MOLITVENIK HRVATSKIH PJESNIKA II WEB

tuđe vlasti nikad nisu, makar i dobre, omiljene bile. Ne traži od nas, dok nam se ruši krov zahvaćen bisnilom plamena, da se krahom branimo od kamena. Miran i miroljubiv smo narod, nikom ne želimo zlo, puštamo drage u miru, ne ponosimo se oružjem napadačkim, već kipom, motikom, slikom. Pastirske pivamo pisme uz gusle i uz liru. Ako je himna odraz biti narodne duše, naša poručuje svitu ljubav i lipotu. U njoj se polja zelene i povitarac puše, jorgovan kuca na prozor, ruže cvatu na plotu, brodovi morem i otoci plove na sitvu i žetvu Hrvatska zove. Gospodine, složit ćeš se, doista nam je dosta livati krv za uzore ma kakvi oni biti, j er nož nam u leđa zabija raka gosta I nad truplima našim lešinar se krili. Nećemo samo na nebu i pod zemljom slobodu, na zemlji je želimo sebi, domovini i rodu. Dugo smo pridziđe bili i umorni smo sada, za sebe čuvamo snagu koja nam još priosta, malo nas je ostalo na otočiću nakon ciklona i tornada. Osušili smo se od gladi i od posta. Tražimo i za sebe ono što drugi žele i imaju, da nas jednakopravno štuju, cine i primaju. Dostaje naših glava bilo na konopcu i kolcu, na svim bojištima svita smrt nam je bila poslidnja bolničarka, htio bi konačno umrit u postelji, dočekat starost u udobnu stolcu, u čvrstoj i dubokoj škrinji neka ostanu zaključane obmana i varka. Nakon pokolja i poplava, umiranja i muka, 299Molitvenik hrvatskih pjesnika

da čujemo veseli smih bezbroja praunuka. Ne pusti zviri s lanca, zaustavi prid našim ih pragom, neka nas ne razdiru grabežljivim zubom, uništi svojom ih snagom. Narod smo miran, mirotvoran i miroljubiv, sa svima želimo živit u ljubavi i slozi, ne vodi nas poticaj osvetoljubiv. No pokuša li nam bilo tko ući u kuću, da u njoj zapovida, da gospodari, daje opljačka, ili nas čak iz nje pokuša istirati, neće to uspiti ni priko naših mrtvih tila, bedem zida sagradit ćemo od njih do neba, proći nećemo dati. Još ima u nama krvi, nije istekla sva, utopit će se u njoj svatko tko je pokuša proliti. Sve trnje, sve kolje, sve što je oštro, za obranu od zla upotribit ćemo kao ubojita koplja koja će svaki oklop raskoliti. Triba li nam izgoriti kuća, sami ćemo vatru primaći, sve provalnike i osvajače u ognju smrt će snaći. Oče svih ljudi, nemoj zaboraviti da i malena Hrvatska postoji na diliću zemljovida. Među tolikim narodima zar jedini moramo neznani se kriti, priviše skromni smo bili, ne želimo umrit od stida. Isticat ne bi htili zasluge svoje i prošlost nam davnu, ni plesti više vince za mrtve na gubilištu slavnu. Ispaćeno srce samo za jednim žudi: slobodu hoćemo u društvu slobodnih ljudi. Na kolinima, smirni, Milost Tvoju blagoslov molimo za Hrvatsku svoju. (Pseudo: Tomislav Heres - »Vjesnik sv. Nikole Tavelića« god. XI., Šibenik 1971.) 300Molitvenik hrvatskih pjesnika

BOŽIĆNA MOLITVA ISUSU PROGNANIKU Djeci koja su se rodila u tuđim stajama, u podrumima hladnim, pod svodom zaleđenih šatora na ledini goloj, u ratnim skloništima-krtičnjacima, o Isuse, koji si i sam rođen u štali na slami, pošalji dobre pastire s janjcima runastim, da im na badnjačkoj vatri pastiri skuhaju mlijeko a janjci ih mehkim i toplim ugriju runom. Daruj toj nevinoj djeci po anđelima svojim: mirhu za njihove bolne promrzline i opekline, zlato sunčanih zraka da im razdane pakleno pomračje, tamjan da se raskuže od smradnog zadaha progonitelja. Isuse predobri i preblagi, koji si još kao dijete bio prognanik i bjegunac, izvedi na put povratka sve prognanike i bjegunce, kojima su spalili domove i oteli zemlju hraniteljicu, srušili crkve i bolnice, uništili usjeve, poubijali najbliži rod i nijemu im poklali stoku. Otjerani s djedovskoga praga, opljačkani do gole kože, potucaju se oni tuđinom za rodnim naričući krajem, ne znajući zbog čega i zašto tolike podnose patnje. Njih se, o Isuse, sjeti ove božićne noći, kroz neprijateljske zasjede odvedi ih njihovu domu, betlehemskom zvijezdom na ognjišću im upali životvornu vatru da ogriju si tijelo i dušu, u zavičaj ih vrati gdje njihovi mrtvi čekaju uskrsnuće. (1993.) 301Molitvenik hrvatskih pjesnika

Višnja Stahuljak (1926.) MOLITVA Molite za nas Odvojeni od ljubljenih koje smo napustili mi smo straža besmrtnosti posvećeni smrću počašćeni padom u nepostojanje Naša se hrabrost izmirila s nepoznanicom Iako se osvrćemo kao luda djeca ne vidimo nikoga iza sebe ni pred sobom. Samo ćutimo šapat straha. Protječe izvan nas kao jeka a mi osamljeni nepokolebljivo stojimo. Molite za nas. Plameni prah, 1999. 302Molitvenik hrvatskih pjesnika

