Jebe mi se

dobit kete devet mjeseci − devet itavih mjeseci, prakti-ki godinu života da se ponete privikavati. Ima mnogoaspekata trudnoke koji dopuštaju da ponete sebi stvaratipredodžbu roditeljstva: žena je stalno bolesna tako da sepriviknite na njen miris; pone hrkati, pa se priviknete nanemirne noki; ne smije raditi ništa riskantno, tako da sepriviknete i ostanete kuki gledajuki telku umjesto da izla-zite u klubove i drogirate se; ona se napokon toliko uvekapa se priviknete na manje mjesta u krevetu.Ali ništa, ak niti tih devet mjeseci, ne mogu vas pripremitiza to što znai imati djecu. Mi imamo dvojajane blizance,zovu se Arco i Leone. Prve noki nakon što su se rodili, uetiri ujutro, mijenjajuki pelene po stoti put… udno iskus-tvo po sebi jer mi nitko nikad nije rekao da bebe nekekakiti kaku nego nekakvu rastopljenu okoladu. Dakle, etomene u aneminom svjetlu ranoga jutra, privikavajuki sena novu rutinu brisanja kake s tijela moje bebe, stavljajukiopet plastine pelene spremne za sljedeke izbacivanje.Pogledam naokolo i pomislim: „OK. Ja to mogu. Da, umo-ran sam. Ali mogu izdržati.“ Onda sam shvatio da neku tomorati izdržati samo tu jednu nok. Da ovo nije bilo kaopisati u posljednji as svoju zadaku na faksu noku, da budegotova prije roka u deset ujutro, a potom lijepo na miruodspavati nekoliko dana. Ne, gospode. Ovo sigurno nijebilo samo jedna nok. Bilo je to: nokas i sutra i nok nakon,pa još jedna, i tako dalje i tako dalje.Uzdahnuo sam.100 J * * * M I S E

Onda se jedan od mojih djeaka nasmijao. Pa sam se ras-topio.Tijekom sljedekih nekoliko tjedana nauio sam kako je svezamišljeno tako da bude u savršenoj ravnoteži. Potpunipakao prvih nekoliko tjedana, uglavnom prouzroen ne-dostatkom sna, savršeno se uravnotežio s apsolutnimrajem imanja tako nevjerojatnih bika odjednom postavšinajvažnija stvar u mojem životu.Odgoj djece naprosto je zapanjujuk. Nemoguke je opisatiljubav koju osjekate za vlastitu djecu. To ide van okvirabilo ega što sam osjetio ranije. Vlastita djeca vas stalnopodsjekaju na to o emu se zapravo radi. Znam da je tokliše, koji kemo obraditi uskoro, ali istina je.Naši djeaci sada imaju etiri godine i još ih uvijek gledamu udu. Do sada su uglavnom priali talijanski. Ali bašovoga tjedna jedan od njih mi se poeo obrakati na engle-skom. Pria na engleskom i to je jedno udo. Moje se srcetopi svaki put kad nešto kaže. Današnji razgovor:Tata, što radiš, tata?Pišem knjigu.Knjigu, tata? A gdje je ona?Tu, unutra.U kompjutoru, tata?Da, jednog dana ke biti prava knjiga.Mogu je vidjeti, tata? R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 101

Da, evo, ovdje.Gdje, tata?Ovdje, unutra…Ovoga tjedna dobio sam poklon koji vekina roditelja nije:jedno od moje djece govori mojim jezikom, jezikom kojimu nije materinji, odjednom vješto. Ne „maca“, „peso“,„tata“, „mama“, nego: „Ja bio na moru, tata, i igrao se nadrvetu, tata.“ Nevjerojatno.Moja djeca puno mi znae. Možda sve.Dakle tu smo, u knjizi Jebe mi se, govoreki o tome kakoznaaj stvara bol i kako stvari nisu zapravo toliko bitnekoliko mislimo… a onda se sudarimo s velikim, neporeci-vim znaajem djece u našim životima.Dakle, ajmo nešto shvatiti pravilno: znaaj nije nešto krivo.Neke stvari ke uvijek vama i meni nešto znaiti. Ne trebase osjekati loše zato jer vam vaša djeca znae više od ita-vog svijeta.Ali djeca pružaju dodatan uvid u svijet važnih stvari. Nijemoguke pretpostaviti kako je to imati djecu jer je nemogukepredvidjeti koliko se vaš svijet znaenja može promijeniti.Nekoliko tjedana nakon vašeg prvog djeteta ne možeteviše zamisliti kako je bilo kad ih niste imali. Ne možetezamisliti prethodni život. Zašto ste brinuli o stvarima okojima ste brinuli.102 J * * * M I S E

Imati djecu je ogroman stroj za promjenu perspektive.Stvari koje su vam ranije bile bitne, ponizno padnu nakoljena i apologetski se odšuljaju kroz vrata prepoznajukivelebno, superiorno znaenje novopridošlica.Sve se mijenja. Što dokazuje da znaenja stvari nisu fiksna.Da se mijenjaju i pretvaraju. U roku prvog mjeseca nakonrođenja svojih sinova rekao sam jebe mi se karijeri kojami je bila jako važna. Odjednom nije mi znaila ništa. I tosam prihvatio.Dakle, roditeljstvo u sebi nosi jednu prirodnu razinu jebe mise. Prirodno mislimo jebe mi se o nekim stvarima koje su namranije bile bitne. Žene ranije opsjednute time kako izgledajui što nose, mogu se vidjeti u lokalnom kafiku u vrekastimvestama s tragovima od povrakanja. Ugledni biznismeni sozbiljnom reputacijom odjednom se mogu vidjeti po parko-vima zabavljajuki nasmijanu djeicu giligiligili zvukovima ipraveki udne face, uopke uzevši izgledajuki kao budale.Biti roditelj pruža jedinstven uvid u to kako je to kad se velijebe mi se mnogim stvarima u životu.A samo roditeljstvo?Prvi fenomen roditeljstva je taj da je sve odjednom novo iteško. Brinuti se o djeci je vrlo težak posao. Za nj se ne idena koledž gdje biste nauili svoju vještinu. ak nema nitiveernjeg teaja. Samo anti-natalni. (Zašto kao prvo nepromijeniti ime? To odmah može zbuniti ljude: „Za imebožje, zašto bih išao na teaj koji vode ljudi koji su anti-natalni? Nije baš dobar poetak, zar ne?“ R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 103

Ovi teajevi, doduše, razmatraju trudnoku i rođenje. Najvišešto dobijete je ubrzani naputak u tome kako preživjeti prvo-ga dana: npr. kako mijenjati pelene i kako držati bebu.Pomalo kao astronauti koji idu na veernji teaj pred poli-jetanje gdje bi ih nauili sve o tome kako se pripremiti zapolet: „Sad upamtite: poletjeti može biti teško za sve vas,morate si pomoki, brinuti jedni za drugog. Ne zaboraviteni vrekicu za polijetanje u sluaju da vam pozli. Također,ne zaboravite pidžamu, donje rublje i tablete protiv gra-vitacijske bolesti. Glavno je uživati. Letjeti je divan proceskoji kete pamtiti cijelog života.”Što je sve super, ali što ke se dogoditi kad se jednom nađuu svemiru?“Houston, ujete me? Ovdje Apollo 21, ponavljam Apollo21.”“ujemo vas jasno i glasno, Apollo 21. Kakvo polijetanje!Svi smo ovdje totalno smotani od silnog šampanjca igrljenja...”“Dobro, Houston, ali…”“Da, Apollo 21….”“Ali što sada valja raditi?”“Hmm, na što ciljate, Apollo 21?”“Na primjer, ovdje je neka hrpa kazaljki, poluga i drugihstvari, a svaki put kad skinem svoj sigurnosni pojas po-104 J * * * M I S E

nem letjeti naokolo. Ne mogu niti kakati a da kakica nepone plutati naokolo kao u nekom sci-fi filmu… Što sezapravo ovdje događa, Houston?”Nakon nekoliko dana kaosa odjurite u veliku knjižaru popomok. Srekom, ovo se vek dogodilo i ranije, pa je netkoobazriv napisao knjigu koja se zove Jebote, sad kad sampostao roditelj, što sad? Stranice ove knjige laminirane su,tako da knjiga bude zaštikena od mokrake, povrakanja itekuke kakice.itate dakle knjigu, osjekate se izgubljeno. Onda se dogo-di sljedeke: kad god smo nesigurni glede neega, stvori sepraznina. Osim ako ne živite u znanstvenom laboratorijugdje je moguke stvoriti vakuum u staklenim epruvetamaisisavajuki iz njih zrak prije nego što se hermetiki zatvore,onda ke ovaj vakuum pokušati usisati vaš osjekaj nesigur-nosti.Znate što? itav svijet želi ispuniti vaš vakuumski prostor.Zato jer svatko misli da zna nešto o roditeljstvu. A svakakomisle da znaju daleko više od vas koji ste previše umorni.Ponete primati savjete iz svakog mogukeg kutka.Od roditelja, drugih majki, ljudi na ulici, lijenika, vlade(ovih dana posebice oko cjepiva), ak i crkve.Vjerujem da je davanje neželjenih savjeta novim roditelji-ma neka vrst siledžijstva, jer kad je netko zapravo najranji-viji, vi ih onda bombardirate informacijama. R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 105

