Tugomir Matic - Sarajevsko pivo i skandinavske noci - print

["te\u017einu ogavnog svijeta koja me pritisne istresem na nju, ona se popne u sobu na katu, zatvori o\u010di i sjedi skame- njeno kao Buda. Ponekad, kad sam najstra\u0161niji, tiho pla\u010de. Ja tada tr\u010dim za njom, padam na koljena i izvi- njavam se, molim da mi oprosti. Jako volim svoju \u017eenu. Da je ne hvalim previ\u0161e i ona, ba\u0161 kao i svako od nas, ima svoju bolest. She is control freak! Al\u2019 da se razumi- jemo, nije to nikakva osuda. Pitanje balansa, zar ne?! Mene ludilo brzo pro\u0111e. Takav sam i ne mogu tome ni\u0161ta. Ibliz je stra\u0161na, stra\u0161na zvijer. Moja \u017eena ne voli da tra\u010da ljude premda su mudri psiholozi do\u0161li do pre- mudrog zaklju\u010dka da je tra\u010dati zdravo. Dodu\u0161e s rado\u0161\u0107u je s Nihadom i sa mnom u\u010destvovala u sjajnoj dru\u0161tve- noj igri koja se zove Tra\u010danje bli\u017enjih. Igra ide otprilike ovako. Ja, na primjer, ka\u017eem Ferdinand. Na to se Nihad nadovezuje \u201cFerdinand je jedan jako, jako, jako odvra- tan \u010dovjek\u201d. Ona tada puca od smijeha. Ponekad osje- tim kako me Blek Stena voli. 101","Najlip\u0161i grad na svitu Opet sam zakuhao sa \u017eenom, pa sam ve\u010der provodio gu- stiraju\u0107i pivu za stolom seoskog kafi\u0107a, kad mi prifura\u0161e dvije mom\u010dine. \u201cBarba Tugo, imate li rizle?\u201d, pita me plaho mladac, sumje\u0161tanin, prebacuju\u0107i se s noge na nogu. \u201cImam!\u201d, tra\u017eim ih po d\u017eepovima pa ih stavljam na stol. \u201cKoji \u0107e vam kurac rizle?\u201d, pravim se blesav. Kao \u0161to oni znaju da ja ve\u0107 godinama motam duhan, tako i ja znam da oni pu\u0161e Marlboro. \u201cA ostali smo bez cigareta, pa da smotamo po jedan tabak\u201d, me\u0161kolji se mom\u010dina. \u201cA tako. Dobro, dobro, kad god treba tu sam.\u201d Drugom je posve jasno da sam tu \u0161kolu davno pro- \u0161ao, pa mi prilazi i tiho, u po glasa govori na uho. \u201cNemojte mi ocu re\u0107, molim vas.\u201d Njegov otac i ja imamo tu\u017enu naviku da tabirimo po- litiku, onako vi\u0161e globalno i da s vremena na vrijeme za- jedno prou\u010davamo parove na kladionici. Ni jedan ni drugi nije ve\u0107 odavno ubrao ozbiljniju lovu. \u201cNe brini, ne\u0107u, samo budite pametni. Jebo travu, gore je to \u0161to se po cijeli dan oblokavate pivama i vinom i \u0161to vas pod milim bogom ni\u0161ta ne zanima. Svi \u0107ete oti\u0107i u kurac, a \u0161teta je.\u201d 102","\u201cZna\u010di nemate ni\u0161ta protiv?! Ako ho\u0107ete mo\u017eete i vi s nama jedan pofumat?\u201d Mom\u010dina ne konta moju \u0161uplju, a i kako bi mogao. O\u010digledno ga je zavarala moja preduga sijeda kosa vezana u rep, preduga tamo gdje je jo\u0161 i\u0161ta od nje ostalo. Njih se dvojica furaju na rock klasike pa ne znaju da danas dop ide najbolje kod kretena i cajki. \u201cNeka, hvala... Nemam ni\u0161ta ni protiv ni za, ali ne, hvala.\u201d \u201cVi ste bar \u010dovik koji nas razumi. U ovom selu je za nas za poludit, za puknit od dosade. Blago vama. Vi ste u na\u0161im godinama \u017eivili u veliku gradu.\u201d \u201cDa imam godina ko vas dvojica ni meni ne bi bilo lako. Ni\u0161ta vas ne zanima, pa je najlak\u0161e se napu\u0161iti i za- betonirati pivama. Jebem vas blesave! Imate dvadeset i koju, a ve\u0107 ste alkosi. To \u0161to ja ne\u0107u je stvar jednog \u010dudnog principa kojeg se uspje\u0161no dr\u017eim ve\u0107 trideset i pet godina. Budite pametni i bavite se ne\u010dim. Bit \u0107e vam lak\u0161e.\u201d Smotam mrvu duhana, zapalim i misli mi odlutaju na Sarajevo sedamdesetih. Trava, tripovi, al\u2019 bar nije bilo svih ovih sinteti\u010dkih govana kojima ni imena ne mogu popamtiti. Sje\u0107am se kad je horse ujahao u grad i davno izblijedjelih lica curica i momaka koji nisu ni do tride- sete dobacili. Nisam bio ni\u0161ta ni pametniji ni mudriji od njih. Imao sam samo vi\u0161e sre\u0107e. Spasio me pani\u010dni strah od igle. Pratim pogledom mom\u010dine kako odlaze i osvr\u0107u se misle\u0107i kako su mo\u017eda pogrije\u0161ili \u0161to su od mene tra- \u017eili rizle. Imali su sre\u0107u da se ne rode na nekom od pa- 103","klenih mjesta ove tu\u017ene planete, a opet je i za njih \u017eivot goli kurac. Iz pravca u kojem nestaju izranja Gvera. On je jedan od nekolicine sa kojim svake zime tra\u0107im vrijeme u ka- vani, kod Cina. Sjedim u ba\u0161ti, a on me zove rukom da se sklonimo unutra jer vjetar okre\u0107e na buru. Ulazimo i zovemo pi\u0107e. \u201c\u010cestitam! \u010cuo sam da je bilo super\u201d, pru\u017ea mi ruku i sti\u0161\u0107e \u010dvrsto, mu\u0161ki. \u201cDa, bilo je super.\u201d \u201cOprosti \u0161to nisam do\u0161a. Ne\u0107u da la\u017eem, prispa sam. Cili dan sam bia u maslinama.\u201d \u201cNema veze. Bit \u0107e prilike. Bilo je fakat dobro. Naj- bolja je bila Sne\u0161ka! \u010cudo jedno. Pa Mirej, pjeva ko kra- ljica.\u201d \u201cSve sam \u010duja. Danijela, Sla\u0111a, Marlena, Mirej, Sne- \u017eana i ti. Nego nisi zna odabrat dru\u0161tvo. Koji si ti ma\u010dak.