MOLITVENIK HRVATSKIH PJESNIKA II WEB

Nikola Nalješković (1500?-1587.) [ZDRAV KRIŽU PRISVETI, ZDRAV SVETI BILJEŽE] Zdrav križu prisveti, zdrav sveti bilježe, po komu na svijeti svaka nam zla bježe. Zdrav križu, po komu spasenje ufano na saj svijet svakomu s nebesa bi dano. Zdrav križu, ki nas svijeh oda zla izbavi, u koje prvi grijeh vas narod postavi. Zdrav križu, bez koga duhovno spasen’je nikomu od Boga dalo se do sad nije. Zdrav križu, koji si dostojal o tebi stvoritelj da visi i svijeta i nebi. Zdrav križu prisveti, ki nam sva dobra da, koja se izrijeti ne mogu nikada. Zdrav križu, po komu višnji bog htje dati spasen’je svakomu tko bude ufati. Zdrav križu, ki jesi satvoren da se nam o tebi objesi spasen’je svijem dušam. Zdrav križu, koji smrt od smrti naše bi, koji sam može strt’ svu oblas hudobi. Zdrav križu, koji bi vrhu sva ostala dopušten od nebi da si put od kala. Pravo bi togaj rad svak na svijet umrli da srcem tebe sad i dušom zagrli; pravo bi vas narod krstjanski najliše prislavni da tvoj plod u srce upiše; pravo bi dan i noć, pravo vi hip i čas da tebe sa svu moć proslavlja svaki nas. Nu slavu tuj tvoju tko će moć’ izrijeti, 49Molitvenik hrvatskih pjesnika

ne pristav ku poju anđeli i sveti? er slavna tva krepos božju nam obrati rasrdžbu u milos, ku nam grijeh prikrati. Molimo cjeć toga Jesusa, koji bi nam poslan od boga i raspet na tebi, da nam se smiluje, ter da nam grijeh prosti i da nas daruje njegovom milosti, za muku, na tebi ku za nas propati, da pokoj na nebi bude nam svijem dati. Pjesni bogoljubne, Stari pisci hrvatski V, 1873. 50Molitvenik hrvatskih pjesnika

Nikola Dimitrović (1510?-1553.) Pjesan 12. [O KRALJU VELIKI, KI HOTJE NA SVIJET SAJ] O Kralju veliki, ki hotje na svijet saj u ljudskoj priliki kušati smrtni vaj rad vel’je milosti, ku nosiš čoviku, meni grijeh oprosti, Tvom hudom grešniku. Ako je i velik broj od grijeha u meni, odmetnik nijesam Tvoj, Bože moj jedini. Ti si me ufan’je, molim Te, Ti mi daj za grijehe kajan’je a pak steć svijetli raj; i ne daj da ima vlas zločinac na saj svit kod mene u oni čas, kad mi smrt bude prit. O slavni Jesuse, molim Te za svu moć, utješi me suze, budi mi u pomoć. Razlike pjesni duhovne, 1549. 51Molitvenik hrvatskih pjesnika

Pjesan 18. [PRIKLONO TE VELMI MOLJU] Priklono te velmi molju, o prislavni moj Jesuse, dopusti mi plač i suze, da se od grijeha mojijeh bolju. I da budem tvoju volju i zapovijed ispuniti i svršeno boj dobiti na ovevem tužnom polju. Molim ti se rad milosti, milostiv mi hotjej biti i zgriješen’ja oprostiti, kako no jih Petru prosti. Istinom su teške dosti moje zlobe i velike, nu su veće bez prilike neizrečene tve milosti. Obrni ve pogled k meni, uzmnožiti gospodine, neka srce me prosine svijetli pogled i ljuveni. Dopusti ve, da u meni ukrijepi se ljubav tvoja, neka bude duša moja o njojzi se pasti sve dni. Dopusti mi tvoju pomoć, 52Molitvenik hrvatskih pjesnika

da krstjanski živjet budu, i neka se grijeha bljudu vele tvrdo i dan i noć. Dopusti mi zdravje i moć i u miru sve dni biti i na milos k tebi priti, kad svijet budem parjat i oć. Razlike pjesni duhovne, 1549. 53Molitvenik hrvatskih pjesnika

Šimun Budinić (1530.-1600.) DEUS IN NOMINE TUO... [Psalm 53.] Nu, u tvoje jime spasi me, Bože moj, I zla izbavi me u kriposti tvojoj! Bože, molbi mojoj uha ne zatvori, Pače milostiv njoj posluha otvori! Jer evo, tujini na me se ustaše I još kripci ini dušu mi iskaše, I jad razjadaše toliko na mene Da se ne zbojaše ni tebe, Boga, ne. Vam sada govoru, moji protivnici! Zač k momu umoru pristaste tolici? Ludi, čto činite, čto može vaša moć? To li ne vidite da mi je Bog na pomoć? On je obranitelj prot vam duši mojoj, On nje zastupitelj i on spasen’je njoj. Nu, dakle, Bože moj, pravdom sudi tvojih, Verzi u on poboj, ki mi spraviše, njih. Protivnikov mojih čini da moć zgine, Ti, Bože, smeri jih silom tve jistine, A dobrovoljno ja žartvu ću ti prinest I tvoja veličja i tvoje jime zvest, Jere jime tvoje jest dobro i puno Slatkosti svakoje, sveršno i napuno. I jer (tebi hvali) tol’ mi si ljubak bil Da svake pecali ti me si izbavil. Zato vsikolici, ki mi zlu nastoje, Moji protivnici zgerdi oko moje, Koji podjamnici jad u sercu goje. Pokorni i mnozi ini psalmi Davidovi, 1582. 54Molitvenik hrvatskih pjesnika

