MOLITVENIK HRVATSKIH PJESNIKA II WEB

Anđelko Vuletić (1933.) PONOĆNA MOLITVA O roditeljko, o zemljo, o sveti učitelju, ako se više ikada desi da mi opet budete otvarali vrata i pokazivali put u ovaj nesmiljeni svijet, pogledajte na sve strane oko sebe, i smilujte se na onoga koga otpremate u ove krajeve, i podarite mu, ako je ikako moguće, vašu veliku milost, podarite mu: stas - žabi do ramena, korak - puža, glas - muklog kamena, oči - koje gledaju a ne vide, i uho - iz koga raste deblo i zatvara svaki ulaz, i cijuku i jauku. Umjesto pameti koja bi dotekla ne samo vašem sinu, vašem miljeniku, nego i cijelom selu, podarite mu, položite mu u lubanju, umjesto dvije ili možda četiri moždane polutke, položite mu četiri mrke planinske stijene, pa kad budu udarali na njega sa sve četiri strane, neka polome zube o njegovu glavu kao o hrid 349Molitvenik hrvatskih pjesnika

i neka imaju po čemu da ga pamte, i da ga drugi put zaobilaze, jer glava od pameti ne služi ničem drugom doli da priteže munje i da od vašeg sina pravi grobište. O roditeljko, o zemljo, o sveti učitelju: znate li vi što radite? Popravni ispit, 1990. 350Molitvenik hrvatskih pjesnika

AMEN Istječu posljednji dani drugog tisućljeća: ustali smo na noge, čekamo taj veliki čas, gledamo se u jadu i mržnji, gledamo se zlooko, krvavo i kivno. Jer, sve što smo naučili u tim dubokim stoljećima, jer sve znanje koje smo s mukom prikupili, jer svi zanati što smo ih svojim velikim ljudskim marom ispekli, jest: jedno obično besciljno tumaranje i besmisleno krvožeđanje bez zastanka, bez počinka. I naše ovozemaljske ljudske snage su na izmaku. Jer: krv je legla po nama, po našim poljima, po našim grobovima i po našim grbovima, i - nema znaka da će se ta isključivo čovječja žeđ jednom, ipak, utažiti, O čemu najzornije svjedoči tvoje i danas iskrvavljeno ognjište, Veliki Mučenice! Tvoja domovina u dimu i vatri, Veliki Nebeski Sine. Pa, ako se opet zbude ono davno Veliko Čudo, imamo samo jednu želju i samo jednu molbu: dosta nam je vina, iz vinograda, i iz naših žila, i iz tvog tijela, (imamo ga napretek, kao i kruha sa žitnih i ratnih polja), 351Molitvenik hrvatskih pjesnika

- nego nam se smiluj, i pomozi nam, Veliki Sine! Pomozi im, ovim jedva vidljivim svemirskim mrvama, ove tvoje i naše, ove jedine zemlje: Umjesto vodu u vino, ovaj ljudski mrak što se zgrudao u gromade pretvori - ako je ikako moguće - u tračak škrte zemaljske svjetlosti. Pa, da, konačno, slobodno prohodamo, i progledamo, i da bez stida stanemo preda Te, pod ovim zakrivlje- nim nebeskim krovom. U ovoj tvojoj i našoj, zajedničkoj, kući, Veliki Naš Sine, U ovom mučilištu, Veliki Mučenice. (U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen.) (1991.) Pismo nebeskome gromu, 1996. 352Molitvenik hrvatskih pjesnika

Petar Gudelj (1933.) ŠIBENSKA MOLITVA Suznim ću grlom kriknuti u oči Bogu živomu: Gospodine, dan je jesenski i predvečerje žalosno. Zapalio sam deset prstiju: pred tobom, žudan, izgaram. Jugo valja sudnje kamenje i krvava brda prašine. U večernjim drvoredima grane se grčevito svijaju. O pogledaj na me, Gospodine. Psi me ljudi gradom progone, urliču na moju krv. Oči su mi gvožđem prožegli, usta su mi žuči nalili. Pogledaj na me, silni Gospode, smiluj se momu srcu ljudskomu. Ko zastavom spasonosnom, jugo njenom kosom vijori. Za njom, u pješčanim oblacima, ko lud trčim ulicama. Lice su moje iznakazili I svite su mi razderali. Bez mišice, bez uzdanice, na tvoja vrata gvozdena udaram dječjom lubanjom. 353Molitvenik hrvatskih pjesnika