\u201d \u201cHvala, hvala, bla\u017een me\u0111u \u017eenama.\u201d Pri\u010damo o svemu. Gvera i ja smo vezani sa vi\u0161e spona. Ja sam u Sarajevo do\u0161ao 1969. da \u017eivim, a on dvije godine kasnije u srednju ma\u0161insku. Kroz pri\u010du prola- zimo ulicama Gveri najmilijeg grada, uglavnom od Ma- rijin dvora do vrha \u010dar\u0161ije. Dok tako sjedimo i sanjarimo sa razglasa buba neki grozomorni hip-hop. Gvera tra\u017ei od konobarice da pusti Indexe i ona ljubazno ispunjava \u017eelju dvojici posljednjih gostiju. 104","\u010cuj me ti budi ista kao more \u0161to valovima mijenja svih obala lik... No\u0107 prolazi, a mi po ko zna koji put kujemo plan o putu za Sarajevo. Povest \u0107emo i Anu koja od malih nogu slu\u0161a od oca i majke o gradu su\u017eivota, tolerancije i do- brih ljudi. Za\u0161to bih drugu ru\u0161io tu iluziju kad je ne smi- jem sru\u0161iti ni sebi samom. Poku\u0161avamo da izbjegnemo pri\u010de o ratu, al\u2019 jebi ga, ne ide. Kad mi je otac pradavne 1969. dobio prekomandu ja sam do\u0161ao da \u017eivim u Sara- jevo, a Gvera, dvije godine kasnije, da nastavi \u0161kolovanje. On je grad skenirao, ja nisam. Mislio sam valjda da je sto godina \u017eivota u Sarajevu ispred mene. Ma\u0161tamo kako \u0107emo \u0161etati Titovom, Obalom pa onda do Vratnika, Ali- fakovca... Kako \u0107emo sjediti kod \u201cDva ribara\u201d i obi\u0107i sve najbolje buregd\u017einice, a\u0161\u010dinice... Pita me da li je istina da u Vilsonovom postoji kafi\u0107 Tito. Odgovaram potvr- dno. Pita me da li je \u017ei\u010dara proradila. Ka\u017eem da nije. Nema veze, popet \u0107emo se ve\u0107 nekako do Jekovca da gle- damo mome drugu najlip\u0161i grad na svitu. 105","Nedovoljan prag tolerancije na uobi\u010dajene socijalne standarde Izvana za\u010duh tiho jecanje stvorih se kraj prozora a dole no\u0107 je znala\u010dki ubijala dan jedini svjedok bio sam ja... Pjeva Muhac, ali na\u017ealost ne u mome dnevnom bo- ravku, prave\u0107i \u0161page i premete ve\u0107 na YouTubeu. Znamo se jo\u0161 od kraja osamdesetih i moj drug je obi- \u010dno bio na krivom mjestu u krivo vrijeme. Od disko- grafske ku\u0107e Suzy dobio je lovu da sa svojim bandom snimi album, tamo, pred sam rat. Rat je prebrzo do\u0161ao, album nije nikada iza\u0161ao, a i Suzy vi\u0161e ne postoji. Pop zvijezda glavnog grada Bosne i Hercegovine je postao u trenutku kada su na Sarajevo padale granate, a krv tekla potocima. Kada mislim na Muhu slike presti\u017eu jedna drugu. Kad me nekom predstave imenom taj\/ta obi\u010dno ka\u017ee ne\u0161to u stilu \u201cpa gdje ti takvo ime dado\u0161e.\u201d Kad me je u onda\u0161njem Zemunu s Muhcem upoznao Mirza, njegov komentar je bio: \u201cOoooo, kako romanti\u010dno ime\u201d. Moj drug je po svemu poseban, kao i svi moji drugovi uo- stalom. Jednog sun\u010danog dana ratne 1993. sjedili smo 106","na nekom zidi\u0107u, negdje izme\u0111u A i B faze Alipa\u0161inog, ne bi li malo topline uhvatili od zimskoga sunca i pri- \u010dali o bog zna \u010demu. Idili\u010dan mir u trenu je nestao. Blje- sak, detonacija i tlo se zatreslo pod nama. Za par sekundi na\u0161li smo se u relativnoj sigurnosti najbli\u017eeg haustora. \u201cBo\u017ee, ako je ovo isku\u0161enje, trebao si nam barem dati bolje \u017eivce\u201d, proderao se moj drug. Malo prije sam gledao nije li mu Skype uklju\u010den, ima li ga na Facebooku... Nigdje mog Muhe. Ovih dana je trebao biti u Parizu ili se je mo\u017eda opet zatekao u Sara- jevu. Kako god, do dana dana\u0161njeg bolje \u017eivce nismo us- pjeli na\u0107i ni on ni ja. 107","Oreol \u201cDobar dan vam \u0161jor! Kako ste?\u201d, obra\u0107a mi se momak u zelenoj dukserici dok se ve\u0107 jednom nogom nalazi u autobusu. \u201cHej Gogi, ti si! E ba\u0161 dobro, alaj \u0107e se draga obrado- vati.\u201d Gogi je momak moje k\u0107eri. Mlad, dvadeset i tri, baby face, ali u o\u010dima vidi\u0161 da je prerano sazrio, ogrubio... Jebi ga, \u017eivot malo koga miluje po obrazima. Dok napuni\u0161 dvadeset i tri sva\u0161ta ti se ve\u0107 na le\u0111a natovari. \u201cJe li kod ku\u0107e sve ok?\u201d, pita. \u201cA ok je. Jedino \u0161to njih dvije trenutno ne komunici- raju. No zna\u0161 kako to ve\u0107 ide, jedan dan idila, drugi za- ti\u0161je pred buru, a onda frka i to totalna. Jebi ga, ne moram ti ni\u0161ta obja\u0161njavati, a ti?! Radi\u0161?\u201d \u201cRadim, ko me pita, moram da radim... I danas sam trebao u masline, al\u2019 gazda odlu\u010dio da napravi pauzu, ho\u0107e da jo\u0161 vi\u0161e sazriju.\u201d Autobus ubrzo sti\u017ee u Ra\u010di\u0161\u0107e. Brzinski se kamenim skalinama penjemo do na\u0161e malene ku\u0107e. Pijemo kafu, znam da sam tu suvi\u0161an, oko Gogija i Marlene oreol lju- bavi i nje\u017enosti. Ubrzo odlazimo da mojoj \u017eeni pomo- gnemo u branju maslina. Iz maslinika dopiru veseli gla- sovi. Stipe udario po vicevima, pa se sve ori od smijeha. 