Slavko Mihalić (1928.-2007.) BOŽIČNA NOĆ 1971. Izveo sam puste ulice na šetnju gradom što je u strahu zatvorio vrata. Božić je uzalud kušao ući s darovima. Čak su i krčme ugasile svjetla i u mraku ispijale vino, kiselo, krivotvoreno. Uzalud je kušao ući u Hrvatsku. A ti si me čekala obasjana nadom da je blizu konac mori. Blažen je tko padne pod križem. Mi svoj nosimo sve oholije. Vrt crnih jabuka, 1972. 303Molitvenik hrvatskih pjesnika

Tomislav Durbešić (1928.-2001.) MOLITVA SVIJEĆA NOĆU 4. SVIBNJA O Bože moj, ako jesi, a noćas moraš, moraš biti, pođi sa mnom ulicama starim, gradskim, hodaj sa mnom poput djeda mog putovima, stazama, poljima horvatskim, drži me čvrsto za uzdrhtalu ruku, budi opet stari, dobri Bog, djetinjstva mog, doma mog da budem u blagosti jači, utjeha ovom starom puku... I gle, odjednom, uskrsnu Bog. Noć noću noćas noći u sjaju suza svijeća, noć noću noćas sroči jednu, deset, pedeset, stotinu, tisuću, tisuću tisuća... u oknima kuća, prozorima sjaj zjenice ganuća, Diše duh i duša, domovina moja vapijuća. Mimohod sja suza... a tišina muk... O Bože moj, djedova mojih, mame moje, žene moje, preko prozora ovih, sjaja suza ovih, objavio si, čudom ovim noćnoj noći ovoj, danu dolazećem 304Molitvenik hrvatskih pjesnika

iz prozora ovih, zidova i vrata, da sada diše s nama duga, tisućljetna kolona Hrvata... O Bože moj, u nama u prozorima sjajiš, svijeće gore, šutke zbore, mole, mole... Bože moj, Bogo stari, ni mrtav neću zaboraviti ovu svibanjsku noć, kad svijeće prkose u tisućama plama. I molitva se stara od sebe kroz nas šaptom oglasi: Bože naš, podari nam snažnu nježnost, ubodi mudrost, Bože naš, Hrvatsku nam spasi! Kroz nas, kroz našu snažnu blagost, dobrotu uma, podari nam bar skromnu zdjelu, i mir svijeća, i Bože, i smjelost na djelu! I tad nas, Bože, nježnošću i snagom blagoslovi... Zagreb, noću 4. na 5. svibnja 1991. Pjesme u prkos - dosta!, 1991. 305Molitvenik hrvatskih pjesnika

PSALAM KRUHU I VINU Isuse dobri; Isuse mladi, Isuse, dvostruko mlađi od mene, Uvijek zašutim na dan Tvoga rođenja, I samo lutam pokraj oltara i mnoštva malih Betlehema I tada bih neko djetešce, mjesto Tebe, pogladio po kosi. Djetešce što prosi... Djetešce što stalno prosi... A danas, dva duga tisućljeća, Od Tvog na tron križa ustoličenja, I čuda uskrsnuća, Vjerujem još samo u čuda, tajne i Stvarna priviđenja... I eto, htio bih da nas dvojica Prošećemo ovim našim starim ulicama, Kao dva Božja sina. Ja star, a Ti Isuse, strašno mlad, O, kako mlad, I sjednemo u neku kavanu. I kao na misi gucnemo kap rumena vina... A ja ću tad iz džepa izvući Knjižicu jednu Iz starih vremena, Znaš onu, Nikole Šopa, I čitat ćemo potiho stihove Poput gladi svježeg kruha, Stihove - Isus i moja sjena... Isuse dobri, Isuse mladi, Ti meni daruj mirnoću kraja, A ja ću Tebi - Šopa... Treće tisućljeće,2001. 306Molitvenik hrvatskih pjesnika

Josip Pupačić (1928.-1971.) MOLITVA LJUBAVI Kad me ispuniš postajem svijetao iznutra i, svijetleći, obasjavam prostor u koji te unosim Kad te nestane odjednom potamnim Tvoje useljavanje i iseljavanje preobražava me kao što mijene preobražavaju godine Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba daj u trenutku moga djela ostani prisutna u meni Tek tako bih nestvaran za život sjao iz krute skamenjene prošlosti u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti tamne ponore duša Ustoličenje, 1965. 307Molitvenik hrvatskih pjesnika

*** Bože što se sjajiš usred ovog doba Ko žeženo zlato i opojni hašiš Puna te je ova bijela i čemerna soba Svojom me prazninom proždireš i plašiš Svojim me obujmom zatvaraš i štitiš Tako da u meni zatomljenu snagu Zavodljivim mirom i spokojstvom mitiš E ne bih li i ja s tobom pošo k vragu Ali bože hvala na takvoj milosti Dosta mi je pakla što iz mene hoće Ako ništa drugo sačuvat ću kosti Kad izrigam u te zatomljene zloće O ti što se krijesiš usred ovog doba Ko žeženo zlato i opojni hašiš Za sjaj što te resi preskupa sam roba Premda me prazninom proždireš i plašiš Moj križ svejedno gori, 1971. 308Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA ZEMLJI S. S. Kranjčeviću ili jadnicima moga naroda Hotio bih da se vratim svome srcu - tvojoj mjeri Volio bih da se vratim svojoj tajni - tvojoj vjeri Hotio bih da se vratim svome kriku - tvojoj boli Volio bih da se vratim svojoj smrti - tvojoj kobi Neka vatre što ih nosiš u svom dlanu Ko hridine k nebu mojom krvlju planu Neka tmurne vode što ti bilom biju Proključaju ko vrulje iz mojih očiju Neka gorko bilje što u tebi niče ljekovitim cvatom iz mog grla kliče 16. V. 1965. Pjesme iz ostavštine 309Molitvenik hrvatskih pjesnika