Dinko Ranjina (1536.-1607.) KAJANJE 421. Tebi, ki svemu red i ki si vječni sam, ne kriju ja mu zled, ku dobro sad poznam. Svijes moga života velmi zlo zatravi umrla ljepota čemernom ljubavi, ter jedne rad žene, ku služih i slavih, sve misli hvaljene u zabit postavih. Tim Stvorče od nebi, kime se ja dičem, s priklonim sad k tebi srcem se utičem, ti svrni stupaj moj na on put, ki vodi tuj, gdi se drag pokoj bez konca sve plodi, neka ja u sudu oda zlih zlobnika zginuti ne budu, tva buduć prilika, ti na svit rad koje sniživ se jak sluga podnese svakoje nevolje zlih tuga. 422. O višnji Bože moj, o bože jedini, ki riči u jednoj sve stvari učini, molju te sada ja bolestan svim dosti sgrješen’ja sva moja milosno ti prosti, nemoj zrit na moje neharne krivine, negoli na tvoje milosti jedine. Tva dobros velika na ljubav gledaje neće smrt grešnika, neg da se on kaje, ter nam hti rit takoj: svak ovoj čuj i znaj, er došal za inoj ja nijesam na svit saj, neg za moć zgubljene kako god skupiti ovce, da kon mene vik budu živiti. ... 55Molitvenik hrvatskih pjesnika

423. O višnji moj Bože, ki si na nebi pokli se ne može bez tebe prit tebi, milosti tvom milom pomoz’ me skončanje, u nikom er inom ne imam ufanje, ter želje odždeni kroz moći jedine, ke vidiš u meni da duši zlo čine; prî neg ma zla silos na gore izide, čin’, velja tva milos da moj grih nadide, na način hvaljeni neka se potraje ovo, jur što meni života ostaje. Pjesni razlike, 1563. (Stari pisci hrvatski, knj. XVIII, 1981.) 56Molitvenik hrvatskih pjesnika

Dominko Zlatarić (1558.- 1613.) Pjesan CII. [MOLIM TE, BOŽE MOJ] Molim te, Bože moj, proć meni obrati milosni pogled tvoj, a srdžbu odvrati; viđ moju nevolju i život velmi ljut, u tugah kim bolju daj mi moć odahnut. S večera po svu noć i koli trpi dan, cić grijeha meni doć ne može čas miran. Sveđ tvori tužnu rat srcu mom svis moja, i ne da vik prijat ni u san pokoja; razmišljav krivine ke slidih sve vrime, od straha sveđ gine prid gnjivom tvojime. Samohoć dah se u vlas ljubavi od žene, pak silnu svu oblas oćutih vrh mene. Sliših, jaoh, i gledah čuda ka obljubih, a sebi protiv stah i sebe pogubih. Bezumno u meni zapuštah da gori gorki plam ljuveni koji mi domori. Ovo bi uzrok vas da ja ćud prominih, i da se čas po čas to huđi učinih. Odlukam hudima tebi se protivih, i zlobam svakima tužni duh okrivih. Neharan proć tebi pravedni ođoh put, ni možem po sebi opet se na nj vrnut. Daleče pozađoh od tvoje ljubezni, ter ovi trud nađoh i gorke boljezni. Poznaš, moj ki je jad, i vidiš pogibu, pomozi mene sad u ovu potribu. Velika usilos ne da mi k tebi doć, 57Molitvenik hrvatskih pjesnika

ako mi za milos ne pošlješ zgar pomoć. Smiljen’ja ne brani, prostri tvu desnicu, i ovu sahrani zgubljenu ovčicu. Na nebu gori grih njekad bi, čudo nî da i nas umrlih na zemlji prihini. Ti uze razdriješi sej moje milosno, i ovo utješi cviljen’je žalosno. Srce mi od zledi očisti, i moj um prosvitli, da slidi tvoj nauk i tvoj drum. Evo se k višnjemu s molbami utekoh, i milos pri njemu oćutih da stekoh. Moj se duh dobavi ufan’ja, i veće svake se ljubavi svjetovne odmeće. Pjesni razlike, Djela (Stari pisci hrvatski knj. XXI, 1899..) 58Molitvenik hrvatskih pjesnika

Pjesan CXXVIII. [NISAM JA DOSTOJAN] Nisam ja dostojan, hud sluga, da primim u tamni ovi stan tebe, ki s’ kralj nad svim; koga svi prostori od neba i vas saj svit i sve, jur što stvori, ne mogu obhitit. Milos je velika i ljubav, koje rad velikos tolika pohodi mene sad. U grišne prsi ti ulaziš ljubovnik, da budeš priniti ljubljenoj duši lik. Anđelski kruh činiš blagovat, slabu moć pokripljaš i ne ckniš svaku dat njoj pomoć. U zabit postavljaš svako zlo činjenje nemoć joj ozdravljaš i hoć nje spasenje. Kako ću t’ moć igdar zahvaliti, moj Bože, gdi misal taku har izreć vik ne može? Tijem čini, da zgaram sveđ tvojom ljubezni, da srce gre u plam, a pamet da bjesni. Pjesni razlike, Djela, Stari pisci hrvatski knj. XXI, 1899. 59Molitvenik hrvatskih pjesnika