108","Dan je sun\u010dan, topao. Novembar je pri samom kraju, a u maslinicima su gotovo svi u majicama kratkih rukava. Kad nas je ugledala, Sla\u0111i je na trenutak zaigrao osmijeh na licu. Svi zajedno beremo dragocjene plodove, smi- jemo se, pjevamo. Za dva sata smo golim rukama ubrali pedesetak kilograma si\u0107u\u0161nih plodova. Dogovaramo se kako \u0107emo sutra u berbi provesti, ako nas vrijeme po- slu\u017ei, cijeli dan. Ve\u010deras iz Dubrovnika dolaze Toni, Ma- rijana i Ena. Du\u0161a mi se ra\u0161irila kao Tihi ocean. 109","Sarajevsko pivo i skandinavske no\u0107i Moja majka odavno nije mlada, a kako bi i mogla biti kad sam ja ve\u0107 nabro tolike godine. \u017divi sama, izme\u0111u \u010detiri zida, u Sarajevu. Ve\u0107 je petnaest godina pro\u0161lo ot- kako je moj stari oti\u0161ao. Umro je u istoj bolnici u kojoj je rade\u0107i proveo gotovo dvadeset i pet godina. Ubila ga bolest koju je hiljade puta sam dijagnosticirao kod dru- gih. Jedna od njenih bezbrojnih varijanti. Nije lako mojoj staroj, iako se pravi \u010dvrsta, pa se ne \u017eali. Valjda se navikla, na sve se navikne\u0161. Neki dan sam u njenom glasu osjetio toliko jada, pa sam na brzinu ubacio ne\u0161to robe u torbu i evo ma sada u Titovoj, sa Mravcom pijem kafu u nekom sasvim novom sarajevskom kafi\u0107u. Pu- blika je mla\u0111ahna, a s razglasa kao da fura \u201c\u017eelja za \u017ee- ljom, pjesma za pjesmom\u201d, Springsteen, Clash, Reed, Clapton i ostali iz doba dok je rock jo\u0161 bio mlad. Mrava i ja se nismo vidjeli jo\u0161 malo pa \u0107e dvadeset godina. Nikad se ranije nije desilo da smo se u isto vrijeme za- tekli u Sarajevu. \u201cKa\u017ee\u0161, stara ti nije dobro, a da tek vidi\u0161 mog Zeru, jebote. \u010cini mi se da me i ne prepoznaje. To je sad naj- modernije. Mislim, to da zaboravi\u0161 i kako se zove\u0161 prije nego na ahiret preseli\u0161\u201d, pri\u010da moj drug i \u010de\u0161ka se po bradi. 110","\u201cO yeah, to je sad pravo u modi, da ishlapi\u0161 do daske. Tako mi je punica zavr\u0161ila. Kao neispisana plo\u010da do\u0161ao, kao neispisana plo\u010da oti\u0161ao. Da, stara mi je pravo groh- nula, bar meni tako izgleda. Ja bih na njenom mjestu prolupo. Svako se ponekad u\u017eeli samo\u0107e, to je ok. Mi- slim, ono, da te niko ne zajebava, al\u2019 petnest godina sama izme\u0111u \u010detiri zida, ne kontam. Da vidi\u0161 crnjaka. Kad me ugleda na vratima u\u010dini mi se da ka\u017ee usebi \u2018opet ovaj do\u0161ao da mi smeta.\u2019 Kad odlazim, pla\u010de ko ljuta godina, pa je smirivati moram\u201d, pri\u010dam i gledam kako vani po- \u010dinje da pada snijeg. \u201cDa vidi\u0161 tek mog starog! Ja sam mu nudio da do\u0111e gore u Norve\u0161ku da \u017eivi sa nama, al\u2019 jok. Ka\u017ee, ne mo\u017ee on bez Sarajeva, jebalo ga Sarajevo. Eno ga sada u stara- \u010dkom na Otesu. Ja dobra crnjaka. Na Otesu sam ostavio po\u2019 noge, a sada mi je jo\u0161 i stari tamo. Da ga vidi\u0161 samo. Ni\u0161ta ne konta, al\u2019 mu i dalje glava leti za trebama.\u201d \u201cDaj ne zajebaji, za kakvim, bolan ne bio, trebama? Nemoj mi re\u0107\u2019 da ti starom oko bje\u017ei za babuskarama.\u201d \u201cMa jok. Medicinsko osoblje ti on zagleda, a medi- cinsko osoblje, ma\u0161ala. Kad odem do njega nekad mi se \u010dini ko da mu smetam\u201d, nastavlja moj jaran. \u201cValjda mu kvarim harmoniju. Ma nemam pojma. Ma ko ga jebe. Ne mogu vi\u0161e o tome ni da mislim.\u201d \u201cIh, da vidi\u0161 moje stare. Prvih par dana me mazi i te- to\u0161i, prepri\u010dava stvari koje sam iz njenih usta milion puta \u010duo, napravi i kola\u010d. Kad po\u0111em do grada, nemoj sine dugo, pazi se. Ma nije joj lako. Jebena je starost. Za 111","koga god da je pitam od njenog starog dru\u0161tva isti od- govor, umro. Slu\u0161am reprizu reprize po sat dva i mozak po\u010dne da klju\u010da. Slu\u0161am je i kontam kako ona po vaz- dan \u0161uti kad mene nema. Ka\u017eem ti, nije joj lako. Mo\u017eda je i najbolje za ljude, kad u\u0111u u te godine, da su u stara- \u010dkom domu. Nemam pojma. Spasio si me kad si nazvo da se na\u0111emo. Spasio! Da ne zaboravim, zvala je da sutra do\u0111e\u0161 na ru\u010dak. To ti je njoj do\u017eivljaj kad nekog jarana dovedem, a prije mi raju nije mogla ni u \u0161tampi.\u201d \u201c\u017diva, dogovoreno. Ti mi samo javi u kol\u2019ko sati. Nego ne\u0161to kontam, mogli bismo mi nju i mog Zeru malo povezati! Uh, ne\u0107e i\u0107i, zaboravio sam da on trza isklju\u010divo na puterice\u201d, nastavlja Mravac i rukom zove mla\u0111ahnu konobaricu, \u201cdaj nam mala dvije sarajevske, al\u2019 one izvozne.\u201d \u201cNisam vam ja mala!\u201d, nakostrije\u0161ila se ugostiteljska djelatnica. \u201cDobro onda velika, daj nam dvije male sarajevske\u201d, ne da se moj drug. \u201cMa dobro, pustimo starce. \u0160ta smo se njih uhvatili. Tebi djeca ve\u0107 velika! Kako je Sla\u0111a? Puno \u0107e\u0161 je pozdraviti jarane.\u201d \u201cA dobro je valjda, dobro je...