Ali to je zato jer vakuum tako funkcionira, on privlai stvarikoje ga žele zatrpati.Tako da bi bila dobra ideja ili hermetiki ga zatvoriti ilibarem na njega staviti filter kroz koji se u nj stvari usisa-vaju.Ako ga zatvorite hermetiki, morate uiniti sljedeke: mora-te shvatiti kako je svaki roditelj prošao kroz ovo razdobljekad su mislili kako ništa ne znaju. Zato vrijedi opustiti se.Shvatiti da znate dobar dio osnovnih stvari: znate promi-jeniti pelene, utješiti bebu, nahraniti je, odjenuti. A to je,barem na poetku, sve što valja znati.Ostalo možete domisliti. Recite jebe mi se gomili savjeta iraznim formulama, o nainima spavanja, uinite ono štomislite da je najbolje za vašu bebu. Savjeti o itavoj gomilistvari u vezi “beba” samo su trenutni modni savjeti. Veksljedekeg mjeseca biti ke drugaiji. Nemojte podvrgnutisebi najdraže teoriji koju ke uskoro odmijeniti neka druga.Nas dvoje smo vjerovali da je u nedoumici bolje vjerovatiinstinktima nego ekspertima. To je istinito u svim pod-rujima života: najbolji ekspert u cijelom svijetu su vašiinstinkti.Ako želite staviti filter na to što se uvlai u vaš vakuum ne-sigurnosti, onda molim, morate imati povjerenja u filter.On je tu kako bi vam dopustio provjeriti ono što vam jereeno od onoga što vi mislite da je u redu.Ako vam se savjet da bebin pla noku sprijeite dajuki imCalpol ili Nurofen ini loš, nemojte to onda niti raditi.106 J * * * M I S E

Za mlade roditelje bolest male djece može biti zastrašuju-ka. Ali kad smo mi trebali savjet od lijenika a oni bi pre-pisali neki lijek, obino smo uvijek pitali: “Što ke se dogo-diti ako ga ne koristimo?” Odgovor je obino bio neštopoput: “Malo više nelagode u sljedekih nekoliko dana.” Ili:“Možda ke trajati dulje dok ne ozdravi.” Koristite, dakle,taj filter mudro.Razlog zbog kojeg ste toliko zabrinuti oko novorođenih,naravno, jer su tako ranjivi, je i razlog zbog kojeg moratebiti vrlo oprezni ime ih hranite. Ako imate dvojbi, vjerujtesamo sebi.Problem u tome jest, naravno, da ako ste u krivu ondane možete kriviti nikog drugog. Ali to je zapravo pitanjesamo-odgovornosti.Vekina ljudi voli prepustiti odgovornost o sebi i svojoj djecidrugima tako da mogu kriviti druge ako nešto pođe pozlu.Na kraju, kriveki nekog drugog neke vam pomoki osjekatise bolje. Nigdje vas neke dovesti; osjetit kete se glupošto ste nekome vjerovali samo zato što nose bijelu kutu.Ako to može pomoki, onda radije sebi kupite bijelu kutu ivjerujte u sebe.Sljedeka stvar ke vas možda iznenaditi: vekina roditelja seplaši svoje djece. Ne mislim u smislu Damiena iz filma TheOmen. Ne želim time reki da se roditelji pitaju nisu li zaelikakvog glasnika podzemlja. R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 107

Ne, ovaj strah proizlazi iz iskustva, dakle iz predviđanjaboli. A briga oko djece za roditelje nosi puno boli. Mnogoje straha na poetku. Ali o tome smo vek dosta rekli. Pog-ledajmo sada na odgoj, kad su djeca prešla fazu nekont-roliranog kakanja.Pogledajte zašto ke vas djeca strašiti, te što ona mogu ui-niti kako bi vam prouzroila bol: * upadnu u divlja, prevrtljiva raspoloženja * kad ih zamolite da nešto uine oni kažu “ne” * ne ponašaju se pristojno u restoranu i na drugim javnim mjestima * kad trebate mir oni prave buku * uvijek žele da im kupite nešto novoSvjesno ili ne, razvijete nekakav strah od vlastite djece.Reagiramo ovako: pokušamo ih kontrolirati. Uspostavimodisciplinu i “granice”; stavimo im do znanja da je neštoOK, a nešto drugo ne. Natjeramo ih da mirno sjede u res-toranu. Da budu tiho dok tata ita novine. Na njih viemokad su u svom filmu, dok više nisu u svom filmu. Prijetimoim kad rade nešto što nam nije po volji.itavo društvo podržava ovakav disciplinarni pristup odgo-ju djece. Zato jer svi imaju strah od toga što djeca mogunapraviti.108 J * * * M I S E

Kao da su djeca monstrumi (koliko puta ste uli: „Ah, onje mali monstrum“?) koji se mogu diki protiv nas i pojestinas u bilo koje doba. Djeca su divna, nevina i ista bika.Što god dijete uini nije krivo. Problem je to što mi misli-mo kako je ono što ine krivo. Dijete doslovce ne možeuiniti ništa krivo.Dakle, vrijeme je (napokon) reki jebe mi se ovom strahu.Zbog sljedekeg: * što manje pokušate kontrolirati svoju djecu, bo- lje ke se sama o sebi brinuti * što ih manje disciplinirate, opkenito govoreki, bolje ke se poeti ponašatiOvo je divan nain brige o djeci jer zahtijeva mnogo manjenapora. Ako ste pokušali nauiti djecu da mirno sjede za sto-lom, znate i sami kako je teško „kontrolirati“ ih. Djeca su siro-va životna sila. Ponekad žele trati naokolo i igrati se, pone-kad se žele odmarati. Takav je život. Nok i dan. Odmor i igra.S djetetom, kao i životom, ako pokušate nametnuti „mirnosjedi“ a oni se hoke naokolo kretati, imat kete problema.Puno je lakše slijediti njihov ritam nego pokušati namet-nuti svoj.Kad im ne smetate, djeca vrlo brzo shvakaju: * dijete koje se ostavi na miru brzo prestaje vikati i postane tiho R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 109

* dijete koje se ostavi na miru brzo prestaje biti hirovito i postaje smireno * dijete koje se ostavi na miru brzo prestaje juriti naokolo restorana, priđe stolu i ponovo pone jestiKad kažem „na miru“ mislim, naravno, da ih se ostavi namiru bez vaše želje da ih kontrolirate umjesto da ih doslov-ce ostavite „same“.Probajte metodu „manje je više“. Ako ih namjeravate spri-jeiti u neemu, suzdržite se, pitajte se je li vrijedno reagi-rati, priekajte i vidite što ke se dogoditi.Zbog ovakvog pristupa manje napora i intervencije nekike vas neminovno kritizirati. Netko ke vas postrance gle-dati u restoranima i dukanima. Odluite li je to „njihovproblem“ ili zaista možda imaju pravo (npr. sigurno jeprilino uznemirujuke ovdje u Savoyu ako djeca skau odstola do stola odjeveni kao Spiderman).Mislite li: „Svakako, zvui divno u teoriji, ali sigurno je nok-na mora u praksi“, ujte, na kraju krajeva, kao roditelji mizapravo ne znamo, mi samo možemo osjetiti. A naš osjekajkao roditelja itavo vrijeme bio je ostaviti djecu na miru.Naši su djeaci proveli godinu dana u vrtiku. U srpnju, kadsmo pravili zabavu s letekim papirnatim zmajevima, sjelismo s njihovom uiteljicom i ona nam je rekla:“Što vi radite s Arcom i Leonom?”110 J * * * M I S E

“Kako to mislite?”“U emu je vaša tajna?”“Nastavite…”“Pa, oni su djeca koja se najbolje ponašaju u cijeloj školi.Nikad nemamo problema s njima. ak nas podsjete kadje vrijeme da nešto treba raditi.“To je bilo iznenađenje za nas. Nismo vezani uz njihovo„dobro“ ili „loše“ ponašanje. Pokušavamo ne suditi kakvisu u bilo kojem pogledu. A opet, netko ih, eto, hvali zanjihovo „dobro“ ponašanje.Dakle, nemojte se plašiti svoje djece, prihvatite ih u potpu-nosti, neka budu slobodna.Djeca se mogu kontrolirati onoliko koliko i život. Drugimrijeima, ne mogu (na jednostavan nain).Reki jebe mi se odgoju djece znai prepustiti se djeci kakvavek jesu. Kao što reki jebe mi se životu znai prepustiti seživotu kakav vek jest. Dvije praktiki jednake stvari. Djecasu ista, neuprljana životna energija. Kad se naviknete rekijebe mi se tomu kakva su, sa svim svojim igrama, mrgo-đenjem, bukom i nježnošku, vrlo brzo nauit kete reki jebemi se životu. R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 111

Recite jebe mi se samokontroli i discipliniOK, danas ku pisati o samokontroli i disciplini.Ali prvo ku poki u šetnju, pa na plivanje. Potom ku jestivoke za doruak. Danas neku jesti kruh. Možda niti zaveeru. Da, postit ku sutra do ruka. Tako ku izgubiti ma-lo ovog sala. Mislio sam, ako uspijem plivati svakog danado svojeg rođendana, možda 50 duljina bazena svakogdana, izgledat ku bolje u svojem rođendanskom odijelu.Ili, možda ke to biti malo naporno, svaki dan ista stvar.Dobro, šetat ku svakoga dana jedan sat, a svakog drugogplivati. A jedan dan ku ostaviti slobodan. I zaista pokušatiustati prije sedam svakoga jutra. Prvo ku popiti šalicu vru-keg limuna. To navodno isti jetru. Možda ako se držimjedne aše vina noku možda ke i to pomoki proistitijetru.Sranje. Skoro sam zaboravio... O emu je rije u ovompoglavlju? Samokontrola i disciplina? Hmm, što ja znamo tome?Ono što znam jest da ljudska svijest voli ideju samokontro-le i discipline. Volimo ideju popravljanja sebe, unaprijeditise, biti u boljoj kondiciji, mršaviji, pametniji, vještiji.Stoga mislimo kako su samokontrola i disciplina uvijekpravi nain. Takve su nam glave. Gornji monolog je onošto se tipino odigrava u mojoj glavi. Iako bih u ovimgodinama morao biti vek malo mudriji, moja glava i daljevrti iste stvari. Naprosto obožava ideju nešto raditi u odre-112 J * * * M I S E