Okusi moju suzu krvavu, prokuni me il me pomiluj. I molim ti se, strašni Gospode, za svu djecu koju bičuju noćas na zemlji. Kao što kaplje vrelo željezo, neka njihove suze padaju na krvničke ruke maljave. Pogledaj na me iznad oblaka, daleki Bože Gospodine. Šibenik, 21. listopada 1952. Ruke, suze i čempresi, 1956. 354Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA Šatri zmijicu gnusnu, zgnječi nogama, Gospode, moje tijelo. Ta pogana zvijerka ispija moju dušu. Nabij mi staklom oči, zakuj u meni užasnu svjetlost. Pusti zmije u moje žile, zavući prste prljave pod lubanju. Užasni me jednom, rascijepi mozak, upropasti me. Da mi je noću lubanjom udarati o stabla i jaukat i rukama grabiti divlju zagrobnu svjetlost. U meni su dječaci poludjeli: zapaljenim rukama udaraju u stakla. Ošini me poskokom po ustima, skameni mi glas. Utrni, Jaki, utrni sve što svijetli u meni. Raščini me, Prljavi, raščereči me i pljuni na moj grob. Požega, 14. kolovoza 1960. Isus je sam, 1961. 355Molitvenik hrvatskih pjesnika

PJESANCA ISUSU NA KRIŽU Ko zgažena kučka cvilim i ližem utrobu koja se sliva niz tvoj križ. Krijepi me tijelo tvoje, i već sam jači od drugih ljudi. Otkupitelju, kap tvoje krvi, ko zmijsko oko, svijetli na mome čelu. Gori, ne će je ispljuvcima ugasiti. Živi, ne će je cokulama zgnječiti. I poskoci iz sisa matere moje izgovaraju tvoje ime. Vuk koji sjedi na mome srcu tebi se klanja. Beograd, 1963. Pas, psa, psu, 1967. 356Molitvenik hrvatskih pjesnika

Veselko Koroman (1934.) DRAGI BOŽE Već je rujan. Mala Gospa. Rođendan je mome sinu davno bio. Ili nije? Ne sjećam se toga više. A žao mi što će mislit ono dijete da me od njeg nemar odbi. No sad što ću. Nasred sobe podvijenih ispod sebe nogu sjedim. I pitam se zašto koju na zid sliku ne objesih? Kako meni koji volim red u svijetu, čistu zimu, pod prozorom, s paucima, knjige leže? Zašto i sad, iza rata, živim tako, privremeno? ...Te ustajem da otvorim vrata onom koga čekam, čini mi se, od davnine. I evo ga, on je, on je? Na dan svega, 1997. 357Molitvenik hrvatskih pjesnika

Danijel Dragojević (1934.) MJESTA S nekog mjesta Bog se vidi, na nekom čuje, na nekom čeka, na nekom mu se govori. Gotovo nikada se na jednom mjestu istovremeno (tko će znati zašto?) ne zbiva više od jedne radnje. Ali ima mjesta na kojima se Bog ne vidi, ne čuje, ne sluti, ne čeka i na kojima mu se ne govori. Izuzetna su i rijetka takva mjesta, a tako su potrebna ljudskom srcu. Žamor, 2005. 358Molitvenik hrvatskih pjesnika

Tonči Petrasov Marović (1934.- 1991.) OČE NAŠ Oče naš koji jesi molim ti se oslobodi me suvišnih stvari slova nastojanja osobito te molim oslobodi me kadikad moje nepresušne potrebe za drugima no pritom, molim te, visoko moje srce čuvaj ne suši ga i ne smanjuj me radije svrši sa mnom pomogni mi ponekad da podnesem bol i strah svoj sebe do nekasnog časa smrti moje amen Moći ne govoriti, 1988.; Oče naš, 1990. 359Molitvenik hrvatskih pjesnika

SMOKVA KOJU JE ISUS PROKLEO Kuzmi Kovačiću Ne, ne srdim se na Isusa jer da me nije prokleo, ostala bih smokva-bilo-koja, smokva koju ni Matej ni Marko ne bi ni spomenuli, a zbilo se to, te me je Marko pomalo i opravdao Marko kaza, dakako Kristu ne predbacujući: jer još ne bijaše vrijeme smokava Ipak, kada me je već uzeo u obzir na putu iz Betanije, zašto nije učinio pravo čudo, za dobro i divljenje, a ne za kaznu mogao je učiniti da budem rodna i u nevrijeme da ga obveselim smokvama po Njemu kad po sebi i po dobu godine nisam Mislim stoga, a Ti mi, Kriste, tu misal oprosti da si na meni učinio čudo manje od i je dno ga Šuplja srž moja SVEŽITE KOZU ZA ME vapi i pati Smokva koju je Isus prokleo, 1989. 360Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA Karmeli Bože moj daj mi da baš ovo nebo bol baš ovu strepnju nestanovitost pronesem ko svijeću užganu kroz život i darovano vrijeme viđene i neviđene oblake (ko Sutikve iznad Innsbrucka) dubinu i i visinu plavet i prisnost neizumrlih očijuriječi a muk da more bude a muk da more bude Londra-Split, 20. svibnja 1989. Oče naš, 1990. 361Molitvenik hrvatskih pjesnika