\u201d Vani snijeg sve ja\u010de pada. Nema ve\u0107eg meraka nego sjediti u toplom i gledati kako sve po\u010dinje da bijeli. Jaran nastavlja da pri\u010da. Puno se toga nakupi u dvadeset go- dina. Pive su nas po\u0161le pravo, lju\u0161timo jednu za drugom. Ja uglavnom \u0161utim dok moj drug govori o tome kako je UNPROFOR-ovim avionom u oktobru 1993. stigao do 112","Rejkjavika zajedno sa drugim te\u0161kim ranjenicima. Bio je \u010dak medijska zvijezda na jedan dan. U Sarajevu je izgu- bio potkoljenicu, ali je dobio zauzvrat \u017eenu. Ratna lju- bav, medicinska sestra koja ga je u ko\u0161evskoj bolnici nje- govala. Pri\u010da mi o k\u0107eri i sinu, prvoj sjevernja\u010dkoj gene- raciji Mravaca, o tome kako su tamo duge, hladne i tjes- kobne zime. Pri\u010da mi o tome kako ga ponekad stra\u0161no zasvrbi lijevi taban i da je to za izludit. Po\u010de\u0161ao bih ga, al\u2019 ga nema. Pivo nam ide jako dobro, mrak je Sarajevsko pivo. U danima kad me uhvati nostalgija za Sarajevom, odem do Konzuma, iz fri\u017eidera uzmem Sarajevsko pivo, mrzlo kao skandinavske no\u0107i, sjednem u park preko puta autobuske u Kor\u010duli, pijem, posmatram prolaznike i di\u0161em... 113","","BONUS FROM GENTLE GIANT","","Iznenadna smrt gospodina R. Za gospodina V. trebalo je to biti sasvim obi\u010dno jutro u malenom mjestu na samom jugu Dalmacije. Takvo bi i bilo da mu odmah uz prvu jutarnju kavu i cigaretu nije njegova gospo\u0111a D. rekla kako ima jednu doista tu\u017enu vijest. Osjetio je iznenadnu zebnju i od nelagode je stre- sao ramenima. Gospodin V. je odavno pre\u0161ao zenit svog postojanja, pa je znao da se vijest mo\u017ee odnositi samo na smrt neke njemu bliske osobe s obzirom da se, kako je njegova supruga rekla, radi o doista tu\u017enoj vijesti. Gospo\u0111u D. je glas o smrti gospodina R. bliskog poz- nanika njezinog supruga zatekla u redu za kruh malene prodavnice mje\u0161ovitom robom. \u201cKako je to mogu\u0107e?\u201d, pitao se njezin suprug. Pa jo\u0161 sino\u0107 je sa danas ve\u0107 po- kojnim poznanikom prou\u010davao nogometne parove u lo- kalnoj kladionici. Njegov poznanik ga je uvjeravao kako Arsenal naprosto nema nikakvih \u0161ansi na gostovanju kod Manchester Uniteda, bez obzira na to \u0161to je sjajno u\u0161ao u novu sezonu, otvorio je, kako ve\u0107 to vole da ka\u017eu sportski komentatori. Dvije pobjede u gostima, remi i pobjeda na doma\u0107em terenu, no United je United. Bio je dobre volje, veselio se i kako da ka\u017eem izgledao je veoma, veoma \u017eivo. Svako je ispunio svoj tiket, pa su se pozdravili i po\u017eeljeli jedan drugome sre\u0107u. R. je sutra- 117","dan rano ujutro trebao po\u0107i na put \u0161to je za njega pred- stavljalo samo rutinu, jer je ve\u0107 godinama izdr\u017eavao sebe i obitelj bave\u0107i se autoprevozni\u010dkom djelatno\u0161\u0107u. Dva puta tjedno sjeo bi u kamion i prevozio raznu robu za lokalnog poduzetnika i politi\u010dkog mo\u0107nika. Smrt ga je zatekla u trenutku dok se spremao da pokrene svoj ogromni kamion. Djelatnici doma zdravlja su na licu mjesta utvrdili da se radilo o sr\u010danom napadu, ne toliko iznenadnom s obzirom na to da je pokojnik znao u jed- nom danu popu\u0161iti po tri kutije crvenog Marlbora, po- katkad popiti koju pivu previ\u0161e, ispiti bezbrojne kave prou\u010davaju\u0107i ponudu kladionice za taj dan i tako... Sve u svemu, nije se moglo re\u0107i da je ba\u0161 vodio previ\u0161e ra\u010duna o svome zdravlju. Ina\u010de se o sada ve\u0107 pokojnom gospodinu, govorilo kao o \u010dovjeku koga je doista kroz \u017eivot pratila fortuna, mazila ga takoreku\u0107i. Posao mu je donosio pristojne pri- hode, supruga mu je bila odana, a djeca su zavr\u0161ila ili za- vr\u0161avala visoke \u0161kole. Pored pobrojanoga, mnogi su s te\u0161ko prikrivenom zavi\u0161\u0107u govorili o nevjerojatnoj sre\u0107i koja ga je pratila pri popunjavanju kladioni\u010dkih tiketa. Jednom je, igraju\u0107i isklju\u010divo na parove Druge i Tre\u0107e engleske lige, dobio trinaest tisu\u0107a kuna, a da su svi pa- rovi na dobitnome tiketu imali koeficijent ve\u0107i od dva. Drugi put je pak pogodio \u0161est parova u hokeju na ledu, staviv\u0161i pokraj svakog para znak X. Kada ga je neko upi- tao kako mu je palo na pamet da na tiket stavi \u0161est neri- je\u0161enih rezultata, on je samo odmahnuo rukom i rekao 118","\u201cne\u0161 ti pet kuna\u201d. Svaki kladioni\u010dar zna da je pogoditi \u0161est nerije\u0161enih rezultata gotovo ravno sedmici na lotu. Zamislite samo, \u0161est nerije\u0161enih susreta na tiketu a koe- ficijent u prosjeku 4,5. Ukupni koeficijent osam tisu\u0107a. Doista je trebalo imati najbla\u017ee re\u010deno puno sre\u0107e da se svi ti rezultati poklope. Treba naglasiti da se gospodin R. nikada nije ogra\u0111ivao, igrao sistem, ve\u0107 je kladioni- \u010darskim rje\u010dnikom ga\u0111ao pravo u glavu, pa \u0161ta dragi bog da, a on je i te kako znao biti naklonjen i dare\u017eljiv prema legendi lokalnih kladionica. Dok je razmi\u0161ljao o svome sada ve\u0107 preminulom poznaniku, gospodin V. se sjetio jednog od njihovih zad- njih razgovora koji se nije odnosio na dnevnu ponudu u njima omiljenoj kladionici. Mo\u017eda bi bilo dobro napo- menuti da su takvi razgovori me\u0111u njima bili posve ri- jetki. Obojica su svoju intimu kao i vlastite svjetonazore \u010duvali, svako za sebe, daleko od u\u0161iju dokonih sumje- \u0161tana. Valjda je