfa-alfa ili bijela djetelina. Pored mungograha, alfa-alfa je najpopularnija klica među sljedbenicima zdraveprehrane i vegetarijancima. Nažalost, nezasluženo su proglašenezdravom hranom. Ispitivanja su, naime, pokazala da klice alfa-alfeinhibiraju (koče) imunološki sustav i mogu doprinijeti razvoju upalnogartritisa i lupusa. Alfa-alfa klice sadrže i jednu aminokiselinu zvanukanavanin koja može biti toksična za ljude i životinje ako se uzima u
većim količinama. Ova tvar nije pronađena u zreloj biljci, očigledno semetabolizira tijekom njenog rasta. Kako klijati sjemenke? Žitarice (pšenica, raž, ječam). Treba ih ispirati 2 do 3 puta dnevno.Klice su gotove za 3 do 4 dana, narastu oko 6 mm. Možemo ih dodati ukruh ili u juhe i variva. Od proklijale pšenice možemo napraviti bulgur.Ocijeđenu proklijalu pšenicu stavimo na papir za pečenje i sušimo upećnici na 50 °C dok se dobro ne osuši. Čuvamo ih dobro zatvorene uhladnjaku. Heljda (cijela zrna heljde). Ispiru se 2 do 3 puta na dan, gotove su za2 dana. Od proklijale heljde možemo napraviti kashu. Ocijeđenuproklijalu heljdu stavimo na papir za pečenje i sušimo u pećnici na 50°C dok se dobro ne osuši. Treba ih čuvati dobro zatvorene u hladnjaku,a možemo ih koristiti u juhama i varivima. Grah (mungo i azuki). Napunimo samo četvrtinu staklenke iispiremo 4 ili više puta na dan. Klice su gotove za oko 4 dana. Klicemungo graha gotove su kad narastu oko 5 cm, a azuki graha 2,5 cm. Grah. Ispiremo ga 3 do 4 puta na dan, a klice su gotove za oko 3dana, tj. čim narastu do 6 mm. Proklijali se grah kuha kao i obični grah,ali je potrebno vrijeme kuhanja kraće, nego za grah koji je bio samonamočen u vodi. Bademi. Ispiremo ih 3 puta na dan. Klice su gotove za 3 dana,sasvim su kratke, poput malog privjeska (3 mm). Leća. Ispiremo je 3 puta dnevno, a klijanje traje 2 do 3 dana dokklice ne narastu 6 mm. Nježne su pa ih kuhamo lagano, može i na pari. Suncokretove sjemenke. Ovo sjemenje najbrže proklija i jako jeukusno u salatama, ali klice treba brzo potrošiti, jer brzo pocrne. Ispiruse 2 puta dnevno, a gotove su za 12 do 18 sati. Male su i jedva se vide.
Search
Read the Text Version
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- 6
- 7
- 8
- 9
- 10
- 11
- 12
- 13
- 14
- 15
- 16
- 17
- 18
- 19
- 20
- 21
- 22
- 23
- 24
- 25
- 26
- 27
- 28
- 29
- 30
- 31
- 32
- 33
- 34
- 35
- 36
- 37
- 38
- 39
- 40
- 41
- 42
- 43
- 44
- 45
- 46
- 47
- 48
- 49
- 50
- 51
- 52
- 53
- 54
- 55
- 56
- 57
- 58
- 59
- 60
- 61
- 62
- 63
- 64
- 65
- 66
- 67
- 68
- 69
- 70
- 71
- 72
- 73
- 74
- 75
- 76
- 77
- 78
- 79
- 80
- 81
- 82
- 83
- 84
- 85
- 86
- 87
- 88
- 89
- 90
- 91
- 92
- 93
- 94
- 95
- 96
- 97
- 98
- 99
- 100
- 101
- 102
- 103
- 104
- 105
- 106
- 107
- 108
- 109
- 110
- 111
- 112
- 113
- 114
- 115
- 116
- 117
- 118
- 119
- 120
- 121
- 122
- 123
- 124
- 125
- 126
- 127
- 128
- 129
- 130
- 131
- 132
- 133
- 134
- 135
- 136
- 137
- 138
- 139
- 140
- 141
- 142
- 143
- 144
- 145
- 146
- 147
- 148
- 149
- 150
- 151
- 152
- 153
- 154
- 155
- 156
- 157
- 158
- 159
- 160
- 161
- 162
- 163
- 164
- 165
- 166
- 167
- 168
- 169
- 170
- 171
- 172
- 173
- 174
- 175
- 176
- 177
- 178
- 179
- 180
- 181
- 182
- 183
- 184
- 185
- 186
- 187
- 188
- 189
- 190
- 191
- 192
- 193
- 194
- 195
- 196
- 197
- 198
- 199
- 200
- 201
- 202