Anton Leopold (1928.) MOLITVA U cvitanju cvijeća, rožic, Zelenilu trav i lozic, Vidim Te ja, Gospodine! U šumenju potočića, U pjevanju ptičic s kića, Čujem Te ja, Gospodine! U bjesnenju bure jake, Kad grom ruje kroz oblake, Slutim Te ja, Gospodine! Čagod mi Ti, Bože, šalješ, Kot zaslužim, meni daješ – Hvalim Ti ja, Gospodine! Beč, 1980. Štorice i pjesme, 1989. (Gradišćanskohrvatska književnost, 1998.) 310Molitvenik hrvatskih pjesnika

Miroslav Slavko Mađer (1929.-2015.) MISA EST... Budite ponizni, gospodine, i budite vjernik, gospodine I pomolite se, gospodine, Gospodinu Isusu Kristu Budite u šutnji, gospodine, i posvetite se duši svojoj Grijeh koji imate iskupite, gospodine, ispovjedite ga Dobri i bezgrešni bi trebali biti ljudi, gospodine Ako primite Gospodina nećete ubijati nećete griješiti nećete krasti nećete se stidjeti bližnjega svoga i prosvijetlit će vas svete božje riječi i vjerovat ćete u Njega, u Gospodina Boga Ljudi, kleknite, gleda vas Krist …………………………………………… Izlazim iz Mariahilfekirche kao stari nevjernik, a novi turist Tko zna kakav još uvijek od zemlje, od blata prljav ili tek samo malo čist? (Luzern, 13. VII. 1980.) Nedavna davnina, 1986. 311Molitvenik hrvatskih pjesnika

SLIKAROVA MOLITVA MOLIM zidove što stare - i petrolejku, i kist pse oko ateljea, kišu na Dunavu, crni dan MOLIM pod da se makne, tavan ozrači čist i kamen da progovori pokrenut s obale... MOLIM moju lijepu ženu, prašnjavu knjigu, malu ulicu trg zvijezda na nebu, kuću na brdu, stazicu u dvorištu MOLIM jablane što ištu... i vesla u napetim rukama MOLIM san da plane... MOLIM da divna magija oplodi moju molitvu i da se uzbude zastori i svemir dotakne moga čela možda bi pomoglo bunilo urlika, boja vesela možda bi i snovi mogli da se otvore... MOLIM da sve ono što šeta paletom, baletom prstiju dođe do čina iz jakih duhova, umnih anđela koga da probudim iz ljubavi, koga da rađam bez smisla zadnju crtu s kojom će se opet svijet odgoditi... MOLIM vraćanje na dunavski sanjarski prag i da se pridružim toj molitvi začetoj davno MOLIM da se izbriše ostavljeni trag i da se ova molitva ne završi kukavno .................................................................................... MOLIM i ispisujem da sam raspet na teškim vratima već mjesecima, danima, mrtvim satima... (1966.-1996.) Putna glazba, 1996. 312Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLIM U SEBI Jer nitko mi ne vjeruje da uopće molim da sam iskren onaj stari onaj pravi A tko zna, možda ću negdje u javi posaditi stih možda u Bosutu možda u Savi I tek onda bit ću svoj i tih od čista srca svoga Tek ću s takvom molitvom rasti i osjećati Boga. Daleki vlak, 2008. 313Molitvenik hrvatskih pjesnika

SAMOTNA MOLITVA Sve više služim samotnoj molitvi koja se skuplja na vjernim usnama. U toj sam molitvi kojoj nisam bio dovoljno odan i vjernik u svima nama. A sad stojim pred starim hramom kao pred nagim sobom. Zapravo pred oltarom u koji sam uvijek bio neuspješno zagledan. Valjda kako bih ostao i postao svetac sam sebi i drobio kruh molitve, skrušeno zadan. Uzalud se gibam ispod neba jer mi tako šapću krhka usta. Samo me hrane čista ushićenja i nadanja pusta... Daleki vlak, 2008. 314Molitvenik hrvatskih pjesnika

Milivoj Slaviček (1929.-2012.) VRIJEME JE DA SE DOGAĐA NAPOKON ČOVJEK Vrijeme je da se događa napokon Čovjek (a Čovjek nije običaj nego želja on nije upravitelj nego prijatelj) da se događaju njegova težnja i duh da se događa njegov Izlaz: bratstvo i aktivnost Vrijeme je da se događa ljubav da se događa Putovanje da se događa srž Vrijeme je da se događa nezapretana patnja da se ne događa umiranje i trajanje i bodrenje Vrijeme je da more bude gusto i puno tihog sjaja da obala bude obala a ne nepolazak da cvijeće miriše da obronci budu obronci a ne položaji da ravnice budu ravnice a ne posjedi a vode doista pune tokova Vrijeme je da stanujemo diljem Svijeta da prigrlimo Zemlju kao mater da odabiremo vlakove po volji, stanice po trenutku da promatramo i čujemo svijetla da slušamo svoju nevezanost i govor koji nitko ne izgovara Vrijeme je da stvaramo gipke sonete Vrijeme je da pobratimo pravila i ljudskost zakone i cjelovitost Vrijeme je da pobratimo putanje i život Ili još vrijeme nije i nikad neće biti Modro veče, 1959. (Izabrane pjesme, PSKH, 1987.) 315Molitvenik hrvatskih pjesnika