Stijepo Đurđević (1579.-1632.) [GOSPODINE, BOŽE PRAVI] Gospodine Bože pravi, U Tvom gnjevu ne karaj me, Ni mi u srdžbi Tvoj zabavi Neg se Ti blag smiluj na me. Zašto nemoć huda i prijeka Skončava me trudno dosti, Gospodine, daj mi lijeka Er smetene me su kosti. A smućena i bez mira Velmi duša moja gine, Nu da me oči jad satira Dokle ti hoć’, Gospodine. K meni obrat’se i zla obrani, Gospodine, dušu moju, Ti me spasi i sahrani Za neizmjernu milost Tvoju.... Sedam psalama..., 1686. 60Molitvenik hrvatskih pjesnika

Nikola Krajačević Sartorius (1582.-1653.) MOLITVENA PESEM OD SV. BARBARE DEVICE I MUČENICE ZA SREČNU SMERT Zdrava budi, o Devica, Jezuševa Zaručnica, Paradižomska rožica, Lepe duhe fiolica. Zdrava Deva izebrana, Barbara imenuvana, S tvojom kervjum vsa oprana Nam na vernu pomoč dana. Zdrava Deva odičena, Vsum lepotum nakinčena, Dostojna vsega poštenja I po vsem svetu zvišena. Kak liliom čisto bela Med Devicami precvela, Greh vu tebe nema dela, Vsu si dobrotu imela. Ti si dragi đemant kamen, Svetla kak ognjeni plamen, Vu nevolje smertne turen, Pri kom je grešnik seguren. 61Molitvenik hrvatskih pjesnika

Jezuševa ti koruna, Ljubavi čiste vsa puna, Svetoga Duha posuda, To svedoče vnoga čuda. Gda si telo na smert dala, Bogu žitek alduvala, Rumenu kerv prelejala, Tu si zmožnost zaiskala. Da bi z grehov svojih stali, Božje Telo prijimali Pervo neg mertvi opali, Ki te budu poštuvali. O Barbara na vse strani Nas na smerti našoj brani I Božjim Telom nahrani, Da nas huda smert ne rani. Hvale te verne dušice I blažene vse device. Boga, Barbaru presvetu Dičite vsi po vsem svetu. Molitvena knjižica, 1640. 62Molitvenik hrvatskih pjesnika

III. AD PRAESEPE CHRISTI ACCOMMODATA Zdravo budi, mlado dete, želno dete,    Zdravo budi, moje srce, preželno detece. Kaj činiš ovde v jaselceh, milo dete,    Kô kraljuješ vu nebeseh, premilo detece? Kaj je to, da si tak vbogo, dete drago,    Od koga shađa vse blago, detece predrago? Kaj je to, da si tak temno, dete svetlo,    Od koga je sunce svetlo, detece prezmožno? Kaj je to, da si tak slabo, dete jako,    Kô si vse stvari stvorilo, detece prejako? Gdo je tebe na to spravil, dete zmožno,    Gdo te je v jasle postavil, detece prezmožno? Ja sem tebe na to spravil, čudno dete,    Ja sem te v jasle postavil, prečudno detece. Za me ležiš na slamice, lepo dete,    Za me trpiš na zemlice, prelepo detece. O, moj mali otkupitel, o Ježušek,    O, moj mali zveličitel, o dobri Ježušek, Zakaj si mene tako ljubil, o Ježušek,    Da si me tak drago kupil, o dragi Ježušek? Budi ti dika na nebe, o Ježušek,    I ovde dole na zemlje, o mili Ježušek,       o želni Ježušek, preželni Ježušek. Sveti Evangeliomi, 1651. 63Molitvenik hrvatskih pjesnika

Andrija Šajtić (1593?-?) [TUŽIM VNOGO BOGU...] Tužim vnogo Bogu i kričim jaz k ludem: za vnogo hudobe ne nahajam vekšega neg je pijančina, ar vse zlo š nje shaja. O Gospodne Bože, kak stvorjenje tvoje prod tebe smei stati, kako si milostiv, nemrem premisliti ni z jezikom reči. Gledeč na pijance okom tvojim, Bože, po njihovi grehi za tve krvave rane, ke si za nas včinil viseči na križi. Človik se zapoji i pamet pogubi, smrtne grehe včini, duša mu je mrtva, teilo malo živo, ne znajoč kaj čini. Ar kada je pijan, svega prijatela, 64Molitvenik hrvatskih pjesnika

gotov ga je buiti ne spomenoči se na tve sveto ime, gotov ga je vmoriti. Nakrivo on gledeč, huda smišlavajoč, z jednoga dva vidi, zvrti mu se pamet, zblodijo se oči, v noči svetlost vidi. Poglejmo na ludi priproste pameti: kada so pijani, vogerski, dejački ino vsakojački oni jezik znajo. Pitaj ga treznoga, slovenski ne bo znal Otecnaša zreči, ni pameti neima; a kada je pijan, zveizde ti bu brodil. Za greh se plakaše, da ga vino zažge, da mu srce gori; čakaj ga na treznom, pitaj ga kaj je včinil, reče: pozabil sem. Na to mu gdo reče ali ga zlo poglei, gotov ga je vraziti, 65Molitvenik hrvatskih pjesnika