đeno vrijeme, stalno, svakoga dana, sve dok se ne dogodineka tobož vidljiva promjena.Jebe mi se ovoga svega sastoji u tome da ke se nešto sli-no, vjerojatno, u vašoj glavi odigravati ad infinitum. Moždakete ležati u bolnikom krevetu, 87 godina stari, nepo-kretni, okruženi vrekicama za mokrenje i kakanje, misleki:“Kad bih samo mogao jednom dnevno prošetati do kan-tine, mogao bih se mrdnuti. Mogao bih se oporaviti doBožika. Moram prestati jesti onu šekernu tortu i umjestonje uzeti voknu salatu. Tako ku oistiti svoju probavu iponovno ke proraditi. Možda bih također trebao pitatiDereka da mi donese one francuske CD-e, bilo bi lijeponauiti strani jezik.”A možda i ne. Možda je to dobro u vezi starosti. Moždanauimo ono što smo trebali nauiti mnogo ranije: nijebitno i nije vrijedno toliko brige.Za sada, doduše, pretpostavimo da mozak radi ovako do-bar dio vremena. Stoga recite mu jebe mi se, pa neka radišto hoke. Zamislite da je rije o psiku koji se igra loptomu kutu vašeg vrta − neka ga, neka se igra. Ako se pokakana vaše begonije, dobro ga izgrdite, ali ostavite ga nekase igra.Razmislite:problem samokontrole i discipline je upravo ono što obi-no ne funkcionira najbolje (barem ne za vekinu nas… akoste bili u specijalcima onda pretpostavljam da ste u tome R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 113

dobri i da su isti za vas vrlo dobri − možda možete presko-iti ovo poglavlje? Žao mi je što sam vas gnjavio; molimvas nemojte se naki uvrijeđeni, to je samo za nas slabijaljudska stvorenja, doista. Pardon.)Ne moram vam reki kako to zapravo djeluje. Bit ke vamdovoljno poznati brojni napušteni planovi vježba, dijeta,veernjih teajeva.Neki ljudi dobro profitiraju od injenice da korištenje samo-kontrole i discipline zapravo ne funkcionira.Uvijek sam htio zaviriti u poslovni plan nekog velikog fit-ness-centra kao što je Holmes Place (vrijedan sam sažalje-nja). Volio bih znati postotak ljudi koji se ulane u sijenjusvake godine, a u centru ostanu do lipnja. Zapravo fanta-stina poslovna ideja. Nagovoriš svakog da se ulani namjesenoj osnovi (i da potpiše direktan debit s bankovnograuna, što je najbolji nain), u vijeme kad su svi zauzetioko planova kako si poboljšati zdravlje za novu godinu. Uroku mjesec dana za 80 posto njih život ini svoje i jedvakete ih vidjeti nakon toga.Zaposlite višak osoblja za sijeanj, unajmite višak strojevaza veslanje i sve je spremno. Nastavite lijepo uzimati 100funti mjeseno s njihova bankovnog rauna.Ljepota, ak potpuna genijalnost, ovoga posla je u tomeda 80 posto ljudi prije sredine veljae vek misli: „Jebem seblesava, svake godine isto… ponem s najboljim namje-rama i u roku etiri tjedna nikad više ne zavirim u fitness-centar. Danas ku otkazati svoje lanstvo i nikad više neku114 J * * * M I S E

biti toliko glup da tamo ponovno odem. Ako mi se zaistavježba mogu izaki van i prošetati se.“A govore si sljedeke: “Moram u centar sljedeki tjedan. Ni-sam bio vek dva tjedna. Ne smijem zapostaviti svoj plan.Ne smijem odustati. Trebam otiki triput tjedno, prestatijesti… bla, bla, bla.“Vrlo malo ljudi stopirat ke svoj mjeseni debit od 100 funtijer ne žele priznati da su napravili pogrešan korak. Ne želepriznati da nemaju niti samokontrolu, niti disciplinu. Skupnain da se osjekate malo bolje glede injenice da steprestali vježbati. Kao da ste kupili laž: „lan sam fitness--centra, znai sigurno u tome ima neega.“Radije ku kupiti bedž za 1.50 funti koji mogu nositi stalno,a na kojem piše: „Vježbam, kao što vidite“. To je jeftinijinain kupovanja laži.Prije pet godina sretno rekoh zbogom fitness-centrima.Trenutak još vrlo živ u mojem pamkenju. Našao sam se najednoj od onih sprava za hodanje. Odlazio sam vek okodva tjedna i postajao dosta spretan na toj spravi. Sve boljevrijeme. Uskoro ku, mislio sam, za svakog objeda, penjatise na ekvivalent Mount Everesta.Onda, odjednom, došlo je do kratkog spoja u fitness-centru,baš na mojem stroju za hodanje, spoj je prošao kroz mojetijelo. Pogledao sam naokolo i progledao. Sve mi se uinilosmiješno: tipovi koji se pretvaraju da veslaju ili tre, penju se,dižu brvna. Svi zureki u televiziju, prazneki svoje mozgoveod apsurdne zbilje kojom su se u tom trenutku bavili. R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 115

Pritisnuo sam na STOP.Dvije poluge za noge na stroju nježno potonu ka zemlji.Digoh svoju boicu s vodom i mirno pođoh u svlaionicu.Uživao sam u tušu, svjestan da nikad više neku kroiti naovo apsurdno mjesto.Niti sam kroio.Ovaj ulomak nije sponzoriran od strane Holmes Place fit-ness-centra, usput budi reeno. Makar se koristim njiho-vim imenom. Ne podržavam njihovu stvar. Ipak, imamvisoko mišljenje o njihovu poslovnom planu.Svaki pokušaj kontrole koji inimo… uspostave disciplinena sebi… može stvoriti napetost. Stvara pritisak kojemnaprosto nekemo biti dorasli. A razoaranje koje slijedikad nismo dorasli svojim oekivanjima je još napornije oduestalosti naših promašaja.Stoga recite jebe mi se. Radite što god vas volja. Pokušajtene odrediti dnevne zadake sebi kako biste bili u boljoj kon-diciji, vitkiji, pametniji (iako kemo svi nastaviti po starom,naravno). Kad jednom nestane napetosti ovih oekivanja,osjetit kete se slobodnije. Kad se osjetite slobodnima,onda kete znati bolje što vaše tijelo traži: * vježbat ke vam se kad se osjetite energino * trulit kete pred telkom kad vam se ne vježba * ponekad ke vam se jesti zdrava hrana116 J * * * M I S E

* ponekad ke vam se jesti junk * ponekad kete prestati jesti kad ste siti * ponekad kete jesti dok vam ne pozliTakav je život. Prepustite se.Zaudna stvar je sljedeke: kad se prepustite prirodnomtijeku života, vjerojatno kete vježbati više nego dok stebili lan fitness-centra. Vjerojatno kete jesti zdraviju hranunego kad ste posjekivali nutricionista. Vjerojatno kete jestimanje nego da ste na nekoj smiješnoj dijeti.To je nain kako ja živim. U boljoj sam kondiciji. Iste samtežine. Svega se prihvakam kao dijete. Sistem funkcionira.Ali ne želim da slijedite moj primjer. To vam neke uopkepomoki.Želim da slijedite svoj život.Recite jebe mi se planovima i ciljevimaPlanovi i ciljevi. Cilj je analni brat blizanac plana. Plan sanjao tome što želi; cilj se zatim doista usredotouje i postavljaneke rokove planovima. Vrlo popularna momad, mnogoljudi ih voli i služi se njihovim uslugama. R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 117

Planovi i ciljevi su superJa sam uvijek bio pristaša pravljenja planova i određivanjaciljeva. Uvijek sam bio za liste stvari koje moram napravitii ciljeva za razne stvari u svojem životu.Kad odluite da nešto želite, štogod to jest, dobro je izra-diti plan kako to dobiti, odrediti neke rokove. To dobrofunkcionira.Problem za vekinu ljudi je taj što ne znaju što zapravo žele.Imaju neodređene želje: raditi nešto “kreativno” ili “imativiše novca” ili “biti slobodni”, ali ne mogu baš preciziratišto je to što zapravo žele. Tako da plutaju od jedne stvarido druge, uživajuki u trenucima, mrzeki druge, nikad zap-ravo ne nalazeki ispunjenost ili uspjeh u neem (što godto vek njima predstavlja).Ne znati što želite u životu je kao uki u trgovaki centar,stajati među policama a ne znati zbog ega ste ušli. Lutatenaokolo, onda idete na šalter za informacije. ekate dokvas netko konano ne upita: “Mogu li vam pomoki, gospo-dine?” Gledate prazna pogleda. Kažete, “hmmm… tražiosam… hmm… nadao sam se… hhmm… ne znam zapravošto želim… da li mi možete možda nešto preporuiti?”Zvui apsurdno. Ali to je zapravo tono onako kako vekinaljudi živi svoje živote. Žena na šalteru onda ne samo da kestati iza razglasa i obznaniti: “Pozor, osoblje, ovdje imamoL. Uđaka na informacijama, ponavljam L. Uđaka na infor-macijama. Može li mi netko pomoki, molim?” Ne može.118 J * * * M I S E