Zvonimir Husić (1934.-2012.) MOLITVA VJERNIKA Oče naš koji jesi na nebesi, sveti se ime tvoje kao drevna kazna vremenu našega neznanja bili smo u tami vjere sred pećine svoje sada mudri plod u padu zrelo što odzvanja. Dođi kraljevstvo tvoje ovom puku što te uzalud doziva nema onih koji se još danas smrti boje dok se budan plače, sretan dok se sniva. Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji ista neizvjesnost, ista tuga svakog dana za sve nas koji molimo u teškoj memli ispunjeni sumnjom, s nakitom od rana. Kruh naš svagdanji daj nam danas glad je svijeta od tvog svemogućja jača padni i ne brini više za nas iako smo cvijeće rasuto sred crnog drača. I otpusti nam duge naše kao i mi kad praštamo zablude tvoje sažaljenje onima koji se u tami svijeće plaše ljubav je za one koji ljubavi se boje. Kako i mi opraštamo dužnicima našim jer smo kraljevi bez znaka lažne vlasti zar još treba da se utvara u noći plašim kada ću težinom klasa vreloj zemlji pasti. 362Molitvenik hrvatskih pjesnika

I ne uvedi nas u napast dok su misli naši sigurni vodiči snijeg će povrh tamnih čela zapast mrtve nas iz groba nitko neće dići. Nego izbavi nas od zla u našem srcu sniva bijeli kamen mi smo bilje izraslo iz crnog tla mi smo svemu početak i amen. Licem prema zemlji, 1974. 363Molitvenik hrvatskih pjesnika

Josip Palada (1935.) [OPROSTI MI GOSPODARU...] Oprosti mi gospodaru! Mladost je uvijek brzopleta. Ali nisam ni skrušen, ni pokajnik, ni molitelj! Začuđen sam: jer, ne ne nisam znao, a ni pretpostavljao da si i ti nečija lutka. Smatrao sam da si netko koga treba ubiti! Nisi čak ni taj! A osuđeni smo na zajednički život. Beznačajnost u istom izlogu beskraja. Pa, ili me ubi gospodaru, ili molim te: prestani bar na tren da mi čerečiš nutrinu. Zabavi se ljubavlju, ako možeš!? Kažem ti, nisam od piljevine i kartona, iako sam lutka. Kunem ti se ranjiv sam, pa ili predahni, ili mi se ukaži, ili mi se ukaži! - ovim rukama, gadnog ti, podlog i odurnog gospoda! Zagreb, 1969. 364Molitvenik hrvatskih pjesnika

Tin Kolumbić (1936.) ISUS I MOJA MAT Krunicu, kiticu murtele i sve svoje muke u crivu je nosila. Od Boga ništa ni prosila. Lipo bi klekla i sve ča jon je na duši Isusu bi rekla. Isus je vunjo murtelu i pomnjivo slušo. Na kraju bi reko: Sve tvoje muke i jo son kušo. Inšoma, mater bi kuntenta išla doma. Bašćina u sarcu, 2006. 365Molitvenik hrvatskih pjesnika

KAD NONA MOLI Sa crikve pridnoć zvonidu zvona. S krunicon u ruki pod maslinon sedi nona. S nonon moli i arija i maslinove grone. Zdravamarija zvoni na sve strone. I vitar i tičice s nonon molidu ruzorij. Sve zvoni i kanto, pari oratorij. Kasne su ure. Kuće u selu zatvorile škure. I tičice i ondjeli išli bi spat, ma nona moli i moli, nikako fermat. Iza barda misec izviri, od čuda oči raširi: vidi koja je ura – cilu noć molit, baš je bravura. Vitar zapuše jače. Friška arija 366Molitvenik hrvatskih pjesnika

nonu zapahne. Ona se prene i uzdahne: Bogu fola, sad kad su svi išli spat, mogu i jo malo zakjat. Bašćina u sarcu, 2006. 367Molitvenik hrvatskih pjesnika

Mate Ganza (1936.) MOLITVA O koji jesi jer te nema Neiscrpnosti kojom prolazi čovjek Koji nas uvijek iznova potvrđuješ i stavljaš u pitanje Sva vječnost je naše približenje Koji si otvoren po svim stranama Milosrđe gdje klija muka i nagost Koji se rasipaš u posvemašnju ljubav Anđeo sa zasljepljujućim grijehom u sebi Koji nas satireš bez kojega ne možemo O kojega ljubimo ne poznajući ga Trag dobre smrti, 1934 368Molitvenik hrvatskih pjesnika