ne spametuje se na tve sveto ime, gotov ga je buiti. Kmesto lilke zganja, ne zna govoriti, v grehi se ne štima, na vse zlo je gotov. Reci mu: pijan si, srditi se hoče. Govoriti nemre, jezik se mu vrti, oči zatiskavajoč. Kad zaspi, pitaj ga: kaj si senjal, vezdaj reče: pozabil sem. Krivo klubok nagne, sekericom maja, štima da je junak. Da gda žena pride, lehko ga oblada, ar sam doli spadne. Oh, koliko jih beše, kî po pijančinji sve glave zgubiše, na praznost šetujoč i na ludomorstvo, gda je človik pijan. Čudo je veliko, otkud on to ima, ves sveit mu se vrti, vso jakost on zgubi, 66Molitvenik hrvatskih pjesnika

dva, trije ga pelajo, noge mu ravnajo. Poslušajte, bratja, čudna dugovanja, kotera sem vidil od tih žen pijanih, da kada jo vidim, kroto se je strašim. Peču na stran vrže, vlasi na nos visi, z očih suze toči, jezik se ji vrti, kroto govorliva, kak suha trlica. V blati se valaše, stati ne mogoše, kod neimu živinče. Gda se zdigne, štima[m] da je skušnja, potlam vidi[m] ženo. Š čudom se čudojem nad tim ženskim spolom. Oh, lublena bratja, da bi vraga vidil, ne bi ružnejšega neg ženo pijano. Vkaniti jo lehko, na zlo obrnoti, ar pameti neima. Zato ženam velim: čuvajte se vina kak neprijatela. 67Molitvenik hrvatskih pjesnika

Doklam vina nei be, sramote nei beše, a kak vino dojde, posvud je je dosta. Kako tou, Bog, trpiš? Kî se hoče habati vsakovački grehov, naj se vina haba. Gda vina nei beše, na dobro idoše, srečno ino verno. Zato i jaz prosim vse može i žene: čuvajte se vina. Možem sekerico, ženam kodilico, toga se držite. Amen. Prekomurska pjesmarica, 1593. 68Molitvenik hrvatskih pjesnika

Ivan Gundulić (1589.-1638.) PJESNI POKORNE KRALJA DAVIDA Pjesan šesta Iz dubinâ srca moga vapih, višnji Bože, k Tebi: višnji Bože, vapaj s nebi Ti usliši sluge Tvoga! Neka uši svete Tvoje priklonjene budu čuti s groznijem glasom plač ganuti od molitve smjerne moje! Ako uzgledaš, Gospodine, na nepravde svekolike, tko da ciča zloće prike na Tvom sudu ne pogine? Tim cić ove običaji i zakona Tve milosti ja sam vazda ufô dosti steć, što kajnim Tva rič praji. Uzdala se mâ duša je u riječ Božju nad sva ina, u miloga Gospodina duša moja ufala je. Od jutrnje straže o zori 69Molitvenik hrvatskih pjesnika

dokli tminu noć donese, krepko Izrael ufaće se u Višnjega ki ga stvori. Jer pred blazijem Gospodinom milosrdje sveđ stanuje, i otkupljenje prid njim tu je s neizmjernom veličinom. On će svoga Izraela dobrostivo otkupiti od nepravad, kih na sviti sada ga je uza spela. Slava Ocu, Sinu dika, čâs Svetomu Duhu budi, kô je otprije bilo svudi, sad i vazda i u vik vika! Pjesni pokorne..., 1621. 70Molitvenik hrvatskih pjesnika

Dživo Bunić Vučić (1592.-1658.) MISERERE MEI, DEUS Smili mi se, Bože, smili    po velikoj tvoj milosti    i po mnoštvu, Bože mili,    smilovan‘ja, Bože, prosti. I napuno operi me    od nepravde moje prike,    i od grijeha očisti me    cjeć(a) milosti tve velike. Er ja poznam zloće moje,    bezakon‘je i krivine,    prid očima sveđ mi stoje    moji grijesi, Gospodine. Tebi samu, Bože, skrivih    i zlo učinih prid tobome,    nu mi prosti, ter ćeš krivih    opravdati riječi tvome. Evo ja bih još u zlobi    prije neg vidjeh dana bijela,    i u grijesijeh u utrobi    majka je mene mâ začela. Evo ere po sva lita    ti istinu ljubio si,    otajna mi i skrovita    tve mudrosti ukazo si. 71Molitvenik hrvatskih pjesnika

Sipantom ćeš me okropiti    i čis biću, Gospodine,    umit me ćeš, bio ću iziti    nad snijegome od planine. Ćućen’ju ćeš momu dati    sva vesel’ja i radosti,    ter će rado uzigrati    ponižene moje kosti. Odkloni obraz vedri i sveti    od krivine me velike,    pače smrsi, pače smeti    zlobe moje svekolike. Čisto srce i pravedno    stvor’ mi, Bože moj ljubljeni,    i duh pravi š njim ujedno    u utrobah ponov‘ meni. Ne vrz‘ me isprid lica tvoga    tva moć, Bože, privelika,    i Duha mi Prisvetoga    nemoj uzet do vik vika. Vrat’ mi od zdravlja, Bože mili,    sve radosti me žuđene,    i utvrdi i udili    poglavitijem duhom mene. Naučiću put tvoj sveti    zle po njemu ki hodiće,    i grešnici i prokleti    k tebi se opet obratiće. Harni Bože, slobodi me,    od spasen’ja moga, Bože, 72Molitvenik hrvatskih pjesnika

   da moj jezik po sve vrime    pravdu tvoju slavit može. Otvorićeš usne moje    da ja budem govoriti,    i me usti slave tvoje    pripijevaće po svem sviti. Jer kad bi ti drago bilo    da ti budem prikazati,    prikazo bih, ali milo    prikazan‘ja neć primati. Posvetilište obljubljeno    Bogu je duša ka grijeh cvili,    srce priklono i skrušeno    neć pogrdit, Bože mili. Tim dobrostiv s nam se smiri    i Sionu već smili se    neka opeta s bijelijem miri    Jeruzalem sagradi se. Tad ti od pravde posvetiće    svetilište i množ dara,    nedorasle tad junčiće    staviti će više otara. Ocu, Sinu i Duhu Svetu    slava, hvala, čâs jednaka    u početku nepočetu    ko bi, sad, sveđ, u vik paka. Plandovanja, Pjesni duhovne, Djela, Stari pisci hrvatski XXXV, 1971. 73Molitvenik hrvatskih pjesnika