Ona zapravo gleda na vas sa simpatijom. Kaže: “Dobro, dasam ja vi, poela bih možda s bojom i etkom za bojanje.Malo uljepšajte stan, a onda se možete vratiti po bušilicui police.”Kad zapravo ne znate što želite, svijet zna biti vrlo suosje-kajan i pružati razliite sugestije. Ali esto ove nemajunikakve veze s onim što vam treba, jer nitko niti ne zna štozapravo želite (kao ni vi sami).Zato je teško voditi uspješan život (što god to za vas zna-i) kada ne znate što hokete. Vrlo neodređena poruka jeposlana u svijet; onda dobijete i neodređen, nedefiniranodgovor.Druga stvar je, naravno, kad odete do šaltera i izvadite lis-tu; “Dobar dan, molim vas, možete mi pokazati gdje držitevijke veliine dva ina, bone spojnice, dijelove za bušilicu-generator, uz dodatak zelene maskirne boje?” (Pogoditetko je sam-svoj-majstor? Strpljenja, molim.) Pretpostavimoda ove stvari u vašem centru za kuku i vrt imaju, ali nakonšto je imala posla s L. Uđakom, osoba na šalteru je sretna davas može uputiti kako biste našli sve što vam je potrebno.A to je kako svijet zapravo funkcionira. Kad ste usredoto-eni na ono što vam treba, svijet vam obino ide na rukukako biste traženo i dobili.Ne kaže li se u Bibliji: “Pitaj i dat ke ti se”? Dakle, pretpo-stavivši da taj arhajski ti znai upravo vas a ne tamo nekogŠkota na brdu, oekuje vas dobra zabava im ponetepraviti planove (i imati ciljeve). R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 119

Naravno, Biblija također kaže: “I koza ke živjeti s ovjekomi ovjek ke biti sretan”, ali kome danas trebaju koze kako bibio sretan? U današnje vrijeme možemo biti sretni s koza-ma na napuhavanje. (Puno su iške, sve dok ne pasu blizužbunova s trnjem, a oekuje vas veza bez problema).Dakle nemojte sve što Biblija propovijeda uzimati za ozbiljno.Niti što ja propovijedam. Odaberite. To je put mudrosti.Da biste vodili uspješan život, dakle, dobro je prvo poradi-ti na tome što zaista želite. Onda napravite neke planove.Postavite si ciljeve. Ima puno knjiga na ovu temu. Moždake vaš prvi plan biti kupiti jednu od istih. A vaš prvi cilj jeove subote kupiti je a proitati do sljedeke.Ali, prvo proitajte sljedeke.Planovi i ciljevi su smekePlanovi i ciljevi dobri su za vaš život, ali su istovremeno iproblem. Kad nainite plan i postavite si cilj, vaš život imatendenciju kretanja u tom smjeru. Postanete vrlo usre-dotoeni na ono što želite ostvariti. U vašem globalnompokušaju dosezanja cilja iskljuite sve druge moguknosti.Zamislite kako na kompjutoru gledate fotku Trafalgar Squ-area punog ljudi. Sunani je dan i ini se kako svi uživaju.Ali odjednom vam u oi upadne jedan detalj: poneteuvekavati sliku i fokusirati se na jednu osobu… ovjek kojigleda u jednu od fontana. Izgleda izgubljeno i kao da jenesvjestan svega što se oko njega događa. Nastavljate120 J * * * M I S E

uvekavati sve do njegove desne ruke. Tu spazite tetovažui neki udan simbol. Gledate u simbol i udite se što li onznai. Isprintate uvekanu sliku i stavite je na zid da biste onjoj promislili.To je ono što radimo kad se na nešto fokusiramo. Bezobzira na to koliko je stvar u fokusu fascinantna, mi nužnoiz prizora iskljuimo sve ostalo. Niste stali prouiti što sudrugi ljudi radili toga dana. Niste primijetili odsjaj svjetlana vodi fontane. Niste primijetili izložbu pasa koji mogulebdjeti (svjetska premijera!), niste primijetili svoju ženu ustrasnom zagrljaju s vašim najboljim prijateljem!Svaki trenutak u sebi sadrži beskrajan potencijal. Svaki no-vi trenutak za vas sadrži moguknosti koje ne možete nitizamisliti. Svaki je dan prazna stranica koju možete ispunitinajljepšim mogukim crtežima.Problem s planom je taj da punite praznu stranicu novogadana s listom planova i prije nego što je dan otpoeo. Akoniste oprezni, u njemu neke biti mjesta za ništa drugo.Plan, osobito onaj detaljan, sužava buduke moguknostina samo nekoliko stvari: iste se planu ili prilagode ili neprilagode (pa ste onda razoarani). To je, naravno, zaštomnogi od nas prave planove: bojimo se beskrajnih mo-guknosti i radije živimo s onim što poznajemo, što nampruža osjekaj sigurnosti.Ali ako možete reki jebe mi se svojem strahu od mogukno-sti, od nepredvidljivog (v. Recite jebe mi se strahu, stranica147), vaš se život doista može otvoriti. R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 121

Nain na koji živimo je takav da u svaki novi trenutakvuemo neko sranje iz prošlosti, kao i naša ogranienaoekivanja od buduknosti. Vuemo u ovo sada sve našestrahove, sudove, zapreke, ogranienja (svoja i tuđa), kaoi prethodno pravljene planove.Bez njih, trenutak je naprosto otvoren i zreo. Slobodnismo unutar slobodna i obilna svijeta koji na našu sloboduodgovara neoekivanim darovima i blagoslovima.Da, naravno, ovo poglavlje je upravo u opreci s prethod-nim. Prvo želim praviti planove, ak vas ohrabrujem dakupite knjigu… a onda vas uvjeravam da se ostavite pla-nova kako biste imali slobodan život. Vjerujte mi, ja samovdje voza. I znam kamo smo krenuli. Stoga nemojtepoeti vikati ako predložim da…Pokušamo skinuti ruke s volanaVrijeme je za priu, kao što se nekad govorilo na djejemprogramu… Sjekate se? Obino su znali reki „Vrijeme je“ −onda bi prikazali animaciju hrpe satova i ura − “za priu“.Na dopustu smo, na obali mora. Imam etiri godine. Nanebu sam. Sjedim na pisti u malom autu u stilu 1930-ih,spreman krenuti. Ima tako nekih momenata u životu kadase tono sjekam što sam u datome trenutku mislio, štoosjekao. Ovo je jedan od njih.Poinje utrka, vožnja, krekemo. Uzbuđen sam. Vozim auto,baš kao i moj tata. Držim se volana spreman pokazati svoju122 J * * * M I S E

vještinu kao voza. Dolazim do prvog ugla, oštri okretudesno, stoga pomno i precizno okrenem volan udesno.Dolazim do sljedekeg zavoja, lijevog ovaj put, okrekemvolan lijevo.Blažen sam, vozim. Dobro to radim izgleda, s obzirom nato da sam prvi puta na pisti.Ali onda jedna misao prođe mi glavom. Malena misaoisprva. Ali kako prilazim sljedekem zavoju, nadesno, onaraste. Odluim testirati svoju misao. Kad dođe do trenut-ka kada valja vješto okrenuti volan udesno, ja ga vještookrenem u lijevo, jasno sagledavši rizik leta kroz živicu i umarinu, ali bez obzira na to preuzimam ga…Što se onda dogodi?Auto, naravno, nastavlja voziti sljedeki desni zavoj.U šoku sam. Vrti mi se. Poinjem okretati volan lijevo-desno u frustraciji. Na ravnoj sam dionici, volan se okrekeslobodno u mojim rukama, apsolutno bez ikakva uinka.Osjekam se nevjerojatno prevarenim. Zašto nemaju povje-renja? Ne mogu shvatiti. Taj osjekaj se brzo ponovio sotkrikem da Djeda Mraz ne postoji. Onda ubrzo nakontoga da je Isus bio samo ovjek s bradom i sandalama izprošlosti, izmišljen od strane ljudi s bradama i sandalamaiz sadašnjosti.Život je pun nevolja. Htio bih poštedjeti ove traume svojudjecu (etiri godine), koja su baš u ovom trenutku usredšume u svojem jeepu. R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 123

Vekina nas vek se vozi u tom autu nekih 30 ili 40 ili __(molim upišite svoju dob minus etiri ili pet godina).Vekina nas je vozila tom pistom, marljivo okrekuki na sva-kom zavoju, misleki da imamo kontrolu nad volanom.Nismo još pokušali diki od njega ruke. A sad smo tolikoumorni da stajemo na ravnim dionicama i malo si ispruži-mo noge pripremajuki se za nove zavoje. Nastavljamo jervjerujemo da moramo, inae ke naš auto skrahirati.Ali sad je vrijeme da pokušamo diki ruke s volana. I ubrzo, dauvidimo, kao što sam ja uvidio kad sam bio mali, da auto idesam od sebe. Samo vi, buduki da ste toliko strašno umorni,nekete biti uopke razoarani, dapae, bit kete presretni.Vrijeme je da dignete ruke s volana vašeg života! Doista,otkrit kete kako on ide sam od sebe, sretno, bez potrebeda bilo što radite. Vrijeme je za odmor, ispružite noge,naslonite se, za promjenu uživajte u vožnji.Doista, nevjerojatna stvar. A jedino kete je shvatiti ako todoista uinite. Onog trena kad prestane pokušavati kon-trolirati stvari i siliti ih, sve se odjednom pone događatisavršeno i − neovisno o vama.U stvari, na površini, malo ke se toga promijeniti. I daljekete se baviti dnevnim poslovima. Još uvijek kete (oigled-no) donositi odluke da uinite ovo ili ono. Ali imat keteovaj pravi osjekaj kako se stvari događaju same od sebe.U taoizmu to znai prepustiti se prirodnom tijeku tao. Ucrtiku Scooby-Doo, Shaggy bi rekao: “Pusti se niz struju,ovjee.”124 J * * * M I S E