NEVIDLJIVA NIT Nevidljivu nit ti dajem Što ispunja sav Božji prostor između nas Suhu travku ubirem I dok sam je gledao, mislio sam Da mogu doseći i ono Što nije bilo u njezinu pogledu Bože providni, zaustiš Tko se još sjeća onoga što nije bilo Nema nijedne riječi koja bi se održala Bez ove vjere u tebi Nema nijedne stvari koja bi trajala Bez neke druge stvari u sebi Vjera je ono po čemu hodaš kao po zemlji I dok danima silaziš k mrtvom bunaru Tvoje se srce puni kišnicom življenja Vršci lozja koji se naginju sjenom Rastu nad tvojim čelom Bože, toliko smo te molili Za ovaj trenutak nevidljivosti Da ništa drugo nismo mogli željeti Sad znamo da nevidljivost uključuje sve Bez ostatka, pa i tebe samoga Knjiga bdjenja, 1993. 369Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA SMJERNOSTI Grano pogleda što ponor otvaraš Molim te Svjetlosti što puniš posude dan Molim te Sklopi ruke i nad našim rođenjem I dok naše tijelo žeže drugo tijelo I naša kosa sjeni drugo čelo Molim te Plahosti sastavi od usta naših dar Podigni nam lice I nečujno nam srce oglasi Molim te Smiluj nam se Da budemo dostojni više smrti Više ljubavi od ove raspukle zemlje Kamen na zemlji, 1997. 370Molitvenik hrvatskih pjesnika

Marijan Ivan Čagalj (1938.) ELOI ELOI LAMA SABAHTANI U album polomljenih snaga Gospode u album utrnutih vatara ovaj dan prazan i bijel kao pokajnička košulja ovaj dan je poražena zastava ni prijatelja ni njegova znanca na razbježanim cestama ni drhtaj glasa vesela pa ni lavež kojeg psa da žalost razblaži ne Gospode ne daj Gospode da čitav život bude na kraju album mrtvog vremena Pili smo materinsko mlijeko, 1967. 371Molitvenik hrvatskih pjesnika

Luka Vincetić (1939.-1998.) MOLITVA VJERNIKA Pomolimo se za malu Miju, moju nećakinju, djevojčicu od tri godine, (koja je pametno zaključila, da se olovka zove »piška«, jer s njom pisma pišemo,) da bude jednom u Crkvi, u svijetu, u našem mjestu, pred papom, biskupima i svećenstvom, kod radnika, mornara i putnika i kod sveg vjernog puka kad odraste ne samo nečija žena i mama, nego čovjek, koji ima muža i djecu. I još jedan hobby k tome. (Čujem, da će mala Mija, moja nećakinja, djevojčica od četiri godine, sad upalih obraza, otići u Njemačku. S mamom. 372Molitvenik hrvatskih pjesnika

I sa sjećanjem na lutke, traktor, dîdu i têtu. U zaborav. Kažu, da je to dobro; oni u starateljstvu gurave savjesti i s Obrednikom Zakona u ruci. Ostat će Marijina dva brata s ocem - jer Marija je dijete rastavljenih roditelja - ovdje, gaje teče Sava, gdje klasa žito i gdje se njišu kukuruzi, da nauče čitati, pisati i reći, na materinskom, svojoj seki: »Kako si, sestro naša? Lijepo ti stoji crvena haljina.« A ona će ih gledati, i pitat će mamu - ako joj se uopće pruži prili- ka? - »Mutti, ich verstehe nichts?!« A vjetar će ljuljati valove na Savi, žito u Kadištu i kukuruze u Gredama, bez Mije, moje nećakinje, djevojčice od četiri godine. Crni će gavran kljuvati u tuđini, u sad upalim obrazima njezine nekada raspjevane oči.) Liturgovi bolji dani, 1978. 373Molitvenik hrvatskih pjesnika

Dubravko Horvatić (1939.-2004.) ANNO DOMINI 1991. U zoru sa strahom otvaram prozor: pod oknom možda leži iznakažen leš. Koga li su noćas opet oteli, koga li ubili, koja li kuća opet osta bez oca, bez sina? Gospodine, razoren je i tvoj dom, a Mati tvoja bez krune, bez ruku, na raskrižju vapi u nebo. Je li to tvoja godina, Gospodine, kad nasrću na nas sotonski jahači? Ali se ufam u silu tvoje pravde, Gospodine: pod njima već se crni ponor crni a mi ćemo opstati. Ponor, 1992.; Ratna noć, 1995. 374Molitvenik hrvatskih pjesnika