Muhamed Hevaji Uskjufi (oko 1601.) MOLIMO SE TEBI, BOŽE Molimo se tebi, Bože, ukaži smilje nami. Lik išćemo sebi, Bože: ukaži smilje nami. Uruči nam - nije nešto, već molidba jedna isto; omiluj nas, lipo, čisto, ukaži smilje nami. Ne muči nas ti rastankom, oveseli srce sastankom, i javi nam i još sankom: ukaži smilje nami. Za tobom srce nam tuži milostim uviravavši ne odbijaj i ne ruži: ukaži smilje nami. Život othodi dan po dan; ne zaborav’, Bože jedan, moli ti se Huvo jadan: ukaži smilje nami. PSHK, knj. 10, 1967. 74Molitvenik hrvatskih pjesnika

Ivan Ivanišević (1608.-1665.) OD POMNJE KOJU IMA BOG OD ČLOVIKA (Dil treći) Tva je milost Bože bila I dobrota Majke svete, Koja me je obranila Od Tvoje sržbe i osvete: I koja mi da nevolje Za obraćenje moje u bolje. Dakle toke cić ljubavi, Ku stvorenju nosiš Tvomu, Jure podaj pokoj pravi I utišenje srcu momu. Da slobodno od napasti Svej Te služi, hvali i časti. Ti ga uže/i, ti pripravi Na molitvu, o Divice, Da se molba moja upravi Kako tamnjan prid Tvoje lice, I da bi se svako dilo Moje u molbu obratilo. Po molitvi naša k Tebi Duša ushodi Bože gori, Po molitvi nam na Nebi S Tobom jesu razgovori, Po molitvi ča u Tebe se Virno pita, dostigne se. 75Molitvenik hrvatskih pjesnika

Po molitvi od napasti Slobodan će človik biti, Po molitvi rajske slasti Duša uživa na sem sviti, Dakle i meni po milosti Ki Te molju, prosti, prosti. Ča ma dila ne dostoje Tva je muka dostojala, Ča prut htiše pravde od Tvoje, Tvoja milost nije dala: Milost blaga i velika, Prava čini ka i grišnika. Kita cvitja razlikova, 1642. 76Molitvenik hrvatskih pjesnika

Boltižar Milovec (1612.-1678.) MOLEMO SE O, slatka mati Ježuševa, koja si plačna gledala Sinka tvoga vlovljenoga, svezanoga, krvavoga, zbitoga, ošpotanoga, ove tulike teškoče poglej, o mati milošče, ter me od vražje skušnjave oslobodi i zabave. Amen. (Oficijum od sedem žalosti B. Marije, vsegdar device) Dušni vrt,1664. 77Molitvenik hrvatskih pjesnika

Petar Zrinski (1621. - 1671.) VZDIHANJE K ODKUPITELJU NA KRIŽU RASPETOMU A sad još već plači, tužno srce moje, ne otari oči za spasenje tvoje, plači se pred Onim, ki se da raspeti, ki je Bog nada vsim, Božji Sin propeti. Radi grihov svita On htiše trpeti, do mala diteta z večnih muk oteti. Moreš reć slobodno s kraljem pokornikom, srdačnim pokorno ki je plakal okom: Ki će meni dati mojoj glavi vode, da morem plakati dan, noć grihe grde, s kimi sam zbantoval Boga vsemogoga, ki me je mentoval ognja vekvečnoga. Bože vitezovov, ki na drivu visiš, nebeskih šeregov koji vernost tišiš, kadi ti je kripost i Božanstvo Tvoje, angelov mogućnost, koji Te nastoje? Vsu si hotil zmožnost na stran odpustiti, slavnu Božju jakost kratkoćom zminiti, v mali kip čovika jesi se oblikal, da b’ Ti znoj kot rika iz tila protikal. 78Molitvenik hrvatskih pjesnika

O Jehova, željni vrutak ljubeznosti, Ti Eloim zmožni, pun milosrdnosti, Stvoritelju svega, židovski kralj velik, alfa i omega, vsim dobrim pomoćnik! Što Ti hasni s crvom pred pravdu hoditi, čineći se lavom zvrh nas oružiti? Kak se suha pliva prema vitru maje, tak Tebi protiva naše delo staje. Tak su Ti takmena naša zasluženja kako mravunčena po stenah lazenja, i akoprem grihi gredu z nas tuliki kako listje z vrhi i kot z mora piski, još vse to nadhaja Tvoje milosrdje, koje nima kraja, v kom je vsih ufanje, nit slaže srditost milosrdjem velim, veća j’ ada dičnost, da se skažeš milim. Ne na delo naše ni dobro činjenje, neg se zmisli, Bože, na Tvoje smiljenje, da krv Tvoga Sinka za niš ne odajde, koju cić človika do kaplice dade. Stari pisci hrvatski, knj. XXXII, 1957. 79Molitvenik hrvatskih pjesnika