Stvarnost je takva da doista nemamo izbora u tome što sedogađa oko nas. ini nam se da imamo, ali nemamo.Sjajne vijesti.To znai da se možemo konano naprosto nasloniti iprepustiti stvarima koje slijede svoj prirodni tijek. itavanapetost misli kako “moram ostvariti ovo ili uiniti ono sasvojim životom” ishlapjet ke. Zbilja je takva da ke se, bezobzira na to što vi nešto htjeli ili ne htjeli, to dogoditi (ilineke).Dakle, pravite planove ili ih ne pravite. Zaista u tome ne-mate nikavog izbora. Možda kupite knjigu o tome kakopostavljati ciljeve i proitate je do sljedeke subote. A moždai ne. Nemate izbora. Naprosto, dogodit ke se jedna oddvije stvari. Vrijedi naprosto promatrati što se događa svašim životom kad dignete ruke s volana.Ja sam digao ruke s volana prije dosta vremena. Knjigakoju sam pokušao napisati nekoliko godina… za koju samsebi postavljao planove i ciljeve… u redu, poela se pisatisama od sebe.Pišem ovo jer ne znam raditi ništa drugo. Ma koliko poku-šavao, ne znam raditi ništa drugo. U stvari, to je samofraza, jer ja u stvari niti ne pokušavam raditi nešto drugo.Naprosto živim. A stvari se događaju prirodno. Ukljuivšipisanje ove knjige. Uživam pisati je (barem za sada) inadam se da vi uživate itati je.Ponekad pravim planove i ciljeve, ponekad ne. Ponekadih ostvarim, ponekad ne. Ako ne, ponekad se razljutim. R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 125

Ponekad ne. Takav je tijek života. Bez obzira na to štoradio, život ke teki sam od sebe.Vjerujte.To je kao onaj dio Biblije koji kaže “pitaj i dat ke ti se”umjesto “seksaj se s kozama i budi sretan”.Doduše ako u blizini ima koza i završite u seksanju s njima,možete se kasnije tješiti kako niste imali apsolutno nikakvaizbora. Naprosto se dogodilo.Takav je, prijatelju koji volite koze, život.Dakle, recite jebe mi se ciljevima i planovima. Ako ste zanjih, još uvijek kete ih praviti. Ako niste, možda kete ih tekonda poeti praviti. Ali prepoznajte stvari kakve jesu, bezobzira na to što s njima pokušavali napraviti.Dignite ruke s volana i vidite što ke se dogoditi. A tek davam život bude još zanimljiviji, pritisnite na papuicu sgasom.Recite jebe mi se želji da popravite svijetNemoguke je razdvojiti duhovne ljude od onih koji želepopraviti svijet. Naravno, ima mnogo ljudi koji nisu duhov-ni a koji žele popraviti svijet, ali nema puno ljudi od duhakoje to ne zanima. Dakle, svi radimo na tome da dobroprevlada nad zlom, da mir zavlada svijetom, da se izbrišuglad i terorizam.126 J * * * M I S E

Ali niste li nešto primijetili?Bez obzira na to koliko snažno ljudi pokušavali, prividnaravnoteža između dobra i zla, između mira i sukoba i rata,uvijek ostaje prilino ujednaena. Uvijek je bilo “dobrih”ljudi. Uvijek je bilo “loših”. Posljedice dobrih djela u svijetusu fenomenalne. Kao i posljedice loših. Ove druge samoimaju više mjesta na vijestima. U stvari, ove druge kao dajedine imaju mjesta mjesta na vijestima. Posljedica toga jeda uglavnom imamo tendenciju misliti kako je svijet stra-šan i da ga moramo popraviti.Kao fusnota ovoj stvari s vijestima, postoje novine kojimaje cilj ispraviti ovu neravnotežu u vijestima. U stvari, zovuse Pozitivne vijesti. Rade ono što oglašavaju. Jeste ih itali?Ako niste, probajte pronaki primjerak. Može se naki usvim dobrim vegan-kioscima novina. itajte. Pokušajte nezaspati. Posegnut kete za svojim normalnim dnevnikompunim zlosretnih događaja prije nego što uspijete izgo-voriti „pedofil“ ili „pedofil diler crack-kokaina umješan uteroristiki zavjeru“.Ne podcjenjujem sve one koji se mole za mir, koji se boreprotiv zla i pokušavaju pobijediti zle momke. Ne podcjenju-jem ni one koji se mole za destrukciju, bore se oštro i poku-šavaju pobijediti dobre momke. Jedni na druge navaljujuzubima i noktima, i to ke initi dok postoji ljudska vrsta.Ponekad izgleda kao da pobjeđuju dobri deki. Ponekadloši. Na koncu, sve završi na isti nain: nekako uspostaveravnotežu jedni s drugima. R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 127

Evo jedne udne stvari: dobro nikad neke nadvladati zloi obrnuto. Prihvatimo stvari kakve jesu… baš kakve su uovom trenutku. Recimo jebe mi se ovoj bitci. Nije zapravovažna. Vijesti su iste svakoga dana. Samo s drugim imeni-ma. Dosadne su.Dakle, osjetite kako je to odustati od bitke, na ijoj god bilistrani. Nekete pobijediti. Nekete napraviti nikakvu razlikuu svijetu. Jer konani je rezultat uvijek neriješeno, što je,ako vas zanimaju kladionice, izvrsno. Odustanite od željeda svijet bude bolji i bavite se umjesto toga klađenjem.Kako se osjekate? Da, ini se da kao da ste opušteniji. Kaokad malo prilegnete. Gubi se vaš greviti stav prema živo-tu. Vaša želja da stvari budu drugaije od onog kakve jesu.Napokon se prepustiti stvarima kakve jesu je velika stvar.To je mok reenice jebe mi se.Kao i sve ostalo, jednom kad ponete izgovarati jebe mise, posljedica je oigledna. Kad odustanete od želje dapoboljšate svijet, možete zapravo poeti raditi nešto štodoista na ovaj svijet ima utjecaja.Komplicirano, zar ne? Ali s obzirom da vjerojatno poinje-te kapirati, izgleda da je istina. Ako još ne kapirate, nijebitno, jebe mi se.Recite jebe mi se klimatskim promjenamaKako se suoavate s problemom klimatskih promjena?128 J * * * M I S E

Problem uzrokovan našim pritiskom na sustav star 4.5 bili-juna godina a koji ubrzano postaje sve bolesniji.Pretpostavljam, pokazujete jednu od sljedekih reakcija (kaošto i mi ostali to uvijek radimo): bori se ili bježi. U ovomsluaju, umjesto da se s tigrovima suoite ili, primjerice,od njih pobjegnete, borba znai da ste potpuno svjesniopasnosti, da razmišljate o tome što ona znai i što osobnomožete uiniti suoivši se s opasnošku; bijeg pak znai danapuštate problem negirajuki da on postoji (usput budireeno, postoji), oajavajuki kako ništa više ne možemouiniti (a možemo) u ovoj bitci, a zatim nastavljajuki s nor-malnim životom.Iako opcija bijega izgleda apsurdna, vekina ljudi još uvijektako razmišlja.Zapravo teško je biti potpuno svjestan problema klimat-skih promjena. Jedan problem koji vekina ima je nedo-statak mašte i sposobnosti da zamislimo što se događa.Vekina nas uopke nije svjesna toga kako ke promjenadirektno utjecati na nas (osim krasnih toplih ljeta).Mi smo poput onog žapca koji, ubaen u vrelu vodu, iznje iskoi. A ubaci li ga se u mlaku vodu, on se onda pola-gano kuha, pa se skuha na smrt.Dakle, voda poinje vreti.Što uiniti? Naravno, reki kemo jebe mi se promjeni klime.U ovom kontekstu to znai opustiti se. Naposljetku, pani-ni strah je ono što nas baca u modus „bijega“. Opustite R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 129

se. Duboko dišite iako je zrak oko vas zagađen. Opustitese i onda odluite imati hrabrosti. Suoite se s promjenomsvakoga dana. Duboko razmislite o emu se radi, koja jevaša uloga u odnosu na promjenu klime.Kad se suoite s problemom, nemojte se osjetiti dužnimuiniti bilo što. Taj osjekaj obveze je kao da ste ostaviliotvoren prozor kroz koji ke uki jedna nasrtljiva tenzija. Nemoram ponavljati što initi. Nemojte da vas bilo tko prisiliiniti bilo što. Ne osjekajte se krivim zbog toga što neštojeste ili niste uinili… što kao ljudska vrsta jesmo ili nismonapravili.Recite jebe mi se i zaponite novi dan opušteni, oslobo-đeni pritiska, krivnje, a onda djelujte, uinite malu ili zna-ajnu stvar, ali djelujte.Ako i dalje zbog sveg ovog oajavate i upadate u modusbježanja, mislite na sljedeke: današnja tehnologija dovolj-no mokna da uništi ljudsku vrstu (i itav naš planet), mož-da je jedina stvar koja nas povezuje. Reakcija prirode naindustrijalizaciju (u obliku prirodnih katastrofa), mogla bibiti toliko razorna da nekemo imati izbora nego ostavitipo strani sve razlike i zajedno se pozabaviti problemom.Vjerojatno kemo shvatiti da smo vezani jedni za druge,kao što smo vezani za ovaj planet i njegove ekosustave.U trenutku kad svi ponemo tonuti, možda kemo shvatitida smo svi skupa dio neeg vekeg − što svi gurui i uiteljivek odavno tvrde. Ironino, doista, jer nas je upravo per-130 J * * * M I S E