LIŠI ME, GOSPODINE Liši me, Gospodine, moga smrtnoga straha i onih noći kada ne mogu usnuti i onih kada se u znoju budim kao da sâm sam na samrti i otrova koji me povazdan muči. Daj da budem kao strmac ili klis i da ona žena, hirovita s kojom dijelim krov i kruh shvati da mi život nisu pusti hiri nego tuga, jad i mora iz kojih vriju moje pjesme nakazne. Neprohodne magle, 2001. 375Molitvenik hrvatskih pjesnika

Nikica Petrak (1939.-2016.)) MOLITVA I. ne daj mi samoću i trag po pustim predjelima daleko od sebe da se upijam u čvor koji znači nebo da šaptom motrim čas kad se objavljuje otvoreno neka ne slušam sulud žamorenje lišća i trava da ne budem mrtvozornik na kiši poravnani dio gomile jer je i smrt već beznačajna ne učini mi potrebe tihim i skromnim na tvrdom tlu meku postelju odstranjen nemir ne učini me zadovoljnim u konačnim stvarima daj mi jedan sat da čovjeku pogledam u oči da ne nađem drugih razloga daj mi jedan dan da se prostre čitav da sat slijedi sat vezan i razuman daj mi moje vrijeme da me ništa ne mimoiđe da žile bubre od prožetosti daj da razumijem svoje korake i da znam što činim da ne pitam gdje sam prevrćući se stolicama d aj mi veliku sabranost i izgled jedne borbe koja bi korijen imala u neizbježnom daj da budem sam neizbježan izvjedljiv i jedan na ovoj ničijoj zemlji gdje ću ostaviti kosti 376Molitvenik hrvatskih pjesnika

II. zemlja mi nije više tajna mrlja koristimo je plijevimo na njoj trave i korovlje suočavamo se u raznim potresima i plimama i u svemu obrat nam povoljno dolazi ali ima čas kada su jasne stvari nalik na zid tamnice i u tom času jer se pitanje nadvija daj mi da poznam smjelu melodiju gorki ključ za daleki vidik koji otvara kako bi put bio slobodan i nezaobilazan daj mi da ne može drugačije daj mi sudbinu da u njoj govorim i pjevam njenu pogibiju što slijedi na kraju daj da razumijem i da primim mogućnost za novu i jednostavnu bitku da znam svoju slabost časnu srž protivniku kad sanjam daj da vidim bistro lice čvrst nepomičan obris dobar oblik kojem teže sferu koja ne posrče već se jednako mijenja neka doigram iznad dobra i boli koje su naše prirodno naslijede Razgovor s duhovima, 1968. 377Molitvenik hrvatskih pjesnika

Ivica Jembrih (1939.) MOJA MOLITVA NA VELIKI PETEK (1995.) O Isuse, tožen je diel zemlje na štere si vudéhnul Život viečni. Tie diel zemlje sozna je dolina; tie diel zemlje Tvoja je zemlja: Hervacka se zove. O Isuse, Ti pamtiš bol Matere svoje spod križa. Na moje zemlje jezere je križov! Vusliši molitvu matere moje, moje matere Zemlje šteru mi silnik vubija; vu nedóžne kervi slobodu i istinu vtaplja. O Isuse, snagóču nam dej, Soncem vsa grobja nam zgrej! Saka kaplja Tvoja je kaplja vu sozne doljine ove zemlje - Hervacke moje! 378Molitvenik hrvatskih pjesnika

Igor Zidić (1939.) BOŽIĆNO JUTRO 1971. Tišina: lome se rubovi duše. Na stolu: čajnik, oblačić pare. Neutješno siva pruža se crta dana. Pomozi, nam, Gospode! Hrvatsko slovo, 14. siječnja 2000. 379Molitvenik hrvatskih pjesnika

TVOJ SVIJET Ti si me vodio, Gospode, svijet je tvoje djelo Orao uzmahuje krilima tvoje oholosti u klancu kipti božanska ti neodlučnost a prepasne i mračne šumske staze na koje snubiš duše argonautske tvoja su slova tanka, pijana Svijet je tvoje djelo: ma otkud stigoh s tvojih se vraćam livada Najamnik tvoj sam, dok ti je po volji, ni trna nema koji ti ne pripada na svakom listu tvoj je monogram kožu i kosti tebi dugujem Ti si mi vodič, Gospode, svijet je tvoje djelo: smradna kabanica prebačena preko štapa (Znoj crta po njoj bijele oblake) Tebi ću, ako mi pružiš priliku (pastiricu golu, s ovčicom u krilu), oteti malen dio Strijela od stakla, 1985. 380Molitvenik hrvatskih pjesnika