Joja Ricov (1929.-2017.) SRPANJSKE LAMENTACIJE 4 Izjednačuju se dani i suzuju želje i mijenjaju smjer i svaka pjesma biva plač a svaki jecaj pjesma ispraznila se moja strpljivost u slijepim lukovima sanja kvrcaju ključevi bravama i jetki ciliču u hodniku zmije sikću na ćelije usiljeno naduto bezakonje surova moć uskoka bundžije i ugrožena paše drve se moje oči krvoločna harambaše Od kuge glada i od rata oslobodi nas Gospodine! Marabunta, 1968. (Hrvatska duhovna lirika, 1968. Job s drugima, 1998.) 316Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA JUTRA Od mržnje u zglobu Od ovog bjesnila krvi Neumoljive šutnje neba Propinjemo se u noći i u dane Zatrovane prisustvom mrtvih: Zemljo, milo sjeme, Prolistaj kruhom ljubavi Na mojim otocima sunca. 1954. Job s drugima, 1998.; Stekliš u jetrima, 2005. 317Molitvenik hrvatskih pjesnika

Vlado Gotovac (1930.-2000.) I VAPAJ MOJ O, Bože, Strašno je! Mnogima je strašno na zemlji! Ti to znaš; Ali nepovratno si nam prepustio, Da Te primimo: S Tvojom vlastitom krvlju I Duhom, Krilato brazdajući tvar... Strašno je da su takvi putovi! Mi lutamo, mi smo međusobno I krv i duh i bol - I sve do Ništa; Kad se obeznanimo: Da li bar tada na Tvoje grudi? - Ta ruke su Ti oduvijek strašne! (1972.) 318Molitvenik hrvatskih pjesnika

Zlatko Tomičić (1930.-2008.) MOLITVA JEDNOM GOSPODINU BOGU Gospode bože, oslobodi me moje muške snage! Zar sam tako zgriješio ljuto, zar sam tako kriv? Neka me ostavi! Neka me ostavi: kišni oblak, koji se prosipa težak na zemlju. Neka me ostavi: kamen koji se spušta kroz gustu vodu. Neka me ostavi plodnost kojoj se ne mogu oprijeti, te padam na koljena, a njih trnje i stijenje deru, a njih zvijeri grubim jezicima ližu. I zmije ostavljaju svoj ljubavni otrov. Svi mogu nestati u ognju, ali ne umiru polagano. Ne gube svoju dušu u izgaranju iza kojeg se oči, što gledaju dolaženje sunca, više ne obnavljaju. Tako ja samog sebe gazim, jer ne mogu da ispustim svu svoju krv. Nosim u ustima gorki okus prošlosti i u ustima hlad- nu jezu stalne priprave. Ne mogu se okrenuti sebi. Moram se spuštati str- minama, koje na sve strane padaju oko mojih nogu. Moram slušati ono ludo more, što urla poda mnom. Dosegnuti ja, 1956. 319Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA SVETOME FRANJI Lastavice me ne napuštaju, o sveti Frane. Lete mi s ramena na dlanove. Ja ih puštam u svijet bijeli. Golubovi mi kruže oko glave, prose prosa, za kukuruzom kukaju; od njihovih cjelova ne uklanjam lice. Vrapci mi u uho podcikuju, o ljubavi ubavi podvikuju. Ja hranim slobodne hrvatske ptice - kosove, klikuše, čiope, crvendaće. O moj sveti Frane, oba smo siromasi - slab nam je pojas i tvrdi dlanovi, oba smo bosi, oba smo težaci, iz odjeće nam gola koljena vire. U torbi kapula i korica kruha, u ruci blagoslov i putnički štap. Ljubljeni od sirotih, tjerani od bogatih; sa usana riječi se oproštaja šire. Naučih se, sveče moj, u odricanju ljubiti, u prijateljstvu s pticama i ja obogatih. Hrvatska duhovna lirika, 1968. 320Molitvenik hrvatskih pjesnika

Ivan Golub (1930.) VEČERNJA MOLITVA Neka budu moje zvijezde sabrane u Tvome krilu. Anđeo noći neka bdije uz uzglavlje mojeg ležaja. Noćnici neka obilaze ulice, vjede nek pokriju zjenice. Ruke nek počinu uz tijelo. Sni kao vile neka se sele ususret zori. Prolaziš noću zemljom i dijeliš ljudima snove. I u snima odgovore. Rim, 6. ožujka 1992. Sabrana blizina, 2003. 321Molitvenik hrvatskih pjesnika