cepcija odvojenosti (jednih od drugih kao i od prirode)dovela u situaciju u kojoj jesmo.Dakle, molim vas, zgrabite osobu do vas za ruku, usklik-nite jebe mi se i konano uinite nešto za ovaj bolestanplanet Zemlju.Recite jebe mi se svojim problemimaMoj odgoj je bio tipino engleski. Engleski i krškanski dokorijena.Uvijek smo bili jedna sretna krškanska obitelj bez proble-ma, konflikta i spornih pitanja. Barem smo tako mislili.Ispod površine, naravno, krkao je itav jedan spektar emo-cija i iskustava: nesreka, zebnja, ljubomora, žudnja, bol,slomljena srca, žaljenje, strahovi i tako dalje. Ali u obiteljinije bilo mjesta niti za jednu od ovih „sjena“. Morali smosvi biti sretni i zadovoljni, kao dobri primjeri krškanskog živ-ljenja. To ne znai da ponekad nismo bili sretni, zadovoljni,radosni i puni ljubavi. Jesmo. Ali ne uvijek.To sam uvidio dok sam odrastao. Znao sam da nešto nijeu redu. Da to nije bilo sve, nego samo dio mene. Kadsam odrastao, razmišljao sam o toj dinamici. Evo što samdokuio:Prirodno je i ljudski težiti zadovoljstvu i izbjegavati bol.U stvari, vrlo je zdravo naglašavati pozitivno i reducirati R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 131

negativno. Problem nastupa kad je bol vek u nama. Kadaje negativno vek u našim stanicama. Bez ozbira na to koli-ko to izbjegavali, ona neke nestati. U biti, ona traži višepažnje što je više ignoriramo.Izgleda da bol želi da je ujemo na razne naine, a jedanod naina je bolest. U svijetu holistikog lijeenja, svakabolest ima emotivni korijen. Dakle mora prvo doki dolijeenja emotivnog korijena bolesti prije lijeenja tijela. Usvijetu medicine, prepoznata je potreba da se pone odemotivnog korijena boli. Do potrebe da se tako postupidolazi u onom trenutku kad bol postane prevelika, a bo-lest preteška. Prirodni impuls izbjegavanja boli je u pro-turavnoteži s bolešku koja se ne može ignorirati. Ondapoinje put ka izljeenju.Dugo vremena se bavim terapijom i svjedoim mnogimizljeenjima. No, zapazio sam da taj put može postati kaoovisnost. Kad jednom skupiš hrabrosti souiti se s bolešku,s razliitim razinama bolesti unutar sebe, proces iškenjapostaje konstantan: * kroz emotivne terapijske procese gledamo u prošlost i želimo to zalijeiti * kroz tjelesne procese želimo izlijeiti tijelo od otrova i bolesti * kroz energetski proces terapije pokušavamo oi- stiti energetski sustav tijela i osloboditi blokade132 J * * * M I S E

Lako je postati opsjednut s time što valja proistiti: * postanemo opsjednuti traumama s kojima se još nismo suoili * opsjednuti s bolešku i nelagodom koju još uvijek osjekamo * s našim neistim energetskim sustavimaPut k izljeenju, put u cjelovitost, postaje beskonaan.Dodajmo i druge ideje, kao što su: * iškenje karme proteklih života * oslobađanje od duhovnih prepada vašeg dušev- nog “tijela” * potraga za besmrtnošku− eto jednog paklenskog putovanja.Putovanje koje može potrajati ne samo kroz ovaj nego ibuduke živote, a to je u što neki ljudi vjeruju. K vragu,koliko napora! Užasno naporno.Svijet reagira na naše potrebe. Ako želimo krenuti na putizljeenja, svijet ke nam onda ponuditi bezbroj naina dana taj put i krenemo.Na jednoj vrlo temeljnoj razini, na razini vašeg djetinjstva,možete svoje probleme pokušavati lijeiti bez prestanka R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 133

(kao što velik broj ljudi zaradi puno novca “pomažuki”vam na taj nain).Da, prijatelji, vrijeme je da izgovorite jebe mi se ovim bol-nim temama. Recite jebe mi se putu u izljeenje i cjelovi-tost. Bio sam na tom putu i pomalo znam nešto o njemu.Ispod svakog problema krije se još jedan. Pa još jedan. Ijoš. Bunar bez dna ako vam je do skakanja.Dakle, postoje dvije paradigme, dva naina gledanja naovo naše životno putovanje: 1. usredotoiti se na zadovoljstvo, te ignorirati bo- lest pod svaku cijenu 2. usredotoiti se na bolest i zaboraviti sve o zado- voljstvu.Postoji naravno i treki nain, kad prihvatimo da je životzapravo jedan ples između jednog i drugog. Ako bolestignoriramo, sama od sebe neke otiki. Ako je pokušamolijeiti, još ke je biti. Bolest je dio života.Život je pun boli i zadovoljstva u jednakoj mjeri.Smiješno. Kad konano ovo prihvatite, prestajete imenovatijedno ili drugo. Kad prestanete biti opsjednuti jednom ili dru-gom paradigmom, možete naprosto živjeti i uživati u iskus-tvu. Možete prestati bježati amo-tamo. Naprosto budite.Shvatite da je život naprosto život. Znam jednu pjesmu otome, hajd’mo svi zajedno zapjevati:134 J * * * M I S E

Na nah nah nah na, Life is Life, Na nah nah nah na, Life is Life. Na nah nah nah naNa nah nah nah na, Life is Life, Na nah nah nah na, Life is Life. Na nah nah nah na.Evo na plaži sam jednog grkog otoka, boli me glava icrven sam od sunca.Englez sam koji je imao engleski kukni odgoj.Life is Life.Recite jebe mi se onom što drugi misleo vamaZbog ega brinemo o tome što drugi misle o namaNeki od nas brinu mnogo o tome što drugi misle o nama.Dok odrastamo izgleda kao da je nužno tražiti povrđiva-nje izvana. Ovo zapažam u svojoj maloj djeci: vole kad ihnetko vidi dok nešto rade, kad se smijem kad rade neštosmiješno, kad im estitam kad urade nešto posebno; akodjeci pružimo pozornost i priznanje koje traže, ini se daona u sebi razviju osjekaj samovrijednosti i samopošto-vanja. Drugim rijeima, kad se razvije osjekaj priznanjaod vanjskog svijeta, time se razvije i njihov osjekaj samo-potvrđivanja.ini se da smo, kako odrastamo, definirani tom razinomsamopotvrđivanja koju imamo. Ako je naša ranija potreba R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 135

za potvrđivanjem ostala neispunjena i imamo nisku razinusamopouzdanja, onda kemo nastaviti tražiti priznanje odvanjskoga svijeta.Ako je naše okruženje u djetinjstvu bilo puno ljubavi istvorilo visoku razinu samopoštovanja, onda kemo kaoodrasle osobe zacijelo imati manju potrebu stalno tražitipotvrdu od drugih.Naravno, vekina nas naki ke se između ova dva ekstrema.Nismo mahniti u privlaenju pozornosti na sebe, ali smotakođer osjetljivi na to kako nas drugi vide.Usput budi reeno, nemam neki poseban sud o svemuovome. To je tema koja me oduvijek fascinirala, posebice uodnosu na uspjeh. Oni s niskim stupnjem samopouzdanjamogu biti motivirani za visoke razine uspjeha zbog svojenaglašene potrebe za vanjskim odobravanjem koje vjero-jatno nikad nisu imali kao djeca. Zamislite neku nabrijanu,superuspješnu filmsku ili pop-zvijezdu koja izgleda kao daima beskrajnu energiju za nove uloge i nove naine daprivue široku svjetsku publiku. Pomislite na nekog poputMarilyn Monroe. Imala je svijet pod svojim nogama. aki predsjednika jedne superdržave (dobro, možda ne podsvojim nogama), a opet je bila poznata po nesigurnosti,sumnji u sebe, nedostatku samopouzdanja.Pođimo u drugom smjeru. Na primjer, jedno mlado bikes visokom razinom samopoštovanja ali kojem nedostajeporiv da nešto “napravi”… zadovoljstvo nalazi naprosto uzujanju naokolo, uživanju u životu.136 J * * * M I S E