Ante Stamać (1939.) MOLITVA O Višnji Bože, jedini moj Bože, Ti nado mojih odbrojanih dana, Jer pijesak sam i vrijeme i kap s dlana, Gdje tru se sati a trenutci množe. Koji se truju i koji se glože Nek upru pogled u srž onih rana Što ih je Sin tvoj radi ljudskih mana Trpio više no što tijelo može. Osobito nek Višnje tvoje zrenje Svim bližnjima donese mir, tišinu: Nek zatru himbu i zlotvorno htijenje. Da gorke čaše, huda zla ih minu I radosno ih prati Preobraženje Te čistih duša da se k tebi vinu. Zvonki moteti, 2004. 381Molitvenik hrvatskih pjesnika

Andrija Vučemil (1939.) XLIII. Praedica verbum (2 Tim. 4,2) Govori riječ... (2 Tim 4,2) Govori riječ i nemoj prestati neka jedna iz druge proizlazi i kao rijeka one će poteći u naše dobre nakane da pred Njega dođemo pročišćeni i svih tegoba oslobođeni. Meister reče: Bog je u svim stvarima ako sam na pravu putu govora onda je i u ovim riječima u koje vrijeme nije prodrlo niti ih prostor ograničio uzvišeno lete preko svemira izvan svega i u svemu nastanjene. On samo i uvijek Jedno govori. A ja, što ja mogu učiniti? Odlažem sve svoje i Njemu se predajem i sva svoja djela Njemu upravljam pa će mi do puta savršenosti pomoći. Amen. Čitajući Eckharta, 2008. 382Molitvenik hrvatskih pjesnika

XLVI. Beati, qui esuriunt et sitiunt iustitiam etc. (Matth. 5,6) Blago gladnima i žednima pravednosti... (Mt 5,6) Ako sebe u meni ne nađeš znam da me ne ćeš ljubiti a ako nisam ljubljen blažen ne ću postati a toliko sam gladan i žedan dana i godina, bio pravednosti. Preobražen u Tvojoj ljubavi u novu bitnost ulazim i ne želim se nikad više u ovo ljudsko vratiti što me od Tebe udaljuje i opet u gladnog i žednog preobražuje. Tako sam gladan volje Božje da drugo više ništa ne mogu željeti jer je sve ovo u meni i oko mene po njoj stvoreno i samo u njoj želim prebivati. Čitajući Eckharta, 2008. 383Molitvenik hrvatskih pjesnika

Stijepo Mijović Kočan (1940.) MOLITVA daj da vjerujem u te ili slične tebi bože daj mi u me barem da vjerujem ili slične meni da povjerujem u djelo da uzmognem iole to ili u odnose da povjerujem u bilo što bože ta molim se nevoljan odavno već evo učini da povjerujem u slobodu ili slobodu za slobodu protiv jer toliko već imam ispisanih recepata ili u mudrosti ili u život u nasljednike u budućnost uslišaj pogledaj ublaži kaži da se ufam izmijeni otvori me a zatvori mi vidike zanesi u nekakav izam izumi nešto i za me jer zlo mi je tuđin a sve ih nosim u sebi gle noć je čuj spavaju a ja bdim i u ljubav bih vjerovao i u izmišljeno učini da ne znam vrati preobrati tvori iznova daj toga čovjeka daj rod moj daj da vjerujem u riječ u ta pijanstva te zanose znam ono o obmanama i jao probuđenom ali daj vjerovanja daj obmana a ne samo da ih slijedim svjestan i trudan u mučnu valjanju vremena stojim nevjernik zanijemio sasvim sasvim pomućen ali volim ali nosim ih sve u sebi i pretežak teturam Konavoski vez : izabrane i nove pjesme, 1988. 384Molitvenik hrvatskih pjesnika

Tito Bilopavlović (1940.) NOĆ POSLIJE IZDAJE Tu si Pred glasovima S posljednjom željom razabrati razabrati Evo Uporišta: Žena i njeno grlo Pokret zadovoljstva u njemu Snježni svjetionik koji išteš U prasljepoći noći poslije izdaje O veliki svemogući nepostojeći Daj oprost gluhoj žudnji Otrgnutim rukama Zalutalim Daj Spokoja onome što hoda izrešetan novostima Posve prohodan svakome izmjeren odvagnut Zauvijek nesit pa evo sam sebe proždire exodus, 1971. 385Molitvenik hrvatskih pjesnika