upravo to ono \u0161to razlikuje poznanika od prijatelja, pitao se, iako tu granicu niko ne mo\u017ee sa si- gurno\u0161\u0107u odrediti. Tog se je pretoplog ljetnog dana nje- gov poznanik nalaktio na kafanski stol i sa puno straha razmi\u0161ljao naglas o tome kako se boji da mu se ne desi nekakvo zlo, jer svi mi znamo kako je posao svakog au- toprevoznika veoma riskantan. Palio je cigaretu za ciga- retom i jadao se, kako u posljednje vrijeme svaki put pred polazak ima neki mutan, nelagodan predosje\u0107aj. Tvrdio je kako mu je njegovog posla odavno preko glave i kako bi raskrstio sa svime tim kad bi barem znao raditi 119","bilo \u0161to drugo. Nije jednostavno voziti golemu ma\u0161inu po ki\u0161i, snijegu, vjetru... Bojao se za svoju \u017eenu i djecu, bez obzira na to da li su zavr\u0161ila ili tek poha\u0111aju visoke \u0161kole. Pitao se da li njihovo \u0161kolovanje ima ikakvog smi- sla s obzirom na to da su njegova djeca redovito posje- \u0107ivala biro za zapo\u0161ljavanje, a ako bi i ugrabila kakav posao to je bilo isklju\u010divo za vrijeme turisti\u010dke sezone. Pitao se da li \u0107e njegova \u017eena i djeca imati za kruha s ob- zirom na to da je uglavnom on bio jedini koji je dono- sio prihode u njihovo poveliko doma\u0107instvo. Govorio je kako no\u0107ima od silnih briga ne mo\u017ee oka da sklopi \u0161to je bilo u potpunoj suprotnosti sa time \u0161to su gospodina R. smatrali pravim sretnikom od \u010dovjeka. V. je mogao zamisliti svoga poznanika kako se od bola gr\u010devito dr\u017ei za grudi poku\u0161avaju\u0107i da uhvati jo\u0161 pokoji udah. Razmi\u0161ljao je o tome da li je sretni kladioni\u010dar i u tim posljednjim trenucima bio u strahu za svoju obitelj. Razumljivo, kada je R. preminuo, sve je nekako samo od sebe do\u0161lo na svoje mjesto. Njegov najbli\u017ei susjed je nesebi\u010dno ponudio svoju pomo\u0107 pokojnikovoj supruzi. Jedna od k\u0107erki je gotovo istoga dana dobila zaposlenje, a o tro\u0161kovima sahrane se pobrinuo sam pokojnik. Naime, on je redovito odvajao od mnogobrojnih dobi- taka koje mu je donosila fortuna, nemale iznose upravo za ovakvu situaciju. Uglavnom, sve se poslo\u017eilo samo od sebe tako da su se njegove brige pokazale posve neute- meljenim. Na kraju ispada da je upravo on sam zapravo bio jedina osoba na cijelome svijetu za koju je trebalo da 120","se brine. Za \u017eivota su o njemu, ba\u0161 kao i o svima nama uostalom, mje\u0161tani malenog dalmatinskog mjesta imali sasvim razli\u010dita, pa ponekad i dijametralno suprotna mi- \u0161ljenja. Neki su ga smatrali posve dobrim \u010dovjekom, \u010do- vjekom na svome mjestu, kako se to ve\u0107 ka\u017ee. Drugi bi na spomen njegovog imena samo odmahnuli rukom, a bilo je i onih koji su tvrdili da je pokojni gospodin bio tek govno od \u010dovjeka. O svemu ovome razmi\u0161ljao je gospodin V. dok je po- smatrao okupljene na malenom seoskom groblju. Ljeto je bilo na vrhuncu, vru\u0107ina nepodno\u0161ljiva, pa je spro- vod zapo\u010deo u kasnim poslijepodnevnim satima. Ko\u0161u- lja mu se, natopljena znojem, lijepila za le\u0111a, a kravata ga je gotovo gu\u0161ila. \u017dene su ridale odjevene u tradicionalnu crninu. Mu\u0161karci, s gr\u010dem na licu u bijelim ko\u0161uljama sa crnim kravatama su dostojanstveno \u0161utjeli ispra\u0107aju\u0107i pokojnika, dok su malobrojnu djecu njihove majke dr- \u017eale za malene ru\u010dice. Bilo je, ko \u0161to rekoh, strahovito vru\u0107e i gospodin V. je osjetio laganu vrtoglavicu. Su- pruga ga je zabrinuto upitala da li mu je dobro, na \u0161to joj je on uzvratio da se ne brine. Dok je odzvanjalo grob- ljansko zvono, papirnatom je maramicom brisao znojno \u010delo i dlanove. 121","Sanja i snovak \u201cNe\u0107e\u0161 mi vjerovati, bilo je dana kad sam mislila da su svi oni normalni, a da sam jedino ja luda\u201d, govorila mu je Sanja onog dana kada ju je Snovak upoznao. Nije se mogao sjetiti ni ko, ni kada, ni gdje ih je upoznao, ali je vrlo dobro pamtio sve \u0161to mu je tog dana pri\u010dala. \u201cKada sam stigla u A. upoznala sam gomilu drugih koji su pob- jegli, jer su bili ludi ba\u0161 kao i ja. Napokon sam imala svoje ludilo s kim da podijelim.\u201d Pri\u010dala mu je o zadnjim danima koje je provela u rod- nome gradu, glavnom gradu upokojene dr\u017eave i o svojim prvim, te\u0161kim i posve neizvjesnim danima u izbjegli\u0161tvu na zapadu Evrope. Sama sa dvoje maloljetne djece, prepuna straha i neizvjesnosti koji su joj grizli utrobu. Pri\u010dala mu je o tome kako se nikada nije uspjela do kraja priviknuti na mentalitet ljudi u toj dalekoj, njoj do tada posve nepozna- toj zemlji, te da se zbog toga dr\u017eala uglavnom na\u0161ih ljudi, izbjeglica ba\u0161 kao \u0161to je bila i ona sama. Pri\u010dala mu je o dugim samotnim no\u0107ima u gradu u kome kao da ki\u0161a te njene prve izbjegli\u010dke jeseni nikako nije imala namjeru pre- stati da pada. O tome kako joj je \u017eivot postao malo podno- \u0161ljiviji kad je srela njega, svog dana\u0161njeg supruga. Snovak je o svemu tome razmi\u0161ljao, nakon \u0161to je na ulici sreo Sanju