Jaketa Palmotić Dioronić (1623.-1680.) MOLITVA rečena u vrijeme od trešnje prid carem Mehmedom u Eski-Zagari na 20. novembra 1667. Primogući, pričestiti, nepridobitni milostivi care, koga slavn­ omu imenu sve četiri strane od svijeta sa svijem kraljim klanjaj­u se! Knez i vlasteli dubrovački dobrovoljni haračari čestitoga carstva od četrsta godišta, od slavne uspomene čestitoga cara Orhana, sasve strašnom trešnjom satreni i nemilosnijem ognjem požeženi, poslaše po nami običajni harač, koji jedva teško i nev­ oljno skupismo među sobom za ne pomanjkat zakletvi i vjernosti našoj, moleći se čestitom carstvu tvomu da bi milostivi pogled obratio na nesrećne tuge naše i pomogo nas u ovijeh nevoljah na oni način kako te gospodin Bog nadahne i veličanstvu se tvomu pristoji, ne mogući mi ni čas biti živi bez milosti i pomoći carske tvoje. Da su neprijatelji naši i kralji od svega svijeta na grad nam s vojskom nastupili, komu bismo se utekli da nas pomože tada nego slavnomu caru koji za veliko mogućstvo svoje znamo zaisto da ne bi branio ni blaga ni vojske svoje za obranu našu, ni bi trpjet mogo da vjerni Dubrovnik neprijateljska sila razorit bude. Na isti način što možemo drugo učinit sada, milostivi care, di nam je silna trešnja grad razorila, nego pasti niza prid slavno pristolje i grliti i ljubiti tvoje čestite noge, milos, život i pomoć ištući iz mogućijeh ruka tvojijeh, 80Molitvenik hrvatskih pjesnika

koijiem samijem na svijetu Bog s neba pod­ aje da mogu gradove stvorit i graditi i sve plačne i nesrećne čestitijem činiti. Veća će na svijetu slava biti čestitoga carstva tvoga sahranit nas vjerne haračare milosti tvojom, kojijeh za obran­ iti od svijeh suprotiva sa svijem djedim i pradjedim tvojijem veliku si zakletvu u slavnoj Atnami učinio, negoli da vas svijet mogućom sabljom tvojom pridobudeš. Umiljeno te molim za vel­iko veličanstvo tvoje, za slavne duše svijeh roditelja, djeda i prad­ jeda tvojijeh, za čestite zakletve i njihove i tvoje, pomiluj nas, pomozi nas, sahrani nas pod krilom tvojijem, milostivi care, da se opeta naš grad ponovi, da ti vjeran bude uvijeke ko ti je i dosle bio. Izvan što će carstvo tvoje ovako milostivijem djelom ugoditi u nebu i svijetu i od Istoka do Zapada slavnijem glasom vjekovito učinit ime svoje, mi zaviše tvoji vjerni haračari sa svijem pukom i rusagom našijem nećemo pristat moleći gospodina Boga da te uzvisi u svakom dobru i u dugu životu i da dopusti da veličanstvu tvomu vas saj svijet robuje i sve ohole glave neprijatelja tvojijeh da pod slavnijem carskijem nogami splesane i za vas vijek satrene ostanu. Amin, amin, amin! – Svrha. PSHK, knj. 10, 1957. 81Molitvenik hrvatskih pjesnika

Katarina Zrinska (oko 1625.-1661.) MOLITVA zaradi godine u sušnom vrimenu Gospone Bože vsamoguči, u kom se gibljemo, žive- mo i prebivamo, komu je vu rukah močvarnost i suša, glad i hrana: smiluj se nad nami u ovoj našoj sadašnjoj potriboči, ter nam pusti zgora iz tvoje tarne hiše jed- nu tihu godinu na našu prošnju, kako si ju negda bil pustil na prošnju svetoga Elijaša Proroka, da nam ne pogine letošnja hrana i oprava, prez kotere ni živiti ne moremo ni tebi dostojno služiti. Ki živeš i gospoduješ gori na nebu i ovdi doli na zemlji i po vsem širokom svitu sada i vik vikoma. Amen. Putni tovaruš, 1661. 82Molitvenik hrvatskih pjesnika

Andrija Vitaljić (1642.-1725.) OSTAN BOŽJE LJUBAVI (Iz Pjevanja VIII.) … Gdje, moj Bože, suze točiš, Gdje uzdišeš gori k nebi, Ter suzami zemlju močiš, A Svom krvi dosta ne bi... Nu molim Te, Tvomu sluzi, Dobri Isuse, sad dopusti, Premda u plačnoj on je tuzi, Da Ti jednu riječ izusti: O jedino dobro moje, Sada si se Ti tužio, Vječni Otac Tvoj kako je Tebe u mukah jur pustio... Dakle kako Ti se sada Plačno tužiš sam od sebe, Da Bog, koji svijetom vlada, Zapustio bješe Tebe? Ah! ljubi njih, istina je, Pravi i čisti ki su u sebi, I njih igda ne puštaje Svemogući Kralj od nebi. Tako i Sina ne puštava, Otac s Sinom ki je jedne Ki je njegova dika i slava Slavno, dično i pravedno 83Molitvenik hrvatskih pjesnika

O ljubavi draga i mila, O milošćo mila i draga, Koliko si mnoga bila! Koliko si bila draga!... Da Te ljubim ja u vike, O Ljubavi moja mila, I na Tvoje slave i dike Ma upravim svaka dila. Ostan Božje ljubavi, 1712. 84Molitvenik hrvatskih pjesnika