UČINI ČUDO Stao si ono bio na moru. Valovi se smirili kao psi na riječ svoga gospodara. I svi se zadivili. Stani na provu broda našega! Spasi nas, pogibosmo! Ispruži ruku nad vode! Reci riječ i spašeni smo! Ti spavaš duboko u lađi. I ljuljanje broda ne remeti ti san. Bože, kako možeš spavati dok tone brod! Vjerujem u obrate i čudo je moguće. Ajde, ustani, probudi se! Učini čudo! Crikvenica, 30. srpnja, sunčan utorak. Molitva vrtloga, 1996. 322Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA ZA KIŠU RUŽA Gospode, smiri suze zamrzlih zima! Izaberi oči nepokorenih sumraka! Izvedi iz sužanjstva potlačene! Operi im noge ranjene! Skupi trubljom raspršene! Zavedi red u glavama! Skini povoj s očiju! Podari moru mir! Operi me od krivice! Obdari me duhom spremnim! Spusti kišu ruža na zemlju! Rim, 5. listopada, sunčana subota. Molitva vrtloga, 1996. 323Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOJ OČENAŠ Moj Očenaš je kao rijeka. Nikad ne stajemo, veli Mudrac, dva puta u istu rijeku. I ja nikada ne molim isti Očenaš. Nikad nisam posve isti. Moj Očenaš to je nebo i zemlja: nebo što se gradi od zemlje, zemlja što se sazdaje od neba. To je kruh od kojega se živi i praštanje bez kojeg se ne preživljuje. To je napast u koju, o da ne bismo bili uvedeni, i Zlo od kojeg, o da ne bismo bili oslobođeni. Moj Očenaš je krik i šapat, dozivanje i osluh, jecaj i smijeh. Igra na krilu Očevu. Moj Očenaš to su bile sklopljene ruke na krilu oca 324Molitvenik hrvatskih pjesnika

i prijekor majke što ne držim uspravno ruke kao ona; to su bili klonuli dlanovi mog oca i moj pogled na njima i nasljedovanje njih. Moj Očenaš to su poslije bile učene knjige i žaljenje krišom što molitva Gospodnja nije dorasla blistavoj besjedi književnika i mudraca. Kada nazirem drugu obalu sve više vidim u Očenašu svoju molitvu, štap za prijelaz preko rijeke; zov Oca; sam na krilu. Moj Očenaš je kao rijeka. Nikad isti. Jučer onaj, danas ovaj. A sutra? Moj Očenaš je moj. (U Zagrebu, 11. srpnja 1993., na dan sv. Benedikta, zaštitnika Europe) 325Molitvenik hrvatskih pjesnika

OČE NAŠ Uspinjem se na brdo ponad mora, opojen mirisom čempresa očaran ljepotom masline U hodu molim zastajkujući Oče Gle! Ne uči nas reći: Bože. Smjeti Boga zvati Ocem tko bi se usudio što velim usudio drznuo, tko bi se drznuo. S time »Oče« rečeno je sve: pokazano porijeklo od Boga sam, od Boga smo iz Ljubavi; iskazan je odnos, smijem s Bogom kao što smijem s ocem smijem se smijati. Oče naš. Nisam jedinac. Nisam jedini koji bi Boga zvao ocem. Oni koji ga još tako zovu meni su braća. Nisam jedinac ali sam pojedinac. Ipak Bog ljubi pojedinca kao jedinca. Osokolio nas je Isus Boga smijemo zvati Ocem Djeca Božja se zovemo i jesmo 326Molitvenik hrvatskih pjesnika

Koja novost! Kakva radost! Smisao postojanja. Koji jesi na nebesima Koji jesi Ne priča - mit Na nebesima ne nigdje - utopija Sveti se ime Tvoje Ne razumijem što to je Ime, znam, da je onaj koji ga nosi Sveti se ime Tvoje bit će bio poštivan Oče Pa to je prvo što se traži: poštivanje Oca Dođi kraljevstvo Tvoje Kraljevstvo što je? Poredak prostor i vrijeme Božji poredak na svem prostoru i u svakom vremenu. Poredak kakav je Isus svojim zbunjujućim i zadivljujućim riječima svojim djelima naviještao: gdje će čovjek radije davati nego primati pružati i lijevi obraz praštati kiši što pada i na zlog susjeda. Kraljevstvo u kojem je kralj koji reče: »Da, ja sam kralj, ali kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta.« Budi volja Tvoja 327Molitvenik hrvatskih pjesnika

Čija volja? Očeva. Za dijete je dobro činiti Očevu volju, jedino dobro. Kako na nebu tako i na zemlji. Na nebu nisam bio a na zemlji vidim kako je. Ne znam što je nebo, ne znam gdje je no znam da je kod Boga »Uđi u radost gospodara svoga«. Radost na zemlji kao radost na nebu to je volja Tvoja. Kruh naš svagdanji daj nam danas Kruh ime za jelo Jedemo svaki dan i ne jedanput u danu. Radimo da bismo jeli i jedemo da bismo radili. Tri puta na dan hranimo gladna usta Tri puta dnevno prinosimo žlicu ustima Kruh naš ne godišnji ne povremeni kruh naš svagdanji, A ipak uči nas moliti: »Daj nam danas.« Ne »Daj nam vazda« Ne »Daj nam vječno« Daj nam ga danas. Jer dosta je zla svakom danu a čini se, i dobra. Ovaj dan 328Molitvenik hrvatskih pjesnika

bez tjeskobe za sutradan. Daj nam danas kruh kao što si jučer očima dao manu. Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Dug zao drug. Dug treba ili vratiti ili oprost od duga dobiti. Tko će Bogu vratiti što mu je dužan. A dužan sam mu što jesam, postojanje, disanje i srca kucanje Dužan sam mu najviše što se ne smatram (ne priznajem) dužnikom. Što imaš a da nisi primio. Kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Tko su moji dužnici? Tko je meni što dužan? Bližnji mi je dužan ljubav jer pisano je »Ljubi bližnjega svoga« a on me mrzi. Dužan mi je moj ogrtač A pisano je: »Daj mu i košulju« Dužan mi je lijepu riječ jer pisano je: »Razgovarajte u pjesmama«. Ajme, zašto je Bog svoje otpuštanje vezao uz moje Zašto će meni mjeriti istom mjerom kojom ja mjerim svome bližnjemu Zašto uvjetuje svoj otpust mojih dugova mojim otpustom dugova mojim dužnicima. I ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla. Na sve strane napasti 329Molitvenik hrvatskih pjesnika