u njenom ve\u0107 tradicionalno sjebanom 122","raspolo\u017eenju. Vukla se ulicom kao da na ramenima nosi ogromni nevidljivi teret. Bez obzira na sparan ljetni dan, na njoj je bila garderoba primjerenija kasnoj jeseni. Pro- \u0161la bi najradije pored njega, prave\u0107i se da ga ne vidi, da je to ikako bilo izvedivo, ikako mogu\u0107e. Ovako, po\u0161to samo \u0161to nisu naletjeli jedno na drugo, oboje su bili prisiljeni izmijeniti barem po koju kurtoaznu re\u010denicu. Rekla mu je kako joj je iza\u0161la nova knjiga i da je \u010dak ni to vi\u0161e nimalo ne mo\u017ee da obraduje. Pa za boga miloga, knjige danas go- tovo niko ni ne \u010dita. Govorila je da joj se \u010dini kako sve to skupa nema ama ba\u0161 nikakvog smisla i da se osje\u0107a kao da dane provodi u bezbojnoj \u010dekaonici. Kad je to rekla bio je zgro\u017een nad tom banalnom metaforom. Poku\u0161ao je da joj ka\u017ee ne\u0161to, bilo \u0161to ohrabruju\u0107e, ali rije\u010di nisu mogle pro- na\u0107i put iz njegovog grla. Snovak se je pitao da li i on dru- gim ljudima izgleda tako u\u017easno, pretu\u017eno, kao \u0161to Sanja izgleda njemu. Jednom mu je ba\u0161 ona rekla da joj se \u010dini da ga nikada nije vidjela sretnog, da na ulici, dok ga po- smatra, uvijek djeluje mrzovoljno i pomalo ljutito. Znao je da Sanja ba\u0161 kao i on sam ima debele razloge za svoj blues. Ko ih uostalom i nema! Imaju ih i oni koje niko ni- kada nije i\u0161\u010dupao iz korijena, a kamoli ne njih dvoje. Znao je da su na nju navalile jedna za drugom obiteljske nesre\u0107e i da joj je oko srca prokleto hladno u ovom posve nepri- jateljskom i surovom svijetu. Jebe se svima za tebe. Niko te ni ne primje\u0107uje. Svako se svojom mukom zabavio. Trka za poslom, vra\u0107anje kredita, bezbrojni strahovi... Ko da jo\u0161 obra\u0107a pa\u017enju na prerano ostarjelu djevoj\u010dicu. 123","Kada je upoznao Sanju mislio je da bi mu mogla biti i friend, ali eto poslije bog zna koliko godina jedva da su i poznanici. Mislio je kako imaju mnogo toga zajed- ni\u010dkog. On je ba\u0161 kao i ona ranih devedesetih pobjegao glavom bez obzira, \u0161to dalje preko grane da ne bi morao da sudjeluje u nacionalisti\u010dkom orgijanju svojih zem- ljaka. Posljedica tog orgijanja su kao \u0161to je svima dobro znano, stotine hiljada mrtvih, prognanih i ovako otu\u017enih nesretnika poput njega i Sanje. Mislio je kako ona mora da je bila sretnija \u017eena dok je \u017eivjela u svome rodnom velikom gradu, kao \u0161to je i on sam na kraju krajeva bio sretniji tamo u dalekoj Bosni. Sve u svemu \u010dovjek je sjebana vrsta. Vrsta koja ono \u0161to ima uzima zdravo za gotovo, sve dok to ne izgubi, a \u017eivot provodi broje\u0107i sve ono \u0161to misli da joj fali. Nara- vno da se tako nikad ne mo\u017ee sti\u0107i na zelenu granu. Jo\u0161 ako ti se srce zatvori, pa ne mo\u017ee\u0161 ni da primi\u0161 ni da da\u0161, onda je nesre\u0107a potpuna. Zar je \u010dovjek zaista osu\u0111en da razliku izme\u0111u bitnog i nebitnog vidi tek na kraju, kad je prekasno i kad ve\u0107 uveliko pakuje kofere. Zar je mo- gu\u0107e da u ljudskome svijetu dah ne vrijedi ama ba\u0161 ni\u0161ta, voda malo vi\u0161e, hrana jo\u0161 malo vi\u0161e, dok svi \u010deznu za go- milom \u0161arenih stvari koje blije\u0161te iz izloga na\u0161minkanih velegradskih prodavaonica. Mora li svaki dan da bude tek ponovljena tortura u zatvorskoj \u0107eliji koju si sam za sebe izgradio. Sve se je to Snovaku vrtilo po glavi dok je gledao Sanju, kako ispunjena nelagodom brza ulicom kao da bje\u017ei. 124","Poput leptira s druge strane oceana vremena Te no\u0107i sam se probudio sred mrklog mraka. Kroz pro- zor, iza zatvorenih \u0161kura, dopirala je slaba svjetlost uli- \u010dne rasvjete. Pogledao sam na sat, vidio da je tek dva i trideset ali bio sam potpuno budan. Opet sam sanjao strica koji mi u san nije dolazio trideset i pet punih go- dina. U ruci mu je bila skra\u0107ena \u201ctalijanka\u201d, bilo je ljetno ve\u010de kada je te\u0161ka koraka krenuo kroz dalmatinski ka- menjar. Krenuo je u smrt. Oti\u0161ao sam do kupaonice pa zatim sjeo u dnevni boravak. \u0160ta sad da radim? Zatvorio sam o\u010di i po\u017eelio se odmoriti na hiljadama latica lotoso- vog cvijeta. Avaj, nije i\u0161lo. Ubrzo sam odustao, nemir je bio prejak za moja preslaba ple\u0107a. Zapalio sam, pogledao po prostoriji i vidio omalenu ku\u0107nu biblioteku, u potpu- nom neredu, razbacanu po policama. Tako. Do jutra ima da slo\u017eim sve knjige, rekao sam sebi, njih par stotina, da napokon znam gdje je koja. Godinama sam \u017eelio da to u\u010dinim. Uhvatio sam se posla i polako po\u010deo da razvr- stavam naslove. Kada sam bio ve\u0107 pri kraju i kada se vani po\u010delo razdanjivati, iz jedne od knjiga je poput leptira poletio ve\u0107 po\u017eutjeli list papira. Otvorio sam ga i na\u0161ao pismo za koje nisam ni znao da jo\u0161 postoji, a kamoli da mi je dvadeset godina stajalo na dohvat ruke. 125","Sarajevo, 9.05.1994. g. Selam kume! Evo sad sam do\u0161ao ku\u0107i, svi spavaju, a kako i ne bi kada je 1.45 after midnight. Cijeli