Jerolim Kavanjin (1643.-1714.) PROSTI MENI DAKLE BOŽE Prosti meni dakle Bože, satri križem zloće moje, prostit time lako može milosrje jako Tvoje; ostav pravdu, i Tvom ljudi dobrostivan samo budi. Ni, nije plate nać pod nebi za moj smirit dug nepravi, ere sasma skrivih Tebi, nego Tvoj svet križ krvavi: otle rijekom slavnijeh uda smrad operi grijeha huda. Spasitelju za to hrlim oblit skrušnijem vas suzami, da isti spasni križ zagrlim obedvima mojim rukami, i da dan mu svoje celove mnoge krvi za valove. Prosti neka jur upućen k otašbini, ku s’ mi spravi, doprem; s grijeha ine smućen, duh moj Tebe Boga slavi; i milošće Tve velike da pripiva u vik vike. 85Molitvenik hrvatskih pjesnika

Tebe Isuse imaću osle u pameti, usti i srcu, Tebe u sni, i u sve posle, Tebe u kući, i na brcu, bdim, grem, pišem daj da izustim, molim, bolim, duh li ispustim. Bogatstvo i uboštvo, Stari pisci hrvatski XXII, Zagreb, 1913. 86Molitvenik hrvatskih pjesnika

Ignjat Đurđević (1675.-1737.) UZDASI MANDALJENE POKORNICE Uzdisanje drugo U spovijedanju Ah, moj Bože, na Te gledam, k Tebi vapim: Bože, prosti, prosti zloće, ke spovijedam prid pristoljem Tve milosti; prosti, i na moj grijeh prihudi veća od grijeha milost budi! Ti s’ pun želje milostive, Tebe je za raj svoj obro, ide iz Tebe, Tobom žive, u Te ulazi sve što je dobro; Ti smrt nećeš dovik vika, neg skrušenje od grešnika. Nije nać plate, znam, pod nebi za moj platit dug napravi; sasma, sasma skrivili Tebi, uvrijeđena ma ljubavi! Sasma uvrijedili, ah jaoh meni, Tebe, o Ćaćko Božanstveni! Da bi bila ma pokora za sveđ ranjat dušu moju, vjetri uzdasi, suze mora, oči sitne zvijezde u broju, to je sve ništor, kad moj odi 87Molitvenik hrvatskih pjesnika

sve pokore grijeh nathodi. Pokora bi ta mučila mene, ka sam crv na sviti, a krivina ma nemila Privišnjega smje raniti, ki u bitju jes svojemu sam svet, sam lijep, sam sve u svemu. Ah, nije mjere u besjedi, kom se izmjeru moj grijeh ima, er po onomu koga uvrijedi, uvrjeđen je mjeru uzima! Ah, nije mjere grijeha moga, pokli uvrijedili Neizmjernoga. Nu Ti, Ćaćko, u kom neće vir milosti vik svršiti, prostit možeš vele veće neg ja tužna sagriješiti! — S tijem ustavi riječ i pusti srcu ognjenom vlas od usti. Uzdasi Mandaljene pokornice, 1728. 88Molitvenik hrvatskih pjesnika

Pjesan LX. [USLIŠI, BOŽE MOJ] Usliši, bože moj, moj teški nepokoj i molbe moje; prigni se gdi molim, gani se mo’im bolim, er vrijem’ ovo je. Gdje stojim, zemlje ‘e kraj, i šljem ti moj vapaj, mnim, ne zaludu, čijem rodne zemlje van nemilo istjeran živem u trudu. Nu što se brinem ja, kad pomoć svud tvoja vjerno me slidi? Ti stupaj moj stavi, da krepko boravi kako na hridi. Ti si me uzdanje ke doći na manje ne može viku; ti si tvôm milosti tvrđa me jakosti suproć zlobniku. Ah ufam, ne zaman, vratit se rodni u stan i u crkvu milu, gdi ću sveđ boravit, i branjen i skrovit, u tvomu krilu. O kralju svijeh viši, ti kad me usliši, što da me smete? dijeliš bo ti svima što ‘e trijebi ljudima kî se boje te. I meni, kî kralj sam tvo’im vjernijem državam podan sam odi, 89Molitvenik hrvatskih pjesnika

život ćeš uzmnožit, dokle god budu bit na svijet narodi. A pak ću na nebi prid licem stat tebi napunjen dara, gdi mjere tvomu ni smiljenju i istini vječnijeh dobara. Tako ću po vas vik uredni bit pjesnik imena tvoga, haran ti sve dni bit, dar noseć za zavit srca vjernoga. S početka, kô njekad, u ovo vrijeme sad i vijecim svimi i oca i sina i duha visina sličnu čas primi. Saltijer slovinski, 1729. 90Molitvenik hrvatskih pjesnika

Lovro Sitović (1682. – 1729.) SKRUŠENJE A Isuse mili Gospodine, Za prisvete one tvoje rane: Daj nam milost koju mi želimo, I koju sad od Tebe prosimo. Ti se dostaj ovdje nas karati, I za grihe naše pedipsati: Al nas nemoj slati u pakao, Gdi se viče jao, jao, jao. Ako ćeš nas ognjem sažigati I britkimi sabijam rasicati: Al nas nemoj slati u pakao, Gdi se viče jao, jao, jao. Pusti na nas i kužne ognjice, I na polje studene krupice: Al nas nemoj slati u pakao, Gdi se viče jao, jao, jao. Vodi na nas vojske i sve glade, Lave, zmije, i ostale jade: Al nas nemoj slati u pakao, Gdi se viče jao, jao, jao. Pusti na nas nebeske gromove, Utopi nas u morske valove: Al nas nemoj slati u pakao, Gdi se viče jao, jao, jao. 91Molitvenik hrvatskih pjesnika