Nama je stalo što drugi o nama misle, ponajprije zato jerželimo njihovu potvrdu: to više ako je sami sebi ne dajemo.Također, ue nas da je važno to što drugi o nama misle.Ue nas da ovjek da bi uspješno funkcionirao u društvumora biti obazriv spram drugih, da ne treba druge uzne-miravati, da im treba pomagati i initi onako kako nam sekaže (primjer ranih pouka koje smo dobili u djetinjstvu).I tako nauimo da je doista bitno što drugi o nama mislejer u to vjeruju drugi koji nas okružuju: naši roditelji, uite-lji, prijatelji.Drugi razlog zašto je bitno to što drugi o nama misle jesttaj da mi esto ne znamo što zapravo hokemo. Ako oso-ba ima vrlo vrst cilj u životu, primjerice, braniti gol zaEnglesku reprezentaciju, oni esto nastave s ispunjenjemtoga cilja bez ozbira na sve. Zato jer znaju što hoke, i pouz-daju se da to mogu ostvariti, oni imaju snage odbiti svekritike koje ke im se naki na putu: moraš više uiti, morašmisliti o pravom poslu, gubiš vrijeme itd. Kad znamo štohokemo, što o nama drugi misle postaje manje bitno upotrazi za našim ciljem.Opasnija strana brige o tome što drugio vama misleNa neke ljude briga o tome što drugi o njima misle oitopozitivno djeluje. Drugima ta briga sputava život. Ako steokruženi sređenim, konzervativnim ljudima, ako vam je R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 137

stalo o tome što o vama misle, teško da kete se pomaknutivan sređenih, konzervativnih granica koje oni postavljajuvlastitu životu. Bez obzira kako se osjekate, bez obzira navaše želje, osjetit kete slijepi strah pri pomisli da kete uzne-miriti ljude oko sebe: * tako gayevi završe u braku * tako talentirani pjevai završe kao raunovođe * tako komiari završe kao odvjetnici * tako odvjetnici završe kao barmeniSvi mi imamo hrpu potencijala. Ružnija strana brige o to-me što ljudi misle je da kete raditi samo stvari koje vamse ine „sigurnima“, stvari koje oni žele da radite. Svatkonaprosto projicira vlastite strahove i žal za propuštenimna svakog drugog: kad ovjek pristane na ogranienja,gotovo smo sigurni da ke iki naokolo ograniavajuki dru-ge (obino u vrlo moralistikom smislu) kako bi pokušaoublažiti duboku bol koju osjeka zato što ne radi ono štobi htio.Što nas vodi do sljedekeg:Drugi to nikad ne misle osobnoKad se zaista brinete zbog toga što drugi misle o vama,esto sve uzimate vrlo osobno. Moguke je tako razviti je-dan iskrivljeni pogled na svijet usredotoen iskljuivo na138 J * * * M I S E

to što drugi misle o vama. Žudite za potvrđivanjem, a kadga dobijete, onda ste sretni. Kada ste duša zabave, centarpažnje, sretni ste kao da ste Larry (makar nisam sasvimsiguran tko je taj Larry; nadam se da je to zaista neki sre-tan tip, inae ke ova usporedba biti besmislena).Ali sve što vam miriše na bilo što osim priznanja, izbacujevas iz ravnoteže. Ako vam netko zaboravi reki “dobro jut-ro”, možda kete se pitati zašto? Ako vas se ne pohvali zanovi izvještaj, potišteni ste (više u smislu “potisnuti” nego“turobni”). Ako vas neka atraktivna osoba ne primijeti,ponete se brinuti da ste ružni. Trgovac je drzak i neljuba-zan, što vas razljuti. Neki auto se ugura ispred vas na cesti,a vi pojurite za njim sa željom da ubijete vozaa.Vaš donekle paranoidan pogled na svijet, kad sve poneteshvakati osobno, može postati komino pretjeran. Znamneke ljudi iji se život vrti oko stalne borbe s nepristojnimljudima i bezveznjacima (koje niti ne poznaju).Možda je osoba koja je zaboravila reki „dobro jutro“ ui-nila to iz osobnog razloga, možda vas doista ne voli. Ali jevrlo teško povjerovati da vas je osoba na cesti izdvojila dabi vas maltretirala zato jer joj se nije dopala vaša faca (ili,bolje reki, stražnji branik vašeg auta).Istina je pak da ak i oni koji su oito mislili nešto osobno,zapravo nisu mislili ništa osobno.Pogledajmo primjer. Cheryl ita vijesti za lokalnu TV. itaih zajedno s Keithom koji je deset godina stariji. Jednogdana Keith odlui “istresti” nekoliko istina i postati osoban: R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 139

“Gledaj, Cheryl, teško mi je ovo reki ali mislim da moram,možda ke ti na koncu pomoki. Vidim kako se ponašaš sdrugim muškarcima u studiju. Ne bih htio biti nepristo-jan, ali ini mi se da ih naprosto sve obrađuješ. Naravno,nema nieg lošeg u tome, ali naprosto ne izgleda dobro.Nije profesionalno. A da bi se došlo do vrha, valja biti pro-fesionalan. Dakle, Cheryl, na tvojem mjestu malo bih sesuzdržao. Lijepo se suzdrži i sve ke biti u redu.”Zbilja je takva da je Cherly sama i naprosto je imala sudar sdvojicom tipova iz studija. Nikad zapravo nije imala duguvezu, a pomisao da netko o njoj misli kao o “lakoj ženi” jojje upravo šokantna. Stoga je to što joj je Keith rekao dubo-ko pogodi. Bilo je osobno i ona to duboko osjeka. Vrlo jeuzrujana i provodi dosta vremena u suzama.Ali, u prijevodu, Keith je zapravo rekao: “Gle, Cheryl, teš-ko mi je ovo reki ali mislim da moram, možda ke ti nakraju i pomoki. (Gle, Cheryl, htio bih zaista reki neštošto moram, ali me plaši što keš o meni misliti.) Stvar je utome da gledam kako se ponašaš s drugim muškarcimau studiju. (Što me ini ludo ljubomornim.) Ne bih htiobiti nepristojan, ali ini mi se da ih naprosto obrađuješ.(Zašto do đavola ne misliš na mene? Ja sam taj koji te voli.)Naravno, nema nieg lošeg u tome (nije u redu, mrsko mije zato jer želim da budeš moja), ali naprosto ne izgledadobro izvana (dovodi me do ludila!). Nije profesionalno.(Moram smisliti kako te od njih skloniti.) A da bi se došlona vrh, valja biti profesionalan. (Ako odabereš mene ondaku ti pomoki da tamo dospiješ.) Dakle, Cheryl, na tvo-140 J * * * M I S E

jem mjestu bio bih suzdržaniji prema njima i primijetiomene… MENE). Lijepo se suzdrži (predivna si, Cheryl!) ibit ke sve u redu (uzmi me u svoj naruaj i sve ke biti uredu. Volim te.)“Ono što je toliko uzrujalo Cheryl, bila je zapravo serenada.Negativne rijei proizlaze iz Keithovih strahova, nesigur-nosti i predrasuda.Kad su ljudi oito “osobni” prema vama, oni obino prazneneke svoje negativne emocije. Možda zrcalite njihovu tam-nu stranu: onaj dio njih koji sebi ne mogu priznati. Moždasu naprosto na vas ljubomorni iz nekog razloga. Možda sunaprosto loše volje i žele se isprazniti na nekome. injenicaje da faktiki svaki puta kad netko s vama postane osoban,gotovo uvijek je rije više o njima nego o vama.Dakle, ne treba ništa uzimati previše osobno, zato jer jemalo vjerojatno da se radi o vama. Naravno, ako imate200 kila pa sjednete na svog susjeda u šali, te se on ponegušiti i kašljati: “Marš s mene, debelo kopile, ubit keš me,masni glupane”, u tom sluaju je uistinu rije o vama, i vašje susjed u pravu. Ja bih se u tom sluaju s njega skinuo,pošao kuki i pokušao osjetiti se bolje pojevši itavu kantusladoleda i gledajuki Prljavi ples.Ne možete svima udovoljitiAko vam je doista važno da vas svi podržavaju, nemi-novno kete se suoiti s jednim strašnim problemom R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 141

koji je injenica: ne može se udovoljiti svim ljudima svevrijeme.injenica. Bez obzira na to koliko se ljudima ugibali, nekekete uvijek razoarati, uzrujati, a neke i totalno razgnjeviti.Zato što je svatko razliit. Svaka osoba ima jedinstveni GSK,iliti genetski sjebani kod. Vekina ljudi su sjebani ali njihove susjebanosti posve razliite naravi. Što znai da kete kod svakeosobe, ma koliko joj pokušavali udovoljiti, naletjeti na jednuili dvije od njihovih mranih strana i zbog toga nastradati.ak i kad to doista želite, ne možete držati mnogo ljudisretnima i zadovoljnima dugo vremena. Zato jer ljudimane ide od ruke da budu sretni. I ne mogu se zadovoljititime da naprosto druge „puste na miru“. Radije ke u vamapronaki nešto što im ide na živce, nešto što vas po njiho-vom mišljenju ini inferiornima u odnosu na njih… a štoke privremeno uiniti da se osjete malo bolje.Dakle, briga o tome što drugi misle o vama ini vas oaj-nima.Želite li svakoga uiniti nezadovoljnim?Ako su vaši rani pokušaji da udovoljite roditeljima i ljudimaoko vas neslavno propali, postoji moguknost da kete bitijako nadrkani. A to obino znai da kete eksplodirati kadpostanete tinejdžer.Proveli ste toliko dugo vremena želeki da vas ljudi vole, ada vam nitko nije rekao nešto lijepo. Onda odluite uzvra-142 J * * * M I S E

titi udarac. Evo vas, govorite svijetu: “OK, želio sam vašupažnju. Ako mi je niste htjeli dati zbog svih dobrih stvarikoje sam uinio, sada nekete imati izbora. Nekete me višeignorirati, jadna kopiladi. Bomba sada mora eksplodirati.”To je vrijeme kada stvari krenu u pogrešnom smjeru. Kaddeki i cure, muškarci i žene, izazovu frku i konano nasebe privuku pozornost.Stvari završe tako da sve oko sebe uplaše i uine nesretni-ma, a sve što su htjeli bila je ljubav… samo što su se stvariusput malo zakomplicirale.Dakle, kad govorimo o tome kako se treba manje brinutio tome što ljudi o vama misle, ne mislim da trebate nositi“irokezicu”, išarati grafit “murjaci su drkaroši” na auto svogoca ili zapaliti lokalnu crkvu.Rijei jebe mi se doista mogu nabrijati ljudeVrijedi razmisliti o tome koliko vas brine što drugi o vamamisle, jer u trenutku kada kažete jebe mi se raznim stvari-ma u životu, zaista kete neke ljude nabrijati. A za to sevrijedi pripremiti.Prije nego što ste poeli itati ovu knjigu, s ljudima okosebe dijelili ste mišljenje o važnim stvarima. Svi ste pridavalirelativno uobiajena, slina znaenja stvarima u životu: ima-li ste zajednika iskustva o stvarima koje su u životu bitne.Također, odlino se uklapate u svoje mjesto u svijetu: vaširoditelji od vas oekuju da nešto postanete, od vas oekuju R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 143