dan sam radio i sad me \u010dudi kako ne osje\u0107am ni najmanji umor. Ne znam za\u0161to, ali stalno ne\u0161to mislim na tebe. Tad mi se u misli vrate i Toni, tvoji roditelji, Sladja, Svjetlana..... Mirzetoni mi ni ne pada na pamet, nekako mi se nje- gov \u017eivot \u010dini \u201csterilan\u201d. Ti i ja nikad nismo volili sterilne stvari. Ipak, jako bih volio i njega da vidim. Puste \u017eelje. Pro\u010ditao sam negdje (Vreme) \u201cneka je hvaljen ovaj rat jer samo su prave ljubavi opstale\u201d. Mislilo se na brakove, no ja sam to pro\u0161irio i na ne\u0161to \u0161to se zove prijateljstvo. Ina\u010de, ovdje je \u010dudno \u017eivjeti. A gdje nije? Po\u0161to ja volim smrt i sanjam o onom iza, to mi je naj- bolje biti u Sarajevu ovih dana. Sve se odavno zna. Ba\u0161 sve! Lila je mo\u0107, pare, raznorazni u\u017eitci, da ne nabrajam vi\u0161e... gomila poluljudi, \u0161ljama, svih onih nedovr\u0161enih likova koji jezde kroz vrijeme i prostor sa \u017eeljom da prevare, ponize, oplja\u010dkaju, ubiju... To je vampirima hrana. Ali, postoje i \u201cdobri momci\u201d \u2013 \u201co sebi, pri sebi\u201d, kako se to ovdje ka\u017ee. Zahvaljuju\u0107i o\u010dima ja vidim razliku i ne uzbu\u0111ujem se pre- vi\u0161e, jer \u017eivot je lijep i vi\u0161e od svega i iznad svega vrijedi miran san. Miran sam! Jedino, ponekad procvilim od boli i otvore mi se sve moje rane, a me\u0111u njima jedna ogromna i \u017eiva \u2013 moja Edna. Bo\u017ee, koliko je samo volim. Toliko da mi ponekad usred mog mira i truda, usred mog \u010deli\u010dnog srca 126","koje dr\u017eim zatvoreno i daleko od stranih pogleda i dodira, potekne suza. Samo jedna mi se skotrlja niz lice prije nego \u0161to je uspijem obrisati i sakriti od samoga sebe. Onda opet sve po starom, ka\u017eem sebi \u201cne seri, na sigurnom je, to ti zbog sebe pla\u010de\u0161\u201d, pljujem na sebe sama a dobro znam da je meni svejedno kada, gdje i kako \u0107u zavr\u0161iti. Opet i iz toga crpim snagu, ogromnu energiju koju tro\u0161im rade\u0107i, plani- raju\u0107i i bore\u0107i se sa svojim slabim srcem. Ponekad pak zna da pro\u0111e i mjesec dana da se ne sjetim da ikoga i imam. Ta to je valjda ta \u201ckriza identiteta\u201d i mislim da svi koji su na ovaj ili onaj na\u010din osjetili ovaj rat imaju isti problem. \u010cuj, kriza identiteta... Jo\u0161 svje\u017ee sje\u0107anje na sve ono prije, plus svijest koja je neumoljiva, od toga se nema gdje pobje\u0107i, da vi\u0161e nikada ni\u0161ta ne\u0107e biti isto. Aaaaaaaahhhh... \u010covjek mora biti stvarno stra\u0161no jak da sve to izdr\u017ei. Da prihvati i bude spreman za sva rje\u0161enja. Ne da otupi, ba\u0161 suprotno. \u010covjek mora biti jak, a ja sam jak \u010dovjek. Ho\u0107u da idem dalje. Zaboli me za sve. Ako bog da sti\u0107i \u0107u ja do najmilijih Stopa. Ako mi je sudbina takva opet \u0107u biti sa svojom malom familijom i sa svojim drugovima. A ako ne, jebi ga, \u0161ta \u0107e\u0161 kume \u2013 sudbina. Uzgred, pisao mi je Brukso. Jedno vrlo kratko pismo. Te gdje si, kako si, ja sam u Njema\u010dkoj, bio sam na Taj- landu itd., itd. 127","Odjednom, ne znam vi\u0161e \u0161ta da ti pi\u0161em. Vjerovatno mi se prispavalo. Anyway... Pozdravi Sla\u0111u, roditelje, Tonija i tu klinku, kako se ono zove \u2013 Marlena. ... Za tebe, tvoj pajdo ima samo jednu poruku. Neka Sila bude sa tobom i budi pametan. Sve se mo\u017ee kupiti, nado- mjestiti, zaraditi... Ba\u0161 sve osim one obi\u010dne, najobi\u010dnije, u neko najbezveznije doba dana ili no\u0107i, obiteljske sre\u0107e. Ne tra\u0107i vrijeme. Stavi svoju klinku u krilo, zagrli svoju \u017eenu i sina i pjevaj. Pjevaj kad bi svi ljudi na ovome svijetu pla- kali, ili pusti njih da pjevaju i ple\u0161u. Ti se u\u0161uti i poku\u0161aj uhvatiti te trenutke kao \u0161to se foto aparatom trenutci hva- taju na fotografijama. Vidjet \u0107e\u0161 da je to sre\u0107a koja te mo\u017ee dovesti do pred vrata doma u kojem \u017eive Ispunjenje i On. Dok pi\u0161em ovaj \u201ckraj pisma\u201d misli su mi sa svima onima koji vi\u0161e ne pi\u0161u i kojima je nemogu\u0107e napisati pismo. Svoj onoj ubijenoj djeci, svim zaboravljenima, svim onima zauvijek slomljenim ljudima. Zauvijek unesre\u0107enim. Neka im se Bog, veliki Allah, stvoritelj svjetova smiluje. Neka i nad nama bude Njegova za\u0161tita. Mislio sam ovdje zavr\u0161iti ali ovo je previ\u0161e religiozan kraj i za tvoj i za moj ukus. Ne \u017eelim da pomisli\u0161 da ti je pajdo povilenio... Sve na stranu. Dolazi vrijeme o kojem nam je On go- vorio: \u201cKada se budu ru\u0161ili svjetovi jedino skloni\u0161te biti \u0107e unutar tvoga srca.\u201d Ko zna \u0161ta se sve ima dogoditi, a neka 128","se i dogodi. Nije ni bitno. Bitno je da sam jo\u0161 uvijek \u017eiv, funkcioni\u0161em po svim zakonima planete. Izmijenio sam navike, izmijenile su se moje \u017eelje. Pro\u010distio sam se i \u017eivim jednostavnije. Za\u0161ti\u0107en sam od sebe i to je bitno. U meni nema mr\u017enje i to je bitno. Ne dam tuzi da me savlada i to je bitno. Spreman sam na sve po onoj Titinoj \u201c...kao da \u0107e sto godina biti mir, kao da \u0107e...