Daj se nami Ti sada skrušiti, Ter na svitu pokoru činiti: Al nas nemoj slati u pakao, Gdi se viče jao, jao, jao... (1734.) Hrvatsko pjesništvo BiH..., 1996. 92Molitvenik hrvatskih pjesnika

Mateša Antun Kuhačević (1697.-1772.) MOLITVA NEVOLJNIKA U PRŽUNU NAHODEĆEGA Ki Mariju pravo ljubi, Po njoj najde što hi zgubi. Zdravo budi, o Marija! Svih grišnikov likarija! Gospodin je Bog naš s tobom, I pred tobom i za tobom. Blažena si med ženami, Svako dobro s tebe s nami. Blagoslovljen takaj tvoje Jest plod Isus od utrobe. Divo sveta Božja Mati, Milost molbi ne suskrati. Molimo te, Majko mila, Ka si svigdar naša bila, Moli za nas Sinka tvoga. Iz pržuna nas ovoga, U kom s pultom pahnu kosti, Dobrostivo da oprosti. 93Molitvenik hrvatskih pjesnika

Ah, usliši, slobod vrati, Milo oko k nam obrati Za da vide svikolici Tvoja Majka da si dici. Dok živ budem, sustat ne ću Hvalu t’ zdavat sve to veću. Djela, 1878. 94Molitvenik hrvatskih pjesnika

Antun Kanižlić (1699.-1777.) ZDISANJE S. SAVERIJE PRID PROPELOM OBILATIJE SLOŽENO. O moj Bože, dobro moje, od ljubavi ganut tvoje ljubim tébe pridobroga sa svim srdcem Boga moga! Ljubim, - ne da ja na vike slast uživam rajske dike. Ljubim, - ne rad koga dara niti da me ne pokara pravde tvoje strašna ruka u priljutih vičnjih mukah. Ne ljubim te, Božé, zato, neg me ljubav žeže na to. Ah, žeže me ljubav tvoja, kad procinja duša moja, da ti, mene zagrlivši i prisvetu krv prolivši, na križu mi propet jesi, o moj kralju na nebesih! Kada vidim lice slavno tako od noći smrtne tavno; kada vidim svu krvavu od prioštrog trnja glavu; kada vidim britku muku provrtanih nogu i ruku, svu put svetu izderanu 95Molitvenik hrvatskih pjesnika

kano jednu strašnu ranu; kad sva vidim u žalosti, sva u tugi i gorkosti, sva u krvi, sva u boli, sva brez krvi, koju proli; kroz zadatu stražnju ranu kad na križu ti izdahnu; kada srdce probodeno i sulicom otvoreno svu kroz ovu ranu petu izli s vodom krvcu svetu, - ah, žeže me ta smrt tužna, smrt prigorka, smrt priružna, smrt ljubavi dilo tvojé i smrt dilo zloće moje, koju s grisi ja zaslužih, a od nje me ti odduži. Ti nju podni, te ti za me od ljubavi tvoje same: ti za mene - Bog čovika, te za méné još grišnika! Ah, ne bi li, Bože, bio, ako ne bi ljubit ktio, ja brez srdca tvrdi kamen, kad me žeže takav plamen? Ah, ljubim te, dragog Boga, i né samo radi toga, jerbo virnim slave punu daješ, Bože, vičnju krunu, i za koju je tebe ljubit i moj život vridno gubit, - ne rad straha muke ljute, koju u paklu duše ćute. Strašno jest i pakla ime, ali niti samo s time, da me u vik ne odsudiš, 96Molitvenik hrvatskih pjesnika

na ljubav me ti ne budiš. Nego jer ti ljubi mene, srdce moje gori i vené, da ti, kako mogu, platim i ljubavju ljubav vratim. Ti lipota prava i čista, ti dobrota jesi ista, ti si kralj moj, dobro moje, ti si Bog moj, - i ovo je što mi srdce kano sili, da te ljubim, Bože mili. Ljubim tebe kralja moga, ljubim tebe moga Boga: nit će igda srdce moje od ljubavi pristat tvoje; ako ćeš me i pogubit, ne ću pristat tebe ljubit. Bogoljubstvo na poštenje s. Franceška Saverije (Trnava, 1759.) 97Molitvenik hrvatskih pjesnika

Petar Knežević (1702?-1768.) MAJKI PRISLATKOJ DIVICI MARIJI Ne mogu se nasititi, Od Marije besiditi, Premda jesam grišnik hudi I najgori od svih ljudi. Nju hvaliti sve nastojim, Al se s druge strane bojim, Da joj nisam ugodio, Jer hvaleć ju slab sam bio. Al pak opet, jer je Mati, Želju ne će neprijati, Buduć Mater ljubezniva, Buduć Mater milostiva. Dakle slatka Majko moja, Stanu svega mog pokoja, Primi dobro srce moje, Jer ti hvale dat željno je. Željno da te vas svit štuje I ljubav ti pokazuje, Jer za Bogom prva jesi I uzdanje naše sve si. Ako ti nas ne obraniš, Ne uščuvaš i sahraniš, 98Molitvenik hrvatskih pjesnika