Svuda požuda očiju i oholost života. Ne razumijem, kako bi otac uveo u napast A, sinulo mi: ne uvedi nas u prilike koje su napast u priliku koju žudimo kao životnu priliku a ne vidimo nepriliku; u priliku koja nam se smije kao zvijezda Danica a samo Otac znade mrak iza zvijezda; priliku iz koje vreba skrita opasnost, uspjeh iza kojega dolazi poraz, uspon iza kojega slijedi pad. Ne uvedi nas u napast. Nego oslobodi nas od zla. Neka znalci izvornog jezika apo tu poneru prevode muškim rodom »od Zloga« neka neki srednjim rodom »od zla«, no Zli je zlo. Ti koji Jesi oslobodi nas od Zloga koji je protivnik Onoga koji Jest i svega što jest, ubojice ljudi od početka, koji ubija život na djeliće ili odjedamput. Oslobodi nas od Zloga koji zavidi svemu što jest. Oče naš koji jesi. Sad znam zašto nas je Isus učio moliti »Oče naš«. Zato što je rekao: »Došao sam da imaju život, da ga imaju izobilno.« Amen. 2000. Sabrana blizina, 2003. 330Molitvenik hrvatskih pjesnika

Anka Petričević s. Marija od Presvetog Srca (1930.) MOLI ZA NAS GREŠNIKE Moli za nas grešnike - što dolom Lutamo tužnim, bez pokoja svoga, Praćeni jadom i vlastitim bolom, Mučeni, Majko, i od duha zloga. O gr’jeh nas prvi u nevolju baci, Ko vjetar lišće kad ga trgne s grana, Milosti ruho s nas okrutno zbaci... Ljepoto čista onih prvih dana! Gdje ću od jada da pobjegnem svoga? O ima tiho skrovište u sjeni: Počinak blagi usred Srca Tvoga. I moli Sinka, da izbriše moje Staze, kad vidi suzu Ti u zjeni... I za me, Majko, daj Mu boli svoje. Hrvatska duhovna lirika, 1968. 331Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA SVETOM OCU FRANJI Serafski brate i oče naš sveti, Pogledaj danas na obitelj svoju, Proslavit koja želi ime tvoje, Blagoslov moleć’ i zaštitu tvoju. Raširi ruke, daruj nam s nebesa Poniznost, ljubav, siromaštvo svoje, Da tvojim žarom ljubimo svu braću, Da tvojim plamom zasja srce moje! Da duhom tvojim vođeni - u svijetle Serafske sfere i naš duh se vine, Da skupa s tobom pjeva hvale Bogu - Kad svjetlom vječnim i ljepotom sine. „Brat Franjo”, 1979. (Hvaljen budi, Gospodine moj, 2009.) 332Molitvenik hrvatskih pjesnika

Pavao Horvat / Horváth Pál (1930.) ČETRDESET I OSMA MOLITVA Iskušavaju me ruglom Ja sve primam mirnom dušom. Škripajući zis zubi na me A ja ništ ne marim za nje. Vraćaju mi zlo za dobro Usmihuju me nazlobno: “Glej - va Boga se zaufa Koga još i nije, znamda!” Od žalosti sam vas potren Zato vičem, ter Te zovem: “Ne daj dušu razdirati Tebe zaman zazivati.” Književnost gradišćanskih Hrvata, I, 2000. (Nikola Benčić) 333Molitvenik hrvatskih pjesnika

Dubravko Ivančan (1931.-1982.) BOG DJETINJSTVA Jednom sam morao otići, ostaviti bijelu kućicu, prepustiti je brežuljcima. Tada si prvi put vrebao. Šetao si kraj potoka nemarno i rastreseno, kao da o mome odlasku ne znaš ništa. Opraštao sam se malen, a Krapinčica je nečujno odnosila lišće. Vidio sam te skrivena iza stoljetne lipe u samostanskom voćnjaku... Nisi me žalio, ma da sam još uvijek mrljao bilježnice i moja je računica imala uši. Danas, odrastao u velikog, nespretnog dječaka, Bože moj, danas znadem - Ti si me vrebao. Htio si biti onaj posljednji nad kojim ću se rastužiti, prvi, kome ću se vratiti. I kad je željeznica krenula pokušao si uvrijeđen da me dozoveš zvonima. Ali ja više nisam čuo zvona... Slobodna noć, 1957. 334Molitvenik hrvatskih pjesnika

Toma Podrug (1931.) NAŠA LICA Bože Ti koji si nam darovao ova lica Zašto bismo ih morali oblikovati Po želji onih Što maljem ciljaju naše zatiljke Pa nam svlače kožu s lica Da se živim mesom našim nasite Hoćemo li S tvojom pomoći Ponovno naše kože Navući na lica Ili ćemo ovakvi kakve nas je Zločinac sadrao Svjedočiti Bože Sašij nam lica Da bismo mogli opraštati Plavet, 1995. 335Molitvenik hrvatskih pjesnika