\u201d itd., itd. Pa \u0161ta nam mili Bog da. Eto toliko. Voli vas Nijaz P.S. Goran, Tea i Mia su dobro. Moj mali brat je \u201cu\u0161icao\u201d blizance \u2013 dva sina. Sa \u017eenom pri\u010dam malo ali zato rijetko. Sormi je bardo. Pravi mrak pjesme na moje mrak stihove. Bebu ponekad nazovem i ona je dobro. Muhac je dobro. Subotom su projekcije u 14 sati. ... Itd. Itd. Itd. 129","*** PJESMA ZA NIJAZA Poziv iz daleka pita\u0161 me kako sam tako mogu da ka\u017eem tebi prijatelju ovi su dani jednoli\u010dni uspavani ....... ponekad nisu ljeto se bli\u017ei jutro je izmaglica nad morem opisujem krajolik a ti ka\u017ee\u0161 lijepo je tako \u017eivjeti kako god dani se razvezuju kao vezice na cipelama i nisam dobro a nemam to kome re\u0107i 130","Ne sje\u0107am se kada sam napisao ovu pjesmu. Znam je- dino da je bilo jako davno, jo\u0161 prije ljeta 2001. g. Napi- sao sam je poslije jednog od na\u0161ih telefonskih razgovora kojeg stihovi pjesme vjerno opisuju. Moj pajdo je u kasnu zimu 2002. pre\u0161ao na stranu na kojoj se niti pi\u0161u niti primaju pisma. 131","SADR\u017dAJ Idila na individualnom i globalnom planu........................... 11 Zagor i ja u raljama liberalnog kapitalizma.......................... 13 Strava u sarajevu i selektivno pam\u0107enje................................ 18 Mislim i gledam na smiruju\u0107e more ..................................... 22 \u0160ejn ............................................................................................ 26 Skandal ...................................................................................... 29 Korito Malteze.......................................................................... 32 You can still send him a message ........................................... 36 Najbolje da pri\u010dekam buru ..................................................... 42 Davor ......................................................................................... 44 Bo\u017ee pravde .............................................................................. 47 O vanjskim i unutarnjim pejsa\u017eima ...................................... 50 Mo\u017ee\u0161 li zamisliti da ponovo potro\u0161i\u0161 dvadeset i pet godina na mene........................................................................ 53 Niko ........................................................................................... 55 Hej stari plati gem.................................................................... 58 Pet rock albuma za litru ulja................................................... 60 Papirnata koverta u doba elektronske po\u0161te i strah od radnika elektrojuga i vodoprivrede ....................................... 63 Ljepota je sasvim relativna stvar ............................................ 66 Party........................................................................................... 68 Chat............................................................................................ 71 Neki ljudi osjete ki\u0161u Drugi tek pokisnu ................................. 75 Brige nam sigurno ne\u0107e pomo\u0107i ............................................ 78 Patrija i utopija ......................................................................... 81 Najnoviji smak svijeta ili slava vodenjakove ere on an island............................................................................... 84","Happy ending story ................................................................. 87 Dan tolerancije ......................................................................... 89 ...Ili tra\u017eim previ\u0161e ................................................................... 91 Na kraju svijeta......................................................................... 93 Dobro do\u0161li \u010dovjekoljubi......................................................... 96 Prijatelj ...................................................................................... 98 Blek Stena................................................................................ 100 Najlip\u0161i grad na svitu............................................................. 102 Nedovoljan prag tolerancije na uobi\u010dajene socijalne standarde................................................................................. 106 Oreol........................................................................................ 108 Sarajevsko pivo i skandinavske no\u0107i.................................... 110 BONUS FROM GENTLE GIANT Iznenadna smrt gospodina R. .............................................. 117 Sanja i snovak ......................................................................... 122 Poput leptira s druge strane oceana vremena .................... 125","CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.163.4(497.6)-32 MATI\u0106, Tugomir Sarajevsko pivo i skandinavske no\u0107i \/ Tugomir Mati\u0107. - Sarajevo : Buybook, 2014. - 130 str. ; 20 cm. - (Biblioteka Orijentalist) ISBN 978-9958-30-214-5 COBISS.BH-ID 21320454"]