određeno ponašanje (u odnosu na to kako gledate na razli-ite bitne stvari); isto tako i prijatelji, kolege na poslu, šef,kao i ostatak svijeta, ukljuivši državu (ona i dalje oekujeda je važno da osoba poput vas plaka poreze, na primjer).Onog trenutka kad se vaš svijet bitnih stvari pone malomijenjati, onda poinjete remetiti ravnotežu. Onog trenut-ka kad se ponete oslobađati uobiajenih vezanosti i zna-enja govoreki jebe mi se određenim stvarima, trenutak jekad kete ljude poeti iritirati.To je zato jer svi oko vas, duboko u sebi, znaju da su tisu-ke važnih stvari uzrok svih njihovih problema. OK je prih-vatiti stvari kakve jesu kad svi ostali rade isto. Ali im impokažete da možda postoji drugaiji nain, postat ke vrloljubomorni. Negdje duboko u sebi prepoznat ke sloboduza kojom su oduvijek žudili i poželjet ke je. Ali neke pris-tojno doki na vaša vrata ili do vašeg radnog stola i pitatida li biste bili ljubazni i podijelili s njima mudrost koja vasje prosvijetlila, nego ke vas napasti, kritizirati i misliti kakoste grozni.To je stoga što svatko tko pokaže znakove istinske slobode,podsjeti sve ostale na zatvor u kojem žive. A zatvori, pose-bice ovih dana, izgledaju kao mjesta iz kojih se prilinoteško izvuki.Recimo da ste doista propitali svoje osjekaje i strepnjeglede smrti i da je za vas smrt sada manje strašna. Usvakom sluaju, rekli ste jebe mi se smrti. Smrt nema višeneki golem znaaj. Kad netko blizak umre, prođete kroz144 J * * * M I S E

razdoblje žalosti jer više ne možete biti s tom osobom.Sjetite se dobrih zajednikih trenutaka. Ali to traje relativ-no kratko. Brzo se vratite u koloteinu. Ljudi oko vas, vašaobitelj, misle da je vaše ponašanje udno, ak okrutno. Neuplekete se u dramu smrti. Niste ispunili oekivanu kvotupokazivanja boli.Ljudi vas kritiziraju.Strah od smrti stvara oekivane reakcije. Ako ovo oekiva-nje ne ispunite, kritizirat ke vas. Na kraju, ljudi jednostav-no to shvate osobno: „Dobro, izgleda da ti nije toliko stalodo te osobe; da li isto osjekaš i prema meni? Hokeš li imene tako brzo zaboraviti kad umrem?“Kada se pone umanjivati mok važnih stvari, to je izazovsvima iji su životi još uvijek puni znaenja. Dakle u trenukad ljudi ponu reagirati na to kakvi ste doista, nasmiješitese i tiho recite: jebe mi se.Vrijeme je da kažete jebe mi se tome što drugi o vamamisle.Odobravanje je kao i sve drugo u životu: može uzrokovatibol ako vam puno znai, ako ste za njega vezani.To ne znai da ne treba uživati u tome što se ljudi bacajupod vaše noge govoreki vam kako ste divni i krasni. Aliako vjerujete da nekete biti sretni sve dok vas i posljed-nji vražji žitelj ove planete ne obožava, imat kete velikihproblema. R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 145

Dakle, ponite govoriti jebe mi se za to što drugi o menimisle.Evo jedne male vježbe: ako vam se da, izgovorite ili zapi-šite što mislite da drugi sada o vama misle a nakon toganapišite jedno veliko JEBE MI SE: * tetka Mabel misli da kradem njezine slatkiše. Jebe mi se. * Gale Cranthorpe misli da se upucavam njezinoj sestri. Jebe mi se. * Gospodin Hopkins misli da sam lijen. Jebe mi se. * Bog misli da sam beznadni grešnik. Jebe mi se.Doista nije bitno što drugi o vama misle. Sve je to zapravoposve nevažno. * uživajte na vlastitom putu * uživajte iki cik, kada ostali idu cak * uživajte initi javno nešto što inae ne biste napra- vili (usput, ovo nije poziv na egzibicionizam!) * uživajte ljudima reki istinu umjesto da ih napro- sto pokušavate initi sretnima * uživajte zakasniti na posao iako obino uvijek dolazite na vrijeme * uživajte biti nepristojni s nekim tko vas je raz- bjesnio146 J * * * M I S E

Vrijeme je brinuti manje o tome što drugi o vama misle.Vrijeme je za rijei jebe mi se i osjekaj slobode.Recite jebe mi se strahuStrah i ljubavPostoje dvije suprotne sile koje upravljaju našim životima.Ne, nisu to dobro i zlo, vek ljubav i strah. Tono, suprot-nost ljubavi nije mržnja, nego strah.Prihvakanje i ljubav prema životu − to je pravo znaenjelibida. Sviđa mi se ta rije. Uglavnom stoga što vekinaljudi misli da je rije o snazi vašeg spolnog nagona. Kadkažete „da, imam jak libido“, misle da ste neka vrst ovisni-ka o seksu, i da bi vas trebalo staviti u zamraenu sobu sMichaelom Douglasom. Ali libido je naprosto ljubav pre-ma životu. Ako imate jak libido, naprosto osjekate jakuljubav, ak pohotu, prema životu.A ta je glad za životom, osim što je tema sjajne pjesmeIggyja Popa, izvrsna stvar. Kad životu pristupimo s ljubav-lju, potpuno smo otvoreni.Suprotan model je da se prepustimo strahu (umjesto ljubavi).U strahu se zatvorimo prema životu. U strahu ostajemo skri-vati se od života. Želimo se povuki i zaprijeiti nova iskustva.Vekina nas stalno se kreke između ova dva pola, kao udjejoj igri koja se zove zmije i ljestve. Penjemo se ljestvama R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 147

ljubavi, punim plukima udišuki život. Onda naiđemo nastrašne zmije i u strahu se pritajimo, kao da se povlaimood života. Dobra analogija, jer jedna stvar koje se mnogiod nas strašno boje su upravo zmije. Što zgodno vodi dosljedeke teme.Razumno je bojati se nekih stvariPostoje stvari u životu kojih se razumno bojati. Strah odzmija i pauka je prilino prirodan, jer oni esto mogu bitijako opasni. Ako imate urođeni strah od zmija, kad ihugledate adrenalin ke vam poeti pumpati i natjerati vasda djelujete brzo i uinkovito.Neki ljudi plaše se krvi što je opet prilino normalno, jerkad ugledamo krv, to znai da su stvari prilino ozbiljne.Problem s ovim vrlo prirodnim „strahovima“ je u tomeda se oni lako mogu oteti kontroli. Strah od krvi može vasdovesti do toga da se onesvijestite im je ugledate umje-sto da brzo djelujete i zaustavite je kad šikne.Treba biti svjestan opasnosti umjesto biti uplašen. Važno jebiti svjestan da je opasno voziti automobil, ali ne bojati sevožnje. Pomaže svijest o tome da prelaženje prometnice usebi nosi izvjestan rizik, ali ne treba se bojati prijeki cestu.Mudro je biti svjestan kako skijanje niz mranu padinu usredsnježne vijavice može biti izuzetno opasno, ali ne valja seradi toga bojati skijanja.148 J * * * M I S E

Prirodno je da se bojimo stvari koje nam potencijalnomogu prouzroiti bol, ak i smrt: to je uzrok straha unama.Uzrok straha„Strah“ u nama nije nešto monolitno. On je više poputvreke pune stvari koje smo skupljali cijeloga života. Strahraste zbog iskustva boli. Kad jednom iskusimo bol, vrloje prirodno da je ne volimo i ne želimo ponovno iskusiti.Stoga iskustvo boli stvara strah.Primjerice, možemo mirno i zadovoljno svakoga danasjeckati mrkvu omiljenim nožem, sve dok jednoga danane odrežemo komadik prsta. Bol ke onda stvoriti strahod oštrih noževa. Dodali smo tako još jedan strah u našuvreku.Možda volite govoriti na sastancima. Sve dok jednogadana – kad se možda niste najbolje osjekali – usred jednesjajne misli sasvim ne izgubite nit. Posrnete i ponete tonu-ti. Nemate pojma o emu ste priali. Ispriate se, potoneteu ništavilo. Neopisiva neugodnost. Muka vam je cijeli dan.Na sljedekem sastanku odjednom se bojite javnog nastu-pa. Još jedna sjebana lopta straha u vašoj vreki.Problem života, kao što znamo, jest da sve što nam neštoznai u sebi ima potencijal nanošenja boli. Zato je mogu-ke razviti strah od bilo ega i svaega. Neki ljudi boje sezaljubiti zato jer su prethodno iskušali muku ljubavi. Ljudi R E C I T E J E B E M I S E R A Z N I M S T V A R I M A 149