Ljerka Car-Matutinović (1931.) MOLITVA Bože, zašto si napustio ovaj kutak hrvatske zemlje što htjela bi opet Europom biti. Zašto si napustio one koji već dugo nisu siti koji od buđenja do buđenja ne znaju gdje će biti i kojeg će mrskog jutra postati netko Drugi Bože, zašto si napustio one kojima su oduzeli SUTRA i koji od smijeha tek pamte tajanstveni smiješak svojih ugaslih dječaka Bože, izvedi nas iz ovog balkanskog mraka u kojem se svjetiljke barutom gase noževi svjetlucaju u tami ognjišta plamte a livade vonjaju po krvi U kojem pjesnici pamte Ne zaboravljaju O Bože, daj da mi koji smo posljednji budemo prvi Osvrni se na naša skrušena lica Ne dopusti da nam žudnju za Životom uguši ova svirepa balkanska kmica Bezumlje, 1994. 336Molitvenik hrvatskih pjesnika

KAD BI SAMO TI GOSPODINE Gospodine Više ništa nije isto I ništa se ne vraća U onom obliku za kojim smo žudjeli Za kojim žudimo Sve se mijenja i odlazi Kamen u grudima vuče prema zemlji A oči bi htjele u nebo i sjaj dana Sve se mijenja i odlazi Zidovi kuće očinske I majčin vrt u cvatu I smijeh ispod krovišta Kad bi samo Ti Gospodine Sišao s jedne od Tvojih Zvijezda Uzeo kamen s mojih grudi I bacio ga u ništavilo Mogla bih Ti dati ruku Gospodine I povesti Te u naše potkrovlje Tamo gdje moja majka pjevuši pjesme A otac je na citri prati Sve se mijenja i odlazi Jabuka na glavi, 2001. 337Molitvenik hrvatskih pjesnika

Antun Šoljan (1932.-1993.) MOLITVA NA STIH PRAKSILE Od svega što ostavljam najljepše je sunce, zatim mjesec i zvijezde. Moji su sati na tvome dlanu sazreli ko grozd na kamenom stolu pod odrinom. Mudrost duši nije blagovijest, ni zrelost ne nosi olakšanja opni ove bobe: nek ti se šaka stisne, nek istiješti iz smežurana zrna slatko kasno vino. Kroz prste ti se migoljim, još sluzav od nepotrošenoga rođenja, a već je kraj. Ko pregršt sjemena, ko rosu znoja težačkog, pusti me da padnem i ja ću izrasti! Bez dostojanstva, bez imena, bez lica, zavući ću se u pukotine zemlje: ko drač ću iskamčiti za se pedalj tla, ko davljenik se hvatati za nebo. Ovako: rahli me zrak ne drži, ni tanka kora zemlje; prestravljeno te hvatam za prste viticama i gle, evo pipam ožednjelim korijenjem po spasonosnom podzemlju baštine. Ekspres preporučeno, Sabrane pjesme,2006. 338Molitvenik hrvatskih pjesnika

PRILOG ZA KOLEKTIVNU BIOGRAFIJU Iako su molitve presahle u ustima mojim, još jednom se usuđujem da ponizno molim za dva - tri prijatelja; ako treba i samog boga oca, sumnjivu milost neba. Na koljenima ću puzat pred činovnicima, pred svim crkvama i pred svim naslovima, pred kolodvorskim kurvama, pred odgovornim licima, molitva moja je upravljena svima. Iako nema nade da me itko sluša, da ima tzv. “neznane braće”, kojoj se može govoriti, meni ne preostaje drugo nego da kušam do kraja, bez smisla, bez sape, se moliti. Budite blagi s njima, ta s vama su živjeli, na istom raskršću, pod putokaznim mobilom, spremni da svuda krenu, da vjeruju u sve (još više od vas) - da je čega bilo. Iako su ih zanimali više palimpsesti i rukopis cvjetni kakva kaludera, nego da l’ će sutra imati što jesti i kakva ih čeka karijera, trideset godina njihova života s knjigama urodilo je uglavnom samo figama. 339Molitvenik hrvatskih pjesnika

Uspjeli su se tek do grla zaplesti u nerazmrsive kučine savjesti. Unatoč iskustvu, uvijek bi dali da ih digne naivnost ili nada, ma čije panaceje. A nada je ko Vezuv, periodički rigne, a onda lavom pokopa njihove Pompeje. Za svašta su htjeli da ih snube, skauti da ih svrstaju u redove skautske, proroci da ih bude, trgovci da ih kupe, bogovi da ih uzmu za stvari astronautske. Generali su htjeli od njih da ne žive, nego da žive za ono ili ovo. Oni ne prestajahu svemu da se dive, iako im fantomi šaptahu, da nema ništa novo, i da, kao uvijek, postoje uglavnom đavli, a anđela ima malo, tek tu i tamo, i zvijezde, unatoč astrofizici, samo su čavli kojima je nebo prikovano. Rekli su, doduše, i nešto pravih riječi, ili bar nisu lažnim bogovima služili, al grizla ih je sumnja, da su tek bili vješti, i samo nisu o tom javni dokaz pružili. Na kraju, svijet im se jasno pokazao ko kukac što se izlego iz kukuljice, neshvatljivo nov, al starinski gnusan ko dijete što javno tiješti bubuljice. Svaki je od njih čeznuo da sve to ostavi i nastani se u kakvom malom mjestu na obali, kukajuć malodušno: “budućnost je štura, u divljinu ginu naša paterna rura.’’ 340Molitvenik hrvatskih pjesnika