Stojan Vučićević (1941.-1989.) [ALI ČEMU MOLITVE…] 4. Ali čemu molitve, teške kletve i narikače, čemu crvotočni znak tvoje žalosti medu zelenim borovima? Unatoč ljutim ranama osvojenim u ratu s osmijehom, evo me vedra podno tvojih nogu gdje se spajaš s predjelom koji te ne prepoznaje. Stoga na tvoja pleća i ova šaka crne zemlje u kojoj narastaju krila. Živio si u vrijeme posve slično svim vremenima za koja znaš i mudrost kojih ti stara pismena kažu: Živio si vječno, A čim bi u svojoj ludosti, srodan raspjevanu sutonu ili neuglazbljenu mahnitanju srca, smetnuo s uma spomenike koji nikoga ne slave - jedna dječja truba budila ti razboritost. Između dviju zvijezda tvoja šutnja i gromki glas runolista koji gospodari, kao bijeg laneta kroz visoku travu: Živio si sretno, I neka bude pravedna tvoja riječ, Nojeva arka nakon potop­ a na plovidbi u beskraj. Semafor, 2007. 386Molitvenik hrvatskih pjesnika

Milan Milišić (1941.-1991.) MOLITVA SV. VLAHA Dobri Bože Na studenoj granici noći i jutra Upućujem Ti svoju molitvu Zahvaljujem Ti na mom miru Kao što drugi zahvaljuju na imanju u Konavlima Zahvaljujem Ti na mojoj samoći Kao što drugi zahvaljuju na zdravlju. Oprosti, Bože, ali čini mi se da sam predugo ovdje Nema više brodova pod mojom bandjerom Stisnula se moja moć u crkvi i u Gradu Doveo si me amo iz tuđine S poslom dostojnim Tvoje zamisli Bdio sam i krijepio Ulijevao snagu i razboritost Odslužio sam svojih sedam stotina godina. Gasio vatru, zadržavao udare potresa Čuvao djecu od starosti, nespremne starce od smrti Stvaranje Dubrovnika, 1996. 387Molitvenik hrvatskih pjesnika

Jure Ujević (1942.) BOGORODIČIN LIK OBIČNE ŽENE tko da te ostvari kako te je zamišljao zar pjesnik u kupu blata s ružom majčinstva tko da te ostvari kad si nestvarna pridošla umu u dom kletve i molitve da plodiš pokoljenja velika plemenitošću grijeha Svanuće ljubavi, 1969. 388Molitvenik hrvatskih pjesnika

Ljubica Kolarić-Dumić (1942.) SUŽANJ U MOLITVI Zaustavi se, Gospodine, Pokatkad I obasjaj moje prozore. Tama je I zebe moja duša, Gospodine. Molitva za Hrvatsku, 1992. 389Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA ZA HRVATSKU Razorena moja domovina sva je. Tenkovi u žitu Mjesto pjesme cvrčka. Porušene crkve, tornjevi i zvona. Oprosti mi, Kriste, Što bez nade stojim. Što umjesto sjaja u očima mojim Vidiš samo suze. Klečeći Te zato i suzama molim. Utješi moj narod Domovinu moju Prijatelj nam budi. Molitva za Hrvatsku, 1992. 390Molitvenik hrvatskih pjesnika

MOLITVA SVETOM IVANU KAPISTRANU Prognanoj djeci Iloka Išli su plačući Noseći sjeme sjetveno Vraćat će se s pjesmom Noseći snoplje svoje. Iz Pjesme povratnika Psalam U sjaju svijeća u tišini crkve Dok trepere svjetla i kucaju srca Naše želje male Mi večeras tiho šapućemo Tebi. Molimo Te jedan dar, Žar na ognjištu našem Neka se ne ugasi, Vatra neka se rasplamsa. Prognani iz Doma s ognjišta otaca U daljini teškoj dječje ruke male U Molitvi tihoj uzdižemo Tebi, Zaštitniče Iloka, Ti nas vrati u naš Dom. Molitva za Hrvatsku, 1992. 391Molitvenik hrvatskih pjesnika

Vinko Grubišić (1943.) TRAŽENJE IZVORA Gospodine, uvijek sam mislio, da su nebesa plavet očiju Tvojih, i kad zvona razliju selom molitvu, Gospodine, zastori mojega puta ispijaju plavet, a maglica razbijenog sumraka pliva pučinom vremena. Ova zemlja ukotvljena u pogled i zadnji miomiris izli se ulicama... Gospodine, katedrala počiva u šutnji... Htio bih moliti uz zvuke seoskog zvona, i misliti o zemlji, htio bih sve reći šutnjom Uskrsnog Otajstva, plutati seoskim zvonom uz tople mamine riječi “Zdravo Marijo”... (1967.) 392Molitvenik hrvatskih pjesnika