I sve se to napatilo, umorilo, poženilo, a nigdje se ništa nije promijenilo. U ratu su čekali mir, u miru rat, čekanja je dosta. Fantje, homo spat. Ekspres preporučeno, Sabrane pjesme,2006. 341Molitvenik hrvatskih pjesnika

Vesna Krmpotić (1932.) MOLITVA Tebi se molim, bože, jer tebe nema. Upravo zato tebi, što tebe nema. I moja je molitva slobodna od želje i od cilja. Ovako bih voljela moliti kad bi te bilo. Ja nemam drugi razlog ljubavi od svoje čiste volje; a ti me nećeš prodati za slavu i dokaz svoj. Tebi dugujem, bože, vjeru u sebe: jer sve što bi ti bio i htio, ja jesam. Zahvaljujem tebi, bože, što tako božanski nisi; daj da te ne nađem nigdje osim u pjesmi o tebi. Dvogovor, Zagreb NZMH, Zagreb 1981. (prerađena iz Poezija, DKH, Zagreb 1956., pod naslovom BOŽE) 342Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA PJESNIKA Gospodine, ne ištem pjesmu, ištem da ne ištem ništa osim pjesme. Ne ištem da Ti pjevam. Ne ištem da Ti šutim. Ištem da ne znam što je dvoje, što je pjevanje, šutnja što je, i što je Tvoje, što je moje. Ne ištem da Te ima. Ne ištem da Te nema. Ištem da ne znam što jest, što nije, ištem da ne znam što iskati je; i da ne znam ima li išta da usliša, da barem sluša molitvu kojom se stišava duša. Neuvrštene pjesme (66-75); Dvogovor, Zagreb NZMH, Zagreb 1981. 343Molitvenik hrvatskih pjesnika

1. DOBAR TI BIO DAN SA MNOM, GOSPODE Dobar Ti bio dan sa mnom, Gospode. Od Tebe, za Tebe, molim dobrotu Tvojega dana sa mnom. Od Tebe moram sve tražiti, pa i to, da Tebi bude dobro, kad meni ukažeš čast i povjerenje da Te služim za stolom ovoga dana. Ja ću se truditi da ne pogriješim ni jednom željom, riječju ili kretnjom; a Ti učini i više za Sebe - daj da Te obradujem, da Te iznenadim, ne učini da se samo ne pokaješ što si me pozvao na službu, učini da budeš na dobitku, makar za mrvicu neočekivanoga. Sedam koraka oko vatre, 1999. 344Molitvenik hrvatskih pjesnika

4. ZAR TI NIŠTA NE ZNAČE MOJE SUZE GOSPODE Zar Ti ništa ne znače moje suze, Gospode, i suze tolikih? Odvedi nas na to mjesto odakle se vidi tajni dogovor onih koji plaču, s onima koji grohoću. Da vidimo zašto smo pristali - ako smo pristali - da ljudsku prašinu uzvitla vjetar bezumlja? Da vidimo kakav je to razlog zbog kojega smo pristali - ako smo pristali? Da vidimo je li se razlog možda oteo dobru, i ostavio ga sama i gola, bez igdje ikoga? A što sam Ja? Zar sam nigdje nitko? Kada od dobra sve otpadne, uzet ću ga u naručje, i nikakvomu ga drugom razlogu ni svrsi neću dati, osim Sebi. (25. 5. 1992. - odgovor na Azrino pitanje prethodne večeri) Sarajevska stoosmica, 2003. 345Molitvenik hrvatskih pjesnika

27. OČE NAŠ SRETNI NAS SA SOBOM Oče naš, sretni nas sa Sobom. Da bi naša sobost bila u ljubavi s Tobom. Da bi naša sobost bila Tvoja ljubav s Tobom. (26. 5. 1992.) Sarajevska stoosmica, 2003. 346Molitvenik hrvatskih pjesnika

61. OČE NAŠ U KOJEMU JESU NEBESA Oče naš, u kojemu jesu Nebesa, Tvoje je ime svetinja svijeta, Tvoja je volja zakon svijeta, Tvoja je ljubav kruh svijeta. Daj nam da u svetinji živimo, da zakon štujemo, da se kruhom ljubavi hranimo, danas i uvijek. Da zemlji duga ne ostavimo, da nam od Tebe ništa važnije, ništa ljepše, i ništa draže ne bude. Oče naš, u kojemu jesu Nebesa i Zemlja! Primi našu molitvu, amen. (9. 7. 1992.) Sarajevska stoosmica, 2003. 347Molitvenik hrvatskih pjesnika

Saša Benček (1932.-1989.) SKITNIČKA MOLITVA Otišao bih nekamo jer moram otići, ceste su mi zavještane i pravci dani na čuvanje, da sve maglom odijevam pred radoznalostima nebeskih tragača... Otišao bih goropadan do visina, sa zastavom radoznale kose; tko mi misli može zajaziti, tko me u sne može natjerati... Otišao bih među ljude i od njih, da sam u sebi sam - uvijek budan i bunovan, već izlokan od kiše... Zagreb, 1958. (Koje su u meni, 1974.) Skitnička molitva, 1994. 348Molitvenik hrvatskih pjesnika