Stjepan Gulin (1943.-2014.) DO U KOST Bože! podari me duhom tvoje milosti sravni me sa zemljom (jer samo tako mogu ponovno niknuti) skrši me za novu, uspravnu granu koja će cvasti rodi me iznova i ponovno i tako uvijek dok se ne skrasim čitav i zdrav, u tebi, s tobom kišo: ivane krstitelju pokrsti me do u kost. Kovine, 1978. 393Molitvenik hrvatskih pjesnika

*** bože, tek mu je ... mlad je ... bože, spasi kamova! samoubojstvo? ta paklena misao ... putuj, putuj, brže, brže! bože, zašto kamov? 24 godine, španjolska, mlad, zelen, sloboda, isušena kaljuža i to da si ga dao. bože, zašto kamov? Ne to, 1985. 394Molitvenik hrvatskih pjesnika

Željko Knežević (1943.) KRIŽ Križ sve teži nose trudne ruke. U svakom misli kletva sasvim uzaludna. Na kostima naroda kleči gospodar svijeta. Križ, nosimo križ s olovom u sebi. Premda nije kucnuo možda je krajnji čas. Skamenjen iz usta visi glas: Gospodine, ovdje sam! Tu gdje s visina na sve nas ledeni pada snijeg pada i ne topi se. Pod zidom, 1988. 395Molitvenik hrvatskih pjesnika

U ZNAK KRIŽA, U MOLITVU U znak križa, u molitvu kao rečenica i kao zvonko prazno jutro rastem iz tvojih usta, izlazim iz tvoga glasa (jedna od riječi već lista i bit će šumeća i plodna, puna glazbe). Ne mogu odustati, ne mogu obješen u sebe, hoću otvoriti tvoj strah i sve što svlači se u tebi, u nevjerici. Pa ipak, ne mogu do kraja rečenice, ujedan drugi znak što sahne u mom govoru, u jeziku kojim govorim »U znak križa, u molitvu kao rečenica i kao prazno zvonko jutro...« U tvojim rukama, 1992. 396Molitvenik hrvatskih pjesnika

Branimir Bošnjak (1943.) KRISTOVSKO SAMOPRIČEŠĆE Nitko nikada neće imati ove ruke Kožu desnog ramena obasutu sunčanim pjegama Crijeva božanska premetahu vino ispijeno U radosnim danima u tužnim danima Blagoslovljeno vino razasuto ovim putevima Podzemnim Blagoslovljeni i dani radosni i dani tužni Ti izgubljena ženo rasplamsala u ljubavi Oboje ćemo pobožno razgrađivati Oboje ljubiti Oboje gristi komadati žderati Predivno to tijelo Predivnu piti krv Kost tvrdu hrskat će zubi Ljubljeno tijelo ljubljeno tijelo Hrano ljubavi oporuko mog spasenja Čitava poruka hijeroglif je mesnat i nečitljiv Pred kime padam na koljena Pljujem svoju krv krvlju svojom zadivljen Ljubi sebe tijelo moje U sebi navirući vruljama i vrelinom i virovima Ludo slobodno Ljubi me tijelo moje Trošenje maske, 1974. 397Molitvenik hrvatskih pjesnika

PROŠLE SU GODINE OBIJESNOG LOVA Molitva za Husu i Debelog Prošle su godine obijesnog lova. Lovilo se i lovilo, dijelilo i bacalo, nalazilo se i nešto sreće u svemu oko ulovljenog. Hvalili se gomilama ulova, pa su i ovi s dalekih otoka pokazivali prepune mreže, što im ne bijaše dovoljno. Jedne godine pro- driješe u mora gdje lov bijaše zabranjen, posebno oto- čanima koji odoše s otoka i sada žive u tuđini. Povre- meno, vraćajući se, hranili su neku neumjerenu glad za onim što su ostavili na svim stranama. Izloviše sve, i više od toga, uvjeravajući se: sve je to naše. Nitko nam ništa ne može zabraniti. Iznad nas je samo Bog, a i on je na našoj strani. Došle su, evo, godine kad se tumara po vodi, ulova više nema, gladni su čak i oni koji nisu znali, od obi- lja, ni što je sitost, a ni što istinska glad. Veliki love: prometnuše se u nervozne poklisare, putuju i ne raza- znaju more od kopna. Oni koji nisu znali, ne znaju još i više. Neki već i prizivaju opće neznanje. Susrećemo se i izbjegavamo. Negdašnji veliki lovci, kojima je sretan trenutak podario nešto od iluzija bla- gostanja. Došli smo na jedan udaljeni otok. Jutro još jednog neuspješnog lova. Zaboravljen u modrini proteklog obilja, slavohlepnim lovcima učinio se sada tajnim mjestom njihova najbogatijeg ulova. 398Molitvenik hrvatskih pjesnika